AYAAN HIRSI ALINOMATKINJAA VAAN HISSI ALI'NOMATKINJAOD ISLAMA DO AMERIKEOsobno putovanje kjvz sukob civilizacija Ayaan Jlirsi Ali NOMADImena likova i nazivi mjesta u ovoj knjizi uglavnom su promijenjeni, kao i pojedine osobine ili znaajke koje bi olakale identifikaciju.Chrisu DeMuthu, mojemu zamjenskom abehul, prijatelju, mentoru, vodiu u amerikom ivotu, s potovanjem i ljubavljuUVODNomatkinja sam cijeli svoj ivot. ivim kao repa bez korijena. Kad god sam se negdje skrasila, natjerali su me da pobjegnem; odbacila sam sve istine kojima su me ikad nauili.Roena sam 1969. godine u Mogadiu, u Somaliji. Bila sam tek malo dijete kad je moj otac uhien i odveden u zatvor zbog svoje uloge u politikoj oporbi brutalnoj diktaturi. Onda je pobjegao iz zatvora i otiao u izgnanstvo. Kad sam imala osam godina, majka je povela brata, sestru i mene u Saudijsku Arabiju da se pridruimo ocu. Godinu dana kasnije protjerani smo iz Saudijske Arabije pa smo se preselili u Etiopiju, gdje je oporbena skupina mojeg oca imala svoj stoer. Nakon osamnaest mjeseci ondje opet smo se preselili, taj put u Keniju.Svaka promjena drave bacila bi me nepripremljenu u potpuno nov jezik i radikalno drugaije navike uma. Poput umornog djeteta pokuala bih se prilagoditi, ali najee uzalud. Jedina stalnost u mojem ivotu bila je majina nepokolebljiva privrenost islamu.Otac je napustio Keniju, i nas, kad sam imala jedanaest godina. Sljedei put kad sam ga vidjela, imala sam dvadeset i jednu godinu. U njegovoj odsutnosti pod utjecajem jedne vjerouiteljice postala sam gorljiva i pobona muslimanka. Meu ostalim, provela sam osam mjeseci u Somaliji, gdje sam svjedoila izbijanju graanskog rata te kaosu i brutalnosti velikog egzodusa 1991. godine, kad je polovica stanovnitva zemlje raseljena, a ivot izgubilo 350.000 ljudi.Imala sam dvadeset i dvije godine kad mi je otac zapovjedio da se udam za nekog roaka, potpunog neznanca, koji je ivio u Torontu, u Kanadi. Putujui iz Kenije u Kanadu, trebala sam se zaustaviti u Njemakoj i preuzeti vizu za Kanadu, zatim nastaviti putovanje. Umjesto toga, neka vrsta nagonskog oaja natjerala me je u bijeg. Otputovala sam vlakom u Nizozemsku. Meu svim mojim putovanjima ovo je bilo najtjeskobnije; srce mi je htjelo iskoiti od uzbuenja pri pomisli na posljedice mojeg ina i na mogui odgovor mojeg oca i klana kad otkriju da sam pobjegla.U Nizozemskoj sam otkrila dobrotu neznanaca. Tim ljudima nisam bila nitko i nita, a ipak su me nahranili i dali mi krov nad glavom, nauili me svoj jezik i dopustili mi da uim to god elim. Nizozemska nije bila nimalo nalik ijednoj dravi u kojoj sam dotad ivjela. Bila je miroljubiva, stabilna, bogata, snoljiva, velikoduna i puna dobrihljudi. Uei nizozemski, poela sam oblikovati gotovo nemogue ambiciozan cilj: studirat u politike znanosti da saznam zato je to drutvo uspjeno unato svojoj prividnoj bezbosti, dok su sva ostala drutva u kojima sam ivjela, unato hvalisanju velikom privrenosti islamu, bila trula od korupcije, nasilja i samosaaljenja.Dugo sam se vremena lomila izmeu istih ideala prosvjetiteljstva, koje sam upoznala na sveuilitu, i podinjenosti podjednako istim diktatima Alaha, o koje sam se bojala ogluiti. Radei za vrijeme studija za nizozemsku socijalnu slubu kao prevoditeljica za somalski jezik, upoznala sam mnoge muslimane u tekim ivotnim okolnostima, u sklonitima za ene rtve obiteljskog nasilja, u kaznionicama, u kolama za osobe s posebnim potrebama. Nikad nisam spojila dva i dva, tonije, svjesno sam zatvarala oi, da ne bih vidjela vezu izmeu njihove vjere u islam i njihova siromatva, izmeu njihove vjere i potlaenosti ena odnosno nepostojanja slobodnoga, individualnog izbora.Ironino je da mi je oi otvorio upravo Osama bin Laden. Nakon 11. rujna nisam vie mogla prijei preko njihovih tvrdnji da Kuran odobrava prolijevanje krvi (makar i nevjernike). Provjerila sam u Kuranu i zakljuila da je zaista tako kao to kae. Za mene je to bio znak da ne mogu vie biti muslimanka. Iako, ruku na srce, tad sam spoznala da sam to ve odavno prestala biti.Cim sam progovorila javno o tome, poela sam primati prijetnje smru. Dobila sam ponudu da se kandidiram za nizozemski parlament na izbornoj listi slobodnotrine Liberalne stranke. Kao parlamentarna zastupnica, mlada, crna i ena, k tome esto okruena tjelohraniteljima, postala sam vrlo uoljiva. Ali ja sam imala zatitu; moji prijatelji i kolege nisu. Nakon to smo filmski redatelj Theo van Gogh i ja snimili film u kojem smo pokazali kako islam unitava ene, Theo je poginuo kao rtva fanatinog muslimana, dvadesetestogodinjeg Marokanca koji je jo kao dijete stigao s roditeljima u Amsterdam.O svojim sam iskustvima napisala knjigu pod naslovom Nevjernica. U njoj sam opisala koliko sam sretna to sam pobjegla iz zemlje u kojoj ljudi ive u plemenima i u kojoj ureduju svoj ivot prema vjerskim propisima i obiajima, koliko mi je drago to ivim u zemlji u kojoj oba spola ive kao ravnopravni graani. Ispripovijedala sam sluajne dogaaje koji su moje djetinjstvo uinili toliko nestalnim: hirovitu ud moje majke, odsutnost mojeg oca, muice raznih diktatora te kako smo se nosili s bolestima, prirodnim nepogodama i ratovima.Opisala sam svoj dolazak u Nizozemsku i prve dojmove o ivotu u zemlji u kojoj ljudi nisu ni podanici tirana niti taoci klanovskih krvnih podjela, ve graani drave iju vladu sami biraju.Dotaknula sam se, ali uistinu samo dotaknula, svojega usporednog i podjednako vanog misaonog putovanja. Opisala sam neka pitanja koja su se uobliila u mojem umu, poetnike i nesigurne korake kojima sam pokuala samoj sebi rastumaiti taj novi svijet u koji sam ula, kao i iskustva koja su me navela na propitivanje moje muslimanske vjere i obiaja mojih roditelja.U vrijeme pisanja Nevjernice vjerovala sam da je mojim putovanjima doao kraj. Vjerovala sam da u u Nizozemskoj ostati zauvijek, da sam u njezinu plodnom tlu pustila korijen koji nikad vie neu morati iupati. Ali pogrijeila sam. Opet sam morala otii. Otila sam u Ameriku, kao i mnogi prije mene, u potrazi za prilikom da zaponem novi ivot i zaradim koru kruha u slobodi i sigurnosti, da izgradim ivot koji bi bio svjetovima udaljen od svih sukoba kojima sam svjedoila i unutarnjih borbi koje sam proivjela. U ovoj knjizi, Nomatkinji, objanjavam zato sam izabrala Ameriku.Citatelji Nevjernice sa svih strana svijeta ponudili su mi veliku podrku i ohrabrenje. Ali postavili su mi i brojna pitanja na koja u toj knjizi nisam dala odgovor. Pitali su mc o ostatku moje obitelji. Pitali su me o iskustvima drugih muslimanki. Bezbroj puta su me pitali: Koliko je vae iskustvo tipino? Moete li govoriti u ime veine? Nomatkinjom odgovaram i na to pitanje. U njoj ne pripovijedam samo o svojemu lutalakom ivotu na Zapadu, ve i o ivotima mnogih useljenika na Zapadu, o filozofskim i vrlo stvarnim problemima ljudi, osobito ena, koji ive u vrsto zatvorenoj, tradicionalnoj muslimanskoj kulturi zaahurenoj unutar jedne vrlo otvorene kulture. U njoj opisujem kako se islamski ideali sudaraju sa zapadnjakim idealima. Govorim o sukobu civilizacija koji smo ja i milijuni drugih proivjeti i koji i dalje nastavljamo proivljavati.Kad sam se preselila u Sjedinjene Amerike Drave i iznova bacila sidro u novoj zemlji, nakon oeve smrti u Londonu preplavila me je nova i snana enja za domom. Obnovivi veze sa svojom irom obitelji, sestrinama i vlastitom polusestrom, koji ive u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Velikoj Britaniji i drugdje, zatekla sam ih u tragino nesreenim okolnostima, jedna sestrina ima AIDS, druga je optuena zbog pokuaja ubojstva supruga, dok na brati sav novac koji ovdje zaradi alje natrag u Somaliju da prehrani klan. Svi oni tvrdeda su i dalje vjerni Alahu i vrijednosnom sustavu naeg plemena. Imaju stalno boravite i dravljanstvo Zapadnih zemalja u kojima ive, ali njihovi srce i um pripadaju nekamo drugdje. Sanjaju o vremenu u Somaliji koje nikad nije postojalo, o vremenu mira, ljubavi i skladnog suivota. Hoe li se ikad udomaiti ondje gdje ive? Mali su izgledi za to. Moja spoznaja o njihovim nevoljama jedna je od tema Nomatkinje.Pa to, mogli biste pomisliti. Nema li svaka kultura svoje disfunkcionalne obitelji? tovie, za filmae u Holywoodu disfunkcionalne idovske i kranske obitelji neiscrpan su izvor dobre zabave. Ali ja sam uvjerena da disfunkcionalna muslimanska obitelj predstavlja realnu prijetnju samim temeljima zapadnjakog ivota.Obitelj je radionica u kojoj se kuju ljudske vrijednosti. U obitelji se djeca odgajaju na nain da primjenjuju i promiu standarde roditeljske kulture. U obitelji se oblikuje onaj ciklus odanosti koji se prenosi s narataja na narataj. Stoga je izuzetno vano razumjeti dinamiku muslimanske obitelji jer ona je klju (meu ostalim) prijemivosti tako velikog broja mladih muslimana za islamski radikalizam. Upravo preko obitelji teorije urote iz damija i medresa* Saudijske Arabije i Egipta dolaze do dnevnog boravka obiteljskih domova u Nizozemskoj, Francuskoj i Americi.U Europi i Sjedinjenim Amerikim Dravama mnogi osporavaju tezu o tome da svjedoimo civilizacijskom sukobu islama i Zapada. Ali radikalna manjina muslimana vrsto vjeruje da je islam pod opsadom. Ta manjina odluna je pobijediti u svetom ratu koji je objavila Zapadu. Njezin je cilj iznova uspostaviti teokratski kalifat u muslimanskim zemljama, a zatim ga nametnuti i ostatku svijeta. Vei broj muslimana, uglavnom u Europi i Americi, vjeruje da e teroristiki napadi brae muslimana izazvati slijepu odmazdu Zapadnjaka, koji nee praviti nikakvu razliku meu muslimanima. (Nema dokaza da je takva odmazda u tijeku, ali unato tome, ta je percepcija rairena meu muslimanskim useljenicima a raspiruju je radikali.) Uz takav kolektivni osjeaj progonjenosti mnoge muslimanske obitelji na Zapadu izoliraju se unutar geta koje su same izgradile. Po tim getima agenti radikalnog islama pronose svoju poruku mrnje i trae topovsko meso koje e se mueniki boriti za njihov izopaeni svjetonazor. Nesretna, izgubljena mlade iz disfunkcionalnih useljenikih obitelji savrena je meta za* Muslimanske vjerske kole internatskog tipa s odvojenom nastavom za djeake i djevojicenovaenje u ime te ideje. Uz stalan priljev useljenika iz muslimanskog svijeta i bitno vii natalitet muslimanskih obitelji, rije je o pojavi pred kojom zatvaramo oi na vlastiti rizik.Kao netko tko je odrastao u takvoj obitelji mislim da u baciti dovoljno svjetla na taj problem ako vam ispriam o svojim formativnim godinama, o svojoj brai i roacima. U Nomatkinji pokuavam opisati vezu, ili nedostatak iste, u najintimnijoj sferi obitelji odnosno izmeu mojih oca i majke, oekivanja koja su imali od nas, njihovu filozofiju odgoja, krizu identiteta koju su nam ostavili u naslijee, njihove suprotstavljene nazore na spolnost, novac, nasilje te prije svega ulogu vjere u trovanju naega obiteljskog ivota.Ima trenutaka kad se pitam to bih bila uinila da nas moj otac nije napustio u Keniji. Da je ostao, bila bih se udala mnogo ranije i nikad ne bih bila iznala snagu ili priliku pobjei u potrazi za boljim ivotom. Da moja obitelj nikad nije napustila Somaliju ili da je moja majka provela svoju volju i zadrala me u kui umjesto da me poalje u kolu, sjeme moje pobune moda ne bi bilo urodilo nikakvim plodom, sjeme koje me je nadahnulo na matanje o drugaijem ivotu od onoga na koji sam bila