bogdan krizman, pavelic i ustase

7/22/2019 Bogdan Krizman, Pavelic i ustase

1/618


2/618


3/618

P L A V A B I B L I O T E K A

UrednikProf. dr D RA GO V AN EPI


4/618

Bogdan Krizman

ANTE PAVELII USTAE

G L O B U S / Z A G R E B


5/618

Rije izdavaaO Anti Paveliu, ustakoj organizaciji u inozemstvu i ustakoj

dravi (19411945) pisano je u nas a i u inozemstvu razmjerno mnogo, samoto gotovo svi autori tih knjiga, rasprava, priloga i novinskih lanaka neje-dnake vrijednosti glavnu panju, ipak, posveuju ustakoj dravi - onakvojkakva je bila stvorena i proglaena odlukom elnika faistike OsovineB. Mussolinija i A. Hitlera 10. travnja 1941 - i odnosima u njoj sve doPavelieva bijega iz Zagreba i njenog sloma.

Publicist ime Balen (Paveli, Zagreb 1952) prvi je na autor koji se poslijeosloboenja opirnije pozabavio Paveliem i ustaama prikazavi porijeklo

ustaa, stvaranje njihove NDH i dolazak ustakog poglavnika Pavelia navlast, Pavelieve logore, unitavanje naroda u akcijama na terenu, pokrta-vanje Srba i Pavelievu drugu emigraciju nakon osloboenja zemlje. SimaSimi, u knjizi Tuinske kombinacije oko NDH (Titograd 1958), publicistiki

je obradio pojedina pitanja u vezi s Osovinom Rim-Berlin i njenim odnosomprema ustaama i NDH, s posebnim osvrtom na ustaku i klerikalnu tezu oporijeklu i postanku ustake drave 1941. godine. Rasprava dra DuanaBibera: Ustae i Trei Reich. Prilog problematici jugoslovensko-nemakihodnosa 1933-1939. (Jugoslovenski istorijski asopis, god. 1964, br. 2, str.37-56), napisana na temelju dokumenata iz Politikog arhiva njemakogministarstva vanjskih poslova u Bonnu, solidan je i sadrajan prilog boljem

poznavanju djelovanja malobrojne ustake emigracije okupljene oko ustakogcentra u Berlinu. U svom opsenom djelu: Okupatorska podjela Jugoslavije(Beograd 1970) Ferdo ulinovi pozabavio se i mnogim pitanjima u vezi s

nastankom i djelovanjem NDH sve do njenog sloma, posvetivi pri tomustakoj organizaciji u inozemstvu do 1941. ciglih desetak stranica. MilanBasta (Agonija i slom Nezavisne Drave Hrvatske, Beograd 1971) obradio jeu prvom dijelu svoje knjige poneto i djelovanje ustake emigracije prenoseiteite svoje knjige na njen drugi dio: memoarsko svjedoenje o kapitulacijiustakih i ostalih vojnih jedinica kod Pliberka (Bleiburga) 1945. godine.Novinar Mihailo Mari objavio je 1972. u beogradskim Veernjim novostimaveliku seriju lanaka pod naslovom: Tajna ubistva kralja Aleksandra kori-

stei se podacima dobivenim od Vladete Milievia, policijskog slubenikazaduenog za nadzor nad ustakim elementima u inozemstvu, no Mari je ucentar obrade stavio marsejski atentan na kralja Aleksandra i sve pojedinostiu vezi s atentatom. Mladen Coli (Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska,Beograd 1973) uznastojao je da u prvoj glavi svoje knjige prui na tridesetakstranica podatke o nastanku i aktivnosti ustake organizacije do rata 1941.

(tzv. prve hrvatske emigracije) koristei se pri tom uvelike podacima iz ve


6/618

navedene serije M. Marica. Publicist Nikola B. Milovanovi, u prvom sveskuknjige pod naslovom Generali izdaje (Beograd 1977), posvetio je itavo jedno

poglavlje Anti Paveliu i stvaranju ustakog pokreta nadovezujui na svojuranije objavljenu knjigu (Od marsejskog atentata do Trojnog pakta, Zagreb1963). U objavljenoj i razmjerno opsenoj disertaciji Fikrete Jeli-Buti:Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941-1945. (Zagreb 1977) kao znan-stvenom radu o ustakoj dravi autorica je glavnu panju usredotoila narazdoblje nakon Pavelieva povratka u Zagreb 15. IV 1941.

U stranoj literaturi ve postoji vie knjiga i rasprava o ustaama i ustakojdravi meu kojima se istiu: knjiga Edmonda Parisa (Genocide in SatelliteCroatia 1941-1945. A Record of Racial and Religious Persecutions andMassacres, Chicago 1962) o ustakim progonima i zloinima u NDH1941-45; knjiga L. Horyja i M. Broszata (Der kroatische Ustascha-Staat

1941-1945, Stuttgart 1964) po poprilinoj objektivnosti i savjesno prikuplje-noj arhivskoj grai iz njemakih izvora; ovea studija Gerta Frickea: Kroatien1941-1944. Der Unabhngige Staat in der Sicht des Deutschen Bevollm-chtigten Generals in Agram, Glaise v. Horstenau, Freiburg 1972, u kojoj autor

pokazuje nedovoljnu obavijetenost, ali zato studija, ipak, koristi itaocupruajui mu dokumentaciju iz izvora njemakih vojnih komandi. Od kraihmonografija valja tu spomenuti rad K. Meneghella-Dinia o ustakoj dravi1941-1945 (L'etat Oustacha de Croatie, 1941-1945) objavljen 1969. u

poznatoj francuskoj reviji za historiju drugoga svjetskog rata (Revue d'histoirede la deuxieme guerre mondiale), u kojem se autor trudi da ostane objektivando kraja; rad dra Holma Sundhausena o jedinicama SS u Hrvatskoj1941-1945. (Zur Geschichte der Waffen SS in Kroatien 1941-1945, Sdost-

forschungen, svezak XXX, 1971) i drugo, no zato najnovija knjiga MichelaLesparta o ustaama teroristima iz idealnih pobuda (Les oustachis -

terroristes de l'ideal, Paris 1976), izila u Parizu uz sasvim blagu osuduterorizma - predstavlja zapravo ipak svojevrsnu glorifikaciju ustatva i usta-kih zloina. Njoj se jedino moe suprotstaviti knjiga Giacoma Scottija oustaama izmeu faistikog i nacionalsocijalistikog simbola (Ustascia trail fascio e la svastica. Storia e crimini del movimento ustascia, Udine 1976) ukojoj je Scotti, u prvom dijelu, prikazao pojavu i djelovanje ustake organiza-cije na elu s poglavnikom Paveliem, ponavljajui iz nae literature poznate

podatke to, ipak, strancu u pravilu sasvim neobavijetenom - moe koristitida upozna i sagleda pravu prirodu ustatva uope.

Imajui sve to pred oima, a svjestan vanosti teme, izdava se prihvatioda objavi rukopis B. Krizmana o Paveliu i ustaama kao prilog boljem

poznavanju djelovanja i uloge ustake organizacije i njenog poglavnika uemigraciji sve do 1941, koji je po svom pristupu i dokumentaciji znanstven apo svojoj fakturi i formi izlaganja publicistiki. Autor e u drugoj knjizi koja

slijedi nastaviti s obradom vanjskopolitike problematike ustake drave odnjezinog proglaenja do 1943. godine. U treoj knjizi bit e obuhvaenorazdoblje od 1943. do bijega Pavelia i njegovih ustaa; u etvrtoj e bitiobraena takozvana druga ustaka emigracija poslije drugoga svjetskograta sve do danas. Izdava se nada da e se tako ispuniti jedna bjelina naistraivakoj karti jugoslavenske historiografije i historijske publicistike.


7/618

PredgovorVe mnogo godina privlai moju panju kao historiara pojava

ustatva kod Hrvata i formiranje ustake drave (tzv. NDH) 1941. godine,tipine satelitske tvorevine faistike Osovine. Istraujui u domaim i stranimarhivima i bibliotekama, radei na materijalu iz meuratnog i ratnog razdob-lja, ispisivao sam i saimao brojne dokumente i tako se na mom stolunagomilalo mnotvo podataka o Anti Paveliu i njegovim ustaama, osobito izemigrantskog razdoblja 1929-1941. godine. Sluei se njima kao i objavlje-nim dokumentima - poeo sam objavljivati rasprave o ustakom poglavniku uustakoj dravi (Dolazak A. Pavelia u Zagreb 1941. godine; Pitanje prizna-nja ustake drave 1941. godine; Razgranienje ustake drave; VodstvoTreeg Reicha i raskorak u ocjenjivanju situacije u Hrvatskoj 194144. itd.).Njima su se pridruile i serije novinskih lanaka od kojih je najnovija bila onau zagrebakom VUS-u (1977) pod zajednikim naslovom: Iz tajne prepiske S.Kasche-J. v. Ribbentrop 1941-1945.

No, pri tom je ostajalo nezahvaeno i neobraeno a historiografskivano! - razdoblje Pavelieve cjelokupne djelatnosti u emigraciji od 1929.dalje i sve to je u vezi s njegovom teroristikom organizacijom ( Ustaa -hrvatska revolucionarna organizacija) sa sjeditem u Italiji do Pavelieva

povratka u Zagreb 15. travnja 1941. godine. Sredio sam na nagovorprijatelja svoje dotadanje ispise iz arhiva i dao se na dublja dopunskaistraivanja da koliko je god mogue dokumentacijom pokrijem upravo torazdoblje djelatnosti ustake emigracije. U tom pogledu naiao sam na mno-tvo novih izvora (preteno iz fonda tadanjega ministarstva unutranjih

poslova u Beogradu), i plod tih istraivanja jest ova omana knjiga kojuitalac sada dri u ruci.

Valja rei i to da su koriteni dokumenti (preteno policijski) pisaniondanjim pravopisom, da je tu mjestimino pomijeana ekavtina s ijekavti-nom, da sadre greke u pisanju prezimena (osobito kod izvjetaja tadanjega

policijskog ataeja VI. Milievia), da su izvjetaji ili brzojavi pisani esto uurbi, da se osjea i nesigurnost kod uredskih daktilografkinja, a da pismenostMilievievih pretpostavljenih nije ba bila na visini, pa je i u tome bilotekoa koje je trebalo svladati.

Ugodna mi je dunost da se na kraju, na ovom mjestu, od srca posebnozahvalim vodstvu pojedinih naih velikih arhivskih ustanova, i to u prvomredu naelniku Vojnoistorijskog instituta JNA u Beogradu general-potpukov-niku Fabijanu Trgu, Arhivu Instituta i njegovim arhivskim radnicima nasusretljivosti, panji i strpljenju ukazivanim za vrijeme moga heuristikog radakod njih; zatim direktoru Arhiva Jugoslavije dr Sidi Marjanovi, njenom


8/618

pomoniku Bogdanu Lekiu i arhivistima tog Arhiva s kojima sam povezandugogodinjom suradnjom, pa radnicima Diplomatskog arhiva Dravnogsekretarijata za vanjske poslove na elu s drugom Z. Aniem, suradnicima

Arhiva Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu i mnogim,mnogim drugim kolegama. Zahvaljujem se recenzentu knjige prof. dru Drago-vanu epiu i prijatelju prof. dru Anti Romcu, koji me je bodrio za itavovrijeme rada na rukopisu da ne sustanem i ne bacim pero u trnje, a dakako - i izdavau: direktoru Tomislavu Pueku koji je od prvog dana naesuradnje okruen marnim suradnicama pokazivao mnogo razumijevanjaza moj rukopis u nastajanju i uinio sve da knjiga izie ispod ekia takolijepo opremljena. Zapravo tako lijepa, da se sve pribojavam kako e njensadraj biti u raskoraku s njenim vanjskim izgledom!

Zagreb, 28. VII 1978.


