DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E

1. KNJI@EVNA OSTAV[TINA DAMJANA BENE[E

Damjan Bene{a ro|en je u plemi}koj dubrova~koj obitelji oko godi-ne 1476.1 Osim to~ne godine ro|enja, jedna od biografskih nepoznani-ca je i kakvo je formalno obrazovanje stekao tijekom mladosti. Njegovcursus honorum, prema kojem je od 1497., kad je primljen u Veliko vi-je}e, trebao po~eti preuzimati dr`avne du`nosti, bilje`i lakunu sve do1504., pa mo`emo barem naga|ati da je to bio period u kojem je izGrada izbivao upravo u potrazi za duhovnim bogatstvom. Sljede}a la-kuna, u periodu od 1509. do 1515., svjedo~i o novom izbivanju iz Gra-da, no nedvojbeno je da ovom prilikom Damjan rje{ava egzistencijalnapitanja, pa kao trgovac brodom obilazi svijet.2 Tijekom svojih putova-nja, za koja od njega samoga doznajemo da su ga vodila od Britanijedo Azije, ipak nije mogao zatomiti humanisti~ke porive. Tako ga 1514.zatje~emo u Lyonu u tiskari B. Trotha, gdje priprema izdanje epa Bel-

1 Literatura uglavnom spominje 1477. kao godinu Bene{ina ro|enja. No, novu dataciju podupire~injenica da se u testamentu Damjanova oca Paskala, sastavljenom 2. studenog 1476., kao he-rede universale spominje upravo njegov sin Damjan (...Damiano mio fiolo...), koji nasljedni-kom ima postati kad navr{i {esnaestu (...vignando alla eta de anni XVI...). Stoga, budu}i dadrugih dokumentiranih svjedo~anstava koja bi potvrdila godinu Damjanova ro|enja nema, pre-ostaje osloniti se na spomenuti testament (usp. Dr`avni arhiv Dubrovnik, TN XXIII, ff. 28-29:Testamentum ser Pasqualis Damiani de Benessa) i godinu 1476. odrediti kao nepobitan termi-nus post quem non.

2 Podatke o administrativnim du`nostima koje je Bene{a obavljao u Dubrovniku donosi Specchiodel Maggior Consiglio (Dr`avni arhiv Dubrovnik, ser. 21.1., sv. 1. i sv. 2.). Za op{irniji Bene{in`ivotopis usp. Vlado Rezar, De morte Christi Damjana Bene{e: `anrovska interpretacija, kriti~koizdanje i komentar. Zagreb 2005. (disertacija).

lum Punicum Secundum Silija Italika, ~iji je tekst osobno priredio za ti-sak. Dvije poslanice koje su uz ovu danas rijetku knjigu tiskane umje-sto predgovora i pogovora razja{njavaju tek Damjanove motive da sekao trgovac na proputovanju u tu|ini lati pripreme i izdanja teksta an-ti~kog epa. Ka`e naime da je svojim d`epnim izdanjem Italikova epa— a rije~ je o tada{njoj novini, izdanju in octavo — htio pomo}i obra-zovanijim ljudima da i na putovanju druguju s najboljim piscima, a daim njihova djela pritom ne budu odvi{e glomazna prtljaga. Ispri~ava seza eventualne propuste u pripremi teksta, ali opravdava to stresnim na-~inom `ivota na koji je kao trgovac osu|en i koji mu je ve} sasvim do-dijao.3 I uistinu, ve} sljede}e 1515. Damjan je opet u Dubrovniku, za-sniva vlastitu obitelj, i otad ga u popisu dr`avnih du`nosnika bez iznim-ke zatje~emo sve do smrti 1539. Prepustiv{i vo|enje poslova bra}i svo-je supruge, Bene{a slobodno vrijeme, pogotovo pod stare dane, provo-di u svojem ljetnikovcu u Zatonu kraj Dubrovnika, gdje se, prema vla-stitu svjedo~enju, neumorno bavi pisanjem. Premda sada uglavnom po-dalje od kulturnih i politi~kih centara, Bene{a je i dalje pa`ljiv proma-tra~ zbivanja na europskoj sceni, pri ~emu je ~ak uvjeren da na njihmo`e i osobno utjecati. O tom izme|u ostalog svjedo~i i nekolicina Be-ne{inih autografnih zapisa koji su danas pohranjeni u be~kom Dr`av-nom arhivu. Rije~ je o pismima koja je u srpnju 1534. u svoje osobnoime Bene{a uputio trojici europskih vladara, Ferdinandu I., Karlu V. iFrançoisu I. U njima ih Damjan upozorava na te{ko stanje europskogkr{}anstva pred nadiru}om turskom opasno{}u, kao i na potrebu da nazajedni~ku dobrobit prekinu me|usobna neprijateljstva. Pisma su sa-stavljena prema najboljim uzusima humanisti~ke epistolografije, a po-sebnu im dra` daje kako Bene{ina neposrednost u komunikaciji s naj-mo}nijim ljudima onoga vremena, tako i izvornost i osebujnost njego-vih politi~kih koncepcija i razmi{ljanja.4

12 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

3 Silius Italicus, Opus de secundo bello Punico. Lugduni 1514, epistola dedicatoria (s. p.): Hunc(sc. Italicum) pugillarem facere, quo ferri commodius possit, curauimus typis nuper inuentis,ne desit quicquam unde studiosi proficient, cum liceat uel peregrinantibus optimos quosqueauthores gestare sine multa sarcina (...) Sed poenitet me interea, quod librum emendauerim,dixisse: maioris operae id est quod nos non dicam oscitabundi — ociosorum est enim hoc —sed pleni angoribus fecimus. Fateor equidem: (dum per aetatem licuit) adolescentulus didici lit-teras provectiorque factus, cum nossem in multa prolabi vitia qui in re publica versantur,quando opes non suppetunt, rem mercatura volui quaerere. Quam (ut nosti) Cato dixit peri-culosam, at ego expertus sum insuper molestam et vehementer anxiam. Ita igitur affecti perpar-vam emendationi operam navare potuimus.

4 O Bene{inim pismima op{irnije v. V. Rezar, »Dubrova~ki pjesnik opominje vladarsku trojku«, Vi-jenac 133 (VII), Zagreb 1999, str. 14-15.

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 13

Ono pak {to smatramo Bene{inom knji`evnom ostav{tinom u u`emsmislu rije~i pjesni~ki je korpus okupljen u dva kodeksa ispisana auto-rovom rukom, koji zajedno obase`u nekih 280 listova, odnosno uku-pno preko 16 tisu}a stihova. Pritom je sudbina tog zama{nog pjesni~-kog materijala najsli~nija onoj koja je zadesila knji`evnu ostav{tinu nje-gova starijeg suvremenika, knji`evnog uzora i prijatelja Ilije Crijevi}a(1463.-1520.). Naime, i Crijevi}u je, kao i Bene{i, za `ivota tiskomobjavljena tek nekolicina kra}ih epigrama, od kojih je ve}ina tiskana naistom mjestu gdje i jedina tri objavljena Bene{ina, u knjizi De naturacoelestium spirituum Jurja Dragi{i}a (Firenza 1499.).5 [tovi{e, Crijevi} iBene{a jedini su dubrova~ki latinski pjesnici s prijelaza 15. u 16. stolje-}e ~ija su djela do na{eg vremena dospjela gotovo potpuno sa~uvanau rukopisima. Tu sre}u nisu imali poetski rukopisi njihovih ne{to stari-jih prethodnika Vuka Bobaljevi}a (1420.-1472.), ovjen~anog pjesnikaPetra Men~eti}a (1451.-1508.), ili oni pjesnika i proznog pisca IvanaGu~eti}a (1451.-1502.). Sli~no mo`emo re}i i za Bene{ine i Crijevi}evesuvremenike, pjesnike Karla Puci}a (1458.-1522.) i Jakova Buni}a(1469.-1534.) ~ijim rukopisima danas nema traga, no za razliku od pri-je spomenutih umjetnika, pjesni~ka produkcija potonje dvojice ipak jeuglavnom sa~uvana jer su im djela jo{ za `ivota bila tiskana.6 Zub vre-mena, naposljetku, nije po{tedio ni po sudu suvremenika kvalitetanpjesni~ki opus Ludovika Crijevi}a Tuberona (1458.-1527.), pa je onostao upam}en isklju~ivo po svojem historiografskom radu koji ga jeproslavio {irom Europe.

Napokon, sudbinu Crijevi}eve i Bene{ine pjesni~ke rukopisne ostav-{tine ve`e jo{ jedna interesantna nit, a to je podatak da je i jednu i dru-gu po~etkom 19. stolje}a prikupio, sredio, prepisao i bilje{kama popra-tio dubrova~ki franjevac Antun Agi}. Njegov silan trud iz dana{nje jeprespektive osobito vrijedan kad je u pitanju sa~uvanje opusa Damja-na Bene{e. Naime, da nije bilo Agi}eva prijepisa, dio ionako krnja Be-ne{ina epa o Kristovoj smrti bio bi do danas u potpunosti izgubljenzbog te{ke o{te}enosti jedinoga postoje}eg predlo{ka kojim se prijedvjestotinjak godina, dok je bio u bitno ~itkijem stanju, poslu`io i samAgi}.

5 Jo{ jedan Crijevi}ev epigram objavljen je uz novelu Frana Lucijana Gunduli}a Baptistinus (Ve-necija, 1490. ili 1500.). Usp. Leksikon hrvatskih pisaca. Zagreb 2000, str. 137-138.

6 Usp. Stanislav [kunca, Aelius Lampridius Cervinus poeta Ragusinus. Rim 1971, str. 37-39; \uroKörbler, »Jakov Buni} Dubrov~anin, latinski pjesnik«. Rad JAZU 180, Zagreb 1910, str. 58-59.

Pritom je zanimljivo spomenuti okolnosti pod kojima je do prijepisaBene{ina opusa uop}e do{lo. Naime, franjevac Agi} bio je 1816. godi-ne, jednako kao i 1796., pozvan na Krfu odr`ati niz korizmenih propo-vijedi. Sa sobom je na put ponio dva Bene{ina rukopisa, onaj s epomDe morte Christi i onaj naslovljen Poemata, da mu tamo{nji u~eniji lju-di protuma~e sadr`aj njemu nerazumljivih Bene{inih gr~kih pjesama.No, kako je u to vrijeme na Krfu zavladala epidemija kuge, a Agi} sena{ao u vi{etjednoj karanteni na Malti, iskoristio je to vrijeme da prepi-{e spomenuta dva rukopisa. Agi} nas sam o tom i o drugim pojedino-stima vezanim uz stanje Bene{ine rukopisne ostav{tine obavje{tavaunutar podu`eg uvodnog obra}anja ~itateljima na samom po~etku pri-jepisa. Taj tekst, napisan u Rimu 1819., vrlo je neobi~an jer je formapredgovora, koja u ve}ini slu~ajeva ima svrhu potaknuti ~itatelja na ~i-tanje djela koje slijedi, ovaj put pretvorena u otvorenu invektivu upe-renu protiv Bene{ina pjesni{tva.

Ve} nakon prvih redaka predgovora ~itatelju postaje jasno da je Agi}sasvim neprijateljski raspolo`en prema tekstu koji je prepisao, te da jekoli~ina njegova nezadovoljstva Bene{inom poezijom proporcionalnakoli~ini truda i vremena koje je u prijepis ulo`io. Dapa~e, Agi} nije iz-dr`ao da svoje silno nezadovoljstvo potencijalnom ~itatelju ne izraziporukom ve} i na naslovnoj stranici prijepisa. Tako je ispod samog na-slova pridodao Horacijev stih kojim jasno daje do znanja {to misli oonomu {to je prepisivao: Scribimus indocti, doctique poemata passim(Hor. Ep. 2, 1, 117). Uslijedit }e potom ~itav niz te{kih rije~i, ~iji se ras-pon kre}e od optu`bi da se Bene{a nije ni tren zamislio ni nad kojimod svojih stihova, grije{e}i posvuda u metrici i izmi{ljaju}i nepostoje}erije~i, preko ukora da je opisuju}i smrt Kristovu odstupao od svetopi-samske predaje, sve do rezignirane konstatacije da je autor drsko po-mislio svoja djela — po Agi}evu sudu puka deliramenta — izdati ti-skom. Saznat }emo i to da je prijepis nastao samo zato {to Agi} nijeimao {to drugo raditi za vrijeme karantene, a da bi rukopisi za dobro-bit knji`evnosti vjerojatno bili zavr{ili u vatri da drugi pisci dubrova~kitijekom stolje}a Bene{u ipak nisu, po Agi}evu mi{ljenju neopravdano,podosta nahvalili. Ti pak koji su ga hvalili, Bene{ine pjesme — premaAgi}evu sudu — ili nisu ni pro~itali, pa su mu pisali pohvale samo zatoda bi se broj vrijednih starih dubrova~kih pisaca u~inio ve}im, ili su,kao u Crijevi}evu slu~aju, pretjeranim hvalospjevima Bene{u zapravoironi~no izvrgavali ruglu. Prepisiva~ se napokon nada da }e i sud even-tualnog ~itatelja Bene{inih djela biti sli~an njegovu, a ako i ne bude, onsvoje mi{ljenje ipak ne}e promijeniti, makar ga na to batinom tjerali!7

14 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

7 Transciptio Agichi, str. X.

Ako zanemarimo pretjeranu Agi}evu kritiku umjetni~kih dometa Be-ne{ine poezije, ovaj je tekst vrlo vrijedno svjedo~anstvo o stanju Bene-{ine rukopisne ba{tine na po~etku 19. stolje}a. Od ~ovjeka koji je izni-mno dobro upoznat sa sadr`ajem rukopisnih fondova dubrova~kih bi-blioteka doznajemo ono {to potvr|uju i dosada{nja knji`evnopovijesnaistra`ivanja: u to se doba osim dva autografna primjerka koje je predsobom imao Agi} u Dubrovniku nisu mogli prona}i drugi rukopisi kojibi sadr`avali Bene{ina djela.

Ovdje ipak valja biti oprezan, jer Agi} u svezi s tim pitanjem spomi-nje i iznimno zanimljiv, ali kontradiktoran podatak. Navodi, naime, daga je poznati dubrova~ki pjesnik, prevoditelj i basnopisac \uro Feri}Gvozdenica (1739.-1820.) obavijestio (ipso mihi narrante) o postojanjuprijepisa Bene{ina epa De morte Christi koji je izradio Feri} osobno.8

Poznata Feri}eva poduzetnost u skupljanju i prepisivanju djela dubro-va~kih pisaca od 16. do 18. st., dodu{e poglavito onih na hrvatskom je-ziku, znatno pove}ava vjerojatnost da je rije~ o istinitu podatku.9 Uz to,nakon ukinu}a isusova~kog reda Feri} je bio u~itelj na dubrova~koj pi-jaristi~koj gimnaziji, u ~ijoj se biblioteci tada ~uvao upravo taj Bene{inrukopis, pa Feri}u nije bilo te{ko do njega do}i.10 Me|utim, Agi} taj na-vodni prijepis niti je vidio, niti vjeruje da postoji u obliku knjige, jersmatra da Feri}, i ina~e na glasu zbog {krtosti, ne bi bio spreman naprijepis potro{iti ~itav kodeks. Prema njegovu mi{ljenju Feri} je najvje-rojatnije tekst ispisao na razli~itim neiskori{tenim ostatcima papira kojisu se razbacali na razne strane, pa je vrijednost toga uratka sada ravnanuli.11

Iz predgovora doznajemo i o stanju u kojem je Agi} zatekao dva Be-ne{ina rukopisa. Uo~io je Agi} da su rukopisi, ve} podosta na~eti zu-bom vremena, u jednom trenutku bili nanovo preslo`eni i uvezani, noda je uveziva~ pritom na mnogim mjestima lo{e obavio svoj posao. Na-ime, ujedna~avaju}i prilikom novog uveza gornji rub listova rukopisa,na vi{e je mjesta odrezao po~etne stihove pojedinih stranica. Agi} toipak ne smatra prevelikim gubitkom za knji`evnost — na jednom je ta-kvu mjestu gubitak stiha prokomentirao rije~ima: nec tamen valde do-lendum!12 — kao {to smatra da se nije vi{e izgubilo ni time {to su namnogobrojnim mjestima Bene{ini rukopisi, o~ito nemarno ~uvani, toli-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 15

8 Transcriptio Agichi, str. VI.

9 Usp. @eljko Purati}, \or|e Feri}. Zagreb 1982, str. 60; 116-117.

10 Usp.. Leksikon hrvatskih pisaca, str. 215.

11 Transcriptio Agichi, str. VI.

12 Transcriptio Agichi, str. 290.

ko propali da se pojedine rije~i ne daju vi{e pro~itati. Kao razloge zate{ku ~itljivost spominje izblijedjelu tintu ili to {to je tinta nagrizla pa-pir, ne nazna~uju}i pritom izri~ito da se potonje odnosi na o{te}enja ru-kopisa epa De morte Christi, koji je evidentno izra|en »kiselijom« tin-tom, dok je spomenuta izblijedjelost tinte karakteristi~na za rukopis kojisadr`i ostale Bene{ine pjesme.13 Napominje ipak da je, gdje je god mo-gao, takva mjesta sam popravljao. Uo~io je i da na nekoliko mjesta ne-dostaju cijeli listovi, no da neimenovani obnovitelj rukopisa o~iglednonije imao otkuda nadoknaditi manjak teksta. Time je jo{ jednom potvr-dio svoje pretpostavke da su spomenuta dva autografna rukopisa bilijedini postoje}i primjerci Bene{ine poezije.

Dvjestotinjak godina nakon Agi}eva izvje{taja u opis stanja Bene{inepjesni~ke rukopisne ba{tine, barem kad je broj poznatih postoje}ih ru-kopisa u pitanju, nije potrebno unijeti drasti~ne izmjene. I Agi}ev pri-jepis i dva rukopisa kojima se u prijepisu koristio kao predlo{kom osta-la su do danas sa~uvana. Feri}evu prijepisu Bene{ina epa, kako je ve}re~eno, nije se nikad u{lo u trag, niti se tijekom vremena doznalo dapostoje bilo kakvi drugi prijepisi izvan Dubrovnika. Sva tri rukopisa na-laze se u Dubrovniku, ugrubo su opisani u tiskanim katalozima biblio-teka u kojima su pohranjeni i dostupni su korisnicima.

1.1. RUKOPIS AMB 78: POEMATA

Rukopis koji se u Arhivu Male bra}e u Dubrovniku ~uva pod rednimbrojem 78 sadr`i Bene{ine pjesme raznolika opsega, metra i tematike,okupljene pod zajedni~kim naslovom Poemata. Rukopis ina~e obuhva-}a pjesme u vremenskom i sadr`ajnom rasponu od Bene{ine lepr{avemladena~ke ljubavne poezije, pjesama upu}enih dubrova~kim i stranimprijateljima, brojnih osvrta na aktualne politi~ke doga|aje, pa sve donabo`ne poezije napisane u zrelijoj autorovoj dobi. Pritom se Bene{aogledao u ve}ini pjesni~kih oblika uobi~ajenih za ono razdoblje, takoda rukopis sadr`i tri knjige epigrama (oko 2300 stihova), knjigu ekloga(1116 stihova), dvije knjige carminum lyricorum koje naziva i odama(1745 stihova), knjigu satira (1735 stihova), te jo{ osamstotinjak stihovaraznovrsnih pjesni~kih sastavaka. Univerzalnost njegove humanisti~kenaobrazbe i talenta potvr|uju i devet epigrama sastavljenih na gr~kom,odnosno odre|en broj prepjeva poganskih i kr{}anskih gr~kih origina-

16 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

13 I jedna i druga pojava posljedica su pogre{nog odnosa udjela galne kiseline i `eljeznog sulfa-ta od kojih se tinta u to doba izra|ivala.

la na latinski. Od anti~kih pisaca u Bene{inim je pjesmama osobito pre-poznatljiv utjecaj Katula, Horacija i Vergilija, dok su od suvremenih zna-~ajniji trag u ovom segmentu njegova pjesni{tva ostavili Giovanni Pon-tano, Jacopo Sannazaro, Marullo Tarchaniota, ali i Baptista Mantovano.

Rukopis na sebi nosi potvrdu o prija{njoj pripadnosti dubrova~komisusova~kom kolegiju iz 1759., te ga ondje pohranjena spominju i Sla-dini Fasti iz 1767. Okolnosti pod kojima je rukopis postao vlasni{tvodubrova~kog isusova~kog kolegija uglavnom su nepoznate, a mo`emotek naga|ati da je godina 1759., nazna~ena na naslovnici rukopisa, za-pravo oznaka vremena kad se to preuzimanje vlasni{tva dogodilo. Isti-ni za volju, spomenuta godina mogla bi se odnositi isklju~ivo na data-ciju restauracije rukopisa za koju je, va`no je spomenuti, odgovorandubrova~ki isusovac Ivan Marija Matija{evi}.

Me|utim, ~injenica da je talijanski isusovac Carlo Antonio Menghiniu govoru u slavu dubrova~ke u~enosti Damjana Bene{u i njegovo dje-lo spomenuo tek usput, ipak ide u prilog pretpostavci da u vrijeme kadje Menghini govor odr`ao — a rije~ je o 1754. — Bene{inih rukopisajo{ nije bilo u posjedu Kolegija, odnosno da mu nisu bili na raspolaga-nju, niti se o njima i{ta znalo.14 Malo je, naime, vjerojatno da bi piscatolikog broja latinskih stihova, napose tvorca grandioznoga kr{}anskogepa, jedan isusovac u govoru koji hvali domete dubrova~ke knji`evno-sti, a potrajao je prema svjedo~enju prisutnih vi{e od dva sata, predsta-vio tek jednom, sasvim op}enitom re~enicom, samo da je imao prilikuu rukama dr`ati Bene{inih respektabilnih deset knjiga spjeva o Kristo-voj smrti.

^ini se da bi u poku{aju odre|ivanja vremena kad je ovaj rukopisdo{ao u posjed Kolegija pozornost trebalo usmjeriti na razdoblje od1755. do 1759., kad restaurator Bene{inih rukopisa Matija{evi} intenziv-no propovijeda po Dubrova~kom primorju, na potezu od Grada do Pe-lje{ca.15 Ako pretpostavimo da se Bene{ini rukopisi u godinama nakonautorove smrti nisu mnogo udaljili od ladanjske ku}e u [tikovici, u ko-joj je Damjan pod stare dane prebivao i pisao, bila je to idealna prilikaza Matija{evi}a da ih, zbli`iv{i se u tom razdoblju s tamo{njim stanov-ni{tvom, prona|e gotovo in situ.

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 17

14 Usp. AMB 582: De patria ingenii et doctrinae laude tuenda ad Ragusinos oratio. Menghini uDubrovniku u svojstvu magistra boravi od 1753. do 1757, a od 1767. do 1770. bio je i rektorKolegija.

15 Usp. Josip Lu~i}, »Ivan Marija Matija{evi} i njegov rukopisni fond u biblioteci Male bra}e u Du-brovniku« u: Horvat, V. (ur.): Isusovci u Hrvata, 109-122, Zagreb 1992.

S druge strane, okolnosti pod kojima je rukopis nakon godina pro-vedenih u Kolegiju dospio u biblioteku dubrova~kog franjeva~kog sa-mostana barem su djelomi~no razja{njive. To~na se datacija ne mo`eponuditi, no vrlo je izvjesno da je vlasnika, zajedno s odre|enim bro-jem drugih rukopisa, promijenio nakon ukidanja isusova~kog reda1773., i to zahvaljuju}i netom spomenutom Ivanu Mariji Matija{evi}u.Dodu{e, kroni~ari franjeva~ke biblioteke, u ~ijim se prostorima nalazivi{e od dvadeset rukopisa koje je jo{ za postojanja dubrova~kog kole-gija obradio ili osobno napisao upravo Matija{evi}, ne spominju nika-kvu donaciju ili prodaju rukopisa od strane Matija{evi}a. S druge pakstrane, na ovakvo obja{njenje prelaska rukopisa iz isusova~ke u franje-va~ku biblioteku upu}uje ~lanak Josipa Lu~i}a, u ~iju vjerodostojnostne bi trebalo sumnjati.16 Lu~i}evim tvrdnjama u prilog ide i Appendini-jev navod da je Matija{evi} svoje spise (suoi scritti) ostavio franjevcima,uz pogodbu da oni budu vra}eni isusova~kom redu ako se red ponov-no uspostavi.17

Ipak, i uz takvo obja{njenje ostaje nejasno za{to Matija{evi} u franje-va~ki samostan nije prenio oba Bene{ina rukopisa, nego je jedan ostaona starom mjestu, u prostorima biv{ega dubrova~kog kolegija. Kakogod bilo, rukopis Bene{inih pjesama promijenio je mjesto ~uvanja sva-kako prije 1803., jer te godine Appendini u svojoj natuknici o Bene{ispominje kako se u biblioteci pijarista tada nalazi jo{ samo rukopis nje-gova epa.

Dana{nji AMB 78 pod rednim je brojem 276 zaveden u prvi tiskanikatalog franjeva~ke knji`nice koji je 1860. objavljen u Zadru, a izradioga je prema sadr`aju tzv. ^uli}eve zbirke Ivan August Kazna~i}. Ondjeje rukopis tek spomenut, bez ikakve popratne informacije o njegovusadr`aju. Kao naslov poslu`io je zapis s prve stranice koji je prilikomrestauracije sastavio Matija{evi}: Damiani Benessae Pascalis filiii Patri-tii Ragusini Poemata latina autographa (obiit exeunte a. 1539, vel ine-unte 1540 annos natus 62).18 Sada{nju signaturu (AMB 78) i detaljanopis rukopis duguje katalogu koji je izradio i 1952. u Zagrebu objavioo. Mijo Brlek.

Rukopis obuhva}a XIV + 318 stranica, uvezan je u pergamenske ko-rice, a ispisan na papiru na kojem se jo{ uvijek mo`e raspoznati vode-

18 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

16 Mora se dodu{e primijetiti da Lu~i} nigdje ne spominje ni vrijeme ni to~ne okolnosti toga pri-jenosa rukopisa, a isto tako nigdje ne citira ni izvore za svoje tvrdnje o tomu da je upravo Ma-tija{evi} rukopise prenio u biblioteku Male bra}e.

17 Usp. Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichità storia e letteratura deiRagusei. Dubrovnik 1803, str. 304.

18 U Matija{evi}ev naslov ^uli} je dodao tek rije~ latina.

ni `ig — konj propete lijeve prednje noge uokviren krugom. Prema Bri-quetovu katalogu vodenih znakova ~ini se da je rije~ o papiru koji seproizvodio 1528. u napuljskoj Manfredoniji, ~ije su izvorne dimenzijebile 29,5x43 cm.19 Taj je papir za potrebe Bene{ina rukopisa kasnijedvaput presavijen na pola, pa su sada{nje dimenzije listova 14x18,8 cm(preko korica 15x20 cm). Prvotne izmjere razrezana papira bile su da-kako ne{to ve}e, odnosno ukupno bli`e dimenzijama ~itava papira, notijekom prve restauracije rukopisa u drugoj polovini XVIII. st. rubovistranica morali su biti odrezani i poravnani, pri ~emu je gdjegdje stra-dalo i pokoje slovo uz margine. Povod restauraciji bilo je vrlo lo{e sta-nje u koje je rukopis dospio dvjestotinjak godina od svojeg nastanka, aobnovio ga je, zajedno s rukopisom epa o Kristovoj smrti, spomenutiIvan Marija Matija{evi}. U trenutku restauracije rukopisu je ve} nedo-stajalo nekoliko listova na njegovu po~etku i na samom kraju, dok jeve}i broj otkinutih listova ostao umetnut me|u stranicama rukopisa teje tako sa~uvan za budu}nost.

Op}i je dojam da je rukopis pisan pa`ljivo i ~itko, tako da ni mjesti-mi~no podosta izblijedjela tinta ne ote`ava bitno kretanje kroz tekst.Ono {to danas ipak naru{ava koheziju teksta jest velik broj zubom vre-mena o{te}enih mjesta. Ve}i broj Agi}evih opaski uz spomenuti prije-pis svjedo~i o tomu da je rukopis mjestimi~no bio te{ko ~itljiv ve} unjegovo doba, a do isteka dvadesetog stolje}a broj mjesta uni{tenihuznapredovalom crvoto~inom i nagrizeno{}u papira toliko se pove}aoda mnoge rije~i koje je Agi} jo{ ~itao danas vi{e nisu ~itljive. Dapa~e,najve}i broj o{te}enja od insekata vidljiv je upravo na mjestima Matija-{evi}evih restauratorskih intervencija, jer se on tom prilikom koristioljepilom organskoga podrijetla.

Na sre}u, u prosincu 1999. godine uslijedila je prva moderna restau-racija u dubrova~kom odjelu Hrvatskoga restauratorskog zavoda, gdjeje rukopis temeljito ure|en i nanovo uvezan, a njegovo daljnje propa-danje zaustavljeno nizom restauratorskih zahvata (dezinfekcija, dezin-sekcija, neutralizacija, konsolidacija poderotina, krpanje i podljepljiva-nje metil celulozom i japan papirom, pre{anje, zamjena starih karton-skih korica novim pergamenskim, itd.).20 Vrijedi spomenuti i to da je

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 19

19 Usp. Charles-Moise Briquet, Les Filigranes: Dictionnaire historique des marques du papier I, Le-ipzig 1923, str. 230 (znak opisan pod rednim brojem 3574). Dubrova~ka republika u Manfre-doniji, smje{tenoj upravo nasuprot Dubrovniku na zapadnoj obali Jadrana, ima svojeg konzu-la jo{ od 1442., {to svjedo~i o sna`noj trgova~koj povezanosti dvaju gradova. Usp. Ilija Miti},Konzulati i konzularna slu`ba starog Dubrovnika. Dubrovnik 1973, str. 35.

20 Rukopis je restaurirao vi{i restaurator HRZ-a (odjel Dubrovnik) g. Samir Serhatli}.

rukopis netom prije konzervacije u cijelosti snimljen tehnikom skenira-nja, tako da je ipak omogu}en relativno dobar uvid i u stanje koje jeprethodilo restauratorskim zahvatima.21

[to se upotrijebljene tinte ti~e, uglavnom je rije~ o tinti tamno sme-|e boje, dok je crvena kori{tena tek na nekoliko izdvojenih mjesta.Konkretno, rije~ je o posljednjoj pjesmi tre}e knjige epigrama (str. 98)naslovljenoj De Orpheo, te o jednoj eklogi i jednoj odi ispisanima na sa-mom svr{etku rukopisa, iza Bene{ina epiloga (str. 308-312). Tako|er,crvenilom su uz naslov prvih trinaest pjesama prve knjige oda (str. 138-154) ispisani nazivi metara u kojem je svaka pojedina bila sastavljena,kao i opaska na margini stranice 256. Uo~ljivo je pritom da se u svimtim slu~ajevima radi zapravo o kasnijim pripisima, i {to je jo{ va`nije,da se ruka koja se poslu`ila crvenilom bitno razlikuje od one koja je cr-nilom ispisala golem ostatak, odnosno najve}i dio rukopisa.

Ta pak ruka u pisanju pokazuje dvije jasno razlu~ive faze, pa`ljiviji isve~aniji duktus te pone{to ve}a slova na prvih {ezdeset i {est stranicarukopisa, odnosno do kraja druge knjige epigrama, te br`i i manje ure-

20 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

21 Projekt digitalne pohrane rukopisne gra|e samostana Male Bra}e u Dubrovniku pokrenuo jeo. dr. Jozo Sopta.

AMB 78 (pp. 6-7): prije restauracije

dan duktus i sitnija slova, na preostalim stranicama sve do kraja ruko-pisa. Ipak, bez obzira na o~iglednu razliku u grafiji, ovdje je bez ika-kve sumnje rije~ o istoj ruci. Napokon, valja spomenuti i tre}u rukukoja je ostavila traga u rukopisu (p. 177), a ta je odgovorna tek za ne-koliko marginalnih zahvata u tekst ode posve}ene caru Karlu V. (Lyri-corum liber II, 9) i njegovim vojnim uspjesima protiv Turaka.

Sasvim je pritom razumljivo da su dosada{nji prou~avatelji Bene{inarukopisa nastojali u jednoj od tih ruka prepoznati upravo njegovu.Ruku koju smo posljednju spomenuli (tzv. »tre}u«) izgleda da nitko nijeuzimao u razmatranje, {to se tako|er mo`e shvatiti. Naime, premda nje-zine intervencije u smislu izmjena rije~i u pojedinim stihovima spome-nute pjesme na prvi pogled djeluju kao ne{to {to je isklju~iv privilegijsamoga autora, odnosno kao jedinstveno mjesto u rukopisu gdje namse otkriva upravo Bene{ina ruka, pa`ljivija analiza karaktera tih izmje-na dovodi do neo~ekivana obja{njenja.

Rije~ je zapravo o poku{aju da se dvjestotinjak godina nakon nastan-ka Bene{ine pjesme njezin sadr`aj aktualizira i prilagodi tada{njem vre-menskom kontekstu, odnosno da se elementi pjesme koji su jasno uka-zivali na to da je bila posve}ena caru Karlu V. (1519.-1556.), sinu Fili-povu, izmijene tako da adresatom postane car Karlo VI. (1711.-1740.),sin Leopoldov. Budu}i da su se obojica careva istaknula vojnim uspje-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 21

AMB 78 (pp. 6-7): nakon restauracije

sima u borbi protiv Turaka, zamjena sintagme Philippi proles sinta-gmom propago Leopoldi bila je sasvim dovoljna da ostatak pjesme nesamo nanovo za`ivi u novom ruhu na stranicama Bene{ina rukopisanego mo`da i stvarno »obogati« opus kojeg od dubrova~kih Isprazni-jeh, ina~e sklonih, poput Petrovi}a, \ur|evi}a, An|eli}a i drugih, pje-sni~kom proslavljanju vojnih uspjeha habsbur{ke carske ku}e.

