best-book-2

Nor

man

UrbanLainšček

Trig

iani

Indriðaso

Ekm

an

Kinney

Wahlöö

Eco

Larsson

Läckberg

bEST bOOKn a j b O l j i K n j i ž E v n i m a g a z i n K O j i v a m O T K r i v a n a j b O l j E i n a j z a n i m l j i v i j E n a S l O v E

Otkrivamo što stoji iza fenomena skandinavskih trilera i donosimo

zanemarena djela krimi-žanra koja morate pročitati, intervju s domaćim

kraljem krimića Tribusonom...

Smilevski

How

ey

Kra

jew

ski

Smit

h

Nesbø

Gra

ham

Dav

id

Slaughter

Flyn

n

Ellroy

WilsonAkunjin

Ólafsdóttir

Lovrenović

Ash

er

Rankin

Gemmel

Kir

ino

SjöwallEmoto

Cohen

Adler-Olsen

Lehane

Terrin

Seth

Kep

ler

Gaš

ić

PETAK, 11. 10. 2013.42 express S P E C I J A L

Otkrivamo zašto su čitatelji poludjeli za skandinavskim piscima krimića te što je to što nas privlači njihovim junacima izjedenim brigama, punim mana i u vječnom sukobu sa svima

Najbogatiji su dali najmučnije krimi-romaneZa otkrivanje ključa globalnog uspjeha nordijskih noir-kriminalističkih romana potrebno je vratiti se u prošlost. A pod tim ne mislim na trenutak kad je šveđanin Stieg Larsson trilogijom Millennium prije osam godina postao globalni hit, to jest kad je svijet zahvaljujući njemu otkrio bo-gatu škrinju skandinavskih krimića. Nego kad je “baka” žanra Maj Sjöwall ‘60-ih i ‘70-ih godina s pokojnim partnerom Perom Wahlööom utemeljila pravila od kojeg ne odstupaju ni današnje literalne zvijezde. Razvikani Jo Nesbø, književno-bračni par Alexandre i Alexandera Ahndorila koji stva-raju pod pseudonimom Lars Kepler pa i Islanđanin Arnaldur Indriðaso koji je uspi-jeh i priznanje zabilježio prije “millenium-ske histerije” teško da bi bili predstavnici tog društveno osvjećenog krimi-vala da nije nije bilo serijala o inspektoru Martinu Becku i spisateljsko-životnog para iza nje-ga. Oni su u svojih deset roman među prvi-ma kroz krimi-žanr pokazali da je nešto trulo u skandinavskim zemljama. Ljudi se se mogli poistovjetiti s tim pričama, prepo-znati se u njima, jasnije vidjeti neke stvari u toj izobličenoj slici stvarnosti i društva. Uz to udarili su temelje drukčijem tipu istraži-telja. Beck kao i većina nordijskih detektiva često su izjedeni brigama, puni mana i u vječnom sukobu sa samim sobom i okolinom. Takvi krimići proizveli su novu

vrstu čitatelja, a na kraju i pisaca, mladih i politički radikalnih. Naime, zemlje iz kojih dolaze skandinavski autori prosperitetne su i organizirane. To su prigušena društva. Ali sigurnost koju od kolijevke pa do groba nudi sustav socijalne zaštite skriva mračna naličja bijede, kriminala i brutalnosti. Zbog toga kada se ovaj žanr odradi dobro, publiku možete prikovati nagađanjem tko je ubojica, a u isto vrijeme govoriti o nekim vrlo tamnim aspektima ljudske psihe. Uz to hladna, mračna klima, gdje su vrata za-ključana a zastori spušteni, pruža savršenu podlogu za pisanje trilera. Noći su duge, alkohol jak, a ljudi su odgajani da skrivaju osjećaje i čuvaju tajne.

-

Ako se u sumrak vozite po Norveškoj i vidi-te farmu na kojoj su upaljena svjetla a vrata otvorena, nemojte stati. Najvjerojatnije će vas dočekati poprište zločina kao dobro-došlica - upozorava Nesbø u šali. Unatoč tome što su Sjöwall i Wahlöö udarili temelje modernog kriminalističkog žanra, Henning Mankell, švedski književnik i kazališni redatelj poznat po svojim krimi-djelima s glavnim junakom komesarom Kurtom Wallanderom te danski pisac Peter Høeg s kultnim romanom “Smilla osjeća snijeg” imali su prve bestselere na svjetskoj razini. Poput Le Carréa i Grahama Greenaa prije njega, Høeg u ledeno magični triler unosi

Tema: Fenomen okrutnog sjevera

ledeno magičnim romanom proslavio je žanr u svijeTu

Piše: igor vikić

PETAK, 11. 10. 2013. S P E C I J A L express 43

Supružnici Ahndoril (Lars Kapler) briljirali su prvom knjigom ‘Hipnotizer’, Nesbø je svakim romanom sve nasilniji

moralnu, političku i filozofsku rezonan-cu, bavi se pojedincem u odnosu prema društvu kojem je dužan prilagoditi se. Ispod površine naziru se podzemni oblaci bizarne Danske postkolonijalne povijesti i žrvanj bešćutne administracije s kojim je suočena domorodačka populacija Grenlan-da. Prema romanu “Smilla osjeća snijeg” snimljen je 1997. film s Juliom Ormond u glavnoj ulozi, a spomenutu buntovnu juna-kinju moguće je gledati i kao stariju sestru Larsonove cyber-punk heroine Lisbeth Salander. Kod nordijskih pisaca ključno je i to što pripadaju društvu u kojima se mnogo čita, postoji jako i profilirano tržište, pa zato mnogo ljudi piše i nastoje biti što bolji u tome. Osim toga, i u literature vlada moda, pa tako jedan uspješan pisac stvara interes za druge, pogotovo ako se prodaje u mili-junskim nakladama kao npr. Larsson. Isto tako to su kulture u kojima postoji snažan i novčano izdašan suport promicanju vlastite kulture, pa ih zato izdavači rado objavljuju. Fenomen se može svesti i na egzotiku. Nije čudno čitati o serijskom ubojici ili pedofilu u New Yorku te organiziranom kriminalu na Balkanu. Ali ostajemo u šoku kad doznamo da i u tim dobro uređenim bogatim zemlja-ma koje volimo idealizirati ima ubojstava, korupcije i frustracija. Kao da i oni nisu samo ljudi! Masovna popularizacija žanra, naravno, dovela je i do neželjnih poslje-dica. Da ne filozofiram, citirat ću Sjöwall koja se obrušila se na svoje mlađe kolege. Tvrdi da se skandinavski pisci krimića danas ponašaju kao filmske zvijezde, da se više brinu o budućoj filmskoj adaptaciji nego o samom romanu, te da suvremeni krimići “ne govore više o policijskom poslu i kriminalu, nego o ljubavi i vezama - kao knjige za djevojke”. Djelomično je u pravu, i to potvrđuje slučaj Larsa Keplera. Prvim

zajedničkim romanom “Hipnotizer” su-pružnici su dali mračan triler koji počinje s trostrukim, brutalnim ubojstvom čiji je jedini preživjeli svjedok dječak koji se na-lazi u šok-sobi s teškim ozljedama. Knjiga doslovno stvara noćne more. Odjeknula je kao senzacija, a mogu se pohvaliti da su nakon Larssona napisali najprodavaniji švedski roman u povijesti. Nažalost, već u u drugom djelu “Paganinijev ugovor” dogodilo se ono o čemu je Sjöwall urlala. Iako knjizi nitko ne može spočitnuti da nema dinamiku, na svakoj stranici vapi za viskobudžetnom ekranizacijom.

Camilla Läckberg s druge strane i ne poku-šava skriti da zapravo piše mučne obiteljske drame u kojima više analizira međuljudske odnose nego što se brine tko je ubojica. Nije ni to loše makar njezine knjige prije ostav-ljaju osjećaj horor sapunice nego trilera što se najbolje može vidjeti u “Propovjedniku”. Nesbø još balansira, iako je sa svojih deset romana neujedinačene kvalitete o istraži-telju Harryju Holeu podijelio čitalačku pu-bliku. Nesbøa ne kritiziraju da je omekšao nego suprotno, da u svako svoje novo djelo unosi još više nasilja. No čak i njegov junak ništavan je u usporedbi s Indriðasovim Erlendurom (roman “Močvara”) koji je bez sumnje u bogatoj konkurenciji literarnih depresivaca neupitni šampion (kćer mu je ovisnica o heroinu, a sin alkoholičar). Koliko će još vladati glad za svime što dolazi iz Norveške, Finske..., teško je reći. Unatoč tome što ima i prosiječnih pisaca koji se šlepaju na tom valu mnogi drugi zavređuju pozornost, a to su svakako Kerstin Ekman (“Crna voda”), Jussi Adler-Olsen (“Žena u kavezu”), Kjell Ola Dahl (“San prije kraja”)...

camilline knjige ostavljaju dojam horor sapunica, a ne trilera


Engleska spisateljica zanat je pekla na prljavim ulica istočnog Londona kojima je haračio i Jack Rasparač

Iza hermetične priče o potrazi za indetitetom krije se triler urote i zavjere te senzualna ljubavna ispovijest

Krimićima je učila čitatelje o bogatoj povijesti Engleske

Slovenski mag vratio se s pričom o kultu medicinskih krimosa

Nije mi namjera plesti po grobu Agatha Christie, ali teško da je kraljica krimića redovito posje-ćivala mjesta zločina, što se ne može reći za njezinu manje po-znatiju sunarodnjakinju Dianu Norman koja nas je napustila 2011. Pišući pod pseudonimom Ariana Franklin dala je čitatelji-ma svjedočanstva grozota kojih se nagledala kao reporterka dok je izvještavala iz istočnog Londona u kojem je svojedob-

no haračio i Jack Rasparač. Kako svakodnevnu novinarsku i spisateljska karijeru nije lako uskladiti, bilo je pitanje trenut-ka kad će bataliti redakcijski život na uštrb potkrovlja obitelj-ske kuće u kojem je liječila dušu stvarajući povijesne romane. U njima je ispreplela i elemente trilera te chandlerovskog hard boiled krimića (osim navedenog velikana, intervjuirala je i druži-la se s Johnom le Carréom). Naj-

poznatije djelo iz njezina pera je upravo prevedena “Gospoda-rica smrti” koja ostavlja dojam serije “CSI” smještene u srednji vijek jer je glavna junakinja fo-renzičarka, iako ta znanost tad nije bila ni u povojima. Ono što plijeni pozornost izvanredne su pojedinosti iz života toga doba. Pa iako neki neće imati razumi-jevanje prema tom neobičnom spoju, bogatstvo povijesnih de-talja svima vraća uloženi trud.

Nepravedno bi bilo trpati roman “Skarabej i vestalka” u bilo kakav kalup iako ima elemente trilera, ljubića, mitske prapovijesti pa i djela na tragu Dan Brownovih jer iznosi teorije urote i zavjere (Ta-kozvani “pljenitelji duša” glavnu junakinju žele iskoristiti za obav-ljanje medicinsko-tehnoloških eksperimenata čiji je cilj kontro-la ljudske duše). Tako “neuka-lupljen” je i autor Feri Lainšček iza kojeg stoje pjesme, drame,

scenariji, tekstovi za glazbenike, proza za djecu te brojne književ-ne nagrade. Važno je napomenu-ti kako je Lainšček danas jedan od rijetkih slovenskih pisaca po čijim se djelima snimaju uspješ-ni i gledani filmovi (čak šest njih, poput “Pijetlova doručka” ili “Šanghaja” ), a opet bi se teško moglo reći kako on pripada ma-instreamu jer se iz onoga što radi ne osjeća dodvoravanje masov-nom ukusu. “Skarabej i vestalka”

pak kreće kao hermetična priča o potrazi za smislom života u kojoj junakinja postaje žrtvom tajanstvenog kulta medicinskih krimosa. U tom trenutku knjiga o sudbini izgubljene žene klizi u krimić da bi se ubrzo pretvorila u senzualnu ljubavnu ispovijest kojom autor nastoji obuhvatiti sve probleme suvremenog čovje-ka. Bez slobodnog vremena za kontemplaciju o pročitanom, roman se ne isplati primati.