navikla i drugaijem od ivota kakav mi bijahu namijenili moji roditelji. Toliko okolnosti i odluka u mojem ivotu nisu bile pod mojom kontrolom da tek sada, gledajui unatrag, prepoznajem prilike koje su mi dopustile da preuzmem kontrolu nad vlastitim ivotom.Nauila sam na vlastitoj koi da kolebanje izmeu dva vrijednosna sustava, balansiranje izmeu Zapada i islama, neopredijeljenost, tako da se prema vani projicira modernost i samodostatnost, a iznutra grevito prianja uz tradiciju i ovisnost o klanu, spreava proces individualnog sazrijevanja. Pomisao da svojim bijegom ostavljam oca da se sam suoi s gnjevom naeg klana izazivala je u meni stranu tjeskobu. Bila sam u agoniji zamiljajui posljedice mojeg otpadanja od islama, znajui da ih neu iskusiti ja, ve moji roditelji i ostala rodbina. Imala sam brojne trenutke slabosti, kad sam pomiljala na to da odustanem od svojih potreba i rtvujem vlastitu sreu za duevni mir svojih roditelja, brae i klana.Moje je nomadsko putovanje, drugim rijeima, bilo ponajprije misaono, ukljuujui i njegovu posljednju etapu, od Nizozemske do Sjedinjenih Amerikih Drava. Nije to bilo samo putovanje od nekoliko tisua milja, ve i putovanje kroz vrijeme koje je trajalo stotinama godina. Put me je odveo iz Afrike, gdje ljudi pripadaju plemenima, u Europu i Ameriku, gdje su ljudi graani (iako se u svakojdravi taj pojam tumai drugaije). Moje je putovanje bilo ispunjeno nesporazumima, oekivanjima i razoaranjima, ali i vrijednim spoznajama. Nauila sam da je jedno rei zbogom ivotu u plemenu, a neto posve drugo ivjeti kao graanin, to brojnim lanovima moje obitelji nikako ne polazi za rukom. I u tome nisu sami.Gotovo etvrtina svjetskog stanovnitva danas smatra se muslimanima, a deset najveih proizvoaa izbjeglica muslimanske su drave. Veina tih raseljenih osoba na putu je za Europu i Sjedinjene Amerike Drave. U godinama koje slijede stopa migracije iz muslimanskih drava gotovo e zajameno rasti jer je stopa nataliteta u tim zemljama znatno via od one na Zapadu. Problematine obitelji ljudi poput moje rodbine, bit e sve ea pa ako Zapadne demokracije ne nau bolje rjeenje za problem integracije novopridolica u naa drutva, odnosno ako ne nadu odgovor na pitanje kako ih pretvoriti u graane.Smatram da postoje tri glavne prepreke takvom procesu integracije, od kojih nijedna nije specifina za moju obitelj. Prvi je odnos prema enama u islamu. Islam gui volju djevojica. Prije nego to ponu menstruirati ostat e bez prava glasa. Odgajaju ih da postanu pokorni roboti koji slue u kui kao istaice i kuharice. Od njih se zahtijeva da se podine oinskoj volji kad je rije o izboru ivotnog partnera, dok nakon udaje smisao njihova ivota postaje spolni uitak supruga i raanje djece. Njihovo obrazovanje esto se prekida i prije puberteta, tako da su kao ene potpuno nesposobne pripremiti vlastitu djecu da postanu uspjeni graani modernih, Zapadnih drutava. Njihove keri slijede isti obrazac.Neke se djevojke pokoravaju. Ostale vode dvostruki ivot. Neke bjee od kue i upadaju u zamku prostitucije i droge. Manjina se probija vlastitim snagama, kao to sam to uinila ja, te se s vremenom moda ak i pomiri sa svojom obitelji. Iako je svaka pria drugaija, zajedniki je nazivnik da muslimanke moraju otrpjeti mnogo stroiju kontrolu obitelji nad njihovom spolnou u usporedbi sa enama iz drugih vjerskih zajednica. To je po mojem miljenju najvea prepreka uspjenoj preobrazbi u graanina, ne samo za ene, ve i za sinove koje one odgajaju i mukarce u koje ti sinovi odrastu.Druga je prepreka, koja se nekim zapadnjakim itateljima moe uiniti banalnom, nesnalaenje mnogih useljenika iz muslimanskih drava u pitanjima novca. Islamski stavovi prema zajmu i zaduivanju te neobrazovanost muslimanki kad je rije o financijskim pitanjimaznae da veina novih useljenika stie na Zapad potpuno nepripremljena za izludujue velik raspon mogunosti i obveza koje sa sobom nosi moderno potroako drutvo.Trea je prepreka socijalizacija muslimanskog uma. Svi su muslimani odgojeni da vjeruju da je Muhamed, zaetnik njihove vjere, bio savreno krepostan i da se vjerski zakoni koje je ostavio za sobom nikad ne smiju dovoditi u pitanje. Kuran se u obliku koji je objavljen Muhamedu smatra nepogreivim; to je izvorna Alahova rije i sve njegove zapovijedi moraju se izvravati bez pogovora. Muslimani su zbog toga ranjivi na indoktrinaciju na nain na koji pripadnici drugih vjera to nisu. tovie, nasilje koje je endemsko u mnogim muslimanskim drutvima, poevi od obiteljskog nasilja pa do neprekidnog glorificiranja svetog rata, dodatno oteava preobrazbu tih ljudi u graane Zapada.Spomenute tri prepreke integraciji ljudi kao to su moja vlastita obitelj mogu se opisati trima rijeima: seks, novac i nasilje.U posljednjem dijelu Nomatkinje ponudila sam neka rjeenja. Zapad je sklon na drutveni neuspjeh muslimanskih useljenika odgovoriti neime to bi se moglo nazvati rasizam niskih oekivanja. Takav stav Zapada temelji se na zamisli da se na ljude obojene koe ne smiju primjenjivati uobiajene norme ponaanja. Dobronamjerni ljudi smatraju da manjine ne bi smjele sudjelovati u svim obvezama veine. U liberalnim, demokratskim dravama veinsko je stanovnitvo bjelako, dok manjinu uglavnom ine ljudi obojene koe. Ali kao ni ostali useljenici muslimani ne migriraju na Zapad zato da bi ih netko zatoio unutar granica manjine, ve u potrazi za boljim ivotom, sigurnijim i predvidljivijim, koji nosi u sebi obeanje boljih primanja i mogunost kvalitetnog obrazovanja za njihovu djecu. Da bi to postigli, smatram da moraju odustati od nekih od svojih navika, dogmi i obiaja, a prihvatiti nove.Mnogo je dobrih mukaraca i ena na Zapadu koji pomau izbjeglicama da nau smjetaj, kritiziraju svoje sugraane zbog toga to ne ine vie, daruju novac dobrotvornim udrugama i bore se za iskorjenjivanje diskriminacije. Ti ljudi lobiraju u vladama svojih drava kako bi manjine bile izuzete od normi ponaanja koja vrijede u Zapadnim drutvima, bore se kako bi pomogli manjinama da zadre svoju kulturu i izuzimaju njihovu vjeru od kritikog preispitivanja. Ti ljudi imaju dobre namjere, u to ne dvojim. Ali smatram da je njihov dobronamjerni aktivizam sada dio problema koji pokuavaju rijeiti.Da budem iskrena, njihovi su pokuaji da pomognu muslimanima i ostalim manjinama uzaludni jer odgadajui ili u najboljem sluaju usporavajui proces njihove tranzicije u modernitet, stvarajui privid da se netko moe istodobno drati plemenskih zakona i postati uspjean graanin, pobornici multikulturalizma osuuju sve budue narataje roene na Zapadu na ivotarenje na niijoj zemlji moralnih vrijednosti. Ono to nude upakirano u suosjeajni jezik prihvaanja zapravo je okrutan oblik rasizma. I to je okrutniji to je izraen slatkastim rijeima vrline.Vjerujem da u Zapadnim drutvima postoje tri ustanove koje bi tim milijunima nomada iz plemenskih kultura mogle olakati preobrazbu u graane Zapada. To su ustanove koje se mogu natjecati s agentima dihada za srca i umove muslimana.Prva je javno obrazovanje. Europsko prosvjetiteljstvo 18. stoljea iznjedrilo je kole i sveuilita koji su svoje uenike uili prije svega kritikom razmiljanju. Obrazovanje je bilo osmiljeno tako da razvojem kognitivnih sposobnosti pojedinca pomogne masama da se rijee siromatva, praznovjerja i tiranije. irenjem demokracije u 19. i 20. stoljeu pristup takvim ustanovama utemeljenim na razumu nastavio se liberalizirati. Djeca iz svih drutvenih slojeva nisu uila samo matematiku, geografiju, znanost i umjetnost, ve i drutvene vjetine i disciplinu koji su potrebni za postizanje uspjeha u svijetu izvan uionice. Knjievnost je irila i iskuavala granice njihove mate kako bi mogli suosjeati s likovima iz drugog vremena i mjesta. Takvo javno obrazovanje bilo je prilagoeno odgoju graana, a ne ouvanju specifinosti nekog plemena, svetosti vjere ili neke druge ondanje predrasude.No, danas mnoge kole i fakulteti na Zapadu nastoje biti obzirniji prema vjeri, obiajima i navikama useljenike djece u svojim uionicama. Voeni pogreno usmjerenom pristojnou oni se suzdravaju od otvorenog propitivanja vjerovanja muslimanske djece i njihovih roditelja. Temeljna nepravednost islamskih propisa u udbenicima se prikriva, a islam prikazuje kao miroljubiva religija. Institucije razuma moraju odbaciti takve samonametnute sljepake naoale i reinvestirati u razvoj sposobnosti kritikog razmiljanja bez obzira to rezultate takvog razmiljanja netko smatra uvredljivim.Druga institucija koja moe i mora uiniti vie je feministiki pokret. Zapadne bi se feministice trebale otvoriti prema patnjama muslimanskih ena i prihvatiti njihovu borbu kao vlastitu. Trebale biraditi na tome da pomognu muslimankama da nau svoj glas. Zapadne feministice raspolau golemim iskustvom i resursima. Tri su cilja kojima bi trebale teiti ako ele pomoi svojim muslimanskim sestrama, prvi cilj mora biti da se mladim muslimankama omogui tla ostanu u koli do svjedodbe ili diplome. Drugi je cilj pomoi im da steknu vlast nad vlastitim tijelom, a time i nad vlastitom spolnou. Trei je cilj da se muslimankama ne omogui samo ulazak na trite rada, ve i da se ondje zadre. Nasuprot muslimankama u muslimanskim dravama i zapadnjakim enama u prolosti, muslimanke na Zapadu suoene su sa specifinim ogranienjima koja im nameu njihove obitelji i zajednice. Njihove probleme nije dovoljno svesti pod nazivnik nasilja u obitelji jer iako se ti problemi moda pojavljuju u obitelji, oni su prije svega pravne i kulturoloke prirode. Potrebne su nam kampanje posveene razotkrivanju posebnih okolnosti, ogranienja i opasnosti kojima su izloene muslimanke na Zapadu, obrazovanju muslimana o vanosti emancipacije i obrazovanja njihovih ena, kanjavanju nasilnika medu njima te zatiti muslimanki od fizike opasnosti.Trea i zadnja ustanova koju pozivam da se odazove ovom izazovu jest zajednica kranskih crkava. Iako sam osobno postala ateistkinja, upoznala sam velik broj muslimana koji kau da im je u ivotu potrebno neko duhovno sidro. Imala sam zadovoljstvo upoznati krane iji se pojam Boga razlikuje od Alaha kao dan od noi. Njihova je religija reformirano i djelomice sekularizirano kranstvo, koje bi moglo biti vrlo koristan saveznik u borbi protiv islamskog fanatizma. Takav je moderni kranski Bog sinonim za ljubav. Njegovi agenti ne propovijedaju mrnju, nesnoljivost i neslogu; taj je Bog milosrdan, ne zanima ga svjetovna vlast i ne smatra znanost svojim takmacem. Njegovi sljedbenici vide Bibliju kao knjigu punu parabola, a ne izravnih zapovjedi kojima se moraju pokoravati. Ovog trenutka postoje dva oblika ekstremizma u kranstvu i oba su opasnost za Zapadnu civilizaciju. Postoje oni koji proklinju postojanje drugih skupina. Dre se doslovnog tumaenja Biblije i, slijepo odani teoriji o boanskom postanka svijeta, odbacuju znanstvena objanjenja za postanak ovjeka i prirode. Takve fundamentalistike kranske skupine ulau mnogo vremena i energije u prozelitiranje. Ali velik dio onoga o emu propovijedaju u suprotnosti je s osnovnim naelima prosvjetiteljstva. Na drugom su polu oni koji bi htjeli smekati islam, primjerice duhovni poglavar Anglikanske crkve, nadbiskupCanterburyja, koji smatra da je uvoenje erijata* u Velikoj Britaniji neizbjeno. Oni koji se smatraju dijelom umjerenoga, miroljubivog, reformiranog kranstva nisu toliko aktivni kao prva skupina, niti toliko glasni kao druga. A