Potencijalnim pretendentima za epitet autorove ruke ostaju daklesamo dvije prvospomenute. Za Matija{evi}a u tom pogledu nije bilodvojbe: na naslovnici rukopisa koji je sredio i uvezao jasno je istaknuo

22 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

AMB 78 (p. 98): epigram 42 (gore) pi{e ruka koja je ispisala najve}i dio rukopisa,dok epigram 43 (dolje) ispisuje ruka odgovorna za ovu te za jo{ dvije naknadno

pridodane pjesme

svoje uvjerenje da je rije~ o Bene{inu autografu, misle}i pritom dakakona ruku koja je crnilom ispisala najve}i dio rukopisa.22 Dapa~e, na spo-menute umetke ispisane drugom rukom nije uop}e obratio pozornost,bilo stoga {to ih nije uo~io, bilo stoga {to nije smatrao da ta pojedinostima utjecaja na atribuciju rukopisa.

Prepisiva~ Agi} priklonio se autoritetu u~enog prethodnika i nigdjenije posumnjao u to da je rije~ o Bene{inu autografu. Ipak, Agi}evojbritkoj filolo{koj svijesti nije promaknula dislociranost dviju pjesamasmje{tenih iza zavr{nog epiloga, kao i supostojanje dvaju razli~itih ru-kopisa unutar kodeksa, pa je na to eksplicitno upozorio.23 Dapa~e, tojdrugoj ruci Agi} u bilje{kama ne samo da pridijeva atribute diversa ialiena nego je naziva i admodum rudis manus.24 Sve ga to ipak nijeponukalo da eventualno posumnja u autografski karakter ostatka ruko-pisa, ili, s druge strane, u autenti~nost o~igledno naknadno pridodanihpjesama.

Stolje}e potom filolo{ka intuicija odvela je \uru Körblera do sudapotpuno opre~na procjenama Matija{evi}a i Agi}a. Körbler je naimeupravo u drugoj, manje prisutnoj ruci, bio sklon prepoznati samoga au-tora koji u gotov rukopis ume}e kasnije neke dodatke, dok je za onukoja je ispisala ve}inu rukopisa procijenio kako je rije~ tek o prepisiva-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 23

AMB 78 (p. 177): marginalna intervencija »tre}e« ruke u odi posve}enoj caru Karlu V.(Lyricorum liber II, 9)

22 Usp. AMB 78, str. III.

23 ^injenicu da je i posljednji od epigrama tako|er napisan drugom rukom Agi} nije popratio bi-lje{kom kao u preostala dva slu~aja, pa se mo`e pretpostaviti da mu je ta pojedinost proma-knula.

24 Usp. Agichi transcriptio, str. 424, 489.

~u, i to ne previ{e vje{tu, jer mu se u prijepis potkrala sva sila pogre-{aka.25 Körblerovo razmi{ljanje bilo je utemeljeno na ~injenicama i po-duprto njegovim znanstvenim autoritetom pa nije ~udo da je prevlada-lo u filolo{kim krugovima i ostalo uglavnom neosporavano sve do da-nas.26

Me|utim, pitanje je bi li Körbler do{ao do istoga zaklju~ka da je, po-put Matija{evi}a i Agi}a, bio u prilici u rukama dr`ati i drugi rukopisBene{ina epa o Kristovoj smrti; Körbler je, naime, De morte Christi po-znavao samo iz Agi}eva prijepisa i prema vlastitu priznanju nije bio si-guran postoji li uop}e vi{e predlo`ak kojim se Agi} poslu`io. Naime,taj je rukopis — o kojem }e uskoro biti vi{e rije~i — pohranjen u Znan-stvenoj knji`nici pod rednim brojem 4, cijeli ispisan istom onom rukomkoja je ispisala i najve}i dio prvoga rukopisa, a ispravci i dodatci namarginama nisu samo plod pogre{aka pri prepisivanju, nego je u do-bru broju slu~ajeva rije~ o dodavanju novih ili o stilisti~kom prepravlja-nju postoje}ih stihova.

No, mo`da ni ta spoznaja, da su oba Agi}eva predlo{ka ispisanaistom rukom, ne bi sama po sebi Körbleru bila dostatan povod da iz-mijeni svoj zaklju~ak prema kojem su u rukopis AMB 78 Bene{inom ru-kom uneseni samo spomenuti naknadni dodatci, a mo`da ni kasnijimprou~avateljima ne bi bila dovoljno jako upori{te da ospore Körblerovautoritet. Za to je trebao argument vi{e, a on se napokon i pojavio uspomenutim Bene{inim pismima iz 1534., upu}enima trojici europskihvladara, Ferdinandu I., Karlu V. i Françoisu I. Körbler, na`alost, ni njihnije bio u prilici dr`ati u rukama, premda je detaljno prou~iv{i Bene{inepilog znao da je pjesnik takva pisma uistinu napisao, pa je to u svo-jem radu i napomenuo.27

Uz ta pisma stvari, ~ini se, dolaze na svoje mjesto jer je ve} iz njiho-ve povr{ne usporedbe sa spominjanima dvama rukopisima Bene{inepoezije sasvim jasno da su pisana i potpisana istom rukom. Prilo`enefotografije ciljano donose mjesta na kojima se u tri razli~ita rukopisa na-lazi ispisano pjesnikovo ime i prezime:

24 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

25 Usp. \. Körbler, »Iz mladih dana triju humanista Dubrov~ana 15. vijeka«. Rad JAZU 206, Zagreb1915, str. 240.

26 ^ini se da Brlek nije bezrezervno prihvatio Körblerovu tezu: Matija{evi} smatra rukopis auto-grafom, Agi} jednako, a Körbler nastoji dokazati da nije Bene{in autograf, iako je prepisan za`ivota Bene{e, nego da su tek neki kasniji dodaci Bene{ini. Usp. M. Brlek, Rukopisi knji`niceMale bra}e u Dubrovniku (knjiga I.). Zagreb 1952, str. 88.

27 Usp. \. Körbler, nav. dj., str. 242.

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 25

ZK 4 (f. 85’): po~etak sedme knjige epa De morte Christi

AMB 78 (p. 163): po~etak druge knjige oda

Bene{in potpis pismu upu}enom Ferdinandu I.

Podudarnosti su ina~e najuo~ljivije u grafiji pojedinih velikih slovakoja Bene{a pi{e osebujno (naro~ito slova A, B, D, E, M, V), dok sukurzivna slova u manjoj mjeri individualizirana te ne{to neujedna~eni-ja, pa je potrebno i vi{e pa`nje da se kod njih tako|er uo~e na~elnepodudarnosti duktusa. U novim je okolnostima, dakle, va`no da se te-`i{te interesa s pitanja autografnog karaktera rukopisa AMB 78 poma-kne na analizu triju spomenutih nadodanih pjesama, odnosno da se is-pita njihova autenti~nost.

Naime, pitanje izvornosti ovih dodataka pisanih drugom rukom na-me}e se samo od sebe ako znamo da je autor rukopis vlastoru~no do-vr{avao pred sam kraj `ivota, dakle tijekom 1539., i to s ambicijom daza potrebe izdavanja objedini cijeli pjesni~ki opus. ^ini se da ni ovdjene bi trebalo biti nikakve sumnje u autenti~nost jer sadr`aj dviju od tihpjesma, ekloge pod nazivom Mopsus (Agi} je u prijepisu naziva AlterMopsus, da je razlu~i od istoimene pjesme koja otvara knjigu ekloga) ipjesme koja je drugoj knjizi oda pridodana pod rednim brojem 18, oda-je karakteristi~ne momente iz posljednje faze Bene{ine poezije, pa ~aki neke autobiografske podatke.

U spomenutoj se eklogi, naime, izme|u ostalog o~ituje pjesnikovarezignacija zbog neuspjeha kr{}anske koalicije u bitki kod Preveze1538., a jasno se progovara i o njegovim, danas i materijalno potvr|e-nim, bezuspje{nim literarnim obra}anjima europskim vladarima.28 Sa-~uvani pak dio spomenute ode, sastavljene u alkmanskoj strofi kao jo{tri Bene{ine ode (I, 15; II, 10; II, 12), tako|er progovara o problemimana koje se Bene{a osvrtao u vi{e svojih pjesama, pa napokon i u Epi-logu. To su, izme|u ostalog, op}i nedostatak po{tenja i morala (stih 28:Rarus qui non peccet habetur; stih 39: Quid mirum ergo hodie tot re-rum cernere monstra) ili iskvarenost sve}enstva (stih 43: Vt declinaticleri moresque perirent). Ukratko: i sadr`ajno i stilski, ~ini se da nemaspornih to~aka zbog kojih bismo posumnjali u autenti~nost ovih doda-taka. Iznenadna smrt autorova ili neko osobno nezadovoljstvo spome-nutim uratcima najprihvatljivija su obja{njenja za{to te pjesme nisu na{-le mjesto u integralnom dijelu zbirke.

Kako god bilo, ono {to nije u~inio pjesnik, umjesto njega samog mo-gao je u~initi netko njemu blizak, po{to su mu nakon smrti autorove uruke dospjeli njegovi rukopisi. [tovi{e, budu}i da je imao obrazovanei literarno osvije{tene sinove, ima razloga vjerovati da je to u~inio upra-

26 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

28 Usp. Eclogarum liber, 11, 9-15.

vo jedan od njih trojice. Pritom nas ne bi ~udilo da je tre}u od prido-danih pjesama, simboli~an epigram posve}en mitskom arhipjesniku Or-feju ~ija pjesma ne prestaje odjekivati ni nakon njegove tragi~ne smrti,prepisiva~ prona{ao tik uz pjesnikovu samrtnu postelju. Naime, stiho-ve pjesme koja slijedi, a ~iji polo`aj unutar zbirke epigrama i sam izborteme na prvi pogled zbunjuju, u svjetlu gore re~enoga skloni smo pro-tuma~iti pjesnikovim proro~anskim Exegi monumentum u trenutku pri-bli`avanja njegova rastanka sa svijetom:

DE ORPHEO EPIGRAMMA

Postquam de nigro Thrax gressum retulit OrcoEuridicen questa est usque canora chelis.

Sed manus, heu, Ciconum graue tunc scelus ausa nephasqueAbscisum ferri mox caput amne dedit.

At nec sic tacuit, sed toto flumine uectusIngeminat rapidis flebile carmen aquis,

Difficiles uatum questus fletumque perennemDesinit heu miseris qui neque morte fera.29

1.2. RUKOPIS ZK 4: EP DE MORTE CHRISTI

U Znanstvenoj knji`nici Dubrovnik pod signaturom 4 pohranjen jerukopis Bene{ina epa De morte Christi. Za razliku od svojega para, ru-kopisa AMB 78, rukopis ZK 4 nije potkraj 18. stolje}a napustio mati~-nu zbirku, te nudi transparentnije obja{njenje svoje dana{nje ubikacije.Naime, i na tom je rukopisu, kao i na rukopisu AMB 78, nazna~en exlibris dubrova~kog isusova~kog kolegija Collegium Ragusinum, me|u-tim potonji je rukopis, kako smo ve} spomenuli, pod ne sasvim razja{-njenim okolnostima izme|u 1773. i 1803. dospio u knji`nicu Franjeva~-kog samostana, gdje je pohranjen i danas, dok je ZK 4 ostao unutar ma-ti~nog fonda. Taj je pak fond, dodu{e, u godinama nakon ukinu}a isu-sova~kog reda 1773., pod imenom Bibliotheca Rhacusina prelazio vi{eputa iz jedne ustanove u drugu, no pritom je ipak sa~uvao integritetkao zasebna cjelina unutar drugih knji`nih fondova (Pijaristi~ka biblio-teka, Gimnazijska biblioteka, Dubrova~ka biblioteka, Gradska bibliote-ka). Napokon, godine 1950. postao je sastavnim dijelom novoosnova-ne Nau~ne biblioteke, koja se nakon hrvatskog osamostaljenja nazivaZnanstvena knji`nica Dubrovnik.30

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 27

29 Usp. Epigr. liber III, 43.

30 Usp. Frano Kester~anek, »Nau~na biblioteka u Dubrovniku«. Vjesnik bibliotekara Hrvatske (god.II, 1951), Zagreb 1952, str. 33-36.

Da se tijekom cijeloga tog razdoblja od gotovo dvjesto godina vodi-la briga o cjelovitosti i intaktnosti spomenutog korpusa Ragusine, svje-do~i i ~injenica da dana{nja signatura Bene{ina rukopisa unutar Znan-stvene knji`nice prati njegovu najstariju sa~uvanu signaturu, onu iz raz-doblja kad je Ragusina bila dijelom Gimnazijske biblioteke. Svjedo~an-stvo o tomu potje~e iz pera Petra Kolendi}a koji je 1907. prvi objaviopopis rukopisnog dijela Ragusine, te pod rednim brojem 4 opisao upra-vo Bene{in rukopis.31 Nekih stotinu godina ranije (1803.) pijarist F. M.Appendini u znamenitom pregledu dubrova~ke knji`evnosti pi{e izme-|u ostalog i o Bene{i, te navodi da se jedan od dvaju rukopisa Bene{i-ne poezije ~uva upravo u javnoj knji`nici dubrova~kih pijarista. Timese potvr|uje kontinuitet pohrane doti~nog rukopisa unutar mati~nogkorpusa isusova~koga knji`nog fonda neposredno nakon prelaska uruke pijarista. To {to su nedugo zatim rukopis ZK 4 i AMB 78 zajednos franjevcem Agi}em 1816. otputovali privremeno na Krf, a potom i naMaltu, te na koncu i u Rim, valja pripisati Agi}evu prijateljstvu s nekimod pijarista koji je imao ovla{tenje rukopis iz knji`nice uzeti i dati ga naposudbu. O tome, naime, svjedo~e rije~i samoga Agi}a:

Cum anno 1816. Corcyrae in Ionio quadragesimales conciones pro secunda uice ha-bendi onus assumpsissem... duos codices ... ab amicis commodatos mecum detuli...32

Pogled u povijest pohrane rukopisa epa ide jo{ samo korak dalje upro{lost, do razdoblja kad je rukopis bio u vlasni{tvu dubrova~kog isu-sova~kog kolegija. Ovdje, na`alost, nema ~vr{}ih temelja da se poku{aodrediti vrijeme u kojem je rukopis postao dijelom isusova~koga knji`-nog fonda, jer o tome nema nikakvih podataka, ni na stranicama ruko-pisa ni izvan njega. Dapa~e, za razliku od AMB 78, kojem na naslovni-ci uz ex libris Kolegija stoji ispisana, no ne i jednozna~no protuma~ivagodina 1759., ZK 4 uz naznaku vlasni{tva nad rukopisom (Collegii Ra-gusini Soc. J.) ne donosi nikakvu dodatnu dataciju. Ipak, okvirno se bezsumnje mo`e ustvrditi da ZK 4 nije postao vlasni{tvom Kolegija prijepo~etka 17. stolje}a, odnosno prije nego su se isusovci trajno nastaniliu Dubrovniku, a opet ne kasnije od 1767. Tada, naime, Slade-Dolciobjavljuje svoj knji`evno-historiografski leksikon Fasti, koji, izme|uostalog, donosi prve tiskane detalje o sadr`aju Bene{ina opusa kao ipodatak da se oba Bene{ina rukopisa ~uvaju u knji`nici dubrova~kogisusova~kog kolegija.33

28 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

31 Usp. Petar Kolendi}, »Rukopisi gimnazijske biblioteke u Dubrovniku«. Sr| 21 (VI), Dubrovnik1907, str. 993-994. Puna signatura rukopisa iz inventara Gimnazijske biblioteke glasi I. V. 4.

32 Usp. Transcriptio Agichi, str. VII.

33 Usp. Sebastijan Slade Dolci, Fasti Litterario-Ragusini, Venecija 1767, str 16.

[to se pak s rukopisom doga|alo prije nego je postao dijelom fon-da isusova~ke knji`nice, mo`e se samo naga|ati. Dosta velik stupanjo{te}enja karakteristi~an za oba Bene{ina rukopisa, zbog ~ega se Mati-ja{evi} i latio njihove obnove, govorio bi mo`da u prilog razmi{ljanjuda su rukopisi do dolaska u Collegium Ragusinum dijelili istu sudbinu,odnosno da su u knji`nicu Kolegija dospjeli istovremeno i s istog mje-sta.

[to se katalogizacije rukopisa ti~e, nakon prvog dijela Kastropilovakataloga rukopisa Nau~ne biblioteke iz 1954., koji je obuhvatio samodjela pisana na hrvatskom, 1997. napokon se pojavio i dugo o~ekivanidrugi dio s popisom rukopisa na drugim jezicima, pa tako i na latin-skom. Tiskan to~no devedeset godina nakon objave Kolendi}eva, ovajnovi katalog u natuknici o Bene{inu rukopisu gotovo doslovno preno-si podatke i ocjene objavljene kod spomenutog prethodnika, na kojegse, uostalom, i explicite poziva.34 ^itatelj }e pritom dobiti sljede}u in-formaciju: rije~ je o rukopisu iz {esnaestog stolje}a, i to autografu, o~emu svjedo~i ve}i broj ispravaka i umetaka na marginama. Njegove sudimenzije, kako stoji u katalogu, 28,8 x 22,5 cm, no valja napomenutida je rije~ o izmjerama preko korica, a da su dimenzije samoga papirazapravo ne{to manje, cca 28,4 x 21,5 cm. Sastoji se od 120 listova, uve-zanih u sve{~i}e ozna~ene od a do m, pri ~em je prvi i zadnji list ru-kopisu dodao Ivan M. Matija{evi} i na njima napisao naslov djela te po-datke o smrti pjesnika. Kao naslovom Matija{evi} se poslu`io sljede}imnatpisom: Damiani Benessae Paschalis filii Patritii Ragusini de MorteChristi libri decem autographi. Na pole|ini lista koji nosi ovaj natpisstoji sljede}a Matija{evi}eva opservacija: Damianus Benessa huius sacripoematis et aliorum carminum conditor migravit ex hac mortali statio-ne anno aetatis suae sexagesimo secundo, aerae vero vulgarisMDXXXVIIII. U sli~nom je tonu i ona zapisana na listu koji je Matija{e-vi} dodao na kraju rukopisa: Damiani Benessae Paschalis fili-i patritii Ragusini de Morte Christi libri decem autographi. Obiit poetaanŠnoš aeŠraeš vŠulgarisš 1539. aetatis 62.

Kastropilova natuknica, napomenimo, ponavlja i Kolendi}evu ocje-nu da je rukopis nepotpun, odnosno da spjevu koji sada broji oko 8300stihova nedostaje konac desetog pjevanja, odnosno otprilike dvjesto sti-hova. Zavr{ni podatak da je rukopis restauriran u Zagrebu u kolovozu1974. zacijelo je kasnija nadopuna prire|iva~a kataloga. To je ujedno i

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 29

34 Usp.. Stjepan Kastropil, Rukopisi Znanstvene knji`nice Dubrovnik: Knjiga II. Dubrovnik 1997,str. 2-3. Kolendi} jo{ k tomu donosi i informaciju o Bene{inu francuskom izdanju Silija Italikate o Bene{ina tri epigrama objavljena uz Dragi{i}evu knjigu.

sve {to se o rukopisu ZK 4, u pogledu materijalnog opisa, mo`e sazna-ti posredno.

Neposredan kontakt s rukopisom omogu}uje da se neki od spome-nutih podataka isprave, te jo{ pokoji pa`nje vrijedan pridoda. Pokazat}e to ve} preliminarni uvid u broj listova koje rukopis sadr`i. Po~ev{iod Matija{evi}eve pridodane »naslovnice« pa sve do tako|er nadodanazadnjeg lista koji sadr`i, kako je re~eno, svojevrstan explicit istoga au-tora, u gornjem je desnom kutu svakoga lista rukopisa obi~nom olov-kom zapisan njegov redni broj, s tim da je zadnji numerirani list ozna-~en s 122. U tom smislu Kolendi}evu, a kasnije i od Kastropila prihva-}enu konstataciju, kako »ima 120 listova, od kojih je dva, prvi i posljed-nji, koncem osamnaestoga stolje}a dodao Ivo Marija Matija{evi}«, valjakorigirati. Da budemo sasvim precizni: kad ~itatelj danas otvori ruko-pis, unutar korica }e osim spomenuta 122 originalno uvezana lista za-te}i jo{ tri lista na po~etku i dva na kraju rukopisa, no oni su, o~ito je,dodatak iz 1974., kad je rukopis posljednji put restauriran, i svrha im jebila pobolj{ati kvalitetu uveza. Pritom je na tre}i od triju sprijeda nado-danih listova ulijepljen predlist starih korica, na kojemu se nalaze pe-~ati i oznake biblioteka u vlasni{tvu kojih se rukopis dosad nalazio.35

Napokon, spomenimo i to da se izme|u listova olovkom signiranihs 57 i 58 nalazi umetnuti, neuvezani listi} signiran olovkom s 57a. Nalisti}u su s obje strane, istom rukom koja je ispisala ~itav rukopis, ispi-sana po dva stiha. Oni me|utim nemaju nikakve veze s okolnim tek-stom, nego }e u spjev biti uvr{eni nekoliko stotina stihova dalje.36

Upravo ta dislokacija pokre}e pitanje treba li taj listi} zaista smjestitiovamo ili se on na tom mjestu na{ao slu~ajno. ^injenica je da ga jo{Agi} zatje~e i opisuje na upravo spomenutom mjestu unutar rukopisa,no upitno je je li rije~ o njegovu izvornom polo`aju, ili je kroz godinelisti} mijenjao svoj polo`aj unutar rukopisa, a Agi} ga slu~ajno zatekaoizme|u listova 57 i 58. [to se pak spomenute folijacije rukopisa olov-kom ti~e, malo je vjerojatno da ona datira iz vremena prije Agi}eva pri-jepisa. Matija{evi}, dodu{e, jest paginirao AMB 78, no prema grafolo{-kim karakteristikama ova mu folijacija zasigurno ne mo`e biti pripisa-na. Na{e je mi{ljenje da je rije~ o intervenciji novijega datuma, i dasamo prati stanje koje je za sobom ostavio Agi}.

30 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

35 ^itatelja ne bi trebalo zbuniti to {to natuknica kataloga Znanstvene knji`nice govori o pe~ati-ma na unutra{njoj strani »prili~no rasklimanih korica rukopisa«. Naime, ova natuknica, ve}imdijelom napisana prije restauracije 1974., a manjim poslije, o~ito nije bila ozbiljnije a`uriranaprije objavljivanja.

Rukopis ina~e nosi i izvornu folijaciju, za koju je, sude}i po tinti i poduktusu, nedvojbeno odgovoran sam pisac rukopisa. Nije rije~ o klasi~-noj folijaciji koja sukcesivno ispisuje broj lista u slijedu od prvog do po-sljednjeg, nego je rije~ o ne{to manje frekventnom tipu ozna~avanja,gdje se listovi signiraju s obzirom na polo`aj unutar sve{~i}a uveza ko-jima pripadaju. U rukopisu ZK 4 tih je sve{~i}a ukupno dvanaest, iozna~eni su slovima abecede od a do m. Sve{~i} a sadr`avao je izvor-no osam listova, sve{~i}i b-k po deset, sve{~i} l dvanaest, a posljednji,sve{~i} m, izvorno ~etrnaest listova. Signiranje listova unutar sve{~i}aprovedeno je rimskim brojevima, osim u sve{~i}u h, gdje su upotrije-bljeni arapski. Pritom oznaku nose samo listovi prve polovice te prvilist druge polovice sve{~i}a: ostali listovi unutar sve{~i}a neozna~eni su.Uo~ljivo je da se prilikom signiranja prvog lista druge polovice sve{~i-}a u prvom dijelu rukopisa (sve{~i}i a-e) ponavlja signatura prethodno-ga lista (primjera radi, sve{~i} c nosi oznake c. i, c. ii, c. iii, c. iiii, c. v,te opet c. v za prvi list druge polovice sve{~i}a), a da u ostatku ruko-pisa (f-m) ozna~eni listovi pravilno slijede uzlazni aritmeti~ki niz (pri-mjera radi, sve{~i} l nosi oznake l. i, l. ii, l. iii, l. iiii, l. v, l. vi, te l. viiza prvi list druge polovice sve{~i}a). Rutina ozna~avanja posljednjegalista prve i prvog lista druge polovice sve{~i}a naru{ena je ipak u sve-{~i}ima h i k: ondje su signirani samo listovi prve polovice sve{~i}a.

Ova na prvi pogled odvi{e detaljna analiza tako banalna segmentakao {to su uvez i paginacija rukopisa dovodi nas, me|utim, u pozicijuda na temelju spomenutih zapa`anja potra`imo odgovor na va`nija pi-tanja, izme|u ostalog i na pitanje o cjelovitosti rukopisa. Pritom u pr-vom redu ne mislimo na nespornu ~injenicu koju je u svojem prijepisunazna~io i prepisiva~ Agi}, da kroz tekst rukopisa nedostaju dva lista,ukupno nekih stopedesetak stihova, nego na pitanje cjelovitosti njego-va svr{etka. Tezu da je rukopis epa nepotpun, odnosno da mu na sa-mom kraju manjka dvjestotinjak stihova, ~itamo u oba tiskana katalo-ga, a ti su izvje{taji vjerojatno samo refleks sumnje u dovr{enost kodek-sa koju je jo{ po~etkom 18. st. iskazao Agi}. On se na taj problem osvr-nuo op{irnom zavr{nom bilje{kom, koju ovdje, zbog njezine zanimlji-vosti, donosimo u cijelosti:

Quaeres, lector, an heic reuera suo operi finem posuerit Benessa? Haud equidem per-suadere mihi possum, hominem verbosissimum, qui toties longissimis digressionibusepisodiisque parum ad rem, quandoque etiam nihil facientibus per totum opus adnauseam vagatus fuerit, hoc loco cursus sui metam posuisse. Certum quidem est, eun-dem nonnisi decem libros De morte Christi conscripsisse, quod ipsemet testatur ad cal-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 31

36 Dva su stiha umetnuta u tekst spjeva na listu 66, a druga dva na 84’.

cem Epilogi (hoc nomine appellare illi placuit prorsam illam, et meo quidem iudicio,satis inficetam oratiunculam, qua clausit alterum suorum operum codicem), quemEpilogum videre est in fine alterius (quae versa pagina sequitur) partis Operum Be-nessae. At, cum postremus hic liber et praecedentium omnium sit breuissimus, et ineodem codice postremum folium, excepto consueto margine, integrum sit scriptum,prudens equidem censeo, auctorem narrare prosecutum fuisse et apparitionem duo-rum virorum discipulos alloquentium (de qua Act. Apostolor. Cap. 1.) et eorundemdiscipulorum regressum in Ierusalem, et forsan etiam Spiritus Sancti aduentum ineosdem, tum postremam ipsius Benessae inuocationem, quin et operis iam completiiactantiam, quasi exegisset opus (si Diis placet) aere perennius. Hinc duo saltem incodice desiderari folia probe conicio, et unum quidem deesse certissimum est ex re-gesto foliorum eiusdem codicis.37

Opseg desetog pjevanja (628 stihova), manji od opsega ostalih pje-vanja, kao i nepostojanje formalnih ili sadr`ajnih naznaka svr{etka spje-va, o~ito su bili dovoljni da se generalno posumnja u dovr{enost epa,onakva kakva ga poznajemo od polovice 18. stolje}a. Zaista, i na for-malnoj i na sadr`ajnoj razini sasvim bi se lako moglo zamisliti postoja-nje konvencionalnih signala koji su neko} nazna~avali svr{etak djela,no potom bili izgubljeni na listu ili listovima kojih vi{e nema. Ali, koli-ko bi tu listova, ako su ve} izgubljeni, uistinu moglo nedostajati? Od-govor na to pitanje dosad je bio prepu{ten proizvoljnim interpretacija-ma, a rezultat su naga|anja poput Kolendi}eva o izgubljenih dvjestoti-njak stihova. Za poku{aj ozbiljnijeg tretiranja ovog pitanja potreban jedruk~iji pristup, a u ovom ga slu~aju nudi analiza uveza rukopisa, kojapru`a mnogo egzaktnije odgovore.

Ako pogledamo posljednji sve{~i} m, uo~it }emo da je bio signirando m. viii. Drugim rije~ima, taj je sve{~i}, u skladu s ranije obja{njenimna~elom signiranja sve{~i}a, izvorno morao sadr`avati ni vi{e ni manjenego 14 listova. U jednom trenutku sve{~i} je evidentno pretrpio o{te-}enje. O tome govori podatak da dana{nji ~etrnaesti list u sve{~i}u m(olovkom signiran s 122) nije originalan, nego je rije~ o Matija{evi}evurestauratorskom zahvatu u vidu nadomjestka za izgubljeni list; na tomje nadomje{tenom listu, zadnjem u sve{~i}u, Matija{evi} ispisao spome-nute podatke o autoru epa. Posljednji pak stihovi Bene{ina epa se`udo dna trinaestog lista (verso) u sve{~i}u m. Kona~an zaklju~ak jedno-stavno je izvesti: teoretski mo`emo govoriti o gubitku najvi{e osamde-setak stihova (~etrdesetak stihova po stranici) na posljednjem, izgublje-nom listu izvornoga sve{~i}a. Svaki ve}i gubitak stihova pretpostavljaobi postojanje i naknadni gubitak jo{ jednoga ~itavog sve{~i}a iza sve-{~i}a m, no takvo {to je manje vjerojatno. Dapa~e, i ovaj teoretski gu-bitak osamdesetak stihova mogu} je samo pod pretpostavkom da Be-

32 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

37 Transcriptio Agichi, str. 295.

ne{a nije u~inio isto {to i Matija{evi}, odnosno da se zadnjim listom nijeposlu`io kao prostorom za svojevrsni explicit, nego da ga je u cijelostiispunio stihovima.

Pogled u karakteristike sve{~i}a m pru`a jo{ neke zanimljive odgo-vore. Danas u njemu nedostaje i prvi list, no on za razliku od zadnjegnije nadomje{ten novim praznim listom papira. Nekad je morao biti si-gniran m. i (naime, prvi list koji slijedi signiran je m. ii), a s obzirom naspominjanu folijaciju olovkom taj se list nalazio izme|u dana{njih listo-va 109 i 110. Na njemu je nepovratno propalo najvi{e osamdesetak sti-hova s kraja devete knjige epa, odnosno ~etrdesetak stihova po strani-ci. Ako bismo taj list promatrali samo kao jedan u nizu, njegov bismogubitak mogli tuma~iti bilo kao slu~ajnost, bilo kao posljedicu ne~ijesmi{ljene intervencije, kakva god joj intencija bila. Me|utim, identifici-ranje toga lista kao m. i, odnosno promatranje njegova polo`aja unutarsve{~i}a kojem je pripadao, jasno pokazuje da je njegov gubitak uizravnoj vezi s gubitkom posljednjeg lista sve{~i}a. Naime, listovi u sve-{~i}u pona{aju se kao listovi novina ili |a~ke bilje`nice, pa su tako usve{~i}u od ~etrnaest listova prvi i ~etrnaesti list jedna cjelina (zapravojedan ve}i list koji presavijen napola daje dva manja), drugi i trinaestidruga, tre}i i dvanaesti tre}a, itd. Pritom fizi~ko odstranjivanje jednoglista iz sve{~i}a automatski za sobom povla~i otpadanje jo{ jednog, od-nosno onog koji je s njime ~inio cjelinu. Budu}i da je ovdje rije~ o po-sljednjem sve{~i}u u rukopisu, posljednji list toga sve{~i}a bio je vi{eod ostalih izlo`en propadanju, slu`e}i na neki na~in kao vanjski omotrukopisa. Vjerojatno je stoga da je, zbog dotrajalosti, najprije otpaoupravo spomenuti ~etrnaesti list sve{~i}a, {to je automatski za sobompovuklo i otpadanje, a kasnije i zagubljivanje njegova para, odnosnoprvog lista toga sve{~i}a.

Ovakvo obja{njenje gubitka spomenutih listova postaje jo{ prihvatlji-vijim i zbog ~injenice da istovjetnu situaciju zatje~emo i u prvom sve-{~i}u rukopisa. Ondje tako|er nedostaje prvi list sve{~i}a, neko} vjero-jatno signiran a. i (naime, prvi list koji slijedi signiran je s a. ii). Neko}je taj list, poput posljednjeg lista u sve{~i}u m, vjerojatno bio vanjskiomot rukopisa, koji je na sebi mogao nositi ispisan naslov ili ime auto-ra djela, dok je sam tekst spjeva, formalno i sadr`ajno jasno nazna~e-no, po~injao na listu ozna~enom a. ii, koji postoji i danas. Gubitak po-sljednjeg, nesigniranog lista u sve{~i}u a s njegovih potencijalnih {ez-desetak stihova (naime, u prvoj tre}ini rukopisa broj stihova po strani-ci neznatno varira i uglavnom je rije~ o 31 stihu u stupcu) u svjetlu opi-sanih zapa`anja postaje tako sasvim predvidljiv i samoobja{njiv. Matija-{evi} je i u ovom slu~aju gubitka dvaju listova u sve{~i}u a postupio na

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 33

isti na~in kao u slu~aju sa sve{~i}em m: gubitak prvoga, vanjskog listanadoknadio je dodavanjem novog, dok je mjesto posljednjeg lista usve{~i}u a ostalo nepopunjeno, jednako kao i mjesto prvog lista u sve-{~i}u m.

