borojevici poreklo

7/25/2019 Borojevici poreklo

1/22

orum B92 -> Vlasi u Crnoj Gori

Vlasi u Crnoj Gori

oup: Memberssts: 47

ember No.: 10601ned: January 13 2005

DR URO BATRIEVI I MR CVETKO PAVLOVI: Vlasi Crnoj Gori

Prvi itelji drevnog Cetinja. Vojvoda Ivan Borojev i njegovi sinovi. Uloga vojvode Radula Vlaha. Morlaobali Jadrana. Vlaka plemena u Kuima. Vlaki toponimi.

Podlovenski dolac

Predgovor za knjigu: Vlasi u Crnoj Gori, napisala je dr Biljana Sikimi, lan Balkanolokog institutaSrpske akademije nauka i umetnosti u kome, pored ostalog, kae: Koautorska studija koja je pred n

Vlasi u Crnoj Gori, rezultat je dugogodinje uspjene saradnje uglednih crnogorskih istoriara uraBatrievia i Cvetka Pavlovia sa Rumunskim drutvom za etnografiju i folklor, iz Vojvodine,konkretnije, sa predsjednikom ovog drutva, publicistom i folkloristom Kostom Rou.U predgovoru se dalje kae: Dvojezika studija, Vlasi u Crnoj Gori, svi radovi su prevedeni na rumujezik, donosi nam u savremenom svijetlu neke manje poznate istorijske podatke o balkanskim Vlasimdalje: Nauna interesovanja za ovu temu poinju jo sredinom devetnaestog vijeka i kontinuirano senastavljaju sve do danas, tako da se zbog postojee obimne, prije svega istorijske i lingvistikeliterature, balkanski Vlasi u nauci smatraju za dobro istraenu temu.

Zapis Joa Ivanievia

Poznati publicista i istaknuti diplomatski slubenik na dvoru knjaza Nikole Prvog Petrovia Njegoa, J- Joo Filipov Ivanievi roen je 1868. godine u Donjem Kraju, predgrau Cetinja, u onom istom mjkoje su njegovi preci nastanili prije ravno 430 godina.Osnovnu kolu i niu gimnaziju svrio je u rodnom Cetinju, a 1886. postao je uitelj.U Stanojevievoj Enciklopediji srpsko - hrvatsko - slovenakoj za Jovana - Joa Filipova Ivanieviakae: Neko vrijeme radio je na dvoru knjaza Nikole, kao diplomatski slubenik. Godine 1893, kaoslobodouman i izuzetno obrazovan doao je u sukob sa knjazom Nikolom, zbog ega je pao u nemiloje bio prinuen da napusti Crnu Goru i prelazi u Bosnu. Od 1897. godine stalno je u redakciji slubenSarajevskog lista, a od 1918. godine urednik je novog slubenog lista Narodno Jedinstvo. Neko vrijje radio u Novom Sadu, gdje se posvetio naunom radu. Istakao se publicistikim radovima, a bavio folklorom. Umro je 20. juna 1944. godine u Sarajevu.Jovan - Joo Ivanievi od najranije mladosti se interesovao o porijeklu svojih davnih predaka, koji stridesetih godina 15. vijeka doselili u Podlovenski dolac, kasnije Cetinje, i tu se nastanili. Doznao jesluajui svoje pretke, da su to bila hrabra vlaka plemena, porijeklom iz Starog Vlaha, sa Zlatibora,je predvodio njihov mudri, daroviti i proslavljeni vojvoda Ivan Borojevi sa sinovima.Ivanievi je, u nedostatku pouzdanih istorijskih izvora i arhivske grae, koristio narodno predanje,sauvane legende i prie svojih predaka, koje su se paljivo prenosile sa pokoljenja na pokoljenje.Poznato je da je narodno predanje u Crnoj Gori, od najranijih vremena, uglavnom vjerno prenoeno,

ttp://www.b92.net/invboard/index.php?showtopic=20094 (1 of 24)7/2/2005 3:03:38 PM
http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Post&CODE=06&f=45&t=20094&p=817922http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&showuser=10601http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Print&client=printer&f=45&t=20094http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Forward&f=45&t=20094http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Track&f=45&t=20094http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Post&CODE=10&f=45http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Post&CODE=00&f=45http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Post&CODE=02&f=45&t=20094http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&showforum=45http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=SC&c=10http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=idxhttp://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Reg&CODE=revalhttp://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Reg&CODE=00http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Login&CODE=00http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=calendarhttp://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Membershttp://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Search&f=45http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Help


2/22


ono kao takvo najblie ostalo istini. To je Ivanieviu bilo dobro poznato, pa je mnoga predanja koriod kojih je neka sa rezervom prihvatao, a neka od njih znalaki u svoj rad ukomponovao. U svakomsluaju, autor se ovim prilogom na najbolji nain oduio svojim precima, cetinjskim Vlasima, koji su neustraivi junaci, mudraci, pa ak i savjetnici onovremenom gospodaru Crne Gore, Ivanu CrnojeviPrimjera radi navodimo sluaj vojvode Ivana Borojevia, koji je Ivana Crnojevia nagovorio da se, pnjega, naseli u Podlovenskom docu, to je Ivan Crnojevi rado prihvatio. Tom prilikom je IvanBorojevi Ivanu Crnojeviu ustupio dio svojega imanja, a cetinjskom manastiru je priloio, kao zavjdobar dio svojih posjeda.Opirna studija Jovana - Joa Ivanievia, pod naslovom: Podlovensko Cetinje, objavljena je unovosadskom Javoru za 1892. godinu, predstavlja jedinstven spomenik u rijeima i najljepi vijenasapleten u slavu i ast svojim slavnim precima, vojvodi Ivanu Borojeviu i njegovim potomcima, kojbjeei ispred turske najezde, naoe utoite u podlovenskoj egzotici, koju oplemenie i od nje

stvorie pitomo naselje, iz kojega e kasnije izrasti crnogorska prijestonica, istorijsko i slavom ovjenCetinje.

