bolesti ptica kućnih ljubimaca
DESCRIPTION
- Estella Prukner-Radovčić, HrvojeMazija. - Veterinarski fakultet Zagreb,Zavod za bolesti peradi s klinikom, 2006.TRANSCRIPT
-
44
ODABRANA POGLAVLJA IZ: Skripte: BOLESTI PTICA KUNIH LJUBIMACA
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 636.68:619>(075.8) 619:636.68>(075.8) PRUKNER-RADOVI, Estella Bolesti ptica kunih ljubimaca : skripta / Estella Prukner-Radovi, Hrvoje Mazija. - Zagreb : Veterinarski fakultet, Zavod za bolesti peradi s klinikom, 2006. Bibliografija. ISBN 953-6062-57-7 1. Mazija, Hrvoje I. Ptice -- Bolesti -- Udbenik II. Ptice -- Kuni ljubimci -- Udbenik 300707020
-
45
II. PTICA KAO PACIJENT profilaksa, dijagnostika i lijeenje
1. Upute draocu ptice
1.1. Dogovor za pregled
1.2. D
Pregled je potrebno ugovoriti na vrijeme kako ne bi bilo prekasno za pticu!
Draocima ptica potrebno je naglasiti da je ve pri prvim znakovima bolesti
potrebno savjetovati se s veterinarom. Veina ljudi koji pticu odaberu za kunog
ljubimca mogu oekivati dugi (veina ptijih vrsta ivi dugo godina), zahvalan
odnos vlasnik-kuni ljubimac. Veterinar specijaliziran za podruje koje se bavi
bolestima ptica kunih ljubimaca treba pratiti zdravlje ptice i u tom smislu
zajedno s vlasnikom igra vrlo vanu ulogu.
Pri prvom posjetu oformljuje se stranica sa svim podacima o ptici.
Preporuujemo da se ponesu svi lijekovi koji su do tada davani ptici, kako bi se
lake ustanovili svi podaci potrebni za povijesti bolesti.
Pticu na pregled potrebno je dovesti u njenom kavezu koji prije toga nije ien
2-3 dana. Prije transporta ukloni se posuda s vodom.
KAKO VETERINAR MOE POMOI BUDUEM VLASNIKU PTICE?
Veterinar koji dobro poznaje karakteristike veine vrsta ptica moe pomoi i
moe savjetovati pri odabiru ptice koja bi odreenom vlasniku po svim
karakteristikama najvie odgovarala.
Upute o tome kako prepoznati zdravu pticu pomoi e buduem vlasniku.
Zdravlje ptice je teko procijeniti stoga uenje kako identificirati barem one
oigledne znakove bolesti, korisno je. Kvalitetan prodava ptica, bilo u duanu s
ljubimcima ili privatni uzgajiva, cijeniti e dobro obavijetenog kupca!
-
46
1.2. Pregled nakon kupnje ptice
PONIMO SA ZDRAVOM PTICOM
Kada se kupuje maka ili pas, obino ih se najprije odvede veterinaru na
zdravstveni pregled. Takav isti pregled vaan je za novo-nabavljene ptice, ne
samo radi zatite financijske investicije, ve i radi zatite druge ptice ljubimice i
ljudi.
NAUITE VLASNIKA KAKO NAJBOLJE SMJESTITI I HRANITI PTICU.
Veterinar moe preporuiti odgovarajue igrake i dodatke u kavez za pticu, kao i
tip i veliinu kaveza, pribora za hranu i vodu. Treba razmotriti razliitosti i
kvalitete raspoloive hrane to e omoguiti bolju prehranu za odreenu vrstu
ptice.
TREBA IMATI DOBRO ODGOJENU I PRIVRENU PTICU
Veterinar specijaliziran za bolesti ptica moe pomoi oko odgoja ptice ljubimca.
Ptice moraju nauiti da grizenje ili druge loe navike nisu prihvatljive u kunoj
sredini, ali istodobno, vlasnici moraju imati realnu predodbu o tome to mogu
oekivati od odreene vrste ptica. Veterinar moe objasniti vlasniku to je to
normalno, a to abnormalno vladanje ptice.
OSNOVNI PROFIL ZDRAVLJA PTICE LJUBIMCA
Vano je da je zdravlje ptice u trenutku kupnje dokumentirano. Takoer, vlasnik
treba odvesti pticu veterinaru i traiti Certifikat o veterinarskom pregledu.
Ouvanje zdravlja i lijeenje bolesti ptica posebno je podruje medicina koje
zahtjeva posebnu edukaciju, praksu, vjetinu i pomagala, odnosno opremu za
lijeenje ptica to bi trebalo imati na umu pri odabiru veterinara.
-
47
GODINJI ZDRAVSTVENI PREGLED
Bolesti u ptica ponekad je teko prepoznati, pa je godinji zdravstveni pregled
neophodan u spreavanju ili ranom otkrivanju bolesti.
PTICE U VOLIJERI ILI KUNI LJUBIMCI
Ptice namijenjene profesionalnom uzgajanju zahtijevaju razliit nain dranja i
ophoenja od onih koje postaju ljubimci.
Veterinar moe preporuiti kada kupiti partnera za neku pticu, trajanje karantene
za novo nabavljenu pticu, kao i broj ptica koje se mogu drati u jednom kavezu ili
volijeri.
Informacije o odreivanju spola ptice i ciklusu polaganja jaja neophodne su ako
netko eli biti uspjean uzgajiva ptica. Veterinar zna koje ptice se lako pare u
zatvorenom prostoru ili kojima je volijera nuna.
Nove draoce ptica potrebno je upozoriti da IZBJEGAVAJU:
Sjedala od brusnog papira.
Zagaivae zraka kao to je dim cigarete, insekticidi i toksine pare od
pregrijavanja pribora premazanog teflonom.
Prah ili sprej protiv grinja.
Opasne igrake, one koje se jednostavno mogu rastaviti kao to su mali lanii,
igrake sa metalnim kopama ili iljcima, igrake sa olovnim utezima.
Pristup toksinim kunim biljkama, ventilatoru, olovnom staklu, makama, psima
ili maloj djeci.
Doticaj s podlogom na dnu kaveza.
1.3. Hitna pomo (kod vlasnika ptice)
Toplina i hrana su dva najvanija uvjeta koja vlasnik sam moe omoguiti za
vrijeme privremene njege bolesne ptice, tj. prije pregleda veterinara specijaliste.
-
48
Pticu treba drati na mirnom, tihom mjestu i sva pomicanja kaveza treba
maksimalno smanjiti. Treba joj omoguiti barem 12 sati mraka dnevno (pokriti
kavez).
Toplina
Za bolesne ptice potrebno je odravati temperaturu prostora 22-27 C. Moe se napraviti privremeni inkubator tako da se postavi slaba grijalica uz kavez na podu
i prekrije itav kavez s runicima, dekom ili pokrivaem za kavez. Kao alternativni
izvor topline moe se upotrijebiti arulja od 60 W. Potrebno je osigurati da
pokriva kaveza ne dodiruje arulju, odnosno izvor topline. Ako ptica poinje
ubrzano disati ili dri krila podalje od tijela, temperatura je previsoka.
Hrana i pie
Mora se uiniti sve kako bi bolesnu pticu potakli da jede i pije. Posude s vodom i
hranom treba staviti pokraj sjedala ptice. Ako ptica nije na sjedalu, hranu se
moe razbacati po podu kaveza. Ptici treba hraniti najdraim jelom i ako je
potrebno, hraniti ju iz ruke. Topla, jaka kava s dosta eera ponekad je dobra za
privremeno oivljavanje slabih ptica do pregleda kod veterinara. Otopina
elektrolita moe se dati oralno da se sprijei dehidracija. to su ptice manje, to je
potrebno bre intervenirati.
Vlasnike posebno treba upozoriti da:
ne pokuavaju nahraniti onesvijetenu pticu,
ne daju antibiotike, udotvorne lijekove, alkohol ili ulje,
najee ne smiju ekati da vide u kakvom e stanju ptica biti sutra.
1.4. Pregled uginule ptice
Ako je ptica pronaena mrtva, tijelo treba natopiti u sapunici, staviti ga u
aluminijsku foliju ili plastinu vreicu, drati ju u hladnjaku (na + 4o C) i to prije
odnijeti veterinaru kako bi odredio mogui uzrok smrti. Ovo je vano kako bi se
zatitilo zdravlje i sigurnost lanova obitelji i ostalih ptica kod kue.
-
49
-
50
2. ANAMNEZA
Anamneza je vrlo znaajna za postavljanje tone dijagnoze bolesti ptica, a
ovisno o tome i pravilna terapija. O umjenosti i znanju veterinara ovisi koliko e
saznati iz anamnestikih podataka, no u pravilu anamneza se uzima strpljivo i
iscrpno. esto, ponekad na izgled sporedan anamnestiki podatak moe biti
presudan za konanu dijagnozu.
Osnovni anamnestiki podaci odnose se na utvrivanje tone vrste kojoj ptica
pripada (obzirom na veliki broj razliitih vrsta ptica od veterinara se ne oekuje
da uvijek prepozna o kojoj se vrsti radi).
Vano je utvrditi dob, spol, a ponekad su vrlo znaajni i podaci o porijeklu ptice,
klimatskim prilikama iz kojih potjee, te vremenu boravka kod sadanjeg
vlasnika.
Mnoge bolesti mogu proizai iz nepravilnih naina i uvjeta smjetaja (svijetlo,
vrsta kaveza i igraaka, odravanje higijene, okoli, kretanje). Vano je upoznati
se s navikama, uobiajenom vladanju, o kontaktu s drugim ljudima, ivotinjama,
a posebno o kontaktu s drugim pticama.
Znaajno je sakupiti podatke o prehrambenim navikama, o vrsti i koliini hrane
koju trenutno ptica jede, kvaliteti i koliini vode koju pije, te o nainu na koji je
hrana i voda ptici ponuena. Vano je saznati da li je ptica mogla doi u kontakt s
nekim toksinim tvarima.
Vane su i sve promjene koje vlasnik sam kod svoje ptice uoi, a takoer i
moebitni socijalni problemi s kojima se susree drei pticu kao kunog
ljubimca.
Vlasnik mora veterinara podrobno izvijestiti o tome da li je ptica prije bila lijeena,
da li uzima i dalje neke lijekove, te da li je bila cijepljena protiv nekih zaraznih
bolesti.
-
51
3. KLINIKA PRETRAGA
Kliniku pretragu zapoinjemo PREGLEDOM KAVEZA I SADRAJA U KAVEZU.
Obraa se pozornost na: higijenu, izgled poda, raspored preki, izgled i smjetaj
hranilice i pojilice, regurgitirani sadraj i izmet.
3.1. Pregled izmeta
Izgled izmeta moe biti pokazatelj zdravlja ptice. Papirnati ubrusi, novine ili druge
glatke povrine mogu biti od koristi za oblaganje dna kaveza, jer je na njima
koliina, boja i konzistencija izmeta vidljiva. Mora se znati da e i izgled
normalnog izmeta varirati ovisno o prehrani.
Normalan izmet:
Izmet se moe razlikovati u boji i konzistenciji. Hrana zrnatog sastava obino
tvori crni ili tamno zeleni izmet. Ptice na programiranoj dijeti obino imaju mekani,
smei izmet.
Urin je obino prozirna tekuina uz konzistentni dio izmeta. Hrana s vie povra
ili voa moe poveati koliinu urina.
Urati (kremasta bijela izluevina iz bubrega) obino su otopljeni u tekuem urinu
ili djeluju kao omot oko izmeta.
Abnormalni izmet:
Smanjenje sveukupnog broja ili koliine izmeta
Promjena boje urata/urina u zelenu ili utu
Poveanje vodenastog sadraja izmeta (proljev)
Poveanje koliine urina (poliurija)
Smanjenje volumena izmeta s poveanjem koliine urata (poliurija)
Prisutnost krvi
-
52
Neke normalne varijacije u izgledu izmeta mogu se primijetiti u ptica prije poetka
nesivosti, kod malih ptia koji se hrane iz ruku, pri prvoj stolici ujutro, kada su
nervozne ili u stresnoj situaciji, nakon konzumiranja obilnog obroka ili specifino
obojene hrane (na primjer borovnice). Stoga vlasniku treba savjetovati da mora
pregledati nekoliko izmeta pri normalnim uvjetima hranjena i dranja, prije nego li
se zabrine.
3.2. Kliniki pregled ptice
Zbog osjetljivosti kaveznih ptica koje u pravilu nisu dobro domestificirane, osobito
je potrebno obratiti panju na postupke pri samom pregledu, te nauiti kvalitetno
obuzdati pticu.