Kad je rije~ o papiru od kojeg je ZK 4 izra|en, on tako|er nudi za-nimljive podatke. Vodeni znak utisnut u listove ovog rukopisa nije je-dinstven, a ~etiri razli~ita motiva koja se, usprkos starosti i o{te}enjimapapira, jo{ uvijek daju raspoznati, upozoravaju na to da je kodeks sa-stavljen od barem ~etiriju razli~itih vrsta papira. U podosta o{te}enusve{~i}u a filigran se ne nazire, ali je zato u pet sljede}ih sve{~i}a, si-gniranih od b do f, sasvim transparentan: rije~ je o motivu dva koncen-tri~na kruga koji uz dvije prekri`ene popre~ne linije formiraju oblik pr-stena.38 Dok sve{~i}e g i k obilje`ava motiv dvorepe sirene u krugu kojidoti~e {estokraka zvijezda iznad sirenine glave, filigranski motiv u sve-{~i}u h sasvim je kamufliran tintom i neuo~ljiv, a sve{~i} i obilje`ava neba{ najbolje raspoznatljiv motiv luka i strijele uokvirenih krugom.39 Sve-{}i} l nosi prili~no jasno uo~ljiv filigran s motivom }upa, dok je u po-sljednjem sve{~i}u, signiranom slovom m, motiv filigrana uglavnomo{te}en do neprepoznatljivosti. Dodu{e, u Briquetovu katalogu filigran-skih znakova, koji nudi tek izbor od pribli`no 16 000 opisanih vodenih`igova iz korpusa od pribli`no 40 000 znakova, uspjeli smo jednozna~-no identificirati tek dva spomenuta vodena znaka, onaj s motivom sire-ne i onaj s krugovima. S druge strane, ipak, oni obilje`avaju vi{e od po-lovine ukupnog broja listova u rukopisu, pa se i na temelju takvih par-cijalnih podataka mo`e posegnuti za nekim zaklju~cima. Zanimljivo je,naime, da obje identificirane vrste papira potje~u iz Napulja, grada skojim je Dubrovnik tradicionalno imao iznimno `ive trgova~ke veze.Pritom se papir s motivom sirene u dimenzijama 28,5x42 cm (Briquetnapominje da je rije~ o izmjerama ve} obrezana papira) proizvodio urazdoblju izme|u 1524. i 1528. godine, dok se onaj s motivom krugo-va u dimenzijama 29x44 cm proizvodio u razdoblju od 1528. do 1529.Tako bismo uz pone{to rezerve — naime, nismo identificirali filigranpo~etnoga sve{~i}a a — mogli netom spomenute godine uzeti kao ter-minus ante quem non u datiranju po~etka ispisivanja rukopisa.

Te{ko se pritom oteti dojmu da provenijencija papira od kojeg jeizra|en ~itav rukopis Bene{ine zbirke Poemata (Brlek 78) — koji, pod-

34 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

38 Rije~ je o Briquetovu opisu znaka opisana pod rednim brojem 3128.

39 Motiv dvorepe sirene spomenutih karaketristika u Briquetovu je katalogu opisan pod rednimbrojem 13899.

sjetimo, potje~e iz Manfredonije i proizvodio se tako|er 1528. — nijepuka slu~ajnost. [tovi{e, moglo bi se pretpostaviti da je Bene{a istovre-meno, pod sam kraj dvadesetih ili po~etkom tridesetih, nabavio ve}ukoli~inu papira od koje je izradio najmanje dva kodeksa, s naslutljivomnamjerom da se lati zama{nijega literarnog pothvata. Indikativno je na-pokon da je upravo u tom razdoblju dovr{en i njegov ljetnikovac u Za-tonu, gdje pjesnik, po vlastitu svjedo~enju, neumorno druguje s Muza-ma, pa tako cijela konstrukcija dobiva jasnije uzro~no-posljedi~ne kon-ture. Naravno, valja ipak jo{ jednom podsjetiti da su oba Bene{ina ru-kopisa (AMB 78 i ZK 4) tek prijepisi u ~isto iz ve} postoje}ih radnihpredlo`aka, pa ove datacije nikako ne smiju biti poistovje}ene s vreme-nom nastajanja samih pjesama. Naime, dok su neke od pjesama iz zbir-ke Poemata nastale jo{ u petnaestom stolje}u, ep De morte Christi Be-ne{a je najvjerojatnije po~eo sastavljati tek u drugoj polovici tridesetih,nakon smrti Buni}eve (1534.), odnosno nakon objavljivanja Vidine Kri-stijade (1535.).

Rukopis ZK 4 cijeli je ispisan tintom mije{anom u omjeru koji je osi-gurao dobru postojanost boje, no s druge strane prouzro~io poja~anonagrizanje papira. O{te}enja u vidu sasvim izjedena papira, odnosnorupa na mjestu gdje je na njemu deblji nanos tinte, osobito su u~estalai razorna tijekom prve tri knjige epa te na listovima {este, dok su u osta-lim knjigama sporadi~na i ne utje~u bitnije na ~itljivost teksta. O~ito jei to da je do intenzivnijeg nagrizanja i propadanja ispisanih dijelova pa-pira do{lo tijekom devetnaestog i dvadesetog stolje}a jer se iz Agi}evaprijepisa (1816.) naslu}uje da su ne~itljive lakune u doba kad je on ru-kopis imao pred sobom bile jo{ malobrojne i nisu bitno utjecale na ~it-ljivost teksta kao cjeline. Danas se, me|utim, mo`e ustvrditi da bi us-postava teksta za dobar dio spomenutih ~etiriju knjiga bila u velikojmjeri nepremostiv problem da ne postoji Agi}ev prijepis koji omogu}u-je rekonstrukciju najve}ega dijela uni{tenih mjesta.

Tekst epa u cijelosti je ispisala jedna ruka. Unato~ relativno brojnimizmjenama i dodatcima koje zatje~emo izme|u redaka i na marginamadu` ~itava rukopisa, dojam je da se ne radi o radnoj verziji Bene{inaepa, nego da je rije~ o prijepisu u ~isto iz ve} postoje}eg predlo{ka. Ri-je~ je, me|utim, o tome da je taj predlo`ak ipak, najvjerojatnije tijekomprepisivanja odnosno neposredno nakon njega, neplanirano bio pod-vrgnut dodatnoj, kona~noj redakciji. Na takav zaklju~ak navodi ponaj-prije to {to je tekst epa na~elno, pogotovo njegova prva tre}ina, ispisanvrlo bri`ljivo, a ostavljene {iroke margine, odnosno po~etci pojedinihknjiga epa odijeljeni pove}im praznim prostorom, cijelom su rukopisutrebali osigurati otmjeniji izgled. Pritom ipak ni na jednom mjestu ne

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 35

zatje~emo minijaturama ukra{ena po~etna slova, niti je igdje upotrije-bljena »sve~ana« crvena tinta.

[to se spomenute naknadne redakcije ti~e, ona ne samo da je obu-hvatila manje »kozmeti~ke« korekcije, poput izmjene poretka rije~i ilizamjene pojedinih rije~i metri~ki ili zna~enjski prikladnijima, nego se

36 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

ZK 4 (f. 8): primjer te`e o{te}ena lista u prvoj knjizi epa

protegnula i na ve}i broj op{irnijih zahvata, kao {to su dodavanja od-nosno izbacivanja ~itavih stihova, katkad i vi{e njih u nizu. Tako, pri-mjerice, osam susljednih stihova unutar tre}e knjige ispisanih u stupcuod 36 stihova na listu 45v (vv. 735-742) bivaju precrtani i zamijenjeni strinaest novih, ispisanih na donjoj margini istoga lista. Pritom je sasvim

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 37

ZK 4 (f. 2): po~etak prve knjige epa De morte Christi

jasno da nije rije~ o pukom ispravljanju prepisiva~eva parablepti~kogpropusta, nego o autorskom zahvatu s tendencijom da se prili~no ne-jasna filozofska eksplikacija unutar ekskursa o naravi bo`anske materi-je i pretvorbe kruha u tijelo Kristovo izrazi na jasniji na~in:

...Illius ora Deus tam clara luce refulgens ...Ni Deus ora sibi ducat tam luce refulgensNi ducat, reddunt simulacra impressa supernum Insigni, manant ex qua simulacra deorsum,Exemplar, facies infra hinc diuersa resultat. Exemplar (mirum!) uario reddentia textu;Atque eadem ratio est simplex substantia rerum, Vnde scatet facies rerum diuersa per orbem.Addita cui, partu manant qubcunque benigno Multa hbc interea, exemplar dum respicit, unaNaturb, uultus ratio tantum induit istos, Colligit, ac eadem tum contra dissipat, altoHumanis tandem quo peruia sensibus esset, Materib titubans agitata uolumine fluxb,Illo naturb nec uis pertingere compos... Dum subit hinc uarios uultus dum ponit eosdem,

Et faciem quamuis alternet imago uicissim,Mutari tamen at tantum uariata resistit,Addita cui (partu manant qubcunque benignoNaturb) prbter quod iam substantia signat.Quo uis naturb haud prorsus pertingere compos...

Sve naknadne intervencije u rukopis djelo su iste ruke koja je ispisa-la i glavninu teksta epa. Upravo je to osnovni razlog da se autografskikarakter ovoga rukopisa, za razliku od rukopisa AMB 78, nikad nije do-vodio u pitanje. Podsjetimo, Bene{inim autografom ocijenio ga je nje-gov prvi ure|iva~ Matija{evi}, i tu su ocjenu bezrezervno prihvatili svikoji su se kasnije njime bavili.

Uistinu, u filolo{kim o~ima tekstualni zahvati ovakve vrste, gdje jeautorska narav promjene sasvim izvjesna, i u ovoliku broju — a rije~ jeo vi{e od stotinu intervencija i sve su pobilje`ene u kriti~kom aparatuovoga izdanja — argument su nakon kojega se i ne tra`i dokaz vi{e dabi se rukopis proglasio autografom. I ona minimalna sumnja da bi ZK4 mogao biti ipak samo eklatantan primjer »prekora~enja ovlasti« nekogodve} nadobudnog prepisiva~a tu|eg djela odnedavno je otklonjenspomenutim otkri}em Bene{inih autografnih pisama.40

U donjem desnom kutu svake stranice rukopisa ruka koja je ispisala~itav tekst ozna~avala je broj stihova koje pojedina stranica nosi. Uo~-ljivo je da je taj broj, barem {to se ti~e stranica koje su u potpunosti is-pisane, uglavnom postojan sve do pred kraj tre}e knjige (dakle, tijekomne{to manje od tri tisu}e stihova), i rije~ je o trideset i jednom stihu ustupcu. Od kraja tre}e knjige pa sve do svr{etka epa taj broj varira odstranice do stranice, no sad je rije~ o ve}em broju stihova u stupcu, kojise od sedme knjige di`e na preko ~etrdeset, ponegdje ~ak do 48 stiho-va po stranici. Dojam je da je autora na takvu promjenu ponukalo to{to je tijekom prijepisa uvidio da }e mu uz rutinu od trideset i jednog

38 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

40 V. fotografije rukopisa naprijed u tekstu.

stiha po stranici uzmanjkati listova. Po~eo je stoga pisati sve sitnije izgusnutije, ujedno i neurednije, uz postupno sve ve}e ignoriranje gor-nje margine, {to na zadnjih dvadesetak listova prerasta u pisanje od sa-moga gornjeg ruba papira. Na listu 117 nalazimo ~ak dva stupca ispi-sana na istoj stranici s ukupno sedamdeset i jednim stihom. Zadnji pakstihovi epa ispisani su u stupcu od 48 stihova (46 + 2 na bo~noj mar-gini) na listu 121v, od vrha papira do uobi~ajenog ruba donje marginena ~ije se granice, za razliku od granica gornje margine, dosljedno pa-zilo tijekom ~itava rukopisa. Upravo taj vizualni moment dodatno je tje-rao na sumnju da ep ovdje ne zavr{ava, odnosno da je na izgubljenulistu (ili listovima) bilo jo{ teksta: te`e je, naime, prihvatiti da je autorunajva`nije bilo svoje stihove uspje{no »ugurati« unutar ograni~enog bro-ja listova koji su mu bili na raspolaganju, a da je pritom ~injenica da }ezadnji stih »sjesti« na samo dno neko} predzadnjega lista autoru ruko-pisa predstavljala manji problem.

Usprkos spominjanu gubitku listova u ZK 4, i ~injenici da u tom ru-kopisu klasi~na numeracija stihova nikad nije bila provedena, ukupanizvorni broj stihova Bene{ina epa mo`e se ipak odrediti uz dosta veli-ku pouzdanost.41 Prema sasvim uvjerljivim procjenama koje je na teme-lju prosje~nog broja stihova po stranici ponudio jo{ Agi}, mo`emo pret-postaviti da je na spomenuta dva lista koji nedostaju unutar rukopisaizgubljeno ukupno 146 stihova (62+84). Agi} je u svojem prijepisu(AMB 256) numeraciju stihova epa ipak proveo, ura~unavaju}i pritomi one izgubljene na dva spomenuta lista, pa bi ih tako prema njegovojra~unici sveukupno trebalo brojiti 8485. U taj je broj Agi} ura~unao ijo{ najmanje dva stiha uni{tena uz gornju marginu na listovima 119 i120 u ZK 4, od kojih su ostali tek tragovi donjih dijelova slova, dok jeostatak stradao u poravnavanju rubova papira prilikom Matija{evi}everestauracije rukopisa.

Prema na{oj ra~unici Agi}evoj brojci trebalo bi ipak pridodati jo{ je-dan stih, jer je Agi} stih ispisan na margini lista 121v u rukopisu ZK 4,izme|u stihova 605 i 606 desete knjige, protuma~io kao zamjenu za stih605 (oni sadr`ajno doista izra`avaju istu ideju), a ne kao njegovu nado-punu. Me|utim, stih 605 u rukopisu nije precrtan, {to Bene{a ina~e re-dovito ~ini kad neki stih `eli zamijeniti drugim, niti je stih na margini

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 39

41 Naravno, pritom mislimo samo na one stihove koji ~ine zavr{nu redakciju teksta, odnosnome|u njih ne ubrajamo one koji su tijekom te redakcije autorovom voljom bili izba~eni, a kojei danas, premda precrtane, jo{ uvijek uz pone{to napora mo`emo pro~itati. Tako|er, polazi-mo od pretpostavke da je dana{nji posljednji stih epa uistinu posljednji, odnosno da se sada{-nji svr{etak epa, bez obzira na gubitak posljednjeg lista rukopisa, podudara s izvornim svr{et-kom, na koji gubitak posljednjeg lista nije utjecao.

ispisan u njegovoj razini, nego je smje{ten ne{to ni`e, upravo izme|udva stiha. Razlog je to da smo se u na{em ~itanju epa odlu~ili za uvr-{tenje oba stiha u kona~nu verziju teksta, usprkos ~injenici da i zbrojstihova pri dnu stranice govori o 47, a ne o 48 stihova.42 Naime, ovonije jedini primjer da na margini pridodani stihovi nisu uvr{teni u ko-na~an zbroj stihova po stranici: sli~no se, na primjer, doga|a i na listu108, odnosno 108v.

2. ANALIZA EPA DE MORTE CHRISTI

2.1. FORMALNO-SADR@AJNI OKVIR

De morte Christi djelo je religioznog karaktera, koje gra|u za pri~ucrpi poglavito iz biblijskog, preciznije novozavjetnog predlo{ka. Spo-men Kristove smrti u naslovu nazna~uje da je te`i{te radnje usmjerenoi ograni~eno na vrlo uzak, no ujedno i najva`niji segment novozavjet-ne predaje, muku Isusovu i njegovo uskrsnu}e. Bene{in izbor bio jepredlo`ak u monumentalnim razmjerima obraditi u najvi{oj pjesni~kojvrsti, u epu, uz presti`an jezi~ni medij kao {to je latinski, te uz prepo-znatljiv formalno-stilski aparat kao {to je onaj Vergilijeve Eneide. Kakose protagonist Bene{ina epa, Krist, na~elno uklapa u literarni model ep-skog junaka, a samo opisano zbivanje predstavlja doga|aj neupitneuzvi{enosti i univerzalne va`nosti, takav izbor knji`evne vrste izgleda una~elu opravdanim i samoobja{njivim, bilo da je u pitanju senzibilitetvremena u kojem je djelo nastalo, bilo `anrovski preduvjeti, kako onispecifi~ni propisani humanisti~kim poetikama, tako i oni op}eniti, natragu Aristotelove svevremenske definicije »dobroga« epa.

[to se senzibiliteta vremena ti~e, valja re}i da je petnaesto stolje}e,ponajvi{e u svojoj prvoj polovici, jo{ uvijek vagalo argumente za i pro-tiv su`ivota kr{}anskoga sadr`aja i poganske forme. Pritom je, kako jeve} opazio Jacob Burckhardt, antika u kr{}ansku sada{njost lak{e pro-dirala na podru~ju likovnih umjetnosti nego kroz knji`evnost, {to i ne~udi jer kod likovnog je izra`aja ipak u prvom planu ljepota forme, aona je u kiparstvu ili slikarstvu mnogo nezavisnija u odnosu na sadr`ajnegoli je to slu~aj u pjesni{tvu.43 Ipak, do po~etka {esnaestog stolje}a

40 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

42 Pri dnu svake stranice autorovom je rukom zabilje`en podatak o ukupnom broju stihova nastranici.

43 Usp. Jacob Burckhardt, The Civilisation of the Renaissance in Italy, London, 1990, str. 170.

bile su uklonjene sve prepreke da se i na knji`evnom planu potpunoprigrli klasi~na anti~ka stilizacija biblijskih motiva, izme|u ostalog i onau vidu vergilijanski intonirana religioznog epa.44 Dapa~e, dva vjerojat-no najzna~ajnija vergilijanski ustrojena epa novozavjetne tematike ob-javljena u doba rane katoli~ke obnove, Buni}ev De vita et gestis Christi(1526.) i Vidina Christias (1535.), ne mogu se promatrati samo kao dje-la koja izra`avaju iskrenu nakanu autora da latinskim humanisti~kimstihovima slu`e Kristovoj vjeri, ve} valja uo~iti i to da su ne samo tiska-na, nego — kad je Kristijada u pitanju — i sastavljena upravo na izra-van poticaj i pod pokroviteljstvom crkvenih institucija, odnosno samihpoglavara Katoli~ke crkve. Pritom im je u burnom razdoblju reforma-cijskih previranja i negacije autoriteta Rima, me|usobnih borbi europ-skih vladara i neposredne turske opasnosti, bila dodijeljena zahtjevna,gotovo spasiteljska zada}a u~vr{}ivanja poljuljanih temelja Kristove Cr-kve i ugleda Rima. Razdoblje je obilje`eno nadom da pojava kr{}ansko-ga epa, koji bi po formalnim obilje`jima nasljedovao, a po mogu}nostii nadma{io Eneidu, mo`e proizvesti onakav u~inak duhovne katarzekakav je humanizam pripisivao ve} do mitskih razmjera slavljenoj ale-gorijskoj pozadini Vergilijeva remek-djela.45

Napokon, evidentna potreba da se i poruka evan|elja formalnouskladi s estetskim prohtjevima novoga doba rezultirala je time da se uistom, relativno kratkom periodu, u kojem nastaju Buni}ev, Vidin i Be-ne{in ep, na temu Kristova `ivota i smrti pojavilo jo{ nekoliko epskihobrada, poput Christiados libri decem Humberta Monsmoretana (umrooko 1525.), Evangelicae historiae sive de Deo homine libri quattuor(1522.) Mantovanca Battiste Fiere, Sannazarova De partu Virginis (Na-pulj, 1526.), napokon i alegorijski koncipirana Maruli}eva Davidijada iBuni}ev De raptu Cerberi, koji tako|er imaju prvenstvenu zada}u pro-slaviti Krista.46 U takvu se, dakle, ozra~ju i Bene{a osjetio pozvanim la-titi se zama{na literarnog pothvata, i ugraditi vlastiti kamen~i} u obno-vu uru{ena zdanja Kristove Crkve i vjere. Pritom je, kako svjedo~e samistihovi epa, bio i humanisti~ki naivno uvjeren da }e njegovi latinski sti-hovi posve}eni Kristu doprijeti sve do najudaljenijih krajeva kr{}ansko-ga svijeta:

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 41

44 Usp. Mario A. Di Cesare, Vida’s Christiad and Vergilian Epic, New York and London, 1964, str.40-86.

45 U tom smislu posebnu je ulogu odigrala alegorijska interpretacija Eneide Cristofora Landina(1424.-1498.) u djelu Disputationes Camalduenses. Usp. M. Di Cesare, nav. dj., str. 25-26; 50;61-62.

46 Usp. Jozef IJsewijn, Companion to Neo-Latin Studies. Part II: Literary, Linguistic, Philologicaland Editorial Questions, Leuven, 1998, str. 24-37.

Hic prbsens uitb substantia uera beatb

Dum pascit lectos, uisi sibi ponere pennas

Protinus et raptim cblestem carpere tractum

Ac clara tandem comprehensum cernere luce,

Carmine quem populis cupio memorare Latino

Partibus occiduis atque una auditus Eois. (I, 318-323)

.....

Salue iterum Vati, proh nostri Christe laboris

Assertor, Stygio nos exime denique letho,

Et fac terrarum nostra hbc uox impleat orbem. (VIII, 170-172)

Kad je rije~ o `anrovskim o~ekivanjima kojima je autor epa u razvi-jenom humanizmu trebao udovoljiti, njih je na prakti~noj razini odre|i-vala teku}a epska produkcija, s jedne strane jo{ uvijek oslonjena nasrednjovjekovnu tradiciju, a s druge izravno na anti~ke modele. Na te-oretskoj razini period je bez sumnje obilje`ila {iroko prihva}ena stiho-vana rasprava De arte poetica libri tres Marca Girolama Vide. Njegovaje poetika kao predmet interesa postavila isklju~ivo latinski ep i Vergi-lija, pripisuju}i potonjem bo`anske osobine (vocem animumque Deo si-milis), a sam juna~ki ep uzdi`u}i na pijedestal najuzvi{enije poetske vr-ste.47 Iako je prvi put tiskom izdano 1527., djelo je ve} vi{e od deset-lje}a bilo poznato i u rukopisnom obliku vrlo ra{ireno me|u humani-stima, i to ne samo na tlu Italije.48 Dapa~e, premda je zapravo rije~ ogenijalno koncipiranom priru~niku s prakti~nim uputama o tomu kakopisati poput Vergilija, a bez ikakvih ambicija da se bavi teorijom epakao vrste, i premda ga je vrlo brzo naslijedio niz novih poetika, Vidinje priru~nik bio hvaljen jo{ polovinom stolje}a od autora nove relevan-tne poetike (Artis poeticae libri octo, 1561.) Julija Cezara Scaligera kaodjelo koje nadma{uje i Horacijevu i Aristotelovu i poetiku.49 Napokon,s obzirom na to da je Bene{a bio dobro upoznat s Vidinom pjesni~komprodukcijom, vrlo je vjerojatno da su i naputci iz Vidine poetike, uspo-redno s izravnim utjecajem Kristijade, utjecali na kona~an formalniustroj epa dubrova~kog pjesnika, i da je Bene{a u mnogo~emu udovo-ljio njihovim zahtjevima.

42 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

47 Ve} sam po~etak rasprave (I, 33-38) jasno daje do znanja kakav je autorov odnos prema epukao vrsti:

Sed nullum e numero carmen praestantius omniQuam quo post diuos heroum facta recensent,Versibus unde etiam nomen fecere minores,Munere concessum Phoebi uenerabile donumPhoemonoes, quae prima dedit (si uera uetustas)Ex adyto haud aliis numeris responsa per orbem.

48 Usp. M. Di Cesare, nav. dj., str. 21-22.

49 Usp. Miroslav Panti}, Poetika humanizma i renesanse I., Beograd, 1963, str. 37-42.

Kad je pak u pitanju Aristotel, odnosno ono univerzalno i svevre-mensko u kritici epa, nakon prijevoda Poetike na latinski (prevoditeljGiorgio Valla, 1498.), i ne{to kasnije prvoga gr~kog kriti~kog izdanja(kod Alda Manuzia, 1508.), i Aristotelova poetika u sljede}im desetlje-}ima postaje predmetom intezivnijeg prou~avanja.50 Na~elno, ako se natragu pisanja potonjega izdvoji kostur definicije »dobroga« epa, proizla-zi da takvo knji`evno ostvarenje mora u metru i u veliku opsegu opo-na{ati jedinstven i dovr{en, te u prvom redu ozbiljan ~in s po~etkom,sredinom i krajem. ^injenica je da je kroz knji`evnu povijest malo ko-jem djelu uspjelo uklopiti se idealno u ovaj na prvi pogled jednostavanmodel. U punom smislu time se, na podru~ju latinskog epa, mo`e po-hvaliti samo Vergilije, dok su epovi i prije i nakon Eneide vi{e ili ma-nje odstupali od aristotelijanske formule »dobroga« epa, i to ponajvi{eu segmentu opsega teme koju su obra|ivali, odnosno na~inu njezinaizno{enja.51 Prevladavaju}a suvremena epska praksa i u Bene{ino jedoba jo{ uvijek bila ona linearnoga kronolo{kog nizanja doga|ajame|u kojima ~esto ne postoji sna`nija uzro~no-posljedi~na povezanost.Ta se praksa naslanja zapravo na srednjovjekovni model epa, no svojza~etak pronalazi mnogo ranije, jo{ u antici.52 Tako je, kad je latinskiep u pitanju, uo~ljivo da ve} Stacije, Silije Italik ili Valerije Flak, prem-da na razini povr{inske kompozicije, odnosno formalno-jezi~nih obi-lje`ja, nastoje {to vi{e opona{ati Eneidu, na razini unutarnje kompozi-cije razaraju model kakav je ostavio Vergilije. Kad je pak religiozni epu pitanju, spomenuta je praksa omogu}ila da upravo metri~ko parafra-ziranje kronolo{ki linearno nanizanih motiva iz Starog i Novog zavjetapostane univerzalnim modelom biblijske epske produkcije od ~etvrtogstolje}a i Juvenkova Euangeliorum libri quattuor pa sve do Bene{inavremena.

Me|utim, Bene{a se, odabiru}i za sredi{nju temu svojega spjeva po-sljednje dane Kristova ovozemaljskog `ivota, a ne cjelokupnu povijestnjegova pribivanja me|u smrtnicima, svjesno ili nesvjesno u velikojmjeri pribli`io spomenutom aristotelovskom idealu. Time je, kad je tajkriterij u pitanju, stao uz bok avangardnom epskom ostvarenju kao {toje Vidina Kristijada. Naime, oba su djela, usmjeruju}i pozornost na je-dan zaokru`en i cjelovit isje~ak novozavjetne predaje i pristupaju}i muprema Horacijevu znamenitom na~elu »in medias res«, u~inila u tom se-gmentu bitan odmak od prevladavaju}e produkcijske struje, uz tu razli-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 43

50 Usp. M. Panti}, nav. dj., str. 42-53.

51 Usp. Arist. Poet., 1459 a1-1459 b1.

52 Usp. M. Di Cesare, nav. dj., str. 75-76; J. IJsewijn, nav. dj., str. 27-28.

ku, ipak, {to je Vida svojim »dubinskim« povratkom Vergiliju po`njeo si-lan uspjeh i slavu, dok je Bene{in knji`evni ogled, premda koncepcij-ski jednako inovativan, ostao neshva}en i podcijenjen.

U Bene{inu je pjesmotvoru tako|er u potpunosti udovoljeno i krite-riju veli~ine, pri ~emu podatak o gotovo 8500 latinskih heksametara is-pisanih u ZK 4 samo potvr|uje da se, barem na formalnoj instanci kojaprva upada u o~i, susre}emo s klasi~nim primjerom humanisti~koga bi-blijskog epa. Naime, uz neupitnu ~injenicu da je rani Cinquecentokvantitativne i kvalitativne proporcije za najvi{u pjesni~ku vrstu uveli-ke odre|ivao prema Eneidi i njezinih 10000 stihova, nema sumnje dase De morte Christi opsegom na~elno uklapa u onodobne `anrovskekanone, odnosno opona{a razmjere suvremenih istovrsnih ostvarenjasli~ne tematike, poput ne{to opse`nijega i koncepcijski srednjovjekov-lju bli`ega Buni}eva epa De vita et gestis Christi s 10049 stihova, ili kra-}e, ali modernije Vidine Kristijade sa 6012 stihova, odnosno Maruli}e-ve Davidijade sa 6765.

Bene{a je svojih 8486 heksametara — u koje je, spomenimo i to,ugra|eno vi{e od pedeset tisu}a latinskih rije~i — rasporedio u desetpjevanja, ne vode}i pritom previ{e brigu o ravnomjernoj raspodjeli bro-ja stihova po pjevanjima u smislu postizanja formalne ravnote`e. Takoje prvo pjevanje sa svojih izvorno 1015 stihova gotovo ~etiri stotine sti-hova dulje od posljednjega, desetog, koje broji 628 heksametara. Osta-la pjevanja imaju ipak ne{to ujedna~eniji broj stihova, pa u drugom ~i-tamo 973, tre}em 920, ~etvrtom 875, petom 838, {estom 771, sedmom829, osmom 731, te devetom 906 heksametara.

Ono o ~emu je pjesnik na ovoj razini arhitekture epa prvenstvenovodio ra~una bio je kriterij sadr`ajne zaokru`enosti, pa je tako dosljed-no uspio provesti na~elo da granice pjevanja nazna~uju rezove izme|usadr`ajnih cjelina unutar pripovjednog toka. Re~eno je ve} da je jezgraBene{ine pri~e oblikovana oko motiva Kristove smrti. Pritom je sna`navremenska i simboli~ka povezanost doga|aja koji su neposredno pret-hodili odnosno uslijedili nakon smrti Isusove omogu}ila da i ~in po-sljednje ve~ere, odnosno doga|aji Kristova ukazanja u~enicima zajed-no s mukom, smr}u i uskrsnu}em budu do`ivljeni kao nedjeljiva temat-ska cjelina. Svi ostali doga|aji vezani uz Kristov `ivot, zatim velika, uekfrazu uklopljena povijest starozavjetnog odabranog naroda, te kom-plicirani teolo{ko-filozofski ekskursi o aspektima Bo`je naravi koje Be-ne{a tako|er stavlja pred ~itatelja, u epu imaju retardacijsku ulogu i pri-kazani su u obliku kra}ih ili du`ih epizoda. Pritom su i ti filozofski ek-skursi, kao i glavna fabularna cjelina epa, tako|er dijelom biblijske, od-

44 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

nosno uz Bibliju striktno vezane stvarnosti, jer se temelje na stolje}imanjegovanoj tradiciji biblijske egzegeze.

U tom kontekstu interesantno je napomenuti da ipak postoji nekoli-ko izoliranih mjesta gdje i izvanbiblijska stvarnost izravno sudjeluje usadr`ajnoj artikulaciji epa De morte Christi. ^itamo tako Kristov proro-~anski pogled u dalju budu}nost s motivima aktualne dru{tvene pro-blematike Bene{ina doba (III, 243-301), Petrovu nebesku viziju budu}-nosti Crkve nakon Kristove smrti (X, 470-519) tako|er s elementima su-vremenih doga|anja, nadopunu ekskursa o povijesti `idovskog narodaprema Flavijevu predlo{ku (II, 781-816), ili osvrt na u~enje poganskihmislilaca Pitagore i Aristotela (V, 123-150), dok je ne{to ograni~eniji do-met izvanbiblijskog materijala koji susre}emo u razvijenim poredbamai ~ija je uloga prvenstveno retori~ka. Pogotovo je osobit status eleme-nata anti~ke mitolo{ke stvarnosti, koji su u skladu s aktualnom pjesni~-kom porabom tako|er prisutni u Bene{inu epu. Naime, taj je materijalgotovo u potpunosti, osim u nekolicini razvijenih poredbi, semanti~kitransformiran, pri ~emu konvencionalnim metonimijskim pomakomosigurava pomodno stilsko oboga}ivanje gra|e epa anti~kim mitolo{-kim koloritom.53

Sa sadr`ajnog se aspekta Bene{in ep ugrubo ocrtava u sljede}imkonturama:

Prvo pjevanje postavlja okvir u kojem }e se radnja epa smjestiti.Uvodnih pedesetak stihova u obliku tragi~koga prologa nazna~uje mo-tiv Kristove `rtve kao centralni doga|aj koji }e ep opjevati, da bi po-tom, uz marginalnu naznaku Redduntur causae, bili opisani razlozi kojisu doveli do toga tragi~nog ~ina. Rije~ je o dvjestopedesetak stihovakoji zapravo daju kratak pregled o tome kako je Isus nau~avao i prido-bivao brojne sljedbenike, {to dovodi do ljutnje hramskog sve}enstva iodluke da mu valja do}i glave. Tek s 298. stihom pripovjeda~ se uznovu marginalnu opasku (Narratio) odlu~uje latiti glavne teme epa.Krista nakratko susre}emo na Maslinskoj gori kako okru`en u~enicimaide put Jeruzalema da ondje zajedno proslave blagdan Pashe. Ubrzo vi-{ekratne digresije skokovito u nekoliko navrata vra}aju ~itaoca u pro{-lost, pa se iznova ni`u nevezane epizode iz Kristova `ivota (izbor apo-stola, ~udesa, pobjedonosni ulazak u Jeruzalem i nau~avanje u gradu,

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 45

53 Usp. Veljko Gortan, »Anti~ka mitologija u Maruli}evoj Davidijadi«, Zbornik radova FF u Zagre-bu 3, Zagreb, 1955, str. 113-119.

pomazanje u Betaniji, itd.). Pjevanje zavr{ava scenom ulaska Krista injegove pratnje u grad.

Drugo pjevanje otpo~inje dolaskom Krista i apostola u prostorijugdje }e blagovati pashalnu ve~eru. Zidovi dvorane oslikani su prizori-ma iz povijesti `idovskoga naroda, a opis te umjetnine pretvara se u za-ma{nu ekfrazu, koja u neprekinutu nizu od vi{e od 800 stihova (II, 10-816) donosi pregled najznamenitijih starozavjetnih epizoda, od stvara-nja svijeta do Pompejeva ulaska u Jeruzalem. Posljednjih stopedesetakstihova pjevanja (828-965) zaprima nova digresija u kojoj evan|elistIvan apostolu Tomi razla`e probleme Sv. Trojstva, jednakosti Oca iSina, njihova savr{enstva, prirodu ljubavi koja ih povezuje, ali i nemo-gu}nost da ih se uop}e pojmi jer njihova narav nadilazi spoznajne spo-sobnosti ljudskoga razuma.

