SVETO PISMO Staroga i Novoga zavjetaPreveo Stari zavjet ura Danii Preveo Novi zavjet Vuk Stef. Karadi

Sadraj1. Mojsijeva ...........................................................................................1 2. Mojsijeva .......................................................................................100 3. Mojsijeva .......................................................................................179 4. Mojsijeva .......................................................................................233 5. Mojsijeva .......................................................................................311 Isus Navin.........................................................................................377 Sudije................................................................................................421 Ruta...................................................................................................468 1. Samuilova.....................................................................................475 2. Samuilova.....................................................................................535 1. Carevima .......................................................................................586 2. Carevima .......................................................................................645 1. Dnevnika.......................................................................................702 2. Dnevnika.......................................................................................754 Jezdra ................................................................................................817

i

SadrajNemija...............................................................................................835 Jestira...............................................................................................861 Jov .....................................................................................................875 Psalmi...............................................................................................952 Price................................................................................................1139 Propovednik...................................................................................1205 Pesma nad pesmama....................................................................1222 Isaija................................................................................................1233 Jeremija..........................................................................................1325 Plac Jeremijin .................................................................................1428 Jezekilj............................................................................................1441 Danilo..............................................................................................1527 Osija................................................................................................1555 Joil ..................................................................................................1568 . Amos...............................................................................................1575

ii

SadrajAvdija..............................................................................................1586 Jona .................................................................................................1588 Mihej ...............................................................................................1592 . Naum...............................................................................................1600 Avakum...........................................................................................1605 Sofonija...........................................................................................1611 Agej.................................................................................................1617 Zaharija...........................................................................................1620 Malahija ...........................................................................................1635 Matej ...............................................................................................1640 . Marko..............................................................................................1701 Luka .................................................................................................1740 Jovan ...............................................................................................1805 Dela apostolska ..............................................................................1857 Rimljanima......................................................................................1916

iii

Sadraj1. Korincanima...............................................................................1940 2. Korincanima...............................................................................1963 Galatima ..........................................................................................1978 Efescima.........................................................................................1986 Filipljanima.....................................................................................1994 Kolosanima .....................................................................................2000 1. Solunjanima ................................................................................2006 2. Solunjanima ................................................................................2011 1. Timotiju.......................................................................................2015 2. Timotiju.......................................................................................2022 Titu..................................................................................................2027 Filimonu..........................................................................................2031 Jevrejima........................................................................................2033 Jakovljeva .......................................................................................2051 1. Petrova ........................................................................................2057

iv

Sadraj2. Petrova ........................................................................................2063 1. Jovanova....................................................................................2068 2. Jovanova....................................................................................2075 3. Jovanova....................................................................................2076 Judina.............................................................................................2078 Otkrivenje.......................................................................................2080

v

1. Mojsijeva

1. Mojsijeva1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50

1. Mojsijeva 1 glava1

U poetku stvori Bog nebo i zemlju.

2

A zemlja bjee bez oblija i pusta, i bjee tama nad bezdanom; i duh Boji dizae se nad vodom.3

I ree Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. 4I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva no. I bi vee i bi jutro, dan prvi.6

Potom ree Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. 7I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. 8A svod nazva Bog nebo. I bi vee i bi jutro, dan drugi. Potom ree Bog: neka se sabere voda to je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokae suho. I bi tako. 10I suho nazva Bog zemlja, a zborita vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.11 9

Opet ree Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi sjeme, i drvo rodno, koje raa rod po svojim vrstama, u kojem e biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. 12I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje raa rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.1

13

I bi vee i bi jutro, dan trei.

Potom ree Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i no, da budu znaci vremenima i danima i godinama; 15I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. 16I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo vee da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja nou, i zvijezde. 17I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. 18I da upravljaju danom i nou, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.19

14

I bi vee i bi jutro, dan etvrti.

20

Potom ree Bog: neka vrve po vodi ive due, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. 21I stvori Bog kitove velike i sve ive due to se miu, to provrvjee po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro; 22I blagoslovi ih Bog govorei: raajte se i mnoite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se mnoe na zemlji.23

I bi vee i bi jutro, dan peti.

24

Potom ree Bog: neka zemlja pusti iz sebe due ive po vrstama njihovijem, stoku i sitne ivotinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. 25I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne ivotinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.26

Potom ree Bog: da nainimo ovjeka po svojemu obliju, kao to smo mi, koji e biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh ivotinja to se miu po zemlji.27

I stvori Bog ovjeka po obliju svojemu, po obliju Boijemu stvori ga; muko i ensko stvori ih. 28I blagoslovi ih Bog, i ree im Bog: raajte se2

i mnoite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja to se mie po zemlji.29

I jo ree Bog: evo, dao sam vam sve bilje to nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to e vam biti za hranu. 30A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu to se mie na zemlji i u em ima dua iva, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.31

Tada pogleda Bog sve to je stvorio, i gle, dobro bjee veoma. I bi vee i bi jutro, dan esti. 1. Mojsijeva 2 glava1

Tako se dovri nebo i zemlja i sva vojska njihova.

2

I svri Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uini; i poinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uini; 3I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poinu od svijeh djela svojih, koja uini;4

To je postanje neba i zemlje, kad postae, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, 5I svaku biljku poljsku, dokle je jo ne bjee na zemlji, i svaku travku poljsku dokle jo ne nicae; jer Gospod Bog jo ne pusti dada na zemlju, niti bjee ovjeka da radi zemlju, 6Ali se podizae para sa zemlje da natapa svu zemlju.7

A stvori Gospod Bog ovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh ivotni; i posta ovjek dua iva.8

I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti ovjeka, kojega stvori. 9I uini Gospod Bog, te nikoe iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od ivota usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.3

10

A voda tecijae iz Edema natapajui vrt, i odande se dijeljae u etiri rijeke. 11Jednoj je ime Fison, ona tee oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata, 12I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha. 13A drugoj je rijeci ime Geon, ona tee oko cijele zemlje Huske. 14A treoj je rijeci ime Hidekel, ona tee k Asirskoj. A etvrta je rijeka Efrat.15

I uzevi Gospod Bog ovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga uva.16

I zaprijeti Gospod Bog ovjeku govorei: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; 17Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusi s njega, umrijee.18

I ree Gospod Bog: nije dobro da je ovjek sam; da mu nainim druga prema njemu. Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako e koju nazvati, pa kako Adam nazove koju ivotinju onako da joj bude ime; 20I Adam nadjede ime svakom ivinetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne nae Adamu drug prema njemu.21 19

I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; 22I Gospod Bog stvori enu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.23

A Adam ree: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime ovjeica, jer je uzeta od ovjeka.24

Za to e ostaviti ovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepie se k eni svojoj, i bie dvoje jedno tijelo.

4

25

A bjehu oboje goli, Adam i ena mu, i ne bjee ih sramota.

1. Mojsijeva 3 glava1

Ali zmija bjee lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa ree eni: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? A ena ree zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; 3Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete. A zmija ree eni: neete vi umrijeti; 5Nego zna Bog da e vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oi, pa ete postati kao bogovi i znati to je dobro to li zlo.6 4 2

I ena videi da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i muu svojemu, te i on okusi. 7Tada im se otvorie oi, i vidjee da su goli; pa spletoe lia smokova i nainie sebi pregae.8

I zaue glas Gospoda Boga, koji iae po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i ena mu ispred Gospoda Boga meu drveta u vrtu.9

A Gospod Bog viknu Adama i ree mu: gdje si?

10

A on ree: uh glas tvoj u vrtu, pa se poplaih, jer sam go, te se sakrih.11

A Bog ree: ko ti kaza da si go? da nijesi jeo s onoga drveta to sam ti zabranio da ne jede s njega?12

A Adam ree: ena koju si udruio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.5

13

A Gospod Bog ree eni: zato si to uinila? A ena odgovori: zmija me prevari, te jedoh.14

Tada ree Gospod Bog zmiji: kad si to uinila, da si prokleta mimo svako ivine i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vue i prah da jede do svojega vijeka. 15I jo meem neprijateljstvo izmeu tebe i ene i izmeu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono e ti na glavu stajati a ti e ga u petu ujedati.16

A eni ree: tebi u mnoge muke zadati kad zatrudni, s mukama e djecu raati, i volja e tvoja stajati pod vlau mua tvojega, i on e ti biti gospodar. Pa onda ree Adamu: to si posluao enu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavi da ne jede s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom e se od nje hraniti do svojega vijeka; 18Trnje i korov e ti raati, a ti e jesti zelje poljsko; 19Sa znojem lica svojega jee hljeb, dokle se ne vrati u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah e se vratiti.20 17

I Adam nadjede eni svojoj ime Jeva, zato to je ona mati svjema ivima.21

I naini Gospod Bog Adamu i eni njegovoj haljine od koe, i obue ih u njih. I ree Gospod Bog: eto, ovjek posta kao jedan od nas znajui to je dobro to li zlo; ali sada da ne prui ruke svoje i uzbere i s drveta od ivota, i okusi, te do vijeka ivi! 23I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet;24 22

I izagnav ovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima, s plamenijem maem, koji se vijae i tamo i amo, da uva put ka drvetu6

od ivota. 1. Mojsijeva 4 glava1

Iza toga Adam pozna Jevu enu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i ree: dobih ovjeka od Gospoda. 2I rodi opet brata njegova Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar. A poslije nekoga vremena dogodi se, te Kajin prinese Gospodu prinos od roda zemaljskoga; 4A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos, 5A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu se promijeni.6 7 3

Tada ree Gospod Kajinu: to se srdi? to li ti se lice promijeni? Nee li biti mio, kad dobro ini? a kad ne ini dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlau, i ti si mu stariji.8

Poslije govorae Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga.9

Tada ree Gospod Kajinu: gdje ti je brat Avelj? A on odgovori: ne znam; zar sam ja uvar brata svojega?10 11

A Bog ree: ta uini! glas krvi brata tvojega vie sa zemlje k meni. I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvojega iz ruke tvoje. 12Kad zemlju uzradi, nee ti vie davati blaga svojega. Bie potuka i bjegunac na zemlji.13

A Kajin ree Gospodu: krivica je moja velika da mi se ne moe oprostiti. 14Evo me tjera danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa e me ubiti ko me udesi.15

A Gospod mu ree: zato ko ubije Kajina, sedam e se puta to7

pokajati. I naini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi.16

I otide Kajin ispred Gospoda, i naseli se u zemlji Naidskoj na istoku prema Edemu.17

I pozna Kajin enu svoju, a ona zatrudnje i rodi Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svojega Enoh.18

A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila; a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha.19

I uze Lameh dvije ene: jednoj bjee ime Ada a drugoj Sela.