ive i tampane knjige

Ivanieviev prilog Podlovensko Cetinje objavljen je u etiri nastavka. U Predgovoru Ivanieviposebno naglaava: Danas je - a i odavno - glasita prestonica najmanje, slobodne i nezavisne evropdravice Crne Gore bilo Cetinje. Oglaena je ova u loenskoj planini prijestonica, koja je zapamtila imvie od etiristo godina toliko slavnih Gospodara svoga trona i u kojoj neprekidno vlada evo dvjestagodina slavnovladajua kua Petrovia - Njegoa.Ivanievi zatim posebno podvlai: Mnogo se o tome srcu gortakove otadbine govori i pie, a maje dolazilo pred oi i malo mi je dolazilo do uiju, da je ko govorio, pisao i svijetu na vidik iznosio to god o stanovnicima ove oglaene prijestonice i o stanovnicima njezine okoline.Autor ali to je tako bilo, pa nastavlja: I zaista opet velim - malo je ko govorio i iznosio pred svijetoko su i okle su i e ive? Malo ete o tome nai u tampanim knjigama, to je zabiljeeno u ivimknjigama, kojih s dana u dan sve manje biva, im svijetu ostaje nepoznat mnogi dragocjeni biser i zemlju se zatrpava istinito predanje njegova porekla. Ivanievi zatim, sa sjetom, nastavlja. To vidja i svak, ko ima dobre oi i zdrav razum, da je danas mnogo manje tijeh ivijeh knjiga; mnogo manego nazad nekoliko godina. Zatim naglaava: Mnogo ti stari ljudi bi priali i objanjavali, ali: dokdijete ne zaplae, majka ga se ne sjea. Sa smru staraca mnogo to - ta izgubismo to sami neznamo, a to ni - kod nekijeh - i ne treba.Autor, sa aljenjem, posebno konstatuje: Mnogi nas ima, koji se smijemo i rugamo prianju staracapak i poslua, no ne umije sastavit i napisat ono, to je uo, drugi se boji da mu se svijet ne narugakakve besposlice pie, trei se boji, da e mu se narugat: nije lijepo, etvrti ostavlja za opet, peti dok ko drugi pone, estome je teko o tome radit, sedmi se boji, bit e a Petru i Pavlu, Janku i Mada se kauje ko je i okle je, osmi strahuje, nee biti istina sve ono, to je napisao. Pa u tome razgai prebaivanju mnogo neto propane, to bi narataji skupo platili.Ivanievi je unaprijed svjestan da pojedinac ne moe nogo uraditi, pa napominje: Dodue - jadno jednome ovjeku sve o tome raditi, ali nam treba svijem skoiti, pa to ko moe, amo da pomae kapo kaplja, pa eto Moraa. Kad bi svaki o svom rodnom mjestu, ili o onom mjestu, e ivi, tako poeoi pisat, pa i pomalo, ali jezgrovito, jasno, bistro srpski, pa bilo i lakoniki, bi se sastavila velika istorrad koje nas bi nai potomci blagosiljali i s nas i naijeh predaka pregled imali.lankopisac, u najboljoj i najplemenitoj namjeri, na ovaj nain podstie i sokoli iole pismene stvaraocneto na tom planu urade, pa nastavlja: Elamo, ljudi boi, pregnimo, s pregaocu Bog daje mahovestidimo se, s u stid gine ojstvo i junatvo; ponimo, e je poetak temelj svakoj stvari. I ja uprogovorit nekoliko onako i onoliko, kako sam uo i to mi se uinilo istinitije. to vam budem kaevanijesam uo od jednog ili dvojice, no - to se ono u pjesmi pjeva - od trideset i trojice, pa sam uzeojezgru od svega toga.Autor u svom predgovoru posebno istie da se postarao da, prema svojim mogunostima, neto vienapie o vlakim plemenima, kao o svojim precima, koji su svojevremeno naselili Podlovenski dolacje takoe bio svjestan injenice da ne moe dokuiti itavu istinu, ali se zato potrudio da, pored narotradicije i narodnog predanja, porui sva dokumenta, kao i povelje, do kojih je mogao doi. Poredostalog, autor je u pomenutom novinarskom tekstu uspostavio dobar hronoloki red, pa poslijepredgovora, u podnaslovu navodi Cetinje, za koje kae da se tako zove od kad se na njoj doseliIvanbeg Crnojevi, a do tada se ono zvae Podlovenski dolac ili Podlovensko poljice.

Prolost kroz predanja

Ozbirom na vrijeme nastanka ovog Ivanievievog rukopisa, on nije imao iri izbor pouzdanih istorijsizvora, pa se sluio legendama, koje su do tada kruile kroz narod, za koje je i on bio siguran da nemsasvim pouzdane istorijske podloge, ali su neke od njih interesantne vie kao plod bujne ljudske mapa kae: Pored poljica vrela je reica Cetinja, koja se sastavljala iz dva kraka: jedan je krak izvirao Suhodola (iznad Cetinja), iz Vranja stijene, a drugi iz Baljukova potoka, pa - malo dalje od izvora - osu se kraka sastajala, a na njihovom sastavku u docnije vrijeme je ograena kua za mline, pa je doskoro bila kuitina te kue, pa i kamenje od mlina. Na ovoj reici bilo je vie mostova, to namsvjedoe i Ivanbegovi hrisovulji; jedan od tijeh mostova bio je pred dananjom Vlakom crkvom.Ivanievi u ono vrijeme, oigledno, nije bio upuen u tektonske poremeaje, niti je znao da je Ceod najstarijih vremena, bilo poznato kao trusno podruje, pa se u daljem pisanju posluio narodnimpredanjima, u koje ni on nije vjerovao, ali ga je naveo kao plod neznanja, ljudske mate i narodnogvjerovanja.Jedno od tih predanja glasi: a) Majka je imala jedinca sina, pa se utopio u rijeku i majka ga dugo tra



3/22


4/22


pokolju, i umiri ih.Ivan Borojev bio je ne samo glasoviti junak i sposoban harambaa, ve i izuzetno mudar i dalekovidovjek, pa je, zahvaljujui njegovom velikom autoritetu, sprijeeno krvoprolie meu zavaenomdruinom.