Tek na po~etku tre}eg pjevanja Isus i u~enici sjedaju za ve} pripre-mljen stol: Krist opet pose`e za motivima sa zidne slikarije pa u vi{e oddvije stotine stihova iznova tuma~i pojedine epizode `idovske povije-sti. Motive pritom ne bira nasumce, nego cilja ba{ na one epizode ko-jima u~enicima mo`e alegori~no — iz na{e perspektive zapravo tipo-lo{ki — ukazati na neumitnost, odnosno davna{nju navije{tenost doga-|aja koji predstoje. Kristov ekskurs pretvara se zatim u alegori~nu vizi-ju daleke budu}nosti kr{}anstva, u kojoj se zapravo ocrtavaju goru}iproblemi pjesnikova doba (islamski nasrtaj na kr{}ansku Europu). Na-pokon, (od 300. stiha nadalje) zapo~inje sam obred blagovanja, gdjeKrist, uz slo`ene ekskurse o bo`anskoj naravi, ustanovljuje euharistijskiobred, obja{njavaju}i metafizi~ki karakter pretvorbe krvi i mesa u kruhi vino. Zanimljivo je pritom napomenuti da cijela tre}a knjiga, jednakokao i cijela druga, jedino po okviru radnje — dakle prikazu scene po-sljednje ve~ere — slijedi novozavjetni predlo`ak, dok je razrada moti-va u tim dvama pjevanjima Bene{ina slobodna interpretacija, temeljenana proizvoljno odabranim biblijskim i egzegetskim izvorima.

Obred ve~ere produ`uje se i na prvi dio ~etvrtoga pjevanja (oko 450stihova), koje zapo~inje motivom Kristove najave da }e ga jedan odapostola za stolom izdati. Nakon Judina odlaska iz dvorane Krist u~e-nicima op{irno obja{njava {to im je ~initi kad ih on napusti. Drugi diopjevanja posve}en je doga|anjima u Getsemanskom vrtu, kamo su sepovukli nakon ve~ere. Nakon {to im pru`i utjehu, Krist se udaljuje odsvojih u~enika i duga~kom molitvom obra}a se Ocu (741-875).

Peto pjevanje, nakon uvodnoga ekskursa o naravi Svetoga Trojstva(vi{e od 200 stihova), prati motive Judine izdaje i Kristova uhi}enja.Spremaju}i se opisati trenutak u kojem vijest o stra{nom doga|aju do-lazi do Betanije i do Isusove majke Marije, pripovjeda~ iskori{tava pri-

46 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

liku da nanovo skrene u digresiju (oko 150 stihova), ovaj put o Mariji-nu `ivotu, napose Gabrijelovu navje{tenju njezina bezgre{nog za~e}a.Pjevanje zavr{ava Ivanovim dolaskom Mariji, pri ~emu ona, kad ~uje vi-jest, pada bez svijesti u njegovo naru~je.

U {estom pjevanju Isusa dovode pred `idovsko Vije}e. Ispituju ga ve-liki sve}enici Ana i Kajfa, a svjetina ga pritom vrije|a i udara. Sve to sneba promatraju an|eli te nari~u nad sudbinom Sina Bo`jeg. Iskazi pla-}enih svjedoka ne uspijevaju Isusa teretiti za bogohulje, jer im se rije-~i, premda ga `ele optu`iti, protiv volje pretvaraju u pohvalu Isusovihdobrih djela. Ispitivanje izbliza prati i Petar, me|utim, kao {to mu jeIsus bio prorekao, tijekom no}i triput ga zatajuje te u suzama bje`i. Na-pokon, nakon bezbroj uvreda i udaraca kojima su ga obasuli, Isusa@idovi odvode pred Pilata.

U najve}em dijelu sedmoga pjevanja Isus se nalazi pred Pilatom. Pje-vanje otvara potpuno apokrifan opis Pilatova sna, poslije kojega slijediscena prvoga dijela Isusova ispitivanja pred Pilatom. Prije Isusova po-javljivanja pred Herodom umetnuta je digresija na temu povijesti Hero-dove ku}e, od smrti Heroda I. Starijega, na koju se nadovezuje digresi-ja o uzrocima Kristova progonstva u Egipat i sklanjanja u Galileju. Isusje pred Herodom ismijan te vra}en naposljetku pred Pilata. Da bi gaspasio od smrtne kazne, Pilat osu|uje Isusa na bi~evanje. Isus bolnotrpi pod udarcima bi~a, a vijest o tomu zahvaljuju}i Duhu Svetom do-pire i do limba (Abrahae gremium), gdje se du{e pravednika raduju jerosje}aju da se bli`i ~as kad }e ih Sin Bo`ji povesti put neba. S drugestrane, Sotona osje}a da gubi tlo pod nogama i u pani~nom strahu uvla-~i se u Proklin san. Juda pak, koji napokon shva}a {to je u~inio, bacanovac, bje`i i vje{a se. Me|utim, goropadno mno{tvo ne da se urazu-miti pa i dalje i{te smrt za Krista. Pripovjeda~ }e u zavr{nim stihovimazaplakati nad nemilom sudbinom Isusovom uspore|uju}i ono {to je lju-dima Sin Bo`ji dao s onim {to je za to dobio.

Osmo pjevanje zapo~inje Marijinom jadikovkom nad sudbinom kojaje zadesila njezina sina, a potom se radnja vra}a na doga|aje u Pilato-voj pala~i. Isusa pod pritiskom mase Pilat osu|uje na smrt. Ostatak pje-vanja (vi{e od 500 stihova) otpada na opis puta prema Golgoti, pribija-nja na kri`, te Kristovih posljednjih trenutaka prije nego {to mu du{anapusti tijelo. Na nekoliko mjesta taj opis razbijaju prijekori u stilu tzv.improperia, te jedna odu`a digresija apokrifnog karakera s detaljima iz`ivota Marijina zaru~nika Josipa. Pjevanje zavr{ava scenom shrvanemajke koja pla~e pod kri`em.

Deveto je pjevanje posve}eno Kristovu uskrsnu}u, pa se tako uspo-redno pripovijeda o Kristovu silasku nad podzemni svijet (osloba|anje

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 47

Otaca iz limba) i doga|anju nad zemljom (~in pokopa, Kristov nesta-nak iz groba). Izlaganje je pro{arano s nekoliko digresija, od kojih seisti~u uvodna (dvjestotinjak po~etnih stihova), gdje se obja{njava kakoje Sotona s neba dospio na Zemlju i krenuo pod svoju vlast podjarmi-ti ~ovjeka, te zavr{na (posljednjih dvjestotinjak stihova), gdje pjesnikponovo crta povijest ljudskoga roda, njegovo posrnu}e, te kona~noiskupljenje u obliku `rtve Sina Bo`jega.

Deseto pjevanje donosi poglavito prizore Kristova ukazanja na Uskr-snu nedjelju, s naglaskom na epizodu ukazanja putnicima u Emaus, teepizodu ukazanja u~enicima koji ribare na Tiberijadskom jezeru. U tuje scenu, sli~no kao i u tre}em pjevanju, upleten i efektan prizor Kri-stova nagovje{taja doga|aja koji }e obilje`iti povijest njegove Crkve, ukojem su, izme|u ostaloga, alegori~no navije{tena i reformatorska pre-viranja i prodor islama u Europu, dakle zbivanja koja se`u sve do Be-ne{ina doba. Ep zaklju~uje prizor Kristova uza{a{}a na nebo pred tu`-nim pogledima njegovih u~enika.

Upravo iznesen sa`et nacrt rasporeda gra|e epa ne otkriva naznakedodatnih kriterija prema kojima bi materija bila distribuirana po pjeva-njima. Ipak, osim ve} spomenuta na~ela da svako pjevanje zatvara za-okru`enu smislenu cjelinu, ~ini se da je i veliki retardacijski zahvat —ekfrazom uobli~ena povijest `idovskoga naroda u drugoj knjizi epa —dio osmi{ljene pripovjedne strategije, na tragu Enejina pripovijedanja odoga|ajima nakon propasti Troje, koje kod Vergilija tako|er zapo~injeu drugoj knjizi epa. Mogu}e je svjesnom autorovom namjerom da us-postavi unutarnji paralelizam tuma~iti i ~injenicu da su nakon uvodno-ga prvog pjevanja po tri pjevanja posve}ena motivu posljednje ve~ere(2-4), motivu Kristova uhi}enja i ispitivanja (5-7), te napokon motivuraspe}a i uskrsnu}a (8-10).

Pritom, ono {to u analizi na~elne formalno-sadr`ajne strukture epanajprije upada u o~i i privla~i pozornost jest golem raskorak u opsegupripovjednoga (gotovo osam i pol tisu}a stihova) i ispripovijedanogavremena (nepuna ~etiri dana), odnosno nerazmjer iskaznog opsega bi-blijskog predlo{ka i njegove epske obrade. Naime, usprkos ~injenici daje Bene{a temu Kristove smrti, u namjeri da njegov izvje{taj bude {topotpuniji, obradio sinopti~kim uvidom u sva ~etiri evan|elja, biblijskipredlo`ak koji je osigurao supstanciju pri~e bio je, u pripovjednom smi-slu, prili~no {tur i u na~elu nepogodan za epsku obradu. Primjera radi,od ukupno 28 poglavlja Matejeva evan|elja, na muku i uskrsnu}e ot-padaju samo tri posljednja (26-28), u Markovu i Lukinu evan|elju to sutako|er posljednja tri (14-16 odnosno 22-24). Ni ~injenica da su spome-nuta zbivanja u Evan|elju po Ivanu ipak opisana u dvostruko ve}em

48 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

opsegu (13-21), i da je pritom ekskluzivan Ivanov izvje{taj o posljed-njoj ve~eri (13-17) osnova na kojoj Bene{a gradi dio tre}eg te ~itavo ~e-tvrto pjevanje, ne utje~e bitno na spomenutu konstataciju, jer je rije~ oodjeljku u kojem pri~a stoji i zapravo ima karakter deskriptivne pauze,odnosno komentara koji ne sudjeluje izravno u naracijskom slijedu.Otegotna je okolnost za Bene{u bilo i to da je biblijski iskaz kao pred-lo`ak za knji`evnu obradu tijekom petnaestostoljetne tradicije bio iostao krut obvezuju}i okvir koji tra`i strogo po{tovanje, odnosno spu-tava pjesni~ku slobodu u smislu prikazivanja doga|aja koje novozavjet-na predaja ne potvr|uje. Zbog toga je pred Bene{om bio te`ak zada-tak da sretno upotpuni i uravnote`i glavni epski motiv s retardacijskimmomentima a da ep pritom ne izgubi na tempu i koherentnosti.

2.2. PRIPOVJEDNI POSTUPCI

De morte Christi ispripovijedan je u tre}em licu, iz pozicije sveznaju-}eg pripovjeda~a. Definirano u stro`im naratolo{kim terminima, Bene-{ina pripovjeda~a obilje`ava svojstvo heterodijegeti~nosti, jer se ne po-javljuje kao lik u zbivanju o kojem pripovijeda, odnosno ekstradijege-ti~nost, jer pripovijeda s razine koja je prostorno-vremenski nadre|enalikovima i zbivanjima koje opisuje. Takozvanu nultu fokalizaciju, kojaje svojstvena klasi~nim tekstovima s pripovjeda~em koji je spoznajnonadmo}an likovima, Bene{a u nekoliko navrata kombinira sa situacija-ma u kojima se ocrtava tzv. unutra{nja fokalizacija, pri ~emu su za ta-kve pripovjedne postupke rezervirani monolozi (ponajprije Isusovi, alii |avlovi, Marijini ili Petrov), gdje se kroz svijest likova prelamaju poje-dini odsje~ci radnje. U takvoj pripovjednoj konstelaciji na mimezu, od-nosno neposredno opona{anje govora likova, otpada ne{to vi{e od tri-deset posto, odnosno pribli`no tre}ina pripovjednog vremena, dok nadijegezu, odnosno posredno pripovijedanje, otpada ostatak od dvijetre}ine.

Kako je ve} spomenuto, narativna ekonomija epa De morte Christizbog njegova specifi~na ustroja nije pred autora postavljala zahtjeve zaracionalnom potro{njom prostora unutar pripovjednoga vremena. [to-vi{e, Bene{a je uz standardnu, tipi~no epski nagla{enu perifrasti~nostizraza, gotovo bez ikakvih ispu{tanja mogao pjesni~ki preraditi zadanibiblijski predlo`ak i jo{ k tome imati dovoljno prostora da obilato te-matski i retori~ki popuni kostur pri~e dodatnim, retardacijskim materi-jalom. S formalnog stajali{ta, uloga je tog materijala priskrbiti Bene{inojpjesmi uo~ljiva epska obilje`ja i proporcije, dok mu je sa sadr`ajnog as-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 49

pekta zada}a u prvom redu sprije~iti prebrzo razvijanje radnje premaraspletu, uz sasvim izvjesnu pretpostavku da ~itateljeva pa`nja, s obzi-rom na op}u poznatost teme, ionako nije usmjerena isklju~ivo premazavr{etku tj. raspletu, nego prema tijeku i osobitostima zbivanja.54 Akose poslu`imo formulacijom koju Andrea Zlatar upotrebljava u analiziMaruli}eve Davidijade, mogli bismo re}i da Bene{a, kao i Maruli}, pri-povijeda pri~u, no njegovo je pripovijedanje sekundarno i ima egzege-ti~ku funkciju dok se trudi prenijeti i razjasniti onu fabularnu potkukoju je ve} jednom na najbolji mogu}i na~in ispripovijedalo Sveto pi-smo.55

2.2.1. OSOBITOSTI DIJEGEZE

U skladu s tim ne iznena|uje da segment dijegeze obilje`avaju rela-tivno ~esta razbijanja i usporavanja glavnog narativnog toka materija-lom koji je sad vi{e, sad manje vezan uz fabulu. Modeli takvih pjesni~-kih zahvata u Bene{inu epu uglavnom pokrivaju tradicionalni spektarsredstava epske elokvencije, u rasponu od kra}ih zahvata, poput invo-kacije ili razvijene poredbe, do slo`enijih opisa prirodnih ljepota ili ve-lebnih gra|evina, motiva ekfraze, napokon digresija, ponekad ~ak sa-mostalnih epizoda u obliku kompleksnih komentatorskih ekskursa, tevi{ekratnih unutra{njih (vra}anje na ve} ispri~ani odsje~ak radnje) ilivanjskih analepsa (poniranje u pretpovijest pri~e). U pozadini je svihtih postupaka spomenuta nagla{ena perifrasti~nost Bene{ina izraza,svojstvena kako dijegeti~koj, tako i mimeti~koj komponenti epa, kojakonstantno generira dojam uzvi{enosti i rasko{nosti izraza, odnosnoosigurava postojanost atmosfere epskog diskursa.

Zastupljena kroz uobi~ajene epske modele, perifrasti~nost Bene{inuspjevu s jedne strane osigurava legitimiranje unutar klasi~ne epske tra-dicije, odnosno modela vergilijanskog epa koji na po~etku 16. stolje}adominira `anrom. Upravo zbog toga i Bene{a u vergilijanskoj maniri sli-kovito nazna~uje pojedine prirodne fenomene (npr. VII, 238-239: Car-dine in occiduo suspensis Cynthia bigis / Stabat adhuc dubib peragensspatia ultima noctis...; V, 448: Purpureos nebulis obnubit Cynthia uul-tus...; IX, 372: Interea roseos aurora ruebat ad ortus...; IX, 557: Iamqueinuecta dies medium lustrauerat axem...; X, 252:...urget crescentes Hes-perus umbras...), geografske pojmove (npr. I, 175-178: Tum gliscit eun-do (sc. fama) / Qua Libano prbtenta iacent Traconitidis arua, / Atque

50 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

54 Usp. Milivoj Solar, Teorija knji`evnosti, Zagreb, 1989, str. 150.

55 Usp. Andrea Zlatar, Maruli}eva Davidijada, Zagreb, 1991, str. 29.

uias coelo commentus in aequore Phoenix, / Quaque Arabes cingunttunica gens usa fluenti...), ili na~elno banalne momente kao {to je po-~etak ili svr{etak ne~ijeg govora (npr. VI, 583: Talia mox orsus sedatopectore fatur; VII, 70-71:...compresso Christus at ore / perstabat tacituscontra nil protinus hiscens...).

S druge strane, perifraza u Bene{inu epu ima i podjednako zna~ajnuenkomijasti~ku ulogu, pa je tako u prvom redu vezana uz Kristovo ime(npr. VIII, 163-164, u Bene{inu zazivu: Salue uera Dei soboles, exercitefatis, / A cruce cui pateat regnum stat lege superna...; VI, 444-445, u Pe-trovu naricanju nad sudbinom Kristovom: Hoc rara humanb meruitdoctrina salutis, / Hoc animo species defixa fideliter alto?; V, 814-817, uMarijinu naricanju: Scilicet hbc hodie Doctori inimica rependis (sc. gensIudaea), / Qui dicto tantum morbos sanabat, et omne / Tollebat uitiumnaturb, quique iubebat / Vitales redeant defunctis ossibus aurb?), ali iuz ostale pojavnosti Svetog Trojstva.

[to se pak ti~e ostalih spomenutih konvencionalnih sredstava epskeelokvencije, jedan od na~ina da ih se razvrsta jest stupanj njihova retar-dacijskog u~inka, koji mo`e varirati od sasvim neprimjetna usporavanjaradnje do njezine potpune destrukcije. Razvijene poredbe, koje pripa-daju u red najkarakteristi~nijih oblika epskog ornata, zasigurno najma-nje naru{avaju tijek radnje. S pedesetak takvih, uglavnom retori~ki obi-lje`enih, ~iji je raspon od 2 do 10 stihova za secundum comparationis,Bene{a je negdje u sredini izme|u 32 Maruli}eve razvijene poredbe,koliko ih u Davidijadi nalazi Marcovich, odnosno sedamdesetak Vidi-nih du`ih od tri stiha, koje uo~ava Di Cesare, ili Buni}evih vi{e od sto-tinu {to duljih {to kra}ih poredbi, koliko ih navodi Körbler.56 Iako ihzatje~emo u svih deset knjiga epa, upadljivo ih je najvi{e u petoj (~ak13), dok u desetoj knjizi ~itamo tek dvije, a u drugoj samo jednu.Uglavnom suzdr`ane, no na momente ipak vrlo `ivopisne, Bene{ineporedbe otkrivaju sklonost prema lirskom i osje}aj za zapa`anje. Kaoprimum comparationis u gotovo dvadeset primjera javlja se Krist, od-nosno neposredno uz njega vezane situacije.

S druge strane, motivi odakle Bene{a crpi gra|u za secunda compa-rationis, na koje ina~e otpada ukupno dvjestotinjak stihova, uglavnomsu konvencionalni epski, i pritom — kako smo naglasili — uglavnomizvanbiblijske provenijencije. Tako u skladu s tradicijom prevladavajuopisi prirodnih fenomena, pa }e, na primjer, u dva navrata ljepota Kri-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 51

56 Usp. A. Zlatar, nav. dj., str. 27; M. Di Cesare, nav. dj., str. 132; \. Körbler, »Jakov Buni} ...«, str.120.

stove pojave biti uspore|ena sa sjajem Danice (I, 698-703; VI, 639-641),djelovanje njegovih rije~i s u~inkom udara groma (VI, 689-690), udarcikoji po njemu plju{te s gustom tu~om (VII, 617-621), a masa Otaca kojaga okru`i u Limbu s napadalim snijegom (IX, 486-490). Kao motivi us-poredbi javljaju se i razli~iti aspekti sunca, mjeseca i zvijezda (III, 269-276; III, 372-377; VI 253-256; VII, 736-738; VIII, 160-161; IX, 53-54)), za-tim slike oluje (IV, 12-16; V, 527-530), ki{e (V, 392-395), duge (VIII, 153-159), jugom i{~upana stabla (V, 370-373), vjetrom savijana hrasta (VII,282-285), {uma li{}a ( I, 951-952), i sl. Pastoralni ugo|aj stvara i odre-|en broj poredbi inspiriranih motivima iz `ivota na zemlji, pa tako Be-ne{a crta seljaka koji ore brazdu (IV, 709-712), cijepi jabuku i kru{ku(V, 238-241; X, 465-466), u`iva u plodovima zemlje (IX, 845-847). Kri-sta na drugom mjestu pjesnik uspore|uje s vinogradom koji opojnimmiomirisom privla~i putnike namjernike (IX, 494-496), a posebno jedojmljiva usporedba krvi koja lipti iz izranjavana Kristova tijela s mo-{tom koji na sve strane pr{ti iz gro`|a u pre{i (VII, 392-396).

Razdraganu masu oko Krista, ali i nebeska bi}a koja okru`uju Luci-fera prije nego je otjeran s neba, prispodobit }e Bene{a rojevima p~e-la koji okru`uju maticu (I, 714-718; IX, 57-58). Jata `dralova i ~vorakau vrijeme selidbe slika su kojima Bene{a opisuje zborove an|ela kojiradosno u kolu obigravaju oko Boga (II, 83-89), a iz `ivotinjskog svije-ta donijet }e jo{ i sliku neza{ti}ena janjeta koje naprosto mami vuka daga zasko~i (I, 973-976), zmije koja se sprema za napad ili sama biva na-padnuta (IV, 118-121; V, 441-444; V, 480-483), ili goveda koja se uz mu-kanje spremaju na me|usobnu borbu. Neobi~no{}u se ipak isti~e us-poredba prokreacije iz ~iste ljubavi, koju je Bog bio namijenio ljudimaprije nego ih je otjerao iz raja, s legendarnom predod`bom o pticamakoje tako|er zanesu bez tjelesna dodira, samim tim {to ~uju glas svo-jeg mu`jaka (IX, 750-753).

Budu}i da je rije~ o pjesniku koji je dobro upoznao kruh sa sedamkora, nije iznena|uju}e da u ve}em broju poredbi Bene{a inspiracijupronalazi i u morskim motivima. Ponudit }e tako slike uskiptjela moratu~ena vjetrom (V, 573-574; V, 627-630), stijena pranih podivljalim va-lovima (VII, 211-213; VII, 742-743), broda u borbi s olujom (V, 641-642), te originalan pjesni~ki poku{aj usporedbe kome{anja an|ela dokpromatraju Kristovu patnju sa slikom jata tuna koje zbunjeno odsjajemdnevnoga svjetla juri od jedne obale Bosporskog tjesnaca do druge (VI,496-500). Bogato iskustvo ste~eno na pomorskim trgova~kim putova-njima pritom mo`da najbolje progovara iz usporedbe rastu}eg bijesa u`idovskoj skup{tini s kormilarom koji gubi nadzor nad brodom koji naotvorenu moru vjetrovi tuku sa svih strana (VI, 263-274).

52 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

Prete`ito biblijski sadr`aj epa Bene{a konvencionalno stilizira i ele-mentima anti~ke mitolo{ke stvarnosti. Potpuno je pritom jasno da je nataj na~in nastojao prvenstveno na formalnoj razini evocirati obilje`jaknji`evne tradicije koje bi se rado prikazao dionikom, dok skromnostudjela tog materijala u cjelini epa svjedo~i o Bene{inu oprezu da ele-menti poganske stvarnosti ne zasjene i naru{e sakralni integritet cen-tralnog epskog motiva Kristove muke. [to se na~ina uporabe toga ma-terijala ti~e, uo~ljiv je ne samo postupak koji je karakteristi~an ve} zaklasi~ni anti~ki ep poput Vergilijeva — metonimijska upotreba imenamitolo{kih likova za ozna~avanje pojedinih pojmova koji su s njima unekakvoj vezi (npr. Ceres = hrana; Bacchus, Lyeus = vino; Cynthia =mjesec; Venus = ljubav) — nego i inovacija novovjekovnoga latinskogpjesni{tva kojom termini anti~koga mitolo{kog univerzuma po~inju bitiozna~iteljima ~ak i ideolo{ki iznimno obilje`enih sadr`aja kr{}anskeepohe (npr. Olympus = nebo; Olympi germen=Isus Tonans ili Iuppi-ter=kr{}anski Bog). Na ovom je mjestu me|utim zanimljivo napomenu-ti da su upravo neke od poredbi rijetka mjesta u Bene{inu epu gdje an-ti~ka mitolo{ka zbilja ponekad ipak zadr`ava svoj izvorni semanti~ki sa-dr`aj i nije kao na drugim mjestima u potpunosti podre|ena stilizira-nom ozna~avanju kr{}anskog univerzuma. Usporedit }e tako Bene{amahniti bijes farizeja sa scenom ludila Ajanta Telamonova koji po frigij-skoj obali divlja me|u stadima (I, 563-565), zatim `idovsku obijest u po-stupku prema Isusu s pogubnom drskosti Iksionovom i onom Bakho-vih napada~a (VI, 180-181), Petrovu izbezumljenost nakon {to tre}i putzanijeka Krista sa stanjem bakhantice kad se budi iz ekstati~nog transa(VI, 432-433), ili po{ast reformacijskih previranja s Herkulovom bor-bom protiv Hidre kojoj neprestano iznova izrastaju odsje~ene glave (X,502-503).

Uo~ljivo je pritom da Bene{a ne inzistira naro~ito na tome da izraziskepsu prema vjerodostojnosti takva pretkr{}anskog materijala koji je,bez obzira na specifi~nost epohe, kao pogansko strano tijelo ipak u ne-skladu sa svjetonazorskim polazi{tem kr{}anskoga epa.57 Premda samne zaziva Apolona i Muze niti ih igdje u epu spominje, od pogansko-ga u epu Bene{a se nigdje explicite ni ne distancira, kako je to, na pri-mjer, transparentno u vi{e navrata u Davidijadi ~inio njegov suvreme-nik Maruli}.58 S jedne strane to ipak i ne treba previ{e ~uditi, jer je an-ti~ka stilizacija Bene{ina epa ionako neusporedivo ograni~enija u uspo-redbi s djelima kakvo je, na primjer, Sannazarov spjev De partu Virgi-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 53

57 Tek na jednom mjestu, u usporedbi `idovskoga bijesa s ludilom Ajantovim (I, 563), Bene{a dis-kretno izra`ava sumnju u vjerodostojnost anti~kog elementa u pri~i, frazom ut fama est.

58 Usp. Maruli Davidias, I, 1-11.

nis ili Vidina Kristijada, pa ~ak i ep njegova sugra|anina Jakova Buni-}a. Ako se jo{ pogleda i frekvencija upotrebe pojedinih anti~kih termi-na, onda vrlo lako upada u o~i da su u najve}em broju slu~ajeva upo-trijebljeni za ozna~avanje negativnih pojmova kr{}anskoga bo`anskoguniverzuma (\avao, pakao), pa ve} i zbog toga Bene{a nije morao pre-vi{e strahovati da njegov pogansko-kr{}anski pjesni~ki amalgam nedo|e pod udar konzervativnije kritike. Ipak, unato~ svoj njegovoj neu-pitnoj pravovjernosti i predanosti kr{}anskoj vjeri, u najmanju ruku ne-obi~no djeluje Bene{ino pjesni~ko rje{enje kojim usred ozbiljna ko-mentatorskog ekskursa te`ak egzegetski moment pretvorbe Kristova ti-jela i krvi u kruh i vino oprimjeruje metamorfozama opisanim kod an-ti~kih pjesnika, napose Likaonovom pretvorbom u vuka (III, 697-702),i da joj povrh svega ~ak pripi{e vjerodostojnost odnosno interpretira ufilozofskim kategorijama doktrine Tome Akvinskoga!

Napokon, zanimljivo je ukazati i na to da su motivi anti~koga mito-lo{kog univerzuma do Bene{e bili posredovani ne samo na latinskomnego i na drugom klasi~nom jezi~nom mediju, gr~kom. To potvr|ujescena u kojoj se rimski vojnici rugaju raspetom Isusu (VIII, 344-349), apjesnik pose`e za motivom iz Aristofanovih @aba, svrstavaju}i se takome|u prve poznate novovjekovne ~itatelje stare gr~ke komedije s ovustranu Jadrana.59

Nadalje, uz toliko poredaba Bene{a naravno nije propustio u ep uvr-stiti i onu koju mu je ve} gotovu nudio novozavjetni predlo`ak, a rije~je o Kristovoj prispodobi `alosti koja u trenutku njegova odlaska obu-zima u~enike s osje}ajima majke koja ra|a dijete (Ivan 16, 21): kao i uBibliji, ovu poredbu u Bene{inu epu, a isto tako i u Buni}evu (XIV, 389-391), tako|er u upravnom govoru izgovara Isus (IV, 668-672). Na dru-gom je pak mjestu Bene{a u usporedbi posegnuo za slikom iz aristote-lijanskoga filozofskog diskursa, pa je tako Marijina nastojanja da svoj `i-vot {to vi{e uskladi s Bogom usporedio s jedinstvom forme i materije(V, 677-679).

Kao secundum comparationis pojavljuje se i Aleksandar Veliki, pri~emu se Makedon~evo svojstvo da je tijekom svojih dalekoisto~nih pot-hvata u jednoj osobi objedinjavao uloge vojskovo|e i vojnika Bene{iu~inilo najprikladnijim primjerom za obja{njavanje prirode Dvojstva(Dyas), koje je nedjeljivo, a opet u isti ~as dvojako (V, 181-183). Spo-menimo i tri usporedbe s motivima borbe i ratnih sukoba (VI, 561-566;

54 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

59 Aristofan je u gr~kom izvorniku prvi put bio izdan 1498. kod Alda Manuzija u Veneciji. 1538.je u Veneciji objavljen latinski prozni prijevod (Andreas Divus) jedanaest Aristofanovih kome-dija.

VII, 274-275; VII, 499-503), zatim jednu s motivom starta konjske utrke(V, 577-578), te napose onu u kojoj se Isusovo zalije~enje Malkova uhauspore|uje s rukotvorinom lon~arevom (V, 551-553).

Naposljetku, posebnu pa`nju zaslu`uje i ona u kojoj pjesnik molimajku Bo`ju da mu da snage ispjevati pjesmu lijepu poput labu|egapjeva (V, 754-756). Naime, vrlo je vjerojatno da za poznatim motivomptice koja najljep{e zvukove ispu{ta neposredno prije smrti Bene{a ov-dje ne pose`e iz pukih konvencionalnih pobuda, nego da suo~en s pri-bli`avanjem vlastite smrti i svoj pjesni~ki ogled do`ivljava kao pravi la-bu|i pjev.

Sli~no kao i razvijene poredbe, suzdr`anost i nenametljivost obilje`it}e i deskriptivne pauze u kojima opet diskretno do izra`aja dolazi Be-ne{in smisao za detalj. Srest }emo se tako s bukoli~ki intoniranim opi-sima palestinske zemlje (I, 135-150), Maslinske gore i Getsemanskogvrta (I, 302-317; V, 1-21), odnosno zore i podneva na pashalnu subotu(IX, 372-379; IX, 557-563), ali i s plasti~nim prikazom ku}e u kojoj seodr`ala posljednja ve~era (nepotpuno, I, 435-452), odnosno opisom ra-sko{na okvira koji obrubljuje velebnu slikariju na njezinim zidovima (II,817-824), slikom jeruzalemskog Hrama (I, 778-799), odnosno opisomnjegova razorenja (II, 678-696), slikom rasporeda unutar `idovskoga ta-bora (II, 436-452), opisom trijema vije}nice (VI, 240-251) ili Kristovagroba (IX, 347-356). Dok opis Isusove ljepote odi{e smireno{}u (I,1005-1015), puna je napetosti slika u kojoj Bene{a opisuje Kristovu tje-skobu prije no {to ga uhite na Maslinskoj gori (V, 282-295). Dramatikeje puna i scena u kojoj Marija pada shrvana vije{}u o Kristovu uhi}enju(V, 832-838), odnosno slike muka i poni`enja koje Krist podnosi dokga tuku i izruguju mu se (VII, 367-396; 447-457; 478-485; 578-626), po-vorke koja ga prati na Golgotu (VIII, 173-204), te napose detaljan pri-kaz samog ~ina raspe}a (VIII, 368-384). U devetoj knjizi Bene{a }e osli-kati Pakao (222-249), a za potpuni do`ivljaj opisa scene Kristova sila-ska u podzemni svijet i radosna susreta s Ocima u limbu zakida nas gu-bitak lista s osamdesetak stihova koji otpadaju upravo na taj opis (IX,?-507). Pjesnik ne}e zaobi}i ni standardni vergilijanski motiv vije}a, za{to je imao dobru motivaciju u biblijskom predlo{ku, a razra|uje ga, uzprekide, tijekom ~itave {este i sedme knjige, {to opisom uzavreleatmosfere lin~a koja vlada u Sanhedrinu, {to citiranjem govora pojedi-nih govornika.60 Na~elno je na tragu standarda epske elokvencije i sce-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 55

60 Na model scene vije}a podsje}a i burna rasprava izme|u buntovnog Lucifera i ljudskom rodusklona Mihaela o tomu {to u~initi s novostvorenim ~ovjekom koji im se sprema preuzeti pri-mat na nebu (IX, 53-100), no ona je u potpunosti razra|ena u formi dijaloga.

na Pilatova sna (VII, 1-13), u kojoj je Bene{a, mo`da i vi{e nego na dru-gim mjestima, dao ma{ti na volju i pritom ozbiljno naru{io autoritet Sve-tog pisma.