20

I Ada rodi Jovila; od njega se narodie koji ive pod atorima i stoku pasu.21

A bratu njegovu bjee ime Juval; od njega se narodie gudai i svirai.22

A i Sela rodi Tovela, koji bjee vjet kovati svata od mjedi i od gvoa; a sestra Tovelu bjee Noema.23

I ree Lameh svojim enama, Adi i Seli: ujte glas moj, ene Lamehove, posluajte rijei moje: ubiu ovjeka za ranu svoju i mladia za masnicu svoju.24

Kad e se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh e sedamdeset i sedam puta. 25A Adam opet pozna enu svoju, i ona rodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, ree, Bog dade drugoga sina za Avelja, kojega ubi Kajin. 26I Situ se rodi sin, kojemu nadjede ime Enos. Tada se poe prizivati ime Gospodnje.

8

1. Mojsijeva 5 glava1

Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori ovjeka, po obliju svojemu stvori ga. 2Muko i ensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih ovjek, kad bie stvoreni.3

I poivje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po obliju svojemu, kao to je on, i nadjede mu ime Sit. 4A rodiv Sita poivje Adam osam stotina godina, raajui sinove i keri; 5Tako poivje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije. A Sit poivje sto i pet godina, i rodi Enosa; 7A rodiv Enosa poivje Sit osam stotina i sedam godina, raajui sinove i keri; 8Tako poivje Sit svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije. A Enos poivje devedeset godina, i rodi Kajinana; 10A rodiv Kajinana poivje Enos osam stotina i petnaest godina, raajui sinove i keri; 11 Tako poivje Enos svega devet stotina i pet godina; i umrije. A Kajinan poivje sedamdeset godina, i rodi Maleleila; 13A rodiv Maleleila poivje Kajinan osam stotina i etrdeset godina, raajui sinove i keri; 14Tako poivje Kajinan svega devet stotina i deset godina; i umrije. A Maleleilo poivje ezdeset i pet godina, i rodi Jareda; 16A rodiv Jareda poivje Maleleilo osam stotina i trideset godina, raajui sinove i keri; 17Tako poivje Maleleilo svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije. A Jared poivje sto i ezdeset i dvije godine, i rodi Enoha; 19A rodiv Enoha poivje Jared osam stotina godina, raajui sinove i keri; 20 Tako poivje Jared svega devet stotina i ezdeset i dvije godine, i umrije.18 15 12 9 6

9

A Enoh poivje ezdeset i pet godina, i rodi Matusala; 22A rodiv Matusala poivje Enoh jednako po volji Bojoj trista godina, raajui sinove i keri; 23Tako poivje Enoh svega trista i ezdeset i pet godina;24

21

I ivei Enoh jednako po volji Bojoj, nestade ga, jer ga uze Bog.

25 26

A Matusal poivje sto i osamdeset i sedam godina, i rodi Lameha; A rodiv Lameha poivje Matusal sedam stotina i osamdeset i dvije godine, raajui sinove i keri; 27Tako poivje Matusal svega devet stotina i ezdeset i devet godina; i umrije. A Lameh poivje sto i osamdeset i dvije godine, i rodi sina, 29I nadjede mu ime Noje govorei: ovaj e nas odmoriti od posala naih i od truda ruku naih na zemlji, koju prokle Gospod. 30A rodiv Noja poivje Lameh pet stotina i devedeset i pet godina, raajui sinove i keri; 31Tako poivje Lameh svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije.32 28

A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.

1. Mojsijeva 6 glava A kad se ljudi poee mnoiti na zemlji, i keri im se narodie. 2Videi sinovi Boji keri ovjeije kako su lijepe uzimae ih za ene koje htjee.3 1

A Gospod ree: nee se duh moj do vijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im jo sto i dvadeset godina.4

A bijae tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Boji sastajahu sa kerima ovjeijim, pa im one raahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu.5

I Gospod videi da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve10

misli srca njihova svagda samo zle, 6Pokaja se Gospod to je stvorio ovjeka na zemlji, i bi mu ao u srcu. 7I ree Gospod: hou da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od ovjeka do stoke i do sitne ivotinje i do ptica nebeskih; jer se kajem to sam ih stvorio.8

Ali Noje nae milost pred Gospodom.

9

Ovo su dogaaji Nojevi: Noje bjee ovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Bojoj svagda ivljae Noje. 10I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta. A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja. 12I pogleda Bog na zemlju, a ona bjee pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji. I ree Bog Noju: kraj svakome tijelu doe preda me, jer napunie zemlju bezakonja; i evo hou da ih zatrem sa zemljom. 14Naini sebi koveg od drveta gofera, i naini pregratke u kovegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja. 15I naini ga ovako: u duinu neka bude trista lakata, u irinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata; 16Pusti dosta svjetlosti u koveg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovegu sa strane; i naini ga na tri boja: donji, drugi i trei. 17Jer evo pustiu potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima iva dua pod nebom; to je god na zemlji sve e izginuti. 18Ali u s tobom uiniti zavjet svoj: i ui e u koveg ti i sinovi tvoji i ena tvoja i ene sinova tvojih s tobom. 19I od svega iva, od svakoga tijela, uzee u koveg po dvoje, da sauva u ivotu sa sobom, a muko i ensko neka bude. 20 Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega to se mie na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka ue s tobom, da ih sauva u ivotu. 21I uzmi sa sobom svega to se jede, i uvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.22 13 11

I Noje uini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako uini.

11

1. Mojsijeva 7 glava I ree Gospod Noju: ui u koveg ti i sav dom tvoj; jer te naoh pravedna pred sobom ovoga vijeka. 2Uzmi sa sobom od svijeh ivotinja istih po sedmoro, sve mujaka i enku njegovu; a od ivotinja neistih po dvoje, mujaka i enku njegovu, 3Takoer i od ptica nebeskih po sedam, mujaka i enku njegovu, da im se sauva sjeme na zemlji. 4 Jer u do sedam dana pustiti dad na zemlju za etrdeset dana i etrdeset noi, i istrijebiu sa zemlje svako tijelo ivo, koje sam stvorio.5 1

I Noje uini sve to mu zapovjedi Gospod.

I bjee Noju est stotina godina kad doe potop na zemlju. 7I ue Noje u koveg i sinovi njegovi i ena njegova i ene sinova njegovijeh s njim radi potopa. 8Od ivotinja istih i od ivotinja neistih i od ptica i od svega to se mie po zemlji, 9Ue k Noju u koveg po dvoje, muko i ensko, kao to bjee Bog zapovjedio Noju.10

6

A u sedmi dan doe potop na zemlju.

Kad je bilo Noju est stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvalie se svi izvori velikoga bezdana, i otvorie se ustave nebeske; 12I udari dad na zemlju za etrdeset dana i etrdeset noi. 13Taj dan ue u koveg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i ena Nojeva i tri ene sinova njegovijeh s njima; 14Oni, i svakojake zvijeri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i to se god mie po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i to god leti i ima krila. 15Doe k Noju u koveg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima iva dua. 16Muko i ensko od svakoga tijela uoe, kao to bjee Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.17

11

I bi potop na zemlji za etrdeset dana; i voda doe i uze koveg, i podie ga od zemlje. 18I navali voda, i usta jako po zemlji, i koveg12

stade ploviti vodom. 19I navaljivae voda sve vema po zemlji, i pokri sva najvia brda to su pod cijelijem nebom. 20Petnaest lakata doe voda iznad brda, poto ih pokri.21

Tada izgibe svako tijelo to se micae na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve to gamie po zemlji, i svi ljudi. 22Sve to imae duu ivu u nosu, sve to bijae na suhu, pomrije. 23I istrijebi se svako tijelo ivo na zemlji, i ljudi i stoka i to god gamie i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i to s njim bjee u kovegu.24

I stajae voda povrh zemlje sto i pedeset dana.

1. Mojsijeva 8 glava1

A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke to bjehu s njim u kovegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu. 2I zatvorie se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dad s neba prestade. 3I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadae poslije sto i pedeset dana;4

Te se ustavi koveg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu. 5I voda opadae sve vema do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazae se vrhovi od brda.6

A poslije etrdeset dana otvori Noje prozor na kovegu, koji bjee nainio; 7I ispusti gavrana, koji jednako odlijetae i dolijetae dokle ne presahnu voda na zemlji. 8Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje. 9A golubica ne naavi gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u koveg, jer jo bjee voda po svoj zemlji; i Noje pruivi ruku uhvati je i uze k sebi u koveg. I poeka jo sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovega. 11I pred vee vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bjee otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.10

13

12

Ali poeka jo sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se vie ne vrati.13

est stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovegu, i ugleda zemlju suhu. 14A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bjee sva zemlja suha. Tada ree Bog Noju govorei: 16Izidi iz kovega ti i ena tvoja i sinovi tvoji i ene sinova tvojih s tobom; 17Sve zvijeri to su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i to god gamie po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziu po zemlji, i neka se plode i mnoe na zemlji. I izide Noje i sinovi njegovi i ena njegova i ene sinova njegovijeh s njim. 19Sve zvijeri, sve sitne ivotinje, sve ptice i sve to se mie po zemlji po svojim vrstama izidoe iz kovega.20 18 15

I naini Noje rtvenik Gospodu, i uze od svake iste stoke i od svijeh ptica istijeh, i prinese na rtveniku rtve paljenice.21

I Gospod omirisa miris ugodni, i ree u srcu svojem: neu vie kleti zemlje s ljudi, to je misao srca ovjeijega zla od malena; niti u vie ubijati svega to ivi, kao to uinih. 22Otsele dokle bude zemlje, nee nestajati sjetve ni etve, studeni ni vruine, ljeta ni zime, dana ni noi. 1. Mojsijeva 9 glava I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i ree im: raajte se i mnoite se, i napunite zemlju; 2I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve to ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i strae; sve je predano u vae ruke. 3to se god mie i ivi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. 4Ali ne jedite mesa s duom njegovom, a to mu je krv. 5Jer u i vau krv, due vae, iskati; od svake u je zvijeri iskati; iz ruke samoga ovjeka, iz ruke svakoga brata141

njegova iskau duu ovjeiju. 6Ko prolije krv ovjeiju, njegovu e krv proliti ovjek; jer je Bog po svojemu obliju stvorio ovjeka. 7Raajte se dakle i mnoite se; narodite se veoma na zemlji i namnoite se na njoj. I ree Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govorei: 9A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vaim sjemenom nakon vas, 10I sa svijem ivotinjama, to su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga to je s vama, sa svaim to je izalo iz kovega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim. 11Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele nee nijedno tijelo poginuti od potopa, niti e vie biti potopa da zatre zemlju.12 8

I ree Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeu sebe i vas i svake ive tvari, koja je s vama do vijeka: 13Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeu mene i zemlje. 14Pa kad oblake navuem na zemlju, vidjee se duga u oblacima, 15I opomenuu se zavjeta svojega koji je izmeu mene i vas i svake due ive u svakom tijelu, i nee vie biti od vode potopa da zatre svako tijelo. 16Duga e biti u oblacima, pa u je pogledati, i opomenuu se vjenoga zavjeta izmeu Boga i svake due ive u svakom tijelu koje je na zemlji.17

I ree Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uinio izmeu sebe i svakoga tijela na zemlji.18

A bijahu sinovi Nojevi koji izidoe iz kovega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. 19To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja. A Noje poe raditi zemlju, i posadi vinograd. 21I napiv se vina opi se, i otkri se nasred atora svojega. 22A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici brae svoje na polju. 23A Sim i Jafet uzee haljinu, i ogrnue je obojica na ramena svoja, i idui natrake pokrie njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvi se da ne vide golotinje oca svojega.1520

A kad se Noje probudi od vina, dozna ta mu je uinio mlai sin, 25I ree: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama brae svoje!26

24

I jo ree: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! 27Bog da rairi Jafeta da ivi u atorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga! I poivje Noje poslije potopa trista i pedeset godina. 29A svega poivje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije. 1. Mojsijeva 10 glava1 28

A ovo su plemena sinova Nojevijeh, Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodie sinovi poslije potopa.2

Sinovi Jafetovi: Gamer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Meseh i Tiras. A sinovi Gamerovi: Ashanas i Rifat i Togarma. A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim.