trebali bi biti. Kranstvo ljubavi i snoljivosti ostaje jedan od najpotentnijih zapadnjakih protuotrova za islam mrnje i nesnoljivosti. Bivi muslimani nalaze da je Isus Krist mnogo privlaniji i humaniji lik od Muhameda, osnivaa islama.Moje se vrijeme kao nomatkinje blii kraju. Pokazalo se da su moje konano odredite Sjedinjene Amerike Drave, ba kao i milijunima lutalica ve dvije stotine godina. Amerika je sada moj dom. U dobru i u zlu dijelit u sudbinu ostalih Amerikanaca; elim im se oduiti za velikodunost kojom su mi zaeljeli dobrodolicu u svoje jedinstveno slobodno drutvo i podijeliti s njima spoznaje do kojih sam dola kao pripadnica muslimanskoga nomadskog plemena.Nomatkinja ima jasnu poruku koja se nazire ve od samog poetka: Zapad se hitno mora poeti boriti sa dihadistima, zagovornicima svetog rata, za srca i umove svojih useljenika. Zapad mora ponuditi obrazovanje kojim e razbiti ini nepogreivog Proroka, zatititi ene od ugnjetavakih kuranskih propisa te promicati alternativne izvore duhovnosti.Kao i Nevjernica, i Nomatkinja je uglavnom subjektivnog sadraja. Ne tvrdim da sam jedina osoba koja zna kako se postaje uspjean graanin. Ljudska priroda, takva kakva jest, ne da se uredno utrpati u ladice oznaene s asimilacija mogua ili asimilacija nemogua. Ne postoji nikakav prirunik s gotovim receptima za laku i jednostavnu prilagodbu modernom ivotu. Svaki je pojedinac drugaiji i mora se zadovoljiti s vlastitim jedinstvenim skupom mogunosti i ogranienja. Isto vrijedi i za obitelji i zajednice pred kojima je dvostruki izazov usvajanja novog naina ivota i ostajanja vjernih tradicijama i vjeri njihovih predaka.U konanici je to, dakle, vrlo osobna knjiga, neka vrsta obrauna s vlastitim korijenima. Moglo bi se rei da je knjiga upuena Sahri, mlaoj sestri koju sam ostavila u svijetu iz kojeg sam pobjegla. Ali ova* Vjerski zakon islama kojim je propisan svaki aspekt ljudskog ivota: obiteljski ivot, stavovi i ponaanje pojedinca, politika, ekonomija, bankarstvo, trgovina, itd. Za nemuslimane vjerojatno najsporniji dio erijata predstavljaju pogubljenja ili sakaenja kojima se kanjavaju ne samo teki zloini poput ubojstva i pljake, ve i pojave koji se u zemljama judeo-kranske tradicije, pa i drugdje, mogu i ne moraju smatrati grijehom, a zloinom nikako npr. spolniodnosi prije i izvan braka te homoseksualizam nap. prev.je knjiga takoer i razgovor koji se nikad nije dogodio izmeu mene i moje obitelji, a voljela bih da jest, osobito izmeu mene i mojeg oca, koji je neko razumio i, tovie, promicao moderni ivot kakvim sada ivim prije nego to ga je iznova obuzeo zanos pokornosti Alahu. Voljela bih da sam takav razgovor mogla voditi i s bakom, koja me je nauila da pod svaku cijenu astim nau krvnu lozu.Dok sam pisala ovu knjigu, na umu su mi stalno bili Jacob, sin mojeg brata, koji ivi u Nairobiju, i Sahrina beba Sagal, roena u somalskoj enklavi u Engleskoj. Nadam se da e narasti uspravni i snani i zdravi, i prije svega slobodni.1. DIOPROBLEMATINA OBITELJ1. Poglavlje - Moj otacUlazei na odjel intenzivne skrbi u Kraljevskoj londonskoj bolnici da vidim oca, bojala sam se da sam dola prekasno. Leao je ispruen na bolnikoj postelji sablasno otvorenih usta, tijela prikljuenog na brojne i zastraujue aparate. Dok su aparati pitali i tik-takali, krivulje na monitoru ubrzano su se dizale i sputale, i sve je ukazivalo na brzo pribliavanje smrti.Abeh! povikala sam punim glasom. Abeh, to sam ja, Ayaan!Stisnula sam njegovu ruku i sa strahom ga poljubila u elo, nato su se njegove oi naglo otvorile. Nasmijeio se, obasjavi cijelu sobu toplinom svojeg pogleda i osmijeha. Kad sam svojim dlanovima pokrila njegovu desnu ruku, on ih je stisnuo i pokuao mi neto rei, istisnuti barem rije ili dvije. Ali mogao je samo glasno uzdisati i hvatati zrak. Pokuao se uspraviti, ali u njegovu tijelu nije bilo snage zato.Bio je pokriven bijelim plahtama, ali ispod njih su se otkrivali remenii kojima je bio privezan za postelju. Oelavio, inio se mnogo manjim od slike koja mi je ostala u sjeanju. Iz njegova grla strala je strana cijev kroz koju je dobivao kisik iz ventilatora. Drugom je cijevi njegov bubreg bio spojen sa strojem za dijalizu, dok je trei snop cjevica zavravao negdje u njegovu zglobu. Sjela sam uza nj, gladei njegovo lice, i govorila mu,Abeh, abeh, sve je dobro. Abeh, jadni moj abeh, tako si bolestan.Nije mogao odgovoriti. Pokuao bi neto rei, ali brzo bi pao nauznak uzbibanog prsnog koa, dok je stroj koji mu je davao kisik pitao i uzdisao hvatajui zrak. Odmorivi se trenutak ili dva, otac bi iznova pokuao. Svojom desnom rukom dao mi je znak da eli olovku za pisanje, ali gotovo da je nije imao snage drati: njegovi su miii bili previe slabi tako da je na papiru uspio ostaviti samo trag ili dva. Toliko se naprezao da zadri olovku u ruci da je poeo kliziti s kreveta.Odjel je bio velik i sestre su urile ovamo-onamo mijenjajui posteljinu i donosei lijekove. Primijetila sam da lijenik ima strani naglasak i na trenutak pomislila da je iz Meksika. Na moje pitanjeodakle je, odgovorio je da je iz panjolske. Odjelom su upravljali gotovo sami useljenici. Nisam mogla razlikovati medicinske sestre od lijenika i dok sam se tako ogledavala, pokuala sam pogoditi porijeklo medicinskog osoblja, tehniara i istaa: ljudi s indijskog potkontinenta, crnci za koje sam pretpostavljala da su iz Istone ili Zapadne Afrike, ljudi koji su nalikovali Sjevernoafrikancima, nekoliko ena u slubenoj odori ali glave pokrivene maramom. Ako je na odjelu i bilo zaposlenika iz Somalije, nisam ih vidjela, a nasreu nisu ni oni mene.Jedna od sestara razmotala je plastinu pregau, opasala se njome i zatim me zamolila da se maknem u stranu, ali otac nije htio pustiti moju ruku tako da sam je morala silom izvui iz njegova stiska. Sestra ga je uspravila u sjedei poloaj presloivi jastuke ispod njegovih leda, pogledavajui me pri tom udnim pogledom. Jedna od sestara rekla mi je da je proitala lanak o meni u asopisu, tako da su neki od njih oigledno znali tko sam. Bacila sam pogled na njegov bolniki karton; otac je bio upisan kao Hirsi Magan Abdirahman, iako je njegovo ime bilo Hirsi Magan Isse.Neki mladi lijenik rekao mi je da otac ima leukemiju. Da nije dobio infekciju koja je postala septina, mogao je poivjeti barem jo godinu dana. Ovako, iako je iziao iz kome u koju je bio upao prije nekoliko dana, na ivotu su ga odravali jo samo strojevi. Nekoliko sam puta pitala osjea li otac ikakvu bol, ali lijenik me je uvjeravao da otac osjea neugodu, ali da boli nema.Upitala sam lijenika smijem li se slikati sa svojim ocem. Odbio je. Rekao je da za to moramo zatraiti doputenje pacijenta, a pacijent nije bio u stanju donijeti takvu odluku.Kad sam ga ostavila u Nairobiju 1992. godine, moj je otac bio snaan i vitalan mukarac. Znao je biti estok, ak i straan, bio je lav, predvodnik.Dok sam bila dijete, otac je bio moj gospodar, moj junak, netko ija su izbivanja bila obavijena tajnom, netko za ijim se dolaskom eznulo, netko ije je odobravanje znailo sve na svijetu i ijeg sam se bijesa bojala.Sad su nas razdvajale brojne svae. Nanijela sam mu veliku uvredu 1992. godine svojim bijegom od Somalca kojeg mi je bio izabrao za mua. To mi je oprostio; razgovarali smo poslije telefonom, iako oboje pomalo ukoeni. Desetljee kasnije iznova sam ga uvrijedila proglasivi se nevjernicom i otvoreno kritizirajui poloaj ena uislamu. Na zadnji i najgori sukob izbio je nakon to sam 2004. godine zajedno s Theom van Goghom snimila film o zlostavljanju i ugnjetavanju muslimanki pod naslovom Pokoravanje. Poslije toga otac vie nije odgovarao na moje pozive; nije vie htio sa mnom razgovarati. Ubrzo nakon toga Theo je ubijen, a ja sam se morala poeti sakrivati. Tad su mi oduzeli telefon i ja sam ga prestala nazivati. Kad bi me ljudi upitali, sve to sam mogla rei bilo je da smo se meusobno udaljili.Za njegovu sam bolest saznala u lipnju 2008., samo nekoliko tjedana prije njegove smrti. Moj bivi momak, Nizozemac Marco, javio mi je da me hitno trai moja roakinja Magool iz Londona. Magool je ki majine najmlae sestre i nije bliska s obitelji mojeg oca, ali je oigledno snalaljiva. Kad je moja polusestra Sahra postala svjesna koliko je otac bolestan, zamolila je Magool da me pokua nai pa je Magool nazvala Marca, jedinu osobu koju je poznavala meu osobama s kojima sam bila bliska u vrijeme naega posljednjeg razgovora prije pet godina.Nazvala sam oev stan u naselju Tower Hamlets, u londonskoj etvrti East End. Ondje je bila kasna veer, dok je na istonoj obali Amerike, gdje sam se tada nalazila, bilo sunano poslijepodne. Tresla sam se. Kad je doao do telefona, inilo se kao da je onaj stari, snaan i uzbuen. Osjetila sam da su mi se na zvuk njegova glasa u oima poele skupljati suze pa sam izgovorila ono jedino to sam mu htjela poruiti, a to je da ga volim, a zatim sam ga ula kako se smije tako snano da se inilo kao da dopire kroz telefon.Naravno da me voli! prasnuo je glasno. I naravno da i ja volim tebe! Nisi li nikad vidjela kako se roditelji ljube i veu sa svojom djecom? Nisi li nikad bila u prirodi i vidjela kako ivotinje tetoe i oblizuju svoju mladunad? Naravno da te volim. Ti si moje dijete.Rekla sam ocu da ga jako elim vidjeti, .ili da hi moglo hiti teko organizirati osiguranje za moj posjet Tower Hamletsu, etvrti naseljenoj uglavnom useljenicima, i to u najveem broju muslimanima. Posjetiti takvo mjesto bez zatite bilo bi kao da neki siuni kukac riskira let kroz sobu punu velikih paukovih mrea, ako ga nitko ne opazi, mali bi se kukac mogao ak i provui; ali ako ga uhvate, posljedice su unaprijed poznate. S druge strane, ako odem onamo u pratnji policije, to e neizbjeno izazvati zlovolju, kao da ne vjerujem ni vlastitoj obitelji.Osiguranje! povikao je otac. to e ti osiguranje? Alah e te zatititi od svih koji ti nauditi! Nitko u naoj zajednici nee te ni taknuti. A osim toga, nikad nismo bili na glasu kao obitelj kukavica! Dapae, neki dan jedan od najistaknutijih lanova naeg klana rekao je da eli polemizirati s tobom. Ako eli, mogu ih zamoliti da sastave izaslanstvo i povedu te u Dedu, tako da moe polemizirati s njime u Saudijskoj Arabiji! Zato ne organizira tiskovnu konferenciju i ne kae da vie nisi nevjernica? Reci im da si se vratila islamu i da e odsad biti poduzetnica!Tiho sam se nasmijala ocu i nakratko samo uivala sluajui ga kako govori. Zatim sam ga upitala za zdravlje. Rekao je:Ne smije zaboraviti, Ayaan, da su nae zdravlje i na ivot u rukama Alaha. Na putu sam za onaj svijet. Drago moje dijete, elim da proui samo jednu suru* Kurana. Laauq-sim Bi-yawmi-il-qiyaama.. Izgovorio je na arapskom, naravno, iako smo razgovarali na somalskom, poglavlje pod naslovom Uskrsnue : Kunem se Danom kad Smak svijeta nastupi i kunem se duom koja sebe kori. Zar ovjek misli da njegove kosti neemo sakupiti? Hoemo, Mi moemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, ovjek hoe dok je iv da grijei pa pita: Kad e Smak svijeta biti?