Pregled poinje u kavezu, od izgleda habitusa, specifinog stava na preki,
izgleda oiju, disanja u mirovanju, do izgleda i kvalitete pernog pokrova.
Nakon paljivog hvatanja i obuzdavanja ptice, potrebno ju je izvagati, po potrebi
izmjeriti temperaturu (toplomjer se postavlja u kloaku), a zatim se pomno
pregledava perje i koa, stupanj hidratacije, te pojedini organi.
Poinje se od oiju, uiju, kljuna i pokljunica, usta, voljka, palpacija krila, noge s
posebnom panjom na stopala, pektoralna regija, abdomen s palpacijom
abdomena, te kloaka.
Treba obratiti pozornost na neuroloke simptome te po mogunosti istraiti
osnovne reflekse.
ZZNNAAKKOOVVII BBOOLLEESSTTII KKOODD PPTTIICCAA
-
53
Prvi znakovi bolesti u ptica ostaju esto ne primijeeni od strane vlasnika. U
divljini, bolesna ptica e pokuati odravati normalan izgled dokle god je to
mogue. Kod ptica ljubimaca rezultat ovog nastojanja je pojava znakova bolesti
tek nakon dueg bolovanja. Tahikardija, adipozitas, guavost, poremeeno
disanja i promijenjen izgled stolice mogu biti prvi znakovi bolesti. Ako ptica ugine
nenadano, to je esto posljedica pogreke vlasnika, odnosno onoga tko se
brine o ptici. Stoga je vlasnika potrebno upoznati s ranim znakovima bolesti kako
bi terapija i njega od strane veterinara imala bolji uspjeh.
DRUGI RANI ZNAKOVI BOLESTI
Slijedei znakovi ne zahtijevaju hitnu intervenciju, ali s obzirom da su abnormalni,
pticu koja ih oituje treba pregledati veterinar. To su:
Produeno mitarenje ili stalno prisutno odbaeno perje.
Potrgana, savijena, poupana ili izgrizena pera.
Promjena boje perja u neobinu i neprivlanu.
Obojeno perje glave, posebice oko uiju i nosa.
Ljuskasti materijal oko nosnica.
Crvenilo, oteenost ili otpadanje perja oko oiju.
Perutanje koe ili kljuna.
Ogoljelo stopalo ili uljevi
Produen kljun ili pande.
Promjene u glasanju, kljucanju, ili nainu hranjenja.
Slabo razmnoavanje ptica u uzgoju.
ZNAKOVI OZBILJNE BOLESTI
Slijedei znakovi mogu ukazivati na ozbiljnu bolest i veterinarsku pomo trebalo
bi zatraiti odmah. To su:
Znatne promjene u koliini ili izgledu izmeta.
Smanjeno ili pojaano pijenje vode i uzimanje hrane.
Promjena u vladanju.
Nauuren stav.
-
54
Smanjeno glasanje.
Promjene u disanju ili abnormalni zvukovi pri disanju.
Poveanje ili oteenost tijela.
Krvarenje ili ozljede.
Povraanje ili regurgitacija.
Iscjedak iz nosnica, oiju, ili usta.
-
55
3. 3. Obuzdavanje ptica
VELIKE PAPIGE
Najjednostavnije je to initi uz pomo runika (veliina je prilagoena veliini
ptice) dok se hvatanje rukavicama smatra grubim i za pticu stresnim nainom, a
osim toga sterilizacija rukavica za razliku od runika je nepraktina. Neophodna
je pomo tehniara.
Kad pticu hvatamo runikom ruka nam je njime prekrivena pa ju ptica ne vidi te
emo ju lake stjerati u kut kaveza. Runikom je potrebno uhvatiti pticu s prednje
strane za vrat, odmah ispod kljuna, a onda runikom lagano obuhvatiti glavu ili
ptici pristupiti odostraga i naglo prehriti glavu runikom. Tako obuhvaenu pticu
najbolje je staviti na prsa i drati ju na lijevoj ruci.
Da bi ptica otvorila kljun potrebno je pritisnuti vrhove mandibule. Takoer, za
ptice koje nevoljko otvaraju kljun, moemo uzeti dva komada gaze i njima
zakvaiti gornji i donji dio kljuna. Pticu taj podraaj obino prisili da bez puno
otimanja otvori usta. Za otvaranje usta dostupni su nam i razliiti otvarai, a kao
pomo mogu nam posluiti drveni tapii veliine primjerene ptici.
MALE PAPIGE
Male papige, poput tigrica, veterinar moe i bez pomoi tehniara obuzdati i sam
izvriti dijagnostike zahvate i pregled. Najjednostavniji nain je dranje lijevom
rukom i to tako da je glava ptice uhvaena palcem i kaiprstom (mandibula), a
noge obuhvaene malim prstom i prstenjakom. Drugi nain je da ptici
obuhvatimo vrat kaiprstom i srednjakom i glavu lagano prtiemo prema gore
dok palcem s jedne i ostalim prstima s druge strane obuhvatimo tijelo i noge.
-
56
OSTALE PTICE
Sve ptice umire se kada im pokrijemo oi. Ptice njenog kljuna i kandi nije teko
svladati, no ukoliko to nije sluaj i prijeti opasnost da se veterinar ozlijedi od
otrog kljuna ili kandi moe se zatititi rukavicama.
Golubovi su mirne ptice i dostatno im je samo fiksirati krila i noge jednom rukom.
Lako se pregledavaju i lako im se otvara kljun.
Perad je djelomino domestificirana pa je time hvatanje i obuzdavanje olakano.
Koko je mogue na trenutak smiriti tako da ju uhvatimo za noge, te glavu
spustimo prema dolje. Ostalu perad i manje divlje ptice hvatamo na nain da im
jednom rukom fiksiramo krila.
Slike: Razliite vrste ptica i naini dranja.
Male papige Velike papige
Golub Patka
-
57
Koko
4. DIJAGNOSTIKI POSTUPCI
44.. 11.. UUOOBBIIAAJJEENNAA MMJJEESSTTAA ZZAA UUZZIIMMAANNJJEE DDIIJJAAGGNNOOSSTTIIKKIIHH UUZZOORRAAKKAA II
NNOORRMMAALLNNAA MMIIKKRROOFFLLOORRAA UU KKAAVVEEZZNNIIHH PPTTIICCAA
VOLJKA
Uzorci se iz voljke uzimaju navlaenim tapiem za uzimanje brisa ili
sondiranjem.
Indikacije za citoloku analizu voljke i bakterijske pretrage ukljuuju
regurgitaciju i stazu voljke.
Najee je prisutna normalna flora probavnog sustava koja se uglavnom
sastoji od gram pozitivnih bakterija, a prisutnost malog broja gram-negativnih
bakterija moe biti posljedica prolaza mikroorganizama iz hrane koji nemaju
nikakvu kliniku vanost.
-
58
KLOAKA
Kloaka prima floru iz probavnog, mokranog i spolnog kanala, stoga indikacije za
bakterioloku pretragu ukljuuju mogunost poremeaja u bilo kojem od ovih
organskih sustava.
S obzirom da je probavni sustav potencijalni izvor patogenih bakterija kod
sistemskih bolesti ptica, uzimanje uzoraka iz kloake esta je dijagnostika
metoda.
Normalnu floru predstavlja ranije opisana flora probavnog trakta.
KONHE
Konhe primaju floru iz gornjeg dinog sustava i usne upljine. Indikacije za
uzorkovanje su rinitis i periorbitalni sinusitis.
S ovog mjesta uzorci bi se trebali uzimati tankim zavinutim tapiem za uzimanje
brisa i usmjeriti ga ka rostralnom dijelu proreza, jer je bris uzet u kaudalnom
prorezu esto oneien florom iz usne upljine.
PERIORBITALNI SINUS
Sinusitis i kronini rinitis indikacije su za uzorkovanje u podruju periorbitalnog
sinusa. Uzorci se mogu prikupiti operativnim zahvatom ili laganim ispiranjem
iscjetka uz pomo igle i price.
Normalan sinus trebao bi biti sterilan ili sadrati neznatnu koliinu uobiajene
flore probavnog sustava.
KONJUNKTIVA
Uzorke iz konjunktive moemo prikupiti navlaenim tapiem za uzimanje brisa ili
spatulom. Indikacije za uzorkovanje su konjunktivitis i epifora (preobilno suzenje).
Normalna kultura obino je sterilna, ali u zdravih ptica moe se pojaviti i mali broj
bakterija Staphylococcus epidermitis, alfa-hemolitiki Streptoccocus i
Corynebacterium.
-
59
TRAHEJA
Uzorke iz traheje moemo prikupiti kad je pacijent pod anestezijom i to
trahealnim ispiranjem ili tako da kroz drijelo provuemo tapi za uzimanje brisa
zatien sterilnom ovojnicom.
Indikacije ukljuuju kronini kaalj ili inspiratornu dispneju. Normalni uzorci
obino su sterilni, ali ponekad se izolira mali broj Streptococcus bakterija.
UNUTRANJI ORGANI
Uzimati uzorke iz plua moemo ispiranjem i aspiracijom male koliine sline
umetanjem sterilne trahealne cjevice.
Uzorke iz zranih vreica, jetre, bubrega, slezene i drugih organa, koji bi u
zdravih ivotinja trebali biti sterilni, moemo najbolje prikupiti endoskopijom.
Povremeno se ipak moe izolirati mala koliina normalne flore probavnog
sustava.
4. 2. SONDIRANJE PTICA
Ponekad je potrebno aplicirati tono odreenu koliinu sadraja (hrane, lijeka,
barijeve otopine, itd.) to je najbolje uiniti sondiranjem da bi bili sigurni da je
sadraj u probavnom traktu. To inimo i u sluajevima kada je ptica iscrpljena,
bolesna ili kada zbog nekog drugog razloga nevoljko jede.
Upotrebljavamo metalni nastavak s okruglim vrhom, prikladne veliine ili
plastinu lako savitljivu cjevicu. Metalni nastavci su praktini jer se mogu lako
prati i sterilizirati izmeu dvije upotrebe. Kod nemirnih, veih ptica treba biti
oprezan zbog mogue perforacije jednjaka, te je bolje upotrijebiti plastini
nastavak.
Da bi prevenirali stres, pacijenta je potrebno udobno i sigurno drati (npr. vee
ptice u runiku). Kraj sonde ili kanile, lagano se umetne u lijevu stranu - komisuru
kljuna, te ga se uvodi prema desnoj strani orofarinksa i polagano uvlai u
ezofagus. Uvlaimo toliko duboko dok kanilu ne palpiramo na mjestu u koje
-
60
elimo aplicirati sadraj, tj. u dnu voljke. Najjednostavnije je palac lijeve ruke, za
to vrijeme drati da desnoj strani vrata, dok se ne palpira kanila.
Sondiranje
-
61
4. 3. HEMATOLOGIJA
4.3.1. Postupci vaenja krvi
Mjesto koje se preporuuje za vaenje krvi kod ptica prije svega je desna
jugularna vena, lijeva ili desna ulnarna vena, te lijeva ili desna dorzalna
metatarzalna vena, a u krajnjoj nudi i podrezivanjem kandi. Da bi samo mjesto
odakle se vadi krv bilo isto i vena bila dobro vidljiva, natopimo perje s malo
alkohola.
Jugularna vena
Kada krv vadimo iz desne jugularne vene, ptici drimo dlan na glavi tako da nam
je jugularna vena izmeu srednjeg prsta i kaiprsta, a prstenjakom i palcem
oslanjamo se na krila. Anatomski, desna jugularna vena prolazi desnom
lateralnom stranom vrata i kada se djelomino razmakne ili ukloni perje lako je
dostupna. Ova vena je u ptica je dovoljno velika to omoguuje brzo uzimanje
krvi i malu mogunost pojave hematoma. Vena se moe pritisnuti na mjestu
torakalnog udubljenja kako bi se napunila krvlju, no to najee nije potrebno.
Krvarenje nakon punkcije mogue je zaustaviti pritiskom na samo mjesto,
odnosno ako je to nezgodno upotrebljava se npr. kukuruzno brano kojim se
mjesto uboda pospe. U sluaju duih krvarenja (4-6 sati) neophodno je dati ptici
vitamin K. Dua krvarenja mogu ukazivati na bolesti jetre ili neke druge
koagulopatije.
Za ptice manje od 100 grama, najbolje je krv vaditi iz desne jugularne vene
upotrijebivi iglu debljine 26, 27, ili 28, odnosno tuberkulinsku brizgalicu. Ukoliko
je pacijent anesteziran i igla 25 se moe upotrijebiti za vaenje krvi iz jugularna
vene velikima kakaduima ili arama.
Ulnarna vena
Za speciese teine izmeu 100 i 300 grama bolje je koristiti ulnarnu venu.