Skaui po drveu

Kad je Ivan doao do zakljuka da je besmislen svaki dalji otpor Turcima, sa ovakvim snagama, odluda potrai izlaz na drugoj strani. Njegovu takvu odluku jo vie je ubrzalo razoarenje u svoju etu, ukojoj je dolo do tekog sukoba i meusobnog nepovjerenja.Evo to o tome Ivanievi dalje kae: Za sve to je Ivan znao iako se injae nevjet tome, pa okupi naredi, da izaberu privremenog arambau, dok povede kod famelje ranjene sinove i opet se vrati.Poslua ga eta i on povede u Rau kod famelje ranjene sinove, pa poto proe nekoliko dana, doe glas, da se eta izmeu se posvaala, pobila i razmetnula se, te mu nije trebalo - i da je mislio - opetvraati eti.O daljim planovima Ivana Borojeva, poslije tekog razoarenja u svoju etu, Ivanievi kae: Potopreboljee sinovi, namisli ponovo traiti sklonite, pa krene s fameljom iz Rae i na sadanji Mali Gospdan doe na Podlovenski dolac i poine pod dananje selo Ivanievie, u Gomile, e su do skora birazvaline kuita, koja je Ivan gradio sa sinovima.O tome u kakvom je stanju Ivan Borojev, sa sinovima, zatekao Podlovenski dolac, Ivanievi kaeprvo vrijeme bilo je Podlovensko poljice obraslo gustom umom mnogogodinjeg drvea: brijesta,javora, cera, lipe, duba, jasena, graba, grabovine, lijeske, jabuke, kruke, ljeskovine i drugije, te je iskoro bilo ivijeh ljudi, koji su bili zapazili oko poljica takvu zdru (gusti - primjedba autora) krupneumske gore, da je ovjek, prekraui s drveta na drvo, mogao dva sahata odii od poljica.A to se ivotinjskog svijeta tie, Ivanievi kae: Po toj pustoi blagovale su u hladu zvjerke: meevukovi, lisice, divlje make, kunice, jeleni, divokoze, srne i druge.Po dolasku na Podlovenski dolac, Ivan Borojev sa sinovima, bio je prinuen da kri umu i stvara zzemljite, a divlja mu je viestruko koristila. Posebnu panju posvetili su stoarstvu, za koje su imapovoljne uslove.O novim planovima, koje je Ivan stvarao, Ivanievi kae: Ivan se naselio na Dolac oko 30 do 40 gprije dolaska Ivana Crnojevia na Cetinje, a doveo je sobom enu Jelicu i sinove: Boroja, Vladislava,Vuura i Dragoslava. Rjeica Cetinja kao da je bila prije toga ostavila tok cetinjskim poljem - te je bilmalo vode, kao obina potoina. Obie i pregleda Ivan sa sinovima poljice i okolinu mu. Lovenskomplaninom nau katune Crmniana, Zeana i Ljenjana; Ivanova korita bila su katun Boljevia izCrmnice, voda Siljevik i meteh oko njega bili su ljeanski, a Ljenjani su imali i bistijernu (bunar -primjedba autora) u Donjem Polju, e je danas optinska bistijerna varoi Cetinja. Ljenjani su docnijdali sve katune svoje to su imali ispod Lovena Cetinjanima za jedan njihov dio kod Gornjeg Blata. tome to su bili katuni ispod Lovena i nazvala se cijela ova nahija Katunska.Kao to se iz navedenog da zakljuiti, Ivan Borojev je vodio mudru politiku. On je nastojao da se nabezbolan nain, pogodbom, ili dogovorom, oslobodi neeljenih susjeda, pa je, zahvaljujui u prvom rnovodobijenim katunima, stvorio uslove za umnoavanje stonog fonda. Tako je uspio da uspostavitrgovinske odnose sa Mletakom Republikom, isporuujui joj kastradinu i poznati lovenski sir, za potrebe u kojima su oni oskudijevali.

Osvajanje Poljica

Poto u Podlovenskom poljicu onda nije bilo kua za s tanovanje, Ivan sa sinovima pristupi ovom pi uskoro zatim podigoe najnunije kue za stanovanje. Ivanievi zatim kae: Ivanu se veomadopadne ovo mjesto jo i stoga to je blizu more, a blizu i Skadarsko jezero, pa se stalno nastani ovdposvoji prostor od Bjelikog Stavora do cetinjskog Huma i koliko je polje iroko (uprav dugako), pa je imao od nekud dio i na Ljubotinju, e dananji abani ive. Povie su imali stoke, koja im je ljetovna Podlovenskom Poljicu; na jasenove to su ih stekli u Tomie, e ima dosta zanovijeti, od koje sdobro pretlja (goji se - primjedba autora), a na zimnicu, dok traje snijeg, vie Ljubotinja, e malo pamanje traje snijeg.Ivan Borojev je o svemu vodio rauna, pa je sinove savjetovao o svakoj stvari, to se vidi iz sljedeenavoda: Ivan savjetova sinove, da to prije podignu crkvicu na najpogodnije mjesto i da je posveteroenju sv. Bogorodice, poto toga dana dooe na Podlovenski dolac. Jo im je savjetovao da njegenu mu Jelicu ukopaju one, e uzmisle crkvu graditi - ako bi umrli prije podignua crkve; da paze

Dolac i da ga dobro rade; da im je najljepe mjesto kuama ispod prisoja sjevernijem krajem Doca; se ljube, sluaju i slono ive; da lijepo primaju gonjenu brau Srbe i da im daju mjesto kod sebe; ase ne uznose od siromaha; da budu uvari narodnijeh obiaja, svojih svetinja, branioca slobode, branvjere i zakona i da budu pokorni zetskijem gospodarima.Ovaj mudri starac im, na kraju, poruuje: Budete li izvrili moje amanete, biete dostojni zvat sesinovima vojvode Ivana, imaete pristupa i mjesta kod ljudi i imaete ovo prvijenstvo, koje od stariima naa kua.Ivan Borojevi bio je u dubokoj starosti i proivio je u novoj postojbini pet-est godina, pa umre, anaskoro po njegovoj smrti umre i ena mu Jelica. Sinovi ih ukopaju na Velju Gomilu, e odrede gradicrkvu, a na grobove navale dva velika kamena, koji se i danas mogu vidjeti pred Vlakom crkvom.Ivanovi sinovi poitaju (poure - primjedba autora) to prije izvriti oev amanet i oko trideset godinadolaksa Ivan-begova na Cetinje na Velju Gomilu, koje je mjesto - e je danas Vlaka crkva - oitosvakom kutu cetinjskog polja, opletu od prua, a pokriju slamom crkvicu i posvete je roenju sv.Bogorodice, a u isto vrijeme odrede: ko god bi se naselio na Podlovenski dolac mora slaviti ili prisluMalu Gospou, pa je i oni uzmu za poslugu. Taj njihov dogovor, ta njihova odredba i zbilja izvravata