Pisac Marko Pogačar donosi priču o sazrijeva-

nju kroz glazbeni kata-log pjesama jugoslaven-ske i postjugoslavenske

scene od ‘60-ih do ‘90-ih godina prošlog

stoljeća. Sandorf

Romaneskni prvijenac Nore Verde donosi priču o disfunkcionalnom od-nosu dviju lezbijki, Nore

i Lune. Pripovjedačica romana je antijunakinja

koja prima, ali i dijeli šamare. Sandorf

Prvijenac zagrebačke umjetnice roman je o

transformaciji, pisan u prvom licu u formi dnev-

nika. Prenošenje života neposredno u tekst, bez

zadrške i ukrašavanja pruža uvid u teške emo-

cije. Durieux

Jugoton gori Marko Pogačar,

biografija

Gospodarica smrti, Diana Norman, Mozaik knjiga. Preveo: Ozren Doležal

Skarabej i vestalka, Feri Lainšček, Meandarmedia. Preveo: Željko Perović

Do isteka zaliha Nora Verder,

roman

X Tatjana Bezjak,

roman


Crni vitez češke književnosti vratio se s romanom koji maestralno dočarava mračnu atmosferu 19. stoljeća

Ovo je bez premca dokaz da Pragom još vladaju sablasti

Prema predaji, “magija” je davno prestala intrigirati češke spisatelje i danas je koriste samo trgovci. Istina je da su učestale interpretacije folklora, kako slavenskog tako i židovskog, dovele do toga da za njih uglavnom mare turisti koji krstare praškim ulicama. No majice s likom Franza Kaf-ke i Golema, kojeg je proslavio 1915. Gustav Meyrink u svom istoimenom ekspresionistič-kom romanu, u stanju su da zavaraju. Zbog toga se Miloš Urban svojski trudi dokazati kako su legende kojima je bogata ta zemlja još sposobne pružiti čitateljima nezaborav-nu avanturu. Kako mu tepaju, “crni vitez češke književnosti” ostavlja dojam tipičnog urba-nog Čeha. Lako ga je zamisliti

kako radi u multinacionalnoj tvrtki i povremeno piše o tehnološkim čudima, ali svijet u kojem on živi čini ga iznim-kom od svojih kolega. Nje-govi romani su gotička djela uronjena u tminu 19. stoljeća. On kombinira žanrove. Ispre-pleće elemente trilera i horora s temama koje ni danas nisu izgubile na značenju - poput korumpiranih političara, položaja manjina... Koristi se povijesnim činjenicama kako bi evocirao atmosferu vremena kad je Češka bila dio Austro-Ugarskog Carstva sa svojim brojnim narodima te živopisno dočarava atmosferu onodobnog Praga. Autor nije skroz nepoznat našim čitate-ljima. Prije pet godina Profil je objavio “Sedam crkava :

Gotički roman iz Praga” koji se može čitati i kao vodič po prijestolnici kakvu ne nude turistički vodiči, ali ponajprije kao izvrsno humorno, nape-to i erotično djelo. Upravo prevedeni roman “Lord Mord” protkao je elementima fan-tastike i groteske. Priča prati grofa Arka, vješta mačevaoca sklona apsintu, heroinu i prostitutkama. Tijekom so-cijalnih nemira, netipičan se junak suprotstavlja gradskim dužnosnicima nabrijanim na rušenje kvarta u kojem se on prosvjetljuje boemskim životom. Dodajte tu i seriju ubojstava i dobili ste dokaz da praškom rijekom Vitlom još vladaju zlokobne sablasti. Bez previše čangrizanja riječ je o odličnu romanu. (I. Vikić)

Francuski filozof, socio-log i povjesničar religija, ujedno i znalac povijesti religijskih kultura odgo-vara, među ostalim, na pitanje. Može li znanost dokazati da Bog postoji ili ne postoji. TIM press

Dokumenti, sjećanja i neke fantastične priče o Darku Rundeku obo-gaćena i fotografijama koje nude presjek nje-gove zanimljive i bogate karijere. Menart

Bog Frederic Lenoir, znanstvena studija

Rundek, između Ante Perković,biografija

Lord Mord : Triler o Pragu, Miloš Urban, Naklada Ljevak. Prevela: Renata Kuchar


Gilbertovi domišljati istražitelji pri hvatanju kriminalaca koriste se logikom poput velikog Sherlocka Holmesa

Strip o žgoljavu dječaku autoru je donio svjetsku slavu i titulu jednog od najmoćnijih scenarista

Dobar podsjetnik da se zločin ne rješava samo CSI računalom

Tinejdžerske nedaće za kojima su pukli odrasli i klinci

Engleskog književnika Gilber-ta Keitha Chestertona često navode kao jednog od rijetkih kršćanskih mislilaca kojemu se podjednako dive liberalni i konzervativni kršćani, a i mnogi ateisti. Uz obrazloženje da su autorovi teološki i politički stavovi bili su prerafinirani da bi se mogli jednostavno ocijeniti “liberalnima” ili “konzervativni-ma”. To se najbolje vidi u njego-vim krimi-djelima o svećeniku

Brownu koje najvjernije dočara-vaju spisateljev pogled na svijet. Iako je najpoznatiji po 52 roma-na o spomenutom istražitelju, Chestertonov opus je znatno bogatiji. Napisao je oko 80 knjiga, nekoliko stotina pjesama i 200-tinjak kratkih priča. Pisao je poeziju, religioznu prozu, de-tektivsku fikciju... “Klub čudnih zanimanja” pripada potonjima. Radnja je smještena u maglo-vitom Londonu početkom 20.

stoljeća u kojem zločine kroz šest priča istražuje umirovljeni sudac Basil s prijateljima. Svim je zbivanjima zajednički i bo-emski “Klub čudnih zanimanja” kojem je jedini uvjet za članstvo da je kandidat izumio sasvim novi zanat. Knjiga je kao i veći-na Chestertonovih nudi dobru zabavu i podsjetnik na vremena kad je kriminalce hvatao čovjek, a ne računalo u nekom CSI laboratoriju.

Samo zato što je vrijeme lijepo, svi očekuju od njega da po cijele dane bude vani i raduje se ili što već. A ako ne provede svaku sekundu vani, ljudi će misliti da s njim nešto nije u redu, ali Greg je oduvijek više bio kućni tip koji svoje školske praznike voli provesti pred televizijom, igrajući videoigrice s navučenim zavjesama i ugašenim svjetlom. Ove riječi ne opisuju depresiv-nog tinejdžera nego jednog od

najomiljenijih crtanih junaka koji u svom dnevniku otkriva sve adolescentske nedaće. Prije svega, da nešto raščistimo: ovo su kronike, a ne dnevnik kao što to uvrijeđeno govori neobični žgoljavi Greg koji je proizašao iz mašte američkog scenarista Jef-fa Kinneya. A drugo, iako je strip namijenjen klincima, odrasli su pukli za njim jer kriza srednjih godina djelomično proizlazi iz neiživljenih tinejdžerskih snova

o kojima Greg zna najbolje. Uz to nemoguće je ne osjetiti empatiju čitajući o Gregovim problemima jer malo ljudi ne krije šmokljana u sebi - koliko god se trudili to vješto prikriti. Inače, autor se obogatio na tom djelu koje govori o odrastanju to jest o “običnim” stvarima. Ne razlikuje se previše od svog ju-naka. Kako sam priznaje vječni je klinac koji nikad neće odrasti. Zvuči poznato?

Jedan od najhvaljenijih domaćih proznih prvije-naca posljednjih godina,

roman “Drenje” autora Luke Bekavca, dobio je svoj ništa manje intri-

gantan nastavak.Fraktura

U knjizi se analizira dje-lovanje češke i slovačke

manjine u međuratnoj Jugoslaviji, odnosno u Hrvatskoj i Vojvodini.

Pritom je naglasak stav-ljen na tisak, instituci-je... Srednja Europa

Autor pruža jedinstven uvid u Poeov život,

čija se osobna priča ispostavlja jezivijom i

mučnijom od njegovih najjezivijih i najmučnijih

pripovijesti. Opijanje, hazardiranje, neimašti-

na... Šareni dućan

Viljevo Luka Bekavac

roman

Svoj svome Vlatka Dugački

Životopis Edgara Allana Poea

Peter Ackroyd

Klub čudnih zanimanja, Gilbert Keith Chesterton, Zagrebačka naklada. Prevela: Suzana Mihelčić

Gregov dnevnik 4: Ljetna žega, Jeff Kinney, Algoritam. Preveo: Ivan Zorić


Roman na tragu legendarne američke fantastične serije koja je gledatelje odvodile u drugu dimenziju

Putovanje između svjetla i sjene kao u ‘Zoni sumraka’

Prije nego što počnem opisi-vati radnju, nužno je najprije objasniti naslov tog posve originalnog trilera koji spaja fantastične elemente i uzbud-ljivu te do posljednje stranice neizvjesnu priču. Prema, naravno, nikad dokazanoj teoriji zlokobni “13. sat” nije priča za malu djecu, a zapravo se tiče misterioznog jednomi-nutnog vremenskog razdoblja između 12.59 i 13.00 te 23.59 i 1.00 kad se navodno otvaraju vrata druge dimenzije.Pravila koja su do tada vrijedila više ne znače ništa, a bića koja naseljavaju taj paralelni svijet posjeduju moć da vas uvuku u svoju paklenu sredinu. Upravo u kasnonoćnom razdoblju de-moni i njima slični vole se po-kazivati i uzrokovati kaos tako

da izvode podvale ljudima. Da li ste ikad mislili da ste vidjeli nešto kutkom oka kad ste se probudili u gluho doba noći? Zamrljanu figuru nečega što niste mogli objasniti tj. nešto što nije s ovoga svijeta? E to su oni, iako ih je vjerojatno vaš racionalni um odbacio zato što on dominira nad svime s razlogom, ako za nešto ne možete naći racionalni razlog, tada se to automatski odbacu-je kao ništa. Slično se dogodilo i Nicku Quinu, skeptičnom junaku romana Richarda Do-etscha koji je prihvatio da po-stoji zona sumraka tek kad su ga spremili iza rešetaka. Uhitili su ga i optužili za ubojstvo supruge Juliije. Oružje kojim je počinjen zločin pronađeno je s njegovim otiscima u prtljaž-

niku njegova auta. Nicku se svijet urušio. Ništa ne shva-ća. Vidio je unakaženo tijelo i glavu smrskanu hicem iz pištolja, paraliziran je od šoka, ali i potpuno nevin! U maniri klasičnog blockbustera Quin dobije prigodu za spas kad mu sijedokosi neznanac bane u sobu za ispitivanje i omogući da se vrati kroz vrijeme, nađe pravog ubojicu i spasi supru-gu. A na samom putovanje otkrit će kako su niske strasti uvijek odgovorne za tragedi-je te da je kroz život hodao zavezanih očiju. Doetsch je za radnju romana očito inspirira-la legendarna američka serija “Zona sumraka”. Što je dobro jer time slijedi onu staru po-slovicu - kad kradeš, kradi od najboljih. (I. Vikić)

Sarkastična priča o me-tropoli Moskvi, gradu koji magnetski privlači ljude, gdje neki od njih nešto postignu, drugi se razočaraju, treći rade za kopejke. Elitech d.o.o. - Edicije Božičević

Varljivo šarmantan krimić koji nas vodi kroz složene motive jednako složenih likova koje nagrizaju svađe, bračne nesuglasice, zavist... Hena com

Moskvo, ne volim te Sergej Minaev

Igra svjetla i tame Louise Penny, krimić

13. sat, Richard Doetsch, Lumen. Prevela: Ana Josić


Jedan od najmlađih rokera među akademicima otkriva kakav je za njega idealan detektiv, zašto ga fascinira polusvijet, na čemu radi...

Ni ja ni moji krimići nikad nismo iskusili slavu

Goran Tribuson jedan je od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnika, autor više od 25 romana i zbirki priča, a najpopu-larniji je po autobiografskoj prozi “Povijest pornografije” i “Rani radovi”, zatim po krimićima u kojima je glavni lik policajac Nikola Banić, prototip antijunaka, te po privrženosti rocku i crnom humoru. Jedan od najmlađih rokera među akademicima piše i scenarije za filmove, primjerice, “Ne dao Bog većeg zla”, koji je radio zajedno sa sestrom redateljicom Snježanom Tribuson te već godinama predaje scenarij na Akade-miji dramskih umjetnosti. Popularni pisac čija djela mnogi od nas gutaju nevjerojat-nom brzinom otkriva postoji li formula za dobar krimić, kakvu sudbinu sprema svom junaku Nikoli Baniću... Možete li nam, kao najplodniji hrvat-ski autor kriminalističkih romana, otkriti formulu pisanja uspješnog krimića? U literaturi obično nema ni formula niti recepata. Potrebno je poznavati zakonitosti žanra, što se postiže čitanjem i razumijeva-njem kriminalističkih romana. Kad se sve to usvoji, što nije ni lako, ni brzo, ni jedno-stavno, onda tek treba pronaći neki smislen i zanimljiv odmak, kako vam krimić ne bi ostao na razini obične žanrovske konfek-cije. Cijeli ovaj proces ne može se iskazati kao ‘formula’. Možda bi se moglo raditi o senzibilitetu, ili smislu, ili o spleenu kakvim odiše krimić. Onog trena kad povjerujemo da u književnosti postoje uspješne formule, najvjerojatnije je da ćemo promašiti cilj i napisati nešto sasvim osrednje. U čemu leži je tajna uspjeha tog žanra? Mislim da je riječ o dvjema stvarima koje se također ne mogu iskazati kao lako upora-bljive formule. Prva tajna je u tome što je u središtu krimića uvijek neka tajna. Krimić počinje s tajnom koja se svodi na to da je netko nešto počinio - ubio, ukrao, oteo ili slično. Tajna je uvijek nešto primamljivo. Malo bi bilo kazati da tajne zanimaju obič-nog čitatelja, jer one zanimaju i ‘neobič-nog’, to jest zahtjevnog čitatelja. Druga stvar tiče se detekcijske strukture romana.