Ulnarna vena prolazi preko proksimalnog dijela ulne na medijalnoj strani krila, te
djelomino lateralnom stranom humerusa. Ptica se fiksira tako da joj krilo bude
-
62
isprueno. Pritisak na mjesto uboda potrebno je prolongirati kao se ne bi stvorio
hematom.
Metatarzalna medijalna vena
Za vee papige dobro je bilo koje od predloenih mjesta, no moda je zgodnija
metatarzalna vena, obzirom da taj nain iziskuje manje truda oko obuzdavanja
ptice, a time se naravno smanjuje i mogunost stresa. Dorzalna metatarzalna
vena lako je dostupna veterinaru ukoliko tehniar pravilno dri pticu zamotanu
runikom. I u tom sluaju dobro je upotrijebiti igle 26 ili 27.
Dorzalna metatarzalna vena prolazi medijalnom stranom noge i vidljiva je na
zglobu proksimalnog dijela drugog prsta. Mjesto punkcije valja pritisnuti, no
stvaranje hematoma obino je onemogueno okolnom muskulaturom.
Vaenje krvi podrezivanjem kandi
Ovo je najmanje poeljan postupak zbog kontaminacije i poveane opasnosti od
zgruavanja krvi, ali i zbog vee mogunosti pojave abnormalne raspodjele
stanica krvi. Kanda se odree s otrim, sterilnim karama i ne smije se navlaiti
i pritiskati pri uzimanju uzoraka krvi. Krvarenje se zaustavlja srebrnim nitratom ili
eljeznim sulfatom.
Venepunkcija bez traumatiziranja pacijenta i bez stvaranja tromba neophodna je.
Potroeno vrijeme i umjenost u tom poslu od velikog su znaenja i za pticu, ali i
za veterinara.
Krv vadimo radi:
1. pregleda i brojanja krvnih stanica
2. hemoglobina
3. biokemijske analize
4. mikroskopske pretrage (paraziti, bakterije itd.)
5. seroloke dijagnostike
6. bakterioloke pretrage
7. virusoloke pretrage
-
63
Uzorci krvi mogu se sakupiti u epruvetu, trcaljku, kapilarnu cjevicu ili mikro-
cjevicu, to ovisi o tome to dalje namjeravamo s uzorkom nainiti.
Antikoagulans moe smetati bojanju razmaza pa valja biti oprezan.
Najee se uzima:
a) potpuna krv ili plazma i to na nain da se:
heparinom oplahne brizgalica Natrijev citrat navue u brizgalicu (npr. 1,5 ml 2% otopine na 10 ml krvi) neposredno kapljica krvi na filter papir kapljica na isto predmetno stakalce (za krvni razmaz)
b) serum
Da bi serum bio valjan za pretragu, potrebno je krv lagano izvui, polako ju
ispustiti niz stjenku epruvete, ostaviti oko 2 sata pri sobnoj temperaturi (nikako ne
u hladnjak), a zatim odvojiti ugruak potresanjem ili ezom i ukoliko je to potrebno,
centrifugirati. Ako serum ne upotrebljavamo za aglutinaciju moemo ga uvati pri
20 o C.
Priprema krvnog razmaza
Krvni razmaz radi se standardnom tehnikom klizenja pomou dva predmetna
stakalca. Kod tako napravljenih krvnih razmaza moe biti povean broj
rupturiranih stanica.
Pokrovna stakalca takoer se mogu koristiti kod pravljenja krvnih razmaza i to
tako da se na jedno stakalce stavi kapljica krvi, a drugo se stavi na kapljicu na
nain da se rubovi ne podudaraju. Povlae se horizontalno dok se krv ne
razmae.
Nakon suenja razmazi se najee boje po Wrightu, Wright-Giemsi, Giemsi ili
nekim od brzih bojenja (Diff-Quik, Hema-tek). Nakon bojenja pokrovno stakalce
moe se zalijepiti za predmetno.
Kada pronaemo najprikladniji postupak za pregledavanje krvnog razmaza,
procjenjuje se kvaliteta i morfologija eritrocita, leukocita i trombocita.
-
64
4.3.2. Pregled krvi
Eritrociti
Eritrociti su u ptica veliine 14-16 m eliptinog oblika i sadre centralno jezgru.
ivotni vijek eritrocita je 28-45 dana. Polikromatski eritrociti su vei i sadre
citoplazmu koja je vie bazofilna i jezgru koja je manje zgusnuta nego kod zrelih
eritrocita. Povean broj polikromatskih stanica ukazuje na regeneraciju eritrocita,
posljedica je anemije kod mieloproliferativnih poremeaja, endotoksemije ili
septikemije, a smatra se normalnim ako ih ima 1-5 %. Kod anemije uestalost
polikromazije je 10 %, a u tekoj polikromaziji vidi se i 40-50% takvih stanica.
Anizocitoza ukazuje na razlike u veliini i moe se podijeliti po teini slino kao i
polikromazija. Hipokromazija se javlja u ptica s intoksikacijom tekim metalima ili
upalom. Eritrociti s dvostrukom jezgrom mogu se vidjeti kod ptica s tekim
kroninim upalama i neoplazijama. Rubriciti (okrugli nezreli eritrociti) javljaju se
kod izrazitih regenerativnih odgovora.
Hematokrit (PVC) je najea metoda za odreivanje ukupne mase eritrocita.
Ukupan broj crvenih krvnih stanica moe se odrediti runo ili automatiziranim
brojaem.
Odreivanje hemoglobina zahtjeva lizu eritrocita i odvajanje od jezgre
centrifugiranjem.
Brojanje retikulocita je korisno za procjenu regenerativnog odgovora eritrocita.
Trombociti
Zreli trombociti su male, ovalne do okrugle stanice s jasnom do blijedom, plavom
citoplazmom podijeljenom na etiri dijela ili nehomogenom i centralnom jezgrom
s gustim nakupinama kromatina. esto se vide u nakupinama. Reaktivni ili
nezreli trobociti ne nalaze se normalno u perifernoj krvi ve su najee
posljedica kroninih bolesti. Toan broj trombocita teko je odrediti zbog njihove
tendencije ka nakupljanju.
-
65
Leukociti
U perifernoj krvi kod ptica nalazimo granulocite, koje prema bojenju
citoplazmatskih granula dijelimo na: heterofile, eozinofile i bazofile, te
mononuklearne stanice (limfociti i monociti). Postoje odreene razlike u grai
ovih stanica kod pojedinih vrsta ptica to oteava toan opis pojedinih.
Granulociti
Heterofili su okrugli s jasnom do mutnom ruiastom citoplazmom ispunjenom
eozinofilnim tapiastim, vretenastim ili okruglim granulama i blijedom bazofilnom
jezgrom koja obino ima dva do tri renja i sadri grubozrnati nakupljeni
kromatin. To su najdominantniji granulociti, a funkcija im je primarno vezana uz
fagocitozu i unitavanje bakterija (kemotaksija, opsonizacija, probava, liza).
Povean broj nalazimo kod upala prouzroenih bakterijskim i gljivinim
infekcijama, nekroze tkiva, metabolikim poremeajima, stres, novotvorevina i
paraneoplastinog sindroma.
Eozinofili imaju blijedoplavu citoplazmu, a zrnca su esto svjetlija ili mutnija, dok
granule obino nemaju sredinje tijelo. Jezgra eozinofila se boji tamnije plavo i
izrazitija je nego li jezgra heterofila na istom krvnom razmazu. Funkcija im nije do
kraja razjanjena.
Bazofili su male do srednje okrugle stance s citoplazmom ispunjenom izrazito
bazofilnim zrncima, jezgra je okrugla do ovalna svijetloplavo obojena, te esto
prekrivena citoplazmatskim zrncima. Zebe, kanarinci i kakadui imaju bazofile koji
sadre vrlo malo zrnaca, tako da esto mogu biti izostavljeni pri pregledu
razmaza.
Monociti
To su velike, okrugle do nepravilno oblikovane stanice s plavosivom fino
granuliranom citoplazmom koja moe sadravati neto vakuola i ovalnom,
ekscentrino smjetenom jezgrom s njenim kromatinom. Ponekad ih je teko
razlikovati od velikih limfocita, no limfociti imaju vei jezgra:citoplazma omjer i
blijedoplavu citioplazmu koja rijetko sadri vakuole. Monocitoza se javlja kod
bakterijskih i gljivinih infekcija, kroninih bolesti i bolesti s dugotrajnom tkivnom
nekrozom.
-
66
Limfociti
Tipino su okruglog oblika s homogenom i slabo bazofilnom citoplazmom u kojoj
je okrugla do neznatno udubljena i centralno smjetena jezgra s mreastim ili
gustim nakupinama jezgrinog kromatina. Razlikujemo male (kojih je izmeu 60-
70%), srednje i velike. Limfocitoza je normalna pojava kod nekih vrsta ptica kao
to su kanarinac, golub, movarice, neke grabeljivice, te neke vrste iz porodice
kokoi, ili je posljedica antigene stimulacije. Teka limfocitoza ukazuje na
limfoidnu leukemiju.
Broj leukocita moe se procijenit automatskim brojenjem i brojanjem u
hemocitometru s procjenom broja bijelih krvnih stanica. Najuobiajenija metoda
brojenja leukocita u ptica je indirektna metoda koja koristi Unopette 587u sistem i
hemocitometar.
Krvni paraziti
U krvnom razmazu uoavaju se i krvni paraziti ukoliko je njima ptica zaraena.
Najei su u uvezenih i divljih ptica, te onih koje se dre izvan kue.
To su: Haemoproteus, Plasmodium, Leucocythozoon i mikrofilarija. Manje
uestali su: Atoxoplasma, Aegyptianella, Borrelia i Trypanosoma.
4.3.3. Biokemijske analize plazme
U ptica se najee koristi plazma za kliniku biokemiju. Kod uzimanja seruma
najboljim se pokazao litijski heparin kao antikoagulans. Najbolje je koristiti neke
suhe kemijske postupke, jer zahtijevaju vrlo male uzorke (npr. Kodak DT60,
VetTest 8008, Reflotron).
Biokemijskom analizom plazme odreuju se amilaze zbog toga to im se
aktivnost poveava kod pankretitisa (3 puta i vie), kod enteritisa (i do 2 x vie od
normalne vrijednosti), te kod sindroma dilatacije proventrikulusa. Aktivnost
amilaza u ptica jo nije dovoljno razjanjena.
-
67
Poveana razina aspartat aminotransferaze (AST) ukazuje na oteenja jetre ili
miia. Izrazito poveanje (vie od 4 puta) obino je znak nekroze jetre, dok pri
oteenju skeletnih miia poveanje je osrednje (oko 2-4 puta). Poveanje AST
uzrokovano oteenjem miia ili jetre moe se razlikovati mjerenjem kreatin
kinaze (CK) koja se poveava kod destrukcije miia.
Poveana razina unih kiselina takoer ukazuje na oteenu funkciju jetre.
Apsolutne normalne vrijednosti nisu trenutno poznate i vjerojatno variraju izmeu
pojedinih vrsta ptica. Blai porast se moe regulirati dijetom i praenjem stanja
ptice, vei ukazuje na potrebu biopsije, no ako ne izrazito povean (500-
700mg/L) bolest je toliko napredovala da biopsija vie nema svrhe.
Odreuje se i nivo fosfora i kalcija u krvi. Smanjena koncentracija kalcija u krvi
moe biti posljedica pojaanog nesenja, no ee je to hiperparatiroidizam, D3
hipovitaminoza, hipoalbuminemija, hipoparatieoidizam i hiperkalcitonizam.
Poviena koncentracija Ca moe uslijediti pri dehidraciji, ako postoje osteolitiki
tumori kostiju i trovanja nekim biljem. Nivo kalcija treba interpretirati zajedno s
albuminima.
Smanjena razina kolesterola javlja se kod bakterijskih septikemija, bolesti jetre,
crijevnih bolesti, aflatoksikoze i smanjene koliine masti u prehrani. Kolesterol je
u ptica povean kod izgladnjivanja, velike koliine masti u hrani, hipotiroidizma,
bolesti jetre, i ateroskleroze.
Smanjena koliina triglicerida je kod izgladnjivanja, peritonitisa, lipoidoze jetre,
hiperadrenokorticizma i kao posljedica napornog vjebanja.
Povien nivo kretin kinaze (CK) dogaa se primarno kod oteenja miinih
stanica, manjka vitamina E i selena, neuropatija, otrovanja olovom, ali i kada
ptica boluje od klamidioze. Poluvrijeme CK u plazmi golubova iznosi 3-4 sata.