S druge strane, zbog specifi~nosti teme Bene{a nije imao prilike u epuvrstiti klasi~ne epske scene poput opisa masovnih bitaka, dvoboja ilirasko{nih gozbi — njegov opis posljednje ve~ere, naime, to ni u komslu~aju nije — ali, zanimljivo je, nema ni konvencionalne epske scenekataloga, premda je za nju imao odli~an predlo`ak u svojeg neposred-nog uzora Vide (II, 316-529), koji op{irno nabraja gradove i plemena{to se radi proslave blagdana Pashe slijevaju u Grad.61 Obja{njenje bimo`da moglo biti to {to je klasi~ni katalog u odre|enom smislu nado-mje{ten op{irnom ekfrazom, o kojoj }e biti rije~i ne{to kasnije, a kojau pojedinim svojim segmentima uistinu poprima elemente kataloga.Napokon, ne bi smjelo biti ~udno {to je jedan od najefektnijih opisakoje ~itamo u Bene{inu epu onaj u kojem se pjesnik usredoto~io na cr-tanje detalja iz `ivota na moru. Prikaz Petrova dolaska na ribarsku po-{tu i ribolova »na svi}u« uo~i Kristova ukazanja na Tiberijadskom jeze-ru (X, 345-379) pjesni~ka je slika koja svoju spontanost i toplinu zasi-gurno duguje tomu {to je u nju utkan i prepoznatljiv segment Bene{i-na osobna iskustva.

Napokon, najosobitiji formalno-sadr`ajni aspekt dijegeze u Bene{inuepu razli~iti su komentatorski ekskursi. Pritom ne mislimo na uobi~aje-ne, retori~ki usmjerene komentatorske modele koje zatje~emo u epu,poput onomasti~kih etimologija (usp. tuma~enje naziva Golgotha: VIII,302-305), osvrta na prirodne fenomene (npr. opis neobi~ne astronom-ske pojave u trenutku Kristove smrti: VIII, 608-637), obja{njenja podri-jetla starih obi~aja (npr. za{to i kad se slavi blagdan Pashe: I, 453-477;simbolika pashalne gozbe: III, 302-311; tradicija pomazanja mrtvaca: IX,357-358), raznih legenda (npr. legenda o Lazaru i njegovu bijegu u Mar-seilles: I, 587-608), vanjskih analepsi u obliku izlaganja historijske po-zadine pojedinih likova, gra|evina ili doga|aja (npr. povijest Anine iliHerodove ku}e, povijest Hrama: I, 749-777), gdje tijek radnje nije bitnonaru{en, a pripovjeda~ ostaje razmjerno neprimjetan, odnosno »iza rad-nje«. U tom segmentu naracije nema ni~eg neobi~nog, i ono {to najvi-{e privla~i pozornost, kako u ovom specifi~nom materijalu, tako jo{vi{e i na drugim mjestima, tek su pojedina tuma~enja u ~iju je tradicijute{ko proniknuti.62

56 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

61 ^ak i Buni} donosi katalog s istom tematikom (IV, 285-298), no taj je neusporedivo kra}i odVidina.

62 Najbolji je takav primjer poku{aj obja{njenja »izuma« nardove pomasti (I, 925-945), pri ~emudjelomi~no prepoznatljiv Plinijev izvje{taj o nardu Bene{a impregnira prili~no misterioznim slo-jem tuma~enja koje podsje}a na neku srednjovjekovnu legendu.

Osobitost su Bene{ina epa, naprotiv, opse`nije filozofsko-teolo{keegzegeze {to u vi{e navrata svojom du`inom i slo`eno{}u drasti~no us-poravaju ili sasvim zaustavljaju radnju, pri ~emu se pripovjeda~ u ta-kvim dionicama svjesno postavlja »ispred radnje«. Udio takvih dionica ucjelini epa tolik je da tu zna~ajku Bene{ina spjeva mo`emo smatratiosobinom koja De morte Christi ponajvi{e izdvaja od cjelokupnog ostat-ka produkcije okupljene pod zajedni~kim nazivnikom biblijske epike.

Napadno je, naime, uo~ljivo da je Bene{in pripovjeda~ vrlo sklonpreuzimanju uloge interpretatora zbivanja, odnosno njihova moralnogprosuditelja. Uobi~ajeni modeli epske elokvencije za to mu nisu pru`a-li previ{e prostora, pa je svoju ambiciju u manjoj mjeri ostvario krozkonvencionalnu formu kao {to su apostrofa ili retori~ki uzvici, dok jeglavninu svojih promi{ljanja iznio u ne toliko uobi~ajenim, i za ep ver-gilijanskog tipa — a Bene{in ep po ve}ini ostalih karakeristika takvuidealu te`i — neprikladnim, otegnutim filozofsko-teolo{kim egzeget-skim dionicama. [to se prvospomenutih apostrofa ti~e, osim uobi~aje-nih, o`ivljavanjem naracije motiviranih obra}anja osobama ili ne`ivojprirodi (usp. I, 655: Hbc fatus Caiphas, et tete huc, Lazare, iungunt...;I, 189-190: Dilecto hbc sorti superaddita terra Iosippo, / In ripis dum,Nile, tuis defungitur aeuo...; VII, 188: Dextrum iter arripiunt et te, Iu-dba, petebant.), Bene{a u vi{e navrata pose`e za specifi~nim opse`ni-jim apostrofama kojima dolazi u poziciju iznijeti svoj osobni moralnisud o akterima doga|anja. Takva mjesta (usp. I, 657-672; I, 690-695; I,810-832; III, 645-656; IV, 94-110) uglavnom su kombinacija prijekora iprigodna teolo{ko-filozofskog ili biblijsko-povijesnog pou~ka.

Mnogo nagla{enije nego u apostrofama Bene{in pripovjeda~ svoj au-toritarni odnos prema pri~i iskazuje preuzimanjem uloge tuma~a zbiva-nja. Tako }e u formi retori~kog uzvika ili pitanja posezati za kra}im op-servacijama uz pojedine segmente pri~e (usp. II, 968-969, na svr{etkuIvanova nadahnuta tuma~enja Kristove pojave Tomi: O pietas ac aeuitempora primi! / Qub lux tunc fuerat, quis lectb gentis et ardor!; III, 365-366, opisuju}i Sotonu: Quis metus hic, nostrb sunt quanta pericula uitb,/ aut fraudem tantam quis demum euadere possit?; VII, 27-31, kad pi-smoznanci koji tra`e Isusovu smrt na blagdan licemjerno ne `ele podpoganski Pilatov krov; VII, 336-346: zapoma`e nad nesretnom sudbi-nom Isusa koji je toliko dobra u~inio @idovima, a oni bez srama umje-sto njemu spas donose Barabi koji je po {umama plja~kao i ubijao lju-de; VII, 566-570: prijekor dvoli~nosti sve}enstva). Naro~ito su osebujniBene{ini zama{niji komentatorski ekskursi, uglavnom filozofsko-teolo{-ke naravi. U tom se segmentu ponajvi{e isti~u dva zahtjevna komenta-ra u kojima je Bene{a pokazao neupitnu kompetenciju u interpretaciji

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 57

zamr{enih teolo{kih problema, kao {to su odnos Kristova tijela i krviprema euharistijskom kruhu i vinu (III, 630-784), odnosno pitanja Sve-tog Trojstva (V, 80-241). Rije~ je o izuzetno kompliciranim i te{ko ~itlji-vim odlomcima, u kojima se na momente mogu prepoznati elementi to-misti~kog aristotelizma, no zapravo je vrlo te{ko u}i u trag konkretnimfilozofskim raspravama koje su Bene{i na tim mjestima poslu`ile kaopredlo`ak. Ni{ta manje jezi~no i sadr`ajno nisu problemati~ni ni ko-mentari u kojima Bene{a progovara o naravi Sotoninoj (III, 351-364; VI,12-67), vje~noj borbi Dobra i Zla (VI, 701-743), o zna~enju Kristove `r-tve (VII, 629-707), o povijesti ~ovjeka i njegova odnosa s Bogom (IX,702-900), odnosno o veli~ini Kristove pobjede nad smr}u (X, 555-605).^itatelj }e se kroz Bene{inu egzegezu ne{to lak{e probijati tek na mje-stima gdje su u filozofske komentare, radi potkrjepe pojedinih tvrdnji,upletene i filozofski razra|ene epizode starozavjetne povijesti (IX, 115-221; IX, 519-555; IX, 722-850).

Napokon, tu su i komentatorske analepse u pretpovijest pri~e ~isto-ga historiografskog karaktera. Bene{a se njima slu`i prilikom uvo|enjanovog lika u radnju, kao {to je slu~aj s povije{}u Anine (VI, 280-303)ili Herodove ku}e (VII, 121-159), Marijinu `ivotopisu s naglaskom nadoga|aj bezgre{nog za~e}a (V, 613-750), odnosno u situacijama kad seprodubljuje karakterizacija ve} prisutnoga lika, kao {to je slu~aj s pri-~om o Isusovu djetinjstvu (VII, 160-197), ili o Marijinu i Josipovu su`i-votu (VIII, 513-584). Zbog ve}e ovisnosti o biblijskom predlo{ku takviodlomci sre}om zahtijevaju znatno manji ~itateljev napor. Valja na kon-cu primijetiti i to da je dio vrlo zahtjevnih egzegetskih dionica, to jestkomentara koji izravnu podlogu ne pronalaze u novozavjetnim spisimanego u labirintu srednjovjekovne skolastike, Bene{a stavio u usta svo-jih govornika, kao {to je rasprava o metafizi~kom odnosu Oca i Sinakoju izgovara apostol Ivan (II, 827-965), odnosno dva ve}a filozofsko-povijesna ekskursa koje kroz tre}u knjigu izgovara Isus (III, 112-300;391-536). Sve u svemu, broj stihova koji sadr`avaju razna filozofska tu-ma~enja, a nisu izravno utemeljeni na Svetom pismu, nadma{uju broj-ku od 1500, odnosno na njih otpada petina ukupnoga pripovjednogvremena.

Pritom je naro~ito uo~ljivo da slo`enije komentatorske odlomke, i toisklju~ivo one koji nisu dijelom mimeti~kih dionica pojedinih likova,Bene{a redovito nastoji jasno izdvojiti od ostatka naracije. U tu se svr-hu koristi invokacijama u kojima za milost i nadahnu}e moli sve tri oso-be Svetog Trojstva (Deus, Vera Dei soboles, Spiritus alme), odnosnomajku Bo`ju (Virgo, Vera Dei mater). Vi{estruka invokacija nije ni{taneobi~no u epskoj knji`evnosti. Tako se Vergilije, osim na samom po-

58 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

~etku spjeva (I, 7-11), obra}a za pomo} Muzama i prije scene Enejinasilaska u pakao (VI, 264-267), prilikom dolaska Trojanaca u Lacij (VII,37-45), dvaju kataloga (VII, 641-646; X, 163-165), odnosno prije opisakako je od vatre spa{eno trojansko brodovlje (IX, 77-79) i kao uvod po-pisu Turnovih ratnih podviga (IX, 525-529); Vida se nakon uvodnog za-ziva (I, 1-14) invokacijom slu`i prije kataloga (II, 316-332), prije osudeKrista na smrt (V, 200-224), te prije Kristova silaska nad pakao (VI, 110-120). Me|utim, ukupan broj invokacija u Bene{inu epu podi`e se naneuobi~ajenih ~etrnaest, i u tom je segmentu zasigurno bio ohrabrenpresedanom koji zatje~emo kod Buni}a, u ~ijem epu tako|er ~itamodesetak invokacija.63 Osim monumentalne uvodne (I, 35-64), ve}inapreostalih zapravo otvara (III, 626-629; V, 35-40; V, 604-612; VII, 627-629; IX, 16-26; IX, 697-701; X, 551-552), ili pak okon~ava (III, 909-920;V, 242-244; V, 751-756) Bene{ine interpretacije slo`enih kristolo{kihtema, i tek su tri primjera invokacija koje nisu usko vezane uz egzeget-ski ekskurs. Jednu takvu ~itamo usred opisa Sotonina napada na Judutijekom posljednje ve~ere (III, 367-371), a preostale dvije uokviruju opisKristove smrti na kri`u (VIII, 163-172; 660-665).

U svakom slu~aju, jasno je da se Bene{a ne koristi invokacijamasamo da bi udovoljio formalnim kriterijima epskog pjesni{tva, kojega jeinvokacija jedan od najprepoznatljivijih i gotovo neizostavnih elemena-ta. Moglo bi se pritom raspravljati upotrebljava li ih na takav na~in zatoda jasno uka`e ~itatelju na dijelove koji nisu tek poetska obrada zada-nih biblijskih redaka nego odlomci u kojima se ogleda njegova ingeni-oznost i autoritet u prezentiranju pri~e, ili to ipak ~ini iz iskrene nesi-gurnosti u vlastitu kompetenciju u interpretaciji izazovnih mjesta, gdjeje bez Bo`je pomo}i lako skrenuti na stranputicu vjerskih zabluda. Istotako, postavlja se pitanje je li stavljanje slo`enih teolo{kih ekskursa, zakoje nema nikakve podloge u novozavjetnom tekstu, u usta Isusovaodnosno apostola Ivana, samo stilski izbor ili manevar kojim Bene{asmanjuje vlastitu odgovornost za ispravnost egzegeze. Kako god bilo,~injenica je da takvim brojnim zazivima Bo`je pomo}i, koji su istovre-meno, u nedostatku klasi~nih manikula, svojevrsni indikatori te`ine au-torova posla i va`nosti odlomka koji slijedi, pripovjeda~ ~esto nau{trbnaracije iz pozadine biva izba~en u prvi plan, ispred radnje.

No invokacije nisu jedino mjesto na kojem pripovjeda~ koristi prili-ku da se u prvom licu osvrne na vlastiti posao. Uglavnom indirektnokomuniciraju}i s ~itateljem — tek na dva mjesta obra}a mu se izravno

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 59

63 Usp. \. Körbler, nav. dj., str. 115-116.

(I, 495-496: Hoc rerum quicunque legis dulcedine captus / cantantemnon aequa sequi me calle memento; VII, 790: Eia, agedum, tu mecumanimo metire profundum!) — pripovjeda~ izra`ava nadu da }e njegovspjev ~itati cijeli kr{}anski svijet (I, 322-323), upozorava ~itatelja da nijelako ispjevati ono {to je nakanio (I, 495-499; VI, 4-11), u obliku svoje-vrsna proemija izla`e mu svoje zamisli o neposrednu nastavku pjesme(V, 54-79; V, 123-125; VI, 697-700; IX, 23-26; IX, 508-518), ili samogsebe u nekoliko navrata poziva na koncentraciju, odnosno podsje}a nato da je predaleko odlutao od teme i da je vrijeme vratiti se na nit pri-~e ( II, 968-973; III, 677-679; III, 785-796; IV, 111-114).

Napokon, valja spomenuti jo{ jedan pjesni~ki zahvat kojim se Bene-{a poslu`io u svojem epu, a koji opsegom i retardacijskim u~inkom na-dilazi ~ak i spomenute komentatorske ekskurse. Rije~ je o jo{ jednoj de-skriptivnoj pauzi, ujedno i vanjskoj analepsi jer zadire u pretpovijestpri~e, izvedenoj kroz figuru ekfraze. Ekfraza je jo{ od Homera i njego-va opisa Ahilejeva {tita (Il. XVIII, 478-608), odnosno Vergilijeva opisaEnejina {tita (Aen. VIII, 625-728) jedan od za{titnih znakova epske knji-`evnosti. Ekfrazom se poslu`io i Buni}, opisuju}i hramsku zidnu slika-riju s motivima stvaranja svijeta i najstarijih epizoda `idovske povijesti(I, 325-428), a nije ju u svojem epu zaobi{ao ni Vida, pribjegav{i tomrje{enju ~ak na tri mjesta, opet kao i Buni} u opisu slike stvaranja svi-jeta na zidinama Hrama (I, 582-724), zatim u opisu borbe an|ela osli-kane na portalu nebeskih vrata (V, 589-617), te napokon u prikazu zid-ne slikarije u unutra{njosti Kristova groba s motivom pripovijesti o Joni(VI, 349-368). To {to i Bene{a u svojoj ekfrazi donosi motiv napadnosli~an Buni}evu i Vidinu — rije~ je naime o opisu zidne slikarije u dvo-rani Kristove posljednje ve~ere s prikazom povijesti ~ovje~anstva odstvaranja svijeta do Pompejeva osvajanja Jeruzalema 63. pr.n.e — zasi-gurno nije plod slu~ajnosti i nedvosmisleno upu}uje na sna`nu vezuspomenutih epova i Bene{ina pjesni{tva. Ono {to njegovu ekfrazu ~inisasvim osobitom jesu njezini razmjeri: impozantnih osamstotinjak stiho-va daleko nadma{uje ekfraze njegovih izravnih uzora, a isti~u se i u cje-lini latinske epike.

Najvi{e prostora, gotovo 400 stihova, u toj ekfrazi zauzima opis do-ga|aja iz Knjige postanka (II, 6-386), pri ~emu je s posebnom pa`njomBene{a razradio i na mjestima vrlo samostalno nadopunio relativno kra-tak biblijski izvje{aj o onih nekoliko dana u kojima je stvoren svijet (II,6-178). Pritom poglavito mislimo na interpretaciju prve re~enice Starogzavjeta, koja lapidarno izvje{tava da Bog u po~etku stvori nebo i ze-mlju, {to Bene{a pretvara u kompliciranu, no ipak vrlo zanimljivu, Lu-krecijem, Ovidijem i Manilijem nadahnutu viziju Bo`jeg ure|enja Kao-

60 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

sa (11-55). Pa`nju zavrje|uju i susljedni, tako|er originalan opis nebe-skoga an|eoskog puka i Luciferova otpadni{tva (56-125), ili anti~kimmotivima stiliziran hexaemeron (126-178).

U drugom dijelu ekfraze, odnosno u preostalih ~etiristotinjak stihova(387-816) na sa`etiji su na~in prikazani najzna~ajniji momenti iz knjigaIzlaska (387-429), Levitskog zakonika (430-435), Brojeva (436-487), Po-novljenoga zakona (488-493), Knjige o Jo{ui (494-514), Knjige Sudaca(515-535), obje knjige o Samuelu (536-566), obje knjige Kraljeva i Dru-ge knjige Ljetopisa (567-696), Ezre (697-728), Nehemije (729-741), tePrve knjige o Makabejcima (763-795). Napokon, za doga|anja u vrije-me i nakon Ivana Hirkana I., gdje se prekida starozavjetni izvje{taj, Be-ne{a gra|u crpi iz djela Antiquitates Iudaicae Josipa Flavija (780-816).Koliko se spretno sna{ao u dinami~nom pregledu golema vremenskograspona i brojnih spomena vrijednih doga|aja, a da pritom nije pre{aou suhoparno katalo{ko nabrajanje imena, dobro mo`e oslikati odjeljakod petnaest stihova rezimea knjige Sudaca (521-535), gdje je gotovosvaki od petnaest spomenutih likova (~etrnaestoro sudaca i Jotam) u je-dan ili dva stiha oslikan kratkom aluzijom na doga|aje po kojima je ste-kao mjesto u `idovskoj povijesti (Otniel 521, Ehud 521, [amgar 522,Debora 522-523 i Barak 523-524, Gideon 524-525, Abimelek 526-527,Jotam 527-529, Tola 529, Jair 530, Jiftah 530-532, Ibsan 533, Elon 533,Abdon 533, te Samson 534-535).

2.2.2. OSOBITOSTI MIMEZE

[to se mimeti~kog segmenta epa ti~e, Krist je s izgovorenih gotovo1400 stihova lik koji govori uvjerljivo vi{e od bilo kojega drugog lika, ipritom ostvaruje ne{to vi{e od 50% ukupnog upravnog govora u epu.Veli~ina dionica koje izgovaraju likovi kre}e se u rasponu od ekstre-mno duga~kih monolo{ki oblikovanih govora od gotovo dvjesto stiho-va, do stihomitije u kojoj sudionici dijaloga razmjenjuju kratke dioniceod jednoga ili dvaju stihova. Mimeti~nost je kvantitativno najmanje za-stupljena u devetom pjevanju (133 stiha), a najizra`enija u tre}em i ~e-tvrtom, gdje 455 odnosno 563 stiha od ukupno 920 odnosno 875 stiho-va u tim pjevanjima izgovaraju likovi, poglavito Isus (949 od ukupno1018 stihova mimeze). Tre}e i ~etvrto pjevanje ujedno su i jedina dvapjevanja gdje je mimeza izjedna~ena ili ~ak zastupljenija od dijegeze.

Koli~ina mimeti~ki oblikovana teksta, zaokru`enost mimezom ispri-~anih epizoda te monolitnost ve}ih iskaza u kojima se Krist javlja kaogovornik (jedan gotovo neprekinut monolog s vi{e od 200 stihova i je-dan od 146 u tre}em, te po jedan od 76 stihova i jedan od 135 u ~etvr-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 61

tom pjevanju) upu}uju na izra`enu hipodijegeti~nost ostvarenu u Kri-stovu liku u tom dijelu epa. Dapa~e, Krist kao podre|eni pripovjeda~na jednom mjestu ~ak »daje« govoriti drugoj osobi, konkretno samomJahvi (III, 182-184), a u~enike tijekom govora upoznaje ne samo s epi-zodama koje su prethodile radnji epa i tipolo{ki ukazale na aktualnadoga|anja (epizode iz Knjiga Postanka i Izlaska: III, 87-190) nego i sonima koje }e u budu}nosti tek uslijediti (vizija budu}nosti Crkve odKristove smrti do Bene{ina vremena: III, 191-300).64 Takvo neobi~nopreuzimanje ovlasti nadre|enog ekstradijegeti~nog pripovjeda~a mogu-}e je u Bene{inu epu zbog specifi~nosti Kristove bo`anske naravi, pri~emu se i pripovjeda~ka pozicija tzv. »bo`jeg oka« ostvarena u Kristovuliku na ovom mjestu manifestira u doslovnom smislu rije~i.

Jo{ je jedan monolog Isusov koji duljinom odska~e od ostalih, gdjese Isus u vi{e od osamdeset stihova obra}a putnicima u Emaus (X, 162-244), ponovno tuma~e}i epizode iz Starog zavjeta u kojima je navije-{ten dolazak Mesije. Od ve}ih monologa koje izgovaraju drugi likovimo`emo izdvojiti filozofski ekskurs od 137 stihova u kojem apostolIvan apostolu Tomi, na temelju zidne slikarije u sobi u kojoj se ima odr-`ati pashalna ve~era, obja{njava metafizi~ku pozadinu odnosa Oca iSina (II, 828-965). Svi ostali likovi govore bitno kra}e dionice. Najve}eod njih rezervirane su za Mariju, koja na dva mjesta izgovara cjelineve}e od pedeset stihova u nizu (VIII, 62-117; IX, 565-616), pa zatim zaMagdalenu (V, 770-807), Petra (V, 442-476), an|ela Mihaela (VI, 506-536), an|ela Uriela (VI, 540-575), Nikodema (VI, 110-137), Josipa (VIII,545-569), Duha Svetog (VII, 416-438; X, 17-37), o`alo{}eni narod podIsusovim kri`em (VIII, 671-694) ili Sotonu (IX, 60-84). Ostali likovi neizgovaraju dionice u prosjeku ve}e od deset stihova.

Bene{in izbor da u obliku prizora, odnosno uz iluziju podudaranjavremena pri~e i vremena diskursa, mimeti~ki ispri~a tre}inu epa, sampo sebi ne privla~i posebnu pozornost. Taj je udio, na primjer, gotovopodudaran s udjelom mimeti~kog u Maruli}evoj Davidijadi (35%), od-nosno ne{to manji u usporedbi s udjelom u Vergilijevoj Eneidi. Me|u-tim, dok je kod Maruli}eve Davidijade tolik postotak mimeze istovre-meno podrazumijevao nu`nost kra}enja, pa i potpuna izostavljanja di-jelova materijala koji je biblijski predlo`ak o Davidovu `ivotu nudio,kod Bene{e takve potrebe nije bilo. Dapa~e, s obzirom na specifi~nostteme, odnosno ovisnost o biblijskom predlo{ku, s jednostavnim i sa`e-tim izvje{tajem o vremenski zbijenom doga|anju, golemo pripovjedno

62 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

64 Jo{ je jedan primjer gdje lik dok govori citira rije~i drugog lika, i to kad Magdalena Marti pre-pri~ava Isusov razgovor s majkom (V, 787-788).

vrijeme i vrlo ograni~eno ispripovijedano vrijeme ostavili su pripovje-da~u ne samo slobodu da se upusti u mimezu nego i nu`nost da svesa~uvane detalje pred ~itatelja iznese u obliku zna~ajno opse`nijem odizvornika. Dovoljno je za ilustraciju navesti podatak da Ivanovo evan-|elje, kao najopse`niji izvje{taj o doga|ajima koji su tema Bene{inaepa, spomenuta zbivanja prikazuje u otprilike 5 000 rije~i, a da ep Demorte Christi ima deseterostruko toliko, vi{e od 50 000 rije~i.

Ne treba dakle ~uditi da je Bene{a uspio u upravnom govoru sa~u-vati i razraditi veliku ve}inu situacija koje se u upravnom govoru jav-ljaju i u biblijskom predlo{ku. Indikativan primjer nalazimo u ~etvrtompjevanju, gdje je Isusov dijalog s u~enicima — zapravo monolog razbi-jen s tek dva-tri potpitanja, koji se prote`e kroz cijelu 14., 15., 16. i 17.glavu Ivanova evan|elja — u potpunosti sa~uvan i re~enicu po re~eni-cu preto~en u stihove. Dakako, pjesni~ka je obrada gotovo dvostrukoopse`nija od biblijskog predlo{ka, gdje je spomenuta scena razgovoraza pashalnom ve~erom obra|ena u oko 2000 rije~i, a Bene{a je prika-zuje u ne{to vi{e od 3700. Naravno, ima u epu i mnogo nagla{enijihprimjera versifikacijskoga razvijanja pojedinih dionica koje Isus izgova-ra u novozavjetnom predlo{ku. U takvim slu~ajevima pjesnik zapravokoristi iskaz iz predlo{ka tek kao otponac za neka vlastita teolo{ka pro-mi{ljanja ili povijesne digresije, kojima te`inu priskrbljuje ~injenica daih izgovaraju biblijski likovi (usp. VI, 81-103; VII, 43-69; VII, 249-264;-VIII, 309-331).

S druge pak strane, od na~ela stilskog i sadr`ajnog pro{irivanja no-vozavjetnog predlo{ka pjesnik je na nekoliko mjesta skrenuo premapotpunoj suprotnosti, vjerno reproduciraju}i pojedine dijalo{ke dionicezate~ene u evan|eljima. Nailazimo tako na nekolicinu dinami~nijih sce-na (scena Ecce homo — Cruci fige VII, 487-495, odnosno Abluo manus— Sanguis eius super nos VII, 515-523) koje su na sli~an dijalo{ki na-~in rije{ene i u predlo{ku, a izrazit je takav primjer scena Isusova raz-govora s Petrom prilikom ukazanja na Tiberijadskom jezeru (X, 416-427).

Na kraju, svakako valja upozoriti na to da za odre|en broj mimeti~-kih dionica Bene{ina epa, odnosno cijele prizore, ne postoji predlo`aku kanonskoj novozavjetnoj predaji. Rije~ je o scenama koje su u uskojvezi s temom epa, a uglavnom na temelju apokrifne i egzegetske tradi-cije te raznih pu~kih pobo`nosti upotpunjuju mjesta koja je kanonskibiblijski iskaz ostavio nedore~enim. U prvom se redu ovdje isti~e sce-na Marijina primanja stra{ne vijesti o Kristovu uhi}enju, motiviranaoskudnim izvje{tajem Markova evan|elja (Mk 14, 51-52) kako je s mje-sta doga|aja tom prilikom pobjegao jedan mladi}. U Bene{inu pak epu,

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 63

a u skladu s tradicionalnim interpretacijama spomenutog biblijskogmjesta, taj je mladi} poistovje}en s Ivanom, i susre}emo ga kako u glu-ho doba no}i ulazi u Betaniju gdje se u posjetu kod sestara Marte i Ma-rije trenuta~no nalazi i Isusova majka Marija (V, 586-603). Prije nego {to}e pjesnik prikazati Marijin susret s mladi}em, upu{ta se u odulju digre-siju o Marijinoj mladosti, napose ~inu Gabrijelova navje{tenja Djevi~inabo`anskog poroda (V, 604-757), te u opis trenuta~na raspolo`enja uku}i Martinoj (V, 758-807). Napokon, nakon {to Ivan ulazi i upoznajeih s vije{}u, Marija majka Isusova izgovara jadikovku (V, 813-831) obli-kovanu u stilu tzv. improperia, apostrofiraju}i `idovski narod (Heu lon-gum doliture Judee) uz pokude zbog nezahvalnosti prema Sinu Bo`-jem. U jo{ dva navrata ~itamo sli~no intonirana Marijina naricanja nadsudbinom sinovom (VIII, 21-50; 62-117), te napokon, na uskrsnu subo-tu, njezine rije~i kojima tje{i tuguju}i narod (IX, 565-616). Sve su te di-onice u epu razra|ene bez upori{ta u novozavjetnom predlo{ku, a istupraksu slijedi i Ivanov ekskurs o prirodi odnosa Oca i Sina tijekom pri-preme za pashalnu ve~eru (II, 828-965), zatim razgovor sestara Magda-lene i Marte uo~i vijesti o Kristovu uhi}enju (V, 770-807), ili govor Jo-sipa Arimatejca u obranu Isusovu pred `idovskom skup{tinom (VI, 334-347). Bez osnove u kanonskoj biblijskoj predaji su i dionice koje na ne-koliko mjesta, dodu{e pod razli~itim imenima (Orcus, Sathanas, DuxErebi), izgovara Sotona (I, 519-527; I, 537-546; IX, 60-84; IX, 382-394),netko od proroka u limbu (VII, 408-413), Duh Sveti (V, 384-391; VII,416-438; X, 17-37), ili an|eo Mihael (VI, 506-536; IX, 86-100).

Ovakva mjesta jo{ vi{e privla~e pa`nju ondje gdje Bene{a, pu{taju}ina volju imaginaciji, istodobno dolazi u ozbiljniji raskorak ne samo sdogmama kanonske biblijske egzegeze nego i s pojedinim slu`benonepriznatim, ali duboko ukorijenjenim vjerovanjima Crkve, temeljenimna poslijebiblijskim tekstovima. Takav slu~aj zatje~emo na po~etku de-sete knjige, u sceni gdje Bene{a crta Isusovo ukazanje Mariji nakon {tose trijumfalno vratio iz podzemlja i u{av{i natrag u svoje tijelo nestao izgroba. Nebiblijski motiv ukazanja Mariji ina~e je predmetom teolo{kihrasprava jo{ od Sv. Ambrozija, a u Bene{ino ga vrijeme spominje i Igna-cije de Loyola.65 Bene{in pak Isus netom nakon dizanja iz groba poho-di Mariju (X, 17-37) ohrabruju}i je rije~ima kako njoj pripada nemali dionjegove pobjede nad smr}u: ona prva otvara ~ovje~anstvu put k nebu,sasvim ravna nebeskom puku, osim {to je ro|ena od zemaljskog sjeme-na. Marija se pak na te rije~i di`e u nebo, licem u lice s krilatim bi}ima

64 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

65 Usp. Ignacio De Loyola, Na~ela jezuita, Beograd, 1987, str. 111.

koja ni prije ni poslije nijedan smrtnik nije vidio za `ivota (X, 38-57).Ako upravo citirani stihovi u kona~nici ciljaju na izvanbiblijsku, no ipakop}eprihva}enu dogmu Uznesenja Marijina (Assumptio Beatae Virginis)— a sva je prilika da je tako — onda je ~itava ova interpretacija Kristo-va ukazanja Mariji u poprili~nu raskoraku s uvrije`enim crkvenim tu-ma~enjem. Na stranu prijepor o bezgre{nu za~e}u — Bene{a je tomisti zbog toga ne podr`ava dogmu o Marijinoj ~isto}i — no Crkva o Ma-rijinu uznesenju govori tek u kontekstu njezine smrti nekoliko godinanakon Kristova uskrsnu}a!