Pisac spretno vodi priču tako da nam okolnosti tajne otkriva postupno u lukavo, sve do nekog dobrog iznenađenja na kraju. Zbog toga krimići nisu samo zanimljivi, nego su toliko uzbudljivi da ih ne možemo ostaviti prije nego što otkrijemo kako su se stvari dogodile.Jesu li vaši romani nastajali i pod utjecajem filma. Koje biste redatelje i filmove naveli kao utjecaje?Nisu. Filmski krimići su uvijek nekako jednostavniji u strukturi, jer se u dva sata filma ne može pohvatati i pratiti onoliko podataka koliko se to može u romanima. Ali volio sam neke autore, naravno, volim ih još i danas. Recimo ‘Duboki san’ Howarda Hawkesa, ‘Zbogom ljepotice’ Dicka Richar-dsa, potom filmove Jean-Pierra Melvillea i Claudea Chabrola. Većina vaših likova u romanima su lju-di iz polusvijeta. Što vas vuče k njima? Nisam baš siguran. Dobar dio negativaca u mojim romanima su pohlepni tajkuni, ratni profiteri, lažni domoljubi i akteri lopov-ske pretvorbe, koja je provedena u ranim danima hrvatske države. Oni ipak ne idu u red ljudi kakvi se mogu naći u takozvanom polusvijetu. Naravno, uz bogate zlikovce, nađe se i podosta luzera i autsajdera iz po-lusvijeta, kakvi me zanimaju jer mi se čini da su njihovi životi cjelovitiji i zanimljiviji za književno oblikovanje.Kakav je, po vama, idealan lik detekti-va ili istražitelja u krimi-romanima? Zapravo, ne znam kakav bi trebao biti lik istražitelja u romanu. Ali znam kakve likove istražitelja volim, odnosno kakvi su istražitelji koje pratim u svojim romanima. Oni ne smiju biti supermeni koji se izvrsno snalaze s revolverima i sa ženama. Više volim obične ljude koji su naših intelek-tualnih sposobnosti i koje, kao i sva nas, muče životne prilike i neprilike. Potom me zanimaju i obiteljske okolnosti u kojima žive, tako da svaki moj detektiv, uz slučaj na kojem radi, ima i svoj privatni život koji nije baš ugodan. Volim i kada su duhoviti i ironični, jer je ironija možda jedini pravi stav koji običan čovjek može imati prema zeznutoj stvarnosti koja nas okružuje.Smatrate li krimiće zabavom ili nečim

drugim? To jest, smatrate li da se krimi-nalistički romani i žanrovska literatura mogu smatrati umjetnošću? Naravno da su krimići zabavni, i naravno da čitatelji vole zabavu. Da nisu zabavni ne bih ih ni pisao, ni čitao. Ali, dobar krimić nije samo zabava. On nam s punom odgo-vornošću prema životnim realijama priča gorke priče zbog kojih bismo se trebali zamisliti. Krimić nas dovodi do svijesti o tomu kako živimo u svijetu koji nije savršen i to je činjenica koja nas ne smije ostaviti ravnodušnima. Ne znam je li to zadatak umjetnosti, jer nikada nisam baš vodio računa o tomu je li to što pišem umjetnost. O tomu ionako presuđuju drugi. Spomenuli ste da ste prve kratke priče uništavali kad ste ih napisali. Žalite li danas zbog toga ili ste elemente tih priča uvrstili u druge romane? Nikad nisam koristio stare otpatke za pripravljanje novih tekstova. To je kao i s je-lima - neprekidno morate raditi sa svježim i zdravim namirnicama. O onom što sam sam uništio i odbacio nikad ne razmišljam. I s malom imaginacijom moguće je smisliti dovoljno novih sižea, intriga, likova i raznih drugih sastojaka od kojih se mogu napraviti neke sasvim nove stvari.Kako objašnjavate popularnost skan-dinavskih krimića i sviđaju li vam se? Nisam baš neki stručnjak u tim stvarima, niti sam čitao toliko da bih mogao stvarati neke ozbiljnije zaključke. Popularnost je počesto povezana s precjenjivanjem, pa i s modom. Naravno, uvažavam skandinavske krimiće, ali, recimo, ne vidim da su bolji od onog što je na tom prostoru već postojalo. Recimo u romanima o Martinu Becku, bračnog para Sjöwall i Wahlöö. Koliko je na tematiku vaših romana utjecalo to što ste odrastali pokraj gro-blja i jeste li se kao dijete interesirali za sudbine tih ljudi koji su pokopani do vaše kuće? Ne znam, nemam neki stav prema tomu, mislim da to nije ni u kakvoj svezi. Primje-rice, češki glumac i scenarist Zdenek Sverak živio je pokraj groblja, pa se u njegovim scenarijima ne vidi ništa od toga. Nikakvog grobljanskoga spleena. Naprotiv, sve pršti

Intervju: Goran Tribuson

Piše: igor vikić


Ni ja ni moji krimići nikad nismo iskusili slavu

lost, danas, u nas, u odnosu prema raznim Franazen, Houellebecq, E. L. Jamese i kako se sve ne zovu nove zvijezde, nijednu njego-vu knjigu nećete naći u našim knjižarama.Što je bilo presudno da vaši romani steknu slavu? Ništa nije bilo presudno, jer nikakvu slavu nisu stekli. Slava je jedna od onih smi-

ješnih riječi što služe za razna domaća pretjerivanja. Slavan pisac, velebni režiser, legendarni slikar! To su gluposti posijane po domaćim medijima i redovito se rabe bez ikakva pokrića. Zar vam djelujem kao slavna osoba!? Slavne osobe ipak stanuju na nekim drugim adresama. Vjerujete li u talent ili naporan rad? Jako je malo toga u što vjerujem. Pisci su vam redovito skeptici, i to je možda njihova jedina vrlina. Dakle, biti krajnje suzdržan prema ‘slavi svijeta’ i dodati tomu nešto malo talenta i nešto malo više rada. Na čemu novom radite i u kakvim uvje-tima pišete? Radim na novom krimiću o istražitelju Ba-niću. U ovom romanu on ima već podosta godina, više nije kadar ganjati zlikovce, preskakati dvorišne ograde i trčati za auto-mobilom. Usto ga pomalo gnjavi i bolest, prilično je zlovoljan i save se češće pita nije li zapravo promašio život. Najprije moram potpuno očistiti radnu sobu i baciti sve papire od prijašnjih tekstova. Zatim posta-vim ploču od pluta i na nju objesim popis likova i ambijenata iz nove priče. Likove, prazne fizionomije, uglavnom nađem na internetu pa onda kažem kako će ovaj biti Bojnik, a onaj drugi Žaki. Lik Cimba napravio sam prema uzoru na lik retardira-nog vozača iz jednog Menzelova filma. Na internetu pronalazim i slike ambijenata u kojima su se mogli dogoditi zločini. Što se tiče samog pisanja, nekad sam bio prisiljen pisati noću jer nikad nisam bio slobodan pisac ni u radnom odnosu pa sam se zezao da sam pisac iz noćne smjene, kao radnici u Trikotaži. Postao sam svojevrsni književni vampir, koji je funkcionirao samo noću. Otkako predajem scenarij na Akademiji, imam vremena i danju.

duhovitošću, pozitivnim osjećajima i rado-šću življenja.Koja vam je omiljena knjiga i zašto? Omiljene su mi sve, ali baš sve pripovijetke Karela Čapeka, jednog divnog praškog pro-fesora filozofije koji je napisao silnu količinu intrigantnih priča, u kojima ima čak i malih remek-djela kriminalističkoga žanra. Naža-

Tribuson jedan je od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnika. Autor

je više od 25 romana i zbirki priča

Tribuson u romanima uvodi

likove autsajdera iz polusvijeta jer smatra da priči daju dinamiku


Peruanski nobelovac u prašumama Amazone upoznao je magičnu kulturu i gorku zbilju tamošnjih plemena

Veliki talijanski romanopisac, esejist, filozof i lingvist u zbirci eseja raspravlja i o Ani Karenjini, Joyceu...

O sudbini nesretnika koje su od davnina istrebljavali

O neprijateljima koje treba izmisliti kako bi se zauzdao narod

Prvoklasni južnoamerički pisac, u romanu “Pripovjedač priča”pokazuje kako je podređivanje drugih kultura Zapadu kon-stantna praksa, a ne iznimka ili pogreška prošlosti. Na primje-ru Machiguenga, Indijanaca nastanjenih u džunglama peruanskih departmana Cusco i Madre problematizira ukla-panje starosjedioca u službenu hispanofonu kulturu Perua. Dobitnik Nobelove nagrade

za književnost 2010. otišao je ‘50-ih godina prošlog stoljeća u prašumu i upoznao se s magij-skom zbiljom tamošnjih stanov-nika čija je povijest od davnina ispunjena marginalizacijom i istrebljavanjem u ime napretka. U romanu isprepleće dva nara-tivna toka. U jednom, autobi-ografski pripovjedač posjećuje izložbu o stanovnicima Amazo-ne i prisjeća se školskog kolege te kroz sjećanja opisuje njegovu

tranformaciju od pripadnika modernog društva do vodećeg lika zajednice izvan civilizacije. Retrospekciju prekidaju priče o običajima i zatrtoj kozmo-loškoj kulturi “nebitnih”. Llosa znalački miješa zbilju i fikciju kao što je napravio i u “Jarčevu slavlju” u kojem je progovorio o svim diktatorskim režimima, a ne samo o tiraniji zloglasnog Trujilla koji je drmao Domini-kanskom Republikom.

Jeste li se pitali zašto plačemo nad sudbinom Ane Karenjine iz istoimena romana ruskog pisca Tolstoja ili koliko je neumje-renost u alkoholu i ženama utjecala na stvaralaštvo velikog francuskog pjesnika, romano-pisca i dramatičara Victora Hu-goa? Naravno da niste, a možda je li James Joyce bio sretan ili nesretan u fašističko doba? I dalje nepoznato. Na sreću, tu se našao talijanski romanopisac,

esejist, filozof i lingvist Umberto Eco (“Ime ruže”, “Otok prethod-nog dana”...) da odgovori na ta i mnoga druga neobična pitanja u zbirci eseja “Konstruiranje neprijatelja i drugi prigodni tekstovi”. No ne okreće se sve oko nasumično izabranih tema ili rasprava jer je esej konstrui-ranje neprijatelja posvetio svom fenomenalnom romanu “Praško groblje”. U njemu objašnjava kako se taj perverzni mehani-

zam nije prestao koristiti jer, kako bi se narodi držali na uzdi, neprijatelje uvijek valja izmi-sliti i opisati na način koji će izazvati strah i odbojnost. Inače u navedenom romanu nalazi-mo, sotoniste, masone, jezuite ... koji svaki na svoj način spletkare u želji za moći. Djelo prikazuje i kako je nastala krivotvorina “Protokoli sionskih mudraca, koja je Hitlera nadahnula za logore istrebljenja.

Ljubavni par prisjeća se prošlosti koja se odi-

gravala na tri različita kontinenta koji su bili

dom njihovih različitih svjetova; svijet sikha i

muslimana. Mozaik knjiga

Slavni francuski kaza-lišni pisac i sineast u

svom jedinom proznom djelu na crnohumoran

način istražuje svijet hazarda odnosno igara

na sreću. Disput

Knjiga o suživotu dar-kerice i pankera te svim onim stvarima koje su,

zajedno, željeli napraviti a nisu stigli. Ova je ro-

mantična komedija bez dlake na jeziku.

Studio ModernaNaklada Đuretić

Neshvatljiva logika srca Priya

Basil, roman

Sjećanja jednoga varalice

Sacha Guitry

Ponekad bih odlazio k njoj

bicklom D. Radočaj

Pripovjedač priča, Mario Vargas Llosa, Profil. Prevela: Simona Delić

Konstruiranje neprijatelja i drugi prigodni tekstovi, Umberto Eco, Mozaik knjiga. Prevela: Mirna Čubranić


Avanture Milesa Vorkosiganela nezaobilazno su štivo svih ljubitelja znanstvene fantastike i književnosti

Napokon stigao nastavak jednog od najboljih serijala

Serijal Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu započet je još sredinom osamdesetih, kad je američka spisateljica upoznala svijet s osakaće-nim aristokratom s planeta Barrayar koji je vodio svoju vlastitu flotu plaćenika već u dobi od sedamnaest godi-na. Militarističko-političke pustolovine glavnoga junaka događaju se na više kolonizi-ranih planeta, koji se uvelike razlikuju po društvenom uređenju i stupnju razvoja, a u romanima ne nedostaje ni humora ni romantičnih dogodovština, a ni elemena-ta trilera (npr. “Građanska dužnost”, objavljena 2002. isto izdanju Algoritma predstavlja zanimljiv međužanr povezu-jući krimić, političke spletke

te ljubavnu radnju). Miles je specifičan lik jer nije tipičan svemirski mačo junak, nego boležljiv i fizički slab mladić koji “gura” kroz život zahvalju-jući snalažljivosti i inteligen-ciji. Fiktivni pomorski oficir iz Napoleonovih ratova Horatio Hornblower koji je proizašao iz pera američkog književnika C. S. Forestera inspirirao je autoricu za Milesa. Nije Bujold jedina koja se divila snala-žljivosti mlada kapetana. Za lik koji su na velikom platnu utjelovili Gregory Peck i Ioan Gruffudd, Ernest Hemingway je rekao da svim pismenim ljudima preporučuje njegove avanture, a Winston Churc-hill da mu se divi. Ne bi bilo pogrešno reći da bi isto tvrdili i za Milesa. Upravo prevede-

ni dugoočekivani četrnaesti nastavak jedne od najpro-davanijih saga ikad ne bi trebao predstavljati probleme čitateljima koji nisu upoznati s Milesom. Bujold je uspjela u nastojanju da se većina knjiga iz Vorkosigan sage može čitati i razumjeti sama za sebe bez prethodnog bakćanja roma-nima koji kronološke pretho-de pojedinoj priči. Zapravo, budući štovatelji Bujoldina djela u dobroj su poziciji jer su kasnije napisane knjige mnogo bolje. Što još više reći osim da je autorica pobrala sve mo-guće nagrade koje postoje za svoj doprinos ZF žanru i time zasjala u panteonu koji nasta-njuju Arthur C. Clarke (2001.: “Odiseja u svemiru”), Frank Herbert (“Dina”)... (I. Vikić)

Roman po čijoj je osnovi priređen brodvejski mjuzikl “Cabaret”, da bi istinsku slavu stekao 1972. nakon antolo-gijskog filma s Lizom Minelli u glavnoj ulozi. Šareni dućan

Priča o tri generacije žena jedne obitelji čiji životi svjedoče o gotovo cijelom 20. stoljeću. Ova obiteljska saga ostavlja bez daha. Fraktura

Zbogom Berlinu Christopher Isherwood

Pješčana gora, Joanna Bator, roman

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold , Algoritam. Prevela: Dubravka Petrović


Knjigu možete čitati više puta baš kao što na obali Dunava možete svaki dan promatrati druge valove

Nizom priča Lovrenović dokazuje da nijedno razaranje ne može ubiti sjećanja koja povezuju ljude

Europi je Dunav isto što je Africi moćna rijeka Nil

Kako se romanom mogu nadomjestiti izgubljene uspomene

Od trenutka kad je Marisov roman “Dunav” osvanuo u izlozima knjižara prošlo je za-vidnih 25 godina, ali i danas se preporučuje među najnovijim naslovima. Tako mu se događa sudbina rijeke kojoj je posvetio cijelu knjigu - uvijek tu i uvijek jednako neponovljiv. Čak i ako ste prije nekog vremena proči-tali knjigu, možete je čitati opet i ispočetka otkrivati nešto što još niste vidjeli, baš kao što na

obali Dunava možete svaki dan promatrati neke druge valove. Iako se knjiga može čitati i kao poticaj ili nadopuna putovanju kroz srednjoeuropske zemlje, ona je dublja od putopisa, uvid u to kako je rijeka djelovala na ljude koji su se pojavljivali i nestajali uz njezine obale; kako nijema rijeka može izazivati ljutnje i nemire, poput prijepora koji je godinama zaokupljao javnost o tome je li izvor rijeke

na području Furtwangena ili Donaueschingena, te počinje li doista kao tanak mlaz iz nečije slavine. Tim se prijeporom naš europski gordi Dunav približio slavi Nila, što je usporedba koju Magri često povlači. A između slojeva priče o riječi skrivaju se pravi mali esejistički biseri u kojima ima mjesta i za odnos Victora Hugoa i Stedhala prema pisanju u prvom licu. Jer rijeka različito djeluje na ljude....