**Rekla sam ocu da mu neu lagati i da vie ne vjerujem u Prorokov primjer. Prekinuo me je, a njegov je ton postao najprije strastven i nestrpljiv, a zatim optuivaki. Nastavio mi je navoditi stihove iz Kurana, prevodei ih na somalski, i nabrajati primjere ljudi poput mene, koji su bili napustili islam, a zatim mu se vratili. Govorio je o hordama nemuslimana koji se preobrauju na islam irom kugle zemaljske i o jedinome pravome bogu. Upozorio me je da se ne kockam sa svojim vjenim ivotom.Sluajui ga, govorila sam samoj sebi da je ovo dociranje izraz ljubavi jednog oca koji je izraava na jedini nain na koji to zna. eljela sam vjerovati da mi je, samim time to mi dri predavanje, u nekome dubljem smislu poeo opratati to sam postala osoba kakva jesam. Mogue je, meutim, da je to bilo neto drugo. Mogue je da je samo izvravao svoju dunost. Time to ivim kao Zapadnjakinja, odbacila sam svoju ast; odijevala sam zapadnjaku odjeu, to je za* poglavlje Kurana** 75. sura, Al-Qiyamah, prijevod B. Korkut, izvor: http://www.kuran.putvjemika.com - nap. prev.mojeg oca bilo kao da hodam naokolo bez ijedne krpice na sebi. to je najgore od svega, odrekla sam se islama i napisala knjigu drskog, slavodobitnog naslova Nevjernica kojom sam oglasila svijetu svoje otpadnitvo. No moj je otac znao da se njegov ivot blii kraju i elio se uvjeriti da su sva njegova djeca, unato svojim grekama, sigurna na putu za nebo.Pustila sam ga da govori. Nisam davala lana obeanja o preobraenju. Da jesam, to bi mu moda bilo pomoglo da ode u miru, ali jednostavno nisam mogla lagati o tome. Uspjela sam mu samo njeno rei da u nastaviti uiti* Kuran iako se vie ne slaem s islamom. Preutjela sam misao da svaki put kad ga iznova itam, postajem sve kritinija prema njegovim porukama.Razgovor se pretvorio u niz zaziva: Alah te zatitio, izveo te natrag na pravi put, poveo te u Nebo nakon smrti, Alah te blagoslovio i drao u zdravlju! Poslije svakog zaziva, ja bih odgovorila po propisanoj formuli: Amin, neka bude tako .Nakon nekog vremena rekla sam ocu da se moram pouriti na let. Nije me pitao kamo putujum, niti zato; bilo je jasno da ga detalji zemaljskog ivota vie ne zanimaju. Zatim sam prekinula vezu, iako je medu nama ostalo jo mnogo neizgovorenih misli, gotovo zakasnivi na let kojim sam trebala otputovati u Brazil na konferenciju o multikulturalizmu.Potkraj lipnja, nakon konferencije u Brazilu, trebala sam otputovati u Australiju na skup posveen prosvjetiteljstvu. Namjeravala sam potkraj ljeta otii u London i posjetiti oca. No pri povratku iz Australije sredinom kolovoza, ekajui sljedei let u Los Angelesu, primila sam novi Marcov poziv. Otac je bio u komi.Nazvala sam opet Magool i uzela od nje broj mobilnog telefona moje polusestre Sahre. Posljednji put kad sam vidjela oevo najmlae dijete, godine 1992., Sahra je imala osam ili devet godina i bila je ilavo i energino djetece. Upoznala sam je na proputovanju kroz Etiopiju kad sam se nakratko zaustavila na putu iz mojeg doma u Keniji u Njemaku. Prema naredbama mojeg oca odatle sam trebala otputovati u Kanadu i pridruiti se mukarcu kojeg praktiki nisam ni poznavala, dalekom roaku koji je postao moj mu. U to je vrijeme Sahra ivjela sa svojom majkom u Addis Ababi. Kao i moja majka, i Sahrina je ostala u braku s mojim ocem unato njegovoj odsutnosti.* uiti Kuran = itati KuranIgrala sam se sa tom svojom polusestricom cijelo poslijepodne s mukom natucajui amharski, jedini jezik kojim je Sahra tada govorila, a koji sam i sama nauila kad sam bila njezinih godina i ivjela s ocem. Sada, u ljeto 2008., Sahra je imala dvadeset i etiri godine. Bila je udana i imala ker od osam mjeseci. ivjela je u Tower Hamletsu sa svojom majkom, treom enom mojeg oca.Sahri nisam rekla da namjeravam posjetiti oca u bolnici. Grozno je to napisati, ali stvarno nisam znala mogu li joj povjeriti takvu informaciju. Pretpostavljam da me najblii lanovi moje obitelji ne ele ba ubiti, ali ruku na srce, osramotila sam ih i povrijedila; oni su ti koji ispataju zbog sablazni koju izazivaju moji javni istupi; nimalo ne sumnjam da u mojem klanu ima ljudi koji me zaista ele ubiti.Sahra je sama predloila da izbjegavam vrijeme posjeta ako ipak odluim posjetiti oca jer u to vrijeme masa Somalaca dolazi u Kraljevsku londonsku bolnicu traiti blagoslov mojeg oca ne bi li poboljali vlastite izglede za odlazak u raj. Abeh je za mnoge bio simbol borbe protiv vojnog reima predsjednika Siada Barrea, ovjek koji je najvei dio svojeg ivota posvetio svrgavanju tog reima. U londonskom East Endu bit e potpuno isto kao i u Somaliji: bit e tu brojne ene, djeca i unuad, starjeine klana i potklana i bratskih potklanova, rijeke roaka koji su doli iskazati potovanje mojem ocu. Za mnoge meu njima ne bih bila dobrodola uz uzglavlje mojeg oca jer sam nevjernica, zakleta ateistkinja, prljava otpadnica i, to je najgore, izdajica svojeg klana i svoje vjere. Neki zacijelo smatraju da zasluujem umrijeti, dok ih jo vie vjerojatno misli da bi moja prisutnost ukaljala samrtniku postelju mojeg oca, i moda ga ak i liila zasluenog mjesta u vjenosti.Sa Sahrom nisam imala taj osjeaj odbaenosti. Bila je slatka i tiha, pomalo zavjerenikog dranja, kao da sam je telefonskim razgovorom ukljuila u neto tajno i opasno.Morala sam smjesta poi u London. Budui da je to bilo hitno, neplanirano, potpuno privatno putovanje, organizacija osiguranja bila je sloenija nego to bi to bio sluaj s nekom konferencijom, gdje se sve koordinira s policijom tjednima unaprijed. Znala sam da nije mudro poi bez pripreme, u pratnji gospode koja me inae tite u Americi. Ti su ljudi u Velikoj Britaniji bili na tuem terenu i nisu smjeli nositi oruje. Ako budem brzopleta pri planiranju, mogla bih izloiti opasnosti ne samo sebe, ve i druge.Nazvala sam vie prijatelja u Europi za koje sam smatrala da su dovoljno utjecajni i zamolila ih da mi pomognu organizirati zatitu kakva mi je potrebna za to putovanje. Pokuali su mi pomoi, ali inilo se bezuspjeno. Jednom je prijatelju britanski dunosnik odgovorio da bih se kao roena Somalka za pomo trebala obratiti Veleposlanstvu Somalije, koje bi zatim Ministarstvu vanjskih poslova Ujedinjene Kraljevine moglo poslati zahtjev za organizaciju osiguranja. Ta apsurdna birokratska logika bila bi komina u nekim drugim okolnostima, ali ne i uoi mojeg putovanja u London da vidim umirueg oca.Moj je zrakoplov ve bio poletio za London a jo uvijek nisam imala pojma hou li imati ikakvu zatitu kad sletim. Ali to vie nije bilo vano; nakon viednevnog ekanja sad sam se samo bojala da neu stii na vrijeme. Znala sam da mi nee dopustiti da vidim oevo tijelo ako on u meuvremenu umre. Roaci bi pourili preuzeti njegovo tijelo kako bi ga oprali i pokopali u roku od dvadeset i etiri sata. ene ne smiju biti prisutne prilikom muslimanskoga pogrebnog obreda. Vjeruje se da je njihova prisutnost smetnja; mogle bi postati histerine ili se ak baciti za tijelom u grobnu raku. Bilo bi neprilino pojaviti se nagroblju.Moj je otac imao proturjean stav prema enama. Prihvaao je neke moderne zamisli o opismenjavanju, poticao svoju prvu enu da zavri fakultet i inzistirao da moja sestra Haweya i ja pohaamo kolu u vrijeme kad se moja majka tome protivila. Vjerovao je u ensku snagu i uvijek tvrdio da je uloga ene vrijedna i vana. Ali kako je stario, postajao je sve ortodoksniji i skloniji islamskim uvjerenjima da se moramo pokriti, udati i pokoriti svojim muevima. Unato esto ekscentrinim stavovima, ni on ne bi otrpio prisutnost ene na sprovodu.Po dolasku u zranu luku Heathrow u Londonu doekao me je veliki crni automobil Veleposlanstva Nizozemske; u drugome, manjem ali jo sigurnijem, sjedili su ljudi iz Scotland Yarda. Odvezli smo se ravno u bolnicu. Sada je, na moje veliko olakanje, otac leao iv preda mnom. Jadni abeh. Bio je svezan za bolniku postelju, star, ranjiv i bolestan. Nasmijeio mi se iroko, a zatim zadrijemao. Probudio se hvatajui isprekidano zrak, uporno pokuavajui progovoriti, ali iz njegovih ustiju nije se ulo nita osim glasnog hroptanja. Tad bi mi svojim usnicama slao bezglasne poljupce i drao moju ruku onoliko vrsto koliko je mogao.Osjeala sam se potiteno zbog svega onog to ocu nikad nisam rekla i zbog svih godina razdvojenosti. Jedine rijei koje sam smogla bile su skruene poruke ljubavi i ja sam ih bez prestanka ponavljala. Bilo je prekasno za bilo to drugo.Nisam otila u bolnicu radi oprosta. Prestala sam vjerovati u to da e moji grijesi biti isprani samo ako postupim ispravno, primjerice, ako ispunim svoju dunost i zatraim i dobijem oprost svojih roditelja. Naposljetku, moja mu prisutnost ondje moda i nije bila osobito ugodna, budui da je mogao vidjeti da je njegova ki odjevena u hlae i nepokrivene glave. Otila sam onamo iskljuivo zbog onog svjetla u njegovim oima, zbog njegovog pozdrava, njegove ljubavi za mene i moje za niega, zbog naega uzajamnog priznanja da smo jedno drugome oduvijek bili dragocjeni.Otac je troio zadnje zalihe snage pokuavajui mi neto poruiti. Nikad neu saznati to. Zmojeg je oca Bog bio stvoritelj i davatelj ivota, ali i estok i osvetoljubiv. Negdje u sebi znala sam da je otac prestravljen to se izlaem Alahovu bijesu odbacujui njegovu vjeru. Otac nas je uvijek uio da e oni kojima Bog ne oprosti najprije ivjeti bijedno na zemlji, a zatim gorjeti u vjenoj vatri. No, iako su naa uvjerenja bila meusobno nepomirljiva, i takva e zauvijek ostati jer se razlikuju kao dan i no, mislim da mi je otac ipak oprostio. U konanici je dopustio svojoj oinskoj ljubavi da se izdigne iznad njegove pokornosti zahtjevima njegova neopratajueg Boga.Bliilo se vrijeme posjeta. Uskoro e rijeke Somalaca na koje me je Sahra upozorila poeti stizati u posjet mojem ocu, a ja nisam mogla podnijeti pomisao ni na kakvo sueljavanje. I tako sam se s bolom u srcu oprostila od abeha.Kad su me ljudi iz Scotland Yarda ispratili iz bolnice, nala sam se u Ulici Whitechapel, okruena najbrojnijom muslimanskom populacijom u Velikoj Britaniji. Na suprotnoj strani ceste nalazila se buna ulina trnica pod atorima puna tijesno stisnutih tandova na kojima su se prodavali sariji, meunarodne telefonske kartice i sendvii sa zainjenom janjetinom. U mojoj blizini, na autobusnoj stanici ispred bolnikih stepenica, stajala je skupina ena odjevenih u cijeli spektar muslimanskih pokrivala za ene, od pastelnih marama za glavu do debeloga crnog nikaba* koji pokriva cijelo tijelo i dodatnog vela od* hidab (arap. hijab) pokriva cijelo ensko tijelo osim lica i ruku ispod runih zglobova, dok nikab (arap. niqab ili niqaab) pokriva i lice nap. prev.crne tkanine kojim se pokrivaju ak i oi i lice. Bile su to mlade, snane ene, a ne drhtave stare dame; neke su bile trudne, veina je uza se imala nekoliko male djece, i bile su vani, na suncu, kupovale potreptine za svoju obitelj. Nekoliko ih je bilo odjeveno na nain koji mi je bio novost: osim dugakog ogrtaa i marame za glavu, imale su i dodatni veo za lice koji je iza glave bio uvren ikom, s dvije debele crne trake od tkanine koje su bile stegnute na nain da tik iznad trepavica ostave otkriven samo centimetar ili dva.Iako su telefonske govornice i oznake za podzemnu eljeznicu bile britanske, nikad ne bih bila pomislila da smo u Engleskoj. Namirisala sam uinu svojih kolskih kolegica iz Muslimanske srednje kole za djevojice u Nairobiju, teki spoj zaina, hrane i miriljavih ulja za kosu. I ovdje sam naila na bunu ivost ulice i mjeavinu rasa; trnica je bila prepuna Somalaca i, rekla bih, Pakistanaca i Bengala.Ve su i ti mirisi bili dovoljni da me preplavi enja djetinjstva. Ne znam je li u drugim zajednicama taj osjeaj pripadnosti tako snaan, ali za nekoga tko je odrastao u klanu, taj osjeaj, taj miris obitelji ima veliku mo. Pa