5/22


kod svijeh stanovnika Cetinja, to je jaki nepobitan svjedok, da su Cetinjani bili prvi naseljeniciPodlovenskog doca - drugog naselja.Pod pojmom Cetinjani podrazumijevali su se Vlasi, to se vidi iz sljedeeg navoda: Stanovnici iz onazvae ovu crkvicu Vlaka crkva s toga, to su je podigli dodigaoci iz Starog Vlaha, pa joj to imeostade za vazda. Dalje se kae: Podlovenski dolac prozvat je Cetinjem po rijeci Cetinji, no poto jona itava presuila, a poto je Ivan-beg ogradio manastir i dvorac na uvoru (uu - primjedba autorjeice Cetinje, pa stanovnici izokola i sinovi vojvode Ivana Borojeva ne ee se polje zvatiStarovlaanima, no Cetinjani, tako ih nazvahu i docniji naseljenici na Cetinje, pa docnije to imeCetinjani primie svi naseljenici Podlovenskog doca.

Tri Ivanova sina

U poglavlju Podjela sinova Ivana Borojevia se kae: Naskoro po Ivanovoj smrti razdijele mu se sna troje: Boroje i Vladislav ostanu zajedno na oevo ognjite, a Vuur i Dragoslav odijele se. Dalje skae: Vuur uzme dio oevine pod brdo Stavor i Tomie, pa se tu nastani i namnoi. Od njega suVuurovii. Docnije jedan njegov potomak, imenom piro, pobjee iz Tomia zbog ubistva, pa se nakod grada Kotora, tu se namnoi - od njega su danas piljari.Dragoslav je bio najmlai Ivanov sin. On uze dio oevine na Ljubotinj, e se namnoi. O tome kakose Dragoslavovi potomci, Dragoslavljevii, prozvali aban, navodi se: Kad ono 1702. godine ieraCrnogorci poturenjake, Nikola Dragoslavljevi ufati obodskog kavaz-bau aban bega, posjee ga, skine s njega tursko odijelo i sam ga na se obue i doe u to aban-begovo odijelo na Ljubotinj, te muzrugaju Ljubotinjani: abane, abane! - pa mu to ime i ostane, te se i njegovi potomci prozvaeabani. No kao da se od sve brae najmanje namnoio Dragoslav.

Potomci Ivana Borojeva

Za Boroja i Vladislava se kae da su do duboke starosti zajedno ivjeli, pa se i oni podijele. I dalje:Boroje kao najstariji Ivanov sin ostane na oevo ognjite i uzme Niebatinu, pa ogradi kuu pri kraj

Vladislav uzme Viebatinu. Od kue jednoga do drugoga prokosie i prokrie bracki put, koji se idanas vidi ispod Donjeg Kaja i tako zove. Oni su bili posvojili lovensku planinu, pa je u docnije vrijepripala ta planina Bajicama i Njeguima.O treem sinu Ivana Borojeva su Borojevii: Ivanievii i Dapevii, za koje se navodi: Boroje imdva sina Ivania i Dapca. Ivani je imao sina Vukca, iji su bili sinovi uro i Radule. Radule je imao sjednog sina Pera, a nije Radulovih potomaka ni bilo na Cetinju nigda vie no po jedna kua. Po Raduprozivaju se njegovi potomci Radulovii - Ivanievii.Za Borojeva praunuka, ura Vukeva, govorilo se da je bio, za ono vrijeme, bogat ovjek, koji je impreko hiljadu brava, koji su mu pasli u Sozini, vie Patrovia, pa je - po obiaju - odagonio ono to jpreko hiljade imao, ali su se bravi opet vraali krdu.uro Vukev imao je dva sina: Staniu i epana. Staniini sinovi bili su: Andrija, Vuko i Milo, aepanovi: Damjan, Jovica i Nikac. O njima se dalje kae: Ovi est bratueda svade se na PoljicuBokovskom usred zime oko pie (stone hrane - primjedba autora) s Borozanima; Borozani s ove svdobiju jednu ranu, za koju su do skoro traili pet cekina, ali im se zatraivanje nije izdalo.Potomstvo Ivana Borojevia se razmnoavalo, pa su oni sklapali mnoga prijateljstva sa susjednim

plemenima. Tako je er Stanie urova bila udata u Crmnici, a urovijem potomcima isto je stokastajala u Sozini, pa otiu nekoliko Ivanievia na ast u Crmnicu u prijatelja, te uz put plijene netostoke i doeraju u Sozinu, e se posvade s Patroviima, te sedam od njih posijeku Patrovii, a onpolje dignu etu, osvete one sedam i odvie posijeku Patroviima glavu jednog Raenovia, za koglavu i do dana dananjega Patrovii tue Ivanievie. O ovome ima i pjesma.

Mnoenje i diobe

Kao to se iz navedenog primjera vidi, potomci vlakog vojvode Ivana nijesu iznevjerili svoje slavnepretke, pa su bili spremni i u novodolim krajevima da se svete, brane i odbrane. Zato Ivanievi sponosom istie: Ivanievo potomstvo istina ivo se je - tako rei iz dana u dan - mnoilo, ali se njegpotomstvo, zbog krvi i raznijeh sluajeva, u razna doba, raseljavalo s Cetinja, te ih ima i danas:Ivanievia na Cetinju, u Crnoj Gori; Ivanievia i Radulovia u Popovom Polju, u Ercegovini;Radulovia u Gacku; Ivania u Budvi; Ivania na Koruli; Ivanievia u Beogradu i u Petrovom Seumadiji.