9/618

PRVO POGLAVLJE

Predigra

1. Prvi kontakti. Sve je zapravo poelo ovako:Ante Paveli, kao prvak malobrojne Hrvatske stranke prava (HSP) i

zagrebaki gradski zastupnik, zaputio se u lipnju 1927. god. u Pariz naKongres gradovaU drutvu s njim bio je i dr Stjepan Srkulj. Na putu u Parizzaustavio se u Beu i tamo sastao s grupicom bivih austrougarskih oficira,okupljenih oko bivega zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine u prvomesvjetskom ratu, austrougarskog generala Stjepana baruna Sarkotia. S bivima. u. potpukovnicima Ivanom pl. Pereviem i Stevom (Stipom) Duiemdogovorio se tom prilikom da posredstvom tamonjega talijanskog poslanstva s kojim je Perevi odravao posebno dobre odnose obavijeste talijanskuvladu Benita Mussolinija da e se Paveli na povratku iz Pariza navratiti u Rimda bi uspostavio dodir s tamonjima mjerodavnim linostima. 2

Evo, kako je sm Paveli znatno kasnije (1951) - nakon gorkog svretka -opisao taj svoj put u inozemstvo:

Dr Paveli je u ljetu 1927 pie on 3 bio izaslan skupa s Drom Srkuljomu Pariz, da tamo zastupa opinu grada Zagreba na evropskom kongresugradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beu, gdje je sa generalomSarkotiem i pukovnicima Duiem i Pereviem4 dogovorio, da putem talijan-skoga poslanstva u Beu obavijeste talijansku vladu, da e se na povratku izPariza svratiti u Rim, gdje bi elio govoriti s mjerodavnima. Stigavi u Rimposjetio ga je u hotelu jedan inovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu

1 Paveli je bio izabran za gradskog zastupnika u Zagrebu ve na izborima 19 21 . godine.2 Perevi se upozna o s Paveliem u ljetu 1 92 7. god. u Beu pri Pavelievu propu tovanj u

(prema Perevievoj izjavi pred jugoslavenskim istranim organima u Zagrebu, 20. X 1946).Nisam siguran ali je mogue - izjavio je Perevi u istrazi - da smo ga [Pavelia] tada

povezali sa novinarskim ataeem tampe kod talijanskog poslanstva u Beu [Eugenio Morreale],Napominjem, da se je Paveli tada vrlo .kratko zadrao u Beu i to mislim samo jednu no, a zatim

produio za Pariz gdje se odravao kongres gradova, a Paveli kao predstavnik grada Zagrebatamo putovao. U Parizu sam ja poznavao Andre Otta novinara, kojeg sam svojedobno upoznao uBeu, prilikom njegove posjete Stjepanu Radiu, dok se ovaj tu nalazio i boravio. Inae je AndreOtt bio dopisnik francuskih novina u Zagrebu, pa se poslije izvjesnog vremena povratio natrag uPariz. Na proputovanju Pavelia za Pariz uputio sam ga da se obrati na Andre Otta, bar takovjerujem, ali on je sigurno imao preporuke od strane dr. Trumbia, koji je u Parizu imao dalekoiri krug poznanstva. Paveli mi o tome nije nita priao, ali sam to mogao zakljuiti, jer je i samTrumbi putovao u Pariz 1928 godine kasno u jesen, a svojedobno je i ivio u Parizu. Paveli napovratku nije proputovao kroz Be (Arhiv Vojnoistorijskog instituta JNA u Beogradu -skraeno A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja I. Perevia od 3. I 1947, I. 0. 9, 5/6, 1-82).

3 Jere Jareb, est dokumenata o prvom dodiru dra Ante Pavelia s talijanskom vladom1927 Hrvatska revi j a , god. XX, prosinac 1970, sv. 4 (80), str. 1165.

4 Stevo Dui i Ivan Odavna pl. Perevi bili su austrougarski potpuk ovnici .


10/618

je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odreena. Bio je to lan velikogafaistikoga viea Roberto Forges D'Avanzati, [pravilno: Davanzati] jednaonda od najprominentnijih osoba vladavine/ Tu je (Paveli) uoio pravostanje, koje je za onda vladalo izmeu Rima i Beograda, te je ustanovio, da tiodnoaji u budunosti mbgu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnuakciju.*

Toliko sam Paveli. Ali u slubenoj talijanskoj seriji diplomatskih doku-menata, to je izdaje talijansko ministarstvo vanjskih poslova (I documentidiplomatici italiani), objavljeno je nekoliko dokumenata o tom Pavelievomputu u Rim i prvom njegovom dodiru sa slubenim krugovima faistikeItalije.6

Ivica Frank, bivi saborski zastupnik Hrvatske ili iste stranke prava(frankovaca) u Hrvatskom saboru do 1918. god. i politiki emigrant nakonujedinjenja, uputio je 13. lipnja 1 927. pismo talijanskom poslaniku u Budim-peti conteu E. Duriniju di Monza u kojem se poziva na raniju suradnju ugodinama 19191920.8 i moli da priloenu promemoriju poalje predsjednikuvlade Mussoliniju. Naela izraena u njoj pie Frank moda su odsuvremene vanosti i pobuuju zanimanje u mjerodavnim krugovima. Stogastoji poslaniku na raspolaganju za daljnja tumaenja i informacije. Odlunosti lojalnost samog poslanika, to Frank toliko cijeni, daju mu hrabrosti da seobrati izravno, nadajui se da e kod njega nai rije potpore za potlaenudomovinu. ak ako bi ovaj korak ostao asovito bez uinka, Vaa Ekselen-cija moe biti sigurna, da e Hrvati nastaviti s radom u smislu promemorije,jer je nae uvjerenje postalo aksiomom, da je Italija jedini spas Hrvata .

Talijanski poslanik u Beu Auriti je, 22. VI, 9 javio telegramom predsje-

dniku vlade i ministru vanjskih poslova Musspliniju da mu vojni izaslanik priposlanstvu saopuje kako ga je bivi oficir austrougarskog generaltabahrvatske narodnosti (vjerojatno I. Perevi, a ne kako se u seriji navodi ispodcrte u biljeci: Sarkoti), kojega poznaje kao ozbiljnoga i istaknutog ovjeka, ikoji je takoer protusrpski raspoloen, informirao da ga je doktor AntePaveli, potpredsjednik Hrvatske stranke prava (a to je najodlunije protusrp-stvo - upozorava Auriti!) za vrijeme svog proputovanja kroz Be na putu uPariz zamolio za uslugu. Da se, naime, zauzme u Rimu, kroz koji e proi napovratku iz Pariza, i isposluje mu razgovor s nekom istaknutom linoufaistike stranke. Uslijed kratkoe vremena za dopisivanje s Rimom i za slanjedaljnjih obavijesti Paveliu, koji e u Parizu sigurno biti pod paskom, vojniizaslanik i njegov hrvatski sugovornik dre da bi bilo najbolje obavijestitiministarstvo vanjskih poslova u Rimu o Pavelievu dolasku i njegovoj elji damu se omogui taj sastanak, ako to odgovara ministarstvu. Paveli stie u Rim

izmeu 25. i 26. lipnja i odsjest e u hotelu Flora, Via Vittorio Veneto.

5 Roberto Forges Davanzati (1 88 0- 19 36 ) bio je istaknuti faistiki novinar i politiar; lanVelikoga faistikog vijea i krae vrijeme glavni tajnik stranke. U to vrijeme - direktor rimskogdnevnika Tribuna.

6 I document i dip lomat ic i i ta l i an i (skraeno: IDD I), sedma serija, sv. V, Roma 1967.7 IDD I , VII serie, vol. V, str. 270-271.8 Ivica Frank bio je ujak Eugena-Dide Kvaternika. Bio je poslije rata 1 91 4- 19 18 . dua tzv.

Hrvatskog emigrantskog revolucionarnog komiteja. Opirnije o tome: Manko Gagliardi,Ist inao hrvatskom emigrantskom revolucionarnom komiteu 1919-1921, s. 1. 1922 (tampano uGrazu?).

9 IDD I , VII serie, vol. V, str. 280.


11/618

Sada je i poslanik u Budimpeti, u pismu Mussoliniju od 2. VII, 10 bioopirniji i predstavio I. Franka kao bivega hrvatskog (saborskog) zastupnikaa emigranta u Maarskoj od 1922. god. na elu hrvatske emigracije uMaarskoj,11 , kao ozbiljnoga i potenog ovjeka kako to proizlazi izprikupljenih informacija o njemu. Frank je ve odavna izrazio elju izaslanikuUreda za novinstvo A. Widmaru da bi posjetio poslanika. Durini di Monzamu je prije nekoliko dana odgovorio kako u naelu nema nita protiv togasastanka s njim, budui da obiava primiti svakoga tko eli s njim razgovaratii stoga Frank ne bi smio pridavati nikakvu posebnu vanost i teinu toj odluci,ni vidjeti u njoj poslanikovo slaganje i ohrabrenje u Frankovom osobnomprotujugoslavenskom stavu. Tog dana prije podne (2. VII) ponovio je Frankuu razgovoru te svoje ograde, a Frank mu je odgovorio da potpuno razumijeministrove rezerve, no smatrao je svakako potrebnim da Durinija obavijesti o

apsolutno neosporivim injenicama. Zamolio je poslanika da poalje Mussoli-niju priloenu promemoriju koja saeto sadri ono to mu je Frank smusmeno izjavio. Isti taj Frank nastavlja Durini svoj izvjetaj potpisao jezajedno sa svojim kolegom Vladimirom Sachs-Petroviem u Veneciji, 5. srpnja1920, u ime hrvatskog naroda ugovor o savezu, a taj ugovor su takoerpotpisali Onorevole Giovanni Giuriati i Host Venturi u namjeri da se organi-zira politika i vojna akcija protiv Drave Srba, Hrvata i Slovenaca. 12

Durini, zatim, javlja da je nedavno uo kako je Hrvatski blok uinio prvekorake prema Budimpeti. Razumnim i diskretnim istraivanjem Durini jeutvrdio da je uistinu predsjednik stranke slovenskih klerikalaca Anton Koro-ec bio u Budimpeti prolog svibnja i da je razgovarao s voama maarskekransko-socijalne stranke Huszarom i Ernsztom.13 Kako razaznaje iz no-vima, Koroec je nedavno bio i u Sofiji, a malo nakon toga stigao je u

Budimpetu i lan Hrvatskog bloka A. Paveli koji se prvo sastao sa spomenu-tim maarskim zastupnicima, a zatim uznastojao doi u vezu s predstavnicimavlade da bi kod njih sondirao teren i uvrstio veze za eventualnu potporuhrvatskom separatistikom pokretu.14 Ali, Paveliu nije polo za rukom kako doznaje Durini da to postigne jer je maarska vlada bojei sevjerojatno nekog iznenaenja ili uslijed nedovoljnog povjerenja u takve mane-

10 IDD I , VII serie, vol. V, str. 302-303.11 I. Frank je u Beu 5. XI 19 22 , kao predsjednikHrvatskog komitetau Budimpeti, zajedno

s A. Grandijem, delegatom izvrne administracije predsjednitvaFai sti ke str ank e, i porunikomV. C. Vighijem, kao opunomoenikom G. D'Annunzija, potpisao tajnu konvenciju o suradnji ucilju ostvarenja pravednih pretenzija talijanskog naroda na dalmatinsku isto talijanskuteritoriju (u trenutku zakljuenja konvencije tzv. Trea zona), pretenzija Italije na Rijeku te ucilju energine pomoi pretenzijama Hrvata na nezavisnost. U tom cilju bit e osnovana na Rijecitalijansko-hrvatska legija (Faksimil te konvencije otisnut u beogradskom dnevniku Vreme, god.II, br. 340 od 29. XI 1922).

12 Tekst toga ugovora, potpisanog u Veneciji 5. VII 1920, objavio je jedan od njegovihpotpisnika Giovanni Giuriati u knjizi: Con d'Annunzio e M il o in difesa dell 'Adri ati co, Firenze1954, str. 221-222.

U njemu se - izmeu ostalog - preciziraju faze tog pokreta: 1. revolucionarni pokret u ciljuosloboenja potlaenih naroda (Hrvata, Crnogoraca i Albanaca); 2. ofenzivna vojna akcija protivSrbije, i 3. opi ofenzivni pokret u cilju zauzimanja itavoga srpskog teritorija.

13 U cilju obnove pr egovo ra, u Budimpetu je poslat A. Koroe c. On se tam o sastao s viepolitiara, davao intervjue i drao govore. Qn se vratio 24. maja 1927. veoma obradovandoekom u Maarskoj (Vuk Vinaver, Jugoslavi ja i M aarska 1918-1933, Beograd 1971, str.353).

14 To je Paveli u svom prikazu preutio.


12/618

vre - odbila da uspostavi dodir s Paveliem. Frank se takoer sastao i sPaveliem nakon njegova dolaska u Budimpetu.

Dino Grandi, kao dravni tajnik u talijanskom ministarstvu vanjskihposlova, uputio je 14. VII1S iz Rima telegram u Budimpetu poslanikuDuriniju i izvijestio ga da mu je beki poslanik, 22. prolog mjeseca, biosaopio da je doktor Ante Paveli, potpredsjednik Hrvatske stranke prava(najodluniji protivnik srpstva u Hrvatskoj! - navodi s pravom Grandi) priprolazu izrazio elju da se sastane s nekom ovlatenom osobom za vrijemesvoga skorog posjeta Rimu. Povjerljiva osoba, koja ne pripada ministarstvuvanjskih poslova (Davanzati), imala je doista prije nekoliko dana razgovor sPaveliem u Rimu i Grandi zabiljeku o njemu istodobno dostavlja poslaniku.Paveli je tom prilikom predao toj osobi promemoriju koja je istovjetna s

onom to ju je Durini iz Budimpete bio dostavio ministarstvu 2. srpnja.Grandi j u bi bilo drago, kad bi Durini paljivo pratio spomenuti pokret,zadravajui pri tom rezervirano dranje koje je ve tako prikladno znaozauzeti prema eksponentima hrvatske separatistike stranke.

Paveli se u Rimu doista sastao s izaslanikom talijanske vlade. Bio je toRoberto Forges Davanzati i o razgovorima s njim Davanzati je sastavioopirniju zabiljeku.16

U skladu s informacijom pristiglom u ministarstvo poao je - biljeiDavanzati u hotel Florada potrai Pavelia. S njim se sastao u svojoj kui udva navrata i Davanzati ovako opisuje svoga sugovornika: linost je skromna,mirna, ograniena, ali na sreu liena obinih oznaka balkanskog agitatora izavjerenika. Paveli je prije slian seljaku. Razumije dobro talijanski, nogovori ga s naporom, unosei uvelike istarski dijalekt. Izlae mirno bez velikihobeanja. Postavio je u razgovoru zanimljivu opasku: da bilo tko dolazi li u

ime Hrvatske stranke prava u svrhu sporazumijevanja s Italijom dolazi idjeluje na vlastiti troak i ne zahtijeva nikakvu novanu pomo. Tko bi, ipak,postavio sline zahtjeve, samim tim bi se dezavuirao.