ipak, moja je enja bila pomijeana sa strahom od sukoba. Sto ako me netko u svjetini prepozna, kao to se to ponekad dogaa, i odlui zapodjenuti svau? Za mnoge od njih ja sam nevjernica i izdajica koja eta naokolo nekanjena.Moji tjelohranitelji i ja vratili smo se natrag u automobil i polako se odvezli kroz gusti promet niz Ulicu Whitechapel. Ispred halal* trgovine brzom hranom sjedila je enica u dugakome crnom ogrtau nosa i usta pokrivenih crnim izvezenim kljunom od tkanine na nain alirskih ena. Dvoje male djece plakalo je u djejim kolicima parkiranim uz njezin bok, a ona ih je pokuavala zagrliti i utjeiti istodobno podiui svoj kljun od tkanine kako bi smjerno zagrizla svoje pecivo. Starije od njezino dvoje tek prohodale djece takoer je nosilo veo. Nije to bio veo kojim se pokriva lice, ali pokrivao je kosu i ramena; bio je bijele boje i izvezen, s elastinom, tako da je tijesno prianjao uz djetetovu glavu. Dijete nije moglo biti starije od tri godine.Dvije trgovine nie nalazila se golema damija, najvea damija u Londonu, kako su mi rekli moji pratitelji. Ispred nje stajala je mala skupina mukaraca odjevenih u preiroku odjeu, dugih brada, glava* halal (arap.) - doputeno ili isto (npr. hrana pripremljena u skladu s muslimanskim propisima).Suprotno je haram (arap.) nedoputeno ili neisto nap. prev.prekrivenih bijelim kapicama. Svi ti ljudi napustili su svoju domovinu samo da bi se ovdje iznova vratili u svoje jato, nespremni ili nesposobni odbaciti taj identitet, drei se svoje kulture ovdje ak i grevitije nego u Nairobiju. Damija je stajala ondje poput nekoga simbolikoga magnetskog sjevera, sile koja je natjerala njihove ene da se tako temeljito pokriju ne bi li se to bolje izolirale od stranog utjecaja kulture i vrijednosti drave u kojoj su odluili ivjeti.Iako je to bio tek letimian pogled, ipak sam osjetila trenutanu navalu panike i guenja. Opet sam se nala usred toga svijeta velova i pokrivala, svijeta u kojem ene moraju sakrivati svoju kosu i svoje tijelo, u kojem se moraju pogrbiti da bi jele na javnom mjestu i u kojem moraju hodati ulicom nekoliko koraka iza svojih mukaraca. Mrea vrijednosti, asti i srama i vjere, i dalje me je povezivala sa svim tim enama na autobusnoj stanici i sa gotovo svakom drugom enom na Ulici Whitechapel tog jutra. Iako smo sve bile vrlo daleko od mjesta gdje smo roene, samo sam ja ostavila iza sebe tu kulturu. One su svoje mree vrijednosti donijele sa sobom na drugi kraj svijeta. Osjeala sam se kao jedina prava nomatkinja.2. Poglavlje - Moja polusestraNa povratku u zranu luku Heathrow prisjetila sam se prvog susreta s mojom polusestrom Sahrom u Etiopiji 1992. godine, kad je ona imala osam godina, a ja, netom udata i na putu za Europu, dvadeset i dvije.Naposljetku smo se sporazumjele na jeziku znakova, smjeei se jedna drugoj, drei se za ruke, zanemarujui brojne nesporazume. Sahra je bila armantna djevojica puna bistre djeje znatielje i s oevim darom za izraavanje fizike bliskosti. Sprintala je okolo s istom vrstom energije, poleta i zaigranosti kao nekada moja sestra Haweya. Tog dana bila je odjevena u haljinicu bez rukava, poderanu i zakrpanu na toliko mjesta da nisam mogla suspregnuti sram to joj nisam donijela novu.Nisam bila sigurna je li stanje njezine odjee bilo odraz siromatva ili prihvaanja etiopskog pristupa odgoju djece. Kad smo ivjeli u Addis Ababi, veina djece bila je odjevena u dronjke i esto izgledala kao da ih roditelji zanemaruju. U djetinjstvu sam to etiopsko zanemarivanje smatrala izrazom slobode. eljela sam da me ostave na miru, da se igram danju i nou onoliko dugo koliko ja to elim umjestoda me tjeraju da radim. Popustljivost Sahrine majke bila je naizgled razmjerna krutosti i strogosti moje.Ali nije samo Sahrina haljinica bila otrcana. Takav je bio i njihov stan. Nalazile smo se u polovici sobe odvojenoj od ostatka prostorije samo tankom pamunom plahtom koja je neko bila bijela, a sada prljava od dima i praine. Betonske povrine stambene zgrade neko su bile glatke i ravne, a sada su, kao i mnoge druge zajednike povrine, imale pukotine i velike i male rupe ispunjene lokvicama vode. Nitko od stanara pojedinano si nije mogao priutiti popravke, ali nitko ih nije ni okupio da udruenim snagama prikupe novce za odravanje i ienje zajednikih prostorija. Do poslijepodneva debeli komari oblijetali su i zujali oko mojih uiju. Odluila sam prizvati u pomo moj najbolji arapski i amharski te lobirati za isuivanje tih lokava vode.Moja je pomajka slegnula ramenima izraavajui armantnu bespomonost. Onako je kako Alah eli, rekla je. Lokve e se isuiti kad prestane kia. Alah alje kiu i Alah donosi suncTrea supruga mojeg oca prihvaala je ivot onakav kakav je bio. Bila je pasivna poput moje majke, s time da je njezina pasivnost ipak bila drugaija od majine. Obje su ene bile obuzete samosaaljenjem, obje su se pomirile s okolnostima u kojima su se nale. Ali dok je moja majka proklinjala, pozivala na red, galamila, zahtijevala i vrijeala one koje je smatrala krivcima, Sahrina se majka smijeila i blago korila; obarala bi pogled i djelovala pomireno, gotovo zadovoljno. Sto god bi donio sljedei dan, bila je to Alahova volja, i ako se nju pita, nije imalo nikakva smisla prkositi dogaajima, suprugu ili Bogu. Svaka reenica zavravala je s inalah, ako Bog da. To je bio njezin nain preivljavanja.Nisam imala ni energije niti jezinu vjetinu da joj objasnim da bismo kiu i sunce moda i mogli prepustiti Alahu, ali da bismo lokvice vode moda ipak trebali sami isuiti. Kao dijete sam bila dvaput oboljela od malarije, i nauila sam na satovima zdravstvenog obrazovanja i prirodoslovnih predmeta, kako u Ulici Juju tako i u Muslimanskoj srednjoj koli za djevojice, da je taj nametnik uzronik malarije i da polae jajaca u stajaoj vodi. Ako se ne elimo razboljeti, komarce moramo pricati, a mi spavati pod mreama. Takoer, moramo isuivati sve male i velike lokve u blizini nae zgrade, pa ak i rupe na cesti u okolnim ulicama. Nikad nismo uspjeli isuiti sve lokve u susjedstvu, naravno, ali u djetinjstvu sam isuivala nae naselje uNairobiju kao da mi ivot ovisi o tome, propovijedajui somalskim roacima o nevidljivim ivotinjicama koje se mnoe u vodi.Mala Sahra i njezina majka ivjele su praktiki u zajednici. Cijelog dana ljudi su ulazili i izlazili iz zgrade i naselja. U jednom kutu dvorita nalazio se veliki kameni vr za vodu. Mukarci bi uli, zahvatili vode velikom zaimaom od aluminija i pili izravno iz nje. ene su uzimale vodu iz tog vra kako bi pripremile aj ili napunile svoje lonce za kuhanje. U jednom trenutku netko je spomenuo higijenu:Operi ruke prije nego to upotrijebi vr. Vidi da svi pijemo iz njega.Cime?, odgovorio je mladi sa zbunjenim osmijehom. Cime da operem? Nema vie vode.I doista, metalna je zaimaa uz zveket udarila o dno kamenog vra, dajui do znanja da je prazan, a stare su gospode poele kumiti i moliti mlade ene da donesu jo vode. U nastaloj se pomutnji izgubila i briga za higijenu.Svi su govorili uglas, irio se prijateljski eret ogovaranja i kritika na raun habasha, to je somalska rije za Etiopljane. Nakon svake reenice govornik bi obvezno dodao ako Alah tako eli ili u ime Alaha.Sjedei u automobilu kojim sam se udaljavala od mjesta jamano posljednjeg susreta s ocem, razmiljala sam o tome to me je tako dugo dralo razdvojenom od obitelji i od njega: propis prema kojem mukarac mora zahtijevati poslunost svojih ena odnosno svojih supruga i keri, prema kojem mu se one moraju pokoriti. Ako neije ene skrenu s tog puta pokornosti, nanose njemu tetu: njegovu ugledu, njegovu autoritetu, njegovu osjeaju da je odan i snaan i da dri do svoje rijei. Takvo vjerovanje dio je sveobuhvatnijeg vjerovanja prema kojem je pojedinac nevaan, a njegove odluke i elje beznaajne, osobito ako je taj pojedinac ena.Taj osjeaj asti i muke nadmoi enama drastino suava prostor za bilo kakvo odluivanje.ela kultura i njezina vjera djeluju kao uteg oko nogu svakog muslimana, ali najtei i nesrazmjerno velik teret pada na ramena muslimanki. Alah i Prorok i nai oevi i muevi, koji su i nai skrbnici, obvezuju nas na pokornost, krepost i srameljivost. ene u Ulici Whitechapel ne nose nita manji teret obveza i vjerskih zakona, koji su u islamu tako opsesivno usredotoeni na ene, od svojih sestara u Istonoj Africi.Jo uvijek osjeam bol zbog sramote kojom sam ukaljala oevo ime. Budui da sam otpadnica, nevjernica, budui da ivim kao Zapadnjakinja, povrijedila sam ga i nanijela mu tetu, tovie, uprljala ga svojom pobunom. No bila sam svjesna da je moja pobuna nuna i da je bitna.Sahra je krenula suprotnim putem. Nije se pobunila. Magool mi je rekla da je Sahra duboko pobona i da nosi jilbab*, dugaki crni ogrta kojim se pokriva kosa i cijelo tijelo, ukljuujui stopala i ruke, ali ne i lice. Sahrin crni pokrov sezao je preko vrhova njezinih prstiju i vukao se za njom po tlu; svakom svojom rijei i gestom Sahra je nastojala izraziti svoju pokornost Alahu i autoritetu mukarca.Muslimanski veo, razliite vrste maski, kljunova i burki**, sve su to stupnjevi mentalnog suanjstva. Da biste izili iz kue morate zatraiti doputenje, a kad iziete morate se sakriti iza debelog pokrivala. Sramei se svojeg tijela, potiskujui svoje elje, koji to malen prostor u svojem ivotu moete nazvati svojim?Veo svjesno oznaava ene kao privatnu imovinu s ogranienim pristupom, kao neosobe. Veo razdvaja ene od mukaraca i od svijeta; on ih sputava, zatvara ih unutar etiri zida, odgaja ih da budu krotke. Um moe biti u gru ba kao i tijelo, a muslimanski veo ne ograniava samo enin vid, ve i njezinu sudbinu. On je simbol neke vrste aparthejda, ali ne kao dominacije jedne rase, ve jednog spola.Vozei se niz Ulicu Whitechapel, osjetila sam bijes zbog toga to se takvo podjarmljivanje, ak i ako se ne potie aktivno, ipak potiho doputa ne samo u britanskom ve i u brojnim drugim zapadnjakim drutvima, u kojima je ravnopravnost spolova ugraena u najvii red zakona.Telefonirala sam Sahri iz zrane luke da joj kaem da sam posjetila oca i da se sad vraam u Sjedinjene Amerike Drave.Stvarno si sretnica! rekla mi je na somalskom, smijui se svojoj igri rijei na raun mojeg imena, Ayaan, sretna. Otkako si razgovarala s njime telefonom prije nekoliko tjedana, nije prestao govoriti o tebi.Razgovarale smo malo o obitelji. Pazila sam da ne kaem nita to bi* jilbab ili jilbaab (arap.)