Sudei po analogiji, namee se logian zakljuak da su se i drugi ogranci vojvode Ivana Borojeva bmnoili. Meutim, za njih nema detaljnijih podataka, kao to je to pisac ovih redova, Joo Ivanieviuradio za svoje bratstvo. Zato on dalje kae: Prije 200 godina jedan Ivaniev potomak digne zbog kCetinja, pa se nastani u upu Nikiku. upljanima je bilo krsno ime - kao to je i danas - sv. Luka, onda se je slavilo i prijatelji stojali po sedam - osam dana, te ovaj Ivaniev potomak - kako je slaviourev dan on sam, a drugi uljani sv. Luku, promijeni svoje krsno ime sv. orju, a zamijeni ga krsimenom upljana, sv. Lukom, poto on nije mogao izdrati toliki troak samac krnjak u tuemplemenu, a novajlija. Polje pree iz upe u Ercegovinu, pa neki od novijeh potomaka mjesto svogapravog prezimena Ivanievii, prime nove nadimke, nova prezimena, kao Ljepave, Mauge, Glavati neki pak zadrae svoje pravo prezime - to nek im slui na ast - to su Ivanievii u Mostaru.Jovan Ivanievi o Dapeviima pie: Potomci Dapa Borojeva nijesu se - da se zna - nikad dijelili,je bila jaka (brojnost - primjedba autora) i u jedno isto doba o jednome uklinu (vjeaoniku - primjedautora) u kui Dapevia, ijoj se kui temelj i danas dobro poznaje u selu Ivanieviima, pod imeVelje Mee - visilo je sedamnaest maeva, koje su nosili ljudi toga doma.



6/22


Junaci i graani

Navedeni podatak dovoljno govori o ovom hrabrom bratstvu, za koje Ivanievi dodaje: Dapevii bili ljudi poznati, silni, samovoljni, napasni, opaki, a junaci. Evo i za to primjera: Jednom pozove SvPetar sve glavare na dogovor na Kuinsku glavicu, a Dapevii ostanu i ne ednu doi a ta ihprokune Sv. Petar, te uskoro potom umru, a ostanu samo dvojica, te se i oni podijele.Kako je bio omrznuo na njih Sv. Petar, to ih pomrze i svi Cetinjani, te oni - videi da im nema stana Cetinje - dignu u Crmnicu, na Trnovo, ali su ih i tu poprijeko gledali, te i otole dignu: jedan pree preSutormana i naseli se u Mrkojevie, e se i poturi; pa i tamo nijesu najbolje prosperirali (proli -primjedba autora), jer su Turci dvojicu potomaka novog predigaoca, zbog njihove samovolje, odmahpogubili. Drugi pree na ostrvo Vranjinu, u Skadarsko blato, e se nastani, te ih ima danas tamo 4-5kua, pa su se do skoro prozivali i potpisivali Ivanievii, i sad kao da su se poeli potpisivat Dape

kao to se potpisuju i oni u Mrkojeviima. Dok su Dapevii bili na jeku (snazi - primjedba autora) isu vie staja okolo Cetinja, e su im eljad i stoka stajala.Za bratstvo Vladisavljevie Ivanievi navodi: Vladislav uze dio oevine Viebatinu, pa esto dolazna Batu (zborno mjesto bratstva - primjedba autora), te se oko domaije poslova razgovarae sBorojem, od tada i ostade Bata zborno mjesto Donjokrajaca.Za Vladislava se govorilo: Vladislav bjee ozbiljan ovjek, junak i umiljat, veoma mio Mari Ivan-bego(eni Ivana Crnojevia - primjedba autora), te esto i dolazie Mara etnjom u Viebatinu, pa joj bjeproistili i lad nainjeli na jednoj glavici, e poivae, kad ae do, pa se ta glavica i dan-danji zovMarina Glavica.Od Vladislava su tri bratstva: Ivanovii, Marinovii i Bokovii. O Ivanoviima Joo Ivanievi pieIvanovii su se skoro tijem prezimenom prozvali: po Ivanu, edu onoga glasovitoga i poznatoga junkoji se u Cetinjskom manastiru, s 30 Donjokrajaca, zatvara po naredbi S. Petra, kad ovaj bjee poaoBrda, po edu Markie Ilina. Poznata je u Crnoj Gori ta junaka kua od postanka njena; suvino bi nabrajati vam junake, ljute guje i pripoznate ljude te kue, pa i one, koji su danas ve pokojni; istinbudi pritvorna; i danas ta kua ne zaostaje u tome, no ih ima i danas ne samu u Crnoj Gori, no i van

viijeh inovnika i graana, koji ive kao plemii.Iz navedenih rijei Joa Ivanievia, o porodici Ivanovia, namee se logian zakljuak da su potomstarih cetinjskih Vlaha ljubomorno uvali svijetlu tradiciju svojih slavnih predaka, koju su donijeli iz stzaviaja, Zlatibora. Zato su Ivanovii i do danas ostali ugledno bratstvo u cetinjskom plemenu.Ivanievi dalje kae da nije mogao doi do detaljnijih podataka kada su u pitanju Marinovii, panavodi: Marinovii se prozivaju po Marinu, sinu Vladisavljevu, koji je ostavio nakon sebe vie sinovakoji se za mnogo - kao ni stari Dapevii - nijesu dijelili, te je u njihovoj kui u jedno doba o jednomuklju visilo osamnaest meeva. To su bili ljudi vjeti, mudri i pametni, umjeli su se u svakoj prilici sna jo u staro vrijeme putovali su mnogo izvan svoje otadzbine Crne Gore. U vrijeme Mleia bilo jeMarinovia uvaenijeh ljudi i zapovjednika pojedinih mjesta, oblasti; iz toga vremena imamo ve i npisama pisatijeh od istijeh Marinovia - najvie iz Kotora.

Vlaki gospodin

Jovan Erdeljanovi, koji je puno pisao o vlakim plemenima, kae da Marinovia ima i u Trstu, za kkau da su bogatai. Meutim, danas je malo toga bratstva, zakljuuje Jovan Erdeljanovi.