Hrvatska stranka prava izlagao mu je Paveli kojoj je on izaslanik,zalae se za nezavisnost Hrvatske. Davanzati je mogao utvrditi tonostpromemorije njihove grupe to je posjeduje ministarstvo i zato njen sadrajDavanzati u zabiljeci ne ponavlja. Paveli mu je samo dodao da je djelovanjestranke nuno prikriveno i oprezno, no stranka se, ipak, ne smatra tajnomorganizacijom; stranka meutim, u borbi protiv srpskog centralizma i razvija-

jui zakoniti otpor, djeluje u skladu s disidentima Stj. Radia i sa skupinomnezavisnih federalista koje predvodi Ante Trumbi, bivi ministar vanjskihposlova iz vremena Mirovne konferencije 1919-1920. 1 7 Sporazum s dromTrumbiem podrazumijeva u to je Paveli u razgovoru uvjeravao Davanza-tija - prihvaanje kategorikih ciljeva Hrvatske stranke pravako]e postavljaju

Trumbi i njegovi sljedbenici. Za sada stranka ne priprema neku protusrpskuorganizaciju, ni civilnu ni vojnu. Vie nego na bilo to drugo, stranka rauna sjasnom razlikom i nepremotenom i nepremostivom suprotnou izmeuHrvatske i Srbije, i na podruju gospodarstva, kulture, i na podruju vojneorganizacije, kao i s nemoi Beograda da sastavi zaista jedinstvenu vladu.

15 IDD I , VII serie, vol. V, str. 317.16 IDD I , VII serie, vol. V, str. 317-318.1 Tru mbi je u to vrijeme bio na elu Hrv atsk e federal ist ike selj ake strank e kojoj je bio

cilj da privue sve nezadovoljnike izHrvatske seljake stranke Stjepana Radia.


13/618

No, budui da smatraju da je srpska premo jaka i rijeena na sve,razumije se da raunaju s talijansko-jugoslavenskim sukobom, da dobiju onoto se ne nadaju da bi mogli postii vlastitom snagom i uinkom unutranjekrize.

Iako je Paveli priznao da je grupa Crnogoraca opredijeljenih za nezavi-snost Crne Gore po svojoj aktivnosti beznaajna, povjerio je Davanzatiju daHrvati ekaju priliku da podupru crnogorsku nezavisnost.

Paveli je govorei Davanzatiju o svojim prijedlozima - zatraio da doedo slubenih izjava i manifestacija iz kojih bi proizlazilo kako Italija neeimati teritorijalnih zahtjeva prema Hrvatskoj. Srbi, naime, u svojoj propa-gandi kako bi pokazali Hrvatima da su talijanske smjernice, u sluaju rata,uperene protiv hrvatskog teritorija i puanstva tvrde da je stoga obrana

hrvatskog integriteta temeljni razlog jugoslavenskog protutalijanstva. Hrvat-ska stranka prava eli demantirati tu srpsku propagandu koja posebno uzimakao izliku zahtjeve na Dalmaciju. Nadalje, ako faizam nema predrasuda, eleda zaponu s uspostavom dobrih i srdanih sporazuma s Rimom, i to zasad spomou povjerljivih dodira.

Davanzati mu je odgovorio da faizam smatra posljednji jadranski sporokonanim, no istodobno zahtijeva da se potpuno odri talijanstvo Dalmacije.Sloio se da bi se uspostavom nezavisne Hrvatske pod talijanskom zatitomautomatski rijeilo pitanje Talijana Dalmacije, kojima bi se dale sve garancijeravnopravnosti. Politika Hrvatske mogla bi biti samo politika sreenihodnosa s Italijom i Maarskom, na elu s faistikom Italijom kao velesilom.U sluaju sukoba s Jugoslavijom uvjeravao je Davanzati Pavelia - Hrvatskabi sigurna da e postii nezavisnost morala pomagati talijansko oruje,izravno i neizravno, bilo da ometa operacije, bilo da se pobrine za to vee

dezertiranje Hrvata iz vojske.Paveli mu nije mogao dati tone podatke o tome kako bi trebalo

popularizirati slubene faistike izjave protiv srpske propagande, koja podr-ava otvorenim talijansko-hrvatski spor. Da bi osigurao tajnost eventualnihveza sa Zagrebom (s Paveliem), Davanzati mu je dao adresu svoje supruge snjenim djevojakim prezimenom za slanje korespondencije da ne bi izazvalisumnju.

Na kraju, Davanzati u zabiljeci izraava miljenje u oekivanju uputa da je to prilika koju ne bi smjeli propustiti, nego bi, tovie, trebalo u tompravcu istodobno aktivirati talijanske konzularne organe i obavjetajno odje-ljenje generaltaba. Mogli bi pronai i nain da se u Hrvatskoj razvije kulturnapropaganda (konferencije, sveanosti, koncerti).

Promemorija to ju je Paveli u Rimu na poetku srpnja predao Davanzatiju

za Mussolinija (identina s onom dra Franka iz Budimpete)18

sadri uvodnotvrdnju da su duboke suprotnosti izmeu Italije i jugoslavenske drave, kojesu izbile na povrinu u posljednje vrijeme, pobudile u hrvatskom narodu nadui odluku. S jedne strane pobudile su u narodu nadu da e biti mogue, u ne

18 IDD l , VII serie, vol. V, str. 303-305.Potpuno se slaem s J. Jarebom, kad kae da je ta promemorija sjeme, iz koga su iznikli

kasniji Rimski ugovori. Rimski ugovori iz svibnja 1941. logian su zakljuak ili posljedicaPavelieve politike, zapoete lipnja 1927., dok je jo bio u Zagrebu podpredsjednikom HrvatskeStranke Prava, narodnim zastupnikom zagrebake oblasti i zagrebakim gradskim zastupnikom(Nav. rasprava, str. 1166).


14/618

previse dalekoj budunosti, zbaciti sramotni i nepodnosivi srpski jaram, a sdruge pridonijele tome da je u dui stanovitog broja ozbiljnih i odlunih ljudi,koji zauzimaju vaan udio u javnom ivotu Hrvatske, sazrela odluka da seaktivno zaloe za to, kako bi to prije dolo do osloboenja Hrvatske.

Po miljenju tih ljudi nastavlja promemorija prvi korak koji trebauiniti jest: obavijestiti talijanski narod i njegova velikog vou i dravnika (B.Mussolini) o pravom stajalitu Hrvata i cilju kojemu tee, svraajui impanju na to da bi pomo Italije borbi Hrvata imala ne samo veliko znaenjeza evropsku kulturu nego bi takoer bila i prvenstveno vana za razvitakItalije kao velesile.

Nastojanja spomenutih hrvatskih politiara dovela su ve do rezultata daje postignut sporazum izmeu dviju stranaka koje predstavljaju svu inteligen-

ciju zemlje, a to su Hrvatski blok i Hrvatska federalistika seljaka stranka A.Trumbia, kojima pripada gotovo cjelokupno graansko stanovnitvo hrvat-skih krajeva Jugoslavije, dobar dio seljakog stanovnitva i organizacijaHrvatskog sokola, odlino disciplinirana, ustrojena slino kao faistike orga-nizacije, s vie od 40.000 aktivnih lanova u svim krajevima zemlje. Isto tako,pretena veina Radieve Hrvatske seljake stranke priznaje da pristaje uzpolitike i narodne ciljeve to su ih proglasile te skupine, iako se iz stranakih iklasnih razloga, a osobito zbog terorizma njihova predsjednika StjepanaRadia, ne usuuje jo otvoreno izjasniti.

Hrvatski narod, koji je izgubio svoju autonomiju protiv vlastite volje uasu raspada Austro-Ugarske, zahtijeva obnovu svoje drave, nezavisne odSrbije ili Jugoslavije, obnovu drave koja bi bila suverena u svakom pogledu.Na temelju svoga tisugodinjega dravnog prava i narodnosnog naelaHrvati u teritorijalnom pogledu - istie se u promemoriji zahtijevaju sve one

nerazdjeljive upravne pokrajine, kojima je svojedobno vladala Austro-Ugar-ska, pokrajine u kojima je hrvatsko stanovnitvo u velikoj veini, a to supoimenino:

1. Hrvatska i Slavonija;2. Dalmacija (u nie naznaenim granicama);3. Bosna i Hercegovina;4. Meimurje (o tome e se trebati sporazumjeti s Maarskom) ;5. oni Kvarnerski otoci koji su sada pod jugoslavenskom upravom.Oblik vladavine i ustav te hrvatske drave, istina, imali bi se utvrditi

vlastitom odlukom hrvatskog naroda, ali, uzimajui u obzir sadanju situa-ciju, gotovo je sigurno da bi se Hrvati odluili za republikanski oblik.

Iako bi takva hrvatska drava, zamiljena kao instrument mira i zapadnekulture, prirodno teila da ivi u pravoj slozi sa svojim susjedima, ona bi poddiktatom ekonomskih, geografskih i kulturnih uvjeta, a prije svega radi svojih

velikih politikih interesa - koji su joj zajedniki s njima - nastojala podra-vati to ue veze s Italijom i Maarskom.Da bi oznaio s vie preciznosti koje bi to bile veze, Paveli (Frank)

ovlaten je izjaviti da su Hrvati za svoje budue odnose s Italijom prihvatiliova naela:

I Hrvati smatraju - stoji u promemoriji - da se pitanje istonog Jadra namoe rijeiti samo dogovorom jadranskih naroda (Hrvata, Crnogoraca iAlbanaca) s Italijom.

19 To je omiljena teza koju Paveli neprekidno ponavlja. O raspadu Austro-Ugarske vidiopirnije: B. Krizman, Raspad Austro- Ugarske i stv aranj e jugoslav enske drave, Zagreb 1977.


15/618

II Hrvati bez ikakve rezerve priznaju Itali ji pravo na prevlast na Jadranu iosuuju svako nastojanje, koje bi ilo za tim da oslabi to njeno pravo ili da gadovede u sumnju.

III Hrvati priznaju Italiji pravo da se za potrebe svoje prenaseljene zemljekoristi prirodnim bogatstvom Balkana na osnovi miroljubive izmjene svojihindustrijskih proizvoda jer tako nuno moe imati snaan utjecaj na poljucivilizacije i kulture.

IV Hrvati su spremni prilagoditi se sferi talijanskih interesa, i politiki iekonomski, a takoer i u vojnom pogledu.

Iz tih temeljnih naela Hrvati su spremni izvesti najkrajnije posljedice, jodalje od ogranienja iz Rapallskog ugovora,20 i svih kasnijih ugovora u vezi snjim, koji jo nisu ratificirani.

Osim utanaenja politikog, gospodarskog i teritorijalnog znaenja u timugovorima, koje Hrvatska u cijelosti i bez rezerve priznaje, Hrvatska jeodluila:

a) odrei se dranja ratne mornarice na Jadranu, ako Ital ija eli preuzetizatitu hrvatske obale;

b) odstupiti Italiji u tu svrhu Boku Kotorsku s onim visovima koji sustrateki vani za teritorij Dalmacije i Hercegovine, a potrebni za uspostavumostobrana i dovrenje ratne luke Boke Kotorske; osim toga, priznati Italijipravo da na otocima ili kopnu upotrebljava naprave potrebne za njenudjelotvornu zatitu i vojnu kontrolu;

c) dati Italiji na gospodarskom polju sve koncesije, koje mogu dovesti doostvarenja naela spomenutih pod to. III, koliko na samom zemljitu Hrvat-ske, toliko preko nje na Balkanu;

d) Hrvatska se odrie izgradnje trgovake luke za stanoviti broj godina,

koji se ima jo utanaiti, da ne bi omela razvitak Rijeke; rijekoj e se lucigarantirati veza s Maarskom.to se tie drugih zemalja, koje su sada pod upravom Jugoslavije, Hrvat-

ska izjavljuje svoju apsolutnu nezainteresiranost:1. za Srbiju, Staru Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru (ali namjerava na

svaki nain pomagati tenje Crnogoraca za nezavisnou);2. za sudbinu slovenskih zemalja (Kranjska , juna tajerska) (ali je spre-

mna pomagati nastojanja, koja idu za tim da se uspostavi direktna talijansko-maarska granica);'

3. to se tie slovenskog podruj a Prekmurja, Baranje, Bake i jugoslaven-skog Banata, Hrvatska smatra da je u njenom interesu da se ta podruja vrateu zajednicu s maticom zemljom; ona e stoga uiniti sve to moe da se tepokrajine doista i ukljue u Kraljevinu Maarsku.