** burka (arap. burqa) - sastoji se od dilbaba (pokrivalo za cijelo tijelo), hidaba (pokrivalo za gla-vu), nikaba (pokrivalo za lice) i guste mree kojom su prekrivene oi koja eni dodue ograniava vid, ali joj ipak doputa samostalno kretanje. U Afganistanu te dijelovima Pakistana i Indije rije je o jednodijelnom pamunom pokrivalu - nap. prev.Sahra mogla smatrati uvredljivim. Upitala sam sestru zato je bolnica upisala oca pod lanim imenom, a ona je odgovorila,O, to je ime pod kojim je zatraio azil u Velikoj Britaniji.Razgovarale smo o bolnici i Sahra mi je ispripovijedala jednu smijenu priu. Kad su oca doveli u bolnicu, njezina se majka predstavila medicinskim sestrama kao njegova supruga; zatim je stigla njegova prva ena, Maryan Farah, jer i ona sad ivi u Whitechapelu, pa im se i ona predstavila kao njegova supruga. Cinilo se kao da se cijela bolnica zabavlja na raun nevjerojatnog broja ljudi koji su tvrdili da su oeva braa i roaci. Zahihotala sam.Zacijelo misle da smo ludi, rekla je Sahra. Rekla sam joj da bolnici to vjerojatno nije prvo takvo iskustvo.Kao i njezina majka, i Sahra je gotovo svaku reenicu zavravala s inalah, Ako Alah tako eli. Isprva je time ostavila dojam pristojnosti i uljuenosti, ali nakon tolikog broja uzdaha pomirenja sa sudbinom i voljom Alaha, i kie blagoslova kojom me je obasipala, sramim se priznati da mi je poela ii na ivce. Osjeala sam prema njoj suzdranost i nepovjerenje; Sahra nije vie bila ono razigrano, veselo dijete koje sam upoznala 1992. godine.Prije nego to smo zavrile na prvi pravi razgovor u ivotu, Sahra se pridruila oevim pokuajima da me vrati na pravi put, uvjeravajui me da odbacim svoj izabrani nain ivota i pridruim joj se u tradiciji i pokornosti Alahu. Sluajui je, zamiljala sam tu svoju sestricu koju sam dotad srela samo jednom u ivotu, prije esnaest godina, kako sjedi sa svojom majkom i svojom malom djevojicom u stanu u opinskom naselju u blizini Ulice Whitechapel, odjevena u tko zna koliko slojeva crne tkanine.Sahra ve godinama ivi u Londonu, ali nije krenula mojim putem; putem koji me je oslobodio poslunosti i tradicije i odveo me u Nizozemsku i u slobodu na zapadnjaki nain. Iako fiziki ivi u modernom drutvu, ona se i dalje dri starih, krutih vrijednosti kojima su je pouili u djetinjstvu, a koje pobonost i pokoravanje autoritetu stavljaju iznad svega ostalog. Time je samu sebe osudila na siromatvo, rasipajui prilike koje joj je slobodno drutvo pruilo. Da nisam pobjegla od svoje obitelji, da sam se udala za mukarca s kojim je moj otac sklopio brani ugovor, i ja bih sada vjerojatno ivjela u useljenikoj etvrti Toronta ili Vancouvera, u kanadskoj inaici Tower Hamletsa. I ivjela bih vjerojatno ba kao i Sahra: u zatvoru usred drutva koje je slobodno.Dovoljno je da se moli, govorila je Sahra, revno se trudei da me vrati na pravi put. Vidjet e da e Alah otvoriti tvoje srce, a um e ga slijediti.Zatomila sam potrebu da upoznam svoju mladu polusestru sa zaslugama prosvjetiteljske filozofije, osnovom zapadnjake slobode koja joj je bila nadohvat ruke. Osjeala sam se emocionalno iscrpljeno, fiziki umorno zbog dugog niza letova, a osim toga idejno sukobljavanje nije bilo razlog mojeg dolaska u London.Draga, odgovorila sam, razmislit u o tome.Sljedeih nekoliko dana esto sam razgovarala sa Sahrom. Na koncu sam o njoj, odjevenoj u njezin dilbab u Whitechapelu, poela razmiljati kao o nekoj vrsti neobinog zrcala u kojem sam vidjela samu sebe odjevenu u dilbab u Nairobiju prije mnogo godina. Tako je malo nedostajalo da podijelimo istu sudbinu. Svjetonazor koji ju je oblikovao oblikovao je i mene, i ponekad se pitam je li uope mogue da ovjek pobjegne od takvoga temeljitog mentalnog programiranja.Meu svom svojom djecom otac je najvie vremena i panje poklonio upravo Sahri. Ona jo uvijek ivi kao baari*, na nain na koji sam i ja trebala ivjeti i kako mora ivjeti svaka dobra Somalijka. Sahra je posluna i pokorna, ali je istodobno i razapeta; s jedne strane eli odobravanje naeg oca, svoje majke i zajednice, dok s druge strane zacijelo eli ivjeti ivotom kojim ive ostale djevojke njezinih godina u Londonu.Taj osjeaj razapetosti dri je ni na nebu ni na zemlji. Sahra upie strukovni teaj, ali ga ne zavri; pone uiti engleski, ali na pola puta odustane. Postupa tako jer ako zavri te kole i dobije svjedodbu, mogla bi nai posao. A posao znai rad izvan kue; izbivala bi satima i vjerojatno bila prisiljena dolaziti u dodir s mukarcima. Mogla bi ak doi u napast i naminkati se, ili sudjelovati u drutvenom ivotu svojeg ureda. Takav je ivot previe opasan: njime se napadaju temelji njezinog identiteta.Pa ipak, budui da nije stekla svjedodbu Sahra je prisiljena ivjeti s vlastitom ovisnosti i sramotom. No takvim odbacivanjem intelekta i vjetine Sahra e zasluiti bizarnu nagradu: pohvalu svojoj pokornosti.* ena koja je baari nalik je pobonom sunju. Ona tuje muevu obitelj i hrani je bez pitanja ili pritube. Nikada se ne ali i ne postavlja nikakve zahtjeve. Stalno je na usluzi, ali uvijek pognute glave. Ako je njezin mu okrutan, ako je siluje i zatim joj se zbog toga ruga, ako odlui dovesti drugu enu ili je tue, ona sputa pogled i krije svoje suze. I radi naporno, bez greke. Ona je privrena, gostoljubiva, dobro uvjebana radna ivotinja. To je baari.Rijeila sam se svoje ovisnosti o toj vrsti odobravanja. Budui da vie nisam muslimanka, oslobodila sam se tereta straha od pakla i mogu se valjati u svim grijesima svijeta ako tako poelim. Sahra uiva u udobnoj izvjesnosti koja proizlazi iz osjeaja pripadnosti, no to za sobom povlai strahotu osobne potinjenosti. Ja se osjeam usamljeno jer sam udovoljila svojem individualizmu; Sahra zbog toga to se odrekla same sebe i pokorila skupini.Teret Sahrinog samoodricanja zacijelo je pregolem. Ovih dana muslimanke u Velikoj Britaniji, kao i irom Europe, zahtijevaju da im bude doputeno nositi hidab na radnom mjestu. Sve vie ih nosi cijeli nikab, kojim pokrivaju ak i svoje lice i oi. Te ene vjeruju da njihova tijela imaju tako snano toksian uinak, da je grijeh ve i susret s tuim parom oiju. Nemogue je preuveliati razmjere samoprezira koji se time izraava i koji je potrebno pobuditi svaki put kad se osjeti nedoputena elja za zapoljavanjem, izlaskom iz kue ili susretom s vanjskim svijetom.Sahra mi je rekla da eli postati odvjetnica. Kako to pobogu zamilja? U Londonu su odvjetnice modno osvijetene i izuzetno enstvene, i ne prezaju od suprotstavljanja mukarcima. Sam britanski pravni sustav za pravog je muslimana bogohulan jer tei zamijeniti Alahove zakone onima koje je napisao ovjek. Spomenula mi je i zanimanje za psihologiju. Pitala sam se kako bi pomirila uenja Freuda s obvezom da ostane vjerna Muhamedu.To to je nauila jezik nevjernika zacijelo je bilo ve dovoljan grijeh. Sjeam se prizora u damiji 1990. godine, kad smo moja sestra Haweya i ja nakratko ivjele u Mogadiu. Bilo je to tijekom mjeseca Ramazana, dok smo klanjale teraviju*, vrlo dugi niz molitava iza kojih slijede zazivi. Na vrelini Mogadia, sjedei na tvrdim hasurama od vlakana agave u odjeljku za ene, Haweya i ja smo izmeu zaziva razgovarale meusobno na engleskom. ene oko nas bile su istinski zgranute to smo to sveto mjesto oskvrnule jezikom sotone. Rekle su nam da nae molitve ne znae nita i da nam nee donijeti nagradu na nebu jer naim razgovorom na jeziku sotone nanosimo tetu njihovoj pobonosti.Naa dva svijeta, Sahrin i moj, supostoje na istim gradskim ulicama, ali jednog uokviruje prije svega podjarmljenost pojedinaca, osobito ena, dok drugi slavi individualnost.* taraweh ili taraweeh (arap.) molitva tj. namaz koji muslimani klanjaju tijekom mjeseca RamazanaMogu li se ta dva skupa vrijednosti ikad pomiriti u Sahri, izmeu nje i njezine keri, ili uope na ulicama Londona i drugih europskih gradova? Hoe li Sahra ikad razumjeti da je dom ondje gdje jesi, a ne u izmiljenoj prolosti u Somaliji koja ovako rastrgana ratovima nije vie ak ni cjelovita drava? Koliko e jo dugo Zapadna drutva, ijse korijeni napajaju na racionalnim izvorima prosvjetiteljstva, trpjeti irenje Sahrina naina ivota poput brljana na svojim deblima, tu stranu i potencijalno smrtonosnu izraslinu?Moda je i Sahra bila ondje, u svjetini ena na autobusnoj stanici ispred bolnice. Skrivenu pod njezinim dilbabom, nikad je ne bih prepoznala.Sahrina djevojica Sagal roena je u somalskoj mikroenklavi, u blizini Ulice Whitechapel. Moda izraste u uspjenu, neovisnu enu s karijerom. Uz malo sree, dobre kole, strpljive nastavnike i osobnu snalaljivost i odlunost, to je mogue, iako, bojim se, malo vjerojatno.S koliko e godina Sagal staviti svoj prvi veo za etnju ulicama Londona i s koliko e je godina obrezati? Hoe li i njezino spolovilo osakatiti i zaiti kad joj bude pet ili est godina, kao to to ine gotovo svakoj somalskoj djevojici? Na se otac protivio takvoj barbarskoj praksi, ali moja baka s majine strane inzistirala je na tome za moju sestru i mene. Opasnost koja zbog takve prakse prijeti Sagalinu tijelu i zdravlju dolazi od njezine vlastite bake, a ne od nekoga mukog lana obitelji. Iako je zabranjeno zakonom, sakaenje spolovila dogaa se u Britaniji, ba kao to se dogaa i u drugim zapadnjakim zemljama. Samo po sebi ono ne spreava enu da naui misliti svojom glavom. Ali oiljak joj slui kao stalan podsjetnik na kazne koje ekaju buntovnice.Moda Sahra odlui upisati Sagal u muslimansku kolu, gdje e biti odvojena od vrijednosti koje su pretpostavka uspjeha u Velikoj Britaniji.Veina njezinih kolskih kolegica dolazit e iz domova u kojima je engleski drugi jezik. Neki od njezinih nastavnika bit e izabrani vie zbog svoje pobonosti nego zbog svoje pedagoke vjetine, a drugi zbog spremnosti na prilagodbu pravilima muslimanske kole. Neki e se nastavnici kandidirati za posao zbog snanog osjeaja idealizma, dok e druge vie motivirati spoj nekih drugih imbenika. Obrazovanje e se svesti na bubanje napamet i pokoravanje, a ne na propitivanje i otvaranje uma.Moda je poalju u neku od dravnih kola u susjedstvu. S obzirom na etniki sastav Whitechapela u tim kolama veinu nedvojbeno ine djeca iz useljenikih obitelji, esto poligamnih ili jednoroditeljskih, u kojima se engleski najvjerojatnije ne govori. Takve se kole esto nalaze u podrujima koja su nesigurna za djecu, kojima vladaju preprodavai droge i besprizorna mlade koja se klatari po ulicama ne birajui rtve svojih nasilnikih pohoda. U takvim ete etvrtima vidjeti istetovirane i pirsane djevojke, odjevene u tako oskudnu odjeu da se ponekad zapitate nisu li zaboravile suknju ili hlae kod kue, a rame uz rame uz njih djevojice ogrnute u crne burke, koje skrivaju svoja lica i oi poput nekih turobnih krianaca Dartha Vadera i ninda kornjae. Ako ijedna kola moe biti gora od muslimanske, tad su to te kole u sreditima velikih gradova. U njima su nastavnici esto dovedeni do ruba iscrpljenosti i ravnodunosti uslijed disciplinskih problema s kojima se moraju boriti. Djeca su ili nasilnici ili rtve nasilja; ili sama preuzimaju inicijativu postajui nasilna, ili trpe nasilje. Grafiti su ondje jedina umjetnost, hip-hop je glazba, a zelotizam vjera. Djeca koja odrastaju u takvom ozraju vrlo vjerojatno nikad nee dobro svladati engleski jezik i ostat e nezapoljiva jer nemaju radnu etiku koja je svojstvena srednjem sloju.Stoga nije nikakvo udo da se useljenike zajednice u takvim podrujima okreu vjerskim kolama. Zgaene dravnim kolama iz kojih djeca izlaze s ispodprosjenim obrazovanjem, one trae alterativni i udobni sustav vjerovanja i morala koji razumiju. Pa ipak, muslimanske su kole gotovo podjednako loe jer se ondje djeci ispire mozak kako bi prihvati-a nain ivota koji dodatno umanjuje njihove izglede za uspjeh. Takva djeca bit e potpuno odsjeena od drutva u kojem su njihovi roditelji odluili ivjeti.Mogue je da se Sahra i Sagal uspiju nekako pribliiti redovima britanskoga srednjeg sloja. Uz privremene poslove, pomo prijatelja, kolarinu, to je mogue. Mislim da bih im i ja mogla pomoi. Ali znam da bi moja ponuda bila odbaena kao nemuslimanska, nevjernika i stoga odbojna. Jer, nije li istina da e Alah nagraditi one koji trpe u njegovo ime, koji podnose bol i sramotu i ismijavanje jer su mu odluili sluiti?Naposljetku, ulazak u srednji stale Velike Britanije ili neke druge Zapadne demokracije potpuno je prizemna ambicija u usporedbi s ulaskom u raj, s njegovim rijekama, izvorima i