Opisujući događaje koji su obilježili njegovo odrastanje i povijest njegove obitelji, Ivan Lovrenović piše bosansku povi-jest onako kako bi ona izgle-dala da ima ljudskije lice, da je manje zbir činjenica koje su se dogodile kao pokretane nekim višim silama pri čemu se uvijek zaboravi tko je bio odgovoran za što. A uvijek je riječ o pojedinci-ma. A o pojedincima se najčešće piše iz rakursa toga kako su se

prilagodili društvenim pokreti-ma. No Lovrenovićeva je priča priča erudita, čovjeka koji osjeća estetsko, umjetničko i prepozna-je ljudsko i u neljudskim uvjeti-ma. Dokaz za to je i u činjenici da je cijeli ovaj roman nastao na temelju poglavlja koje je preži-vjelo spaljivanje svih njegovih rukopisa i predmeta u stanu na Grbavici tijekom posljednjeg rata čiji odjeci još dijele Bosnu, o čemu piše u uvodnom poglavlju

U nastajanju. To podcrtava uza-ludnost svake destrukcije koja misli da s materijalnim nestaje i ljudsko. Lovrenović svojim istan-čanim pripovijedanjem doka-zuje da nije tako i da je svejedno gdje se nešto dogodilo, jer smo si povezani nevidljivim strunama koja premrežuju svijet, vrijeme i prostor. Zato jednako opisuje djedove dogodovštine, svoje, kao i “prolaznike” kroz njihov svijet.

Kao duhovni vođa mnogih duša često je pisao pisma u kojima

je davao korisne pouke za duhovni život. Ova

knjiga predstavlja izbor iz duhovnih pisama.

Verbum

Godina je 2003., Amerika i V. Britanija pripremaju

teren za rat u Iraku. Jeda-naesti rujna neizbježna je tema svih razgovora. Sam dobiva posao u američkoj

banci u Londonu.Edicije Božičević

S heideggerovskim “bitkom prema smrti”

autor se suočava cervantesovskim ruga-

njem, parodiranjem, čak i ponekom izravnijom

poetskom invektivom. Matica hrvatska,

Osijek

Misli,sv. Franjo Saleški

Rizik, C. K. Stead, roman

Evolucija ludila, Slavko Jendričko,

poezija

Dunav, Claudio Magri, Fraktura. Prevela: Ljiljana Avirović

Nestali u stoljeću, Ivan Lovrenović, Fraktura


Previše je lako naviknuti se na svijet bez sigurnosti, bez informacija i bez ikakvih emocija

Velika luksuzna stambena zgrada s golemom garažom za povlaštene stanare koju drže na oku dva čuvara čini prostorni okvir romana “Čuvar” nagrađivanog suvre-menog flamanskog pisca Petera Terrina. No zadani je prostor samo baza koju glav-ni lik Michel stalno probija svojim misli-ma koje mu često od-lutaju preko granica onoga što mu je oku vidljivo. Jer bi bez tih snatrenja o možda nepostojećem svijetu izvan betonskih zido-va gledao samo sivilo i mrak koji su on i njegov kolega Harry svjesno izazvali - u ime dužnosti. Baš kao Kafkini likovi, okruženi tjeskobom društva i okoline u kojoj ne uspijevaju stvoriti prostor za vlastiti udah, tako i Terrinovi likovi pokušavaju osmisliti življenje u situaciji kada život nestaje. Ni jedan ni drugi spomenuti pisac ne imenuju izvore svojih strahova, ali kod češkog klasika njih generira bi-rokratski državni aparat i okruženje, a kod Terrina je to, mogli bismo reći, prijeteća tjeskoba

koju izaziva pomi-sao na budućnost u sadašnjosti u kojoj su već podijeljene karte. Terrin započi-nje radnju u trenutku kad svi stanari, osim jednog, napuste svoje stanove i nestanu u nepoznato. Što se događa izvan blin-dirane zgrade, nitko ne zna, niti se čini da dvojicu čuvara koje je spojila dužnost to uopće zanima. Harry i Michel obilaze prazno parkiralište, nagađaju koji je dan, broje metke i konzer-ve hrane u skladištu i čekaju. Jedina im je veza s vanjskim svije-tom Organizacija čiji im kombi s vremena na vrijeme dovozi hranu, ali katkad ih

zaborave pa gladuju, bez glasa. Mono-toniju krate brojeći korake i smišljajući scenarije o tome što radi posljednji stanar. A kad im Organi-zacija pošalje još jednog čuvara, rutina im se narušava, a u njihovu ograničenu svijetu nema mje-sta za promjene, jer jedino što znaju jest funkcionirati onako kako su naviknu-li - u dvoje. Stoga se osjetljiviji Michel nimalo ne buni kad Harry odluči mučiti trećeg čuvara do smr-ti pod parnoičnim pritiskom ideje da je izdajnik. Ta odsut-nost smisla i najviše emocija u opustoše-nu svijetu ono je što izaziva najviše straha i što, na kraju krajeva, ubija nadu. Ostane li doista na kraju svega samo dužnost ili se ona ov-dje pretvara u drugo ime za čovječnost, riječ koja se ne spo-minje jer je u svijetu podijeljenom na elitu i ostale izgubila sva svoja uporišta.Riječ je o štivu koje bi svatko trebao pročitati, makar da osjeti kako život bez suosjećanja nije vri-jedan življenja. (S. B. Višnjić)

Čuvar, Peter Terrin, Fraktura. Prevela: Romana Perečinec

Što zapravo čini taj život vrijednim teška življenja

TAMAR COHENLjubavničina

osveta

Nikada se ne upuštajte u vezu s nekim tko ima manje toga za izgubiti od vas!

Ni u paklu nema bijesa kakav je u odbačene žene.

Essentials

bijesa kakav je u Ni u paklu nema

U SVIM KNJI�ARAMA


Noviji hrvatski krimići neraskidivo su vezani uz socijalnu tematiku, a svojim zaobilaženjem pravila žanra intrigiraju kritičare, ali nije uvijek bilo tako. Dugo su se smatrali manje vrijednom literaturom te čitali, ali i pisali potajice

Ritam zločina otkucava od Petrinjske do mirne ulice

Da se u Hrvatskoj zločin najčešće isplati, nije novost, a te su činjenice svjesni i domaći pisci. U novijim predstavnicima ovoga žanra ne paradiraju ukočeni detektivi, a batler nije dežurni krivac. Potraga za ubojicom redovito vodi kroz galeriju ništa manje antipatičnih likova - od ratnih profitera i nogometnih hu-ligana, do sitnih, ali opakih malograđanskih zlobnika. Nimalo idilična stvarnost tako izbija iz gotovo svakog retka Nade Gašić, koja je svoj prvi roman “Mirna ulica, drvored” objavila u 57. godini života i obećala da će nastaviti s pisanjem krimića. Obećanje je i održala - njezin je drugi roman “Voda, paučina” u kojem i dalje preispituje posljedice tranzi-cije, a uzbudljiva kriminalistička priča služi kao okvir u koji će utkati i elemente drugih žanrova. Socijalnu stvarnost tako ispreple-će s strujom svijesti, a policijsku istragu s motivima razorenih obitelji i razgovorima u tramvaju. Iako je podjednako često nazivaju “hrvatskom Agatom Christie” i “najzagrebač-kijom spisateljicom”, druga joj titula mnogo

bolje pristaje jer je tematikom neraskidivo vezana za svoj grad. Jurica Pavičić sličnu stvar čini za Split. Kaže krimiće piše jer mu omogućuju spaja-nje dvaju strasti: opisivanja tvrdokuhane stvarnosti suvremenog društva te stvaranje zanimljive fabule, koja ga silom okolnosti obično dovede do kakve priče o zločinu. A njih danas doista ne manjka. - Svakodnevno čitam novine i u njima go-tovo svaki dan vidim temu za neku gotovo šekspirijansku dramu, pogotovo u politici.

Teme za krimiće također nalazim u malom oglasniku i rubrici Umrli, pogotovo onoj u Slobodnoj Dalmaciji - kaže Jurica Pavičić.Sličnim se svijetom kreću i junaci Roberta Naprte. Iako svoje romane “Bijela jutra” i “Marševski korak” definira kao trilere, njegov glavni junak Marko Prilika zvani Čens (koji je dobio i svoju TV-seriju, Balkan Inc.) tipičan je policijski detektiv koji se kreće zagrebačkim i riječkim podzemljem

kroz svijet nerazriješenih ubojstava, droge, korumpiranih dužnosnika, seksa i ucjena.Početci hrvatskog kriminalističkog roma-na ipak su bili mnogo pitomiji. Inspektor Šimek iz romana “Kneginja iz Petrinjske ulice” (1910), prvoga krimića hrvatske književnosti i jedinoga Marije Jurić Zagorke strogo slijedi pravila policijske istrage i ne dopušta si prevelika odstupanja. Zagorkini uzori ovdje su bili Agatha Christie i Arthur Conan Doyle, a i njezin inspektor Šimek veliki je obožavatelj Sherlocka Holmesa. Nakon Zagorke, krimić odlazi u privremeni zaborav, sve do pedesetih godina 20. stoljeća i pojave “Jednostavnoga umorstva” Antu-na Šoljana, a potom niza krimića Milana Nikolića te Nenada Brixyja, Ivana Raosa i Branka Belana. “Jednostavno umorstvo” Šoljan je potpisao pseudonimom A. T. Solar i kao feljton ga objavio objavio 1955. u zagrebačkome tjedniku Globus. No dok je Šoljanu krimić bio samo književna epi-zoda, i to “zbog preživljavanja”, prvi će se profesionalno žanrom krimića u nas baviti “Virovitički Simenon” - Milan Nikolić, autor

Tema: Domaći krimići

pavičić Teme pronalazi u oglasniku i rubrici ‘umrli’

Piše: ida borovac


čak 28 kriminalističkih romana. Žanrovski najuspješnijim od njih smatraju se “Prsten s ružom”, “Nesuđeni vampir”, “Posljednja karta”, “Dosije 1714”, “Kristalna pepeljara”, “Tajna kanarinčeve krletke” i “Četiri pokojna šerifa”. No dok je radnja Nikolićevih romana smještena isključivo u domaću sredinu, radnja dvaju objavljenih kriminalističkih romana Ivana Raosa, “Crna limuzina” (1960) i “Mrtvaci poziraju” (1961. događa se u SAD-u i Velikoj Britaniji. Poput Šoljana i Raos je svoje krimiće objavio pod pseudoni-mom (Ledi Anti Vasor ili Navi Vasor), jer se je kriminalistički roman još smatrao pomalo nedostojnim “pravih” književnika.

Iza pseudonima Mitar Balaban i Armin Benko skrivao se još jedan predstavnik hrvatskoga kriminalističkoga romana - Branko Belan. Prema njegovim romanima “Biografija utopljenice” (1962.) i “Obrasci mržnje” (1965.) nešto kasnije snimljeni su i filmovi. U oba se pojavljuje lik fatalne žene,

u oba je evidentna socijalna pozadina, a oba su - bez obzira na elemente drugih žanrova. u osnovi krimići oblika istrage. Pseudonimom se je služio i Nenad Brixy. Pod imenom Timothy Tatcher objavio je parodijske romane “Mrtvacima ulaz za-branjen” (1960) i “Hollywood protiv mene” (1964). Svojom crnohumornom grotes-knošću, Brixyjevi romani podsjećaju na strip Alan Ford, čijoj je popularnosti uvelike pridonio i vješt Brixyjev prijevod. I sam det-ketiv Timothy Tatcher ubrzo je postao junak istoimenog stripa, a i češkog filma “Četiri ubistva su dovoljna, draga”, a romani su prodani u vrtoglavih 250.000 primjeraka.Ironični krimić “Ubijte Hamleta”, objav-ljen u kultnoj biblioteci Trag, Predrag Raos objavio je pod pseudonimom Astor Petz. No motivacija za to više nije bila skrivanje od “nedostojna” žanra. - Bio sam na crnoj listi kao hrvatski nacio-nalist, pa sam ga jedva uspio objaviti čak i pod pseudonimom. Po tom sam romanu napisao libreto za musical ‘U životu sve igra’, a prema njemu novi roman - kaže

Raos. Sedamdesetih i osamdesetih godina stavovi o krimiću uvelike su se promijenili. Pisci ih se više nisu sramili, a teoretičari knji-ževnosti posvetili su im čitave studije. Vrijeme je to kad pišu Pavao Pavličić, Goran Tribuson i Ljudevit (Ludwig) Bauer. Svoj jedini krimić “Trag u travi” (1984) Bauer je napisao za okladu u samo dvadeset dana, a u dva tjedna prodano je 25.000 primjeraka.