Hrvati priznaju naprijed istaknuta naela i obaveze navodi se u prome-

moriji - ako'doe do osnutka Nezavisne Drave Hrvatske. No i prije njenogostvarenja, Hrvati su odluili da uspostave talijansko-hrvatsku suradnju upogledu zajednikog protivnika, da bi se suprotstavili srpskim tenjama na

Jadranu, to je to potrebnije jer nema sumnje da e se Srbi ja, pri je ili kasni je,pridruiti interesnoj sferi obnovljene Rusije i djelovati kao njen eksponent na

Jadranu.

Vidi: Rapallski ugovor 12. novembra 1920. Zbirka dokumenata. Odabrao i uredioVojislav M. Jovanovi, Zagreb 1950.

Opirnije o jadranskom pitanju: Bogdan Krizman, Vanjska polit ik a jugoslavenske drave1918-1941, Zagreb 1975.


16/618

Ako bi dolo do talijansko-jugoslavenskog oruanog sukoba, u promemo-riji se izjavljuje da e Hrvati: 1. djelatno defetistiki raditi na tetu jugoslaven-ske vojske i drave, to e utjecati na sve grane vojne akcije; 2. da e upogodnom trenutku lanovi sokolske organizacije, koji imaju vojniki odgoj,takoer zapoeti s oruanom akcijom protiv Srba; 3. da e talijanskoj vojnojkomandi davati vane obavijesti i podatke. U intelektualnim krugovimaHrvatske ve je u toku zamana propaganda u tom smislu protiv koje srpskonovinstvo i jugoslavenska vlada rade svim sredstvima.

Da bi se pojaala italofilska propaganda, a oslabila srpska, bilo biizvanredno vano preporua promemorija - da se talijanska strana pobrine:

I da se u talijanskoj tampi i na skuptinama i sastancima po mogunostito vie izbjegavaju izjave koje aludiraju na stjecanje hrvatskih zemalja;

II da neki neslubeni ali ugledni lan faistikih organizacija od zgode dozgode dade pokoju prijateljsku hrvatofilsku izjavu, kako bi se na temelju njehrvatskom narodu mogao opravdati italofilski pokret'u Hrvatskoj i pokazatida Italija pravi preciznu razliku izmeu Srba i Hrvata.

Obraaju se stoji na kraju promemorije - s potpunim povjerenjemtalijanskom narodu kojemu uvelike duguju svoju kulturu i ijom se pomoinadaju prije ili kasnije postii svoje osloboenje.

Poloaj koji bi etiri milijuna Hrvata zauzeli u sluaju sukoba s Jugoslavi-jom ne moe biti indiferentan ni monoj talijanskoj nacij i. A u sluaju njihovaosloboenja, Italija moe sigurno raunati s nepromjenjivom i vjenom zah-valnou cijeloga hrvatskog naroda - zakljuuje se na kraju.

Toliko o tome objavljeni slubeni talijanski diplomatski dokumenti.Zanimljivo je da je Paveli ubrzo ponovo otputovao u inozemstvo, i to u

listopadu iste godine u Budimpetu, u drutvu s Gustavom Perecom, tajni-kom Hrvatske stranke prava. Njima se pridruio i Ivan Perevi iz Bea.Pravaku delegaciju primio je tadanji zamjenik ministra vanjskih poslovaSndor Khuen Hedervary, a Paveli je razgovarao i s nekim funkcionarima.

Ovi jugoslovenski opozicionari diskutovali su o nastanjivanju u Maar-skoj, dobijanju oruja i o maarskoj pomoi u nastojanjima da se Italijazainteresuje za njihov problem pie o tome Vuk Vinaver. 21To je ve bilo uvrijeme kad je Ante Paveli budui ustaki poglavnik - bio u Zagrebuizabran za narodnog zastupnika.22

2. Skuptinski izbori i prvi nastupi u Narodnoj skuptini. Vlada VeljeVukievia raspisala je skuptinske izbore za 11. rujna 1927, s tim da se novaSkuptina sastane u Beogradu 5. listopada. Predsjednik Hrvatske seljakestranke Stjepan Radi nakon svoga zaokreta i due suradnje s Paievimradikalima u vladi, a pritisnut otrom opozicijom i politikom osudompripadnika drugih, mnogo manjih politikih struja u hrvatskim krajevima(Hrvatska stranka prava, klerikalci-pukai iz Hrvatske puke stranke i novaHrvatska federalistika seljaka stranka, skraeno HFSS, pod vodstvom Ante

21 Nav. djelo, str. 36 0.22 ini se da je jugoslavensko ministarstvo unutranjih poslova neto saznalo o urovanju s

Talijanima, jer u dopisu ministarstva od 1. I 1928. stoji da je jugoslavensko poslanstvo u Beuobavijeteno u najveoj diskreciji da Hrvati i Italijani odravaju kontakt i da su u tom smislu ilineki Hrvati u Rim, samo ova linost [informator poslanstva] ne zna imena lica (Arhiv Institutaza historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu - skraeno A-IHRPH, Mjere vlade i terorvladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata, VIII, 1).


17/618

Trumbia) otpoeo je i vodio ivu agitaciju da bi zadrao pristae. 23Pri tomje svuda optimistiki ocjenjivao izglede stranke na izborima, spominjui ak100 mandata za stranku. U jeku predizborne agitacije pokrenuo je i svojdnevnik (Narodni val) kojega je prvi broj izaao oko sredine srpnja 1927.Kampanju protiv Radia i njegove stranke vodili su vrlo estoko spomenuteantiradievske struje u Hrvatskoj, predbacujui mu izdaju programa isuradnju s reimom.

Tako je i Ante Paveli osuivao Radiev zaokret (konverziju), neposre-dno nakon parlamentarnih izbora u veljai 1925, kad je iz zatvora(!) dao migsvom predstavniku u Narodnoj skuptini, sinovcu Pavlu Radiu da izjavi kakostranka priznaje monarhiju, Vidovdanski ustav i cjelokupno politiko stanje.U jednom lanku Paveli je na to napisao, ciljajui na Radia, i ovo: Kad se

dogodi da narod bude ostavljen od svog voe (misli: Radia), kad se voa ukoga je narod polagao, makar i svu svoju nadu, iznevjeri i u protivni taborkrene, nije time odsjeena i glava narodu, nije time iupano i korijenje velikognarodnog stabla, jer pojedinci ljudi ivu i umiru, bitiu i nestaju, a narod neivi vijekom jednog ovjeka nego mnogim stoljeima, ne izumire po nevjeri

jednog ovjeka i nekolicine ljudi, nego svoj ivot prenaa na dal jnje potom-stvo, koje s njime sainjava jednu cjelinu.

Ono pokoljenje, t. j. onaj rod pie dalje Paveli - koji bi u nevoljismalaksao i napustio svoju borbu i rad za prava te sadanje i budue cjeline,teko bi sagrijeio pred svojim potomstvom, propustivi moda otkloniti i joveu nesreu, koja bi potomstvo stii mogla.

Hrvatski narod pie on pun ivota i snage ne oajava ni danas...Hrvatski narod proet vjerom u svoju sretniju budunost nee i ne moe prekonoi zanijemiti i prekrtenih ruku ostati, gledajui sramotu, koju mu nanesoe,

ve e opet prikupiti svoju snagu, da moe svoju pravu volju opet jasnooitovati i na svojoj sretnijoj budunosti poraditi.Njega vodi ideja njegova prava, kojega mu nitko osporiti ne moe, njegova

prava samoodreenja, koje e mu donijeti da bude svoj na svome.U borbi za to pravo nee ga smesti niija izdaja ni vjerolomstvo. 24Paveli je u predizbornoj agitaciji za izbore 1927. god. sa strijelama

odapinjanim na Radia i njegovu Hrvatsku seljaku stranku kao najmonijegsuparnika u hrvatskim krajevima izbacio i parolu o slobodnoj Hrvatskoj.U jednom govoru, odranom na predizbornoj skuptini u Zagrebu 14. VIII1927, Paveli je rekao i ovo: Otrag nekoliko godina doli su ljudi, koji sugovorili, da hrvatski narod nije sposoban sobom upravljati. Neprijateljskenovine i ljudi pripovijedali su, da hrvatski narod treba tutora, a ja kaem: je limogue, da ti ljudi nemaju pravo, kada vele da su Hrvati nesposobni za ivot?Ajde da vidimo je li ti ljudi imaju pravo. Oni piu i govore, da je Hrvatska

malena, a da bi mogla sama za sebe postojati, da je presiromana, a da bi semogla sama uzdravati, i da je hrvatski narod bedast, a da bi mogao sam sasobom upravljati. Ajde da vidimo je li hrvatski narod i Hrvatska tako malena,da ne bi mogla biti sama i slobodna. Pogledajmo si vicarsku, zemlju manjuod Hrvatske, stisnutu meu velebnim gorama izmeu velikih naroda i drava,a ipak tako dobro ureenu i bogatu, da nitko iz nje ne eli izii, jer joj je narod

23 Opirnije o tome: Bogdan Krizman, Ko respondencij a Stj epana Radi a 1919-1928, sv. 2,Zagreb 1973.

24 Putem hrvatskog dravnog prava. Poglavnikovi govori, izjave i lanci prije odlaska utuinu, Zagreb 1942, str. 11.

2 Ante Paveli i ustae 17


18/618

zadovoljan i pripravan svagda ju braniti i obraniti. Pa kad moe biti slobodnamalena vicarska, zato ne bi bila slobodna i Hrvatska, koja je od nje vea iprirodno bogatija?25

I Radi je pojaao svoju agitaciju, proirivi je i na Makedoniju, to nijeprolo bez incidenata i napadaja, a sam rezultat izbora morao je, ipak,razoarati Radia toga nepopravljivog optimista: stranka je, dodue, dobila63 mandata, ali je zabiljeila samo 381.370 glasova, to je predstavljalo uusporedbi s 1925. godinom - gubitak vie od 160.000 glasova. Glavni njenprotivnik u Hrvatskoj: Samostalna demokratska stranka (SDS) SvetozaraPribievia poluila je 202.127 glasova i 23 mandata, dok je Hrvatski blok(HSP i HFSS) postigao 48.626 glasova i samo dva mandata (federalist A.Trumbi i frankovac A. Paveli), i to u Zagrebu.26 Tu je, naime, nastalazamrena situacija: Zagreb je tada birao dva zastupnika, a kolinik brojglasaa potreban za jedan mandat iznosio je 9765 glasova. Hrvatski blokpostigao je 9795, tj. veinu svih predanih glasova, jer su sve druge strankeznatno zaostajale. Kako ni jedna od njih nije postigla kolinik (9765 glasova),bila su izabrana oba kandidata s liste Hrvatskog bloka!17

Poslije izbora je Velji Vukieviu polo za rukom da sastavi vladu etvornekoalicije u koju su uz radikale uli demokrati (Demokratska stranka Lj.Davidovia), slovenski klerikalci A. Koroca (Slovenska ljudska stranka) i

jugoslavenska muslimanska organizacija pod vodstvom Mehmeda Spahe.Tak o se nije ostvarila uz diskretnu oporbu samog kralja, koji je imao vlastiteplanove kombinacija o kojoj je Radi govorio na prvoj sjednici izabranihzastupnika HSS u Zagrebu 22. IX, kombinacija koja bi obuhvatila demokrat-ske stranke u Skuptini. Meutim, posredstvom crnogorskog federalista Se-kule Drljevia dolazi do direktnog susreta dotad ljutih protivnika: Radia i

Pribievia u Klubu samostalnih demokrata u Narodnoj skuptini i doosnutka koalicije obiju stranaka (HSS i SDS), nazvane Seljako-demokratskakoalicija.

Na sjednici Narodne skuptine 28. X 1927. Paveli je u ime Hrvatskogbloka proitao ovu programsku izjavu:

Prolo je tisuu godina od osnutka Hrvatske drave, koja je od 925. god.postojala neprekidno, sad kao posve nezavisna, sad u zajednici sa drugimnarodima, ali vazdan kao zasebno dravno-pravno tijelo.

Kroz to dugo vrijeme hrvatski je narod u tekoj borbi izgradio i organizi-rao svoj nacionalni i dravni ivot tako, da je postao priznatim lanomzapadne civilizacije, kojoj je kroz vijekove bio obrana i bedem.

Toga svoga dravnoga prava i po njemu osnovane dravne samostalnostinije se hrvatski narod odrekao nikada, pa ni u Kraljevini Srba, Hrvata iSlovenaca.

Ovo stanje ugroava pravnu sigurnost, kulturni i privredni ivot u ope, anapose je hrvatski narod dovelo u oajno stanje. Nametnuti centralizamoduzeo mu je dravno-pravni individualitet, izgraen na tisuu godinjemdravnom pravu, a dananji nain vladanja izcrpljuje ga ekonomski i sustavnoga osiromauje.

Uz to kao da hoe da ga klturno potisne do razine zaostalosti i natra-njatva.

25 Isti izvor, str. 27 .26 Rudolf Horvat,Hrv atska n a muil itu, Zagreb 1942, str. 352-353.27 Isti izvor, str. 354 .


19/618

Hrvatski narod ovako stanje nije htio, ono ne odgovara ni njegovojprolosti, ni njegovoj potrebi u sadanjosti.