Uobiajeno je mjeriti i nivo elektrolita, natrija i kalije koji se uobiajeno smanje
kod tekih proljeva. Smanjenu razinu Na moe izazvati i lipemija, a poveanu
unos nekih vrsta hrane kao to su kikiriki, krekeri, tjestenina. Poveana koliina
kalija moe ukazivati na disfunkciju bubrega, hemolitiku anemiju ili dehidraciju.
Smanjena koncentracija klorida javlja se kod povraanja i metabolike acidoze, a
poveana je posljedica dehidracije i renalne tubularne nekroze.
-
68
Smanjeni nivo glukoze nastaje kod izgladnjivanja, bolesti jetre, septikemije,
neoplazija i endokrinopatija. Deficit vitamina A takoer moe izazvati
hipoglikemiju. Golubovi su vrlo otporni na promjene nivoa glukoze, jer mogu
tolerirati prolongiranu glad dok je mladunad grabeljivaca izrazito osjetljiva. Nivo
glukoze se poveava kod stresa, diabetes mellitus-a (stalno poviena
koncentracija 800 mg/dl i vie) ili primjene glukokortikosteroida. Kratkotrajni
porast glukoze dogaa se kod peritonitisa.
Kod akutnog pankretitisa raste nivo lipaze, ali za ptice nema referalnih
vrijednosti, te se krv kliniki zdrave ptice usporeuje s bolesnom.
Ukupni proteini ako se smanje to moe biti posljedica kroninih bubrenih bolesti
i bolesti jetre, malapsorpicje, malnutricije, kroninog gubitka krvi i neoplazija.
Poveana koncentracija javlja se kod dehidracije ili kod nekih kroninih zaraznih
bolesti koje potiu stvaranje globulina.
Smanjena razina albumina u krvi povezana je s bolestima jetre,
gastrointestinalnim bolestima, te parazitozama, a smanjena kod dehidracije.
Interpretaciju razina proteina u plazmi olakava postupak proteinske
elektroforeze (EPH).
Poviena razina mokrane kiseline ukazuje na giht, bubrenu bolest, nekrozu
tkiva, trovanje vitaminom D, nedostatak vitamina A. Poviena je takoer kada
ptica boluje od nekih zaraznih bolesti. Kontaminacija uzorka krvi podrezivanjem
pandi moe rezultirati lanim poveanjem mokrane kiseline.
-
69
4. 3. 4. HEMATOLOKI PARAMETRI ZA NEKE VRSTE PTICA Tablica 1.
CALIFORNIA AVIAN LABORATORY HEMATOLOGY/CHEMISTRY VALUESako Amazona Tigrica Kanarinac Ninfa Conura Ara
WBCx1000 6--13 5--12.5 3--8 3--8 5--9 4--9 7--14PVC (%) 42--52 41--53 45--57 45--59 43--57 42--54 43--54Heterofil(%) 45--72 32--71 41--67 20--62 47--72 45--72 48--72Limfociti (%) 20--50 20--65 22--58 40--70 27--58 22--49 18--52Monociti (%) 0--1 0--1 0--2 0--0.05 0--1 0--1 0--1Bazofili (%) 0--1 0--2 0--2 0--1 0--1 0--2 0--1Eozinofili (%) 0--1 0--0.05 0--0.05 0--1 0--2 0--1 0--1PP (g/dl) 3.2--4.5 3.2--4.5 3.0--4. 4 3.2--4.6 2.9--4.2 3.2--4.4 2.7--4.7AST (IU/L) 112--339 155--380 160--372 150--350 130--390 147--360 60--165LDH(IU/L) 154--380 160--360 162--380 -- 125--374 210--390 70--210CK (IU/L) 120--410 120--410 120--360 -- 167--420 150--397 90--360Uric(mg/dl) 1.9--9.7 2.3--9.8 4--12.2 3--11 3.5--10.4 2.7--10.2 1.5--11Kalcij (mg/dl) 8.3--11.7 8.5--13 8.5--11 -- 8.3--10.9 8.4--11 8.3--11Glukoza(mg/dl) 280--354 250--370 210--450 -- 230--440 230--400 210--360Fosfor (mg/dl) 3.5--6.9 -- 3.7--7.1 -- 4.0--7.7 4.0--7.9 4.0--7.8Albumin (g/dl) -- -- -- -- 0.3--0.9 0.3--0.9 --Globulin (g/dl) -- -- -- -- 2.5--3.8 2.5--3.8 --Chol (mg/dl) -- 150--220 120--220 -- 90--195 83--190 --una k. (mg/L) 12--85 35--144 35--110 -- 45--105 35--90 30--80
WBC - bijela krvna zrnca, PCV - volumen staninih elemenata, PP - plazmatski protein, AST -aspartat aminotransferaza,LDH-laktat dehidrogenazaiselina,CK-kreatin kinaza,Chol - kolesterol
Preuzeto iz: A.E. Rupley Manual of avian practice, Saunders C., London, 1997.
-
70
4. 4. OSNOVNE CITOLOKE I MIKROSKOPSKE PRETRAGE
4. 4. 1. POSTUPCI BOJENJA
Da bi dijagnostiki uzorak (obrisci s razliitih organa, izluevine, otisni preparati
razliitih organa itd.) mogao biti pravilno pregledan, veliku pomo prua nam
izrada mikroskopskih preparata i njihova mogunost bojanja. Opisat emo
osnovna bojenja koja nam slue u svakodnevnom rutinskom radu.
Bojenje po GIEMSI
Upotrebljava se za bojenje spiralnih bakterija (npr. za dokaz vrste Borellia
anserina u krvnim razmazima), bipolarnih bakterija i kapsula. Moe se
upotrijebiti za bojenje mikoplazmi, intracelularnih mikroorganizama kao to su:
rikecije, neke vrste gljivica i protozoa i za bojenje virusnih uklopina u tjelesnim
stanicama. U hematologiji se redovito upotrebljava za bojenje krvnih razmaza jer
omoguuje jasno razluivanje krvnih tjeleaca.
Otopina je mjeavina metilenskog modrila, metilen azura i eozina u glicerolu i
apsolutnom metilnom alkoholu. U laboratoriju se uva u koncentriranom obliku.
Neposredno prije bojenja preparata priprema se radna otopina od koncentrirane.
Ako bojenje due traje, poeljno je svakih 30-40 minuta pripremiti svjeu radnu
otopinu i njome preliti preparat.
POSTUPAK BOJENJA
1. Razmaz uvrstiti metilnim alkoholom.
2. Osueni preparat preliti razrijeenom Giemsinom otopinom i ostaviti je na
preparatu najmanje 20 minuta. Mikroorganizme koji teko primaju boju (npr.
spiralne bakterije) potrebno je bojiti due vrijeme, ponekad i 24 sata (u pokrivenoj
staklenoj komorici)).
3. Odliti boju, preparat dobro oprati vodom, po mogunosti destiliranom, osuiti.
Bojenje po GRAMU
To je diferencijalno bojenje te se u postupku upotrebljavaju dvije boje: karbol
gencijana violet (ljubiasta) i karbol fuksin (crvena). Nakon bojenja prvom bojom,
-
71
sve se bakterije oboje ljubiastoplavo. Nakon ispiranja alkoholom jedna skupina
bakterija otpusti primljenu boju i nakon bojenja karbol fuksinom, oboji se crveno.
Druga skupina bakterija nakon ispiranja alkoholom ne otputa primljenu boju i
nakon bojenja karbol fuksinom ostaje i dalje obojena ljubiastoplavo. S obzirom
da se pojedine bakterijske vrste u tono odreenim uvjetima uvijek jednako
oboje, veinu bakterija moemo na osnovi tog bojenja podijeliti u gram-negativne
bakterije koje se oboje crveno i gram-pozitivne bakterije koje se oboje
ljubiastoplavo.
POSTUPAK BOJENJA
1. Preparat uvrstiti plamenom.
2. Uvreni preparat preliti bojom karbol genicijana violet i ostaviti 3 minute,
zatim boju odliti. Moe se isprati vodom.
3. Preliti lugolovom otopinom, ostaviti 2 minute i odliti, moe se isprati vodom.
4. Odbojiti 96%-tnim alkoholom.
5. Isprati vodovodnom vodom.
6. Obojiti karbol fuksinom. Ostaviti pod bojom 15 do 30 sekundi.
7. Oprati vodovodnom vodom, osuiti i mikroskopirati.
Bojenje po ZIEHL-NEELSENU (Cil-Nilzen)
Ovaj postupak upotrebljava se za bojenje bakterija koje teko primaju boju jer su
obavijene ovojnicom graenom od votanih tvari. Kada se te tvari grijanjem
rastale, bakterije se mogu obojiti i zadre primljenu boju i nakon naknadnog
ispiranja kiselim alkoholom (alkohol s dodatkom kloridne kiseline). Predstavnici te
skupine su mikobakterije i neki aktinomiceti.
POSTUPAK BOJENJA
Razmaz uvrstiti plamenom
Uvreni preparat preliti bojom karbol fuksin po Ziehlu. Preparat s donje strane
predmetnice grijati nad plamenom sve dok vodena otopina boje ne pone
isparavati. Zagrijati tri puta unutar tri do pet minuta.
Isprati vodovodnom vodom.
Odbojavati kiselim alkoholom do prestanka otputanja boje iz preparata.
-
72
Isprati vodovodnom vodom.
Preliti metilenskim modrilom po Loffleru, ostaviti pod bojom tri do pet minuta.
Isprati vodovodnom vodom.
Osuiti i mikroskopirati.
Bojenje po STAMPU (za klamidije)
Chlamydia psittaci je obligatna intracelularna bakterija koja se u obliku
elementarnih tjelaaca vidi u stanici domaina. Za ivota uzima se otisni preparat
sluznice vjee ili iscjetka iz nosa, te izmeta. Vana je prisutnost epitelnih stanica.
Postmortalno uzimaju se preparati sa slezene, zranih vreica, jetre, perikarda i
plua. Osim postupkom po Stampu, preparat je mogue obojiti i postupcima po
Giemsi, Gimenezu, Machiavellu ili Castenadi.
Preparat se osui na zraku te se zatim pristupa bojenju.
POSTUPAK BOJENJA
1. Fiksirati preparat toplinom.
2. Obojiti sa 1:5 razrijeenim fuksinom, 5 do 10 minuta.
3. Oprati vodom.
4. Obojiti 30 sekundi u 0.5% H2SO4.
5. Oprati vodom.
6. Obojiti 3-5 % malahitnim zelenilom 15 do 20 sekundi.
7. Isprati vodom, osuiti.
Pod mikroskopom, (najvee poveanje s imerzijom) klamidije se vide kao
crvene okruglaste nakupine dok je ostalo obojeno plavo-zeleno.
-
73
5. HITNA POMO u ambulanti
Veina primjenjivih tehnika u maloj veterinarskoj praksi koristi se i za ptice, uz
prilagodbu zbog specifinih anatomskih i fiziolokih razlika. Treba voditi
rauna o terapiji, nadoknadi tekuine, dodatnoj prehrani, nadoknadi kisika i
toplini. Mogunost stresa treba svesti na najmanju moguu mjeru.
Hitno treba reagirati prilikom opsenih ozljeda.
NADOKNADA TEKUINE
Tekuinu nadoknaujemo kod veeg gubitka krvi, dehidracije ili oka. Gubitak
volumena krvi moe biti posljedica povreda folikula pera, gastrointestinalnih
krvarenja, supresija kotane sri itd. Dehidracija je najee posljedica
smanjenog uzimanja ili poveanog gubitka tekuine bez prisutnosti sistemskih
bolesti. ok je kliniko stanje uzrokovano neadekvatnom opskrbom tkiva
kisikom. Vano je procijeniti stupanj hidratacije organizma pomou klinikih
znakova (turgor, punjenje krvnih ila, upale oi, suhe sluznice, smanjenje
elasticiteta koe, poveano bilo). Dnevne potrebe papiga za tekuinom su 50
ml/kg/dan. Nedostatak tekuine raunamo kao umnoak normalne tj. teine
(g) i procijenjenog postotka dehidracije kako bi dobili potrebe tekuine u ml.
Manjak tekuine treba nadoknaditi kroz 24-48 sata. Tekuinu moemo
aplicirati i/v, intraosalno, p/o, ovisno o klinikim znakovima, ozbiljnosti i trajanju
bolesti. Svaki od ovih naina ima svoje prednosti i mane. Vano je odrediti i
vrstu tekuine koju apliciramo (Ringer, fizioloka, ili neto drugo).
-
74
HRANIDBA
Zbog brzog metabolizma, ptice ne mogu dugo funkcionirati na energetskim
rezervama organizma. Daje im se lako probavljiva dijetetska hrana uz koju
treba dati vee koliine tekuine. Moe ih se prihraniti i enteralno ili
parenteralno. Sondirati ih moemo gumenim cjevicama u drijelo ili jednjak.