3

4

5

Od njih se razdijelie ostrva narodna na zemljama svojim, svako po jeziku svojemu i po porodicama svojim, u narodima svojim.6

A sinovi Hamovi: Hus i Mesrain, Fud i Hanan. 7A sinovi Husovi: Sava i Evila i Savata i Regma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava i Dadan. 8 Hus rodi i Nevroda; a on prvi bi silan na zemlji; 9Bjee dobar lovac pred Gospodom; zato se kae: dobar lovac pred Gospodom kao Nevrod. 10A poetak carstvu njegovu bjee Vavilon i Oreh i Arhad i Halani u zemlji Senaru. 11Iz te zemlje izae Asur, i sazida Nineviju i Rovot grad i Halah, 12I Dasem izmeu Ninevije i Halaha; to je grad velik.

16

A Mesrain rodi Ludeje i Enemeje i Laveje i Neftaleje, 14I Patroseje i Hasmeje, odakle izaoe Filisteji i Gaftoreji. A Hanan rodi Sidona, prvenca svojega, i Heta, 16I Jevuseja i Amoreja i Gergeseja, 17I Eveja i Arukeja i Aseneja, 18I Aradeja i Samareja i Amateja. A poslije se rasijae plemena Hananejska. 19I bjehu mee Hananejske od Sidona idui na Gerar pa do Gaze, i idui na Sodom i Gomor i Adamu i Sevojim pa do Dasa.20 15

13

To su sinovi Hamovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim.21

I Simu rodie se sinovi, najstarijemu bratu Jafetovu, ocu svijeh sinova Everovijeh.22

Sinovi Simovi bjehu: Elam i Asur i Arfaksad i Lud i Aram. A sinovi Aramovi: Uz i Ul i Gater i Mas. A Arfaksad rodi Salu, a Sala rodi Evera.

23

24

A Everu se rodie dva sina: jednom bjee ime Falek, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovu ime Jektan. 26A Jektan rodi Elmodada i Saleta i Sarmota i Jaraha, 27I Odora i Evila i Deklu, 28I Evala i Avimaila i Savu, 29I Ufira i Evilu i Jovava, ti svi bjehu sinovi Jektanovi. 30I ivljahu od Mase, kako se ide na Safir do gora istonijeh.31

25

To su sinovi Simovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim;32

To su porodice sinova Nojevijeh po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdijelie narodi po zemlji poslije potopa.

17

1. Mojsijeva 11 glava1

A bijae na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake rijei.

2

A kad otidoe od istoka, naoe ravnicu u zemlji Senarskoj, i naselie se ondje. 3Pa rekoe meu sobom: hajde da pravimo ploe i da ih u vatri peemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto krea. 4Poslije rekoe: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj e vrh biti do neba, da steemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji. A Gospod sie da vidi grad i kulu, to zidahu sinovi ovjeiji. 6I ree Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to poee raditi, i nee im smetati nita da ne urade to su naumili. 7Hajde da siemo, i da im pometemo jezik da ne razumiju jedan drugoga to govore.8 9 5

Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidae grada. Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.10

Ovo je pleme Simovo: bijae Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa. 11A rodiv Arfaksada poivje Sim pet stotina godina, raajui sinove i keri. A Arfaksad poivje trideset i pet godina, i rodi Salu; 13A rodiv Salu poivje Arfaksad etiri stotine i tri godine, raajui sinove i keri. A Sala poivje trideset godina, i rodi Evera; 15A rodiv Evera poivje Sala etiri stotine i tri godine, raajui sinove i keri. A Ever poivje trideset i etiri godine, i rodi Faleka; 17A rodiv Faleka poivje Ever etiri stotine i trideset godina, raajui sinove i keri. A Falek poivje trideset godina i rodi Ragava; 19A rodiv Ragava poivje Falek dvjesta i devet godina, raajui sinove i keri.1818 16 14 12

A Ragav poivje trideset i dvije godine i rodi Seruha; 21A rodiv Seruha poivje Ragav dvjesta i sedam godina, raajui sinove i keri. A Seruh poivje trideset godina, i rodi Nahora; 23A rodiv Nahora poivje Seruh dvjesta godina, raajui sinove i keri. A Nahor poivje dvadeset i devet godina, i rodi Taru; 25A rodiv Taru poivje Nahor sto i devetnaest godina, raajui sinove i keri.26 24 22

20

A Tara poivje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.

27

A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota. 28I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom.29

I oeni se Avram i Nahor, i eni Avramovoj bjee ime Sara a eni Nahorovoj ime Melha, ki Arama oca Melhe i Jeshe. 30A Sara bjee nerotkinja, i ne imae poroda.31

I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, enu Avrama sina svojega; i pooe zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i dooe do Harana, i ondje se nastanie.32

I poivje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu.

1. Mojsijeva 12 glava1

I ree Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju u ti ja pokazati. 2I uiniu od tebe velik narod, i blagosloviu te, i ime tvoje proslaviu, i ti e biti blagoslov. 3 Blagosloviu one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleu one koji tebe usproklinju; i u tebi e biti blagoslovena sva plemena na zemlji.19

4

Tada poe Avram, kao to mu kaza Gospod, i s njim poe Lot. A bjee Avramu sedamdeset i pet godina kad poe iz Harana. 5I uze Avram Saru enu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s duama koje bjehu dobili u Haranu; i pooe u zemlju Hanansku, i dooe u nju. I proe Avram tu zemlju do mjesta Sihema i do ravnice Moreke; a bijahu tada Hananeji u toj zemlji. 7I javi se Gospod Avramu i ree: tvojemu sjemenu dau zemlju ovu. I Avram naini ondje rtvenik Gospodu, koji mu se javio.8 6

Poslije otide odande na brdo koje je prema istoku od Vetilja, i ondje razape ator svoj, te mu Vetilj bjee sa zapada a Gaj s istoka; i ondje naini Gospodu rtvenik, i prizva ime Gospodnje.9

Odande otide Avram dalje idui na jug.

10

Ali nasta glad u onoj zemlji, te Avram sie u Misir da se ondje skloni; jer glad bjee velika u onoj zemlji.11

A kad se priblii da ve ue u Misir, ree Sari eni svojoj: gle, znam da si ena lijepa u licu. 12Zato kad te vide Misirci rei e: ovo mu je ena. Pa e me ubiti, a tebe e ostaviti u ivotu. 13Nego hajde kai da si mi sestra, te e meni biti dobro tebe radi i ostau u ivotu uz tebe. I kad doe Avram u Misir, vidjee Misirci enu da je vrlo lijepa. 15I vidjee je knezovi Faraonovi, i hvalie je pred Faraonom. I uzee je u dvor Faraonov. 16I on injae dobro Avramu nje radi, te imae ovaca i goveda i magaraca i sluga i slukinja i magarica i kamila.17 14

Ali Gospod pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Sare ene Avramove. 18Tada dozva Faraon Avrama i ree mu: ta mi to uini? zato mi nijesi kazao da ti je ena? 19Zato si kazao: sestra mi20

je? te je uzeh za enu. Sad eto ti ene, uzmi je, pa idi.20

I Faraon zapovjedi ljudima za nj, te ga ispratie i enu njegovu i to god imae. 1. Mojsijeva 13 glava Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i ena mu i sve to imae, takoer i Lot s njim. 2A bijae Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom. 3I iae svojim putovima od juga sve do Vetilja, do mjesta gdje mu prvo bijae ator, izmeu Vetilja i Gaja, 4Do mjesta, gdje pree bjee nainio rtvenik; i ondje prizva Avram ime Gospodnje.5 1

A i Lot koji iae s Avramom imae ovaca i goveda i atora. 6I zemlja ne mogae ih nositi zajedno, jer blago njihovo bijae veliko da ne mogahu ivjeti zajedno, 7I bijae svaa meu pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vrijeme ivljahu Hananeji i Ferezeji u onoj zemlji.8

Pa Avram ree Lotu: nemoj da se svaamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braa. 9Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako e ti na lijevo, ja u na desno; ako li e ti na desno, ja u na lijevo.10

Tada Lot podie oi svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapae rijeka, bjee kao vrt Gospodnji, kao zemlja Misirska, sve do Zagora, prije nego Gospod zatr Sodom i Gomor. 11I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otide Lot na istok; i razdijelie se jedan od drugoga:12

Avram ivljae u zemlji Hananskoj, a Lot ivljae po gradovima u onoj ravnici premjetajui svoje atore do Sodoma. 13A ljudi u Sodomu bijahu nevaljali, i grijeahu Gospodu veoma.