kaskadama, s plodovima voki i trsja koji su tisuu puta ukusniji od onih na zemlji.Umotana u svoj dilbab nalik mrtvakom pokrovu, Sahra vrsto vjeruje, ba kao to je vjerovao moj otac, da e njezina patnja na ovom svijetu biti bogato nagraena u sljedeem. Moda e i njezina ki morati platiti cijenu na zemlji, no ipak se nadam da e nai neki prozori koji vodi do slobode, kao to je odveo mene.3. Poglavlje - Moja majkaOtac je umro tjedan dana nakon to sam ga posjetila u bolnici. Neposredno prije smrti izgubio je svijest. Aparati su ga odravali na ivotu sve dok ih lijenici nisu iskljuili. Iako sam znala da e se to dogoditi, ipak sam osjetila bol koja je bila iskonska po svojoj silini.Morat u izostati s pogreba. Cijeli sam dan zamiljala prizor u njegovu stanu u naselju Tower Hamlets: okupljanje ena iz klana, njihovo sjedenje na podu, ispijanje aja, prepriavanje pria, meusobno tjeenje, naricanje i iekivanje povratka mukaraca s groja gdje su ga pokopali.Nemirno sam koraala po svojem stanu u Americi i opsjednuto istila, pokuavajui ne razmiljati. Mogla sam posjetiti oca i ranije; svjesno sam odredila drugaije prioritete i sada me zbog toga muila grinja savjesti. Mogla sam otkazati putovanje u Brazil ili Australiju i jednostavno odletjeti onamo nakon prvoga telefonskog poziva u lipnju. Mogla sam bez tekoa nazvati i otkazati svoje obveze, ali nisam jer mi to nije bilo zgodno, jer se moj osjeaj pripadnosti premjestio s dunosti prema mojem ocu, s mirisa Somalije i Nairobija, na novo pleme.Donijela sam sebinu odluku. Nisam otila jer sam na prste obje ruke mogla izbrojiti koliko sam puta razgovarala s ocem otkako sam se izmigoljila iz njegova stiska prije esnaest godina i svaki je taj razgovor bio isti: propovijed koja me ne bi samo izmorila ve i deprimirala.Cak i nakon to sam pobjegla od oca i njegovih planova za mene i dalje sam ga gledala kao vodu, kao nekoga tko je ustao protiv nepravde i tiranije u Somaliji, koji se borio kako bi svojoj obitelji, plemenu i narodu osigurao demokratsku dravu.Prve pukotine u takvoj oevoj slici vidjela sam 2000., kad sam ga susrela u Njemakoj kamo je otiao na operaciju oka. Bio je to na prvi susret nakon osam godina mojeg izgnanstva. Jo uvijek sam bila studentica na sveuilitu u Leidenu, glava mi je bila puna razliitih ideja i iako sam se bojala onoga to e mi rei, ipak sam eznula za tim da ga opet vidim. Unato tome, kad mi je otac poeo govoriti oislamskom pravu, uvjeravajui me slabanim, tovie smijenim argumentima, ostala sam gotovo nijema. To je bio moj otac. I dalje je bio briljantan mislilac i voda, nepobjediv i snaan, pa sam izmislila opravdanja; to nikako nije mogao biti pravi on. Meutim, nakon tog susreta svaki na razgovor zavravao je na isti nain; ak i kad smo posljednji put razgovarali telefonom prije mojeg odlaska u Brazil, najradije bih nekako bila izbjegla taj osjeaj razoaranja zbog nedosljednosti i iracionalnosti njegovih zamisli i uvjerenja.Ba kao to sam ja lagala o svojem identitetu kad sam zatraila azil u Nizozemskoj, tako je, ini se, i moj otac lagao da prevari sustav i dobije dozvolu boravka u Velikoj Britaniji. Taj plemenski junak, uvar nae islamske i klanovske kulture, uzeo je milostinju od nevjernika sluei se lanim izgovorom i lanom putovnicom, iako, za razliku od mene, nije osjeao nita do prezira za njihove vrijednosti i nain ivota. tovie, prije svoje smrti uspio je podnijeti zahtjev i dobiti pozitivno rjeenje za primanje u britansko dravljanstvo, ali ne zato to je htio postati britanskim podanikom, ve zbog korisnih povlastica, besplatnog stanovanja i zdravstvene skrbi. U isto to vrijeme drao mi je predavanja o tome kako ne smijem biti odana svjetovnoj dravi, stalno me zaklinjui da se vratim pravoj vjeri. Da sam ostala s njime tjedan dana, njegova bi propovijed bila trajala najmanje isto toliko. Bio bi traio od mene da se vratim obitelji, njegovim enama i njegovim kerima, iako neke od njih vjerojatno misle da bi me trebalo ubiti i nesumnjivo me smatraju kurvom.Mi koje smo roene u islamu ne govorimo mnogo o boli, napetostima i podvojenim osjeajima koje prate mnogoenstvo. (Mnogoenstvo je, naravno, starije od islama, ali prorok Muhamed ga je izdigao na razinu zakona, ba kao i sklapanje braka s djevojicama.) enama i djeci u takvoj zajednici zaista je vrlo teko glumiti da ive slono i sretno. Mnogoenstvo stvara ozraje neizvjesnosti, nepovjerenje. Kuju se zavjere. Koliko panje dobiva druga ena Koje najdrae dijete? Tko e se sljedei oeniti i kako moemo njimili njom najbolje manipulirati? Rivalitet tjera ene i njihovu djecu da smiljaju razliite strategije pa ak i da bacaju ini jedni na druge. Ako su sigurnost, povjerenje i predvidivost recept za zdravu i sretnu obitelj, tad je mnogoenstvo sve ono to jedna sretna obitelj nije. Takva obitelj znai sukob, neizvjesnost i stalnu borbu za prevlast.Moja baka, koja je i sama bila druga ena, znala je govoriti da je naa obitelj previe plemenita da bi osjeala ljubomoru. Plemenitost jeu kulturi somalskih nomada istoznanica za sposobnost samosvladavanja i izdrljivost. Klan vieg statusa je samosvjesniji, dakle njegovi pripadnici dostojanstvenije podnose iskuenja. Izrazi ljubomore ili bilo kakve druge vrste osjeaja izazivaju negodovanje. Moja je baka govorila da je imala sree, a ljudi su je smatrali razmaenom, jer nakon smrti prve ene bakin mu dugo godina nije doveo kui nijednu novu enu, sve dok mu moja baka nije izrodila devetero djece. A i tad se oenio samo zato to je od tih devetero djece, bilo osam djevojica.Moja je baka smatrala svoj poloaj sigurnim, jer iako je raala jednu ker za drugom njezin mu godinama nije doveo kui novu enu. A zatim se ipak iznova oenio. I ta je trea ena, na vjenu sramotu moje bake, rodila tri djeaka. Moj je djed imao ukupno trinaestoro djece.Moja baka nije mogla nita uiniti niti rei, tako da nije ni prosvjedovala. Ali nakon toga u njoj se pobudilo ono najgore: postala je zlobna i sitniava, sklona izljevima bijesa iji su teret najvie podnosila njezina djeca.Dugo nakon to sam postala odrasla ena shvatila sam da je upravo ljubomora naposljetku natjerala moju baku da napusti svojeg mua. Nakon to je djedova nova ena rodila drugog sina, moja baka vie nije mogla sakrivati svoju sramotu i zavist te je napustila svoj dom u pustinji, navodno kako bi se brinula za svoju odraslu djecu, ukljuujui i moju majku.Majina je pria bila slina. Iako je bila oeva druga ena, od dana kad je saznala da je otac uzeo treu enu i da s njom ima dijete, Sahru, moja je majka postala hirovita, sklona povremenim napadima boli, tuge i bijesa. Imala je nesvjestice, kone bolesti, simptome potisnute ljubomore. Snana, sposobna ena pretvorila se u olupinu, a mi, njezina djeca, bili smo najvee rtve njezinog jada.Od estero oeve djece koja su doivjela odraslu dob, troje su teki duevni bolesnici koji jedva funkcioniraju. Moja sestra Haweya umrla je nakon tri godine depresije i psihotinih epizoda, moj brat Mahad boluje od manino-depresivnog poremeaja i ne moe zadrati nijedan posao, jedna od naih polusestara ima psihotine epizode od svoje osamnaeste godine. Meu tetkama, strievima i ujacima s obje strane moje obitelji esti su sluajevi ivaallija odnosno generikog ludila, kako na somalskom nazivaju sve duevne poremeaje.Moda mnogoenstvo pogoduje ludilu, ili je pak rije o sukobuelja i stvarnosti. Svi moji roaci oajniki su eljeli biti moderni. Ceznuli su za slobodom, ali onog trenutka kad bi je stekli, ona bi ih izbezumila i slomila. Mentalna nestabilnost oigledno ima i bioloke imbenike, ali na nju imaju utjecaja i kultura u kojoj nas odgajaju, taktike i strategije preivljavanja koje primjenjujemo, odnosi koje gradimo s drugima i nepodnoljivi nesklad izmeu svijeta koji nam je nareeno vidjeti i svijeta u kojem zapravo ivimo.U razgovoru s Magool nakon oeve smrti palo mi je na um da je poruka koju mi je abeh tako oajniki pokuavao prenijeti na samrti vjerojatno bila da se pobrinem za njegove ene: njegovu prvu enu, koja takoer ivi u Whitechapelu, njegovu drugu enu, moju majku, koja ivi u Somaliji, njegovu treu enu, Sahrinu majku, te njegovu etvrtu enu, s kojom se oenio u Somaliji nakon Sahrina roenja i s kojom nije imao djece. Gotovo da sam smetnula s uma postojanje etvrte ene.Kad sam o tome konano bolje razmislila, to si nikad nisam dopustila dok je bio iv, shvatila sam da je moj otac povrijedio mnogo ljudi enei se enama i pravei djecu a zatim ih naputajui manje-vie nezbrinute. Sudei o ocu prema mojim usvojenim zapadnjakim standardima, rekla bih da je podbacio u svojoj dunosti i prema svojim enama i prema svojoj djeci.Nikad nisam osuivala svojeg oca niti sam si doputala da osjetim pravi bijes prema njemu. Ali da sam se odvaila da razgovaram s njim iskreno prije nego to umre, vjerojatno bili bila prisiljena otvorili krinju s osjeajima koju sam odavno zakucala avlima. Sad kad je mrtav osjeala sam prezir prema samoj sebi i aljenje zbog svega to smo i on i ja mogli uiniti drugaije.S Magool sam se jo vie zbliila u tjednima nakon oeve smrti. Moja mlada sestrina izrasla je u pametnu djevojku neovisnog i slobodnog duha, vrstu ali suosjeajnu, s odlunim stavom prema ivotu. Sad je iznenada postala moja jedina i dragocjena spona s obitelji. Poetkom 1990-ih Magool je preko est mjeseci ivjela sa mnom u Nizozemskoj. Suprotno od Sahre, prihvatila je zapadnjaki pojam odgovornosti pojedinca u ljubavi, prema obitelji i ivotu uope. Budui da su je svi u njezinu okruenju pokuavali vratiti u okrilje islama, znala je koliko to uporno insistiranje moe biti iritantno i naporno i nikad me nije pokuavala vratiti vjeri. Magool je bila i moja jedina veza sa somalskom krvnom lozom kojoj sam, svidjelo se to meni ili ne, i dalje pripadala.Jednog sam dana upitala Magool za vijesti o mojoj majci, a ona mi je ispriala neto to me je ugodno iznenadilo.Svih tih dugih godina nakon to je moj otac ostavio moju majku samu u Keniji s troje djece, mama nikad vie nije progovorila s njime vie od rije ili dvije. Njezin nijemi, uasni bijes bio se isprijeio izmeu njih i prije nego to nas je otac napustio. Njezina je utnja ispunjavala nau kuu u Ulici Park u Nairobiju sve dok on to vie nije mogao podnijeti. Kad se vratio u Keniju deset godina kasnije, okrenula je glavu od njegovih ispruenih ruku i preula rijei njenosti kojima joj se obratio, ne obazirui se na prisutnost obitelji i prijatelja.Nakon to sam pobjegla od svoje obitelji i otac se preselio u London, Magool mi je rekla da je mama pozorno pratila sve vijesti o njemu. Saznavi da umire i pati, bila je uvjerena da je to zato to njegovoj dui nije doputeno da ode tiho i spokojno. Bubrezi mojeg oca bi zakazali, a zatim bi iznova poeli raditi. Neko bi vrijeme samostalno disao, a zatim bi ga iznova prikljuili na ventilator. Mami to nisu bili uinci leukemije ili sepse koja je razdirala njegovo tijelo i ubijala njegove organe, ve naznaka i nagovjetaj muka koje ga ekaju na onom svijetu, a koje u islamskom uenju zauzimaju toliko vano mjesto.U paklu koji Kuran opisuje plameni e jezici oblizivati meso grenika, pod nogama e im biti eravica, a kou lubanje zalijevat e im kljuala voda dok im se mozak ne skuha. Tim mukama nema kraja, jer kad grenicima koa izgori Alah e je nadomjestiti novom, koja e poeti iznova gorjeti. Moja je majka vrsto vjerovala da su oevim patnjama na samrti Alah i njegovi meleci* ocu dali da okusi