NADOKNADA KISIKA
Ptice podnose hipoksiju puno bolje od sisavaca. Kod izrazito aneminih ptica
ili ptica u oku treba prvo nadoknaditi volumen krvi kako bi moglo doi do
oksigenacije tkiva. Nebulizacija je metoda izbora za primjenu antibiotika
pacijentima sa oboljenjima dinog trakta, jer lijekovi prodiru u tkivo plua i
kaudalne torakalne i abdominalne zrane vreice.
TOPLINA
Ptice su slabi homeotermi, pa je utjecaj na promjenu njihove tjelesne
topline mnogo ei nego u sisavaca. Ne smije se dozvoliti da doe do
hipotermije (normalna tjelesna temperatura kree se najee od 40 pa do 42o
C). Tada dolazi do periferne vazokonstrikcije, a u teim sluajevima i do
sranog aresta. Ptica se moe omotati toplim runikom, odnosno mogu se
primijeniti tople infuzije.
-
75
TERAPIJA LIJEKOVIMA
Antibiotici i kortikosteriodi se koriste najee, uz vitaminsko-mineralne
dodatke. Od bakterijskih bolesti u ptica, najei uzronici su Gram negativne
bakterije, pa se koriste antibiotici koji djeluju na njih (piperacilin, cefotaksim,
enrofloxacin, trimetoprim-sulfometoxazol). Apliciraju se parenteralno zbog bre
resorpcije.
Veina hitnih sluajeva su uglavnom stadiji acidoze, pa se daje bikarbonat
(1 ml /kg i/v u intervalima od 15-30 min). Aneminim pacijentima se daje B-
kompleks i eljezo. Pacijentima s poremeajima u prehrani daju se vit. A i D3.
Pticama s neuromuskularnim bolestima dajemo vit. E, Se i Ca.
Kortikosteroidi se koriste kod oka koji nije uzrokovan sepsom (dexamethason,
prednisolon).
5. 1. INTRAVENSKA APLIKACIJA
Tekuine se mogu aplicirati pticama intravenski kao i u drugih vrsta ivotinja.
Standardni kateteri koriste se u velikih ptica iako se u praksi mogu upotrijebiti za
i/v primjenu u pacijenata mase do 75 g. U ptica mase 15 g tekuine se apliciraju
u pojedinanim bolusima u jugularnu venu. Metatarzalne vene (bazalna i
medijalna) mogu se koristiti kod veih ptica. Ponekad jedan ili dva bolusa
znaajno poboljaju stanje pacijenta tako da daljnja primjena nije ni potrebna.
Koritenje bazalne metatarzalne vene dovodi do tvorbe velikih hematoma na
mjestu aplikacije.
Postavljanje katetera u jugularnu venu izvodi se relativno jednostavno u mnogih
vrsta ptica. Vie izboena desna vene lako je dostupna na ventrolateralnoj strani
vrata. Standardni kateter odgovarajue veliine postavlja se u smjeru srca a to
blie ulazu u toraks kako bi se izbjeglo presavijanje katetera prilikom fizioloke
fleksije vrata, to se jo dodatno umanjuje primjenom propilenskih katetera.
-
76
Ovratnik od ljepljive trake poveava stabilnost katetera, ali mora biti postavljen
tako da se izbjegne kompresija voljke i jednjaka. Katerter se moe uvrstiti i
avovima, pogotovo onda kada se aplicira u metatarzalnu venu.
5. 2. INTRAOSALNA APLIKACIJA
Zbog potekoa u postavljanju klasinog intravenskog katetera i male veliine
pacijenata, esto tekuine apliciramo jednokratno intraosalno. Intraosalnom
primjenom tekuine vrlo brzo dospijevaju u cirkulaciju, te je i zbog toga pogodna
u hitnim sluajevima.
Dva su mjesta primarna: distalna ulna i proksimalni tibiotarus.
Tehnika zahtjeva aplikaciju spinalne igle u kotanu sr kroz njezin okrajak.
Femur i humerus se ne koriste jer su pneumatizirani.
Igla se u ulnu aplicira u trokutu koji ine dorzalni kondil distalnog okrajka ulne,
distalni okrajak radijusa i radiokarpalna kost. Karpus se flektira a mjesto uboda
se locira palpacijom i pripremi kirurki. Igla se usmjerava ispod dorzalnog kondila
i proksimalno u sr ulne laganim rotirajuim pokretima. Kada se igla postavi,
ukloni se stilet a kateter se zaepi i fiksira trakom ili avom. Dobro je iglu
prethodno isprati hepariniziranom fiziolokom otopinom kako bi izbjegli
zaepljenje ev. krvnim ugrukom.
Prilaz tibiotarzusu je identian intraosalnoj fiksaciji kosti. Mjesto uboda
nalazi se u ravnini kranijalne knemialne kriste tibiotrazusa, neposredno distalno i
izmeu femoralnih kondila. Podruje se kirurki pripremi, a igla se usmjerava na
tibijalnu povrinu neposredno posteriorno od knemialne kriste u kotanu sr
tibiotarzusa. Stilet se ukloni, a kateter se fiksira ljepljivom trakom ili avom.
Kod obje tehnike tekuinu treba aplicirati vrlo polako da se izbjegne
curenje (minimalno kod dobre tehnike) i bol (znaajna kod visokog tlaka).
5. 3. INTUBACIJA ZRANIH VREICA
-
77
Opstrukcija dunika stranim tijelom, neoplazijama, gljivinim granulomima i sl. zahtjeva tvorbu alternativnog dinog puta. Postojanje zranih vreica u ptica prua mogunost koja ne postoji u sisavaca. Funkcionalna respiracija moe biti postignuta intubacijom kaudalne grudne zrane vreice, ali koristimo ju i kod endoskopije (utvrivanje spola), te kod biopsije za uzimanja uzoraka za laboratorijsku pretragu(npr. aspegiloza).
Anestezija je korisna u ptica koje se opiru obuzdavanju. One jedinke koje
su u tekoj dispneji pruat e malo otpora pa e i potreba za brzim
uspostavljanjem efektivnog zranog puta iskljuiti anesteziju. U oba sluaja
moemo odabrati intubaciju znane vreice.
Veliina koritene intubacione sonde ovisi o veliini pacijenta i hitnosti
reagiranja. U malih ptica 2-3 cm dug i.v. kateter je dovoljan. U veih se ptica
standardni 3.0 mm endotrahealni tubus s manetom moe prilagoditi za
abdominalnu primjenu. Tubus se skrauje neposredno ispod manete, a 2-3 mm
iznad nje se namota ljepljiva traka. Napuhavanje manete nakon postavljanja
osigurava tubus u poloaju i, mnogo vanije, proiruje zranu vreicu i poveava
efekt tubusa.
Tubus se moe instalirati u kaudalnu grudnu zranu vreicu izmeu
zadnja dva rebra ili iza zadnjeg rebra, ali s dorzalne strane dorzalnog ruba
pektoralnog miija. Pacijent je fiksiran u bonom poloaju, a podruje se kirurki
pripremi. Noga je fleksirana i abducirana (ne vuena kaudalno ili kranijalno) da
se prikae zadnje rebro. Naini se kratak rez kroz kou. Malim hemostatskim
klemama se tupo razdvoji interkostalno ili abdominalno miije dovoljno veliko da
se moe uvui tubus. Uvueni tubus se osigura avom i/ili napuhavanjem
manete. irenje vreice se moe testirati drei predmetno stakalce iznad
otvora tubusa pratei magljenje predmetnice. Jednom osiguran tubus prua ptici
nesmetano disanje ili se moe spojiti na dovod kisika i/ili anesteziju.
5.4. EZOFAGOSTOMIJA
U odreenim situacijama potrebno je zaobii voljku i aplicirati hranu izravno u
ljezdani eludac ili dalje. U mladih ptica koje pate od opeklina voljke ili njene
-
78
kronine disfunkcije i ptica s oteenjem kljuna, prijeko je potrebno izravno ih
hraniti u ljezdani eludac sondom instaliranom putem ezofagostomije. Gumena
sonda se aplicira anesteziranoj ptici kroz jednjak, zaobilazei voljku u njegov
torakalni dio sve do ljezdanog eluca, kada se osjeti otpor. Potom se naini 2-3
cm dug longitudinalni rez s desne strane vrata iznad sonde koja se osjeti u
jednjaku. Sonda se zatim malo izvue i preree, a njezin kranijalni dio se ukloni u
potpunosti. Kaudalni dio se fiksira ljepljivom trakom i avom, a ako je rez prevelik
moe se zaiti to vrlo esto nije potrebno. Moe se koristiti ep za zatvaranje
otvora sonde izmeu hranjenja. Sonda moe biti tako instalirana i do sedam
tjedana bez komplikacija. Uklanja se jednostavno rezanjem fiksacionih avova i
izvlaenjem sonde. Kirurka obrada rane i zatvaranje nisu potrebni.
Slika1. Intubacija zrane vreice.
Slika 2. i 3. Intraosalna aplikacija
-
79
6. LIJEENJE PTICA
Prije negoli smo zapoeli lijeenjem pticama je neophodno paljivo pristupiti i
umanjiti stres, nastojati to je mogue prije obaviti zahvat, tj. unaprijed pripremiti
sve lijekove koje trebamo aplicirati. Dobro je prije aplikacije lijeka nadoknaditi
ptici tekuinu i energiju, te povisiti temperaturu okolia. Kako bi lijeenje bilo to
uspjenije moramo se pobrinuti i za zdravlje imunolokog sustava. Kod ptica
esto pristupamo lijeenju na osnovi simptoma bolesti, tj. bez konane etioloke
dijagnoze, pogotovo kada je ptica dovedena u ambulantu u uznapredovalom
stadiju bolesti. No, prije nego li zaponemo lijeiti, uzimamo uzorak za pretragu.
-
80
Cilj svakog lijeenja je odrati koncentraciju lijeka na mjestu infekcije uinkovitom
sve do potpunog izljeenja. Neophodno je odrediti koncentraciju lijeka, no
ponekad je to kod ptica vrlo teko, jer one mnoge lijekove vrlo brzo izlue iz tijela.
Ponovna aplikacija lijeka moe biti stresna, pa ju valja izbjegavati. Idealna
terapijska kombinacija je primjena lijeka niske toksinosti i manje uestala
parenteralna aplikacija.
6. 1. NAINI PRIMJENE LIJEKOVA
1. PARENTERALNO najprihvatljivije, napose za lijekove koji se ne mogu
resorbirati iz probavnog sustava. Radi vizualizacije i dezinfekcije dobro je mjesto
aplikacije obrisati alkoholom.
Intramuskularno (i/m) - u prvu treinu pektoralne muskulature, naizmjenino ili u kvadriceps,
najbolje tankim inzulinskim iglama.
Intravenozno (i/v) - u ulnarnu ili desnu jugularnu venu Subkutano (s/c) najee dorzalno u podruje vrata (ponekad je koa
ptica neelastina), ili u bedreni koni nabor
Direktna aplikacija - u infraorbitalni sinus Intraosalno u vrlo hitnim kritinim sluajevima, distalni dio ulne je dobar
izbor kod veih ptica, dok u pedijatriji biramo tibiju.
Slika 1. Intramuskularna aplikacija Slika 2. Intravenska aplikacija
-
81
2. PER OS
U KLJUN (usta) mogue je dati malu koliinu lijeka. Najee to radimo kada
treba primijeniti kapi ili tablete (esto u goluba)
U VOLJKU - direktno se kateterom ulazi u kljun kroz lijevu komisuru u desnu
stranu do ezophagus, te do kraja voljke, paralelno s tom radnjom palpira se dokle
je kateter dospio. Najee na taj nain primjenjujemo sirupe i ljekovitu hranu.
volumen: kanarinci: 2-5 ml
male papige: 3-6 ml
srednje papige: 10-15 ml
velike papige: 15-20 ml
U HRANU (mg/kg tjelesne teine)
dnevno pojede: tigrica (50 g): 15- 20 g hrane
velika papiga (500 g): 90-100 g hrane
U PITKU VODU je najloiji nain, no neke lijekova prihvatljivo je i na taj nain
dati. Najee dajemo ovim nainom onda kada moramo izbjei stresnu
situaciju za pticu, a vrlo prihvatljivo je za lijeenje u velikim nastambama s vie
ptica, odnosno u vlijerama.
-
82
3. INHALACIJOM
Najee koristimo NEBULIZATOR (s maskom) ILI SPREJ (veliina estice 0,5 -
6 mikrona). Ovo je najbolji nain za lijeenje dinih bolesti (npr. aspergiloza).