Pišu se i krimići, odnosno ‘misteriji’ za djecu - tako su generacije uživale u pustolovinama Kušanova Koka i Letećeg Martina Dubravka Jelačića Bužimskog. No s prolaskom vremena krimići se sve više isprepleću s drugim žan-rovima, a i drugim medijima. Tako krimi-nalističkim romanom neki smatraju i “Smrt djevojčice sa žigicama” Zorana Ferića. Crni humor i groteska zastupljeni su i u romanu “Pustolovine Glorije Scott” Mime Simić, koji je pretvoren u seriju animiranih filmova, dok je s Dick Long, stripovski junak Štefa Bartolića de-set godina haračio Playboyevim stranicama.

književnici su se sramili krimića

misteriji za djecu i stripovi za odrasle erotomane

Zagorkina ‘Kneginja’ prvi je hrvatski krimić, dok je

‘Mrtvacima ulaz zabranjen’ dostigao najveću nakladu. Iza pseudonima Timothyja

Tatchera skrivao se je Nenad Brixy

Osim krimića, Pavao Pavičić pisao je i teorijske članke o njima

kultnoj biblioteci Trag čija su se izdanja prodavala na kioscima


Zanemarena djela krimi-žanra koja morate pročitati

Hrvatska čitalačka pubilika, nažalost, ili na sreću, podložna je trendovima. Kada su se na zagrebačkoj špici i splitskoj rivi pojavili šminkeri s knjigom “Muškarci koji mrze žene” pod miškom, zavladao je trend skan-dinavskih ili bolje rečeno sjevernoeuropskih pisaca krimića i trilera. Stieg Larsson tada je već nekoliko mjeseci bio u hrvatskim knjižarama, ali je tek kada dopro do ljudi koji knjige čitaju zato jer je to moda, postao hit. I otvorio vrata svim piscima krimića sa sjevera Europe. Nije to loše, ali u moru svih tih djela, samo je nekoliko vrhunskih, nešto više vrlo dobrih, a većina je ipak prosječ-na, iako se svaki od romana najavljuje kao veliki hit “još bolji i napetiji od Larssona”. Skandinavska invazija u sjenu je bacila vr-hunske pisce krimića koji, iz meni potpuno nepoznatih razloga, nisu postali veliki hitovi u Hrvatskoj. Pisaca poput Jamesa Ellroya, Roberta Wilsona, Dennisa Lehanea, Borisa Akunjina, Martina Cruza Smitha... Ovo je tekst o onima koje morate pročitati, ne

samo zato što su “napetiji od Stiega Larsso-na” nego zato što njihovi romani već ulaze u kovčeg opće kulture s kojim se putuje kroz život. U jednoj od kritika Jamesa Ellroya, ne sjećam se više čije, njegov stil opisan je kao “opsjednuti čovjek koji piše o snu u kojem je opsjednut”. Njegove rečenice su rafalna paljba, ali ni na trenutak ta rafalna paljba ne postaje kaos, ona je dio pomno ispletene mreže o kriminalnom licu Los Angelesa ‘50-tih godina.

James Ellroy prije nego što je postao pisac bio je propalica, probisvijet, pervertit, koketirao je s neonacizmom, cijelo ga je vrijeme progonilo neriješeno ubojstvo vla-stite majke. U svom “L. A. kvartetu” toliko je fantastično rekonstrurao Los Angeles ‘50-tih, policajce, svodnike, kurve, mafijaše, neprestano miješajući stvarne događaje s fikcijom. Njegova opsesija točnom povi-jesnom rekonstrukcijom ide toliko daleko

da je dobio slom živaca kada je shvatio da u jednom od romana detektiv žvače kaugumu koja se počela proizvoditi tek nekoliko godina poslije od vremena kada se radnja događa. Moglo se očekivati da će nakon jednog od najboljih filmova svih vremena “L. A. Povjerljivo”, nastalog prema istoimenom romanu, ali i prema motivima ostalih triju romana iz “L. A. kvarteta” i u Hrvatskoj biti hit. Jer “Crna Dalija”, “Veliko ništavilo”, “L. A. Povjerljivo” i “Bijeli jazz” mnogo su više od pukih krimića, a James Ellroy s pravom je proglašen nasljednikom Raymonda Chandlera, iako, moram to reći, tu je Raymond Chandler bolje prošao jer James je, jednostavno, mnogo bolji. Cijeli taj kvartet obavezno se mora pročitati, a ako vam je to previše, barem “L.A. Povjerlji-vo” i, ne brinite, radnja je mnogo složenija i zanimljivija nego u filmu koji je zahvatio samo površinski sloj. Ellroyjev “Američki tabloid”, nažalost, kod nas nije preveden, jedan je od najboljih romana koji se bavi događajima oko Kennedyjeva ubojstva i ljudima koji su stvarno stvorili Ameriku kakvu danas poznajemo - korumpirani po-licajci, špijuni, mafijaši, lake žene... Trilogija “American Tabloid”, “Cold Six Thousund” i “Blood’s River” definitivno zaslužuje hrvatsko izdanje. I dok je James Ellroy ipak koliko toliko poznat i cijenjen u Hrvatskoj, a njegove knjige objavila je jedna od naših najvećih kuća Algoritam, jedan od najboljih američkih pisaca krimića Dennis Lehane

Tema: Preskočeni autori

dobio slom živaca kad je shvaTio da je naPisao Pogrešnu sTvar u romanu

Piše: marko miro alić

Skandinavska je invazija u sjenu bacila vrhunske pisce krimića koji su napetiji od Larssona i već ulaze u kovčeg opće kulture

Više je nepravedno zapostavljenih pisaca krimića nego onih prihvaćenih, a mnoga kvalitetna djela poput

“Shutter Islanda” nikad nisu prevedena kod nas


Zanemarena djela krimi-žanra koja morate pročitati gotovo je potpuno nepoznat. Šteta, jer pre-ma njegovim romanima nastali su filmovi poput “Mistične rijeke” Clinta Eeastwoo-da, “Shutter Islanda” Martina Scorsesea i “Gone Baybe Gone“ Bena Aflecka.

Kod nas je prevedeno samo nekoliko nje-govih romana, primjerice “Piće prije rata” i “Tmino, uzmi me za ruku”, a izdala ih je kuća iz Rijeke Ex Libris. Najčešće je radnja smještena u Boston, u radničke kvartove iz kojih put vodi jedino u policiju ili među kriminalce. Nažalost, njegovi najbolji romani, poput “Shutter Islanda”, nisu prevedeni kod nas, ali i dva spomenuta dovoljno su dobra utjeha. Dennis Lehane nekog će barem zainteresirati posredo-vanjem filmova, ali što reći za Roberta Wilsona. Njegov roman “Beznačajna smrt u Lisabonu” jedan je od najboljih krimića ikad napisanih. Na sreću Mozaik knjiga je taj roman preveo i objavio. Očito nezna-jući kakav biser ima u rukama, prošao je relativno nezapaženo. A roman je pravo remek-djelo paralelnih radnji koje se događaju za vrijeme Drugog svjetskog rata i tijekom devedesetih, spajajući te dvije rijeke u jedinstven zaplet, majstorski povezujući kobne pogreške iz prošlosti koji dovode do brutalnih ubojstava danas. Iako je Englez, Wilson često svoje romane

smješta na Pireneje. Romane s detektivom Javierom Falconom smjestio je u Sevillu. U nas su prevedeni (izdao ih je Mozaik) “Slijepac iz Seville” i “Ušutkani i ukleti”, ta-kođer u izdanju Mozaika knjiga, dok “The Hidden Assasins” i “The Ignorance of the Blood” još nisu. Fantastična serija o Javi-eru Falconu definitivno zaslužuje da ju se pročita, a “Slijepac iz Seville” pripada ka-tegoriji remek-djela žanra (samo trunčicu slabiji od “Beznačajne smrti u Lisabonu”), ako već ne u remek-djela književnosti kao takve. Više o ruskoj zbilji, stvarnom licu Rusije i svim promjenama koje je ta velika zemlja prošla u prošlih 30 godina može se iščitati iz krimića Martina Cruza Smitha nego iz izvještaja CNN-a, dokumentaraca History Channela ili djela suvremenih i “ozbiljnih” ruskih pisaca. Njegov inspektor Arkadij Renko jedan je od najboljih likova stvorenih u kriminalističkom žanru i, što je najvažnije, ni u jednom trenutku Martin Cruz Smith ne popušta, slijedeći karakter lika koji je stvorio do kraja. A Arkadij uvijek istražuje slučajeve iz podčinjene pozici-je, bez obzira na to je li glavni inspektor tužitelja - “Park Gorkog”, protjerani radnik u Sibiru - “Polarna zvijezda”, neslužbeni policijski izaslanik na Kubi - “Havanski zaljev”, ili ponovo inspektor tužitelja u no-voj kapitalističkoj rusiji - “Staljinov duh”, “Vukovi jedu pse”. Njegove romane obja-vio je Algoritam, a uz gore navedene još su izašli i “Tri stanice” i “Crveni trg”. Rusijom,

ali onom carskom, bavi se i serija romana o državnom savjetniku Erastu Fandorinu Borisa Akunjina, što je pseudonim gruzijca Grigorija Čhartišvilja. Erast Fandorin zapravo je ruska verzija Sherlocka Holme-sa (u romanu “Dekorater”, Jack Trbosjek dolazi u Moskvu), pomalo tetkast, blago muca, a njegove rečenice prava su poezija ruskog ljeporječja kakve se mogu naći u romanima Dostojevskog i Tolstoja. Seriju romana izdao je Profil, a kod nas su izašli “Državni savjetnik”, “Pikov dečko”, “Deko-rater”. Pametno i beskrajno zabavno.

Zaprvo mi se čini se da je mnogo više nepravedno zapostavljenih pisaca krimića nego onih prihvaćenih. Pa preporuke treba privesti kraju. Bilo bi nepravedno ne spomenuti još neke autore i knjige koje obavezno treba pretpostaviti lošim kopijama Larssona - na primjer. seriju ro-mana o škotskom inspektoru Rebusu, Iana Rankina, odličnog lescarreovskog pisca špijunskih trilera Davida Ignatiusa, oba u izdanjuProfila. Iznimno je zabavna i serija romana Mareka Krajewskog s njemač-kim inspektorom Mockom (taj se šeće od Gestapoa do Abwehra u poljskom gradu Wroclawu, nekad njemačkom Breslau). “Smrt u Breslau”, “Kraj svijeta u Breslau” i “Sablasti u Breslau” izašli su u Frakturi.

radnju smješta u radničke kvartove iz kojih su samo dva izlaza

ne propustite krimiće rankina, krajewskog, ignatiusa...

“Beznačajna smrt u Lisabonu” Roberta Wilsona jedan je od najboljih

krimića ikad napisanih

Ellroy je prije nego što je postao pisac bio je propalica, pervertit,

koketirao s neonaciz-mom, cijelo ga vrijeme

progoni neriješeno ubojstvo vlastite majke. U svom “L. A. Kvartetu”

fantastično je rekon-strurao Los Angeles

‘50-ih, policajce, svod-nike, kurve, neprestano

miješajući stvarne događaje s fikcijom.

Algoritam

l. a. kvartetfantastično rekonstruira Los

Angeles


Kritičari su Caroline Graham opravdano proglasili najboljom autoricom krimića nakon Agathe Christie

Priča prati život mladića Cira i djevojke Enze najprije u Italiji, a zatim njihov odlazak i život u Americi

Prvi slučaj višeg inspektora Barnabyja i narednika Troya

Povijesno-ljubavna priča o životnim iskustvima

Ljubitelji serije “Umorstva u Midsomeru” odsad će imati pri-godu uživati i u knjigama prema kojima je serija snimljena, a prvi roman u nizu je “Ubojstva u Jazavčevu Putu”. Upravo je zbog njega The Sunday Times Caroli-ne Graham proglasio najboljom autoricom krimića nakon Aga-the Christie. Radnja se događa u pitoresknom engleskom selu Jazavčev Put, no nakon naizgled prirodne smrti simpatične usi-

djelice Emily Simpson, otkriva se da seoce i nije tako idilično kako se čini. No uporno nago-varanje njezine prijateljice Lucy Bellringer izaziva u višem in-spektoru Barnabyju zanimanje te otkriva da je gđica Simpson zapravo ubijena. Pronicljiv Bar-naby i njegov mladi, spontani te sarkastičan pomoćnik narednik Troy počnu istraživati po selu te otkrivaju gomilu skandala i starih zamjeranja među stanov-

nicima Jazavčeva Puta. Caroline izvrsno dočarava atmosferu u selu, čak i nevažni likovi odlično su portretirani, a iz svake re-čenice izvire autoričina domi-šljatost i britanski humor. I uz brojne pročitane krimiće, trilere i odgledane serije teško se može otkriti ubojica, a šokantno otkriće na kraju neće tako brzo izblijedjeti iz pamćenja. Upravo to opravdava tvrdnje da je ovo jedan od najboljih krimića.

Inspiraciju za povijesnu priču o ljubavi i obitelji, ratu i gubitku, riziku i sudbini Adriana je našla u povijesti svoje obitelji i ljubavi prema tradiciji, a na njoj je radi-la čak 20 godina. Ljubavna priča koja obuhvaća tri desetljeća, ne-koliko generacija, dva kontinen-ta, dva svjetska rata i potragu dvoje zaljubljenih omogućila joj je da je uvrste u kraljice ljubav-nih romana. Braću Eduarda i Cira odgajaju časne sestre u

talijanskim Alpama. Kad Ciro vidi lokalnog svećenika u klinču s mladom ljepoticom, kako bi se zaštitio, svećenik braću protjera u Ameriku. No prije protjeriva-nja Ciro se zaljubio u Enzu. Kad ode bez objašnjenja, Enza odlazi za njim u New York. U Americi Enzo i Ciro, ne znajući jedno za drugo, grade život, no sudbina ih ipak spoji, ali prekasno. Iako na mnogim mjestima roman podsjeća na ljubić, ovo nije

samo knjiga - ovo je iskustvo. Priča je to o teškom radu i sudbini te iskustvima talijanskih imigranata u Americi, ali i ostva-renju njihova američkog sna. Iako autorica nekim stvarima posvećuje previše prostora, na primjer, opisima hrane i odjeće, a važnijim događajima prema-lo, to je trik da potpuno uvuče čitatelja u priču te da krene na životni put s glavnim likovima Enzom i Cirom.

