BILO JOŠ JEDNOM U KOPRIVNICI Kolovoz 2008. Slušam stare snimke s kazete KC ROCK ‘83. Pokušavam se prisjetiti kako je to

bilo prije 25 godina kada su nastajale ove snimke. Rujem po starim vinilima iz tog vremena. Mora da je to bila neka sušna godina. Pronalazim tek nekoliko ploča koje bih volio ponovo čuti: SPANDAU BALLET-TRUE, U2-WAR, UB 40-LABOUR OF LOVE, TOM WAITS -SWORDFISHTROMBONE, POLICE-SYNCHRONITY, EURYTHMICS-SWEET DREAMS. Više me privlače domaće ploče, nije to bilo loše. Nije ni čudo da smo tih godina više slušali domaću glazbu: XENIA-KAD NEDJELJA PROĐE, ANIMATORI-ANĐELI NAS ZOVU DA IM SKINEMO KRILA (Krešo Blažević se prerano pridružio anđelima. Sjećam ga se kao prekrasnog sugovornika. Noć nakon koprivničkog koncerta iz tog vremena bila je prekratka za sve naše priče.), DORIAN GRAY-SJAJ U TAMI, FILM-SVA ČUDA SVIJETA, LAČNI FRANZ-NE MI DIHAT ZA OVRATNIK (i oni su tada bili domaći), PARNI VALJAK-GLAVNOM ULICOM (Hus je bez Akija otpjevao A JA BIH SA VRAGOM...), PRLJAVO KAZALIŠTE-KORAK OD SNA.

Na gramofon stavljam ANIMATORE i pojačavam zvuk misleći da će dodatni decibeli jasnije vratiti sjećanje. Pokušavam se prisjetiti gdje su sve rađene snimke za kazetu KC ROCK ‘83. U starim novinama pronalazim tekst profesora Zorka Markovića. Napisao ga je nakon promocije kazete. Tamo stoji i podatak: organizatori Mladen Jakupec i Davor Ivančan. Ova informacija ne pomaže puno, ali u jedno sam siguran. Mladena danas na žalost više nema, ali on je uz Krunu Jajetića bio glavni pokretač, duša i srce NEZZ-a, nezavisne LOK produkcije. U sklopu toga projekta nastala je i kazeta KC ROCK ‘83. Ne smijemo zaboraviti Davora Bardeka i Marija Bartolca, entuzijaste koji su omogućili snimanja. Neki dan razgovarao sam s Bardekom, ali i on se teško prisjeća svih lokacija na kojima se snimalo: u kućnom studiju, GALANTPLETU, Omladinskom domu (prostor ispod današnje Radio Drave), u mogućim i nemogućim uvjetima.

Nakon nekog vremena prikupljene su snimke, napravili smo matricu i kazetu je trebalo umnožiti. Taj dio posla napravljen je u kući obitelji Ivančan. Uspjeli smo posuditi 5-6 boljih kazetofona, složili ih u stup i linijski povezali. U gornji kazetofon ubacila bi se matrica, a u ostale kazetofone prazne SONOREX kazete. Problem je bio u tome što nas je uvijek trebalo biti bar troje, jer je sve preklopnike za snimanje trebalo pritisnuti u istom trenu. Svatko je zadužio po dva kazetofona (lijevom i desnom rukom), a onaj s najgornjeg kazetofona davao je komande – tri, četiri, sad! Snimanje je krenulo, a onda čekaj pola sata da se snimi jedna strana. Nakon toga, ponovi postupak i tako u

BARDEK & ANITA

B POKUS

CRNE ŠUME

FAKINI

JUTARNJA ZVIJEZDA

nedogled. Vrijeme smo kratili degustirajući vina oca Branka. On je i sam, u

nedostatku osoblja, nekoliko puta uskočio na snimanje. Želio je da čim prije okončamo tu rabotu kako bi bar nešto vina ostalo za Božić. Moguće je da je kasnije netko dobio i praznu kazetu, ali za to nećemo kriviti Brankovo vino.

Kao nekad, otvaram bocu vina razmišljajući kako bi trebalo napisati nešto pametno i o glazbi koju vam ovdje ponovo predstavljamo. Generalije o grupama, članovima, pjesmama i autorima nalaze se ionako na omotnici. To ne treba ponavljati. O glazbi neću pisati ništa. Ovo je naprosto zapis iz jednog prošlog vremena. Nas koji se opasno približavamo pedesetima, a i one koju godinu starije, ovi zapisi podsjetit će na LOK, koncerte u Domu željezničara, IZLOK, Crne šume, prve ili druge ljubavi, sastanke i rastanke, fešte i mamurluke, Kuglanu i pokojnog Rokija, disco club NAIVNI... Podsjetit će nas i na Mladena Jakupca, Pavla Fulira, Čavleka, Marcela Bartolca... Onima mlađima neka posluži kao dokument o korijenima koprivničke rock glazbe, o kojima ništa ne piše u MALOJ ENCIKLOPEDIJI POP I ROCK GLAZBE (1994.). U te je vode tek prošle godine hrabro zagazio Darko Budna.

Vrijedilo bi se potruditi i pronaći ostale zagubljene audio i video snimke koje će obnoviti naša sjećanja. Zašto? Jer u lijepom sjećanju ostaje koncert MARIŠKA BANDA na kojem su dečki iz PLAVE TRAVE ZABORAVA na pozornici spontano zaplesali kad je baka Mariška zasvirala simpatičnu stvar WHEN I’M SIXTY FOUR iz repertoara BEATLESA. Grupa ZABRANJENO PUŠENJE jednom je prilikom morala dosta pričekati na svoj nastup u klubu Studentskog centra u Zagrebu. Oni su već snimili svoju prvu ploču DAS IST WALTER, singl ZENICA BLUES bio je veliki hit, ali morali su čekati da zagrijana publika s pozornice konačno pusti predgrupu KORISNE ŽIVOTINJE. Oni svoju prvu ploču za Suzy nikada nisu snimili i mlađi ne znaju kako zvuči ŠARULJA. Nitko te noći u Zagrebu nije uspio izbrojiti koliko se puta ponovilo: “Hoćemo još!!!”

Željeli bismo i mi još. Još starih snimaka da nas vrate u neko drugo, prošlo, možda i bolje vrijeme, u vrijeme kada su CD-ovi još bili “crni, veliki i s rupom u sredini”, kako kaže moj sin Jurica.

Željeli bismo i novih snimaka koprivničke mladosti, ako ništa drugo, da i mi – “fosili”, kako kažu moji stariji sinovi – konačno naučimo što je to dobra glazba.

U međuvremenu, prepuštam vas ovoj nostalgiji iz 1983. godine uz veliko hvala onima kojih više nema, a svoju su volju, srce i vrijeme ostavili nama i onima koji dolaze.

Gasim gramofon i pojačalo jer sam još samo KORAK OD SNA.Davor Ivančan

K. LOKAL

KKK

KORISNE ŽIVOTINJE

PERTINAX

VINSKI SLAPOVI