Prosvedujui s toga protiv ovoga stanja nametnuta hrvatskom naroduizjavljujemo, da uestvovanje Hrvatskog bloka u parlamentarnom radu Naro-dne Skuptine ne znai, da to faktino stanje priznajemo i odobravamo.Naprotiv Hrvatski blok e svim zakonitim sredstvima raditi, da se odnoajhrvatskog naroda iz temelja izmeni uspostavom hrvatske dravne samostalno-sti.

Tako e hrvatski narod po svom dravnom Saboru u Zagrebu, kaozakonodavnom tijelu samostalno odluivati o svom politikom, privrednom ikulturnom ivotu.28

Paveli je na skuptini Hrvatskog bloka u Zagrebu, 8. I 1928, istupio vrlootro, podvrgnuvi kritici prijedlog dravnog budeta za razdoblje od 1. IV1928. do 31. III 1929. 29 Nakon potanje analize ustvrdio je kako je Srbija sMakedonijom i Crnom Gorom u dravnim prihodima iskazana s 21,78postotaka, dok e 78,22 postotka morati pridonijeti tzv. preanski krajevi, tj.Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Baka, Banati Baranja. To znai da preanski krajevi moraju u toku naredne proraunskegodine uplatiti u dravnu blagajnu vie od tri etvrtine svih daa, dok Srbija sMakedonijom i Crnom Gorom nee pridonijeti ni jednu punu etvrtinu. Akako e se troiti taj novac? upitao je Paveli. Mogu rei da postoji upravoobrnuti razmjer izmeu onoga, to preanski krajevi daju, i onoga, toprimaju.

Svi mi osjeamo uskliknuo je on da je to kontribucija, koja jehrvatskomu narodu nametnuta. Treba dakle birati sredstva za na otpor! Zar

bi to imao biti ,Preanski front'? Nipoto, jer je Preanski front obian vindl(prijevara). Na vrbovu se klinu ne voze kola! Taj vrbov klin je Stjepan Radi, azabija toga klina u hrvatski narod je Svetozar Pribievi. Preanski je frontvindl, kao to je bio vindl i ,Narodno vijee' od g. 1918. Stoga ne emo poiu redove Preanskoga fronta, ve u redove ,Hrvatskoga fronta'. Nema nikoga,koji ne bi mogao vjerovati, da hrvatski narod ne e moi izvojevati svojuslobodu i postii to, da bude gospodar u svojoj kui. Varaju se oni, koji misle,da bi se sadanje stanje u dravi SHS moglo popraviti ljupkim rijeima.Srbijancima vrijedi ova drava samo tako dugo, dok je mogu pljakati. Onogasa, kad im vie ne bude mogla sluiti ovim ciljevima, oni e ju sami unititi.

Za razliku od Trumbia, Paveli je tada bio prilino aktivan u Skuptini,uzimajui rije u vie navrata.30 Tako je, na primjer, 2. III 1928. 31u Skuptini

28 Stenograf ske beleke Narod ne Skupti ne Kral j evin e Srba, Hr va ta i Slov enaca, Redovan

saziv za 1927/28. god., I knjiga (Od I prethodnog do IX redovnog sastanka), Beograd 1928, str.

Takoer u knjizi Putem hrvatskog dravnog prava..., str. 30.29 R. Horvat, nav. djelo, str. 37 0- 37 1.30 Na izborima 1 1. rujna 1 92 7, pobiedili su u Zagrebu na zajednikoj, zajedniarsko-

frankovakoj. listi pok. Trumbi i Paveli - pie VI. Maek J. Jarebu 8. II. 1963. - Naskuptinskim sjednicama nisu prisustvovali, tek to je Paveli na jednoj od prvih sjednica proitaoneku rezoluciju a inae su dolazili u Beograd tek svakog prvog dana u mjesecu dignuti dnevnice(Jere Jareb, Iz korespondencije dra Vladka Maeka,Hrvatska revi j a , god. XXIV [1974J sv. 3[rujan], str. 337).

31 St enografske beleke Nar odne Sku pt in e Kra lj evin e Srba, H rv at a i Slov enaca, Redovansaziv za 1928/29. god., IV knjiga (Od XXXI do XXXVII redovnog sastanka), Beograd 1928,


20/618

ustvrdio da je hrvatski narod u svim hrvatskim zemljama doekao slom biveAustro-Ugarske u potpunom blagostanju. Hrvatski je narod u to vrijeme imaoi gotovine; imao je obilje novca i bio upravo u zavidnom poloaju u pogledusvoje imovine, to se tie stoke, blaga. I onda je dolo kako se ovdje veli osloboenje! I vie puta govori se u ali da je osloboenje ilo tako daleko da

je hrvatski narod oslobodilo i novca to ga je imao, da ga je oslobodilo stoke,jednom rijei da je oteti lo cijelu njegovu imovinu. Elementarne nepogode nisuodnijele zemljite, nisu odnijele stoku, nisu odnijele blaga nego je sve toprogutao porez, sve je to progutala loa administracija, loa uprava. Sto se tieHrvatske, sve je to uskliknuo je on - uniteno centralizmom, uniteno jesistemom koji je uveden i napose time to je Hrvatska rasparcelirana, Hrvat-ska koja je hiljadu godina bila jedna jedinstvena cjelina, jedna i etnika i

geografska i politika cjelina. A tu cjelinu rasparcelirao je centralizam;unitena joj je uprava, uniten poredak, uniten red, uniteno joj je sve to jedobro bilo i nita novo umjesto toga nije bilo doneseno, to bi to nadomjestilo,nego je donoeno samo ono to donosi zlo, to donosi nevolju i to donosi jad.

Istog je dana32 kritizirao dravni proraun osvrui se na budetministarstva pravde - i ustvrdio da ni u jednom budetskom prijedloguproteklih godina ni u najnovijem nije bilo potpuno osigurano funkcioniranjeorgana koji predstavljaju pravdu, a te, na alost, u Hrvatskoj vie nema.Pravda je kapitulirala - rekao je on pravde je nestalo, nestalo je pravde jernema vie substrata, nema vie podloge na temelju koje bi se mogla pravdavriti.

U drugoj prilici, istog dana,33 kritizirao je djelovanje resora prosvjete iosudio srbizaciju putem kolstva.

Paveli je izazvan ranijom otrovnom primjedbom Stjepana Radia da u

Skuptini imaju dvojicu federalista bez federalizma, koji samo dignu dnevnicei idu u Zagreb uzeo rije 5. III 34i odvratio da Radi nije osoba koja je uvijekodgovorna i koja je odgovorna za sve to govori. Ustvrdio je zatim - u vezi sbudetom ministarstva unutranjih poslova da su sve vlade, svi reimi kojisu ovdje vladali to se tie Hrvata bili isti. Glavnjae u nas u Hrvatskoj nisubile, no 1918. godine pretvorena je itava Hrvatska u jednu Glavnjau,zahvaljujui Svetozaru Pribieviu. Tim je tee nama koji nismo bili naviklina takve stvari. Mi smo ivjeli rekao je Paveli u jednoj zemlji u kojoj jebilo reda, u zemlji, u kojoj je bilo mira, u zemlji u kojoj je vladalo potenje. Alisve to nije bila uvela kod nas Maarska, niti je to uvela Austrija. To je hrvatskinarod sam iz sebe dao. Mi smo ivjeli u zemlji, u kojoj je bilo zakona, i to nezakona da se sa njima koristi policija, niti zakona da se njima koriste oni kojisu na vlasti, nego je bilo zakona, koji su osiguravali narodu njegova prava,zakona koji su osiguravali narodu mir i poredak, i koji su osiguravali njegovu

imovinu i ivot. Prvo djelo, prvi in reima poslije 1918. godine bilo jebacanje u tamnicu najistaknutijih Hrvata i pod izlikom da su to austrijskiljudi, i tako dalje.35

Navikli ste na to dobacio je ljutito vladinoj veini36 da se radi pointencijama osoba, a ne po tome, kako odgovara stvari i potrebama naroda ...

32 Isti izvor, str. 107 -1 09 .33 Isti izvor, str. 141 -1 43 .34 Isti izvor, str. 25 7- 26 0.35 Tu Paveli misli na I. Franka , J. Pazma na, M. Kovaevi a i druge.36 Isti izvor kao pod 34, str. 259 .-

a a


21/618

(Glas sa desnice: Laku no). Biu srean - odvratio je on - kad vam budemmogao rei laku no; biu srean onda kad vam svi Hrvati uzmognu rei,Laku no' i,hvala vam na ovakvoj zabavi, kakvu smo imali s vama'. Nadamse da ete, uostalom, i vi biti sreni kad ne budete ovde imali Hrvata.

3.Pavelieva pojava u Skoplju. U Skoplju je 5. XII 1927. otpoeo procesdvadesetorici mlaih ljudi (preteno studenata) po Zakonu o zatiti drave.3'Proces je ve jednom bio odgoen, budui da je grupa branitelja zahtijevalaizuzee predsjednika sudskog vijea Nikole Veljkovia, no zahtjevu braniteljanije bilo udovoljeno. Tako je tog dana otpoeo proces u prisutnosti razmjernobrojne publike. tampa je u osvrtima s procesa zabiljeila da mu je svakogdana prisustvovao sekretar talijanskog konzulata u Skoplju, obavezni gostsviju politikih procesa (Politika).

Dravni tuilac optuio je tu dvadesetoricu Makedonaca za sudjelovanje ipomaganje pri organiziranju tajne omladinske organizacije kao ekspozitureUnutranje makedonske revolucionarne organizacije (Vnutresne MakedonskeRevolucionarne Organizacije, skraeno VMRO). Poslije itanja optunice, to

je potrajalo due vremena, predsjednik je proitao referat pravnog referentaupanije V. Prelia iz kojega se prvi put saznalo za postojanje te omladinskeorganizacije.

Danas je doao kod mene Jordan Gavrilovi, potanski inovnik stoji utom Prelievom referatu i izjavio mi je: Pre etiri do pet dana bio je uDjevdjeliji neki Djuzelovi, svreni student filozofije, a sada osiguravajuiagent drutva ,Adrije'. Poverio mi je da on vri organizovanje u svim kraje-vima June Srbije (tj. Makedonije) i pozvao me kao sina ove pokrajine da i jastupim u tu organizaciju. Rekao je da u ovim krajevima postoji VMRO, kojaima teroristiki karakter, a da bi trebalo isto tako obrazovati i omladinsku

organizaciju, koja bi pomagala rad VMRO i koja bi budila uspavanu nacio-nalnu bugarsku svest u ovim krajevima. Da bih sve otkrio, ja sam uao u tuorganizaciju. Tada me je Djuzelovi uzeo i otili smo u cigansku malu i tu smosvratili u upu Jovana opovia. Djuzelovi mi je rekao da je opovi jednavrsta efa za djevdjelijski srez i naglasio mi je da se na njega mogu osloniti.Tada mi je proitao ustav ove omladinske organizacije i zakleo me na isti i jasam poljubio kamu, koju mi je pokazao. Posle nekoliko dana doao sam uSkoplje, gde smo se razgovarali i gde me je on detaljno upoznao sa radomomladinske organizacije i stavio mi u zadatak da doem u vezu sa izvesnimlicima u Djevdjeliji i da i njih organizujem. Ja sam mu rekao da ja ustavdovoljno ne poznajem i traio sam da mi da jedan njegov prepis, da bih znaosvoju dunost i svoj zadatak. Djuzelovi mi je obeao da e mi dati prepisustava i stavio mi je u zadatak da odem ponovno u Djevdjeliju i da se vidim saopoviem. Tom prilikom imao sam da mu odnesem i jedno pismo.

Upravo to pismo pridonijelo je da sve bude otkriveno prema novinskomizvjetaju sa suenja.Pri ponovljenom pretresu stana optuenog D. Djuzelovia bio je u kuhinji,

u dimnjaku, pronaen ustav omladinske makedonske tajne revolucionarneorganizacije (Mladaka Makedonskata Tajna Revolucionarna Organizacija,skraeno MMTRO), navodno originalan, izraen na dvije stranice finogplatna, otkucan na pisaem stroju, provien peatom organizacije crvene bojeu kojem pie: Sloboda ili smrt!, s potpisom lana Centralnog komitetaOrganizacije Ivana (Vane) Mihajlova.

37 Po l i t i ka , god. XXIV, br. 7044 od 6. XII 1927.


22/618

Meu braniteljima optuenih naao se i narodni zastupnik A. Paveli i onje na kra ju procesa odrao, 17. XI I, 38 svoj obrambeni govor. U njemu je uuvodu istakao svojstvo mladei svakog naroda: to god ona ini, ini izplemenitih, idealnih pobuda. Mlade u svim zemljama govorio je on pokree i stvara. Ona je idealna i nikada plaena. Stoga se ni ova mlade, kojasjedi na optuenikoj klupi, ne smije promatrati s drugog stajalita osimnavedenog, a ne s onog s kojeg je poao dravni tuilac. Tuilac polazi sastajalita drave koja s biem i korbaem tjera svakog pripadnika na asimila-ciju svoje due. Ovu mlade valja staviti uz bok omladini koja je pokretalailirski pokret, koja se borila za svetost svog jezika u Hrvatskoj. Treba je stavitiuz bok omladina koje su u svakom narodu pokreta narodnih tenji.