21

A Gospod ree Avramu, poto se Lot odijeli od njega: podigni sada oi svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad. 15Jer svu zemlju to vidi tebi u dati i sjemenu tvojemu do vijeka. 16I uiniu da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako ko uzmoe izbrojiti prah na zemlji, moi e izbrojiti i sjeme tvoje. 17Ustani, i prolazi tu zemlju u duinu i u irinu; jer u je tebi dati.18

14

I Avram die atore, i doe i naseli se u ravnici Mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje naini rtvenik Gospodu. 1. Mojsijeva 14 glava A kad bjee Amarfal car Senarski, Arioh car Elasarski, Hodologomor car Elamski i Targal car Gojimski, 2Zavojtie na Valu cara Sodomskoga, i na Varsu cara Gomorskoga, i na Senara cara Adamskoga, i na Simovora cara Sevojimskoga i na cara od Valake, koji je sada Sigor. 3Svi se ovi skupie u dolini Sidimskoj, koja je sada slano more. 4Dvanaest godina bjehu sluili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnue se. 5A etrnaeste godine doe Hodologomor i carevi koji bijahu s njim, i pobie Rafaje u Astarotu Karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju Kirijatajskom, 6I Horeje u planini njihovoj Siru do ravnice Faranske pokraj pustinje. 7Otuda vrativi se dooe u EnMispat, koji je sada Kadis, i isjekoe sve koji ivljahu u zemlji Amalikoj, i Amoreje koji ivljahu u AsasonTamaru.8 1

Tada izide car Sodomski i car Gomorski i car Adamski i car Sevojimski i car od Valake, koja je sada Sigor, izidoe na njih u dolinu Sidimsku, 9Na Hodologomora cara Elamskoga, i na Targala cara Gojimskoga, i na Amarfala cara Senarskoga, i na Arioha cara Elasarskoga, etiri cara na pet. 10A u dolini Sidimskoj bijae mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobjee car Sodomski i car Gomorski, i ondje padoe, a to osta pobjee u planinu. 11I uzee sve blago u Sodomu i Gomoru i svu hranu njihovu, i otidoe. 12Uzee i Lota, sinovca Avramova, i blago njegovo, i otidoe, jer ivljae u Sodomu.22

A doe jedan koji bjee utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji ivljae u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji bjehu u vjeri s Avramom. 14A kad Avram u da mu se zarobio sinovac, naorua sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodie u njegovoj kui, i poe u potjeru do Dana. 15Ondje razredivi svoje udari na njih nou sa slugama svojim, i razbi ih, i otjera ih do Hovala, koji je na lijevo od Damaska, 16I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svojega s blagom njegovijem, i ene i ljude.17

13

A car Sodomski izide mu na susret kad se vrati razbivi Hodologomora i careve to bijahu s njim, u dolinu Savinu, koje je sada dolina careva.18

A Melhisedek car Salimski iznese hljeb i vino; a on bijae svetenik Boga vinjega. 19I blagoslovi ga govorei: blagosloven da je Avram Bogu vinjemu, ije je nebo i zemlja! 20I blagosloven da je Bog vinji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega. A car Sodomski ree Avramu: daj meni ljude, a blago uzmi sebi. 22A Avram ree caru Sodomskom: diem ruku svoju ka Gospodu Bogu vinjemu, ije je nebo i zemlja, zaklinjui se: 23Ni konca ni remena od obue neu uzeti od svega to je tvoje, da ne ree: ja sam obogatio Avrama; 24Osim to su pojeli momci, i osim dijela ljudima koji su ili sa mnom, Esholu, Avnanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj dio. 1. Mojsijeva 15 glava1 21

Poslije ovijeh stvari doe Avramu rije Gospodnja u utvari govorei: ne boj se, Avrame, ja sam ti tit, i plata je tvoja vrlo velika.2

A Avram ree: Gospode, Gospode, ta e mi dati kad ivim bez djece, a na kom e ostati moja kua to je Elijezer ovaj Damatanin?23

3

Jo ree Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa e sluga roen u kui mojoj biti moj naljednik.4

A gle, Gospod mu progovori: nee taj biti naljednik tvoj, nego koji e izai od tebe taj e ti biti naljednik. 5Pa ga izvede napolje i ree mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih moe prebrojiti. I ree mu: tako e biti sjeme tvoje.6

I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu.

7

I ree mu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.8

A on ree: Gospode, Gospode, po emu u poznati da e biti moja?

I ree mu: prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupe. 10I on uze sve to, i rasijee na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasijee ptica. 11A ptice slijetahu na te mrtve ivotinje; a Avram ih odgonjae. 12A kad sunce bjee na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. I Gospod ree Avramu: znaj zacijelo da e sjeme tvoje biti doljaci u zemlji tuoj, pa e joj sluiti, i ona e ih muiti etiri stotine godina. 14Ali u suditi i narodu kojemu e sluiti; a poslije e oni izai s velikim blagom. 15A ti e otii k ocima svojim u miru, i bie pogreben u dobroj starosti. 16A oni e se u etvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim jo nije kraj. A kad se sunce smiri i kad se smre, gle, pe se dimljae, i plamen ognjeni prolaae izmeu onijeh dijelova. 18Taj dan uini Gospod zavjet s Avramom govorei: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata, 19Kenejsku, Kenezejsku i Kedmonejsku, 20I Hetejsku i Ferezejsku i Rafajsku, 21I Amorejsku i Hananejsku i Gergesejsku i Jevusejsku.2417 13

9

1. Mojsijeva 16 glava1

Ali Sara ena Avramova ne raae mu djece. A imae robinju Misirku, po imenu Agaru. 2Pa ree Sara Avramu: Gospod me je zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Avram prista na rije Sarinu. I Sara ena Avramova uze Agaru Misirku robinju svoju, i dade je za enu Avramu muu svojemu poslije deset godina otkako se nastani Avram u zemlji Hananskoj. 4I on otide k Agari, i ona zatrudnje; a kad vidje da je trudna, ponese se od gospoe svoje.5 3

A Sara ree Avramu: uvreda moja pada na tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju, a ona vidjevi da je trudna ponese se od mene. Gospod e suditi meni i tebi.6

A Avram ree Sari: eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, ini s njom to ti je volja. I Sara je stade zlostaviti, te ona pobjee od nje. 7Ali aneo Gospodnji nae je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur. 8I ree joj: Agaro, robinjo Sarina, otkuda ide, kuda li ide? A ona ree: bjeim od Sare gospoe svoje.9

A aneo joj Gospodnji ree: vrati se gospoi svojoj i pokori joj se.

Opet joj ree aneo Gospodnji: umnoiu veoma sjeme tvoje, da se nee moi prebrojati od mnoine. 11Jote joj ree aneo Gospodnji: eto si trudna, i rodie sina, i nadjeni mu ime Ismailo; jer je Gospod vidio muku tvoju. 12A bie ovjek ubojica; ruka e se njegova dizati na svakoga a svaija na njega, i nastavae na pogledu svoj brai svojoj. Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: ti si Bog, koji vidi. Jer govorae: zar jo gledam iza onoga koji me vidje? 14Toga radi zove se studenac onaj studenac ivoga koji me vidi; a on je izmeu Kadisa i Varada.2513

10

15

I rodi Agara Avramu sina; i nadjede Avram sinu svojemu, kojega mu rodi Agara, ime Ismailo. 16A bjee Avramu osamdeset i est godina kad mu Agara rodi Ismaila. 1. Mojsijeva 17 glava A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i ree mu: ja sam Bog svemogui, po mojoj volji ivi i budi poten. 2I uiniu zavjet izmeu sebe i tebe, i vrlo u te umnoiti.3 1

A Avram pade niice. I Gospod mu jo govori i ree: 4Od mene evo zavjet moj s tobom da e biti otac mnogim narodima. 5Zato se vie nee zvati Avram, nego e ti ime biti Avraam, jer sam te uinio ocem mnogih naroda; 6Dau ti porodicu vrlo veliku, i nainiu od tebe narode mnoge, i carevi e izai od tebe. 7A postavljam zavjet svoj izmeu sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vjean, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe; 8I dau tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si doljak, svu zemlju Hanansku u dravu vjenu, i biu im Bog.9

I ree Bog Avramu: ti pak dri zavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe od koljena do koljena. 10A ovo je zavjet moj izmeu mene i vas i sjemena tvojega nakon tebe, koje ete drati: da se obrezuje izmeu vas sve mukinje. 11A obrezivaete okrajak tijela svojega, da bude znak zavjeta izmeu mene i vas. 12Svako muko dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kui ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od sjemena tvojega. 13Da se obrezuje koje se rodi u kui tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako e biti zavjet moj na tijelu vaem zavjet vjean. 14A neobrezano muko, kojemu se ne obree okrajak tijela njegova, da se istrijebi iz naroda svojega, jer pokvari zavjet moj.15

I jo ree Bog Avramu: a Saru enu svoju ne zovi je vie Sara nego26

neka joj bude ime Saara. 16I ja u je blagosloviti, i dau ti sina od nje; blagosloviu je, i bie mati mnogim narodima, i carevi narodima izai e od nje. 17Tada pade Avram niice, i nasmija se govorei u srcu svojem: eda e se ovjeku od sto godina roditi sin? i Sari? eda e ena od devedeset godina roditi? 18I Avram ree Bogu: neka iv bude Ismailo pred tobom!19

I ree Bog: zaista Sara ena tvoja rodie ti sina, i nadjee mu ime Isak; i postaviu zavjet svoj s njim da bude zavjet vjean sjemenu njegovu nakon njega. 20A i za Ismaila usliio sam te; evo blagoslovio sam ga, i dau mu porodicu veliku, i umnoiu ga veoma; i rodie dvanaest knezova, i uiniu od njega velik narod. 21A zavjet svoj uiniu s Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba.22

I Bog izgovorivi otide od Avrama gore.