Potrebno je resuspendirati lijek najee u fiziolokoj otopini, izloenost
maglici ovisna je o dozi lijeka i o klinikom stanju lijeene ptice.
4. DIREKTNA APLIKACIJA na kou (Spot-on metoda)
Ovim postupkom resorpcija lijeka je perkutana (npr. Ivermectin na kou glave - u
predjelu okcipitalne kosti), ali jednako tako utrljavamo razliitih krema, posipamo
puder, sprej, ukapavamo kapi za oi ili nos, a ponekad se lijek primjenjuje i
intrakloakalno (najee kod upala ili povreda).
6. 2. UPORABA ANTIBIOTIKA
Vano je razmotriti kada je neophodno odmah primijeniti antibiotik. Vidno
bolesnim pticama ili onima zahvaenih septikemijom antibiotik je potrebno
primijeniti intramuskularno ili intravenozno. Isto toliko vano je na koji nain i
koliko esto emo primijeniti antibiotik. S obzirom da primjena lijeka izaziva stres
kod vlasnika i pacijenta, lijeiti bi trebalo sa to manje izravnog kontaktiranja s
pticom, a to esto znai preporuiti primjenu lijeka per os iako je taj nain
primjene s najmanjim uinkom. Neke ptice u poetku prihvaaju aplikaciju per os,
ali kasnije to odbijaju. Takoer, manje koliine lijeka lake je aplicirati od veih,
pa je od velike pomoi ukoliko imamo lijek koji je prikladan za oralnu primjenu u
koncentriranoj dozi. Potrebno je takoer provjeriti dali vlasnik udovoljava svim
zahtjevima, tj. moramo ustanoviti dali je on sposoban uspjeno lijeiti pticu.
Apscese i granulome teko je lijeiti, jer smanjena koliina protoka krvi, propalo
tkivo, pH i niska koliina kisika, mogu oteati djelovanje nekih antibiotika. Stoga
je nuno provjeriti stanje tkiva na mjestu infekcije. Apscese je najee potrebno
ukloniti kirurki.
-
83
Ispiranjem nosnica fiziolokom otopinom uklonit emo sluz i time pomoi lijeenju
infekcija gornjih dinih putova.
ANTIBIOTICI PRIMJENLJIVI U LIJEENJU PTICA
Enrofoksacin
Enrofloksacin je antibiotik i skupine florokinolona. Ima baktericidno djelovanje, iri
se po cijelom tijelu, a primarno izluuje putem bubrenih tubularnih sekrecija i
glomerularne filtracije. Jetra ga djelomino metabolizira u ciprofloksacin,
ekvipotencijalni metabolit. Najbolji nain primjene je per os, dok intramuskularna
aplikacija moe prouzroiti iritaciju na mjestu uboda.
Enrofloksacin je uinkovit protiv veine gram-negativnih bakterija. Rezistencija na
ovaj lijek javlja se ponekad kod bakterija E. coli, Klebsiella i Acinetobacter. Do
rezistencije dolazi postepeno, a vjeruje se da je posljedica mutacije kromosoma.
Protiv bakterija Staphylococcus enrofloksacin ima umjereno djelovanje, slabo
protiv veine Streptococcus i Enterococcus vrsta, a nikakvo protiv anaerobnih
bakterija. Upotrebljava se i za lijeenje klamidioze. Doza od 15 mg/kg IM ili PO
primijenjena dvaput dnevno odrava koncentraciju lijeka u veine vrsta papiga
uinkovitom. Intramuskularnom injekcijom moemo postii najvie koncentracije
pa je esto koristimo na poetku tretmana kod jako oboljelih ptica, no ne bi je
trebalo upotrebljavati kod ponovljene aplikacije. U vodi za pie doza je od 0.3 do
0.5 mg/kg.
Penicilini i cefalosporini (beta-laktamski antibiotici)
Penicilini i cefalosporini pripadaju skupini beta-laktamskih antibiotika i sline su
farmakoloke strukture. Imaju baktericidno djelovanje, ire se u izvanstaninom
prostoru, ali teko prodiru u cerebrospinalnu tekuinu. Bubrezi ih izluuju brzo, a
smatraju se manje toksinim od drugih antibiotika, iako takoer mogu izazvati
alergijske reakcije. Spektar i nain aplikacije penicilina varira s obzirom na vrstu.
Ampicilin i amoksicilin uinkovito djeluju protiv mnogih gram-pozitivnih, ali tek
nekolicine gram-negativnih bakterija, a mogu se nai u formulacijama za
-
84
aplikaciju per os ili injekcijom. Penicilini novije generacije, kao to su tikarcilin i
piperacilin, imaju snanije djelovanje protiv gram-negativnih bakterija, ukljuujui
Pseudomonas, ali mogu se nai jedino u parenteralnim formulacijama.
Cefalosporine takoer razlikujemo s obzirom na spektar djelovanja, a
klasificiramo ih u antibiotike prve, druge i tree generacije. Tako su antibiotici
prve generacije, poput cefalotina i cefaleksina, uinkoviti protiv veine gram-
pozitivnih i nekolicine gram-negativnih bakterija. Openito, antibiotici druge i
tree generacije pokazuju pojaano djelovanje protiv gram-negativnih bakterija,
ali zato imaju manju uinkovitost protiv gram-pozitivnih bakterija. Cefotaksim,
cefalosporin tree generacije, upotrebljava se za lijeenje infekcija uzrokovanih
bakterijom Pseudomonas i, za razliku od ostalih cefalosporina, u sredinjem
ivanom sustavu dostie koncentraciju neophodnu za lijeenje.
Najvea mana antibioticima iz ove skupine je uestalost aplikacije neophodna da
se odri uinkovita koncentracija. Istraivanja su pokazala da je optimalna doza
penicilina 100-200 mg/kg tri do est puta dnevno, a cefalosporina 50-100 mg/kg
tri do est puta dnevno. Kod lijeenja teih infekcija neophodne su jae doze i
ee apliciranje lijeka.
Aminoglikozidi
Antibiotici iz skupine aminoglikozida imaju baktericidno djelovanje, a u lijeenju
ptica koriste se gentamicin, tobramicin i amikacin. S obzirom da se ne resorbiraju
u probavnom sustavu moramo ih aplicirati parenteralno. Aminoglikozidi se
zadravaju u izvanstaninom prostoru i teko prodiru u oko i cerebrospinalnu
tekuinu. Iz organizma se izluuju iskljuivo glomerularnom filtracijom. Na
mjestima s niskom razinom kisika (npr. veliki apscesi) aminoglikozidi ne djeluju ni
protiv anaerobnih niti protiv fakultativno anaerobnih bakterija. Aktivnost je takoer
smanjena u okoliu obogaenom organskom tvari kao to su apscesi i eksudati.
U odnosu na druge antibiotike aminoglikozidi su prilino toksini. Nefrotoksinost,
ototoksinost i disfunkcija sinapse u miiima (popraena rapidnom
intravenoznom infuzijom) mogue su komplikacije. Nefrotoksinost je esta
pojava u lijeenih ptica, ali obino nestaje ako se lijek aplicira u kratkom periodu i
pravilnoj dozi. Lijeenje aminoglikozidima treba trajati maksimalno 7 dana i
-
85
provoditi se s posebnim oprezom kod dehidriranih pacijenata ili onih s oslabjelom
funkcijom bubrega.
Zbog mogueg toksinog djelovanja samo se gentamicin, tobramicin i amikacin
koriste u lijeenju kaveznih ptica. Amikacin je od navedenih antibiotika najmanje
toksian i smatra se najboljim izborom. Gentamicin se koristi kada je potrebno
smanjiti trokove, te kod mikroorganizama otpornih na amikacin. Tobramicin je
izrazito uinkovit protiv bakterije Pseudomonas. Ovi lijekovi uinkovito djeluju
protiv veine gram-negativnih bakterija i Staphylococcus. Meutim, protiv veine
Streptococcus bakterija, anaerobnih bakterija te na mjestima s malom koliinom
kisika imaju slab uinak. Djeluju sinergistiki s beta-laktamima, a vjerojatno i s
florokinolonima.
U prednosti uporabe aminoglikozida ubrajamo aplikaciju jedan do dva puta
dnevno, te veliku uinkovitost protiv gram-negativnih bakterija. Mane su mu
mogunost nefrotoksinog djelovanja te neophodnost parenteralne aplikacije.
Dnevna doza gentamicina i tobramicina iznosi 5-10 mg/kg, a amikacina 20-30
mg/kg.
Trimetoprim-Sulfonamid kombinacije
Kombiniranje trimetoprima i sulfonamida dovodi do sinergistike interferencije sa
sintezom folne kiseline mikroorganizma. Ova kombinacija u dozama koritenim
kod ptica najvjerojatnije ima bakteriostatsko djelovanje. Bez tekoa prodire
unutar tkiva, a izluuje se prvenstveno bubrezima. Uinkovita je protiv veine
gram-pozitivnih i gram-negativnih patogenih bakterija, osim vrste Pseudomonas.
Trimetoprim-sulfonamid kombinacije pacijenti obino dobro podnose, ali po
aplikaciji per os ipak moe doi do probavnih smetnji i regurgitacije, posebice u
ara. Ove se potekoe mogu reducirati smanjenjem koliine lijeka ili dodavanjem
lijeka u hranu. U dehidriranih ptica sulfonamidi mogu uzrokovati oteenje
bubrega, a kod parenteralne primjene moe doi do iritacije i nekroze na mjestu
aplikacije. U sisavaca su zabiljeene mnoge druge nuspojave (npr. osip,
fotosenzibilizacija, artritis i poremeaji u radu jetre), ali iste nuspojave nisu
zabiljeene u ptica. U papiga doza od 16 mg/kg trimetoprima kombinirana s 80
-
86
mg sulfametoksazola aplicirana dvaput dnevno pokazala se kliniki uspjenom
tako da se u ptica ta kombinacija najee koristi.
Trimetoprim-sulfametoksazol je izvrstan antibiotik irokog spektra s
bakteriostatskim djelovanjem. esto se koristi peroralno u lijeenju infekcija
uzrokovanih gram-negativnim bakterijama, posebice u tek izleglih ptia. U mane
ovog antibiotika ubrajamo veliki volumen neophodan za doziranje, pojavu
regurgitacije u nekih ptica, te mogunost pojave nefrotoksinosti u dehidriranih
ptica.
Tetraciklini
Tetraciklini imaju bakteriostatsko i lipofilno djelovanje i lako se ire kroz tkiva. Na
tritu postoje parenteralne formulacije, ali veina ih na mjestu aplikacije
uzrokuju nekrozu. U prisutnosti kationa, kao to su kalcij i magnezij, oralna
apsorpcija se smanjuje. Nain izluivanja iz organizma ovisi o pojedinom lijeku.
Produeno lijeenje moe imati kataboliki i imunosupresivni uinak, uzrokovati
smanjenje normalne crijevne flore i jo vie poveati osjetljivost ptice na daljnje
infekcije.
U kaveznih ptica tetraciklini se primarno koriste u lijeenju klamidioze. Veina
drugih bakterijskih infekcija otporno je pri koncentraciji u plazmi (0.5-2 g/ml) koje
se mogu postii kod ptica. Doksiciklin je tetraciklin koji se najee koristi, jer je
lako topiv u lipidima, apsorbira se odmah po aplikaciji per os i ima produeno
vrijeme poluraspada.
Lijeenje klamidioze je sloeno zbog dugog trajanja (30-45 dana) koje je
neophodno kako bi se ptica oslobodila infekcije. Lijek se tijekom tretmana aplicira
injekcijom, per os, u hrani ili vodi, s razliitim rezultatima i komplikacijama.
Makrolidi
Makrolidi imaju bakteriostatsko djelovanje i uinkoviti su protiv gram-pozitivnih i
anaerobnih bakterija. Oralna apsorpcija se u sisavaca pokazala dobrom, ali vrlo
malo farmakokinetikih istraivanja je provedeno na pticama. Makrolidi se ire
svim tkivima u organizmu, a izluuju primarno metabolizmom jetre. Toksinost se
najee manifestira iritacijom crijeva i povraanjem. Najvaniji lijek u lijeenju
ptica je klindamicin, a eritromicin i tilozin se koriste rijetko. Novi makrolidi
-
87
(azitromicin i klaritromicin) kod drugih ivotinja pokazuju produeno vrijeme
poluivota u tkivima, ali u ptica nisu provedena istraivanja.
Prednosti klindamicina ukljuuju uinkovito djelovanje protiv gram-pozitivnih i
anaerobnih bakterija. Jednokratna doza od 100 mg/kg dnevno se preporua za
golubove.