Ni jedna drava ne stjee simpatije politikim procesima nastavljao je

Paveli. To nije put i sredstvo za ouvanje drave, za ouvanje njenihgranica. Postoje druga sredstva kojima drava privlai srca onih koji su njenipripadnici. Svaki politiki proces svrava s protivnim efektom od onoga tomu ga je optuba namijenila, a u veleizdajnikom procesu nema nita objek-tivno: sve je subjektivno! I pitao bi netko je li mogue da i nevin ovjek doena optueniku klupu? Mogue je, odgovara Paveli, jer ga dravni tuilacstavlja na optueniku klupu da bi postigao jedan drugi vaan cilj kojiopravdava svako sredstvo u interesu drave. No, zato, nasuprot tome, stojikorektiv, a taj je korektiv sud koji nee suditi po razlozima optube negostrogo po zakonu.

Paveli je doveo u sumnju priznanje optuenih u toku istrage i pri tomukazao na to da su drastinim sredstvima (i to ne samo batinama!) biliprisiljeni da potpiu priznanje. Prema tome, takvi dokazi ne mogu bitimjerodavni za pravorijek suda. Ali dolazi svjedok koji je pred sudom preslu-

an, a to je J. Gavrilovi, i ovjek bi se morao upitati zato taj svjedok ne sjedina optuenikoj klupi. Odgovor je za Pavelia nedvojben: zato to je agent-provokator. A takva osoba pojavljuje se u svim politikim procesima daodigra svoju ulogu. Gavrilovieva uloga u tom procesu velika je jer on stvarakrivino djelo i daje mu kvalifikaciju.

Slavni sude! Prvi glas o revolucionarnosti organizacije rekao je Pave-li39 - daje Gavrilovi. On je smislio, da ta organizacija kani dignuti valjdarevoluciju. On je smislio, da je ta organizacija sastavni dio VMRO. On jesmislio, da se ona imade iriti po cijeloj zemlji. On joj je dao prvi oblik, aredarstvena vlast ga je zaotrila i unutra mee ove okrivljenike. Ne otkrivavlast okrivljenike, nego ih mee unutra kako pae, da se moe jedan politikiproces provesti kako je to obiajno.

Slavni sude! U tim prilikama i pod tim auspicijama vodi se proces. Ja ne ugovoriti o linostima optuenih, jer e sud sam prosuditi za svakog pojedinca

[djela], radi kojih je optuen, u koliko bi to postojalo. Ja poriem ispravnost,ustava', koji tako veliku ulogu igra u tom procesu. Tko nam jami, da je onopotpis Mihajlova? Tko nam jami, da je to izvorni potpis? Tko nam jami, daje onaj peat izvorni? Tk o nam jami, da to sve nije samo sainjeno, naprav-ljeno, ne znam s kojom drugom svrhom ili ciljem? Ta kako dolazi iz ministar-stva nalaz o istovjetnosti!

Gospodo suci, nijeem izvornost ,Ustava', nijeem izvornost toga statuta.

38 Put em hrvat skog dravnog prava..str. 34-39.39 Isti izvor, str. 37 -3 8.


23/618

Nijeem veze ovih omladinaca s onima, koji vode revolucionarnu organiza-ciju.

Makedoniju je ve povijest zabiljeila govorio je dalje Paveli. - Ona jesredite, itnica Balkana; bila je 500 godina pod turskim gospodstvom. I onikoji se zovu Srbi, i oni koji se zovu Bugari borili su Se zato da je istrgnu izturskog ropstva. Borili su se da Makedonija dobije svoju slobodu. Cijeli svijet

je sa simpatijama pratio taj pokret. Balkanske drave u balkanskom savezunavjeuju rat, da bi Makedoniju oslobodile ispod turskog gospodstva. I prijeosloboenja padalo je na hiljade dua pod turskim carstvom. Valja pri tomspomenuti Ilindenski ustanak, pa solunski atentat i druge dogaaje, a savsvijet pratio je pokret u Makedoniji. I kad dolazi do mira, Makedonija se dijelina tri dijela, na tri drave. Zato nije ni udo - promatra li se to psiholoki - da

se dogaa ovo to se dogaa, kad narod, koji se borio da se oslobodi turskogjarma, pos lije osloboenja bude podije ljen na tri upravne, dravnopravnesfere. Tada je razumljivo da se rada politika u ljudima koji osjeaju za svojrodni kraj i da se stvaraju pogledi to da se uradi za dobro naroda.

U obranu optuenika moram kazati - zakljuio je on 40 da u ovom krajuod osloboenja do sada nije taj svijet mogao ni smio svoju politiku otvoreno i

javno provaat i, ve ga se silom okolnosti sili lo da se pridrui jednoj politikojorganizaciji, a da ne moe izraditi svoje politike poglede. Zato se take idesilo, da je dosad preko 50.000 ljudi stavljeno pod sudove.

Ali, rei e se da je to organizacija koja ide za tim da silom postigne svojenamjere. No, smijeno je pripisivati toj dvadesetorici ljudi, za koje optubanavodi kako se organiziraju 34 godine da bi okupili oko 40 lanova, da suorganizacija koja e silom otrgnuti ovaj makedonski kraj od drave. To sedrutvo ne moe nazivati organizacijom nego obinim nedunim drutvom,

bez svojstava koje mu optuba pripisuje. A tu se ne moe primijeniti ni zakono zatiti drave, svojedobno stvoren protiv komunizma. Taj zakon nije stvaranzbog stanovitog broja ljudi nego je uperen protiv opasnosti komunizma,opasnosti koja ugroava cjelokupni poredak Evrope. Prijeti Evropi da promi-

jeni njen nain ivota. Kad su bile unesene teke stavke u tekst tog zakona,mislilo se na organizaciju proirenu po itavom svijetu, qrganizaciju koja izasebe ima 10 milijuna vojnika u Sovjetskoj .Rusiji. Protiv nje bio je donesen tajzakon, ozbiljan zakon koji ozbiljno uzima krivina djela, te predvia za kaznuoduzimanje slobode do 20 godina ili smrt. Zar bi se tom skupu mladih ljudimogla pripisati ista pogibelj koju predstavlja komunizam u svijetu? Uz to, uvezi s idejnom stranom tih mladih ljudi: svatko je slobodan osjeati se kakohoe. I stoga okolnost to se netko od njih osjea Bugarinom ne moe bitirazlog da se organizacija uzima onako kako to optuba ocjenjuje. U jugosla-venskoj dravi postoje Hrvati, ima i Srba, a ima i Nijemaca, pa moe biti iBugara. Nijedna od tih nacija ne daje nikome pravo da njene pripadnikesmatra izdajicama, kako to optunica kae. Zato: nema uina, nema niosobne krivnje, pogotovo kod tih koje Paveli brani, pa neka ih sud oslobodikrivnje i pusti kui da ne bi od njih nainio muenike, rtve. Neka ih pusti naslobodu, jer e to koristiti svima. S njihovom osudom nee biti udovoljenopravdi, niti e se osigurati drava!

Svojim nastupom u Skoplju i takvim obrambenim govorom Paveli je sebiosigurao pristup u antijugoslavenske revizionistike krugove Bugarske i vrataSofije bila su mu za ubudue otvorena.

40 Isti izvor, str. 38 .


24/618

4. Atentat u Skuptini i pripremanje diktature. Seljako-demokratskakoalicija - predvoena s dva izvrsna govornika (Radi i Pribievi) - otpoela

je otru i sve otri ju borbu protiv vladajue strukture i nju je najavio Radi navelikoj skuptini SDK u Zagrebu, 22. I 1928, kao borbu bez primjera, akone doe do koncentracije i ako se ne zadovolje najpree narodne potrebe. Toe biti - uskliknuo je on borba protiv bezakonja, pljake i hegemonije!Dravu nau treba uiniti domovinom naom!

Proslava krtenja kraljevia Tomislava u dvoru posluila je Aleksandru dapokua odvojiti Radia od Pribievia i tako razbiti SDK, ponudivi mu daue u Vukievievu vladu. Tako je dolo do susreta Vukievi-Radi na kojemse ve konkretnije razgovaralo, samo to je Radi sada zatraio da i SDSsudjeluje u njoj, pa su se pregovori razbili. Malo zatim dolo je do novih

pregovora i u njima je SDK zatraila pet ministarskih portfelja i dva dravnapodsekretara, to nije bilo prihvaeno. U krizi vlade, izazvane Davidovievomzaslugom, kralj je u jednom asu povjerio Radiu mandat da sastavi irukoncentracionu vladu, to je predstavljalo malu senzaciju, jer je Radi bio prviHrvat kome je u Dravi Srba, Hrvata i Slovenaca formalno bio povjerenmandat za sastav vlade. Ali je naiao na otpor radikala i konano je Vukieviponovo formirao radnu etvornu koalicionu vladu (dakako bez SDK) to jekralj zapravo i elio.

Rasplamsala se borba u Skuptini i van nje i oba su predsjednika SDKusreditu okraja i meta svih napada protivnika u Skuptini i u tampi. Radi, ujednom lanku spoetka oujka 19 28 . god.41, najavljuje - dosljedan svojojnovoj politikoj liniji ureivaa drave novu epohu (... te emo sadaimati jedan veliki politiki tjedan za drugim, a sve e ovo stvoriti jedno velikopolitiko razdoblje, jednu novu politiku epohu ili perijodu, iz koje e izai

naemu narodu ono, to ve odavno zasluuje i za to se tako dugo odvano,tako uztrajno i tako pametno bori, a to je slobodna opina, slobodne i velikeoblasti, ureenje drave u svim pravcima na temelju potpune jednakosti ipotpune ravnopravnosti svih dravljana i svih krajeva nae kraljevine, za kojuelimo i radimo, da nama svima bude to prije mila, draga i sveta zajednikadomovina naa).

SDK prireuje velike skuptine u Ljubljani, Splitu, Subotici i drugdje i nanjima nastupaju oba predsjednika, otro i beskompromisno. Osobito je otroistupio Radi 27. V na skuptini SDK u Dubrovniku, govorei protiv cincar-ske pljake i Glavnjae. Zaloio se za proirenu samoupravu i rekao: Naadrava treba oblasti, koje e biti velike. Hrvatska, Slavonija i Dalmacija trebada budu jedna oblast. Cijela drava treba da ima etiri do pet oblasti. Svusvoju privredu, socijalno-zdravstvenu brigu pa i najvee kulturne brige trebaprenijeti na samouprave. Na dravnoj sredinjoj i vrhovnoj upravi ostavimo

naroito zakonodavstvo za velike dravne linije, velike pogranine interese ibrigu da se drava odri na okupu, da vrhovna uprava vie ne kontrolira negoda radi. Ustav moe da se prema iskustvu popravi nastavljao je Radi moe da se do temelja promijeni. Moda odemo iz Beograda odmah, akocincari nastaye tako.dalje. Moda odemo na godinu dana, a moda da se i nevratimo, moda nikada u ovom obliku. Neka budu pripravni na sve konzek-vencije svojih zlodjela. Sve se cincarima moe dogoditi samo ne to da ihpardoniramo.

Ne emo dozvoliti da se drava prodaje kao stoka na vaaru uskliknuo

41 B. Krizman,Korespondencija Stjepana Radia, sv. 2, str. 114-115.


25/618

je on - kao da je ona ciganska krpa, kao da je trula Abdul-Hamidova Turska.Ne damo da se zalau nae carine i monopoli, eljeznice i porez na poslovnipromet. Moda emo u parlamentu morati upotrebiti, a i u narodu metode inain borbe, kako jo nismo do sad upotrebili. Mi se ne emo acati niesa to

je potrebno uiniti u obranu naroda i drave.Na proslavi svog roendana (11. lipnja) Radi je ponovo otro napao

vladu V. Vukievia (glupani i pokvarenjaci), a zatim je razradio svojumisao o tri ili etiri oblasti koje bi se temeljile na gospodarskim, socijalnim,prosvjetnim i geografskim principima. Prvo je jadransko-podunavska oblast,u kojoj bi bili svi preanski krajevi bez Slovenije, ali s Crnom Gorom; drugaoblast srpsko-moravska, trea Juna Srbija (Makedonija) sa Starom Srbijom,etvrta Slovenija. Svakoj oblasti prepustilo bi se sve to se tie privrede

(saobraaja), kulture i socijalne brige; u Beogradu, kao centru, ostalo bizakonodavstvo, egzekutiva samo u velikome, a svi zakoni koji ureuju ivot isuradnju preli bi u nadlenost oblasti. Potrebno je - rekao je da naroddobije sve u svoje ruke, dosta nam je prava, potrebno je da dobijemo potpunuvlast u hrvatskoj domovini!

Ni Pribievi, kao drugi predsjednik SDK,nije htio da zaostaje za njim i navelikoj skuptini SDK, u Osijeku, 10. VI, nastupio je otro, rekavi da seBeograd pretvara u Petu i da je stoga potrebna borba do istrage protivpljake i tiranije, a za slobodne izbore i reviziju ustava.

Radi je javno napao i Dragomira Jankovia, ministra dvora i osobunajvieg povjerenja, zbog njegovog urotnikog rada protiv seljakog narodau naoj dravi uobe, a hrvatskoga napose. Predsjednik HSS spomenuo je i to- pie u Domu od 13. VI42 da se Dragomir Jankovi bavi ponajvie tim daprikuplja podatke o tobonjim vezama predsjednika Radia s komunistima,

da se zatim moe posluiti tako krivotvorenim dokumentima u svakoj prilici.O itavom takvom pijunskom radu toga kraljevskog i dvorskog ministra bite jo razgovora u Narodnoj skuptini.