U Birgittagårdenu, domu za problematične tinejdžerice, ubijene su

dvije osobe. Premda pod internom istragom,

u rješavanje slučaja uključuje se inspektor Joona Linna. Fraktura

U ovoj je knjizi opisano 100 najčešćih tema koje

se javljaju u snovima ljudi, bez obzira na to

kojoj kulturi pripadaju, objašnjava zašto ih

sanjamo i savjetuje kako ih možemo iskoristiti.

Znanje

Tri tegobna života, jedna kuharica: recept za sa-

mospoznaju. U ovoj priči, koja se događa u kuhinja-

ma i na tržnicama New Yorka, Pariza i Istanbula, hrabrost i žudnja počinju se komešati u troje ljudi.

Leo Commerce

Svjedok vatre, Lars Kepler, triler

100 najsnova, Ian Wallace, priručnik

Nabujak, Asli Perker, roman

Ubojstva u Jazavčevu Putu, Caroline Graham, Znanje. Prevela: Ivana Jandras Szekeres

Postolareva žena, Adriana Trigiani, Mozaik knjiga. Prevela: Dragana Grozdanić


Nema tih informacija koje opasna Vanessa ne može prikupiti, no slučaj nestale osobe i za nju je izazov

Uzbudljiv triler s novom akcijskom junakinjom

Ovo je knjiga zbog koje se Ja-mes Cameron odlučio predo-misliti i režirati adaptaciju “In-formatorice”, iako se zakleo da će snimati samo nastavke Avatara. Kako je James ljubi-telj opasnih ženskih likova, glavna protagonistica Vanessa Michal Munroe za njega je pun pogodak, a opisuje ju kao intrigantnu, zanimljivu junakinju oštra uma i željnu pustolovina. Stoga ni ne čudi da Vanessu uspoređuju s Lar-ssonovom Lisbeth Salander te joj čak dodaju karakteristike Sherlocka Holmesa i Jasona Bournea. Vanessa ili Michael, kako više voli da je zovu, ro-đena je u središnjoj Africi te je kao tinejdžerica bila zaštitnica plaćenika. Dugonoga plavuša govori 22 jezika, stručnjakinja

je za zemlje Trećeg svijeta, brza je i ubojita, izvrsna u bo-rilačkim vještinama, osobito vješta s nožem te za pravu cijenu može prikupiti dosje o bilo kojoj temi koja zanima njezine bogate klijente. Prema potrebi se lako transformira u muškarca kako bi prikupila informacije, a osobit izazov predstavlja joj slučaj nestale osobe koji nikad nije imala. Njezin zadatak je pronaći ne-stalu kćer teksaškog naftnog magnata Richarda Burbanka kojoj se svaki trag izgubio prije četiri godine u Africi. A tko je sposobniji da je nađe od Vanesse koja poznaje afrički kontinent kao svoj džep? No poput Lisbeth Salander i Vane-ssa u sebi krije emocionalne i fizičke ožiljke. Slabom je čine

unutarnji demoni s kojima se pokušava pomiriti. Debitant-ski roman američke spisate-ljice već je proglašen jednim od najboljih trilera godine, a mnogi govore da je inspiraciju pronašla u svom životu. Kao i njezinoj junakinji i Taylor je oteto djetinjstvo. Živjela je di-ljem svijeta u religijskom kultu te je kao dijete prosila na uli-cama za potrebe kulta, brinula se o mlađoj djeci u komuni te prala i kuhala za stotine sljed-benika dok nije odlučila stati tomu na kraj. Informatorica je prepuna akcije, napetosti, radnja teče brzo, s pravom dozom pretjerivanja kako to priliči akcijskim junakinjama, a osobito oduševljavaju realni i živopisni opisi afričkih lokali-teta. (A. Sunara)

Poezija Petera Šuleja iznimno je važna, a kako autor ističe, poezija je sredstvo kroz koje on postavlja pitanja te traži odgovore. To je način pomicanja granica. Meandar Media

Stephen Cope, psihote-rapeut i svjetski priznati učitelj joge, na razumljiv i jednostavan način interpretira drevne Patanjalijeve joge-sutre. Planetopija

Povratak velikog romantičara, Peter Šulej, poezija

Mudrost joge, Stephen Cope, priručnik

Informatorica, Taylor Stevens, Algoritam. Prevela: Lidija Milenkov Ečimović


Ovo je sve samo ne ‘obična’ priča o osveti ostavljene žene, a u njoj će se sigurno prepoznati neke žene

Nakon što je zrak na Zemlji smrtno onečišćen, ljudi žive ispod zemlje u golemom kompleksu Silosu

Mračan roman o izdaji, ljubavi, mržnji i osveti

Postapokaliptična priča o distopijskom podzemnom svijetu

Ono što je “Fatalna privlačnost” na ekranu s Michaelom Dou-glasom i Glenn Close u glavnim ulogama, to je “Ljubavničina osveta” u književnom obliku. Prvijenac freelance novinarke pisan je u obliku dnevnika u kojem se Sally obraća bivšem ljubavniku Cliveu, bogatom TV novinaru i kompulzivnom žen-skaru. Nakon pet godina veze Clive je ostavlja da bi se posve-tio obitelji, a Sally se pokušava

nositi s gubitkom čovjeka kojeg je voljela najviše na svijetu. Pada u depresiju u kojoj poseže i za tabletama. Sve počinje šetnjom pokraj njegove kuće i svraća-njem u restoran u kojem radi Cliveov sin, a potom pribjegava špijuniranju Cliveove žene i kće-ri na Facebooku opravdavajući si da je to što radi sasvim nor-malno. Ovo je priča u kojoj će se sigurno prepoznati neke žene i suosjećati sa Sally, ali sigurno će

biti i onih koji je neće podupirati pa će biti pomalo frustrirarni njezinim likom. Okosnica radnje i nije toliko originalna, svakako je preuzeta iz svakodnevnog života (Cohen je pisala za brojne časopise poput Timesa, Guar-diana, Cosmopolitana i dr.), no tijekom čitanja radnja se razvija i polako uznemirava. Na trenut-ke radnja zbunjuje, ali Cohen to nadoknađuje sjajnim preokre-tom koji će sve iznenaditi. (jb)

Redatelj Ridley Scott i scenarist Steven Zaillian već su otkupili prava za snimanje filma pre-ma “Silosu”, a to je dovoljan pokazatelj da je riječ o novom ZF-hitu. Iako je u početku ro-man bio kratka priča, Howey ju je odlučio pretvoriti u omnibus, odnosno trilogiju. U budućnosti ljudi žive u podzemnom svijetu tzv. Silosu jer je život na površini Zemlje nemoguć zbog smrtono-snog zraka. Žive prema strogim

pravilima, ali uskoro se otkriva da se ljudima dominira lažima. Svi oni koji se usude suprotstavi-ti takvom životu i vjeruju da ima više od toga, bivaju protjerani u vanjski svijet. A upravo se to do-godi šerifu Holstonu koji je dugo godina provodio pravila u Silosu - on traži da izađe. Nakon nje-gova odlaska u vanjski svijet na vidjelo počinju izlaziti sve tajne i laži na kojima se zasniva pod-zemni život. Howey je stvorio

zaista odličan distopijski svijet, a njegovo vrsno pripovijedanje uvlači čitatelje u klaustofobičnu, frustrirajuću, često užasavajuću atmosferu. Iako priča započinje pomalo sporo, ubrzava se kako se radnja zahuktava. Likovi su uvjerljivi, a zaokreti u radnji redovito pružaju dozu napetosti. Ova postapokaliptič-na priča sigurno će oduševiti i čitatelje koji nisu ljubitelji ZF-žanra. (as)

Ženi iz tokijskog pred-građa dosadilo je suko-bljavati se s agresivnim

mužem pa ga u iracio-nalnom napadu bijesa

ubije. Zločin će priznati kolegici s posla u noćnoj

smjeni. Algoritam

Priča o panamskom državnom službeniku koji će jednoga dana

godine 1923. nakon niza bizarnih nedaća napisati

u Colónu remek-djelo mo-dernoga srednjoamerič-

kog pjesništva. Fraktura

Autor istražuje život trojice muškaraca

povezanih preispitiva-njem čovjekova mjesta

u prirodnom svijetu. Plod svakog od njih

postaje “poredak, na mjestima bajkovitim, ali

i okrutnijim”. Vuković & Runjić

Van, Natsuo Kirino, krimić

Ljubavničina osveta, Tamar Cohen, Mozaik knjiga. Preveo: Vinko Vego

Silos, Hugh Howey, Znanje. Prevela: Maja Klarić

Cesar Aira, Varamo,

roman

Prema prirodi, Winifried Georg Sebald


Mladi Makedonac dokazao se kao vrsni pisac koji jednostavnim stilom uspijeva izazvati snažne osjećaje

Poslije majčine smrti Lobbi napušta obitelj te odlazi na meditativno putovanje na kojem će otkriti sebe

Kako je to bilo živjeti u sjeni jednoga genija

U potrazi za smislomživota, sazrijevanjemi odgovornosti

Za ovaj roman Smilevski je dobio Nagradu za književnost Europske unije te ga mnogi nazivaju na-sljednikom Guntera Grassa i Josea Saramaga. Romanom “Razgovor sa Spinozom” postao je popula-ran diljem Europe, pa i šire. No “Sestra Sigmunda Freuda”, koja je prevedena na više od 20 jezika, potvrdila je njegov status. Od po-četka romana postavlja se pitanje je li otac psihoanalize djelomično kriv za smrt četiriju sestara u kon-

centracijskom logoru i ne ostavlja čitatelja ravnodušnim. Kako bi se spasio od nacista, bolesni Freud bježi iz Beča, a zahvaljujući ugledu, mogao je povesti nekoliko ljudi sa sobom. Na tom popisu našli su se njegov liječnik, dvije služavke, čak i pas te šogorica, ali ne i njegove sestre. Dok će on zadnje dane života provodi-ti u Londonu, sestre će nacisti odvesti u logor Terezin, gdje će ih pogubiti. Autor se inspirirao

stvarnim događajima, a glavnu riječ u romanu dao je njegovoj najmlađoj sestri Adolfini, osjet-ljivoj ženi koju je majka odbacila. Jednostavan, a rječit, Smilevski je stvorio potresno djelo o tome kako je to živjeti u sjeni genija, sa zanimljivim dijalozima između Freuda i Adolfine. Iako autor čitatelja od prve stranice uvuče u radnju, nakon prve trećine čini se kao da počinje “vrludati”. No oni izdržljiviji neće požaliti. (jb)

Auður Ava Ólafsdóttir relativno je nepoznato ime u Hrvatskoj. Rođena u Reykjaviku, privukla je pozornost književnih kritičara i publike romanima u kojima je predstavila sasvim drukčiji pogled na svakodnevni život. Glavni lik Arnljotur (nadimak mu je Lobbi) suočava se s veli-kom životnom prekretnicom - tragičnom smrću majke. Napušta autistična brata blizan-ca i 80-godišnjeg oca te odlazi u

stari samostan u južnoj Europi kako bi vratio raskoš nekad veli-čanstvenom vrtu. Nenadano mu u posjet dolazi Anna s njihovom kćeri koju su začeli u stakleniku. Odluči preuzeti brigu i o kćeri sazrijevajući i pretvarajući se iz prilično nezrelog 22-godiš-njaka u odraslog i odgovornog čovjeka. To je priča o mladiću koji je zaokupljen seksom, smrću i njegovanjem ruža, no autorica se posebno zaokupila

njegovom očinskom ulogom. S jedne strane, roman ceste, a s druge, roman o odrastanju, “Rosa candida” je medidativna priča o ljubavi i stvaranju smisla u životu. Lobbi je vrlo uvjerljiv kao pripovjedač u prvom licu, iako neće odmah uvući čitatelja u radnju. Kako se likovi razvijaju i radnja produbljuje, tako će i čitatelj početi uživati na ovome maštovitom putovanju kroz život. (jb)

Nit vodilja ove knjige je mapiranje dijaloga između svijeta teksta i svijeta života, između kulture i prirode, izme-đu nemislivog (tijela, želje) uvijek već na putu u jezik i - misli. Litteris

Biografska proza o Dru-gome svjetskom ratu koja, kroz gledište dje-vojčice Tajane, opisuje “ozbiljnost velike povije-sti i strašnog vremena”. Mozaik knjiga

Lady Eleanor žudi za slobodom i avan-turom prije no što završi u društveno prihvatljivom braku, s muškarcem kojeg će joj odabrati neporočan stariji brat, vojvoda od Melbournea. Mozaik

Bijela tinta, Ingrid Šafranek

Ulica predaka,Sunčana Škrinjarić,roman

Sestra Sigmunda Freuda, Goce Smilevski, Fraktura. Preveo: Borislav Pavlovski

Rosa candida, Auður Ava Ólafsdóttir, Ljevak. Prevela: Dora Maček

Grijeh i osjećaji, Suzanne Enoch, ljubavni roman


Osim lova na ubojicu, uzbudljivi triler o Smoky Barrett nudi i duboke uvide u psihu likova

Gemmell je dva desetljeća brusio talent kao povijesni fantastičar kojeg odlikuje majstorsko pripovijedanje