Najmalobrojnije bratstvo, od roda vojvode Ivana Borojeva, su Bokovii, za koje Ivanievi kae: Tbratstvo od treeg Vladisavljevia, sina Boka. Vazda je bilo malo toga bratstva, pa i danas. Nema onjih no jedna kua, vrijedna ovdje spomenuti radi reda. Sele donjokrajsko, u kome danas iveVladisavljevii, zove se Vlaisavii.

Legat Boroja

U poglavlju Doseljenje Ivana Crnojevia se kae: Poto se podijele Boroje i Vladislav, dobjea IvaCrnojevi iz abljaka u Obod, a potom poe graditi gradi Soko u inoviima. To douju Boroje iVladislav, te otidu - po oevu amanetu - da ukau svoju pokornost zetskom gospodaru i da mu pokamjesto njihova naselja: nau Ivana kod Obodske, docnije nazvate Crnojevia rijeke, pa mu se prikako su, odakle su, iji su i e su se naselili. Ivan ih lijepo primi, pa ree, da e otii i on s njima, da ve su im kue, kakvo je to mjesto. Oni to jedva doekaju i sjutra-dan iziu zajedno s Ivanom naPodlovenski dolac.Vidi Ivan e su im kue, pregleda dolac, mnogo mu se dopadne ovo mjesto, pa ree, da e se i on

doseliti na dolac i odmah porui da se prekine graenje Sokola, a da majstori dou u Podlovenski dNjegova zapovijed bi izvrena, a majstori dou na dolac.Ivan namisli graditi manastir i pone ga, ali, iako je bio zetski gospodar, prvi naseljenici i vlasnici docsu Boroje i Vladislav, s toga im naredi, da obiljee, to e od Doca priloiti manastiru, te i oni obilje- poto je premjetena mitropolitova stolica iz Vranjine na Cetinje - u dva put su popridavali i proirilcrkovinu. Te granice crkovine, koje su odreivali Boroje i Vladislav, zabiljeene su u Ivan-begovimhrisovuljama, u kojima je imenovato vie mjesta, od kojijeh imena su nam danas neka poznata, a nenepoznata.Iz navedenog citata se jasno vidi da su Vlasi naselili Podlovenski dolac, prije Ivana Crnojevia, nekdo 40 godina. Takoe je nesporno da su Boroje i Vladislav bili prvi darodavci imanja Cetinjskommanastiru. Oni su bili vrlo plemeniti, pa su Ivana Crnojevia praktino doveli i naselili na svojimposjedima u Podlovenskom docu.Na osnovu priloenih djelova imanja Cetinjskom manastiru, da se zakljuiti da su Boroje i Vladislav bpoboni ljudi. Oni su manastiru poklonili: Vitinu ulicu, mramore preko polja, Vignjite, vodu Andrijinubrda, Kr zagulinski pri potoku, potok mimo Vlake crkve, ponor pod brdo, potok do ograde, Kleti,



7/22


Zagrblje, Kremene njive, Boriinu kamenicu, Vrtijeljku, Bjeloe, Liajemi kamen, Stare lazine, vrh Privrh kra Kamivalom, Zlu skalu, Crnu plou, kraj Obodine, Procijep, Rasohati kamen u upljoj strani,Vukotino jagnjilo, Debveli kr, Velji brijeg, Goli brijeg, evrlju, put na Ploi, Rudu glavicu, Mali kr, Mstudenac, inovo brdo.Na osnovu nabrojenih mjesta, koja su Boroje i Vladislav poklonili Cetinjskom manastiru, namee selogian zakljuak da su njih dva brata, za ono vrijeme, bili veliki posjednici zemlje, vode i bogatihumskih kompleksa.Poto je Ivan Crnojevi od strane vlakih prvaka, koji su do tada bili apsolutni gospodari Podlovendoca, dobio dobar dio imanja, poeo je graditi manastir blizu uvora (ua - primjedba autora) junokraka reice Cetinje, koja prije toga bjee voljom bojom presuila, a po kojoj se do tada dolac i prozCetinjem. Manastir posveti, kao to je i Vlaka crkva bila posveena roenju sv. Bogorodice, a u njsmjesti stolicu i zetskom mitropolitu Visarionu, te Vlaka crkva ostane kao plemenska, a njena crkovi

pripadne manastiru, osim malenog ispred i okolo crkve prostora. Ovaj manastir bio je kao saborna crCetinjanima (Donjokrajcima) pa se u nj skupljali o svim veim praznicima - kad su eli da krstenose i drugim crkvenim svjetkovinama; poto je stari Ivan - begov manastir razoren, imali su Donjoto pravo skupljati se u novi, dananji, koji je ograen u ast pobjede nad Turcima, na Trnjine.Donjokrajska Vlaka crkva je i do danas ouvana, kao uspomena na vlaka plemena, koja se prvonaselie u cetinjskom Donjem Kraju, iji je potomak i Jovan - Joo Ivanievi, autor ovog priloga.O tome koliko su cijenjeni vojvoda Ivan Borojevi i njegovi potomci, govori i sljedei navod: BorojeVladislav bili su ljudi krupni, ponosni, zgodni, bogati i junani, a od starine kuii, stoga ih Ivan-beguzme uza se, te su mu bili orunici, pratioci i savjetnici - Boroje je nosio koplje i ma, a Vladislav matopuz. Do duboke starosti bili su uz Ivana, pa ubrzo jedan za drugijem umru, a ukopani su pred Vlakcrkvu u roditeljske rake; pa se i danas na jednom nadgrobnom spomeniku moe vidjet ovjeja slikakonju, s kopljem u ruci, ali je to vremenom tako izlizano, da se velikom panjom oka moe nazreti.O ugledu cetinjskih Vlaha kroz istoriju, Ivanievi zakljuuje: I njihovi potomci imali su kod svojihgospodara - budui vazda vjerni i uzdani - vieg pristupa no drugi, a i Gospodari su imali u njihpovjerenja vie no u drugijeh.