Ali do toga razgovora nije dolo, nego su u Skuptini, 20. VI, odjeknulihici iz parabeluma radikalskog poslanika i dvorskog pouzdanika PunieRaia, kojima je ubio zastupnike HSSPavla Radia i Gjuru Basarieka, tekoranio Ivana Pernara, pogodio hicem u trbuh Stjepana Radia i ranio IvanaGrandju koji se isprijeio pred predsjednikom titei ga tijelom.

Taj atentat potaknut, pripremljen i dogovoren dobro je doao kraljuAleksandru koji je ve odavna manevrirao da dokae nesposobnost parlamen-tarizma, nedjelotvornost ustava i promaenost politikih stranaka, potkopa-vajui autoritete i poturajui svoje ljude u njihovo vodstvo, i da uvjeri vanjskisvijet kako je jedino rjeenje koje preostaje: da on preuzme vlast u svoje ruke iproglasi osobnu diktaturu.

Pred odlazak na pogreb P. Radia i Gjure Basarieka kralj je pozvao uaudijenciju Pribievia (a s njim su od HSS bili Drag. (Karla) Kovaevi i A.Kouti) na razgovor koji je dugo potrajao, a na samom pogrebu u Zagrebu,23. VI, Pribievi je u svom govoru proitao ovu poruku Stj. Radia koju muje Radi diktirao u bolnici:

Zloin poinjen u Narodnoj Skuptini - prema Radiu veliko je zlonarodno i dravno. Mi svi to vidimo i osjeamo. U ovom osjeanju prva nam

je misao, da zastupnici iz Hrvatske i ostalih preanskih kra jeva, nikada vie nedou u Skuptinu u Beograd. Ali u dravnom i narodnom i meunarodnom

42 Isti izvor, str. 116.


26/618

ivotu ne smije biti rijei ,nikada', ak ne smijemo u ovaj as to pitanje nipostaviti. Mi Hrvati imamo slavenski preporod ilirski i seljaki preporodovjeanski.

U prvom preporodu bili su preanski Srbi neto po strani, a u drugom suzajedno s nama. Ovo nam daje snage i pameti, da teko pitanje koje je zloinpostavio rijeimo brzo i odluno, i u velikim linijama. Vjerujemo u svoj narodkao to on vjeruje u nas. Vjerujemo kralju kojemu u ovaj as, i ako jeneodgovorni faktor, pripada vrlo teka zadaa. Uvjeren sam da e svojuhistorijsku zadau svriti i narod slovenski, hrvatski i srpski, i na kralj.Radimo na tom da svoju zadau izvrimo, kada nas narodno vodstvo pozoveili na izbore ili u drugu borbu.43

U nastavku govora Pribievi je u Radievo i svoje ime pozvao narod da

sauva hladnokrvnost (hladnu prisebnost), potpuni mir, da im pokloni onopovjerenje koje je u tim trenucima potrebno da bi se velika akcija koju supoduzeli zavrila s uspjehom koji e narod zadovoljiti.

Na pogrebu je u ime Hrvatskog blokagovorio A. Trumbi44 i istakao da jeteko stanje u kojem strada hrvatski narod nalo svoj sintetian izraz upokolju njegovih zastupnika u Skuptini; da je Hrvatskoj ostalo samo jednopolje za vrenje pijeteta, a to je groblje u kojem e iskasapljeni ivoti muenikanai svoj vjeni mir, no da e svi hrvatski mrtvi borci nai pokoja samo ondakad hrvatski narod bude svoj na svome!

Kralj je vukao poteze kao da, zabrinut, trai izlaz iz krize 45 i, nakonostavke Vukievieve vlade, ponudio i ranjenom Radiu mandat za sastavkoncentracione vlade, to je Radi otklonio, rekavi da se koncentracionavlada ne moe sastaviti, te da je u tom asu ak i neoportuna. Predloio jerasputanje Skuptine i nove izbore koje bi provela neutralna vlada ili opozi-

cija. U buduoj Skuptini razmatrale bi se ustavne promjene prema steenomiskustvu i narodnim i dravnim potrebama. 46Na sastanku zastupnika SDK u Sabornici u Zagrebu, 1. VIII, bio je,

izmeu ostaloga, donesen zakljuak da SDK pozove sve politike stranke igrupe u preanskim krajevima da se pridrue njenoj akciji u borbi za jedna-kost i ravnopravnost, a od seljakog naroda u Srbiji i od svih Srbijanaca, kojine odobravaju politiku hegemonizma, oekuje se da e svojim dranjemubrzati pobjedu njenih velikih principa koji jedini mogu spasiti dravnuzajednicu.47

Odmah zatim, pismom od 2. VIII,48 najavili su pristup u zastupniki klubHSS - prema tome i onaj SDK - Trumbi i Paveli (frankofederalci - kakoih je ironino nazivao Stj. Radi).

U povodu toga je, 3. VIII, A. Paveli dao ovu izjavu:Prvih dana nakon strijeljanja hrvatskih narodnih zastupnika u beograd-

skoj Narodnoj skuptini dao sam jednu izjavu u Beogradu koja je djelominobila i u vaim novinama otiskana, a koja je sadravala dvoje:

43 Isti izvor, str. 117 .44 Trumbiev govor u knjizi:Hrvatskim muenicima. Spomenspis na tragine dogoaje u

lipnju i kolovozu 1928, Zagreb 1928, str. 60-61.45 U pismu kraljevog pouzdanika Dragie Matej ia Aleksandru od6. VII 1928. na dva

mjesta spominje se ono to se eli i ono to treba da doe [u vezi s demokratskim iradikalskim klubom u Skuptini] (Diplomatski arhiv Saveznog sekretarijata za inozemne posloveu Beogradu - skraeno DSSIP, Zbirka V. M. Jovanovia, sveanj 19).

4 Isti izvor, sveanj 19.47 B. Krizman,Kor espondencija Stjepana Radia, sv. 2, str. 117-119.48 R. Horv at, nav. djelo, str. 40 7- 40 8.

., ' I i 1HL . .


27/618

Prvo: da in nije djelo jednoga ovjeka i plod sluajnog uzbuenja, negoda je unaprijed smiljeno i dogovoreno djelo, koje je tek jedna osoba izvrila.

Drugo: da taj in nije uperen samo lino protiv nekih zastupnika, nego daje uperen protiv cijelog hrvatskog naroda i da e itava hrvatska javnost tajdogaaj tako shvatiti.

Kada sam doao u Zagreb, vidio sam da je isto miljenje u svim redovima iHrvatske Stranke Prava i Hrvatskog Bloka.

Time je odmah bilo i oznaeno stanovite, koje e Hrvatski Blok u razvojuprilika nakon ovog groznog dogaaja zauzeti.

Sam dogaaj 20. lipnja znaio je potpunu potvrdu ispravnosti ne samoprogramatskog nego i taktikog dranja Hrvatskog Bloka, koje je dranje bilouvijek izraavano u tom, da je nemogue u ureenju drave SHS, koje je dosada postojalo, nai sreu i zadovoljstvo Hrvatske i hrvatskog naroda.

itavo javno mnijenje u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj nakon 20. lipnja stoji dalje u toj izjavi izraeno je u dva pravca:

Prvo: da je neophodna nacionalna, gospodarska i kulturna potreba uspo-stava hrvatske nezavisnosti, oznaena u ideji oivotvorenja hrvatskog saborakao zakonodavnog tijela.

Drugo: u potrebi bezuvjetne sloge svih hrvatskih narodnih redova.Ove dvije temeljne misli, te sam dogaaj od 20. lipnja, bile su razlogom, da

je vodstvo Hrvatskog Bloka zakljuilo, da Dr. Trumbi i ja kao zastupniciglavnog grada Hrvatske pristupimo u zajedniki klub HSS, - a taj pristupomoguen je i treem tokom zakljuaka Seljako-demokratske koalicije od 1.kolovoza, u kojoj je upravljen javni poziv na zbijanje svih snaga i redova.

Grad Zagreb dao je u zadnjim sudbonosnim dogaajima upravo znaajnidokaz svoje veliine i to je jo vano svoje krajne solidarnosti sa cijelim

hrvatskim narodom, i ujedno je dokazao, da je ne samo po svojoj prolosti,nego i po tome odreen i u budunosti za sredite i politiku i kulturuHrvatske, to vie i svega onoga, to k njemu gravitira bilo iz nacionalnih biloiz kulturnih bilo iz gospodarskih razloga.

Sadanja borba predstavlja borbu, u prvom redu Hrvatske za izvojtenjepoloaja, koji odgovara povjesnom dravnom pravu, dakle za njezinu samo-stalnost, nu ujedno po Hrvatskoj i za osloboenje svih potlaenih nasilnimhegemonizmom, koji ovaj puta imaju izvanrednu priliku, da u zajednitvu'saHrvatskom i Hrvatima izvojuju svoja ovjeanska i graanska prava, to uslozi sa Hrvatima mogu i izvojtiti.

Borba e biti teka i velika, ali jer je i veliko zlo u kome se nalazimo, upetie sav narod i itavo javno mnijenje, nadamo se, sve sile, da do pobjede doe.

Velika svijest i odlunost itavog hrvatskog naroda kao i grada Zagreba,koja je prokuana i dokazana, najbolji je zalog bolje i sretnije budunosti i to

budunosti, koja ne e biti predstavljana Beogradom kao elementom nesree-nosti, udorednog, tvornog [materijalnog] i kulturnog unitavanja, te sumnji-vog pomagaa meunarodnog mira, nego Zagrebom glavnim gradom Hrvat-ske kao po elementu reda, rada i poretka materijalnog i kulturnog napretka, teiskrenog pregaoca na polju ureivanja pravednih i dobrih susjednih odnoaja imeunarodnog mira.

Sve ovo bilo nam je pred oima, kad smo stvorili odluku, da sudjelujemo uradu zastupnikog kluba Hrvatske Seljake Stranke i Seljako demokratskekoalicije. 49

49 Put em hrvatskog dravnog prava..., str. 75-76.


28/618

Najavljenu borbu Hrvatske seljake stranke i Seljako-demokratskekoalicije za novo dravno ureenje nije vie mogao povesti Radi, jer je 8. VIIIumro. Na velianstvenom pogrebu u Zagrebu govorio je ponovo Trumbi 50 iu svom patetinom govoru - najavivi uskrsnue Hrvatske - istakao dadravna samostalnost koju je Hrvatska imala i vrila kroz vijekove, a kojedanas nema, zahtjev je naeg istog prava, od koga hrvatski narod nikadaodstupit ne e. Hrvatski narod se toga nezatomljenog prava nakon desetgodi-njeg katastrofalnog iskustva ne smije odrei ni stoga, to je danas strahovitougroen na socijalni, kulturni i ekonomski ivot kao rezultat 1000-godinjedravne samostalnosti Hrvatske, jedna tekovina i svojina opeg ovjeanskognapretka. Hrvatska svoja na svome uredit e javni ivot na kulturnim osno-vama iskonske jednakosti i ravnopravnosti svih svojih graana. Bez razlike,ma tko bio, ona e biti dom rada i meusobne ljubavi, dom slobode iplemenitih natjecanja. Hrvatska poziva sve druge krajeve i narode u ovojdravi na izmjeninu pomo za zajedniko dobro, koje emo na naeluslobodnog udruivanja moralnih i materijalnih interesa osnovati i utvrditi natemelju iskrene i nepatvorene narodne volje.

Politika se borba u hrvatskim krajevima sada sve vie radikalizira,osobito kad je nova vlada, pod predsjedanjem prvaka slovenskih klerikalacaAntona Koroca prvog ne-Srbina na poloaju predsjednika vlade! sazvalakrnju Narodnu skuptinu u zasjedanje.5 Paveli se koristi radikalnimraspoloenjem i poinje okupljati omladinu pod platem sportskog drutva.52Naime, 1. X osnovano je u Zagrebu nevino drutvo pod imenom HrvatskiDomobran kome je, prema pisanom statutu, bila svrha da razvija tjelesnoi duevno zdravlje svojih lanova. To je imala biti javna organizacija u kojojbi se potajno i od policije neprimijeeno osnivale grupe Pavelievih pristaa.

Na osnivakom sastanku bila su prihvaena pravila ili Statut Jvlatice Hrvat-skog domobrana, kao vrhovnog vodstva Hrvatskog Domobrana, a zatim ipravila pojedinih ogranaka te organizacije. Po pravilima je na elu organiza-cije (Matice) stajao starjeina, a njemu uz bok stoerno vijee. Iako je svebilo umotano u legalne oblike, policija nije dopustila daljnje djelovanjeHrvatskom Domobranu. Ipak, okupljanje se nastavljalo - a tome je imaopripomoi i organ Hrvatski Domobran. S tim u vezi, Mi jo Bzik - kao nekipovjesniar ustakog pokreta uope - spominje katakombe u Kaptolu br. 4 izgradu na tadanjem Jelaievom trgu br. 6 kao mjesta okupljanja malihustakih rojeva. Jedan od njih imao je u svojoj postrojbi - navodi Bzik -Marka Hranilovia, Miju Babia, Matiju Soldina i Zvonka Pospiila o kojimaemo vie saznati kasnije.