Policijski triler o serijskom ubojici i dalje uznemiruje

Žestoke bitke i intrige u novoj vizijitrojanskog mita

Serijski ubojice nepresušni su izvor inspiracije, a što su grozni-ji i proračunatiji to su interesan-tniji i piscima i čitatelju. Tim se je receptom poslužio i američki pisac Cody McFadyen čiji su trileri “Čovjek iz sjene” i “Lice smrti” odmah nakon objavlji-vanja postali svjetski bestseleri. “Mračnija strana” nov je roman u serijalu o agentici Smoky Barrett, specijalnoj agentici FBI-ja, koja je u okršaju s najgorim

zločincima izgubila supruga i dijete, a lice joj je ostalo zauvijek unakaženo. Ovoga puta mora (vrlo diskretno) riješiti ubojstvo transeksualne kćeri istaknutog političara, no to će se pokazati težim nego što je izgledao. U ovom napetom trileru ubojica je uvijek korak ispred policije, a ni iskusnom čitatelju ovog žanra neće biti lako predvidjeti njihove poteze. Čak ni oni koji su propustili prve nastavke ovog

serijala neće biti zakinuti jer Cody McFayden ne živi na staroj slavi - radnja se ne nastavlja na prethodnike, a likovi su prikazani podjednako živo kao i u prethodnicima. Iako zbog plastičnih opisa ubojstava nije za one slabijeg želuca, “Mrač-nija strana” uzbudljiv je roman koji pokušava prodrijeti u psihu serijskog ubojice, ali i policajaca koji, poput njegovih žrtava, i sami skrivaju svoje tajne. (ib)

Nakon uzbudljivoga prvog dijela Gemmellove trilogije o Troji, ni drugi dio neće razočarati poklonike povijesti. No ovo nije Homerova Troja nego autorova rekonstrukcija trojanskog mita s veličanjem i kreiranjem nekih novih likova. Dok se prvi dio događa nekoliko godina prije rata s kraljem Enejom, njegovim zakletim neprijateljem Arguri-jem i Andromahom u glavnim ulogama, u ovom se dijelu oku-

pljaju svi kraljevi s Velike zelene pučine, a u središtu su priče opet tri lika - odbjegla kraljevna Pirija, ratnik Kaliad i njegov prijatelj Banoklo koji će u budućim bitkama postati legenda. Iako je riječ o povijesnoj fikciji koja se isprepleće s legendama, zalju-bljenici u antičke mitove, bogove i prvoklasne junake sigurno će doći na svoje. Čitatelji će ostati prikovani uz knjigu zahvaljujući autorovu majstorskom pripo-

vijedanju u kojem su savršeno isprepletene brojne intrige i izdaje, a ne manjka ni krvavih scena. Gemmell je najprodava-niji britanski povijesni fantasti-čar te je u dva desetljeća rada izbrusio talent napisavši više od 30 djela prodanih u milijunskim naknadama. Pišući zadnji dio trilogije o Troji, izdalo ga je srce, no srećom, djelo je završila nje-gova žena osjećajući da “samo ona to može završiti”. (jb)

Iako se knjiga bavi pov. događajima o kojima je ispisano puno stranica,

autor se pobrinuo da pred čitatelje iznese pregršt novih informacija o do

gađajima koje smatramo općepoznatima. Profil

Traganje za istinom o čovjeku, o ljudskom postoja

nju u svijetu, bitna je tematika ove knjige, a a da

se pritom želi ići do dna, “nakraj no ći”, do kraja

nepoznanice, predviđa već naslov. Meandarmedia

Priča o sedam naraštaja obitelji Wilde epska je

saga o senzacionalnim uspjesima i strašnim

tragedijama. Povezivanjem naraštajâ otkriva

se potpunija slika Oscara Wildea, briljantnog

Irca. Ljevak

To okrutno stoljeće,

Bogusław Wołoszański

Mračnija strana, Cody McFayden, Znanje. Preveo: Vojko Plovanić

Troja: Gromoviti štit, David Gemmell, Mozaik knjiga. Preveo: Mladen Jurčić

Putovanje nakraj noći, Louis-Ferdinand

Céline

Više od jednog života,

Gerard Hanberry


Nakon megauspješnog ‘Triptiha’ autorica je opet osvojila i publiku i kritičare disleksičnim istražiteljem

Iako nije završila serijal jer je dobila otkaz, Smith u 6. dijelu nudi pregršt zabave, nadnaravnoga i mračnoga

Brutalan i napet krimić koji se čita u jednom dahu

Vampirska poslastica prepuna drame i ljubavnih intriga

Karin Slaughter, uz kraljicu foren-zike Patriciju Cornwell, jedna je od najboljih autorica kriminali-stičkih trilera današnjice. Iako je spisateljsku karijeru počela prije desetak godina, otkrila je “tajnu” uspjeha - brutalni zločini, mjesto radnje Atlanta s rekordnom stopom zločina u SAD-u i jedan istražitelj. Ali ne bilo kakav. Will Trent je disleksičan agent koji zločine istražuje na nekonven-cionalne načine. Asocijalan je,

ali pošten. Disleksiju je oduvijek smatrao osobnim neuspjehom te se koristi raznim trikovima kako bi je skrio: nosi sat da bi razliko-vao lijevu od desne strane, slu-čajeve mapira po bojama, a dik-tafon i softver za prepoznavanje glasova glavni su mu “pomagači” u rješavanju slučajeva. Unatoč svemu on je istražitelj s najboljim “nosom”. Kad u vili u policija nađe izbodenu mladu djevojku, a u krhotinama stakla u pred-

vorju kuće šokiranu majku koja je golim rukama ubila mladića kojeg je tamo zatekla, Will Trent shvaća da ovo nije običan slučaj. Svaka minuta je važna jer tragova je malo, a svjedoka nema. Osim izvrsne priče, Slaughter sjajno ponire u emocije likove, ponekad toliko duboko da će čitatelji steći dojam kao da ih poznaju. Obrati su originalni te vode do zani-mljiva kraja, a lik Willa Trenta ne zaboravlja se samo tako. (jb)

Untaoč tomu što su “Vampirski dnevnici” na male ekrane u Ame-rici došli 2009., L. J. Smith napisala ih je još 1991. i osvojila srca ne samo mlađe nego i starije publike. Vampiri su “zaposjeli” književ-nost u 18. stoljeću, no ovo je prvi tinejdžerski serijal o vampirima koji je pokrenuo lavinu koja ne jenjava. Već godinama vlada trend ekranizacije knjiga s vampirima u glavnoj ulozi i, čini se, kako ih se publika još nije zasitila (knji-

ge Stephenie Meyer postale su blockbusteri, a prema romanima Charlaine Harris snimljena je sjaj-na serija “True Blood”). Ljubavni trokut u kojem se dva vampira bore za smrtnu djevojku i više je nego provjeren recept za uspjeh. Još kad je riječ o braći, čitanje u jednom dahu je zajamčeno. Nakon silnih peripetija između Elene Gilbert i Stefana i Damona Salvatorea u šestom nastavku se-rijala te drugom zasebne trilogije

“Povratak” Elena se suočava s još neviđenim opasnostima. Primora-na je s Damonom otići u Mračnu dimenziju kako bi spasila njegova brata Stefana. No i na tom opa-snom putu još više je muči koga od njih dvojice ona doista voli. Unatoč tomu što autorica pone-kad zamara detaljnim opisima li-kova i “skakanjem” iz jedne radnje u drugu, dramatike i pustolovine ne nedostaje, što će znati cijeniti pravi vampiroljupci. (jb)

Nakon škole Clay Jensen na trijemu nađe kutiju. U njoj je sedam dvostranih audiokaseta. Na njima je trinaest priča. Trinaest razloga zašto se Hannah Baker ubila prije dva tjedna. Algoritam

Nezaboravno putovanje Indijom sredinom proš-log stoljeća. Nedugo nakon stjecanja samo-stalnosti - dok Indiju tresu politički i vjerski nemiri. Profil

U ovoj knjizi pred-stavljeno je 150 velikana hrvatske prošlosti. Riječ je o osobama koje su zadužile hrvatski narod, ali i čitavu Europu. Mozaik knjiga

Trinaest razloga, Jay Asher, krimić

Sveta rijekaVikram Seth, roman

Krhotine, Karin Slaughter, Znanje. Prevela: Mirta Jambrović

Vampirski dnevnici 6 (Povratak: Sjenke duša), L. J. Smith, Algoritam. Prevela: Petra Matić

Velikani hrvatske prošlosti, Hrvoje Kekez


Autor brojnih bestselera još je jedanput proniknuo u tajnu vode koja nikog neće ostaviti ravnodušnim

Povijest naporne obitelji njemačke glumice Adriane Altaras doista podsjeća na obiteljsko okupljanje

Zahvalnost i ljubav najsnažnije su sile u svemiru

Ne, ovo nije tajna ispovijed Titova oftamologa

S 43 godine Emoto je postao “opsjednut” vodom, promatra-jući je na način na koji je dotad nitko nije promatrao - da je živa i prenosi informacije. Iako je diplomirao međunarodne odnose, odlučio je otići u Indiju na studij alternativne medicine koji je završio 1992. Budući da je čovjek sastavljen uglavnom od vode, mučilo ga je koliko voda utječe na naše zdravlje i krenuo u potragu koja traje već

više od 20 godina. Ne samo što je dokazao da voda posjeduje inteligenciju i svijest nego su mu knjige postale bestseleri što ovaj japanski istraživač nije očekivao. U knjizi “Poruke vode i svemira” otkriva nove istine koje nam pokazuje voda, a to je da su ljubav i zahvalnost naj-snažnije sile u svemiru. Još od djetinjstva Emoto si je postav-ljao jednostavna pitanja poput: “Odakle sam došao, zašto i

kamo ću otići kad umrem”. U potrazi za istinom vode tvrdi da je pronašao odgovor na temlje-no pitanje zašto smo rođeni na Zemlji, zašto živimo na njoj i zašto umiremo. Oko njegovih istraživanja diglo se mnogo pra-šine u javnosti. S jedne strane, istomišljenici su ga podupirali, a bilo je i onih koji su ga pokušali diskreditirati. U svakom slučaju, zanimljivo štivo vrijedno čitanja i otvaranja uma. (jb)

Njemačka glumica i redatelji-ca Adriana Altaras, rođena u Zagrebu, u autobiografiji “Titove naočale” isprepleće događaje iz kaotičnog umjetničkog života u Berlinu s poviješću svoje obitelji. Nakon očeve smrti nasljeđuje stan i dugo čuvane obiteljskih tajni. Naime, njezin je otac tije-kom jedne od ofenziva popravio Titove naočale i neizravno bio zaslužan za dobivenu bitku, ali i daljnje povijesti. Stoga u široj

obitelji ima status heroja, no autoricu ipak muči to što, prema povijesnim podacima, Tito u toj fazi života nije nosio naočale. Unatoč naslovu, to je manje-više sve što se o Titu može pročitat. Nema tajnih ispovijedi Mar-šalovih ljubavnica, pa čak ni razgovora s njegovim oftamolo-gom. Knjigu mnogo točnije de-finira podnaslov “Povijest moje naporne obitelji”, a doživljaj koji pruža sličan maratonskom

razgovoru s postarijim članom obitelji koji je proživio niz ratova, revolucija i egzodusa. Ali pomalo je dosadan. I naporan. No kao što pristojnost nalaže da se dosadnog praujaka pristojno posluša, tako bi i knjizi trebalo pružiti priliku jer je u Njemačkoj bila na listi bestsellera. Unatoč tome što u njoj baš i nema Tita, a ni nekog posebnog humora, ako se izuzme par pretpotopnih partizanskih viceva. (ib)

Junak ove priče pisane u formi dnevnika je

Indijanac Gaylon koji je, zahvaljujući Zakladi

Ana Rukavina, Ankici donirao svoje matične

stanice i spasio joj život. Profil

Priručnik za tinejdžere kako steći prijatelje,

kako ostvariti ciljeve, u koga se (ne)zaljubiti,

kako odgojiti rodite-lje, a tu je i mali tečaj pozitivnog mišljenja i

samopouzdanja. Profil

Knjiga je vrlo osobno i autobiografsko viđenje

odnosa između dviju vr-sta visokointeligentnih sisavaca na ovome pla-

netu. Ima sočnih tema o kojima vlasnici pasa ne “ćakulaju” u parkovima bez rumenjenja. Ljevak

Indijanac Komanč,

Ankica Begić

Poruke vode i svemira, Masaru Emoto, VBZ. Prevela: Aleksandra Barlović

Titove naočale, Adriana Altaras, Mozaik knjiga. Prevela: Branka Grubić

Teen psiha, Dubravka Miljković i

Majda Rijavec

Bez dlake na jeziku, Rujana Jeger, priča o psima i ljudima


Letica navodi u fusnoti zanimljiv detalj, koji u Hrvatskoj nije naveliko komentiran iako je knjiga neko vrijeme u prodaji

Dosljedno, pametno i zabavno pretresanje moralnih pitanja koje svakodnevno izazivaju žučne rasprave

Analiza obnove četništva u Republici Srpskoj

Je li ispravno žrtvovati jedan život da bi se spasilo više njih?