Put ka jugu

Vlasi su se, kao i ostala nomadska plemena, pomjerali u potrazi za boljim ivotom. Poto je u srednjevijeku jedno od glavnih zanimanja bilo stoarstvo, to su se i vlaka plemena, sa svojim stadima,pomjerala prema jugu u potrazi za bogatim panjacima. Tako Vlasi, poetkom 15. vijeka stigoe i dodananjeg Cetinja, gdje se nastane.Bogati panjaci na obodu lovenskih katuna i blaga klima su im omoguavali da se, na podrujuCetinjskog polja i njegove okoline, nastane i osnuju prvo naselje. Jer, po miljenju mnogih naunika,su se bavili prouavanjem vlakog stanovnitva na ovim prostorima, oni su bii prvi itelji Cetinja i njeokoline.Bogati katunski panjaci su im omoguavali uveanje stonog fonda, pa su suvo meso, poznatije kakastradina, i jo poznatiji sir, kao kazus Dokleatus, izvozili u primorske krajeve, a u prvom redu nakotorski pazar, da bi za dobijeni novac kupovali robu i neophodne prehrambene artikle. Tako se,vremenom, izdvaja jedan sloj bogatijih Vlaha, koji stupaju u direktne veze sa plemstvom Mletakerepublike.Jedan od najistaknutijih Vlaha s kraja 15. vijeka bio je Radule Vlah. Bio je to neustraivi junak i ugledpredvodnik jednog hrabrog nomadskog plemena, kakvi su bili cetinjski Vlasi, koji su se, prije dolaskaIvana Crnojevia u Cetinjsko polje, nastanili u ovo podlovensko podruje.Ivan Crnojevi je, po dolasku na Cetinje, uvaavao Radula Vlaha, o emu pie dr Boidar ekularac,svojoj studiji: Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, objavljenoj 2.000 godine.Dr Boidar ekularac,na 38. strani pomenute studije, kae: Ivan Crnojevi se dva puta enio: prena mu me bila Gojislava, ki ora Arijanita Komnina, a druga Mara, ki Stefana Vukia, od 14godine. S Marom rodi tri sina i jednu kerku zvanu Jekatarinu, koja je bila udata za Radula Vlaha,vlakog gospodina (vojvodu).Kad zamo kome su se takve titule dodjeljivale, onda je sasvim jasno da je Radule Vlah u to doba uivveliki ugled od strane Ivana Crnojevia i njegova dvora.U Cetinjskom ljetopisu, nastalom u 16. vijeku, kae se da je Ivan Crnojevi kerku Jekatarinu daoenu Radulu begu valahinskomu.Budui da je Cetinjski ljetopis pisan poetkom 16. vijeka, sasvim je normalno to njegov autor RadVlaha titulie kao bega, jer su u to vrijeme Turci bili apsolutni gospodari najveeg dijela nekadanje

Zetske, a kasnije i Crnogorske drave.

Prijatelji pa rivali

to dr ekularac Radulu Vlahu, u navedenoj knjizi, daje titulu gospodina, odnosno vojvode, sasvirazumljivo, jer su se tim imenom titulisali poglavari i najuglednije linosti u onovremenom Cetinju.Primjera radi, navodimo da su Ivan i sin mu ura Crnojevi titulisani sa gospodin i vojvoda.U svakom sluaju, Radule Vlah bio je ugledna linost, a uz to, kako je zabiljeeno u narodnom predai vrlo snaan i odvaan ovjek.Dolaskom Ivana Crnojevia na Cetinje, to periodino plavljeno polje postaje isuvie tijesno za dvagospodara, pa je, i pored oroavanja izmeu Ivana Crnojevia i Radula Vlaha, izmeu njih povremendolazilo do razmirica, koje su se, kasnije, pretvorile u otvoreni sukob.Ivan Crnojevi je u linosti Radula Vlaha dobio opasnog rivala, od kojega se plaio da ga u pogodnojprilici i fiziki ne likvidira. Zato je poeo kovati planove kako da doe glave svome zetu, a uskoro zatsvom ljutom protivniku.



8/22


Na drugom mjestu pomenute knjige, dr ekularacpotencira kako je Ivan, po povratku u domovinu,Cetinju sagradio manastir, koji je sada mitropolija zetska, skenderijska i primorska. Zatim nastavljaI m ad e z a s u p r u g u e r k u H e r c e g a S t e f a n a , g o s p ou Ma r i j u . S n j im r o d i t r i s i n a i j e d n u kz v a n u J ek a t e r i n a , k o j a b i d a t a z a e n u R a d u l V l a h u b e g u v l a h i n s k om g o s p o d i n u .

Sukob Ivana Crnojevia i Radula Vlaha

Iz navedenog citata se namee logian zakljuak da je Radule Vlah u to vrijeme bio istaknuta linosje Ivanu Crnojeviu bilo mnogo stalo da ga, kao starosjedioca i uglednu linost, krvnim vezama pridza sebe. Meutim, kako je vrijeme odmicalo, sve vie su se sukobljavali interesi izmeu Ivana Crnojei Radula Vlaha, koji su, na kraju, zavrili Radulovom likvidacijom. Zna se da to nije bio ni prvi, niposljednji sluaj da se najblii srodnici, na takav i slian nain obraunavaju, kada im se sukobe inteZa vlaka plemena se moe rei da su ona imala organizovanu plemensku vlast, olienu u linosti knili vojvode, gospodina Radula Vlaha i njegovih najbliih saradnika i tjelesne garde, koju neki istoriarnazivaju tevabijom. To znai da su se vlaka plemena na ovim prostorima ve bila organizovala uCetinjskom polju. To je najbolje osjetio Ivan Crnojevi, koji je, po dolasku na Cetinje, 1482. godine,osjetio direktnu opasnost od Radula Vlaha, kojega je, enidbenim vezama, elio pridobiti i privoljeti ndobrosusjedske odnose i meusobnu saradnju.Kad se zna da je Ivan Crnojevi u ono vrijeme visoko cijenjen od strane Mletake republike, koja mudodijelila laskavu titulu gospodina, kao svom pouzdanom savezniku u borbi protiv Turaka, onda je,sudei po analogiji, tu istu titulu od Mleana dobio i Radule Vlah, kako se navodi u nekim studijamanovjeg datuma.Pouzdano se zna da je Radule Vlah esto zimovao u Boki Kotorskoj, a nije iskljueno da je u Kotoru isvoj zamak, jer je, vjerovatno, i u Mletakoj republici imao odreena priznanja, slina onima koja sudodjeljivana Ivanu Crnojeviu.Kad je Radul Vlah poeo direktno ugroavati imovinu, pa ak i ivot Ivana Crnojevia, ovaj smisli plakako e se, preko svojih ljudi, osloboditi ovog opasnog protivnika. O pogibiji Radula Vlaha ima vieverzija, od kojih emo navesti najkarakteristinije.