23

I Avram uze Ismaila sina svojega i sve koji se rodie u domu njegovu i koje god bjee kupio za svoje novce, sve mukinje od domaih svojih; i obreza okrajak tijela njihova u isti dan, kao to mu kaza Bog. 24A bjee Avramu devedeset i devet godina, kad obreza okrajak tijela svojega. 25A Ismailu sinu njegovu bjee trinaest godina kad mu se obreza okrajak tijela njegova. U jedan dan obreza se Avram i sin mu Ismailo, 27I svi domanji njegovi, roeni u kui i kupljeni za novce od stranaca, bie obrezani s njim. 1. Mojsijeva 18 glava1 26

Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeae na vratima pred atorom svojim u podne. 2Podigavi oi svoje pogleda, i gle, tri ovjeka stajahu prema njemu. I ugledavi ih potra im na susret ispred vrata atora svojega, i pokloni se do zemlje; 3I ree: Gospode, ako sam naao milost pred tobom, nemoj proi sluge svojega. 4Da vam27

donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. 5I iznijeu malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda poite, kad idete pored sluge svojega. I rekoe: uini to si kazao. I Avram otra u ator k Sari, i ree: bre zamijesi tri kopanje bijeloga brana i ispeci pogae. 7Pa otra ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga bre zgotovi. 8Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bjee zgotovio, i postavi im, a sam stajae pred njima pod drvetom dokle jeahu.9 6

I oni mu rekoe: gdje je Sara ena tvoja? a on ree: eno je pod atorom.10

A jedan izmeu njih ree: do godine u ovo doba opet u doi k tebi, a Sara e ena tvoja imati sina. A Sara sluae na vratima od atora iza njega. 11A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bjee prestalo to biva u ena. 12Zato se nasmija Sara u sebi govorei: poto sam ostarjela, sad li e mi doi radost? a i gospodar mi je star.13

Tada ree Gospod Avramu: to se smije Sara govorei: istina li je da u roditi kad sam ostarjela? 14Ima li to teko Gospodu? Do godine u ovo doba opet u doi k tebi, a Sara e imati sina.15

A Sara udari u bah govorei: nijesam se smijala. Jer se uplai. Ali on ree: nije istina, nego si se smijala.16

Potom ustae ljudi odande, i pooe put Sodoma; i Avram poe s njima da ih isprati. A Gospod ree: kako bih tajio od Avrama ta u uiniti, 18Kad e od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu e se blagosloviti svi narodi na zemlji? 19Jer znam da e zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se dre putova Gospodnjih i da ine to je pravo i dobro, da bi Gospod navrio na Avramu to mu je obeao.2817

20

I ree Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan. 21Zato u sii da vidim eda li sve ine kao to vika doe preda me; ako li nije tako da znam. I ljudi okrenuvi se pooe put Sodoma; ali Avram jo stajae pred Gospodom, 23I pristupiv Avram ree: hoe li pogubiti i pravednoga s nepravednim? 24Moe biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoe li i njih pogubiti, i nee oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika to su u njemu? 25Nemoj to initi, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje nee suditi pravo?26 22

I ree Gospod: ako naem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiu cijelom mjestu njih radi.27

A Avram odgovori i ree: gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. 28Moe biti pravednika pedeset manje pet, hoe li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: neu, ako naem etrdeset i pet.29

I stade dalje govoriti, i ree: moe biti da e se nai etrdeset. Ree: neu radi onijeh etrdeset.30

Potom ree: nemoj se gnjeviti, Gospode, to u rei; moe biti da e se nai trideset. I ree: neu, ako naem trideset.31

Opet ree: gle, sada bih progovorio Gospodu; moe biti da e se nai dvadeset. Ree: neu ih pogubiti za onijeh dvadeset.32

Najposlije ree: nemoj se gnjeviti, Gospode, to u jo jednom progovoriti; moe biti da e se nai deset. Ree: neu ih pogubiti radi onijeh deset.

29

33

I Gospod otide svrivi razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto. 1. Mojsijeva 19 glava1

A uvee dooe dva anela u Sodom; a Lot sjeae na vratima Sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje, 2I ree: hodite, gospodo, u kuu sluge svojega, i prenoite i operite noge svoje; pa sjutra rano kad ustanete poite svojim putem. A oni rekoe: ne, nego emo prenoiti na ulici. 3Ali on navali na njih, te se uvratie k njemu i uoe u kuu njegovu, i on ih ugosti, i ispee hljebova prijesnijeh, i jedoe. I jo ne bjehu legli, a graani Sodomljani slegoe se oko kue, staro i mlado, sav narod sa svijeh krajeva, 5I vikahu Lota i govorahu mu: gdje su ljudi to dooe sino k tebi? izvedi ih k nama da ih poznamo.6 4

A Lot izide k njima pred vrata zatvoriv vrata za sobom, 7I ree im: nemojte, brao, initi zla. 8Evo imam dvije keri, koje jo ne poznae ovjeka; njih u vam izvesti, pa inite s njima to vam je volja; samo ne dirajte u one ljude, jer su zato uli pod moj krov.9

A oni mu rekoe: hodi amo. Pa onda rekoe: ovaj je sam doao amo da ivi kao doljak, pa jo hoe da nam sudi; sad emo tebi uiniti gore nego njima. Pa navalie jako na ovjeka, na Lota, i stadoe istavljati vrata.10

A ona dva ovjeka digoe ruke, i uvukoe Lota k sebi u kuu, i zatvorie vrata. 11A ljudi to bijahu pred vratima kunim ujedanput oslijepie od najmanjega do najveega, te ne mogahu nai vrata.12

Tada ona dva ovjeka rekoe Lotu: ako ima ovdje jo koga svoga, ili zeta ili sina ili ker, ili koga god svoga u ovom gradu, gledaj nek idu odavde; 13Jer hoemo da zatremo mjesto ovo, jer je vika njihova velika30

pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo.14

I izide Lot, i kaza zetovima svojim, za koje ae dati keri svoje, i ree im: ustajte, idite iz mjesta ovoga jer e sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovijem uini da se ali. A kad zora zabijelje, navalie aneli na Lota govorei: ustani, uzmi enu svoju i dvije keri svoje koje su tu, da ne pogine u bezakonju grada toga. 16A on se stade injati, te ljudi uzee za ruku njega i enu njegovu i dvije keri njegove, jer ga bjee ao Gospodu, i izvedoe ga i pustie iza grada.17 15

I kad ih izvedoe napolje, ree jedan: izbavi duu svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesi stao; bjei na ono brdo, da ne pogine. A Lot im ree: nemoj, Gospode! 19Gle, sluga tvoj nae milosti pred tobom, i milost je tvoja prevelika koju mi uini sauvavi mi ivot; ali ne mogu utei na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem. 20Eno grad blizu; onamo se moe utei, a mali je; da bjeim onamo; ta mali je, te u ostati iv.21 18

A on mu ree: eto posluau te i zato, i neu zatrti grada, za koji ree. 22Bre bjei onamo; jer ne mogu initi nita dokle ne stigne onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor. I kad sunce ogranu po zemlji, Lot doe u Sigor. 24Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dad od sumpora i ognja, 25 I zatr one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski.26 23

Ali ena Lotova bjee se obazrela idui za njim, i posta slan kamen. A sjutradan rano ustavi Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred31

27

Gospodom; 28I pogleda na Sodom i Gomor i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizae dim od zemlje kao dim iz pei.29

Ali kad Bog zatirae gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatr gradove gdje ivljae Lot.30

A Lot otide iz Sigora, i stani se na onom brdu s dvije keri svoje, jer se bojae ostati u Sigoru; i ivljae u peini s dvije keri svoje. A starija ree mlaoj: na je otac star, a nema nikoga na zemlji da doe k nama kao to je obiaj po svoj zemlji. 32Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo sauvale sjeme ocu svojemu. 33I dadoe ocu vina onu no; i doavi starija lee s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona lee ni kad ustade. 34A sjutradan ree starija mlaoj: gle, noas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i dovee, pa idi ti i lezi s njim, eda bismo sauvale sjeme ocu svojemu. 35Pa i to vee dadoe ocu vina i ustavi mlaa lee s njim, i on ne osjeti ni kad ona lee ni kad ustade. 36I obje keri Lotove zatrudnjee od oca svojega. 37I starija rodi sina, i nadjede mu ime Moav; od njega su Moavci do dananjega dana. 38Pa i mlaa rodi sina, i nadjede mu ime VenAmije; od njega su Amonci do dananjega dana. 1. Mojsijeva 20 glava A Avram otide odande na jug, i stani se izmeu Kadisa i Sura; i ivljae kao doljak u Geraru. 2I govorae za enu svoju Saru: sestra mi je. A car Gerarski Avimeleh posla, te uze Saru. 3Ali doe Bog Avimelehu nou u snu, i ree mu: gle, poginue sa ene koju si uzeo, jer ima mua.4 1 31

A Avimeleh ne bjee se nje dotakao, i zato ree: Gospode, eda li e i pravedan narod pogubiti? 5Nije li mi sam kazao: sestra mi je? a i ona sama kaza: brat mi je. Uinio sam u istoti srca svojega i u pravdi ruku32

svojih.6

Tada mu ree Bog u snu: znam da si uinio u istoti srca svojega, zato te sauvah da mi ne sagrijei, i ne dadoh da je se dotakne. 7A sada vrati ovjeku enu njegovu, jer je prorok, i molie se za te, te e ostati iv. Ako li ne vrati, znaj da e umrijeti ti i svi tvoji.8

I ujutru rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da uju. I uplaie se ljudi veoma.9

Tada Avimeleh dozva Avrama i ree mu: ta si nam uinio? ta li sam ti zgrijeio, te navue na me i na carstvo moje toliko zlo? Uinio si mi to ne valja initi. 10I jo ree Avimeleh Avramu: ta ti je bilo, te si to uinio? A Avram odgovori: veljah: jamano nema straha Boijega u ovom mjestu, pa e me ubiti radi ene moje. 12A upravo i jest mi sestra, ki oca mojega; ali nije ki moje matere, pa poe za me. 13A kad me Bog izvede iz doma oca mojega, ja joj rekoh: uini dobro, i kai za me gdje god doemo: brat mi je.14 11

Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i slukinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru enu njegovu. 15I ree Avimeleh Avramu: evo, zemlja ti je moja otvorena, ivi slobodno gdje ti je volja. 16A Sari ree: evo dao sam tvojemu bratu tisuu srebrnika; gle, on ti je oima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za nauku.17

I Avram se pomoli Bogu, i iscijeli Bog Avimeleha i enu njegovu i slukinje njegove, te raahu. 18Jer Gospod bjee sasvijem zatvorio svaku matericu u domu Avimelehovu radi Sare ene Avramove.

33

1. Mojsijeva 21 glava1

I Gospod pohodi Saru, kao to bjee rekao, i uini Gospod Sari kao to bjee kazao. 2Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod. 3I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak. 4I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao to mu zapovjedi Bog. 5A Avramu bjee sto godina kad mu se rodi sin Isak. 6A Sara ree: Bog mi uini smijeh; ko god uje, smijae mi se. 7I ree: ko bi rekao Avramu da e Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.8

A kad dijete doraste da se odbije od sise, uini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbie Isaka od sise. 9I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva; 10Pa ree Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje nee biti naljednik s mojim sinom, s Isakom. A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova. 12Ali Bog ree Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. to ti je god kazala Sara, posluaj; jer e ti se u Isaku sjeme prozvati. 13Ali u i od sina robinjina uiniti narod, jer je tvoje sjeme. I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mjeinu vode, i dade Agari metnuvi joj na lea, i dijete, i otpusti je. A ona otiavi lutae po pustinji Virsavskoj. 15A kad nesta vode u mjeini, ona baci dijete pod jedno drvo, 16Pa otide koliko se moe strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govorae: da ne gledam kako e umrijeti dijete. I sjedei prema njemu stade iza glasa plakati. A Bog u glas djetinji, i aneo Boji viknu s neba Agaru, i ree joj: to ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog u glas djetinji odande gdje je. 18Ustani, digni dijete i uzmi ga u naruje; jer u od njega uiniti velik narod.19 17 14 11

I Bog joj otvori oi, te ugleda studenac; i otiavi napuni mjeinu34

vode, i napoji dijete.20

I Bog bijae s djetetom, te odraste, i ivljae u pustinji, i posta strijelac. 21A ivljae u pustinji Faranu. I mati ga oeni iz zemlje Misirske. U to vrijeme ree Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govorei: Bog je s tobom u svemu to radi. 23Zakuni mi se sada Bogom da nee prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da e dobro onako kako sam ja tebi inio i ti initi meni i zemlji u kojoj si doljak.24 22

A Avram ree: hou se zakleti.