Letica problematizira obnovu veli-kosrpske ideje, koju vidi kao aktu-alnu opasnost. Osnovna mu je teza da Srbi, nakon gubitka ratova ‘90-ih te odricanja od NOB-a i Tita, sad traže novo povijesno uporište, koje nalaze u ravnogorskom pokretu. Letica u fusnoti navodi zanimljiv detalj, koji u Hrvatskoj nije naveliko komentiran. Prenosi optužbe koje su protiv današnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića u Srbiji iznijeli Nataša Kandić, predsjedni-

ca Fonda za humanitarno pravo, i Vladimir Beba Popović, bivši ministar informiranja. Prema tim tvrdnjama, Tomislav Nikolić je u jesen 1991. osobno pobio skupinu hrvatskih civila, staraca. “Bivši šef Ureda za informiranje u Đinđiće-voj vladi Vladimir Popović”, piše Letica, “izjavio je za beogradsku televiziju B91, u svibnju 2007., kako mu je nekadašnji šef srbijan-ske Službe državne bezbednosti (SDB) Jovica Stanišić, ispričao da je

tadašnji Šešeljev zamjenik Tomislav Nikolić u selu Antin u jesen 1991. osobno pobio skupinu civila. Kad se malo napio, navečer je, kako bi pokazao da je i on pravi Srbin, uzeo kalašnjikov i neke bake i djedove pobio i bacio u bazen...”. Letica navodi i kako je zbog tih tvrdnji Na-tašu Kandić tužila Srpska radikalna stranka, a Nikolić je tvrdio kako u Antinu nitko nije poginuo. No Fond za humanitarno pravo tvrdi suprotno. (br)

Nemoral, pohlepa i manipulacija ili površnost osobine su koje je uvijek lakše uočiti kod drugih nego kod sebe. U takvim su procjenama ljudi rijetko logički dosljedni, ali Michael J. San-del pokušava (i uspijeva) baciti snažno svjetlo na moralne dvojbe koje prate čovjeka od davnina do današnjih dana. Za ovog profesora s Harvarda ne postoje tabi, zbog čega su njegova predavanja uvijek izuzetno posjećena, a knjige na

listi najčitanijih. I u “Pravednosti” preispituje ispravnost moralnih odluka koje donosimo ili dopušta-mo drugima da donose umjesto nas. Nadomjesno majčinstvo, istospolni brakovi, kanibalizam uz pristanak, eutanazija, vojna oba-veza, moralne granice na tržištu kapitala teme su koje tjeraju ljude da zauzimaju različita stajališta u raspravama. Pritom se dotiču sve-vremenskih dvojbi - je li moralno ispravno žrtvovati jedan život da

se spasi njih deset? Je li izvrta-nje istine poštenije od laganja? Sandel u “Pravednosti” otresa stoljetnu prašinu s termina kao što su načelo utilitarizma, Kantov kategorički imperativ i Rawlsova teoriju prava te pokazuje kako su ta mišljenja oblikovala našu svakodnevnicu. Unatoč teškim temama, Sandel je vrlo zabavan, pa s njegovom knjigom neće imati problema ni oni koji su u srednoj školi markirali filozofiju. (ib)

Prvi radni priručnik pot-puno usklađen s novim hrvatskim pravopisom, a Marko Alerić jedan je od recenzenata tog pra-vopisa. Donosi novinu u pristupu standardnomu hrvatskom jeziku. Profil

Objašnjava kako je elita grabežljivaca preuzela svijet te izlaže mrežu financijskog i političkog utjecaja koja je pripremi-la “grabežljivcima” put do osvajanja. TIM press

Rafe Bowman stigao je iz Amerike kako bi se upoznao s Natalie, kćeri ledi i lorda Blandforda. Shvati da će prije udvaranja morati naučiti pravila londonskog društva. Mozaik knjiga

Hrvatski u upotrebi, M. Alerić i T. G. Alerić

Nacija grabežljivaca,Charles H. Ferguson

Mala povijest Velike Srbije, Slaven Letica, 24sata/Vuković & Runjić

Pravednost, Michael J. Sandel, Algoritam. Preveo: Srđan Dvornik

Božićno jutro, Lisa Kleypas, ljubavni roman


Napeta književna djela koja je šteta preskočiti

U ime države: Prodaja Matej Šurc, Blaž Zgaga, Jesenski i Turk

Očajnički sluteći Cohena Irena Lukšić, Disput

Porculansko lice Tihomir Duvnjak, Studio TiM, Rijeka

Sjene na travi Karen Blixen, Disput

Zapisi iz mrtvog doma Bora Ćosić, Durieux

Urbani vračevi ur. Renata Jašek i Ivica Šimić, Slobodna Dalmacija

Ljubav u četvero Jane Fallon, Algoritam

Bludno smeđaHande Altayl, Hena com

Bez zbogom svemu tomeSnežana Bukal, MeandarMedia

Antropologija i moderni svijet Claude Levi-Strauss, TIM press

Vjerujem... Ivan Karlić, Kršćanska sadašnjost

Što je politika? : Fragmenti iz zaostavštine Hannah Arendt, Disput

Svaka dobra knjiga dođe kao nova pustolovina

Umijeće jasnog mišljenja Rolf Dobelli, Edicije Božičević

Buddha ulazi u bar Lodro Rinzler, Planetopija

Sto faca i acaAleksandar Stanković, VBZ

Književna Groupie Pavle Svirac, Udruga za kulturu i nove medije Arteist

Tri košćice-kvarat mesa 1-4Nikola Turk, Nikola Turk

Kako biti žena Caitlin Moran, Planetopija

SpiritualiaBernardin Škunca, Glas koncila

O nedaći biti rođenEmile Michel Cioran, Jesenski i Turk

Sociologija i party scena Rašeljka Krnić i Benjamin Perasović, Ljevak

Neprikladna nevjesta Jane Feather, Leo Commerce

U posljednjih mjesec dana izašao je više nego jedan dobar naslov, a žanrovski variraju od kriminalističkih, ZF-romana do duhovnih knjiga te zanimljivih publicističkih naslova


Priča o vjernosti, ljubavi, praštanju te putovanju

Šašava predstava s mnogo plesa, smijeha i šala

Dražesni neotesanko od psa odvest će vas u najotkačeniju avanturu

Divna basna koja će oduševiti djecu i odrasle

Čarobna metla stvara probleme slatkom psiću

Velimir obožava smišlja-ti priče za mališane Luku i Lanu, a najveća mu je nagrada kompliment: “Tata, ovo je bila najbolja priča do sada!” Pone-kad mi ih Velimir prepričava i kaže da ih je trebao zapisati. Iz te tvornice mašte izašla je i priča o “Velikom i Malom glo-busiću”. Sva djeca su u nekoj fazi odrastanja fascinirana svemirom, njegovom veliči-nom i ljepotom. To je priča o ljubavi, vjernosti, putovanju i opraštanju kroz koju će djeca upoznati sve planete Sunčevog sustava. Algoritam

Što se zbiva kad životinje s Rahelina posjeda otkriju košaru punu stare odjeće? Svi se odjenu! Odjeća je bila namijenjena dobrotvornoj školskoj prodaji, ali životinje su se previše dobro zabavljale da bi se odrekle svojih novih kostima. Potom im je učite-ljica predložila da nastupe na glazbeno-plesnoj priredbi. Pas Očalinko i pjevačice s Ra-helina imanja vježbali dugo su i marljivo vježbali u novim kostimima, pa je glazbeno-plesna priredba postigla veliki uspjeh. Školska knjiga

Prvi je dan škole, i Cassie je već spremna. A spreman je i njezin pas Marley!Premda je dobio naredbu da bude miran, Marley će iskopati tunel iz dvorišta i na-njušiti put do škole. Lutajući hodnicima u potrazi za Cassie, umjesto nje pronaći će nevolje. U kantini će proždrijeti koji hot dog, u kabinetu za kemiju osloboditi go-milu miševa i neće biti spreman zausta-viti se prije nego što locira svoju najbolju prijateljicu. Ovaj dražesni neotesanko od psa možda nije veliki učenjak, no zasigur-no je pun školskoga duha! Prepun akcije i Marleyjevih ludorija, ovaj će vas nastavak hit slikovnica “Zločesti pas, Marley!” , natjerati da zavijate još. Algoritam

Danju i noću, po kiši i suncu gospodin Ku-Ku oglašuje vrijeme u šumi i otkukuje puni sat, četvrt sata i četvrt do punog sata. Ubrzo je šumskim životinjama točno vrijeme postalo važno. Sve su bile u strahu od kašnjenja. A onda je jednoga dana gospo-din Ku-Ku zaboravio otkukati vrijeme. „Što se pokvarilo?” zapitale su se životinje. Spisa-teljica Becky Bloom je stvorila divnu basnu koja će oduševiti djecu i odrasle. Gospodin Ku-Ku dosad je preveden na jedanaest jezika.Školska knjiga

Zabrinuti pas Ernest misli da je pred njim naporan dan jer mu je vještica s kojom živi ostavila veliki popis obveza: pomesti kuhinju, oprati posuđe, obrati maline i zaliti ruže. Ali baš kad je počeo mesti pod, mačka Sofija se sjetila vještičine čarobne metle i izvukla je iz ormara. No nastao je problem jer nije znala kako zaustaviti ča-robnu metlu, štapić kojim se uključuje pranje posuđa i čarobni šešir za skuplja-nje malina...Školska knjiga


OtkupŽiveo starac bez

ikoga svoga - sam na svetu. A na ze-mlji je vladala glad kakve nije bilo od

pamtiveka. Sa svih strana, iz Ukrajine, Belorusije, Litvani-je, Bohemije i Volinije, stiza-le su gomile prosjaka šireći glas o kraju i propasti svega pod suncem nebeskim. U zapadnim krajevima pojavi-la se crna smrt. Sa istoka su nailazili konjanici vitlajući krvavim sabljama.Starac je lutao poljem tražeći u suvoj zemlji korenje. Pod jednim sasušenim drvetom našao je izgladnelo dete. Uzeo je usnulog dečaka u naručje i odneo ga u kolibu. Upalio je vatru na ognjištu, skuvao ono malo preostalog zrnev-lja i stavio činiju s hranom ispred mališana. Dečak je gledao krupnim svetlim oči-ma, ali nije uzeo ni zalogaj. Onda je opet zaspao, a u snu se srećno osmehivao; to se, po svoj prilici, njegova duša radovala Putu. Čitavu noć i sledeći dan starac je proveo kraj ovog božjeg stvora, a suze su mu se slivale niz lice.U pripovesti “Lutanje jedne duše” Mendele Mojker zapisao je kako postoji jedan trenutak kada telo još pripada ovome svetu, ali je duša već krenula i traži svoje mesto u nebesima. Starac je zavoleo dečaka; ta ljubav beše jedina svetlost u tami nepodnošljivog života. A čo-vek, ni kad je mlad, ni kad je star, ne može bez svetlosti. Sada se, u sirotinjskoj kolibi, svetlost lagano gasila.Ne znajući šta drugo da učini, starac je otišao do raskrsni-ce, seo pored velikog ka-

mena. Ovako je razmišljao: “Svet je pun stradanja i bo-leština. Svuda se mogu sresti bogalji bez ruku, bez nogu, bez jezika, bez očiju. Puze po zemlji i dižu glavu prema nebesima slepi i gluvi. Oni kojima je oduzet razum tumaraju besciljno dru-movima. Klanjam se pred neshvatljivim delom kojem se ne može otkriti ni svrha ni smisao. Samo jedno ne mogu prihvatiti: umiranje deteta. To je nepravda veća od svih. Ako postoji nekakav otkup, ja ga preuzimam.”U taj čas pred njim se zaustavi neznanac. Videlo se da je to putnik koji dolazi izdaleka. Seo je pored starca. Pripalili su lule napunjene sušenom kukuruzovinom. Pušili su u tišini. Konačno, nepo-znati reče: “Tvoja molba je uslišena.”Pruži mu kovčežić. U kovčežiću optočenom zlatom i ukrašenom svetim slovima bila je zatvorena de-čakova duša. Starac se vratio kući, otvorio malu škrinju, nešto poput senke ili laga-nog daška vetra preleti preko sobe do dečakove postelje i mališan se probudi.Od toga dana najgore bolesti počeše da napadaju starca. Utroba mu je gorela, oči oticale, čitavog ga prekriše velike gnojave rane. Kraj njega je sedeo prozračni, bledi dečak krupnih očiju, brišući starčevo vrelo, oznojeno čelo, pružajući mu čanak vode. Ponekad je pevao melodičnim, milim glasom i susedi su dolazili do prozora da ga slušaju. Kada se starac pridigao, svi se užasnuše njegovog izgleda. Po licu i rukama izrasle su krupne,

kužne kraste, svi zubi pois-padali. Jednu ruku naslanjao je na debeli hrastov štap; s druge strane pridržavao ga je dečak. Tako su išli od sela do sela i prosili, a pogled na gubavog ukletog starca i nestvarno lepog dečaka kraj njega izazivao je kod svih sa-žaljenje.Jednoga jutra starac se probudi, ali dečaka više nije bilo. Ubogi prosjak sam nastavi put raspitujući se okolo. Niko nije znao gde je nestao dečak i šta mu se do-godilo.Na zvuk sofara svi su Jevreji izašli iz svojih kuća. Nebom su plovili oblaci koji su dobili oblike svetskih ču-desa. Velike građevine, stvo-rene od paučinaste magle, bešumno su se raspadale. Okeani u nebesima gutali su čitavu poznatu istoriju sveta.Majke su iznele iz kuća tek rođenu decu. Deca su vrišta-la zaplašena dugim, otegnu-tim zvukom roga. Zdravi su nosili na rukama bolesne i iznemogle, vukli ih na leđi-ma i na brzinu napravljenim nosilima. Nemoćni, bez ikoga svoga, pu zali su. Siro-čad u ritama žurila je ka čelu kolone. Stogodišnjaci su na-vlačili na sebe grobnu odeću dugo čuvanu, srećni što im konačno prestaju muke.Starac je hramao na začelju kolone. Svet beše pun gada, nepravde užasne. I on je bio prevaren. Zato nije žalio što je svemu došao kraj. Ipak, u dnu njegovih sasušenih očnih duplji pojavi se suza. Jedina preostala otkako je

izgubio dečaka. U tom času neko ga nežno dodirnu. Kraj njega je stajao mališan, sav u svetlu koje “se diže kao zora, sija blistavo kao sunce, divno i čisto”, kako je pevao slavni Solomon Ibn Gabi-rol.Zagrlio je starca. Jedan plameni zrak poneo ih je u visine, pronosio kroz mno-gobrojne hodnike, ispred njih su se otvarale velike i male kapije, plamteli požari crne vatre, orila se na sve strane strahovita grmlja-vina, a onda se nađoše u beskrajnom prostoru gde više nema gladi, patnje; ničeg osim večnosti. A dole, daleko dole, na udaljenosti koja se može meriti jedino beskonačnošću, na mračnoj planeti što je upravo umi-rala, otkrivala su se na sve strane vrata Gehene; uraga-ni i zemljotresi raznosili su prah i pepeo, vraćajući sve u prvobitni haos koji će trajati pedeset hiljada godina.

KRATKA PRIČA

PIše: FIlIP DAvID

Princ vatre Filip David, Fraktura

Glavni urednik književnoG priloGa bestbook: igor vikić, novinari i suradnici: marko miro alić, ida borovac, jasmina bauman, antonija sunara, snježana babić višnjić, dea marinović, filip david, boris rašeta

best-book-2

Documents