ANTIBIOTICI KOJI SE RIJETKO KORISTE U LIJEENJU KAVEZNIH PTICA
Penicilin, tetraciklin i eritromicin rijetko se upotrebljavaju u lijeenju ptica jer je
uobiajena pojava otpornosti bakterija. Kanamicin i streptomicin se smatraju
pretoksinim. Kloramfenikol se rijetko upotrebljava, prije svega zbog postojanja
uinkovitijih lijekova, a i stoga to dodir s tim lijekom (amfenikolom) moe izazvati
negativne reakcije kod ljudi. Zbog tekoa prilikom aplikacije rijetko se
upotrebljavaju antibiotici koji se mogu aplicirati iskljuivo intravenski.
TOKSINOST POJEDINIH LIJEKOVA
Enrofloksacin
Kod uporabe preporuenih doza lijekova nuspojave su u kaveznih ptica rijetko
zabiljeene. Enrofloksacin je potencijalno nefrotoksian ako se kombinira s
ketokonazolom. Intramuskularna aplikacija na mjestu infekcije uzrokuje iritaciju.
Aminoglikozidi
Nefrotoksinost je esta pojava u kaveznih ptica. U mogue komplikacije
ubrajamo disfunkciju neuromuskularne sinapse i ototoksinost.
Beta-laktami
Do toksikih reakcija dolazi rijetko. Zabiljeene su samo idiosinkratine reakcije
(npr. anafilaksa i anemija). Mogu problem kad se unitava veliki broj gram-
negativnih bakterija je otputanje endotoksina.
Trimetoprim-sulfa kombinacije
Javljaju se problemi u probavnom sustavu i regurgitacija, posebno kod ara. U
dehidriranih ivotinja sulfa sastojak moe biti nefrotoksian.
Doksiciklin
Hepatotoksinost javlja se u ptica tretiranih prevelikim dozama.
-
88
6. 3. IZBOR LJEKOVA I DOZIRANJE
1. Amikacin sulfat 15mg/kg i/m 2x dnevno 7 d.
2. Ampicillin i amoxycillin
penbritin inj. 100-150mg/kg i/m (do tri puta dnevno)
ampicilin (200mg/ml) 125/500ml vode 4 kapi u 30ccm
amoxycillin (50mg/ml) suspenzija sondiranjem 2ml/kg
3. Carbenicillin
1100-200 mg/kg i/m (dva puta dnevno 7 d)
4. Cefotaxine sodium
100mg/kg i/m 2x 7d
5. Cephalexin
ptice preko 500 g - 50mg/kg (etiri puta dnevno)
ptice ispod 500 g - 30mg/kg
6. Gentamicin
15-10 mg/kg i/m (dva puta dnevno 5 d)
nebulizatorom: 200 mg u 15 ml fizioloke otopine
(npr.Genticin Pediatric Injection)
7. Tobramycin
12 mg/kg i/m (dva puta dnevno)
8. Chlortetracycline (CTC)
10,5 mg/g hrane kroz 45 d
500 mg/kg u hranu kao profilaktika doza (npr. Aureomycin)
5000 mg/kg u hranu kao terapija u septikemiji
ili 500 mg/100ml u pitku vodu (uz smanjen uinak)
9. Oxytetracycline
1500 mg/kg u hranu (npr. Terramycin)
58 mg/kg dnevno i/m (inj. 200mg/ml)
2 ml/l vode (prah 6,2%)
10.Chloramphenicol (100mg/ml)
350mg/500ml vode 4 kapi u 30ccm
-
89
C.succinate 80mg/kg i/m 2x 7d
C.palmitate 50mg/kg po 3x 7 d
11. Doxycycline
1500mg/l u vodu (Vibramycin topive tablete)
10-25mg/kg sondiranjem (sirup za djecu)
100mg/kg i/m svakih 5 d ukupno 6 x (Vibravenos 20mg/ml)
12. Lincomycin
1200mg/500 ml vode ( 2 kapi u 30ccm -npr. lincomycin 100mg/ml)
13. Tylosin
11g Tilosina / 50ml Dimethyl sulphoxide u nebulizatoru
1:10 u vodi - primjeniti kao sprej za oi
35-60mg/kg i/m (Tylan 50 injekcije) 2x 5 d
500mg/l u vodi za pie (Tylosin 50mg/ml) 7 d
14. Enrofloxacin
p.o. - 12mg/kg odnosno 0,5-1,0 ml 10% otopine u 100 ml vode,
i/m - 2x ( tijekom najmanje 5 dana)
15. Nitrofurazon (9,3% otopina)
1ml/l vode 7-10 d
16. Piperacilin
100 mg/kg i/m 2x 7 d
17. Spectinomicin (50mg/ml)
5ml/l vode 7-10 d
18. Trimetoprimsulfametoksazol (oral. susp.)
75mg/kg p.o. 2x 7 d
-inj.otop. 50mg/kg i/m
Antiparazitici:
1. Metronidazole (i za anaerobne b.),
40-60mg/kg sondiranjem dnevno kroz 5 dana (Flagyl)
5mg/kg i/m (dva puta dnevno)
-
90
2. Levamisol (inj. 13,65%)
u vodu 2ml/l
3. Ivermectin 200ug/kg s/c
4. Za Giardia: Dimetridazol u vodu 0,02-0,04% 5 d
Ipromidazol 125mg/l vode
5. Thiabendazol
50-100mg/kg kroz 7 d
Lokalno sprej Pyrethrin
Antimikotici:
1. Nystatin (oralna suspenzija 100.000 jedinica/ml)
3-6ml/kg oralno (2-3 puta dnevno kroz 7-14 dana) ili 1ml/350g
2. Amphotericine B
0,001mg intratrahealno ili i/p
1,5mg/kg i/v (tri puta dnevno kroz tri dana)
15mg :15ml fizioloke otopine kroz 15 min. nebulizatorom
(dva puta dnevno) levamisol inj. 2mg/kg 3x u intervalima od po 4 d
3. Miconazole (Daktarin 200mg/20ml-Janssen)
10mg/kg i/m dnevno
4. Ketoconazole (200mg tabl.)
7-14 d u vodi - (0,2ml fiziol.0,8mlvode50mg lijeka-npr. amazoni 0,07ml)
5. 5-Flucytosine
0,25mg 2x sondiranjem
Sredstva za umirivanje:
1. Diazepam
(5mg/ml 2 kapi u 30ml pitke vode)
2. Fenobarbiton (0,003mg/g)
3. Medroxyprogesteron (Upjohn) 30mg/kg i/m jedna doza
4. Delmadion (Tardak) 1mg/kg (ili 0,02ml/30 g)
5. Thyroxin (100mg/kg u pitkoj vodi- tabletu otopiti u 100ml)
-
91
6. Megaestrol acetat 1,25mg dnevno u hranu
ok terapija:
kalcij i/m ili s/c (o,5-1 ml/kg kalcijeva glukonata+5mg/ml kal. laktata)
oxitocin 0,01-0,1 ml i/m
PPOOMMOONNAA TTEERRAAPPIIJJAA:: ii//vv,, ss//cc iillii oorraallnnoo6
Ringerova otopina (zagrijana na 30-35 oC): tigrica 1 ml , nimfa 2 ml,
amazona 8 ml,
kakadu i ara 12-14 ml
(mogui dodaci: u omjeru 1:1 - 5% dekstrozna otopina,
1-2ml/kg vitamina A,D3, E,
0,5-0,75ml/kg vit. C i B kompleks),
Vit. A 100.000 jedin/kg - i/m
eljezo 40 ppm (mg/kg) - u hranu
-
44
Psittaciformes Anserioformes Domaa patka 2-3 kg
Cacatuidae uti kakadu Molukanski kakadu Palm (Goliat) kakadu Ruiasti kakadu Umbrela kakadu
283-514 g 640-1025 g 990-1057 g 281-390 g 458-756 g
Apodiformes Columbiformes
Domaa guska Kanadska guska Kolibri Obojana grlica Dijamantna grlica Domai golub
4-5 kg 3,5-4,5 kg 2,5-5 g 150-220 kg 40 g 260-350 g
Loriidae Psittacidae
Lori Plavo-uta ara Ara hiacinta Crvena ara utogrla papiga
360-400 g 892-1294 g 1185-1529 g 1058-1464 g 223-308 g
Falconiformes Galliformes
Kestrel Jastreb Crvenorepi jastreb Jastreb vrapar Koko
145-282 g 560-1500 g 698-1350 g 150-300 g 1,75-4 kg
Afrika siva papiga (ako) Plavoela amazona Plavoglavi pionus utoglava amazon Eclectus Plemenita papiga Naranastorepa amazona Senegalska amazona utoela amazon
300-380 g 275-510 g 238-278 g 545 g 383-524 g 268 g 125-150 g 260-460 g
Gruiformes Passeriformes
Puran Japanska prepelica dral Kanarinac Engleski crvenda Glossy Starling Zlatna i zelena zeba Indijska vrana (Beo)
4-15 kg 18-42 g 3,5-4 kg 12-29 g 20-30 g 74-82 g 15-20 g 180-240 g
Manje vrste Tigrica 30-60 g Domai vrabac 25-30 g
-
45
papiga Jandaj Pennant Crvenokruna papiga Nimfa Agapornis (razliiti peciesi)
118-128 g 180-200 g 60-75 g 80-90 g 50-70 g
Javanski vrabac Zeba
24-30 g 10-16 g
Teine razliitih vrsta ptica
-
46
7. ANESTEZIJA Zahvati koji kod ptica izazivaju bol ne mogu se izvoditi bez prije toga primijenjene
anestezije. Ako pticu ne moemo smiriti i kvalitetno ju kliniki pregledati (npr.
endoskopske pretrage, obrada kandi i kljuna), radi spreavanja stresa, te u druge
svrhe, moemo primijeniti anesteziju.
Prije primjene anestezije pticu je potrebno za taj zahvat pripremiti, a tijek anestezije
pomno pratiti. Ukoliko e postupak trajati due od pet minuta, dobro je pticu polegnuti
na zagrijanu podlogu. Ako predviamo da e doi do obilnijeg krvarenja moramo dati
s. c. (do 30ml/kg) Ringerove otopine, a po potrebi i nekih drugih pomonih sredstava.
Anesteziju pticama najee dajemo:
1. Inhalacijom - Izofluran je najprimjereniji i to 5 vol % to se smanjuje na 0,8 - 1,5
vol %.
Ovo je siguran i dobar postupak, a ptica se lako budi iz narkoze. U inhalacionoj
narkozi mogue je dati i methoxyfluran (3-3,5 vol %) ili halothan (3-4 vol %), ali tada
treba obratiti pozornost na ev. snienje krvnog tlaka. U tom sluaju moemo dati
effortil (1mg/kg i/m). U nekim sluajevima potrebno ju je kombinirati s diazepamom.
Osim direktnim udisajem anestetika pomou maske, moemo primijeniti po potrebi
endotrahealnu intubaciju ili intubaciju zranih vreica.
2. Parenteralna primjena anestetika - Ketaminhidroklorid daje se u dozi 20-40 mg/kg
(ovisno o teini ptice, onima koje su teke od 2 kg dovoljno je 20 mg/kg)
intramuskularno. Narkoza dana ovim nainom traje najee oko 30-40 minuta.
Moe se eventualno prekinuti Yohimbinom (1mg/kg). Ponekad, kad je to potrebno
ketaminhidroklorid daje se u kombinaciji s xylacinom (3-4mg/kg) ili s diazepamom
(1-1,5mg/kg).
3. Lokalni anestetici Najee se primjenjuje lindocain i to 15-30 mg/kg
parenteralno u ogranieno podruje ili direktno sprejem, u masti i sl.
8. EUTANAZIJA
Eutanazija ptica posljednji je izbor kada ustanovimo neizljeivu bolest ili pticu kao
prenosioca nekih zaraznih bolesti moramo nekodljivo unititi. Humani odnos prema
-
47
ivotinji, a jednako tako i humani nain ubijanja ptica kada je to nuno, bez boli,
trebao bi znati svaki veterinar.
Za male, najee za tek izlegle ptice, primjenjuje se nekoliko postupaka:
1. dekapitacija - ako je broj ivotinja mali
2. pritisak vrata o rub stola
3. iskrvarenje (vaenjem dovoljne koliine krvi iz srca)
4. kloroformom - kada moramo vei broj ivotinja ubiti
Za odrasle ptice najhumaniji nain je:
- mjeavinom anestetika i miorelaksanata (npr. T 61)
- intravenskom aplikacijom velike koliine barbiturata
- iskrvarenje uz istodobnu primjenu inhalacionog anestetika
- u zatvorenoj komori s kloroformom ili eterom, a kod veih jata s CO2 plinom u
koncentraciji 80%.