25

Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzee na silu sluge Avimelehove.26

A Avimeleh ree: ne znam ko je to uinio; niti mi ti kaza, niti uh do danas.27

Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatie vjeru meu sobom. 28I Avram odlui sedam jaganjaca iz stada.29

A Avimeleh ree Avramu: ta e ono sedam jaganjaca to si odluio?

30

A on odgovori: da primi iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedoanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac. 31Otuda se prozva ono mjesto VirSaveja, jer se ondje zaklee obojica.32

Tako uhvatie vjeru na Virsaveji. Tada se die Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratie se u zemlju Filistejsku.33

A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vjenoga.35

34

I Avram ivljae kao doljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.

1. Mojsijeva 22 glava1

Poslije toga ae Bog okuati Avrama, pa mu ree: Avrame! A on odgovori: evo me.2

I ree mu Bog: uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na rtvu tamo na brdu gdje u ti kazati.3

I sjutradan rano ustavi Avram osamari magarca svojega, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svojega; i nacijepavi drva za rtvu podie se i poe na mjesto koje mu kaza Bog. 4Trei dan podigavi oi svoje Avram ugleda mjesto izdaleka. 5I ree Avram momcima svojim: ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratiemo se k vama.6

I uzevi Avram drva za rtvu naprti Isaku sinu svojemu, a sam uze u svoje ruke ognja i no; pa otidoe obojica zajedno.7

Tada ree Isak Avramu ocu svojemu: oe! A on ree: to, sine! I ree Isak: eto ognja i drva, a gdje je jagnje za rtvu?8

A Avram odgovori: Bog e se, sinko, postarati za jagnje sebi na rtvu. I iahu obojica zajedno. 9A kad dooe na mjesto koje mu Bog kaza, Avram naini ondje rtvenik, i metnu drva na nj, i svezavi Isaka sina svojega metnu ga na rtvenik vrh drva; 10I izmahnu Avram rukom svojom i uze no da zakolje sina svojega.11

Ali aneo Gospodnji viknu ga s neba, i ree: Avrame! Avrame! A on ree: evo me. 12A aneo ree: ne dii ruke svoje na dijete, i ne ini mu nita; jer sada poznah da se boji Boga, kad nijesi poalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi.36

13

I Avram podigavi oi svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u esti rogovima; i otiavi Avram uze ovna i spali ga na rtvu mjesto sina svojega.14

I nazva Avram ono mjesto: Gospod e se postarati. Zato se i danas kae: na brdu, gdje e se Gospod postarati. I aneo Gospodnji opet viknu s neba Avrama. 16I ree: sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako uinio, i nijesi poalio sina svojega, jedinca svojega, 17Zaista u te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnoiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijedie sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih. 18I blagoslovie se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si posluao glas moj.19 15

Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoe, i otidoe zajedno u Virsaveju, jer Avram ivljae u Virsaveji. Poslije toga javie Avramu govorei: gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru: 21Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Avramova, 22I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila. 23A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovu. 24A inoa njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha. 1. Mojsijeva 23 glava1 20

A poivje Sara sto i dvadeset i sedam godina; to su godine vijeka Sarina; 2I umrije Sara u KirijatArvi, a to je Hevron, u zemlji Hananskoj. I doe Avram da oali Saru i oplae.3

A kad usta Avram od mrtvaca svojega, ree sinovima Hetovijem govorei: 4Stranac sam i doljak kod vas; dajte mi da imam grob kod vas da pogrebem mrtvaca svojega ispred oiju svojih.37

5

A sinovi Hetovi odgovorie Avramu govorei mu: 6uj nas, gospodaru; ti si knez od Boga meu nama; u najboljem grobu naem pogrebi mrtvaca svojega; niko izmeu nas nee ti zatvoriti groba svojega da ne pogrebe mrtvaca svojega.7 8

Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovijem; I ree im govorei: ako hoete da pogrebem mrtvaca svojega ispred oiju svojih, posluajte me, i govorite za mene Efronu sinu Sarovu, 9 Neka mi da peinu u Makpeli, koja je nakraj njive njegove; za novce neka mi je da meu vama koliko vrijedi, da imam grob.10

A Efron sjeae usred sinova Hetovijeh. Pa ree Efron Hetejin Avramu pred sinovima Hetovijem, koji sluahu, pred svijem koji ulaahu na vrata grada njegova, govorei: 11Ne, gospodaru; uj me: poklanjam ti njivu, i peinu kod nje poklanjam ti; pred sinovima naroda svojega poklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svojega. A Avram se pokloni narodu zemlje one, 13I ree Efronu pred narodom zemlje one govorei: ako si voljan, uj me; da ti dam ta vrijedi njiva, uzmi od mene, pa u onda pogrepsti mrtvaca svojega ondje. A Efron odgovori Avramu govorei mu: 15Gospodaru, uj me; zemlja vrijedi etiri stotine sikala srebra izmeu mene i tebe; ta je to? samo ti pogrebi mrtvaca svojega.16 14 12

A Avram uvi Efrona izmjeri mu srebro, koje ree pred sinovima Hetovijem, etiri stotine sikala srebra, kako su ili meu trgovcima. 17I njiva Efronova u Makpeli prema Mamriji, njiva s peinom koja je na njoj, i sva drveta na njivi i po mei njezinoj unaokolo, 18Posta Avramova pred sinovima Hetovijem, pred svjema koji ulaze na vrata grada onoga.19

Potom pogrebe Avram Saru enu svoju u peini na njivi Makpeli38

prema Mamriji, a to je Hevron, u zemlji Hananskoj.20

I potvrdie sinovi Hetovi njivu i peinu na njoj Avramu da ima grob.

1. Mojsijeva 24 glava A Avram bjee star i vremenit, i Gospod bjee blagoslovio Avrama u svemu; 2I ree Avram sluzi svojemu najstarijemu u kui svojoj, koji bjee nad svijem dobrom njegovijem: metni ruku svoju pod stegno moje, 3Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nee dovesti ene sinu mojemu izmeu keri ovijeh Hananeja, meu kojima ivim; 4Nego da e otii u zemlju moju i u rod moj i dovesti enu sinu mojemu Isaku. 5A sluga mu ree: i ako djevojka ne htjedbude poi sa mnom u ovu zemlju; hou li odvesti sina tvojega u zemlju iz koje si se iselio?6 1

A Avram mu ree: pazi da ne odvede sina mojega onamo. 7Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega, i koji mi je rekao i zakleo mi se govorei: sjemenu u tvojemu dati zemlju ovu, on e poslati anela svojega pred tobom da dovede enu sinu mojemu odande. 8Ako li djevojka ne htjedbude poi s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mojega nemoj odvesti onamo.9

I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svojemu, i zakle mu se za ovo.10

Tada sluga uze deset kamila izmeu kamila gospodara svojega da ide, jer sve blago gospodara njegova bjee pod njegovom rukom; i otiav doe u Mesopotamiju do grada Nahorova. 11I pusti kamile da polijeu iza grada kod studenca pred vee kada izlaze graanke da zahvataju vode;12

I ree: Gospode Boe gospodara mojega Avrama, daj mi sreu39

danas i uini milost gospodaru mojemu Avramu. 13Evo, ja u stajati kod ovoga studenca, a graanke e doi da zahvataju vode. 14Kojoj djevojci reem: nagni krag svoj da se napijem, a ona ree: na pij, i kamile u ti napojiti; daj to da bude ona koju si namijenio sluzi svojemu Isaku; i po tome da poznam da si uinio milost gospodaru mojemu.15

I on jo ne izgovori, a to Reveka, ki Vatuila sina Melhe ene Nahora brata Avramova, doe s kragom na ramenu. 16I bjee vrlo lijepa, jo djevojka, jo je ovjek ne bjee poznao. Ona sie na izvor, i natoi krag, i poe;17

A sluga iskoi pred nju i ree: daj mi da se napijem malo vode iz kraga tvojega. A ona ree: na pij, gospodaru. I bre spusti krag na ruku svoju, i napoji ga. 19I kad ga napoji, ree: i kamilama u tvojim naliti neka se napiju. 20I bre izrui krag svoj u pojilo, pa opet otra na studenac da nalije, i nali svijem kamilama njegovijem. 21A ovjek joj se divljae, i utae, nee li poznati je li Gospod dao sreu putu njegovu ili nije.22 18

A kad se kamile napie, izvadi ovjek zlatnu grivnu od po sikla i metnu joj oko ela, i dvije narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata. 23I ree: ija si ki? kai mi. Ima li u kui oca tvojega mjesta za nas da prenoimo?24 25

A ona mu ree: ja sam ki Vatuila sina Melina, kojega rodi Nahoru. Jo ree: ima u nas mnogo slame i pie i mjesta za noite.