Jo{ i vi{e pozornost privla~i scena u kojoj Bene{a crta Pilatov san.Tjeskobna, nadrealisti~na, i nadasve te{ko protuma~iva vizija koja seprovla~i kroz Pilatov san neprosredno prije negoli }e rulja s okovanimIsusom zakucati na njegova vrata doga|aj je za koji ne nalazimo upo-ri{ta ni u apokrifnim evan|eljima ni u srednjovjekovnim predajama.66

Zanimljivo, tako neobi~nim prizorom pjesnik otvara sedmo pjevanje(VII, 1-13), koje zajedno s osmim razra|uje najva`niji motiv epa, Kristo-vu muku. Dodu{e, zavr{ni segment sna, gdje se spominju ljudi koji sja-je poput zvijezda, mogao bi se uz ne{to dobre volje mo`da povezati sDanijelovim »velikim vi|enjem«, u kojem egzegetska tradicija prepozna-je jedno od najva`nijih starozavjetnih svjedo~enja o uskrsnu}u (Dn12,3). Me|utim, za vrsnoga poznavatelja Biblije kao {to je Antun Agi}ova Bene{ina pjesni~ka »akrobacija« nije predstavljala ni{ta vi{e od po-voda da se jo{ jednom `estoko obru{i na dubrova~kog epi~ara zboggruba naru{avanja biblijske istine. Ve} je spomenuto da je biblijskipredlo`ak tijekom stolje}a bio i ostao vrlo krutim okvirom kojeg se ep-ska obrada kroz stolje}a morala prili~no ~vrsto pridr`avati. O Bene{inuodstupanju od svetopisamske tradicije, a napose o sceni Pilatova sna,Agi} ka`e sljede}e:

Plerasque demum huius uoluminis inuenies paginas insigni aliquo uel grammaticouel metrico errore oblitas; in prima uero parte et historico et theologico: cum in readeo sacra ne latum quidem, ut aiunt, unguem ab Euangelica narratione, aut a re-cepta inter Catholicos sententia recedere Auctori licuisset; aliquo dumtaxat, et quoduero maxime simile esset, permisso sibi episodio. Quid dicam de mira, eaque absur-da idearum nouitate, quae in Benessae operibus passim occurrit, et qua fortassescriptoribus caeteris se praestare posse in animum induxerat? Vt unum ex pluribus,eumque perbreuem tibi locum innuam, expende quae ipso libri VII. initio per noctur-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 65

66 Zanimljivosti radi spomenimo da Bene{a ipak nije jedini koji je pjesni~ki obradio taj fantomskimotiv Pilatova sna. Naime, rock opera Jesus Christ Superstar (Rice-Lloyd Webber, 1970) sadr`iscenu naslovljenu upravo Pilate’s dream, gdje se rimskome namjesniku u snu pred o~ima po-javljuje vizija budu}ih doga|anja. Za razliku od Bene{ine, Riceova je vizija sadr`ajno sasvimtransparentna.

nas imagines ostensa fuisse narrat Pilato dormienti, et cachinnum, seu stomachumpotius, reprime, si possis!67

Kako god bilo, ovakva slobodnije interpretirana mjesta pouzdan susignal koji upu}uje na odre|en pomak senzibiliteta onodobne kr{}an-ske zajednice, a Bene{a i u ovom slu~aju pokazuje veliku a`urnost upra}enju suvremenih knji`evnih pojava kao i otvorenost prema inova-cijama. Pritom se i nije trebao daleko zagledavati u potrazi za primjeri-ma jer mu je, kad je npr. posrijedi epski opis Marijina tugovanja, najbo-lji le`ao nadohvat ruke. Naime, Buni}ev ep De vita et gestis Christi, kojije Bene{a bez sumnje dobro poznavao i prije objavljivanja 1526., osimprili~no kruta, tradicionalnog narativnog okvira, nudio je i novine, usmislu da je upletao i motive koji nisu dijelom kanonske predaje. Takoje scene Marijine `alosti i jadikovanja za sinom — kao {to smo nagla-sili, motiva neobra|ena u evan|eljima — mla|i pjesnik u svoj ep mo-gao uvrstiti ba{ pod utjecajem epa svojega starijeg prijatelja i pjesni~-kog uzora. U Buni}a su, naime, na nekoliko mjesta scene Marijina na-ricanja obra|ene op{irnim mimeti~kim dionicama, uz zamjetnu autoro-vu samostalnost u odnosu na biblijski predlo`ak (XV, 77-154; 433-475;540-552; 727-752; 802-829).68

2.3. TRADICIJSKI KONTEKST

2.3.1. UTJECAJ PU^KOG CRKVENOG PJESNI[TVA

Ako se pak `ele identificirati okolnosti koje su najprije Buni}a, a po-tom i Bene{u, ohrabrile na slobodniji pjesni~ki tretman biblijskog pred-lo{ka, onda se valja osvrnuti na ~injenicu da su motivi {tovanja raspe-tog Isusa, a uz to i {tovanja Marijina, tijekom srednjeg vijeka, pogoto-vo na podru~jima koja su, poput na{ih krajeva, bila pod sna`nijim fra-njeva~kim pastoralnim utjecajem, stekli veliku popularnost u narodu.Prisutan u okviru molitava na Kri`nom putu (tzv. Preces stationum),odnosno u srednjovjekovnim himnama poput Stabat mater, motiv Ma-rijina tugovanja pod kri`em s vremenom se razvija u svojevrstan pod-`anr Gospina pla~a (Planctus Mariae, Il Pianto della Madonna), koji seu na{im krajevima pojavljuje {to u monolo{koj {to u dijalo{koj formi, s

66 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

67 Transcriptio Agichi, str. V.

68 Usp. \. Körbler, »Jakov Buni}...«, str. 110-111; Bruno Pezo, »Marija u Buni}evu djelu De vita etgestis Christi«, Ka~i} 32-33, Split, 2001, str. 528-535.

tendencijom razvoja prema tzv. crkvenim prikazanjima.69 Najstarija zbir-ka pu~ke duhovne poezije u nas koja sadr`i i »pla~« potje~e iz glago-lja{kog prijepisa iz druge polovine 15. stolje}a (Muka Boga Gospodina,Isukrsta bo`ja sina, po Ivani vanjelisti pla~ gospoi ki navisti).

[to se pak latini~ke prijepisne tradicije ti~e, ona je ne{to mla|a i za-po~inje Rapskom pjesmaricom Matije Pici}a iz 1471. s »pla~em« od 998stihova, dok sli~ne zbirke tijekom 16. i 17. st. nalazimo ra{irene du` ja-dranske obale (Osorsko-hvarska pjesmarica nastala oko 1530. s »pla-~em« od 1520 stihova, Kor~ulanska pjesmarica iz 1560., Bolska pjesma-rica iz 1612. itd.).70 Dubrovnik svoj najstariji »pla~« individualnog auto-ra ~ita u djelu Mavra Vetranovi}a (1482.-1576.), pri ~emu njegova Tu`-ba djevice Marije na krilu Jezusa mrtva dr`e}i (764 osmeraca) sadr`aj-no uglavnom prati sli~ne pu~ke pla~eve srednjovjekovne tradicije, te uskladu s humanisti~kim ozra~jem u kojem nastaje odska~e od njih u pr-vom redu bogatijim jezi~nim izrazom.71

Istovremeno u Dubrovniku valja upozoriti i na srodnu pojavu latin-ske obrade teme Velikog petka u djelu Ilije Crijevi}a. Po motivima kojeobra|uju dvije se pjesme uvelike poklapaju, jedino {to je u Vetranovi-}a Marija ona koja zapoma`e nad sinovom sudbinom, opisuje njegovadobra djela ili kori @idove, a u Crijevi}a to uglavnom ~ini pripovjeda~.Ipak, i Crijevi}eva Parasceue u svojih 367 heksametara pronalazi mje-sta i za lijepo razra|enu scenu Marijina »pla~a« u upravnom govoru.72

Ni Buni}, izgleda, nije mogao ostati imun na utjecaj sveprisutna du-hovnog i pjesni~kog motiva, pa je i on u vi{e od dvije stotine stihovaobogatio svoj ina~e konzervativno ustrojen ep do`ivljajem Marijina tu-govanja nad sudbinom Sina. Sasvim je izvjesno da je i na njega, kao ina prethodnu dvojicu, izme|u ostalog utjecala i sna`na tradicija sred-njovjekovnog pjesni{tva i prigodnih molitava, a ako spomenemo da iGirolamo Vida u svojoj Kristijadi u dva navrata slika Marijin pla~ (V,800-808; 850-891), postaje jasno da Bene{a nije morao previ{e dvojitiho}e li takve prizore uvrstiti u vlastiti ep. Naime, Bene{ino poznavanjespomenutih suvremenih latinskih djela sasvim je neupitno, dapa~e, sva-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 67

69 Usp. Nikica Kolumbi}, Po obi~aju za~injavac, Split, 1994, str. 87-151; N. Kolumbi}, »Hvarski di-jalo{ki pla~evi«, ^akavska ri~ 1(VIII), Split, 1978; Franjo Fancev, Hrvatska crkvena prikazanja,Zagreb, 1932, str. 13.

70 Usp. Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb, 2000, str. 580-583; Cvito Fiskovi}, »Rapska pjesmaricaiz druge polovice XV. stolje}a«, GPKH XXIV, Zagreb, 1953, str. 25-71; N. Kolumbi}, Po obi~a-ju za~injavac, str. 152-161; 286-298.

71 Usp. Mihovil Kombol, Povijest hrvatske knji`evnosti do preporoda, Zagreb, 1961, str. 108.

72 Usp. Parasceue: vv. 262-302. Darko Novakovi}, »Autografi Ilije Crijevi}a (I): Vat. lat. 1678«, Hr-vatska knji`evna ba{tina (knjiga 3.), Zagreb, 2004, str. 59.

ko pojedino ostavilo je vidljiv trag na kona~nom obliku njegova spje-va. U ovom je segmentu epa i srednjovjekovna tradicija, i latinska i hr-vatska, `ivo bila pred o~ima Bene{i, pa njegov po~etak opisa scene Ma-rije pod kri`em (Dum mater stabat noxas et fata reuoluens / Affatur te-nera mbstbpietate misertus) vjerojatno ne bi smio biti protuma~en samoslu~ajnim odjekom uvodnih stihova poznate latinske himne posve}enetuguju}oj Majci Bo`joj: Stabat mater dolorosa / Iuxta Crucem lacrimo-sa. Sli~no sugerira i podudarnost izme|u Marijina prijekorna povika@idovima Heu longum doliture Judbe koji ~itamo u Bene{inu epu, ionog {to im Marija upu}uje u Vetranovi}evu »pla~u«: O @idove `alosti-vi.73

Sve {to je dosad re~eno o motivu Marijina tugovanja vrijedi na nekina~in i za spomenutu Bene{inu obradu motiva Kristova silaska nad pa-kao i oslobo|enja starozavjetnih Otaca iz limba (IX 222-309; 372-556).I taj je nebiblijski prizor u Bene{inu epu na{ao mjesto najvjerojatnijepod utjecajem vrlo popularnih srednjovjekovnih pu~kih prikazanja natemu Kristova slamanja vrata pakla, odnosno njihovih novovjekovnihindividualnih literarnih obrada, poput one Vetranovi}eve (UskrsnutjeIsukrstovo u 1072 dvanaesterca).74 Pritom je pojavljivanje takva prizorai unutar referentna biblijskog epa kakav je Vidina Kristijada (VI, 121-293) kod Bene{e samo moglo pridonijeti uklanjanju i posljednje sum-nje u to valja li taj motiv uvrstiti u vlastiti spjev ili ne.75 Bene{in je tekstna`alost upravo na tom mjestu podosta okrnjen (nedostaje osamdese-tak stihova izgubljenoga lista), no ono {to je od opisa Kristova silaskanad pakao preostalo dopu{ta da uo~imo na~elne sli~nosti me|u spo-menutim djelima.

Napokon, recimo i to da je na uvr{tavanje motiva Marijina uznese-nja, ina~e potpuno zaobi|ena i u Buni}evu i u Vidinu djelu, Bene{u ta-ko|er najvjerojatnije potaknula tradicija crkvenih prikazanja, a mo`da itekstovi jo{ starije, apokrifne provenijencije.76 U tom je smislu posebno

68 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

73 Usp. Mavro Vetranovi}, »Pjesme Vetrani}a ^av~i}a«, Stari pisci hrvatski 3, Zagreb, 1871, str. 333.I srednjovjekovni anonimni predlo{ci Marijina pla~a upu}uju prijekore @idovima na sli~an na-~in: O @idove ljudi zali, O @idove zali puci (usp. F. Fancev, »Pla~ bla`ene dive Marije«, GPKHXIII, Zagreb, 1938, str. 204; C. Fiskovi}, nav. dj., str. 50). Potonjem je izri~aju posebno blizakCrijevi}ev iz spomenute latinske pjesme Parasceue (v. 365): O Iudaee improbe.

74 Naravno, ne smije se iz vida izgubiti ni ~injenica da su i spomenuta prikazanja s motivima Kri-stova silaska nad pakao zapravo refleks apokrifnih biblijskih tekstova, kakvo je i Nikodemovoevan|elje (prvi dio poznat pod naslovom Acta Pilati, odnosno drugi pod imenom DescensusChristi ad inferos).

75 O prikazanjima usp. M. Kombol, nav. dj., str 51-56; N. Kolumbi}, Po obi~aju za~injavac, pas-sim.

76 Fancev me|u prikazanjima s tim motivom spominje anonimno »Prikazanje od u{astja na nebe-sa slavne divice Marije«; usp. Hrvatska crkvena prikazanja, str. 21.

interesantan spis koji je u razli~itim redakcijama i pod razli~itim nazivi-ma (Transitus Mariae, Dormitio Mariae, Evangelium Ioannis), bio po-znat {irom kr{}anskog svijeta, kako me|u pripadnicima isto~nog obre-da, tako i zapadnog. Istini za volju, ozbiljnije podudarnosti izme|u Be-ne{ina vi|enja i izvje{taja koji o Marijinu uznesenju nudi spomenutiapokrif nema, no interesantna je ~injenica da se u obje scene susre}e-mo s motivom {irenja mirisa i sna`ne svjetlosti u trenutku Marijina su-sreta s bo`anskim bi}em.

2.3.2. LATINSKA VERTIKALA

Naravno, najsna`niji utjecaj na Bene{ino pjesni{tvo ipak valja tra`itime|u latinskom epskom produkcijom, kako onom klasi~ne, tako ionom suvremene epohe. Dakako, pri~u o utjecajima koje prepoznaje-mo u Bene{inu epu valja zapo~eti na izvoru na kojem se zajedni~ki na-pajala glavnina epske tradicije Cinquecenta, ali i prethodnog stolje}a, ato je Vergilije i njegova Eneida. Da je De morte Christi ep koji na for-malnoj razini ima ambiciju stvoriti dojam o pripadnosti upravo tom od-vjetku pjesni~kog stvarala{tva, ukazano je ve} na vi{e mjesta. Na~elnisignali takva Bene{ina nastojanja uo~avaju se kroz relativno frekventnuupotrebu specifi~nih obilje`ja klasi~ne epske elokvencije, poput invo-kacija, perifraza, razvijenih poredbi, opisa prirode, standardnih scena,itd. No, spomenuta obilje`ja nisu vezana isklju~ivo za Vergilijev spjev,pa osobitije znakove identifikacije s vergilijanskom tradicijom treba po-tra`iti na drugim razinama. Di Cesare, koji je pomno istra`io Vidin od-nos prema Vergilijevu predlo{ku, ukazuje na tri na~elne vrste postupa-ka kojima se Vida slu`i da bi postigao efekt vergilijanskog epa, a kojeje ve} sam Vida, dodu{e ne tako terminolo{ki strogo, istaknuo u svo-jem djelu Ars poetica.77

Prvi su stupanj emulacije Vergilijeva stila primjeri izravna, gotovo do-slovna opona{anja sintagmi koje su u Vergilija, ali i u drugih klasi~nihepi~ara, toliko frekventne da na neki na~in gube izravno obilje`je pri-padnosti, me|utim zadr`avaju odre|en stupanj prepoznatljivosti i po-staju op}im mjestima (commonplace phrase). Rije~ je zapravo o kontek-stualno uglavnom neovisnim formulama, naj~e{}e klauzulama ili po~et-nim rije~ima stihova, koje su kao na~in epskog izra`avanja posredova-ne jo{ od Homera, a potje~u od potrebe za kli{eiziranim ponavljanjemkao pretpostavkom oralne poezije. Vi{e nego takva op}a mjesta, naodre|en bi izvor trebala upu}ivati opona{anja sekvencija koje sna`nije

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 69

77 Usp. M. Di Cesare, nav. dj., str. 141-162.

asociraju na to~no odre|ena autora i njegovo djelo, i to, prema Di Ce-sareu, u dva modaliteta:a) tzv. odjek (echo) kao model opona{anja stihova preuzetih s mjestakoja sadr`ajno nisu presudna, na mjestu koje sadr`ajno nije eksponira-nob) tzv. evokativna aluzija (evocative allusion) kao model opona{anja te-matski zna~ajnog odlomka, na sadr`ajno zahtjevnu mjestu — pritomevokativna aluzija funkcionira ne samo u kontekstualno istim situacija-ma nego mo`e djelovati i na principu kontrasta

U Bene{inu slu~aju mo`emo re}i da je echo najdojmljiviji modelemulacije Vergilijeve elokucije jer ~ini se da ba{ primjeri takvog opona-{anja efikasno izvr{avaju zada}u konstantnog asociranja vergilijanskogdiskursa. Karakteristi~no je, dakle, da je rije~ o stihovima koji uglavnomnisu gra|a sadr`ajno presudnih mjesta, nego je, {tovi{e, opet rije~ o se-gmentima koji tako|er mogu biti svedeni pod zajedni~ki nazivnik to-posa, op}eg mjesta epske knji`evnosti, kao {to su perifrasti~ne formu-le izlaska/zalaska sunca, po~etka/kraja ne~ijeg govora, itd. Opona{anacjelina mo`e biti i manja od razine stiha, pa tako zatje~emo pojedineprepoznatljvije sintagme, kakva je na primjer kod Bene{e desetak putaza Krista upotrijebljena uera/alma Dei soboles, a koja bi trebala asoci-rati na cara Deum suboles iz Vergilijeve mesijanske ekloge, ili Isusovamolba Ocu da ga po{tedi gorkoga kale`a oblikovana rije~ima parcepotu (V, 308), {to bi trebalo podsjetiti na poznate Jupiterove rije~i ohra-brenja Veneri: parce metu, Cytherea (I, 257). Istaknut }emo na ovommjestu jo{ nekoliko transparentnijih primjera:

VERGILIJE BENE[A

Illos porticibus rex accipiebat in amplis... Porticibus iuncti pariter gradiuntur amplis...(III, 353) (II, 1)

......Dixit pressoque obmutuit ore. Constitit et presso uenerans obmutuit ore.(VI, 155) (I, 107)

....funditque has ore loquelas. Dixit et alternas interserit ore loquelas...(V, 842) (IV, 299)

Ad quem sic roseo Thaumantias ore locutast... Vellit et alloquitur roseo sic ore iacentes...(IX, 5) (V, 314)

Postquam introgressi et coram data copia fandi... Accessum passim, postquam data copia fandi...(I, 520) (V, 422)

Versanti subito vix haec sententia sedit... Plurima uoluenti tandem sententia sedit...(XI, 551) (VII, 768)

....inde repenteImpulit, impulsu quo maximus intonat aether. Extollit uocem qua maximus insonat aether...

(VIII, 239) (VIII, 638)

70 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

Atque ea diversa penitus dum parte geruntur... Ast in parte alia longe diuersa geruntur.

(IX, 1) (IX, 310)

Hac vice sermonum roseis Aurora quadrigis Interea roseos Aurora ruebat ad ortus...

Iam medium aetherio cursu traiecerat axem. Iamque inuecta dies medium lustrauerat axem...

(VI, 535-536) (IX, 372; IX, 557)

Naravno, ne zatje~emo samo primjere odjeka Vergilijevih stihova,nego i drugih klasi~nih epi~ara, poglavito Ovidija, ali i Lukrecija, Luka-na i drugih:

OVIDIJE BENE[A

.... at ausus erat reges incessere dictis. Nec Christus parcit post hbc incessere dictis...

(Met. XIII, 232) (I, 91)

Pondere terra suo subsedit et aequora traxit: Coelum summa tulit, sed terra resedit in imo...

At caelum levitas in loca summa tulit. (II, 22)

(Fast. 5, 13-14)

Signa dedi venisse deum.... Illico signa Dei uenientis nouit....

(Met. I, 220) (X, 10)

LUKRECIJE BENE[A

...Quis regere immensi summam, quis habere profundi Tu mihi, qui rerum solus moderaris habenas...Indu manu validas potis est moderanter habenas... (I, 35)

(RN II, 1095-96)

LUKAN BENE[A

Amplexus fines, saltus nemorsaque tesqua / et silvas... Talia per siluas salebrosaque tesqua ferebat...

(Phars. VI, 41-42) (VI, 477)

HORACIJE BENE[A

Ille gravem duro terram qui vertit aratro... Qua terras uersat duro Galileus aratro...

(Sat. I, 28) (I, 583)

I dok Di Cesare nagla{ava da je Vidu samopo{tovanje tjeralo da nina jednom mjestu u epu od Vergilija ne posudi posve isti stih ili nekinjegov dio, nego se uvijek trudio bar malo izmijeniti dio koji opona{a,zanimljivo je da je Bene{i, ~iji ep vergilijanskom atmosferom odi{emnogo manje nego Vidin, ipak na jednom mjestu podlegao slabosti idoslovno prenio ~itav sljede}i Vergilijev stih:

Iamque rubescebat stellis aurora fugatis. (De morte Christi X, 86 : Aeneis III, 521)

Da stvar bude zanimljivija, prvi susljedni stih tako|er je sna`no obo-jen tu|im koloritom, no ovaj je put rije~ o suvremenu uzoru, talijan-skom pjesniku Andreji Navageru (1483.-1529.) i stihu iz njegove eklo-ge Damon:

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 71

NAVAGERO BENE[A

Dum vario resonant volucrum nemora avia cantu. Et uolucrum uario resonabant auia cantu.(Damon, 63) (X, 87)

Napokon, na nekoliko mjesta uo~avamo i takva Bene{ina opona{a-nja anti~kog uzora koja nepogre{ivo aludiraju ne samo na izabranogaautora nego i na to~no odre|ene situacije iz njegova djela. Na primjer,Bene{in spomen preva`nog razloga zbog kojeg je Adam protjeran izraja, a izra`en stihom Causa mali coniunx, quo diuertit adhbret...(II,192), trebao bi, vjerujemo, asocirati na poznatu scenu u Eneidi gdje Si-bila Eneji pred silazak u podzemlje otkriva da je razlog te{kih isku{e-nja koja ga o~ekuju na italskom tlu `ena (VI, 93): Causa mali tanti co-niunx iterum hospita Teucris... Bene{a dodu{e ne uspijeva uvijek po-sti}i najbolji sklad prilikom izbora mjesta na kojem }e neke obilje`enedionice iz djela klasi~nih anti~kih autora o`iviti u svojem epu, no i u ta-kvim slu~ajevima ipak nigdje ne nailazimo na tolik raskorak izme|upredlo{ka i emulacije da bi pozitivan efekt bio potisnut dojmom nez-grapnosti ili grotesknosti.

Evo nekoliko dojmljivijih primjera u Bene{e za ono {to Di Cesare na-ziva evokativnom aluzijom (evocative allusion). Za euharistije, kad Isussvoje u~enike upozorava kako }e ih savez s Bogom voditi kroz raznaisku{enja da bi kona~no Bo`ji sud nagradio njihove muke i pravednost,on im se obra}a rije~ima: Per uarios ea uos agitabunt foedera casus (IV,175). Sli~no, kad ukratko `eli opisati Josipove neda}e koje su ga nakoncu dovele do najvi{ih ~asti u Egiptu, pripovjeda~ to izra`ava rije~i-ma: Iosippus / Per uarios casus et multa pericula rerum / Cernitur Aegy-pti tandem prbfectus habenis (II, 376-378). O~igledno je pritom da Be-ne{a `eli poja~ati zna~enje obaju iskaza i upozoriti na njihovu va`nostreminiscencijom na poznate Enejine rije~i ohrabrenja pratiocima, kojena samom po~etku Eneide najavljuju klju~nu temu epa:

Per varios casus, per tot discrimina rerumTendimus in Latium, sedes ubi fata quietasostendunt... (I, 204-206)

Kad na svr{etku proro~anskog obra}anja Ivana Krstitelja Isusu Kristnare|uje da se ne opire volji Bo`joj nego da ga krsti, da se ispuni svapravednost, ta je scena oblikovana sljede}im rije~ima:

Ille refert contra: obniti tu desine fatis,Sic placitum semel est, numerusque implebitur omnisIustitib, crescatque gradus doctrina per istos. (I, 121-123)

O~igledno je da i na ovom va`nom mjestu Bene{a svjesno poja~avadramati~nost izborom rije~i sic placitum, uspostavljaju}i na taj na~in

72 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

prepoznatljivu vezu s proro~anstvom kojim Jupiter umiruje Veneru na-vje{}uju}i joj sudbinu njezina potomka Eneje:

Sic placitum: ueniet lustris labentibus aetascum domus Assaraci Phthiam clarasque Mycenasseruitio premet ac uictis dominabitur Argis. (I, 283-285)

Kad prelazi na opis Kristova polaganja u grob, Bene{a odlomak za-po~inje slikom mjesta na kojem je grob izra|en: Est in secessu sedes ui-cina propinquo /Affabre structo passim circumdata muro / Quo non-dum positus quisquam, de more sepulcrum / Namque recens stabat ri-gida sub rupe recisum./ Huc iubet inferri rauca iam uoce Iosippus (IX,347-351). Nema nikakve sumnje da je odsje~ak teksta koji po~inje rije-~ima est in secessu i nastavlja se s huc iubet inferri oblikovan tako dabi kod klasi~no naobra`ena ~itatelja potaknuo asocijaciju na poznatiodlomak iz Eneide, gdje Vergilije slika dolazak iscrpljenih Trojanaca doobala Kartage:

Defessi Aeneadae quae proxima litora cursuContendunt petere, et Libyae uertuntur ad oras.Est in secessu longo locus: insula portumEfficit obiectu laterum, quibus omnis ab altoFrangitur inque sinus scindit sese unda reductos.........Huc septem Aeneas collectis nauibus omniEx numero subit ... (I, 157-171)

Jednako }e sna`nu asocijaciju pokrenuti i Bene{in opis krajeva koji-ma se {iri glas o Isusovim ~udesnim izlje~enjima:

Talis fama uolans commotas concitat urbes:Illicet urgentes, auditur sicubi, turbasVix iam ferre ualet (nunquam intellecta docentemTantus amor uidisse uirum!) tum gliscit eundoQua Libano prbtenta iacent Traconitidis arua,Atque uias coelo commentus in aequore Phoenix,Quaque Arabes cingunt tunica gens usa fluenti. (I, 172-178)

Ne treba mnogo napora da se Bene{in specifi~an izbor rije~i shvatikao jasna aluzija na Vergilija i njegov znamenit opis {irenja Glasa:

Extemplo Libyae magnas it Fama per urbes,Fama, malum qua non aliud uelocius ullum:Mobilitate uiget uirisque acquirit eundo... (IV, 173-175)

Naravno, kao i kod prethodnih modela opona{anja, Bene{a se ni uovom segmentu o`ivljavanja klasi~ne epske dikcije nije zadr`ao samona primjerima iz Vergilija. Mo`da najo~itiji Bene{in poku{aj evokativnealuzije vezan je opet uz Ovidija i Metamorfoze, pri ~emu je opis Petro-va tugovanja nakon {to je triput zatajio Isusa prikazan sasvim nalik Ovi-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 73

dijevoj slici Orfejeva tugovanja na obali Strimona nakon {to je zauvijekostao bez Euridike:

OVIDIJE BENE[A

....septem tamen ille diebus Tris ille Auroras et dum tria lumina VesperSqualidus in ripa Cereris sine munere sedit; Accendit, numquam somno flectebat ocellos,Cura dolorque animi lacrimaeque alimenta fuere. Libabatque nihil, lachrimb lamentaque sola

(Met. X, 73-75) Victus erat misero infoelicia facta dolenti.(VI, 478-481)

Ukratko, u ovom segmentu svojevrsna dijaloga s antikom Bene{a jezasigurno najvi{e umije}a iskazao na rijetkim mjestima gdje mu se dik-cija pojedinih ve}ih cjelina doima ve} na prvi pogled prepoznatljivoklasiciziranom, pri ~emu je izravan predlo`ak ipak gotovo nemogu}eutvrditi. U tom je smislu najupe~atljiviji odjeljak ve} spominjane ekfra-ze s opisom biblijskog hexaemerona (II, 126-187), na formalnoj razinipotpuno pro`eta atmosferom poganskog pjesni{tva Ovidija, Lukrecijaili Vergilija. Nagla{ena stilska obilje`enost ovog odlomka osigurana jedodu{e ve}im brojem klauzula koje Bene{a preuzima od spomenutih,ali i drugih rimskih epi~ara, me|utim presudnim faktorom uspjelostispomenutog odsje~ka ipak treba smatrati Bene{ino trenuta~no nadah-nu}e koje se na ovom mjestu izdiglo iznad prosje~nosti pukog opona-{anja, nadgradilo anti~ki model i potvrdilo izvornu kreativnost.

2.3.3. @ANROVSKI SUVREMENICI

Druga sna`na komponenta koja je ostavila traga ne samo na formal-noj nego i na sadr`ajnoj razini Bene{ina pjesni{tva bez sumnje je suvre-mena latinska knji`evnost, napose segment biblijske epike. Za razlikuod anti~kih tekstova, ovdje se u analizi mo`emo osloniti samo na iza-brani korpus objavljenih i jo{ k tomu lak{e dostupnih knji`evnih djela,s punom svije{}u da dobar dio suvremene pjesni~ke produkcije nikadnije dospio do tiskarskih pre{a i da je po naravi stvari ostao uglavnomneistra`en. Imamo li tu rezervu na umu, najjasniji tragovi Bene{inaugledanja na suvremene pjesni~ke predlo{ke vode prema Buni}evuepu De vita et gestis Christi i Vidinoj Kristijadi. Va`no je pritom nagla-siti da, budu}i da se ta tri epa tematski u dobroj mjeri preklapaju (po-gotovo Vidin i Bene{in), te da su istovremeno sva tri u velikoj mjeriizravno diktirani i ograni~eni zajedni~kim, vrlo obvezuju}im predlo{-kom kao {to je Biblija, dojam podudarnosti ~esto je i sna`niji od stvar-ne me|usobne povezanosti koja me|u trima epovima objektivno po-stoji. Naime, na vi{e je mjesta sli~nost u oblikovanju pojedinih scenakoje uo~avamo kod sve trojice jednostavno rezultat diktata biblijskogpredlo{ka.

74 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

2.3.3.1. BUNI] I VIDA

Primjera radi, na prvi bi se pogled reklo da je razvijena poredba kojauspore|uje `alost Isusovih u~enika s bolovima koje `ena trpi pri poro-du, a koju ~itamo i kod Buni}a i Bene{e, primjer Bene{ina izravna opo-na{anja stilskih rje{enja svojeg prijatelja i sugra|anina Buni}a:78

BUNI] BENE[A

Haud aliter mulier partu concussa propinquo Maturo qualis torquetur foemina partu,

Quum gemit, et tristi pro corporis angitur aestu: Quod prbsens iamque hora premit, superantque dolores;

Sed postquam enixa est foetum, dolor euolat omnis,Ast utero foetum quam primum enixa refudit,

Nec meminisse potis pressurae gaudia propter, Prbduri meminit nil amplius illa laboris,

Quod nouus aetherias homo luminis exiit oras. Exsuperant tantum bona parta recensque uoluptas.

(XIV, 389-391) (IV, 668-672)

Ipak, obje poredbe potje~u iz zajedni~kog izvora, evan|elja po Iva-nu (16, 21), pa podudarnost koja postoji izme|u Bene{ine i Buni}eveslike treba na ovom mjestu promatrati iz druga~ijeg kuta:

Mulier cum parit tristitiam habet quia venit hora eius: cum autem pepererit puerum,iam non meminit pressurae propter gaudium, quia natus est homo in mundum.

Dakle, mnoga }e mjesta i u Bene{e i u Buni}a i u Vide zbog speci-fi~ne tematike nu`no podsje}ati jedno na drugo. Me|utim, istovreme-no postoje i sasvim jasni signali da epove na pojedinim mjestima pove-zuje i vi{e od zajedni~kog predlo{ka. Vratimo li se na netom navedenprimjer, uo~it }emo da, premda obje novovjekovne poredbe razra|ujujedinstven biblijski predlo`ak, sli~nost u odabiru rije~i pritom ipak nijebila diktirana novozavjetnim tekstom, odnosno da je Buni}evo post-quam enixa est foetum gotovo sigurno utjecalo na Bene{u koji je imaobezbroj na~ina kako izraziti `enin poro|aj, a u~inio je to napadno sli~-nim foetum quam primum enixa. Ipak, za razliku od situacije u kojojsmo ustanovljavali podudarnosti Bene{ina epa s klasi~nim epskimpredlo{cima, u ovom segmentu uo~avamo da pjesniku sada nije u pr-vom planu kod ~itatelja pobuditi jednozna~nu asocijaciju na opona{a-ni predlo`ak, nego se ~ini da zbog nekakva nepisana kodeksa ~astiopona{atelj upravo nastoji zamesti tragove koji bi njegov izri~aj pove-zali s konkretnim djelom nekog suvremenika od kojega je »posudio«ideju. Pritom ipak ~esto ne mo`e izbje}i prisutnost pojedinih specifi~-nih rije~i ili sintagmi koje su ga na koncu i navele da odre|eno mjestoobradi na na~in na koji je to u~inio njegov prethodnik, pa su takvi de-talji, dakle podudarne rije~i upotrijebljene u istim ili sli~nim tematskim

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 75

78 Citati iz Buni}a preuzeti su iz rimskog izdanja njegova epa (1526.).

situacijama, glavnim signalom za identificiranje izravnih utjecaja izme-|u dvaju epova.

Ako, na primjer, Buni} u opisu Kristova tijela prije bi~evanja upotri-jebi rije~i: Candidus apparet formoso corpore Christus / Talis et omnedecus niuea de carne relucet (XV, 298-299), a Bene{a u istoj situaciji na-pi{e: Mirantur nitidamque cutem, tum candida membra: / Continuoexertb redolet fragrantia carnis (VII, 357-358), onda je ve} samo dvo-struko pojavljivanje pridjeva candidus odnosno imenice caro u takvuspecifi~nom kontekstu — koji, ponovimo, ovdje nije postuliran biblij-skim predlo{kom — dovoljno indikativno da naslutimo kako je Bene-{a svoju sliku gradio imaju}i pred o~ima Buni}evu. Ili, kad prilikomukazanja Isus u~enicima navije{ta znakove koji }e pratiti one koji uz-vjeruju, kod Buni}a je mjesto, koje eva|elist Marko formulira jednostav-no tollent serpentes (16, 17), izre~eno rije~ima: ... tollent hydrae et ge-nus omne draconis. Na istom mjestu kod Bene{e ~itamo Hydras extin-cto tollunt impune ueneno, pa je sasvim jasno da je za Bene{in izborrije~i ovdje bila presudna lektira Buni}a.

Na pone{to druk~iji na~in funkcionira sljede}a podudarnost izme|utekstova dvojice dubrova~kih epi~ara, koju uo~avamo u opisu Isusovabi~evanja:

BUNI] BENE[A

Interea fasces et uirgea flagra ministri Expediunt fustes, operarum turba nouabatExpediunt, accincta truces et brachia torquent... Verbera...

(XV, 315-16) (VI, 613-614)

Dakle, ovdje, osim kad je glagolski oblik expediunt u pitanju, nije ri-je~ ~ak ni o izboru istih rije~i, uo~ljiva je tek fonetska sli~nost izme|ufasces i fustes. Me|utim, koordinirani sklopovi fasces — expediunt i ex-pediunt — fustes u istom kontekstualnom okru`enju previ{e su obilje-`eni sli~no{}u da bi se njihova podudarnost mogla smatrati slu~ajnom.Dakle, ~ak i sintagme, ili ~itavi stihovi koji tek sli~no zvu~e, postaju ja-san intertekstualni signal.