djeli muka koje ga ekaju kao kazna za njegove prijestupe.Pretpostavljala sam da je majka zakljuila da se otac nije mogao ni o koga ogrijeiti vie nego to se ogrijeio o nju. Koga je drugog napustio, varao, vukao po stranim zemljama osim nje? Tko je, osim nje, gladovao i gledao kako njezina siroad otpadaju od nje i izdaju je nakon njegova odlaska? Tko je mogao propatiti vie od nje zbog grijeha Hirsi Magana Issea? Moja je majka osjeala da dri klju oeve posljednje prilike za spas prije smrti i zato je odluila djelovati. Moda je pomislila da bi dobroinstvom i sama mogla dobiti oprost za vlastite grijehe. Ili ga je moda ipak iskreno voljela. (To je ono u to elim vjerovati.) Moda je kao ker uglednog suca meu* anelinomadima, njezin osjeaj za moral i pravdu nikad nije ni bio napustio, ili je moda njezin in bio obina demonstracija moi. Kakvi god bili njezini razlozi, moja je majka zakljuila da joj je mjesto uz oevo samrtniko uzglavlje zajedno s ostalim oevim enama. Njezina je prisutnost, meutim, bila drugaija od njihove. Nagovorila je Magool, ker svoje mlade sestre, da ode u bolnicu i u njezino ime ocu preda poruku.Nisam sigurna kako, ali Magool se sprijateljila s mojom polusestrom Sahrom. Od Sahre je saznala da se otac nalazi u Kraljevskoj londonskoj bolnici u Whitechapelu, kao i odjel na kojem lei te ga je otila posjetiti nosei poruku moje majke. Za razliku od mene, Magool nije odmah progovorila, ve se isprva motala po sobi nekoliko minuta, sve dok nije smogla hrabrosti proaputati njegovo ime. Magool je rekla da je otvorio oi i podigao glavu kako bi vidio tko mu se obraa. Kad su im se pogledi sreli, po uputi moje majke prenijela mu je poruku ne izostavivi ni rije:Dragi ujae Hirsi, ovdje sam u ime fishe firtan limar, moje tetke, majke tvoje djece. Njezina je elja da ti kaem da ti oprata za svu zlu krv je medu vama postojala. Od tebe trai oprost za sve zlo to ti ga jenanijela i eli ti lakprijelaz na ahiret*. Moja se tetka predano moli za tvoju vjenu sreu i za milost Alaha od danas pa do dana kad e Ga susresti.Kad mi je Magool to ispriala, upitala sam je kako je abeh reagirao.Ne znam je li me uo, odgovorila je. Nakratko je podigao gavu, a zatim je pao natrag na jastuke. Najprije je naas zatvorio oi a onda ih opet otvorio. Pretpostavljam da je uo. Tako sam barem rekla tvojoj mami.Sto si joj tono rekla?Rekla sam joj da me je uo, da sam vidjela da je razumio. Nisam sigurna je li tome stvarno tako, ali ona je stara i usamljena i init e joj dobro da vjeruje kako je otac njezine djece primio njezinu poruku.Majku ne pamtim kao osobu sklonu opratanju, ali znala sam koliko e joj to znaiti, a i ja sam se osjeala bolje zbog toga. Bez obzira njezine razloge, majina je poruka ocu bila velikoduna i prava i sigurno joj je donijela malo spokoja.* onaj svijetJednog poslijepodneva, manje od tjedan dana nakon to je otac preminuo, nazvala me je Magool.Ayaan, abaajo, rekla je, upotrijebivi izraz koji se najbolje prevodi kao draga sestro.Da, abaajo, draga, to je? Zar ima jo loih vijesti? pitala sam se.Abaajo, Ayaan... Reci, abaajo Magool.Abaajo Ayaan.Abbbaaajjo. Daaaa. Pokuala sam sakriti svoju razdraenost, a nisam uspjela.Hoe li mi uiniti uslugu, abaajo, molim te, abaajo?, upirata me je Magool. Samo ovaj put?Abaajo, o emu je rije?Molim te, abaajo, najprije mi reci da hoe.Oklijevala sam. Nisam mogla ni zamisliti to bi Magool mogla zatraiti i nisam se eljela obvezivati na neto to ne mogu ispuniti. Iz ranijih sam iskustava znala da somalski roaci mole, ili bolje rei zahtijevaju novac, papire za useljenje, krijumarenje ljudi i dobara. Ili trae vae doputenje da prespavaju tri noi u vaoj kui, a zatim se to protegne u vjenost. Svemu tome prethodi rijeka slatkih rijei poput draga sestro i draga roakinjo te svih onih posebnih somalskih rijei kojima se opisuju sve nijanse meusobnih odnosa povrh spomenuta dva.Ovisi, abaayo, odgovorila sam. Rei u 'da' ako ono to me moli nee ugroziti moju sigur, ako nije protuzakonito i ako si to mogu priutiti. Magool se nasmijala.Nema problema, abaayo. Moja je znatielja sada nadjaala moju razdraenost.Dakle?Abaayo, nazovi svoju majku.Ostala sam nijema nekoliko sekundi, kupujui vrijeme dok ne naem pravi odgovor, a kad sam sljedei put progovorila moj je glas bio tako tih da me je zamolila da ponovim.Magool, ne znam eli li mama vie razgovarati sa mnom.Abaayo suosjeanje u Magoolinu glasu sad je bilo kristalno jasno dat u ti njezin broj telefona. Da, ona eli razgovarati s tobom. Sad je potpuno sama. Moja je mama bila s njom do prije nekoliko mjeseci. Ali mama je otila u Tanzaniju s mojim bratom. Tvoja jemajka sasvim sama i stalno pita za tebe. Molim te, nazovi je. Obeaj mi da e je nazvati.Isprva sam osjetila provalu djetinjeg uzbuenja. Zatim sam osjetila strah; bojala sam se konfrontacije koja je bila neizbjena im razmijenim prve rijei s majkom. Ali te je osjeaje brzo potisnuo osjeaj dunosti koji je usadila u mene, kao i grizoduja to sam je zanemarila. Moj je otac netom preminuo. Sto ako se majka razboljela? Hou li je ikad vie vidjeti? Znala sam odgovor: moja je majka bila u Somaliji, u kojoj bi me ubili istog trenutka kad bih se ondje pojavila. Kad bude umirala, nee me biti uz njezino uzglavlje.Ali razgovarati smo mogle. I tako sam pokuala nazvati broj koji mi je Magool dala. Dobila sam signal da je broj neispravan, da je linija zauzeta, automatsku sekretaricu s porukom na engleskom i panjolskom jeziku da su...sve linije zauzete. Molimo pokuajte kasnije. Magool me je upozorila da e biti teko dobiti vezu sa Somalijom, ohrabrujui me da ne odustanem. Zvala sam toliko esto, kad god bih nala malo slobodnog vremena, da mi je to ve postalo navikom. I ba kad sam poela vjerovati da me je Magool nagovorila na nemoguu misiju i da nikad neu uspostaviti vezu, napokon sam jednog poslijepodneva, sjedei na prednjem sjedalu prijateljiina Land Rovera na putu u predgrae da kupim namjetaj za svoj novi stan, dobila vezu s majinom kuicom u Las Anodu, mjestu izmeu Somalilanda i Puntlanda, dvije autonomne regije koje su nekad bile dio Somalije.Halo, rekao je tihi glas s druge strane. (Taj je pozdrav stigao u Somaliju kad su Britanci uveli telefon u nau zemlju. Otad se Somalci javljaju s halo kad odgovaraju na telefonski poziv.)Halo, hooyo, mama. Ja sam, Ayaan. Zadrala sam dah, sigurna da e me poeti proklinjati i spustiti mi slualicu.Halo, jeste li rekli Ayaan? Sad sam bila sigurna da je to moja majka. Nisam joj odmah prepoznala glas.Hooyo, majko, majko. Da, Ayaan je ovdje. Ja sam. Molim te, nemoj prekinuti.Alah mi te je vratio. Neu prekinuti.Majko, kako si? Zna li da je otac nedavno preminuo?Znam. Mora znati, keri moja, da je smrt jedina izvjesna stvar. Svi emo umrijeti. Koja si dobra djela uinila da ti se upiu u zasluge na onom svijetu?Uzdahnula sam. Mama se nije promijenila. Kao da se pet godina utnje nije ni dogodilo. Njezin je glas bio isti, s naglaskom njezina klana Dhulbahante, a isti su bili i stalno spominjanje smrti i ahireta, njezina oekivanja i zahtjevi, i njezina oigledna, jasna razoaranost mnome, njezinom najstarijom keri. Pokuala sam promijeniti temu:Mama, mislim da je bilo vrlo velikoduno od tebe to si poslala Magool ocu s porukom o oprotenju.Je li predala moju poruku? upitala je ustro. to je rekao? Majka je oajniki eljela zako je Magool obavila zadau; jamano je ula glasine o bezbonim Magoolinim navikama, jer me odmah potom upitala je li njezina glasnica bila dolino odjevena prilikom posjeta bolnici.Mama, odgovorila sam, Magool je odgovorna i asna mlada ena. Sve je uinila upravo onako kako si traila. Rekla mi je da je abeh reagirao, da ju je razumio, i sigurna sam da ti je utjeno saznanje da je tvoja poruka stigla na vrijeme.Ayaan, jesi li ga posjetila?Da, mama, jesam. I drago mi je da jesam. No bilo je teko.Nastavile smo tako razgovarati, ukoene i napete gotovo kao dva neznanca, optereene neizgovorenim rijeima i strahovima. Mama mi je ispriala o bakinoj smrti 2006. godine, otprilike u vrijeme kad je Saddam Hussein suen i pogubljen, kao to je rekla Magool. Baka je bila izgubila sluh, postajala sve manja i nepokretnija, sve dok jednog dana ta mona, strana starica eljezne volje nije prestala disati.Ispriala mi je o svojem ivotu otada. ivjela je sama u Soolu, u okrugu koji se nalazio na nekadanjoj zemlji Dhulbahantea, njezinoga klana nomadskih uzgajivaa deva. Zastala sam nakratko nad zamiljenom slikom: mali zaselak kua od cementnih blokova, nepoploane ceste, draa i sveprisutna praina. Zacijelo mora donositi drva kako bi napravila eravicu za svoj mangal. Moda joj je utjeha to ivi meu narodom svojih predaka.A onda je moja majka vratila razgovor na pitanje o tome to inim kako bih zasluila raj.Moli li i posti, i ui li Kuran, keri moja?Odgovor sam smiljala toliko dugo da je majka upitala jesam li jo na vezi. Odluila sam joj rei istinu.Mama, ne molim se niti postim, a Kuran uim samo povremeno. Ne svia mi se ono to nalazim u njemu.Poalila sam im sam izrekla te rijei. Majka je oekivano pobjesnila.Nevjernice! povikala je. Napustila si Boga i sve to je dobro, napustila si svoju majku! Izgubljena si! Zatim mi je spustila slualicu.Tresla sam se, pokuavajui zadrati suze. Mojoj prijateljici Lindi, koja je sjedila uza me na vozakom sjedalu, cijeli je taj razgovor bio niz neobinih emotivnih tonova s jo udnijim zvukovima somalskog jezika. Sad me je zaueno gledala dok sam ja bjesnila, suzdravajui se da ne zaplaem na prednjem sjedalu njezinog automobila.Moja majka nikad ne slua i nikad me nije ni sluala, provalilo je iz mene. Zar bih joj trebala lagati? Zato eli da je obmanjujem? Nije li to obino samozavaravanje? Kakve joj koristi od toga da joj kaem da molim i postim? Pokuava me zastraiti tjerajui me da povjerujem u to da e jednog dana svi mrtvi odjednom tisi.iti i tiim.u.iiui i n.mknlo ekati izricanje presude na nekome golemom sudu, gdje n ili razdvajati na dobre i loe, to je jednostavno idiotarija!. Nisam si mogla zaustaviti, najednom potpuno nalik svojoj majci u nesuvislosti svog monologa.Drei volan jednom rukom i smirujui me drugom, Linda me je molila da je posluam.Ayaan, molim te, pokuaj suosjeati sa svojom majkom. Ona je sasvim sama... Moja je majka uplaena. To je gore od samoe: ona je uplaena, rekla sam. Vjeruje u Boga zbog kojeg je paralizirana strahom. Zabrinuta je da e me na onom svijetu njezin Bog muiti i priti. To za nju nisu bajke; njoj je to stvarno i istinito kao i semafor kojem se sada pribliavamo, i osim toga nita joj drugo nije vano. Nikad nee odustati.Linda je usporila i zaustavila automobil sa strane, a zatim me pustila da to izbacim iz sebe. Rekla mi je da kao majka moe osjetiti bol moje majke. Rekla mi je da bih je odmah trebala ponovno nazvati, iako je ona prekinula razgovor, a ne. ja.Tako sam i uinila.Bila sam gotovo sigurna da neu dobiti vezu, a ako je i dobijem da se mama nee javiti. Bila sam uvjerena da bjesni, da saalijeva samu sebe i proklinje me. Ali ipak se javila, i prije nego to me je imala priliku pozvati na red povikala sam iz svega glasa, prestraena da e me pokuati prekinuti ili spustiti slualicu:Hooyo, ao mi je to sam te povrijedila! Oprosti mi to se ne molim i ne postim! Obeavam da u se jako potruditi da mi to ue u glavu, uit u Kuran otvorenog uma! Molim te, oprosti mi... Prestani laprdati i posluaj! ubacila se mama jo glasnije. elim da me pos