Tada ovjek savivi se pokloni se Gospodu, 27I ree: blagosloven da je Gospod Bog gospodara mojega Avrama, to ne ostavi milosti svoje i vjere svoje prema gospodaru mojem, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mojega.28

26

A djevojka otra i sve ovo kaza u domu matere svoje. 29A Reveka40

imae brata, kojemu ime bjee Lavan; i istra Lavan k ovjeku na studenac, 30Kako vidje grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i u gdje Reveka sestra mu ree: tako mi kaza ovjek; doe k ovjeku; a on stajae kod kamila na studencu. 31I ree: hodi, koji si blagosloven od Gospoda; to bi stajao napolju? spremio sam kuu, ima mjesta i za kamile.32

I dovede ovjeka u kuu, i rastovari kamile; i dadoe slame i pie kamilama, i donesoe vode za noge njemu i ljudima to bijahu s njim; 33 I postavie mu da jede; ali on ree: neu jesti dokle ne kaem stvar svoju. A Lavan mu ree: govori. Tada ree: ja sam sluga Avramov. 35A Gospod je blagoslovio gospodara mojega veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i slukinja, i kamila i magaraca. 36I jo Sara ena gospodara mojega rodi sina gospodaru mojemu u starosti njegovoj, i on mu dade sve to ima. 37A mene zakle gospodar moj govorei: nemoj dovesti sinu mojemu ene izmeu keri ovijeh Hananeja, meu kojima ivim; 38Nego idi u dom oca mojega i u rod moj, da dovede enu sinu mojemu. 39A ja rekoh gospodaru svojemu: moe biti da djevojka nee htjeti poi sa mnom. 40A on mi ree: Gospod, po ijoj volji svagda ivljah, poslae anela svojega s tobom, i dae sreu tvojemu putu da dovede enu sinu mojemu od roda mojega, iz doma oca mojega. 41Onda e ti biti prosta zakletva moja, kad otide u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet e ti biti prosta zakletva moja. 42I kad dooh danas na studenac, rekoh: Gospode Boe gospodara mojega Avrama, ako si dao sreu putu mojemu, kojim idem, 43 Evo, ja u stajati kod studenca: koja djevojka doe da zahvati vode, i ja joj kaem: daj mi da se napijem malo vode iz kraga tvojega, 44A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama u tvojim naliti; to neka bude ena koju je namijenio Gospod sinu gospodara mojega. 45Ja jo ne izgovorih u srcu svojem, a doe Reveka s kragom na ramenu, i siavi na izvor zahvati; i ja joj rekoh: daj mi da se napijem. 46A ona bre spustivi sa sebe krag ree: na pij, i kamile u ti napojiti. I kad se napih, napoji i4134

kamile moje. 47I zapitah je govorei: ija si ki? A ona odgovori: ja sam ki Vatuila sina Nahorova, kojega mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko ela i narukvice na ruke; 48I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mojega Avrama, to me dovede pravijem putem da naem ker brata gospodara svojega za sina njegova.49

Ako ete dakle uiniti ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kaite mi; ako li neete, kaite mi, da idem na desno ili na lijevo. A Lavan i Vatuilo odgovarajui rekoe: od Gospoda je ovo dolo; mi ti ne moemo kazati ni zlo ni dobro. 51Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude ena sinu tvojega gospodara, kao to kaza Gospod.52 50

A kad u sluga Avramov rijei njihove, pokloni se Gospodu do zemlje; 53I izvadi sluga zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takoer i bratu njezinu i materi njezinoj dade darove. Potom jedoe i pie on i ljudi koji bijahu s njim, i prenoie. A kad ujutru ustae, ree sluga: pustite me gospodaru mojemu. 55A brat i mati njezina rekoe: neka ostane djevojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide. 56A on im ree: nemojte me zadravati, kad je Gospod dao sreu mojemu putu; pustite me da idem gospodaru svojemu. Tada rekoe: da zovemo djevojku, i upitamo ta ona veli. 58I dozvae Reveku i rekoe joj: hoe ii s ovijem ovjekom? A ona odgovori: hou.59 57 54

I pustie Reveku sestru svoju i dojkinju njezinu sa slugom Avramovijem i ljudima njegovijem. 60I blagoslovie Reveku i rekoe joj: sestro naa, da se namnoi na tisue tisua, i sjeme tvoje da naslijedi vrata svojih neprijatelja!42

61

I podie se Reveka s djevojkama svojim, i posjedae na kamile, i pooe s ovjekom; i sluga uzev Reveku otide.62

A Isak iae vraajui se od studenca ivoga koji me vidi (jer ivljae u junom kraju); 63A bjee izaao Isak u polje pred vee da se pomoli Bogu; i podigav oi svoje ugleda kamile gdje idu. 64I Reveka podigavi oi svoje ugleda Isaka, te skoi s kamile, 65I ree sluzi: ko je onaj ovjek to ide preko polja pred nas? A sluga ree: ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice. I pripovjedi sluga Isaku sve to je svrio. 67I odvede je Isak u ator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta ena, i omilje mu. I Isak se utjei za materom svojom. 1. Mojsijeva 25 glava1 66

A Avram uze drugu enu, po imenu Heturu. 2I ona mu rodi Zomrana i Joksana i Madana i Madijama i Jesvoka i Soijena. 3A Joksan rodi Savana i Dedana. A Dedanovi sinovi bie Asurim i Latusim i Laomim. 4 A sinovi Madijamovi: Efar i Afir i Enoh i Avida i Eldaga. Svi bjehu djeca Heturina.5

A Avram dade sve to imae Isaku; 6A sinovima svojih inoa dade Avram dare, i opravi ih od Isaka sina svojega jo za ivota svojega na istok, u istoni kraj.7

I vijeka Avramova to poivje bjee sto i sedamdeset i pet godina. 8I onemoav umrije Avram u dobroj starosti, sit ivota, i bi pribran k rodu svojemu. 9I pogreboe ga Isak i Ismailo u peini Makpelskoj na njivi Efrona sina Sara Hetejina, koja je prema Mamriji; 10Na njivi koju kupi Avram od sinova Hetovijeh, ondje je pogreben Avram sa Sarom enom svojom.

43

11

I po smrti Avramovoj blagoslovi Bog Isaka sina njegova; a Isak ivljae kod studenca ivoga koji me vidi. A ovo je pleme Ismaila sina Avramova, kojega rodi Avramu Agara Misirka robinja Sarina, 13I ovo su imena sinova Ismailovijeh, kako se zvahu u plemenima svojim; prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Navdeilo i Masam, 14I Masma i Duma i Masa, 15I Hadar i Teman i Jetur i Nafes i Kedma. 16To su sinovi Ismailovi, i to su im imena po selima i gradovima njihovijem, dvanaest knezova nad svojim narodima.17 12

A godine su vijeka Ismailova sto i trideset i sedam godina. Poslije onemoav umrije, i bi pribran k rodu svojemu. 18I ivljahu od Evilata do Sura prema Misiru, kako se ide u Asiriju; i dopade mu prema svoj brai svojoj da ivi. A ovo je pleme Isaka sina Avramova: Avram rodi Isaka; 20A Isaku bjee etrdeset godina kad se oeni Revekom, kerju Vatuila Sirina iz Mesopotamije, sestrom Lavana Sirina. 21I Isak se moljae Gospodu za enu svoju, jer bjee nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudnje Reveka ena njegova. 22Ali udarahu jedno o drugo djeca u utrobi njezinoj, te ree: ako je tako, nato sam? I otide da pita Gospoda.23 19

A Gospod joj ree: dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva e naroda izai iz tebe; i jedan e narod biti jai od drugoga naroda, i vei e sluiti manjemu.24

I kad doe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. I prvi izae crven, sav kao runo rutav; i nadjee mu ime Isav.

25

26

A poslije izae brat mu, drei rukom za petu Isava; i nadjee mu ime Jakov. A bjee Isaku ezdeset godina, kad ih rodi Reveka.27

I djeca odrastoe, i Isav posta lovac i ratar, a Jakov bjee ovjek44

krotak i bavljae se u atorima. 28I Isak milovae Isava, jer rado jeae lova njegova; a Reveka milovae Jakova. Jednom Jakov skuha jelo, a Isav doe iz polja umoran. 30I ree Isav Jakovu: daj mi da jedem toga jela crvenoga, jer sam umoran. Otuda se prozva Edom. 31A Jakov mu ree: prodaj mi danas prvenatvo svoje. 32 A Isav odgovori: evo, hou da umrem, pa to e mi prvenatvo?33 29

A Jakov ree: zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje prvenatvo Jakovu. 34I Jakov dade Isavu hljeba i skuhanoga lea, i on se najede i napi, pa usta i otide. Tako Isav nije mario za prvenatvo svoje. 1. Mojsijeva 26 glava1

Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja bjee za vremena Avramova; i Isak otide k Avimelehu caru Filistejskom u Gerar. I javi mu se Gospod i ree: nemoj ii u Misir, nego sjedi u zemlji koju u ti kazati. 3Sjedi u toj zemlji, i ja u biti s tobom, i blagosloviu te; jer u tebi i sjemenu tvojemu dati sve ove zemlje, i potvrdiu zakletvu, kojom sam se zakleo Avramu ocu tvojemu. 4I umnoiu sjeme tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu, i dau sjemenu tvojemu sve ove zemlje; i u sjemenu tvojem blagoslovie se svi narodi na zemlji. 5Zato to je Avram sluao glas moj i uvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje.6 2

I osta Isak u Geraru. 7A ljudi u mjestu onom pitahu za enu njegovu, a on govorae: sestra mi je. Jer se bojae kazati: ena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lijepa.8

I kad provede mnogo vremena ondje, dogodi se, te pogleda Avimeleh car Filistejski s prozora, i vidje Isaka gdje se ali s Revekom enom svojom. 9I dozva Avimeleh Isaka i ree: ta to ti je ena; kako si kazao:45

sestra mi je? A Isak mu odgovori: rekoh: da ne poginem s nje. 10A Avimeleh ree: ta si nam uinio? lako je mogao ko od naroda ovoga lei s tvojom enom, te bi nas ti uvalio u grijeh. 11I zapovjedi Avimeleh svemu narodu svojemu govorei: ko se dotakne ovoga ovjeka ili ene njegove, poginue. I Isak stade sijati u onoj zemlji, i dobi one godine po sto, tako ga blagoslovi Gospod. 13I obogati se ovjek, i napredovae sve vema, te posta silan. 14I imae ovaca i goveda i mnogo sluga; a Filisteji mu zaviahu, 15Pa sve studence koje bjehu iskopale sluge oca njegova za vremena Avrama oca njegova zaronie Filisteji, i zasue ih zemljom. 16 I Avimeleh ree Isaku: idi od nas, jer si postao silniji od nas.17 12

I Isak otide odande, i razape atore u dolini Gerarskoj, i nastani se ondje. 18I stade Isak otkopavati studence koji bjehu iskopani za vremena Avrama oca njegova, i koje zaronie Filisteji po smrti Avramovoj; i prozva ih imenima koja im bjee nadio otac njegov.19 20

I kopajui sluge Isakove u onom dolu naoe studenac ive vode. Ali se svadie pastiri Gerarski s pastirima Isakovim govorei: naa je voda. I nadjede ime onom studencu Esek, jer se svadie s njim. 21 Poslije iskopae drugi studenac, pa se i oko njega svadie, zato ga nazva Sitna. 22Tada se podie odande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svae; zato ga nazva Rehovot, govorei: sad nam dade Gospod prostora da rastemo u ovoj zemlji. I otide odande gore u Virsaveju. 24I istu no javi mu se Gospod, i ree: ja sam Bog Avrama oca tvojega. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagosloviu te i umnoiu sjeme tvoje Avrama radi sluge svojega. 25I naini ondje rtvenik, i prizva ime Gospodnje; i ondje razape ator svoj; i sluge Isakove iskopae ondje studenac.26 23