- cervikalna dislokacija (smrt je trenutana, a ovim postupkom spreavamo
regurgitaciju i aspiraciju u dini sustav, to je vano za naknadne dijagnostike
postupke)
Ukoliko stanje pacijenta oteava intravensku aplikaciju, mogue je eutanaziju izvriti i
intrapulmonalnom aplikacijom lijekova.
Pri razudbi treba voditi rauna kako je ptica eutanazirana, te posljedine promjene
uzeti u obzir.
8. 1. RAZUDBA PTICA
Sustavna razudba ptica vrlo je znaajan dio dijagnostikog postupka. Razudbeni
nalaz veterinaru uglavnom daje osnovu za tumaenje klinikog simptoma. Vrlo esto
nakon razudbe potrebno je razliite materijale poslati i na daljnje laboratorijske
pretrage.
Razudbena tehnika (uobiajena na Zavodu za bolesti ptica):
-
48
Iz anamnestikih podataka, ali i vanjskim pregledom leine odredimo pripadnost
pasmini, a zatim grau tijela i gojno stanje. Pregledava se perje, koa, kljun i
pokljunica, nosni otvori, oi i konjunktive, te prirodni otvori. Leinu je dobro poprskati
dezinficijensom, a zatim se polae na lea.
Rezanje leine poinje od koe na grudima, njenim odvajanjem, te pregledom
potkoja i sternalne burze. Nakon toga pristupa se pregledu tjelesne upljine, zranih
vreica, a potom i pojedinih organa, prvo in situ a zatim i pojedinano. Prvo otvaramo
trbuni prostor tako da zareemo miije ispod sternuma. Da bi otvorili grudni dio
torakoabdominalne upljine noem zareemo sternalno miije, a karama
prereemo grudnicu i kljunu kost. Egzenteracija organa poinje sa srcem, zatim
slijede plua (tupim krajem skalpela odvojimo ih od rebara i izljutimo iz toraksa), a
tek onda jetra sa slezenom, ljezdani i miini eludac sa crijevima koja je potrebno
razdvojiti. Bubrege tupo otprepariramo iz udubina zdjelice, gledamo jajnik s
jajovodom, odnosno testise, a na kraju ivce sakralnog pleksusa. Nakon toga
pretraimo organe endokrinog i imunolokog sustava (pankreas, timus, Fabricijeva
burza).
Pregleda se uropigijalna lijezda i podruje oko nje. Zatim prelazimo na glavu,
karama odreemo kljun, te kroz desnu stranu glave rez produimo kroz drijelo i
jednjak do voljke. Larinks i traheju otvaramo takoer podunim rezom. Lubanja se
otvara tako da se prvo odvoji donji kljun, zatim se skine koa s lubanje, te je se
noem presijee po sredini. Potrebno je pogledati u kakvom je stanju lokomotorni
sustav, te otvoriti eventualno poneke zglobove.
Nakon pojedinanog pregleda svakog organa, ako razudbeni nalaz nije specifian
(patognomonian), potrebno je materijal poslati u dijagnostiki laboratorij to
ukljuuje i histoloku pretragu.
III. BOLESTI PTICA KUNIH LJUBIMACA 1. BOLESTI PTICA PREMA ORGANSKIM SUSTAVIMA:
BOLESTI GASTROINTESTINALNOG SUSTAVA Povraanje - regurgitacija a) udvaranje b) zaepljenje voljke c) oteena voljke d) kandidijaza, trihomonijaza
-
49
Oteenost vrata a) otvrdnue voljke b) oteena voljka c) hiperplazija tireoide Proljev a) Sistemske bolesti 1. virusne infekcije (Corona, Paramyxo, Herpes, Reo) 2. bakterijske infekcije (Campylobacter, Salmonella, E. coli, Aerobacter, Pseudomonas) 3. Chlamydophila b) Enteritis 1. Bakterijski 2. Gljivini 3. Protozoarni 4. Parazitarni (nematode, cestode) Prolaz neprobavljenog sjemenja a) nedostatak grita b) enteritis (Giardia) c) atrofija miinog eluca (deficit vitamina E i Se) Tenezam, prolapsus kloake i konstipacija a) perzistirajui proljev b) neenje c) kloakalni papilomi d) dehidracija e) poveanje koliine grita i vlaknine u hrani f) abdominalni tumori Gubitak teine a) sistemske bolesti b) malapsorpcija c) paraziti-nematode i cestode d) nepravilnosti kljuna BOLESTI RESPIRATORNOG SUSTAVA Bakterijske respiratorne bolesti: 1. Sinusitis (Mycoplasma) 2. Rinoliti (bakterije, hipovitaminoza A) 3. Abscesi Psitakoza Virusne respiratorne bolesti: 1. Influenca 2. Paramyxovirus, NB
-
50
3. Boginje Gljivine respiratorne bolesti Aspergiloza Kandidijaza Parazitarne invazije Trihomonijaza Sternostoma trachaecolum Cnemidocoptes pilae Syngamus tracheae Respiratorne bolesti prouzroene pogrekama u hranidbi: Hipovitaminoza A - sinusitis- konjuktivitis, deficit joda Tumori Mehanike opstrukcije Alergije BOLESTI UROGENITALNOG SUSTAVA Bolesti bubrega
1. Zarazne bolesti: nefritis, pielonefritis, uretritis, kloacitis 2. Parazitarne invazije 3. Metabolike i hranidbene bolesti (nefritis, kamenci, urikoza) 4. Traumatske bolesti 5. Neoplastine bolesti 6. Toksikoze (gentamicin, sulfonamidi, sol) 7. Ostalo
Bolesti reproduktivnog sustava 1. Uzgojne bolesti
2. Povean abdomen
3. Bolesti ovarija (ciste, stalno neenje, ooforitis, gonadalni tumori: adenokarcinom,
limfoproliferativne bolesti, hemangiosarkom, disgerminom, teratom, fibrom,
fibrosarkom, miksofibrom, seminoma)
4. Opstrukcije ovidukta
5. Egg-peritonitis
6. Salpingitis
7. Prolapsus ovidukta
8. Abnormalnosti jaja
-
51
BOLESTI KOE, PERJA, KLJUNA, POKLJUNICE I UROPIGIJALNE LJEZDE KOA: osteenja, infekcije, opekline, neoplazije, emfizem potkoja NOKTI: predugi PERJE: poremeaj pri ureivanju perja, upkanje (samoj sebi ili od nasrtljivaca), loa kvaliteta perja, oteena pera, promjena boje (najee stres ili hormonalni poremeaj) -mitarenje -perne ciste -sindrom bolesti ljuna i perja -francusko mitarenje -ektoparaziti (perojedi krpelji, razliiti drugi nametnici) KLJUN: Abnormalnosti Kandidijaza Hranidbeni nedostaci Tumori Hemoragije POKLJUNICA: Alteracije boje, nametnici, atrofija, rinoliti, apscesi, hemoragije UROPIGIJALNA LIJEZDA: Infekcije, apscesi, zaepljenje kanala, neoplazije BOLESTI KRVOILNOG SUSTAVA BOLESTI SRCA: perikarditis, miokarditis, ednokarditis, paraziti, neoplazije, abnormalnosti BOLESTI KRVNIH ILA: arteritis, ne upalne promjene (skleroza, tromboza, embolija) BOLESTI KRVI (anemije, neoplazije) I LIMFNOG SUSTAVA SEKUNDARNE BOLESTI KARDIOVASKULARNOG SUSTAVA: Hemoragije, edemi
-
52
BOLESTI MIINO-KOTANOG SUSTAVA METABOLIKE BOLESTI - lomljivost kostiju, peroza, rahitis
KONGENITALNE DEFORMACIJE
PODODERMATITIS S ARTRITISOM
OSTEOMIJELITIS
NEINFEKTIVNI DEGENERATIVNI ARTRITIS
GIHT (urikoza)
SUHA GANGRENA STOPALA
SMRZOTINE
PREDUGAKE PANDE
NEOPLAZME
POLIOSTOINA HIPEROSTOZA
FRAKTURE I LUKSACIJE
BOLESTI PROUZROENE HRANIDBOM OPI NEDOSTATAK
BOLESTI KLJUNA I PERJA
PRETILOST I ATEROSKLEROZA
KALCIJ, FOSFOR I VITAMIN D3 (disbalans)
NEDOSTATAK JODA
DEFICIJENCIJA VITAMINA A, B, E, K
2. BOLESTI VLADANJA
POREMEENO VLADANJE PTICA KUNIH LJUBIMACA
Diljem svijeta ptice se eutanaziraju, smjetaju u zooloke vrtove ili
uzgajalita, naputaju, zapostavljaju, najee samo zato to vlasnik nije bio u stanju
podnijeti ili promijeniti loe vladanje svoje ptice. Sreom, veina ih je voljenih,
ravnopravni dio porodice i dobro prilagoene suanjstvu. S relativno visokim
-
53
stupnjem inteligencije, predstavljaju idealnog kunog Ijubimca. U namjeri da se
objasne razlike izmeu dobro prilagoene ptice i one s potekoama u vladanju,
valja objasniti mnotvo razliitosti, onih izmeu vrste, spola, dobi, porijekla, zdravlja,
hranidbe, okolia, ali i naina ivota vlasnika.
Najei poremeaji vladanja javljaju se u papiga. Papige posjeduju kompleksan
sustav komuniciranja. Za razumijevanje vladanja ptice potrebno je prisjetiti se kako
su mnoge uklonjene iz svojih divljih prostora i uzgojene u suanjstvu tek u jednoj
generaciji, te su sauvale mnotvo obiljeja iz svog stanita. U prirodi ive u jatu.
Papige su najee monogamne i sate provode u sporazumijevanju s partnerom, u
hranjenju, a mnoge vrste i u letenju. Zbog tako intenzivnog socijalnog ivota,
zatvoren prostor bez odgovarajueg drutva, moe za pticu biti psiholoka tortura.
Ptice je bolje drati u paru, osim u sluaju kada vlasnik moe nadoknaditi sve njene
potrebe za socijalnom interakcijom. Dranje ptice same u kavezu ipak ima i nekih
prednosti. Postaju privrenije, bolje oponaaju i glasaju se, te dobro naue govoriti.
-
54
2. 1. PREVENCIJA POREMEENOG VLADANJA
Izbor ptice kunog ljubimca
Osim treningom, mnoge probleme mogue je sprijeiti paljivim odabirom ptice
kunog Ijubimca, temeljem njenih specifinih svojstava. Vrste se ne razlikuju samo u
veliini, razliitosti hranidbe i potrebama dranja, nego i osobitostima u vladanju. to
mlau pticu uzmemo, lake emo je pripitomiti i nauiti govoriti, a jednako e biti
manje potekoa u vladanju.
Jednako tako vano je da vlasnik odabere po spolnim razlikama pticu onog spola
koja e mu bolje odgovarati.
Uz sve to vrlo je vano pticu dobro odgojiti, to se najbolje ini dok je ptica jo sasvim
mlada.
2. 2. OPI OBLICI POREMEENOG VLADANJA
Poremeeno vladanje ptice kunog ljubimca je vrlo est problem zbog kojeg vlasnici
dolaze specijalistima veterinarima. Potekoe najee zapoinju dosadom i esto
se razviju sve do neuroza.
Inteligentne papige zahtijevaju mnotvo razliitosti kako se ne bi dosaivale. Uzroci
dosaivanja su: premali kavez, nedovoljno igraaka, jednolian okoli, neizlaenje iz
kaveza, nepodoban raspored preki, osamljenost i nedovoljna panja vlasnika.
Dosada je glavni podupirui imbenik za veinu specifinih oblika poremeenog
vladanja, ali posebno je osnova vritanja i samoranjavanja.
Ptice mogu reagirati na svaku promjenu u okoliu. Neuroza je izraz koji se
upotrebljava za opis psihikog stanja Ijudi, no mnogi autori su miljenja da ga
moemo idealno primijeniti na vladanje zapaeno kod ptica koje nisu prilagoene
okoliu i nainu ivota. Neurozu izazovu i dogaaji u kui, poput seljenja, uestalih
posjeta i stalnog uznemirivanja ili promijenjeno ponaanje vlasnika. Neke ptice su
vrlo neurotine zbog drugih kunih Ijubimaca. Dranje ptice u premalom kavezu
najei je uzrok neuroze. Vrlo drutvene vrste, poput tigrica i nimfi, esto obole ako
ih se odvoji od pripadnika iste vrste. Ako se pak dre izdvojeno, ne bi smjele uti ili
vidjeti druge ptice. Tada nastaju frustracije u elji da ostvari fiziki kontakt.
-
55
Privatnost je papigi neophodna. Mrana kutija omoguuje ptici skrivanje i u njoj se
osjea sigurno.