Prvo pjevanje svojeg epa Vida zavr{ava sljede}im stihom: Excitat at-que hominis mortali apparuit ore (I, 964).79 Jedan od posljednjih stiho-va kojima Bene{a zatvara svoju devetu knjigu glasi: Emicat interea no-toque apparuit ore (IX, 901). Premda klauzula apparuit ore izvorno»pripada« rimskom epi~aru Siliju Italiku, kojega je Bene{a dobro pozna-vao (ueroque apparuit ore), zbog fonetske podudarnosti po~etka stiho-

76 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

79 Citati iz Vidine Kristijade preuzeti su iz posljednjeg izdanja epa (Gertrude C. Drake-ClarenceA. Forbes, Marco Girolamo Vida’s The Christiad, Carbondale, 1978.).

va (excitat — emicat) ~ini nam se da je ideju Bene{a ipak preuzeo odVide. Tako|er, sljede}a primjeri u cjelini zvu~e i zna~e previ{e sli~noda bi se podudarnost protuma~ila pukom slu~ajno{}u:

VIDA BENE[A

Fama uolans iam finitimas impleuerat urbes... Talis fama uolans commotas concitat urbes...(III, 1) (I, 172)

— Gabrijelovo navje{tenje Mariji

BUNI] BENE[A

Filius Excelsi sanctumque uocabere germen... Atque ideo Excelsi dicetur Filius esse,Ter sanctum germen....

(II, 74) (V, 732-733)

En, ait, ancillam Domini, famulamque paratam... Ecce ancilla indigna Dei, mihi spiritus olliSeruiat in facinus hodie tam grande parato.

(II, 81) (V, 741-742)

— Krist izabire u~enike

VIDA BENE[A

Nam primum numero ex omni delegit amicos Delectos probitate uiros sibi iungere qubrit,Bis senos, quis cum curas, durumque labore Secernit bis sexque, suas queis credere curasPartiri et casus posset deducere in omnes. Possit, et arcani magnos recludere sensus.

(IV, 241-242) (I, 348-350)

— pripovijest o Lazaru

VIDA BENE[A

Lazarus haud procul hinc Bethanes regna tenebat Nobilitate potens, ampli ditissimus agriDiues opum, clarus genus alto a sanguine regum. Lazarus, et late terras ditione tenebat.

(I, 102-103) (I, 587-588)

— Pilat tijekom Isusova ispitivanja

BUNI] BENE[A

Offertis mihi uos hominem, quem nulla seueri Quam multa obicitis, longe sincera repellitIudicii censura notat, nam excussa patescit Pectore qub forti culpb non conscia perstatSimplicitas ab utroque suae modo iudice causae. Simplicitas: quis sontem animum coelauerit unquam,

Non labet ut media in causa, neue hbreat ultro?(XV, 239-241) (VII, 92-95)

— Krista vode na Golgotu

BUNI] BENE[A

... trabeaque exutus, amictus Exutus trabea, proprioque recinctus amictu.Induitur proprios... (VIII, 122)

(XV, 405-406)

— Marija pla~e nad sudbinom sina

BUNI] BENE[A

....tunc has super ethera uoces Stabat pertristis iuxta, lachrimasque ciebat...Ore ferens, imo gemitus a corde ciebat.

(XV, 440-441) (VIII, 726)

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 77

Proh dolor immersi peracerba strage dolorum... Proh dolor immensus, nec dictu effabilis ulli!(XV, 484) (VIII, 244)

— trenutak Kristove smrti

VIDA BENE[A

Hanc insontem animam tecum pater accipe, dixit, Et discedentem commendat protinus olli:Supremamque auram ponens caput expirauit. Reclinans caput in dicto difflauit in auras.

(V, 994-995) (VIII, 648-649)

— pomr~ina sunca u trenutku Kristove smrti

VIDA BENE[A

Omnibus incubuit nox orta nigerrima terris... Continuo nigris nox ingruit atra tenebris...(V, 962) (VIII, 609)

— opis Kristova groba

BUNI] BENE[A

Marmoreaque tenens excisum mole sepulchrum, Quo nondum positus quisquam, de more sepulcrumImposito nondum defuncti corpore tactum... Namque recens stabat rigida sub rupe recisum...

(XV, 833-834) (IX, 349-350)

— u epizodi ribarenja na Genezaretskom jezeru:

BUNI] BENE[A

Quumque laborantes et tempus inane terentes... Dumque terunt horas et transit inutile tempus...(XVI, 353) (X, 363)

BUNI] VIDA

....quin cingite dextrum Dextram, ait affectate, uiri, huc appellite puppim.Retibus aequor, ait, laxamque implete sagenam. Hac dabitur uanum non effudisse laborem.

(XVI, 358-359) (VI, 606-607)

BENE[A

Eia, agite in dextram laxentur retia puppis,Hac dabitur, tenuis nec uos fortuna sequetur.

(X, 386-387)

VIDA BENE[A

Nec mora, praeceptis parent... Nec mora, rite legunt tractos utrinque rudentes...(VI, 608) (X, 395)

VIDA BENE[A

Sensit Ioannes hic numen et heus prior, inquit, Ex uultu Dominum cognouit et ore Ioannes...O socii, non fallor, adest Deus, ille Magister (X, 399)Ille quidem: agnosco diuinos oris honores.

Laetitiam ut iactat uultuque, oculisque decoris!

(VI, 615-618)

78 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

BUNI] VIDAProsilit, attraxitque a littore retia Petrus... Quod simul accepit Petrus, haud cunctatus, ab ipsa

(XVI, 378) Desiliit rate, et aequoreas se iecit in undas...(VI, 619-620)

BENE[A

Annuit hic Petro, simul ille incingitur, atqueInsilit, et pelago uestigia pressa ferebat.

(X, 400-401)

VIDA BENE[A

His animaduersis totius lucida circum Inde abiere, uiros mox tollit lucida nubes.Palmiferi nubes collis capita ardua texit...

(VI, 684-685) (X, 440)

Posebno je, napokon, zanimljiv primjer gdje je Buni}ev metonimijskispomen boga Jakha u opisu raspetoga Krista bez sumnje potaknuo Be-ne{u da u istoj sceni tako|er spomene boga Jakha, no da ga pritomipak stavi u bitno druk~iji kontekst:

BUNI] BENE[A

Mox et lictor ei raptos abstorquet amictus Proh medio digitoque micant et parta trophea

Et spoliat corpus, lacerosque exulcerat artus Christi ui retinent, barathroque retrudere qubrunt

Dum trahit haerenti concretas sanguine uestes. Victorem lbthi, exhausto qubruntque laboriNudus et urentes ad frigoris astitit auras Diuersis studiis et falsa illudere uita.Christus acu pellem et ferrugine pictus hybera, Herculis arrepta sic claua tergore tectum

Noas Iacche tuae dulcedine desipit uuae, Fabula non dispar scbnis agitauit Iacchum. Vnde pudenda nequam genitus deridet aperta.

(XV, 533-539) (VIII, 344-349)

2.3.3.2. ILIJA CRIJEVI]

Uz ovaj kratki opis Bene{ina odnosa prema dvama suvremenim, uzto i istovrsnim pjesni~kim ostvarenjima, mo`da bi vrijedilo upozoriti dadaljnja detaljnija istra`ivanja ne bi trebala ostati ograni~ena samo na po-dru~je epike. Na neke podudarnosti s Vetranovi}evim hrvatskim pla-~em ve} smo upozorili i ranije, a svakako su dobar primjer i detalji kojiukazuju na to da je u odre|enoj mjeri na Bene{in izraz utjecalo i na-bo`no pjesni{tvo njegova mentora i prijatelja Ilije Crijevi}a. Rije~ je kon-kretno o Crijevi}evoj pjesmi Parasceue, koja sa svojih ~etiristotinjakheksametara predstavlja zapravo humanisti~ku obradu tipi~nog Mariji-na pla~a, pri ~emu je jednostavnost pu~kog izraza na narodnom jezikuzamijenjena visoko artificijaliziranim latinskim stihovima koji problema-tiziraju sam ~in Kristove muke. Osim sli~no intoniranih scena Kristovihpatnji, prijekora `idovskog sve}enstva, ili Marijine jadikovke — {to je

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 79

80 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

sve kod obojice oblikovano na tragu bogate literature pu~koga pla~a— nekoliko podudarnosti na razini izraza te{ko se mogu protuma~itislu~ajno{}u i vrlo sugestivno svjedo~e da je i ova manja pjesni~ka for-ma izravno utjecala na Bene{in ep:

CRIJEVI] BENE[A

. ..Nonne reuixit Macte esto uirtute Dei; tibi flumina parent,Illius imperio et corpus uitale recaepit Et turbata suos componunt aequora fluctus:Cuius tabuerat nigro foetore cadauer Dexter adi populum; tibi gens en supplicat omnis.Lazarus? Huius ope et redeunt plaerique sepulcris Tu gressum claudis reddis, tu lumina cbcis,Elati, claudis gressus, sua lumina caecis Restituis uidue tu natum: Lazare, demumRedduntur, surdis auditus. Existi tumulo funebri sirmate iussus.

(Parasceue, 105-110) (I, 725-730)

CRIJEVI] BENE[A

Poena uoluptati est, festiuo scommate ludunt ... ludit tunc scommate pone secutusIn Christum... Romanus...

(159-160) (V, 489-490)

Et ueluti uastis obnoxia fluctibus extat Non secus ille tamen, quam saxum immobile perstat,Ventorumque minis rupes immobilis haeret Quod pelago alluitur, furibundo et tunditur Euro.Et secura riget circum latrantibus undis, (VII, 743-744)Sic dictu horrendum patitur taciturna nec hiscitMaiestas diuina nefas Summoque ParentiElinguis uel muta litat, pia uictima, cultrosNec refugit mactanda suos.

(198-204)

Per singula sudat Inde cruor manans iam parte erumpit ab omniMembra cruor largoque exundant sanguine uenae: Non secus ac pedibus si stet uindemia nudis,Non aliter quam se totis effundere praelis Atque lacu pressam si prblis inferat uuam,Vina Falerna solent, circumfluit ubere pleno Bacchbum ut melius fundat calcata liquorem,Copia, feruentesque lacus et dolia complet, Illato si forte iugo deuincta subindeTotaque puniceo pressura colore rubescit: Cedat, parte fluit largus ruber humor ab omni.Sic uitis diuina fluit magnoque redundat (VII, 391-396)Sanguine, quae redimit mundum, quae crimina purgat,Sed iustis potanda tamen, prohibenda profanis.

(204-212)

2.4. DUBLJI SLOJEVI UTJECAJA — VIDA KAO MODEL

Valja ipak napomenuti da upravo skicirana razina Bene{ina preuzi-manja pojedinih rje{enja suvremenih latinskih pjesnika, ovdje konkret-no onih koja su mu se svidjela u Crijevi}evu, Buni}evu ili Vidinu pje-sni{tvu, i nije segment u kojem su djela spomenutih autora formalno ilisadr`ajno zna~ajnije utjecala na Bene{ino pjesni{tvo i prepoznatljivo gaoblikovala. Dapa~e, moglo bi se re}i da su takvi elementi i manje fre-

kventni i bitno te`e uo~ljivi od jasno prepoznatljivih tragova koje je uBene{inu izrazu ostavila Vergilijeva, odnosno dikcija znamenitijih epi-~ara klasi~nog perioda. Njihov je utjecaj, me|utim, i to prvenstvenoonaj Vidine Kristijade, ipak znatno prepoznatljiviji u domeni odnosa sa-dr`ajne komponente Bene{ina epa prema svetopisamskom predlo{ku,pa, usudili bismo se re}i, ~ak i na razini ~itave koncepcije rasporedagra|e unutar epa.

Ve} je istaknuto da Bene{in pristup biblijskom tekstu, kao i pristupnjegovih suvremenih uzora, pogotovo Vide, odlikuje ve}a sloboda u in-terpretaciji pojedinih biblijskih doga|anja. Na tu je osobitost Bene{inaepa prvi ukazao Branimir Glavi~i} u svojem kratkom, ali dotad jedinompregledu sadr`ajnoga aspekta Bene{ina epa.80 On je upozorio na sce-ne u kojima se opisuje Marijin primitak vijesti o Kristovu uhi}enju (V,586-838), odnosno na scenu u kojoj Nikodem pred `idovskom skup{ti-nom poku{ava braniti Isusa (VI, 104-137), kao na primjere a`urne re-cepcije Vidine inovacije oboga}ivanja svetopisamskog predlo{ka izvan-kanonskim sadr`ajnim elementima. Glavi~i} pritom tvrdi da je takav od-nos prema biblijskom predlo{ku apsolutna novost koju 1535. uvodiVida objavljivanjem svoje Kristijade, dok Bene{ini neposredni prethod-nici na podru~ju latinske biblijske epike, Maruli} i Buni}, jo{ uvijek poustaljenu obi~aju iznose samo doga|aje {to su ih nalazili u Bibliji. Akoizuzmemo nesretan izbor primjera kojima je `elio potkrijepiti svojetvrdnje, Glavi~i}evo zapa`anje ostaje vrijednim putokazom za svakogtko se kani vi{e pozabaviti me|usobnim odnosom dvaju epova.

Naime, ako se tvrdnja o konzervativnosti u obradi biblijskog materi-jala jo{ i odnosi na Maruli}a, za Buni}a i njegov ep De vita et gestis Chri-sti objavljen 1526. ve} je Körbler bio napomenuo da je upravo u sce-nama u kojima crta `alost i jadikovanje Marijino za sinom Buni} pre{aogranicu striktna pridr`avanja biblijskog predlo{ka i iz vlastite glave na-dopunio svetopisamski izvje{taj, naravno tako da njegova kreacija kaonadopuna nedore~ena teksta evan|elja ipak ima elemente vjerodostoj-nosti.81 U tom segmentu presedan je, dakle, vezan ipak uz Buni}evoime, pa je istovrstan postupak unutar Vidina epa (V, 758-891) Bene{imogao tek pripomo}i da se i sam upusti u sli~an posao. Napokon, svatri pjesni~ka vi|enja u ovom su segmentu vrlo sli~na, i te{ko je odredi-ti me|usobne izravne poticaje, jer sva tri izvje{taja nastaju pod utjeca-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 81

80 Usp. Branimir Glavi~i}, »Epska tehnika Damjana Bene{i}a«, Mogu}nosti 3-4 (XXXIX), Split,1992, str. 224-225.

81 Usp. \. Körbler, , »Jakov Buni}...«, str. 110-112.

jem vrlo ra{irena motiva pu~kog Marijina pla~a. U svakom slu~aju, ono{to je nepobitno jest ~injenica da je Bene{a u oblikovanju ove scene odsve trojice najavangardniji, jer je u svoj opis umetnuo ~ak i odulju di-gresiju o Marijinu navje{tenju ro|enja Isusova, za~injenu elementimasrednjovjekovnih sveta~kih legendi (V, 613-750).

No, najve}i dio preostalih izvankanonskih motiva koje je Bene{a uvr-stio u ep, od kojih se nekima trag ne pronalazi ni u srednjovjekovnojtradiciji, uistinu }emo mo}i objasniti tek kao izravan utjecaj avangardnesadr`ajne koncepcije Vidine Kristijade. Mo`da je najbolje zapo~eti sdrugom knjigom Bene{ina epa, gdje }e ~u|enje izazvati golema ekfra-za slikarije na zidovima dvorane u kojoj je Isus s u~enicima blagovaopashalnu ve~eru. Gotovo je cijelo pjevanje posve}eno motivu za koji nijedan biblijski ni Bibliji blizak izvor ne donosi odgovaraju}i predlo`ak,~ak ni kakvu naznaku na temelju koje je Bene{a mogao izgraditi svojeosebujno vi|enje tog detalja. Cijela epizoda tako ostaje frustriraju}e »vi-sjeti« u zraku, i ~itatelj }e obja{njenje bezuspje{no tra`iti sve dok ne »na-leti« na kratak odlomak u Vidinu epu s opisom [imunova doma u ko-jem se ve~era odigrala:

Tectum auratum, ingens, pictisque insigne tapetisProtinus ostendet: structas ibi ponite mensas. (II, 546-547)....Interiusque uiros media in penetralia ducitInde locum ostendit mira testudine pictisAulaeis circunuelatum, ostroque rubenti. (II, 588-589)

Nema, dakle, uvjerljivijega obja{njenja nego prihvatiti ~injenicu da jeupravo ovih nekoliko Vidinih stihova potaknulo Bene{u opisati slikari-ju koju je Vida izmislio bilo inspiriran kakvim renesansnim platnom smotivom dvorane posljednje ve~ere, bilo tek Lukrecijevim stihom, kojije evidentno iskoristio za vlastitu sliku: ...textilibus si in picturis ostro-que rubenti... (RN II, 35; usp. i citat ni`e!). I to {to je tema slikarije, od-nosno Bene{ine ekfraze, povijest ~ovje~anstva od stvaranja pa gotovodo Kristova doba, tako|er svoj razlog pronalazi me|u Vidinim heksa-metrima: naime, kod Vide doma}in [imun svojim gostima uz pratnju `i-~ana instrumenta prije ve~ere pjeva o epizodama povijesti Bo`jeg na-roda (bijeg iz Egipta), i ~ini to tako vjerno kao da je pred o~ima slikaili tapiserija:

Sic ait, ac neruis socians concordibus oraObloquitur numeris: quae concinit, ordine pictaCuncta putes, aut textilibus simulata figuris. (II, 607-609)

Ova scena, ali i ~injenica da i Vidina ekfraza, koja u prvoj knjizi opi-suje mramorne skulpture u unutra{njosti Hrama, tako|er donosi najsta-

82 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

rije epizode `idovske povijesti (I, 582-724), uklju~uju}i i samo stvaranjesvijeta, presudno su, dakle, utjecale na to da se Bene{a odva`i na osam-stotinjak stihova dugo opisivanje dvoranske slikarije, odnosno na puto-vanje Starim zavjetom, od prvog poglavlja Postanka do Knjige o Maka-bejcima, premda za takvo {to nema nikakve podloge u novozavjetnimtekstovima. No, Bene{a se nije zadovoljio time da ~itatelja zbuni samoovim udaljavanjem od biblijskog predlo{ka. Odmah nakon ekfraze ri-je~ preuzima Isusov u~enik Ivan i u stopedesetak stihova dugom ek-skursu tuma~i apostolu Tomi probleme Svetog Trojstva, odnosno obja{-njava jednakost Oca i Sina. ^itateljev poku{aj da ovoj epizodi u|e utrag bilo u kanonskim, bilo u kakvim drugim tekstovima koji se ti~uKristove povijesti, tako|er je osu|en na neuspjeh, sve dok ne uzme uruke Vidinu Kristijadu i ne uo~i da je upravo Ivanu evan|elistu Vidadodijelio ulogu govornika u cijeloj ~etvrtoj knjizi epa, i da on, govore-}i u obranu Kristovu pred Pilatom, Isusovu apologiju zapo~inje upravoobja{njavanjem prirode Bo`je, odnosno jednakosti Oca i Sina:

Vtque pater Deus, aeque etiam Deus unica proles.At geminos tu proinde Deos fuge credere porro,Numen idem simul ambobus, Deus unus uterque est. (IV, 37-39)

Nakon ovih primjera jasno je da postoji uo~ljiva pravilnost u pojav-ljivanju izvankanonskih motiva u oba epa, a najjednostavnijim mode-lom interpretacije ostalih takvih segmenata u Bene{inu epu postaje po-ku{aj identifikacije istih ili sli~nih postupaka u Vidinoj poeziji. Tako se,vjerujemo, ne treba libiti pomisliti da, premda nigdje u Novom zavjetune dobiva rije~ i ne spominje se da je prisustvovao Isusovu su|enju u`idovskoj skup{tini, Josip Arimatejac u Bene{inu epu postaje govorni-kom koji ustaje u obranu Isusovu (VI, 331-347) upravo zato {to je cije-la tre}a knjiga Vidina epa ispri~ana na usta Josipova. U Vide je dodu{erije~ o Josipu, ocu Kristovu, koji se pred Pilatom na{ao da izmoli mi-lost za svojeg sina, premda ga novozavjetni predlo`ak ne spominje nig-dje osim u doga|anjima vezanim uz povijest Kristova djetinjstva: noo~ito je to u Bene{i pobudilo asocijaciju, pa je i on govornu dionicu usceni Isusova su|enja dodijelio jednom Josipu.

Glavi~i}, re~eno je, spominje i govor Nikodemov kao jedan od izvan-kanonskih elemenata u Bene{inu epu, no moramo upozoriti da to nijesasvim to~no jer Nikodem u Novom zavjetu uistinu govori u obranuIsusovu (Iv 7, 50), jedino {to govori u drugoj situaciji, nekoliko danaprije Isusova ispitivanja u Sanhedrinu, a ne ondje gdje mu Bene{a dajerije~, me|u vije}ni~kim klupama, neposredno prije Isusova izlaska predokupljeno `idovsko mno{tvo (VI, 104-137). Me|utim, vrlo je izvjesnoda Nikodem u Bene{e dobiva govorni~ku ulogu ne na temelju jedne je-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 83

dine re~enice koju izgovara u Novom zavjetu, nego poglavito zato {tomu podu`u govornu dionicu dodjeljuje i Vida (II, 151-195).

U istom smislu, s dosta sigurnosti mogli bismo re}i da je i izvanka-nonska scena silaska nad pakao, koju tako|er ~itamo u Bene{e (IX,222-556) i o ~ijim smo mogu}im knji`evnim predlo{cima ne{to vi{e go-vorili ranije, u ep u{la ako ve} ne pod izravnim Vidinim utjecajem, aono barem to lak{e {to je zna~ajan prostor zauzela i u tom novom ka-nonskom modelu biblijske epike (VI, 121-293).82 Jednako bi se moglopretpostaviti i za scene u kojima kod Bene{e an|eli zabrinuto prate ikomentiraju Kristove muke u posljednjim satima zemaljskoga `ivota(VI, 491-575): taj nebiblijski moment lijepo je razra|en u Vidinu epu uobliku vije}a na nebu (V, 447-702) i tako|er je mogao Bene{u potaknu-ti da i sam ponudi vlastito vi|enje reakcije Neba na stra{nu Kristovusudbinu. Napomenimo pritom da Di Cesare upozorava kako se upravood Vidine Kristijade osje}a zna~ajnija prisutnost angelologije i demono-logije u latinskom pjesni{tvu uop}e, pa promptnost Bene{ine reakcijena takav knji`evni novitet jo{ vi{e dolazi do izra`aja.83

Uz jo{ nekoliko sli~nih primjera, me|u kojima se najvi{e isti~e podu-darno nekanonsko vi|enje Isusova i Petrova razgovora na Tiberijad-skom jezeru, postaje jasnije da je za glavninu situacija u kojima je Be-ne{a u svojem zama{nom pothvatu epske obrade Kristove smrti skre-nuo od biblijske predaje prvenstveno zaslu`an utjecaj Vidine Kristija-de. Ako tomu pridodamo i ve} spominjan podatak da su oba epa kon-cipirana pripovjednim pristupom in medias res, za to vrijeme ne tolikouobi~ajenim, da se u oba epa s Kristom uvodno susre}emo na putuprema Jeruzalemu uo~i blagdana Pashe, da glavninu pretpovijesti va`-ne za obja{njenje sudbonosnih doga|anja koja slijede doznajemo uobliku digresija i epizoda, da se na koncu s Kristom rastajemo u otpri-like istoj situaciji njegova uza{a{}a — veza dvojice pjesnika postaje vi{enego znakovitom.

Dapa~e, ~ini se da se Bene{ina fascinacija Vidinom poezijom mo`edatirati i dublje u pro{lost nego {to bi izdanje Kristijade i godina 1535.mogli sugerirati. Naime, premda ga ne spominje u epigramu De poetisnostre etatis (Epigr. III, 14), u kojem navodi ~etvoricu pjesnika koje ci-

84 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

82 O eventualnim Bene{inim preuzimanjima pojedinih motiva ovoga tematskog segmenta iz Vidi-na epa na`alost te{ko je detaljnije govoriti, jer, podsje}amo, taj je dio Bene{ina epa okrnjengubitkom osamdesetak stihova. Napomenimo i to da je motiv Kristova silaska nad Pakao ioslobo|enja otaca iz Limba u Buni}evu epu De vita et gestis Christi tek srame`ljivo natuknutnekolicinom stihova (XVI, 21-32).

83 Usp. Vladimir Zabughin, Vergilio nel Rinascimento Italiano da Dante a Torquato Tasso (Vol.II.), Bologna, 1923, str. 192-94; M. Di Cesare, nav. dj., str. 322.

jeni vi{e od ostalih suvremenika, Bene{a je u poeziji svojih mla|ih danaipak ostavio prikrivene tragove iznimno pozorna pra}enja i poznavanjaVidine pjesni~ke produkcije, i to barem dva desetlje}a prije izdanja epa.

To {to je Bene{a oplakao smrt Celsa Melinija (Epicedion in funereCelsi Melini, Epigr. liber II, 12), uglednoga rimskog mladi}a iznimne go-vorni~ke vje{tine, svjedo~i o a`urnosti u pra}enju kurentnih knji`evnihi kulturnih zbivanja: kao {to je poznato, humanisti~ki je svijet spremnoo`alio taj gubitak pa je ve} 1519. objavljena i zbirka su}utnih pjesama.84

I Bene{inu eklogu Corytius (Ecloga VIII) valja protuma~iti izravnompjesni~kom reakcijom na izdavanje zbirke pohvalnica uglednih autorau ~ast pokrovitelja rimske Akademije Iohannesa Goritza 1524.85

U svemu tome ~injenica da se i Vida u obje spomenute prilike tako-|er oglasio — dakako s tom razlikom {to su njegove pjesme u zbirkeuvr{tene, a Bene{ine nisu — vrlo je zanimljiva i indikativna. Ona, da-kako, sama po sebi ne bi bila dovoljna da i u ovoj situaciji tra`imo nekudublju povezanost izme|u dvojice pjesnika koji }e petnaestak godinakasnije, svaki na svojoj obali Jadrana, epovima proslaviti Kristovu smrt.Mogli bismo najvi{e pretpostaviti to da je Bene{a imao uvid u sadr`ajobje zbirke, koje su ga na koncu i potaknule da i sam napi{e dva pri-godna uratka, te da je vrlo vjerojatno me|u inima uo~io i pjesme kojeje sastavio Girolamo Vida.

Me|utim, kut gledanja bitno se mijenja kad u Bene{inoj `alopojci zamrtvim Celsom Melinijem pro~itamo stihove, u kojima, nakon {to jeuvodno nahvalio plemenito podrijetlo i vrline preminula mladi}a teopisao `alost koju je njegova smrt svima donijela, pjesnik tu`no zaklju-~uje da podzemlje, koje se jedanput smilovalo Orfeju, ovaj put ostajegluho na molbe pjesnika: Celsa je, re}i }e Bene{a, oplakao i sam Kori-don, no Smrt se ipak nije smilovala.86 O~ito je iz ovih stihova, dakle,da je netko tko je pod imenom Koridonovim tako|er zaplakao za Cel-som Melinijem u Bene{inim o~ima pjesnik najve}eg ugleda, jer upravo

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 85

84 Izdanje koje je okupilo prigodnice napisane u smrt Melinijevu uredio je i u Rimu pod naslo-vom In Celsi Archelai Melini funere amicorum lacrimae dao tiskati Celsov brat Pietro.

85 [teta bi bilo ovdje ne spomenuti {to Agi} misli o toj Bene{inoj pjesmi. Naime, obja{njavaju}i ubilje{ci uz prijepis kako je 1524. izdana ~itava zbirka pjesama Coryciana i kako se Bene{a za-pravo poku{ao pridru`iti slavnim imenima koji su svojim pjesmama iskazali po~ast Goritzu,Agi} izme|u ostalog ka`e i ovo: Benessa quoque, pica inter olores, his accenseri uoluit hac ae-gloga, quam quicumque leget, puto, Vulcano sacrandam illico iudicabit! Kriti~ko izdanje pje-sama te zbirke, ali i pojedinih prigodnica koje zbirka nije obuhvatila (na`alost, ne i Bene{inu!)krajem devedesetih priredio je Ioseph IJsewijn. Ondje zatje~emo dvije Vidine pjesme sklada-ne Goritzu u ~ast. Usp. J. IJsewijn, Coryciana, Rim, 1997, str. 109-111; 328-330.

86 Epigr. liber II, 12, 107-109: Quem nunc implorem, quo uerti debeo? Fleuit / Non illum Coridon?Flegeton tamen audiit aure / Hunc surda...

njega izdvaja kao onog tko je jedini mogao svojom pjesmom ganutipodzemni svijet i u `ivot prizvati nesretnog mladi}a. Snagu Koridono-va dara Bene{a dalje uspore|uje s Orfejevim, i op}enito ga u sljede}ihnekoliko stihova stavlja u sredi{te pozornosti. Ako ka`emo da je ba{Vida svoj prilog `alovanju za preminulim rimskim plemi}em dao u obli-ku ekloge pod nazivom Corydon (Koridon pla~e nad Narcisom koji seutopio!), lak{e bismo mogli poku{ati zamisliti kako u svojoj pjesmi Be-ne{a cilja upravo na njega. Nije neva`no ni to da Bene{ina pjesma odi-{e bukolskim tonovima i zapravo bi bolje funkcionirala unutar zbirkeekloga nego unutar zbirke epigrama u kojoj se nalazi.

Bila ova pretpostavka to~na ili ne, Bene{a je u svakom slu~aju Vidi-no pjesni{tvo poznavao i prije izdanja Kristijade — napokon, tu je iprvo veliko rimsko izdanje cjelokupna Vidina pjesni{tva (izuzev Kristi-jade) iz 1527. koje te{ko da je promaknulo njegovoj pozornosti — pabismo mogli re}i da je dobro pripremljen i upu}en do~ekao i 1535., od-nosno objavljivanje najva`nijega Vidina pjesni~kog ostvarenja.

Ovdje se napokon javlja va`no pitanje: je li Bene{a uop}e ~ekao1535. ili je svoj ep zapo~eo i ranije? Odnosno: je li De morte Christisamo promptna reakcija na Kristijadu, kao {to je koju godinu ranije Ali-euticon bio reakcija na Sannazarove Eclogae piscatoriae (Napulj,1526.), ili kao {to su jo{ prije pohvalnica Ioannesu Goritzu ili tu`aljkaza Celsom Melinijem bile reakcije na prigodni~arske zbirke (1519.,1524.) kojima se zabavljao u~eni humanisti~ki svijet, a jampska pjesmakojom je o`alio smrt sina Paskala (1518.) odjekom sli~ne Pontanovezbirke od {est jampskih sastavaka u smrt sina Lucija?

Dosadanja rasprava sugerira potvrdan odgovor, a zaklju~ak koji sli-jedi morao bi otkloniti i preostale sumnje.

3. ZAVR[NI OSVRT

Damjan Bene{a u ovom se prikazu pokazao kao reprezentativanpredstavnik humanisti~kog pjesni{tva na prijelazu stolje}a, temeljite fi-lolo{ke i teolo{ke naobrazbe te {irokih pjesni~kih interesa, a s drugestrane kao osoba neobi~no zainteresirana za aktualni dru{tveni trenu-tak, s ambicijom da vlastitim anga`manom utje~e na svijest i postupkesvojih suvremenika. Kao tipi~an humanist i gra|anin svijeta, Bene{a jenajbolji put za ostvarenje svojega politi~kog, no ujedno i umjetni~kogcilja — mobilizacije i ujedinjenja rastrgana katoli~anstva — vidio u sa-stavljanju u~ena djela koje }e u rasko{nim epskim razmjerima obraditinovozavjetni tematski predlo`ak Kristove muke i smrti, dakako na la-

86 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

tinskom jeziku, kao jedinom mediju koji osigurava univerzalnost i pri-stup cjelokupnoj kr{}anskoj zajednici.

Ve} i elementaran prikaz osnovnih formalnih i sadr`ajnih obilje`janjegova epa stvorio je, vjerujemo, prili~no jasnu sliku o neospornoj Be-ne{inoj sposobnosti da svoj pjesni~ki izraz pribli`i visokim standardimaklasi~ne epske produkcije. U isti ~as, pokazalo se i to da upravo spo-menuti klasicisti~ki segment Bene{ina izraza ni izbliza nije ono {to epuu zavr{nici daje ton i ~ini ga prepoznatljivim. Dok je Vida u Kristijadiu gotovo svih {est tisu}a stihova napadno blizak Vergilijevu stilu, i tone samo na razini jezi~nih rje{enja nego i na razini koncepcije epa, kla-si~nim epskim koloritom obojena mjesta u Bene{inu spjevu prije se do-imaju kao intervalla lucida nego kao plod sustavna podr`avanja vergi-lijanskoga modela. Ipak, umjesto da se ta ~injenica u stilu dosada{njihkritika protuma~i ograni~enim dometima Bene{ina pjesni~kog talenta,mo`da bi prije valjalo postaviti pitanje je li uop}e postojala ozbiljna pje-snikova volja da ep potpuno zaodjene u vergilijansko ruho, ili je svje-sno tek odmjereno koketirao s recentnim pjesni~kim trendovima i obi-lje`enim jezi~nim izrazom, ne dozvoljavaju}i ni u jednom trenutku dase poganska forma izdigne nad kr{}anski sadr`aj.