I u toj atmosferi nepovjerenja, zaotrenosti i krize Trumbi, kao predstav-

50 I taj se govor nalazi u knjizi: Hrvatskim muenicima..., str. 118-121.51 To je Aleksandru bilo potrebn o da provede ratifikac iju nepopularnih i tetnih Nettunskih

konvencija da bi tako udobrovoljio B. Mussolinija.52 U isto vrijeme [Paveli] osniva i revolucionarn u organizaciju hrvatske omladine pod

nazivom .Hrvatski domobran'. lanovi su joj isprva nosili plave koulje, ali je Poglavnik to brzozabranio, jer nije htio na takav nain legitimirati svoje ue suradnike i najbolje narodne borcepred srpskim andarima i etnicima (Petar Peki,Postanak Nezavisne Drave Hrvatske. Borbaza njeno osloboenje i rad na unutranjem ustrojstvu, Zagreb 1942, str. 31-32).

53 O programu Hrvatskog Domobrana kao organizacije: Mijo Bzik, Ust aki pogledi(1928-1941-1944), Zagreb 1944, str. 30-32.

Umjesto Starevia izaao je prvi broj Hrv atskog Domobrana 16. XI 1928.


29/618

nik Hrvatskog bloka a u suglasnosti s vodstvom HSS, odlazi u inozemstvo,21. X, da u prijestolnicama Zapada (Pariz i London) obavi svoju misiju. 54

Zanimljivo je pri tom da je Trumbi - kao i neto kasnije njegov drug izHrvatskog bloka Paveli - prvo otiao u Be, formalno radi lijenikogpregleda, a zapravo u sasvim druge svrhe. Tamo se povezao s Pavelievimpouzdanicima: I. Pereviem i Stj. Sarkotiem. Od njih je primio prve informa-cije (koja je od austrijskih stranaka za osnivanje hrvatske drave, na primjer),a zatim je posjetio dra Wotawu, predsjednika velikonjemakog kluba ubekom parlamentu, i sveuilinog profesora dra H. Uebersbergera. Wotawamu se pri tom alio na Koroca i Slovence, to se, navodno, neprijateljskiodnose prema njemakoj manjini, tako da joj je gore nego onoj u Vojvodini, ahistoriar Uebersberger (takoer Velikonijemac) mu je priao o svom nastoja-nju da dokae odgovornost srpske vlade za rat 1914-1918. 5 5

Trumbi je, 24. X, posjetio austrijskog kancelara I. Seipela. Izloio mu jepolitiku situaciju kod kue i elemente hrvatskog pitanja, a Seipel mu jepostavio nekoliko pitanja: mogu li Hrvati nai u Srbiji politiara kakav je bioN. Pai, kojega bi mogli navesti na sporazum (za Hrvate povoljan); ako vene mogu nai politiara, a ono generala, patrijarha ili, ak, samog kralja? Nasva ta pitanja Trumbi je odgovorio negativno. E, onda nastojte postii -odvratio je Seipel - federativno ureenje zajednike (jugoslavenske) draveradije nego da provedete otcjepljenje, jer e to biti manje bolno. Hrvati uivajunae simpatije i mi smo spremni da im uvijek damo dobar savjet. Francuzi suuz Beograd i reim, jer im treba vojska. Englezi ute, a Mussolini bi vas htio,ali...! No, to je s Korocem? Zato to radi? Kako se Slovenci odnose premaHrvatima? Uostalom, elim vam uspjeh i svako dobro - zavrio je Seipel.

Sutradan poslije podne Trumbi je prvo otiao na aj Sarkotiu u pratnji

Sarkotieva sina i Sarkoti je svojim gostima (Trumbiu i Pereviu) tomprilikom itao iz svog rukopisa Priprave za slobodnu Hrvatsku, u kojem jezagovarao da kod kue pristupe organiziranju omladine, da mlade ui jezike,da se razvija drutveni ivot, da se organizacija iri i u narodu. Dalje jeupozoravao da su im saveznici unutar Drave SHS bosanski katolici i Musli-mani, a uz njih Makedonci; u inozemstvu Bugari potpuno (ali ne u Jugosla-viji!), Maari (ali oprezno) i Talijani (no jo opreznije). Poslije aja poli su uzgradu policijske direkcije da posjete Hansa Schobera, direktora beke policijei bivega kancelara. Trumbi mu je u toku razgovora objasnio razlog svogdolaska u Be (upoznati se s vodeim linostima); radi toga je juer posjetiokancelara, a danas je doao Schoberu, jer mu je poznato koliko je on uaustrijskom politikom ivotu istaknut i vaan. Izloio mu je situaciju, aSchober je paljivo sluao. Na kraju mu je Schober rekao da mu eli uspjeh; dane vjeruje da e Hrvate u borbi pomoi Engleska, a jo manje Francuska, dokbi Rim to htio uiniti, ali bi zatraio i plau za to.

Iz Bea je Trumbi, 26. X, napisao pismo Paveliu:Dragi g. Doktore!aljem Vam priloeno posebnim zgodnim nainom. Proitajte i Dr pa-

O Trumbievoj misiji: Bogdan Krizman, Trumbieva misija u inozemstvu uoi proglae-nja estojanuarske diktature (oktobar-decembar 1928), Histor ijski pregled, br. 3/62, str.176-202 .

O Trumbievoj politikoj djelatnosti uope vidi monografiju Ante Smith Pavelia, D r. AnteTrumbi. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa, Mnchen 1959.

55 To je pokua o da dokae i u svojoj knjizi: sterreich zw ischen Russlan d und Serbi en. ZurSudslawischen Frage und der Entstehung des Ersten Weltkrieges, Kln-Graz 1958.


30/618

niu, pak zalijepite i predajte Dr Maeku. Upoznao sam sa zadovoljstvomVae ovdanje prijatelje, nae dobre i otmjene Hrvate. Moje sam dodireograniio na najui beki krug i zadovoljan sam. Ova je veza za me vana i zastvar korisna. Vi piite Ivi (Pereviu) u Beu (koji e mi slati u Pariz im mujavim adresu) to iscrpljivije, da imam tono pojma to se zbiva kod nas i tosaznajete iz vana. Nae novine dobivam, ali mogu da mi koji put izbjegnu i nemogu imati sve. to se govori o mojem odlasku i jesu li to druge novine pisale,osim Pribievieva intervju-a u Obzoru?

Srdano Vas pozdravljam[Trumbi]56

Priloeni Trumbiev izvjetaj VI. Maeku od istog dana, koji sada prema

zakljuku zastupnika HSS od 13. VIII 1928 - vodi poslove predsjednikastranke57 glasio je ovako:

Dragi gosp. Predsjednie!1. Sutra u jutro polazim za Pariz. Mislio sam krenuti juer, ali sam se

morao jo dva dana zadrati jer konzultiranje za mene i enu mi nije moglobiti dovreno.

2. Ovdje sam uao u sve glavnije veze sa mojim zadovoljstvom. Ovo jevana toka za informacije kako sam i predvidao. Za nau stvar postojeshvatljivo zanimanje i simpatije, iz kojih potiu i iskreni a razboriti savjeti.Treba upozoriti nae novine (barem Narodni Val, Dom, Hrvat i Hrv. Selj.Narod) da nita ne donose to bi se moglo tumaiti kao nae neraspoloenjeprema Beu i Berlinu, jer nemamo interesa da ih indisponiramo. to se tienovina, mogli bi u datom sluaju raunati samo na novine koje podupiru

dananji reim. Treba dobro paziti na strane novinare kad dolaze u Zagreb, iinformirat se predhodno kakve su novine koje zastupaju. Strani svijet malopoznaje tue prilike pa i nae. Jer n. pr. ovdje je napravila nepovoljan utisakinjenica to je pred nekoliko vremena izaao intervju iz hrv. krugova uZagrebu u veernjem listu Der Abend, koji je jedan revolverski list socijali-stike ljevice. Takvih se incidenata treba uvati, jer djeluje nepovoljno.

3. Interesantno je da mi se je postavilo i to pitanje, moemo li sigurnoraunati na Pribievia.

4. Sisaka skuptina od prole nedjelje uinila je u ovdanjim krugovimajak utisak obzirom na kategorike izjave hrvatskih govornika, a u prvom reduna Vae, jer se smatraju kao programatske zbog Vaega autoriteta kaopredsjednika. Ja Vam od moje strane estitam. Va je govor meni stvarnapodrka.

5. Progonstva. Hapenje Devia i izjava Dr Pernara da je on napisao

inkriminirani lanak (bravo!) dobro dolaze kao dokaz zaotravanja borbe inepopustljivosti Hrvata. Ako se pokrene kazneni postupak proti Pernaru,prihvatit emo energino borbu pred sudom. Postavit emo pitanje na irokubazu.

6. Vidio sam u Obzoru izjavu Pribievia, da on nezna nita o mojemodlasku u inozemstvo i da ja nemam nikakve misije. To znai pucati mi u lea.

56 Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu - skraeno A- JAZU ,Trumbievi spisi, sveanj 60.

57 Opirnije o Maeku iHrvatskoj seljakoj stranci poslije 1928. godine: Ljubo Boban,M aek i poli ti ka Hrv atske seljake strank e 1928-1941. Iz povijesti hrvatskog pitanja, knjiga III,Zagreb 1974.


31/618

Vi ste moj ef a ne on. Kako je to, da u vrijeme bojkota reima, Pribievikonferira sa kraljevskim poslanikom Dr Smodlakom! Na ovaj nain predsje-dnik SDS i jedan od predsjednika SDK sabotira javno sveano proglaenibojkot po njegovoj inicijativi. To je politika nedosljednost. Treba da Vinaete naina, da disciplinirate Pribievia odnosno moga puta, jer mi se,kaem Vama, moe dogoditi da na najvanijem mjestu osjetim kako me jePribievi, jedan od predsjednika SDK, desavuirao. Na taj nain koalicija saSDS postala bi teret i teta za hrvatsku stvar. Dosta je da uti, drugo se netrai.

Srdano Vas pozdravljamTrumbi58

Trumbi je sutradan otputovao iz Bea u Pariz.Stigavi u Pariz, Trumbi se prvih dana orijentirao, a zatim je, 2. XI, prije

podne posjetio na Quai d'Orsayu generalnog sekretara ministarstva vanjskihposlova Philippea Berthelota. Izloio mu je politiku situaciju u SHS, aBerthelot ga je odmah tuirao tvrdnjom da su oni svi previe raspaljeni,uzbueni. Treba - rekao je on - biti hladan. Kakvo odvajanje? Ta, Italija vam

je blizu i to bi sve vas u tom sluaju ekalo? Vi ste mlada drava i muke itekoe su neizbjeive. Ali, valja misliti na budunost. Nije lako postiiujedinjenje. Koliko je Francuskoj trebalo krvi i vremena, stoljea? to je danasnemogue, postaje mogue sutra. Teorija je jedno, a postoje situacije kada seini kao da izlaza uope nema, ali ga ivot ipak pronae. Mi ovdje dobropoznajemo Srbiju nastavio je Berthelot. To je turska zemlja orijentalnogmentaliteta. Srbijanci nisu sposobni za administraciju, jer su destruktivni. Kodnjih cvate korupcija, egoizam, pljaka. Srbi su oveni, tvrdoglavi, ne daju serazlogu. Muka je s njima. Sa Spalajkoviem, Marinkoviem se ne da. Tvrdo-glavih su se prema Grkoj i Venizelosu i nikako se nisu htjeli dati razlogu.Venizelos je imao pravo, ali Beograd nije htio popustiti. Bilo je potrebno da miposredujemo, i Pariz je izvrio pritisak na kralja Aleksandra, koji je loesavjetovan i nije na visini. Tek na nagovor Pariza, Aleksandar se umijeao i

jugoslavenska je strana popustila. To je bila muka. Srbi imaju sve mane kojesu nam poznate, ali imaju jednu vrlinu, a ta je: ustrajnost, izdrljivost. U ratusu inili uda: izgubili su domovinu i vojsku, ali su izdrali i polo im je zarukom da opet stvore vojsku i oslobode zemlju. To je jedinstven sluaj uhistoriji. Dodue, s njima imamo najvee muke. Njihova im ustrajnost dajepoleta; tee za tim da i druge okupe i privuku pod svoju vlast, s Bugarima svedo Carigrada. To su veliki planovi i za njihovo je ostvarenje potrebno mnogortava i mnogo vremena. A kako e proi? - to je drugo pitanje. Svakako, onjima (Srbima) treba voditi rauna. Vi ste Hrvati - nastavio je francuskidiplomat - napredniji, na viem stepenu. Vaa je administracij a-na visini, ali jekvare, to je teta. Promjene su nesumnjivo potrebne. Ali kako? S politikimstrankama ne moete nita. Jedina je vlast kralj Aleksandar. Na njega trebautjecati i on moe provesti promjene i po samom Ustavu. Treba ga na tonagnati. Po Spalajkoviu,59Marink

bogdan krizman, pavelic i ustase

Documents