I doe k njemu Avimeleh iz Gerara s Ohozatom prijateljem svojim i s Fiholom vojvodom svojim. 27A Isak im ree: to ste doli k meni, kad46

mrzite na me i otjeraste me od sebe?28

A oni rekoe: vidjesmo zaista da je Gospod s tobom, pa rekosmo: neka bude zakletva izmeu nas, izmeu nas i tebe; hajde da uhvatimo vjeru s tobom: 29Da nam ne ini zla, kao to se mi tebe ne dotakosmo i kao to mi tebi samo dobro inismo, i pustismo te da ide na miru, i eto si blagosloven od Gospoda. Tada ih on ugosti; te jedoe i pie. 31A sjutradan ustavi rano, zaklee se jedan drugome, i otpusti ih Isak i otidoe od njega s mirom.32 30

Isti dan doavi sluge Isakove kazae mu za studenac koji iskopae, i rekoe mu: naosmo vodu. 33I nazva ga Saveja; otuda se zove grad onaj Virsaveja do dananjega dana.34

A kad bi Isavu etrdeset godina, uze za enu Juditu ker Veoha Hetejina, i Vasematu ker Elona Hetejina. 35I one zadavahu mnogo jada Isaku i Reveci. 1. Mojsijeva 27 glava1

Kad Isak ostarje i oi mu potamnjee, te ne viae, dozva Isava starijega sina svojega, i ree mu: sine! A on odgovori: evo me. 2Tada ree: evo ostario sam, ne znam kad u umrijeti; 3Uzmi oruje svoje, tul i luk, i izidi u planinu, te mi ulovi lova; 4I zgotovi mi jelo po mojoj volji, i donesi mi da jedem, pa da te blagoslovi dua moja dok nijesam umro.5

A Reveka u ta Isak ree sinu svojemu Isavu. I Isav otide u planinu da ulovi lova i donese. A Reveka ree Jakovu sinu svojemu govorei: gle, uh oca tvojega, gdje besjedi s Isavom bratom tvojim i ree: 7Donesi mi lova, i zgotovi jelo da jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom dok nijesam umro. 8Nego sada, sine, posluaj me to u ti kazati. 9Idi sada k stadu i476

donesi dva dobra jareta, da zgotovim ocu tvojemu jelo od njih, kako rado jede. 10Pa e unijeti ocu da jede i da te blagoslovi dok nije umro.11

A Jakov ree Reveci materi svojoj: ali je Isav brat moj rutav, a ja sam gladak; 12Moe me opipati otac, pa e se osjetiti da sam ga htio prevariti, te u navui na se prokletstvo mjesto blagoslova.13

A mati mu ree: neka prokletstvo tvoje, sine, padne na mene; samo me posluaj, i idi i donesi mi. Tada otiav uze i donese materi svojoj; a mati njegova zgotovi jelo kako jeae rado otac njegov. 15Pa onda uze Reveka najljepe haljine starijega sina svojega, koje bijahu u nje kod kue, i obue Jakova mlaega sina svojega. 16I jareim koicama obloi mu ruke i vrat gdje bjee gladak. 17I dade Jakovu sinu svojemu u ruke jelo i hljeb to zgotovi.18 14

A on ue k ocu svojemu i ree: oe. A on odgovori: evo me; koji si ti, sine? 19I Jakov ree ocu svojemu: ja, Isav tvoj prvenac; uinio sam kako si mi rekao; digni se, posadi se da jede lova mojega, pa da me blagoslovi dua tvoja.20

A Isak ree sinu svojemu: kad bre nae, sine? A on ree: Gospod Bog tvoj dade, te izae preda me. Tada ree Isak Jakovu: hodi blie, sine, da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne. 22I pristupi Jakov k Isaku ocu svojemu, a on ga opipa, pa ree: glas je Jakovljev, ali ruke su Isavove. 23I ne pozna ga, jer mu ruke bjehu kao u Isava brata njegova rutave; zato ga blagoslovi; I ree mu: jesi li ti sin moj Isav? A on odgovori: ja sam. 25Tada ree: a ti daj sine, da jedem lova tvojega, pa da te blagoslovi dua moja. I dade mu, te jede; pa mu donese i vina, te pi.24 21

48

Potom Isak otac njegov ree mu: hodi, sine, cjeluj me. 27I on pristupi i cjeliva ga; a Isak osjeti miris od haljina njegovijeh, i blagoslovi ga govorei: gle, miris sina mojega kao miris od polja koje blagoslovi Gospod.28

26

Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i penice i vina izobila!

29

Narodi ti sluili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar brai svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje a blagosloven koji tebe uzblagosilja!30

A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakov otide ispred Isaka oca svojega, u taj as doe Isav brat njegov iz lova. 31Pa zgotovi i on jelo i unese ocu svojemu, i ree mu: ustani, oe, da jede to ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi dua tvoja.32

A Isak otac njegov ree mu: ko si ti? A on ree: ja, sin tvoj, prvenac tvoj, Isav. 33Tada se prepade Isak, i ree: ko? da gdje je onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh prije nego ti doe, i blagoslovih ga? on e i ostati blagosloven.34

A kad u Isav rijei oca svojega, vrite iza glasa i oalosti se veoma, i ree ocu svojemu: blagoslovi i mene, oe.35

A on mu ree: doe brat tvoj s prijevarom, i odnese tvoj blagoslov.

36

A Isav ree: pravo je to mu je ime Jakov, jer me ve drugom prevari. Prvenatvo mi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Potom ree: nijesi li i meni ostavio blagoslov?37

A Isak odgovori, i ree Isavu: eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu brau njegovu dadoh mu da mu budu sluge; penicom i vinom ukrijepih ga; pa ta bih sada tebi uinio, sine?

49

38

A Isav ree ocu svojemu: eda li je samo jedan blagoslov u tebe, oe? blagoslovi i mene, oe. I stade iza glasa plakati Isav.39

A Isak otac njegov odgovarajui ree mu: evo, stan e ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo.40

Ali e ivjeti od maa svojega, i bratu e svojemu sluiti; ali e doi vrijeme, te e poto se naplae skriti jaram njegov s vrata svojega.41

I Isav omrze ljuto na Jakova radi blagoslova, kojim ga blagoslovi otac, i govorae u srcu svojem: blizu su alosni dani oca mojega, tada u ubiti Jakova brata svojega.42

I kazae Reveci rijei Isava sina njezina starijega, a ona poslavi dozva Jakova mlaega sina svojega, i ree mu: gle, Isav brat tvoj tjei se tijem to hoe da te ubije. 43Nego, sine, posluaj to u ti kazati: ustani i bjei k Lavanu bratu mojemu u Haran. 44I ostani kod njega neko vrijeme dokle proe srdnja brata tvojega, 45Dokle se gnjev brata tvojega odvrati od tebe, te zaboravi to si mu uinio; a onda u ja poslati da te dovedu odande. Zato bih ostala bez obojice vas u jedan dan?46

A Isaku ree Reveka: omrzao mi je ivot radi ovijeh Hetejaka. Ako se Jakov oeni Hetejkom, kakom izmeu keri ove zemlje, da to mi ivot? 1. Mojsijeva 28 glava Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovjedi mu i ree: nemoj da se oeni kojom izmeu keri Hananejskih. 2Ustani, idi u PadanAram u dom Vatuila oca matere svoje, i odande se oeni izmeu keri Lavana ujaka svojega. 3A Bog svemogui da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoi te, da od tebe postane mnotvo naroda, 4I da ti da blagoslov Avramov, tebi i sjemenu tvojemu501

s tobom, da naslijedi zemlju u kojoj si doljak, koju Bog dade Avramu.5

Tako opravi Isak Jakova, i on poe u PadanAram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove. A Isav vidje gdje Isak blagoslovi Jakova i opravi ga u PadanAram da se odande oeni, i gdje blagosiljajui ga zapovjedi mu i ree: nemoj da se oeni kojom izmeu keri Hananejskih, 7I gdje Jakov poslua oca svojega i mater svoju, i otide u PadanAram; 8I vidje Isav da keri Hananejske nijesu po volji Isaku ocu njegovu. 9Pa otide Isav k Ismailu, i uze za enu preko ena svojih Maeletu, ker Ismaila sina Avramova, sestru Navajotovu. A Jakov otide od Virsaveje idui u Haran. 11I doe na jedno mjesto, i ondje zanoi, jer sunce bjee zalo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu.12 10 6

I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, aneli Boji po njima se penjahu i slaahu; 13I gle, na vrhu stajae Gospod i ree: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spava tebi u dati i sjemenu tvojemu; 14I sjemena e tvojega biti kao praha na zemlji, te e se rairiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagoslovie se u tebi i u sjemenu tvojem. 15I evo, ja sam s tobom, i uvau te kuda god poe, i doveu te natrag u ovu zemlju, jer te neu ostaviti dokle god ne uinim to ti rekoh. A kad se Jakov probudi od sna, ree: zacijelo je Gospod na ovom mjestu; a ja ne znah. 17I uplai se, i ree: kako je strano mjesto ovo! ovdje je doista kua Boja, i ovo su vrata nebeska. I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen to bjee metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem. 19I prozva ono mjesto Vetilj, a pree bjee ime onome gradu Luz.5118 16

I uini Jakov zavjet, govorei: ako Bog bude sa mnom i sauva me na putu kojim idem i da mi hljeba da jedem i odijela da se oblaim, 21I ako se vratim na miru u dom oca svojega, Gospod e mi biti Bog; 22A kamen ovaj koji utvrdih za spomen bie dom Boji; i to mi god da, od svega u deseto dati tebi. 1. Mojsijeva 29 glava1

20

Tada se podie Jakov i otide u zemlju istonu. 2I obzirui se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca leahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bijae studencu na vratima. 3Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i poslije opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto.4

I Jakov im ree: brao, odakle ste? Rekoe: iz Harana smo. 5A on im ree: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoe: poznajemo. 6On im ree: je li zdrav? Rekoe: jest, i evo Rahilje keri njegove, gdje ide sa stadom.7

I on ree: eto jo je rano, niti je vrijeme vraati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je. 8A oni rekoe: ne moemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda emo napojiti stoku. Dok on jo govorae s njima, doe Rahilja sa stadom oca svojega, jer ona pasijae ovce. 10A kad Jakov vidje Rahilju ker Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega. 11I poljubi Jakov Rahilju, i povikavi zaplaka se. 12I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njezinu i da je sin Revein; a ona otra te javi ocu svojemu.13 9

A kad Lavan u za Jakova sina sestre svoje, istra mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuu. I on pripovjedi Lavanu sve ovo.52

14

A Lavan mu ree: ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana.15

Tada ree Lavan Jakovu: zar badava da mi slui, to si mi rod? Kai mi ta e ti biti plata? A Lavan imae dvije keri: starijoj bjee ime Lija, a mlaoj Rahilja. 17I u Lije bjehu kvarne oi, a Rahilja bjee lijepa stasa i lijepa lica. 18I Jakovu omilje Rahilja, te r