Dapa~e, nakon svega {to je analizirani materijal pokazao te{ko jeignorirati ~injenicu da je Bene{in De morte Christi ve} i samim naslo-vom, a onda i svojim tematskim fokusom, sadr`ajno srodniji crkvenomprikazanju i njegovu najuobi~ajenijem motivu Kristove muke negoustroju kakav nudi glavnina humanisti~ke epske produkcije toga vre-mena. Pritom ne mislimo isklju~ivo na ~injenicu da tematski okvir Be-ne{ina epa, ako zanemarimo brojne digresije, zahva}a neuobi~ajenokratak period od nepuna ~etiri dana i pritom obra|uje upravo naj~e{}edramatizirane novozavjetne sadr`ajne cjeline (muka Kristova, pla~ Ma-rijin, silazak Kristov nad pakao, razgovor s putnicima u Emaus). Nijenaime bez zna~enja ni to da sam Bene{a svoje djelo do`ivljava kao tra-gi~ku materiju, te da na samom po~etku djela na margini rukopisa glo-sira kako u njegovoj pjesmi, upravo zbog njezina karaktera, uobi~aje-noj epskoj invokaciji prethodi tridesetak stihova prologa, ina~e odlikedramskoga teksta: Quamuis epicum genus, tamen tragica materia; ideoin principio uisum quasi prologo exordiri uice propositionis fungenti.87

Iz tih bi se rije~i mogla i{~itati autorova ideja da zasigurno ~esto vi-|en i sna`no do`ivljen dramski, odnosno scenski motiv — motiv Kri-stove muke — obradi u knji`evnoj formi koja bi toj temi dolikovala vi{e

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 87

87 Usp. rukopis ZK 4, f. 2.

od profana izraza pu~ke pobo`nosti. Zanimljivo je da nekoliko uvod-nih stihova epa opisuje upravo takvu scenu pripreme kr{}anske zajed-nice za tradicionalnu ritualnu potvrdu suosje}anja s Kristovom mukom(I, 1-6). Me|utim, ve} sljede}i stihovi nazna~uju da Bene{i nisu dovolj-ne zastrte oltarne slike i puk zavijen u crno. Njegov duh stremi dalje ivi{e, on Kristovu muku do`ivljava na sublimiraniji na~in:

Sed me quo raptat mens auferor, oppida solus

Longinqua ingredior: redeunt mihi temporis acti

Ecce dies, totusque labor, tormentaque Christi.

Vrbe uagor Solima, surgunt simulacra dolorum.

Turba ruit... (I, 7-11)

Quis dolor, hic stratos et natum et cernere matrem!

Interea causas cbdis memorare iuuabit,

Exorsu ut seriem repetito mortis iniqub

Mente sequi ualeam coeloque reuersus ab umbris

Inferri et Christo uates uictore uagari. (I, 30-34)

Nastavak, dakle, donosi osebujnu viziju muke Kristove, u mnogo~emu epskih obilje`ja kad je formalni aspekt u pitanju, no sadr`ajnobitno kontemplativniju od glavnine epske literarne produkcije, dapa~e,na momente sasvim blisku lirskom izri~aju, tako da bismo mogli govo-riti o svojevrsnom pjesni~kom hibridu. On }e biti pro`et brojnim reflek-sijama i slo`enim teolo{kim promi{ljanjima koji o~ito po~ivaju na auto-rovu duboku intimnom pro`ivljavanju Isusove patnje i vjere uop}e. Uiskrenost Bene{ina pjesni~kog izra`aja pritom ne treba sumnjati ni tren:da nije rije~ tek o rutinskom izletu u podru~je biblijske epike kao u me-dij prikladan za pjesni~ku promociju svjedo~i i najve}i dio Bene{ine lir-ske produkcije poznijih godina, tematski usredoto~ene isklju~ivo naprobleme ugro`enosti kr{}anstva islamom, reformacijskih sukoba i op-}enitoga uru{avanja iskonskih kr{}anskih vrednota. Bene{ine lamenta-cije poput Ecce fides extincta iacet, spes denique pulsa / Procubuit, piusexulat ardor (Lyr. lib. II, 10, 41-42) ili Interea ludit turpis malesuada li-bido, / Rarus qui non peccet habetur (Lyr. lib. II, XVIII, 27-28) zazvu-~ale bi mo`da kao pjesni~ka poza da nisu okru`ene desetcima drugihstihova sli~noga sadr`aja, razbacanih u drugoj i tre}oj knjizi epigrama,u ve}ini od osamnaest pjesama druge knjige oda, odnosno deset pje-sama u knjizi satira, pa ~ak i me|u eklogama. Ni{ta manje indikativnanije ni njegova korespondencija s europskim vladarima, osebujan po-ku{aj pronala`enja globalnoga rje{enja za politi~ku, ali i vjersku krizuna Starom kontinentu. Moglo bi se stoga re}i da Bene{in knji`evni pot-hvat valja u prvom redu promatrati kao iskren poku{aj mobilizacije us-pavana kr{}anstva kroz katarzi~no u`ivljavanje u tragediju i `rtvu glav-

88 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

noga junaka epa, a tek potom kao literarni ogled kojem je zada}a afir-mirati autora i unutar presti`nog korpusa epske produkcije.

^ini se zapravo da u sveop}oj krizi koja optere}uje duhovni i moral-ni integritet Crkve u prvim desetlje}ima {esnaestog stolje}a Bene{aosje}a odgovornost da u vjerskoj zajednici poku{a produbiti do`ivljajKrista i vjere uop}e, u ~emu liturgija i Biblija s jedne, te svakojaki obli-ci pu~kih pobo`nosti odnosno razli~ita literarna ostvarenja koja temati-ziraju Kristov `ivot i smrt s druge strane, ne uspijevaju u dovoljnoj mje-ri. Bene{a vjerojatno nije u punoj mjeri mogao biti zadovoljan ni Buni-}evim, pa ~ak ni Vidinim pjesni~kim doprinosom u smislu dru{tvenogu~inka koji su njihovi epovi morali proizvesti. Buni} i nije ~inio mno-go vi{e od toga nego {to je, ne zadiru}i u sadr`ajnu okosnicu novoza-vjetne predaje o Kristovu `ivotu i smrti, lapidaran jezi~ni izraz evan|e-lja mehani~ki zaodijevao u glamuroznu vergilijansku dikciju. Vida, kojije imao ozbiljnije ambicije i viziju, kao da je u samom finalu svojegaepa, kako je dobro uo~io Di Cesare, posustao i tematski genijalno izve-denu strukturu, koja svojim simboli~kim potencijalom jedina pariragrandioznosti Vergilijeve Eneide, na kraju bitno oslabio svjesno zatvo-riv{i o~i pred aktualnim problemima u kojima se Kristova Crkva na{lau njegovo doba.88 Tako, umjesto da senzibilizira kr{}ansku zajednicuza opasnosti i te{ka isku{enja koje donosi aktualni trenutak, Vida epokon~ava sjajnom vizijom Crkve nakon Kristova uza{a{}a, pri ~emu tistihovi u svjetlu suvremenih doga|anja, u prvom redu raskola unutarzapadne Crkve, ~ak dobivaju prizvuk ironije ili grotesknosti:

Relligio nouas noua passim exsuscitat aras:Protinus hinc populos Christi de nomine dicuntChristiadas. Toto surgit gens aurea mundo,Seclorumque oritur longe pulcherrimus ordo. (VI, 983-986)

Zanimljivo je pritom da je i sam Vida u kasnijim godinama iskazaonezadovoljstvo svojim djelom, te se u jednom autobiografskom ekskur-su po`alio kako mu je ~injenica {to je pisao djelo po narud`bi pape Le-ona X. uskratila najva`niji umjetni~ki preduvjet, a to je samostalnost upisanju.89 Bene{a, naprotiv, nakon dojmljiva Kristova proro~anskog, ti-polo{ki oblikovana upozorenja u~enicima u tre}oj knjizi (III, 230-281),jo{ jednom pose`e za motivom ominoznog proro~anstva te ep privodikraju mra~nim upozorenjem uobli~enim u Petrovu nebesku viziju te{-kih isku{enja pred kojima }e se Crkva na}i u budu}nosti, doti~no napo~etku {esnaestoga stolje}a (X, 469-523).

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 89

88 Usp. M. Di Cesare, nav. dj., str 283.

89 Usp. M. Di Cesare, nav. dj., str. 28-29.

Ako je Vida u svojem zavr{nom vi|enju Crkve, ali i na ostalim mje-stima gdje sam Bog izri~e proro~anstva o budu}nosti Crkve, na neki na-~in pru`io sliku kakvu pred Eneju u {estoj knjizi Eneide iznosi Anhizprori~u}i sjajnu budu}nost za Enejino potomstvo (VI, 756-886), moglobi se re}i da je Bene{a postupio upravo suprotno, posegnuv{i iz te iste{este knjige za modelom Sibilina proro{tva koje upravo upozorava nasve zlo s kojim }e se na putu prema toj svijetloj budu}nosti morati su-o~iti (VI, 83-97). Vjerojatno je pritom ra~unao na to da nijedan suvre-meni ~itatelj njegova epa zasigurno ne}e mo}i ravnodu{no pro}i prekouznemiruju}ih stihova o zloslutnoj sada{njosti i ne zamisliti se jo{ jed-nom nad sobom i svojom sudbinom, nad onim {to je Krist u~inio za lju-de i kako mu je za to vra}eno. Mo`da je Bene{a svoju epsku viziju te-meljio upravo na tome da nadopuni prazninu koju nije uspjela popu-niti ni elegancija Buni}evih jezi~nih bravura ni zamamna privla~nost Vi-dine vizije koja ~itatelja opija dojmom bezbri`nosti i ohrabrenja. Dru-gim rije~ima, De morte Christi trebao je ~itatelja duboko potresti i na-tjerati ga na preispitivanje vlastita odnosa prema vjeri i `ivotu uop}e.

Kolike je pak nade Dubrov~anin polagao u svoj najozbiljniji pjesni~-ki pothvat govori i podatak da je sve {to je pjesama dotad bio skladao,i {to je u vrijeme dovr{avanja epa kanio najprije izdati tiskom, smatraosamo svojevrsnim preludijem, ili, kako sâm u epilogu zbirke Poematavojni~kim rje~nikom slikovito poja{njava, prethodnicom lagano oru`a-nih ~arka{a (velites) pred nadolazak najvrednijih iskusnih boraca iz tre-}eg reda (triarii).90 Ova metafora poti~e da s jo{ ve}om sigurno{}uustvrdimo kako je De morte Christi djelo kasne, zrele faze Bene{inastvarala{tva.

Osim dosad spomenutih argumenata postoji jo{ nekoliko razlogazbog kojih se usu|ujemo re}i da je ep nastajao upravo u posljednjihnekoliko godina Bene{ina `ivota. Naime, zanimljivu sliku pru`aju godi-ne 1534. i 1535. Osim {to su u te dvije godine zbijena dva za Bene{uiznimno va`na doga|aja, smrt Buni}eva (1534.) te objavljivanje VidineKristijade — dva momenta koja su bez sumnje svaki za sebe, ali i u me-|usobnoj povezanosti, dubrova~koga pjesnika mogla motivirati da za-po~ne pisati vlastiti ep — vrlo je indikativno da upravo u tom razdo-blju zenit dose`e i Bene{ina diplomatska inicijativa. Ona, kroz episto-larne ekshortacije i niz anga`iranih pjesni~kih poslanica adresiranih natrojicu najutjecajnijih europskih vladara, ukazuje u najmanju ruku nanesvakida{nju pjesnikovu odlu~nost da vlastitim umjetni~kim zauzima-

90 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

90 Usp. Transcriptio Agichi, str. 597.

njem pridonese rje{avanju duhovne i politi~ke krize u Europi. Koinci-dencija koja je dodatno morala potaknuti Bene{u jest i ~injenica da jepotkraj 1534. papom postao Alessandro Farnese (Pavao III.), koji od-mah kao da je usli{ao Bene{ine uzaludne vapaje i odlu~no pokrenuobrojne reforme u ustroju Crkve te, izme|u ostalog, tijekom svojeg pon-tifikata utro put odr`avanju Tridentskog koncila, koji je planiran i od-ga|an dva desetlje}a. Bene{a je djelovanjem novoga pape, koji je pre-kinuo s tradicijom svojih kompromitiranih renesansnih prethodnika,bio nedvojbeno odu{evljen, i o tome jasno svjedo~i tristotinjak njego-vih stihova (epigram III, 33; oda II, 16; satira VII) koji Pavla III. uglav-nom poti~u na borbu protiv Turaka, te na obra~un s reformacijskim na-srtajima i op}enitom krizom morala.

Jesu li upravo spomenute pjesme, poput pisama kraljevima, bileuop}e odaslane u Rim i jesu li onamo ikada stigle, o tomu zasad nemanikakvih podataka. No indikativno je da je Pavao III., barem kako svje-do~i zbirka Poemata, jedini papa kojem je Bene{a posvetio svoje pje-sni~ke uratke. Jedno bi obja{njenje mo`da moglo biti to {to je Pavla III.pontifikat zapao u vrijeme vrhunca Bene{ine diplomatsko-literarne an-ga`iranosti. Me|utim, isto je tako mogu}e pretpostaviti da je Bene{a tripjesme skladao u papinu ~ast zato {to je na Petrovu stolicu sjeo zapra-vo njegov poznanik! Alessandro Farnese bio je, naime, dobar prijateljIlije Crijevi}a iz njegovih rimskih dana i nije nemogu}e da je nekomdavnom prilikom budu}em papi Ilija predstavio ili preporu~io i svojegmladog {ti}enika i prijatelja Damjana, kao {to je to 1500. u~inio s Ma-rinom Buni}em.91

Usu|ujemo se stoga pretpostaviti da je pontifikat Pavla III., uz ve}spomenute okolnosti Buni}eve smrti i izdanja Vidine Kristijade, bio zaBene{u dodatan poticaj da se lati zama{na literarnoga pothvata, kaonajja~ega oru`ja u prijelomnim trenutcima za Europu i kr{}anstvo. Je lipritom za skladanje biblijskog epa od pape dobio izravan poticaj i pot-poru, istu onakvu kakvu su jednom od Leona X. i Klementa VII. za svo-je epske pothvate osigurali Buni} i Vida, ili se tek nadao da }e takvo{to u Rimu isposlovati kad ep jednom bude dogotovljen i predstavljenSvetom Ocu, zasad se mo`e samo naga|ati. U svakom slu~aju, ostaje~injenica da je De morte Christi bilo zvono za uzbunu koje je spletokolnosti sprije~io da se oglasi kad je za to bio pravi trenutak.

Bene{a, naime, svoj zama{ni pjesni~ki opus nije uspio izdati. Ina~e,oba rukopisa (AMB 78 i ZK 4) dogotovio je otprilike u isto vrijeme, i

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 91

91 Usp. Stanislav [kunca, Aelius Lampridius Cervinus poeta Ragusinus (saec. XV.), Rim, 1971, str.142-143.

92 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

premda nema izravne datacije, sva je prilika da su kona~an oblik obazadobila najkasnije do po~etka 1539.92 U Epilogu kojim zavr{ava ruko-pis zbirke Poemata, a koji se, prema pojedinim doga|anjima koja se unjemu spominju, prili~no precizno mo`e datirati na prijelaz 1538. i1539., Bene{a najavljuje da tu zbirku upravo kani izdati kao uvertiru iz-danju epa De morte Christi, koji je, kako napominje, u trenutku pisanjaEpiloga tako|er bio dovr{en ili je bio u zavr{noj fazi:

Alioquin in hoc ueluti prbludio experiri uolui ut si uelites recte impresserint, statimtriarios in campum promoueam: si scholis scilicet hbc leuiora placuerint, de morteChristi libros decem ad finem perductos protinus curem imprimendos.93

Me|utim, samo nekoliko mjeseci kasnije, pod sam kraj te 1539., Be-ne{a je, kako spominju dubrova~ki analisti, pao prvom `rtvom grozni-ce koja je poharala Dubrovnik, a do planirana tiskanja rukopisa nikadnije do{lo. [tovi{e, rukopisima se zametnuo trag i pali su u zaborav,tako da je Saro Crijevi} u svojem djelu Bibliotheca Ragusina ustvrdioda zna kako je u Dubrovniku po~etkom 16. st. izme|u ostalih cvao ipjesnik Damjan Bene{a, ali da njegovim djelima nema vi{e traga.94

Premda je Bene{in pjesni~ki korpus nanovo identificiran i po dubro-va~kim bibliotekama postao dostupan ve} od druge polovice 18. st.,sve do najnovijega vremena ipak nije uspio pobuditi ve}i filolo{ki inte-res. Tako je do danas nezaobilaznom ostala ranije spomenuta rasprava\ure Körblera iz daleke 1915., gdje pored vrijedne knji`evno-kriti~keanalize lirskog dijela Bene{ine poezije ~itamo i prvi, no na`alost dugovremena i jedini izvoran i cjelovit biografski prikaz pjesnikova `ivota.Pritom je sasvim izvjesno da je jedan od razloga za{to u godinama na-kon objavljivanja Körblerove studije nije bilo zna~ajnijeg interesa za Be-ne{ino djelo taj da je nakon Agi}a i Körbler u svojoj raspravi iznio ucjelini gledano negativan sud o umjetni~kim dometima Bene{ina opu-sa. Na taj je na~in ve} u startu obeshrabrio i odvratio potencijalne istra-`iva~e od nastavka prou~avanja tog opse`nog i bez sumnje zahtjevnogmaterijala.

Unato~ svemu, veli~ina Bene{ina opusa i reprezentativno razdobljenjegova nastanka ipak nisu mogli biti ignorirani do te mjere da nekoli-

92 U epilogu na to ukazuju Bene{ine aluzije na bitku kod Preveze (jesen 1538.), odnosno spo-men doga|anja koja su nakon toga uslijedila (osvajanje Novog, poku{aj zauzimanja Dubrov-nika).

93 Usp. Transcriptio Agichi, str. 597.

94 At ex caduca rerum humanarum conditione, nulla egregii huiusce poetae lucubratio, quod sci-am, amplius superest praeter unum epigramma typis impressum...Usp. Serafin Marija Crijevi},Bibliotheca Ragusina (tomus I.), Zagreb, 1975, str. 246.

ko desetlje}a kasnije dubrova~ki pjesnik ne bi dobio svoje mjesto u ve-likom dvotomnom antologijskom pregledu hrvatskog latinizma u okvi-ru serije Pet stolje}a hrvatske knji`evnosti. U njemu je Bene{a zastupljenizborom od stopedesetak stihova iz zbirke Poemata, a samom tekstuprethodi uvodna napomena napisana uglavnom na temelju Körbleroverasprave.95 Tek posljednje desetlje}e dvadesetog stolje}a donosi osjetanzaokret u odnosu na dosada{nje bavljenje Bene{inom knji`evnomostav{tinom. Naime, osim {to je taj korpus napokon zainteresirao {irikrug prou~avatelja, pa se u kra}em razdoblju pojavila nekolicina rado-va razli~itih autora, karakteristi~no je da svaki od tih radova, usredoto-~enih na pojedine segmente Bene{ine knji`evne aktivnosti, odlikujeafirmativniji pristup i poku{aj apostrofiranja dobrih strana Bene{ina pje-sni{tva. Tako se epskom tehnikom u spjevu De morte Christi i op}eni-to metri~kim osobitostima Bene{ine poezije u dva kra}a zasebna osvr-ta bavi Branimir Glavi~i}, pri ~emu je njegov rad prvi koji {iru publikudetaljnije upoznaje sa sadr`ajno-stilskim osobitostima golema Bene{inaepa.96 Detaljnu pak analizu Bene{ina prijevoda gr~ke elegije Grgura izNazijanza na latinski pi{e Marina Bricko, te ujedno objavljuje i cjelovittekst latinskoga prijevoda.97 Isto tako, Bene{inu ribarsku eklogu naslov-ljenu Alieuticon objavljuje Darko Novakovi}, a samom tekstu prethodiNovakovi}eva uzorna `anrovska, motivska i stilsko-jezi~na analiza spo-menute ekloge.98 Temom zagubljenih te nedavno nanovo prona|enihBene{inih poslanica upu}enih trima europskim vladarima pozabavio seu kra}em osvrtu autor ovih redaka.99 Napokon, netom spomenuti ~im-benici utjecali su na to da se i ovo prvo izdanje Bene{ina epa pojavlju-je upravo sada, s jedne strane s vi{estoljetnim zaka{njenjem, no s dru-ge u jeku svojevrsna procvata interesa za hrvatsku neolatinisti~ku ba-{tinu, kad i pomisao da bi Bene{in korpus valjalo objaviti u cjelini pre-staje biti samo pium desiderium i postaje prioritetnom zada}om nacio-nalne filologije.

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 93

95 Usp. Veljko Gortan — Vladimir Vratovi}, Pet stolje}a hrvatske knji`evnosti: Hrvatski latinisti I,Zagreb, 1969, str. 517-547.

96 Usp. B. Glavi~i}, nav. dj., str. 221-227; Idem, Versifikacija hrvatskih latinista, Split, 2001, str.104-105.

97 Usp. Marina Bricko, »Bene{i}ev latinski prijevod elegije Grgura iz Nazijanza«, Mogu}nosti 3-4(XXXIX), Split, 1992, str. 238-249.

98 Usp. D. Novakovi}, »Rani odjek Sannazara u hrvatskom latinizmu: Alieuticon Damjana Bene-{e«. u: Roi}, Sanja (ur.): Talijanisti~ke i komparatisti~ke studije u ~ast Mati Zori}u, Zagreb,1999, str. 401-411.

99 Usp. V. Rezar, nav. dj., str. 14-15.

NA^ELA PRIPREME KRITI^KOG IZDANJA TEKSTA EPA

DE MORTE CHRISTI

Editio princeps epa De morte Christi iz razumljivih se razloga u pr-vom redu temelji na ~itanju ranije spomenutog rukopisa ZK 4. Kako jeautografni karakter tog rukopisa nedvojben, lekcije koje on donosi ima-ju apsolutno prvenstvo nad lekcijama jedinog drugog postoje}eg ruko-pisnog primjerka Bene{ina epa, tj. Agi}eva prijepisa iz 1816. (AMB256). Me|utim, rukopis ZK 4 na ve}em je broju mjesta do danas pretr-pio tolika o{te}enja da je uspostava izvornog stanja teksta, pogotovu zaprve tri knjige epa, na temelju isklju~iva ~itanja toga rukopisa vrlo te{-ka, ponegdje ~ak i nemogu}a. Zbog toga je bilo nu`no na takvim semjestima ipak poslu`iti ~itanjima Agi}eva prijepisa, jer je broj ne~itkihmjesta u ZK 4 u Agi}evo doba sre}om bio znatno manji nego danas,odnosno sveden tek na nekolicinu lakuna koje ni Agi} nije uspio po-puniti. U kona~nici je, dakle, ovo izdanje pripremljeno prema sljede}imna~elima:

1. Tekst epa u izdanju striktno se dr`i lekcija rukopisa ZK 4, osim namjestima gdje je zbog njegove o{te}enosti nu`no preuzeta lekcija ruko-pisa AMB 256. Budu}i da je broj takvih mjesta poprili~an, ona nisu po-sebno bilje`ena u kriti~kom aparatu, nego su radi lak{e preglednosti utekstu ozna~ena kurzivom.

2. Izdanje zadr`ava glavninu ortografskih zna~ajki teksta zate~ena u ZK4, pri ~emu mogu}e nedostatke takva pristupa sasvim zasjenjuju njego-ve evidentne komparativne prednosti, na koje je u predgovoru izdanjaCrijevi}eva rukopisa Vat. lat. 1678. upozorio Darko Novakovi}. Dakle,bez obzira na mogu}e zabune koje takve nedosljednosti mogu proizve-sti, bez iznimke se po{tuju ina~ice u Bene{inoj grafiji dvoglasa ae (is-klju~ivo inicijalno ae, prevladavaju}e b i rje|e e: npr. aetas, qubsitb, eru-mna ili secula) i oe (oe i b: npr. poena i pbna), kao i brojni primjeri ra-{irene humanisti~ke prakse pisanja dvoglasa ae i oe umjesto izvornogdugog e (npr. aeditus umjesto Zditus, aegit umjesto Zgit, foelix ili fblixumjesto fZlix, sincbra umjesto sincZra, itd.). Bez posebna upozorenjau kriti~kom aparatu u izdanju su sa~uvane i sve nedosljednosti u Bene-{inoj upotrebi geminata (npr. relligio-religio, calligo-caligo, i sl.) odno-sno nepravilnosti (npr. calem umjesto callem, rescisa umjesto rescissa,solers umjesto sollers, summendis umjesto sumendis, suppremum umje-sto supremum, transmissere umjesto transmisere, i sl.). Nadalje, u izda-nju su dosljedno reproducirane i rukopisne alternacije u grafiji inicijal-nog malog v (vulgus i uulgus), zatim osobitosti u bilje`enju odnosno

94 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

nebilje`enju aspiracije (npr. phas i nephas uz fas i nefas, prophanus uzprofanus; speras umjesto sphaeras; Hecho umjesto Echo; Herebus umje-sto Erebus; hostia umjesto ostia; Baratrum uz Barathrum, sepulcrumuz sepulchrum), odnosno variranja u bilje`enju grafema y (npr. miste-ria uz mysteria, Olimpus uz Olympus, Solima uz Solyma, Stigia uzStygia, hiulcus uz hyulcus, itd.). Sa~uvana su i Bene{ina kolebanja u pi-sanju sekvencije /ci/ ispred vokala (npr. iusticia : iustitia, racio : ratio,spacium : spatium, i sl.), kao i uobi~ajeni, ali i pojedini manje frekven-tni primjeri asimilacije suglasnika kojima je autor pribjegavao (uvijekcunque umjesto -cumque, uvijek nunquam, nanque; uvijek menbraumjesto membra).3. U nekoliko segmenata ortografska priprema ovog izdanja ipak od-stupa od izvornika. Interveniralo se tako u slu~ajevima u kojima Bene-{a razdvojeno pi{e rije~i koje se uobi~ajeno pi{u zajedno (npr. sese,meme, anne i sl.), zatim iz grafije je izba~en znak j (tzv. i longa) i za-mijenjen znakom i (npr. audijt : audiit), a i sve kratice iz izvornika, do-du{e malobrojne, u ovom su izdanju razrije{ene. Pisanje velikih i malihslova tako|er je pretrpilo odre|ene promjene u odnosu na rukopisnipredlo`ak, a izmjenama se uglavnom pribjegavalo na mjestima gdjepredlo`ak uo~ljivo odstupa od suvremenih pravopisnih standarda (npr.rije~i Orcus, Herebus, Dirae, Furiae, ili Olympus i Deus, koje pjesnik uizvorniku dosljedno pi{e malim po~etnim slovom, u izdanju su napisa-ne velikim), ili kad prire|iva~ka intervencija olak{ava sadr`ajnu inter-pretaciju teksta (npr. Ales i Spiritus umjesto izvornog ales i spiritus, gdjete rije~i ozna~avaju Duha Svetog, ili Magister i Doctor umjesto magisteri doctor, gdje te rije~i ozna~avaju Krista, Sapientia i Pater umjesto sapi-entia i pater, gdje te rije~i ozna~avaju kr{}anskog Boga, itd.).4. Najzna~ajnije odstupanje od izvornika, a koje tako|er djelomi~no za-dire u domenu ortografije, jest ipak u segmentu interpunkcije, jer izda-nje ne prati izvornu humanisti~ku, iz pozicije dana{njeg ~itatelja ned-vojbeno zbunjuju}u interpunkciju, nego donosi novu, interpretacijskilogi~niju. Premda dosta duguje Agi}evu ~itanju, odnosno njegovu pri-jepisu epa u AMB 256, mora se ipak naglasiti da u kona~nici izmijenjenraspored interpunkcije u ovom izdanju uglavnom po~iva na novoj sa-dr`ajnoj interpretaciji teksta prire|iva~a ovog izdanja, koji ujedno sno-si i svu odgovornost za eventualne propuste u tuma~enjima sadr`ajnokompliciranijih mjesta. Nova interpunkcija sadr`i i oznake upravnoggovora, odnosno znak uskli~nika, to~ku zarez te crte, ~ega svega uizvornom rukopisu nema, do~im je Bene{ina dvoto~ka, koja u rukopi-snom predlo{ku uglavnom fungira kao zarez, u izdanju zamjenjivanazarezom, to~kom zarezom ili to~kom, a zagrade zarezima ili crtama. Ta-

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 95

ko|er, u ovom su izdanju granice ve}ih sadr`ajnih cjelina unutar poje-dinih pjevanja nazna~ene uvla~enjem prvog retka odjeljka, i u tom jesegmentu kao predlo`ak opet poslu`ila Agi}eva interpretacija iz AMB256.

5. Ovo izdanje ne donosi izvornu folijaciju rukopisa ZK 4 (prema po-lo`aju lista unutar sve{~i}a), nego je radi lak{eg snala`enja provedenaona koja je, najvjerojatnije tijekom posljednje restauracije rukopisa1974., arapskim brojevima provedena u gornjem desnom kutu (recto)svakog lista (2-121). Valja upozoriti da ta folijacija ipak ne vodi ra~unao dva spomenuta izgubljena lista unutar rukopisa, pa nakon lista 7 sli-jedi list 8, odnosno nakon lista 109 slijedi 110, premda je izvorno izme-|u spomenuta dva para listova postojao po jo{ jedan list. U samom jeizdanju gubitak tih dvaju listova, odnosno stihova koje su sadr`avali, ja-sno nazna~en prazninom. [to se obroj~avanja stihova ti~e, izdanje pre-uzima model koji je u prijepisu proveo Agi}, jer u ZK 4 klasi~na nume-racija stihova ne postoji.

6. Kriti~ki aparat (u izdanju ispod teksta epa) bilje`i sve naknadne stil-sko-sadr`ajne intervencije u tekst epa unesene na marginama rukopisai unutar samih redaka. Za sve izmjene koje se uo~avaju u ZK 4 odgo-vorna je ruka koja je ispisala ~itav rukopis, tako da sa sigurno{}u mo-`emo utvrditi kako je rije~ o kona~noj autorskoj redakciji teksta. Upra-vo zbog toga takvim je naknadnim marginalnim intervencijama u ovomizdanju, kao i u Agi}evu prijepisu, dano prvenstvo te su unesene u samtekst, a prvotne verzije teksta koje su prethodile izmjenama (dakakoone koje prilikom precrtavanja nisu postale sasvim ne~itke) zabilje`enesu ispod teksta u aparatu. Takve bilje{ke mjestimice pripoma`u lak{ojsadr`ajnoj interpretaciji teksta, no uglavnom svjedo~e o stilsko-metri~-kim skrupulama koje su autora poticale na takve intervencije.

7. Kriti~ki aparat bilje`i i ~itanja u kojima se Agi} (u aparatu: A) u svo-jem prijepisu udaljava od izvornog ~itanja u autografu: to se ipak neodnosi na brojne nepodudarnosti izme|u Agi}a i Bene{e (u aparatu: B)u samoj ortografiji pojedinih rije~i. [to se zabilje`enih otklona ti~e, o~i-gledno je da se ponegdje radi tek o nenamjernim prepisiva~kim propu-stima, no isto je tako jasno da na pojedinim mjestima takve diskrepan-cije imaju vrijednost komentara, jer Agi}, ~ini se, ponekad svjesno tra-`i bolje ~itanje, odnosno emendira mjesta za koja je smatrao da ih jeautor u sadr`ajnom, metri~kom, odnosno stilskom pogledu trebao sro-~iti bolje. U svakom slu~aju, budu}i da je nesumnjivo rije~ o najupu}e-nijem ~itatelju Bene{ina epa u proteklim stolje}ima, te s obzirom na ~i-njenicu da su Agi}ev prijepis tijekom posljednjih stotinjak godina filo-

96 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA

lozi zasigurno konzultirali ~e{}e nego rukopis ZK 4, u~inilo se korisnimu aparatu upozoriti i na takve nepodudarnosti.8. Tekst epa opremljen je u izdanju jo{ dvjema vrstama bilje`aka. Prvaskupina (u izdanju ispod samog teksta) funkcionira kao realni komen-tar, jer sadr`ajno interpretira pojedina mjesta u tekstu upu}uju}i ~itate-lja na odgovaraju}e mjesto u biblijskom predlo{ku ili izvorima koji ra-zra|uju dijelove `idovske povijesti izostavljene u izvje{taju Staroga za-vjeta (Josip Flavije). Druga skupina bilje`aka (smje{tena na kraju poje-dinih pjevanja) donosi Agi}eva zapa`anja s margina njegova rukopi-snog prijepisa, a uglavnom je rije~ o lucidnim opaskama koje ukazujuna Bene{ine metri~ke, gramati~ke i sadr`ajne propuste u epu uo~enetijekom prepisivanja.9. Izdanje je na kraju opremljeno kazalom imena i mjesta, a sastavlje-no je na na~in da bilje`i sve pade`ne oblike koji se pojavljuju za poje-dino ime, odnosno dodatno navodi nominativni oblik za ona imenakoja se u tekstu pojavljuju samo u kosim pade`ima.

V. REZAR: DE MORTE CHRISTI DAMJANA BENE[E 97

TUMA^ KRATICA KORI[TENIH U BILJE[KAMA UZ TEKST EPA:

Gn = Genesis

Ex = Exodus

Lv = Leviticus

Nm = Numeri

Dt = Deuteronomium

Ios = Iosue

Idc = Iudices

I-II Sm = I-II Samuhel

III-IV Rg = III-IV Reges

II Par = II Paralipomenon

I-II Esr = I-II Esdras

Ps (H) = Psalmi (iuxta Hebraeos)

I Mcc = I Maccabees

Ier = Hieremias

Is = Isaias

Agg = Aggeus (Haggai)

Dn = Daniel

Hab = Habacuc

Mt = Mattheus

Mc = Marcus

Lc =Lucas

Io = Iohannes

J.AJ = Iosephi Flavii Antiquitates Iudaicae

J.BJ = Iosephi Flavii Bellum Iudaicum

(Kratice za nazive biblijskih knjiga preuzete prema: Robert Weber et al.— Biblia sacra iuxta vulgatam versionem. Deutsche Bibelgesellschaft,Stuttgart 1994.)

98 GRA\A ZA POVIJEST HRVATSKOG LATINIZMA