Ubistvo i nagrada

Poznati crnogorski etnograf Andrija Jovievi prvi je pisao o istrebljenju Vlaha iz Cetinja, nakon pognjihovog starjeine Radula Vlaha. To predanje glasi: Stareina Vlaha, zvao se Radule Vlah; on je biojunak; ljetovao je na Cetinju, a zimovao je u Primorju. Kad je Ivan Crnojevi htio da se seli na Cetintrebalo mu je prognati Vlahe i samog Radula Vlaha; zato se stane domiljati, kao e Radula ubiti. Nase jedan Zeanin iz Grla koji uzme sobom 30 Crnogoraca od raznih plemena, zapadne pod BjelokimSokolom (izvorskom vodom - primjedba autora) i tu ga, kad je iao sa svojom tevabijom (pratnjom -primjedba autora), o urevu dne iz Primorja na Cetinje, ubije sa svojom pratnjom. Ostavi Vlasi bezstareine povukoe se iz ovog mjesta.Kad je u pitanju Zeanin iz Grla, tu je Jovievi nainio greku, jer su Bjeloi, bjeei ispred Turiz zetskog sela Grlo, doli u podlovensko selo Bjeloe i tu se nastanili, a taj Zeanin iz Grla, bio jeVuko Jovanov Bjelo, o kome e kasnije biti vie rijei.Jovievi dalje kae kako je Ivan Crnojevi, u znak zahvalnosti za likvidaciju Radula Vlaha, nagrad

uesnike, koje je naselio u okolini Cetinja, dajui im imanja. Ceklinjanima je dao Zabre i Obzovicu,Crmnianima ogromni umski kompleks Njegalicu, Dobrljanima Krstako polje, inoviima inovo biznad Cetinja, Ljenjanima Ubao u dnu Zabra i neto planine.Ivan Crnojevi je posebno nagradio Vuka Jovanova Bjeloa, kao glavnog aktera ove uspjeno izvedeakcije, pa mu je dao vodopoj (bunar - primjedba autora) u cetinjskom Donjem polju i dobar dioCetinjskoga polja, ak i dio manastirskog imanja, dio imanja u Primorju, koje je Vuko Jovanov koristizimskom periodu za ispau stoke i dio ribolova na Skadarskom jezeru, sa bogatim lovitem ribe na mVola. Ivan-beg je Vuku Jovanovu dodijelio i titulu kneza, na osnovu ega se moe zakljuiti da je IvCrnojevi u Vuku Jovanovu, rodonaelniku bjelokog bratstva Jovanovia, imao jednog odnajpouzdanijih i najodanijih ljudi za vrijeme uvrivanja svoje vlasti na Cetinju.Andrija Jovievi se ponovo vraa na pitanje starih Vlaha, pa kae da su se oni na ovim prostorimapotpunosti aklimatizovali. Ljeti su napasali stoku po lovenskim panjacima, a za vrijeme zime, kadnapada veliki snijeg, oni su stoku zagonili u upu oko Rijeke Crnojevia, gdje je rijetko padao snijegako bi pao, malo bi se zadrao.U nedostatku pouzdanih istorijskih izvora, i do dananjih dana su ouvane legende o likvidaciji Radul

Vlaha, koje se meu sobom po mnogo emu razlikuju.Pored verzije Andrije Jovievia, koju smo ve naveli, navodimo i verziju Jovana Erdeljanovia, katjelohranitelja kralja Nikoke, Ilije F. Jovanovia, Bjeloa, potomka Vuka Jovanova.Dr Jovan Erdeljanovi, u knjizi Stara Crna Gora o pogibiji Radula Vlaha pie, pa kae da su Bjeloeu Bjeloima, na domak Cetinja, jedno od najstarijih bratstava u Crnoj Gori. Zatim natavlja: I Rovinssaoptava, da su po narodnm miljenju Bjeloi najstariji stanovnici u visokome dijelu cetinjske ravnicne moe da pokae neposrednu vezu sa precima iz doba Ivana Crnojevia.Erdeljanovi posebno istie: Jedno od tih optih predanja: o Vuku Bjeloeviu, koji je, po elji IvanCrnojevia, ubio nekakva silnika Vuka Zoevia sa Cetinja. Po drugom, takvom predanju, koje su mkazali u Bjeloima, Vuk (ili Vuko) Jovanov Bjelo ubio je, po elji Ivana Crnojevia, silnoga Radula Viz Boke, koji je izlazio sa svojima na Cetinje, te je Ivan htio da ga se oslobodi. U nagradu za to djelo je dao Vuku vodopoj u cetinjskom Donjem polju i ogromno imanje, radi kojega se davijaju (svaaju -primjedba autora) sa manastirom, jer manastir smatra da je to crkvena imovina, a oni tvrde da je to stari margina, kojom su obiljeavali njihovu zemlju, i zimnicu u Primorju i dio od ribolova na Vola naBlatu.



9/22


Od Cetinja ka primorju

Erdeljanovi ide dalje u svom istraivanju i korienju narodnog predanja, pa kae: Glavno je u svtim kazivanjima, da su Vlasi izlazili iz Primorja na Cetinje, odnosno najprije na Bjeloe i oko njih ourevu-dne i da je u vrijeme Ivana Crnojevia njihov stareina bio Radule Vlah, koga je Ivan elio oslobodi. Uzrok je tome, po jednom kazivanju, to je Radula Vlah na krpljama (specijalnoj napravi zauspjeno hodanje po snijegu - primjedba autora), dohodio preko snijega na Cetinje i krao Cetinjskimanastir, a po drugom kazivanju, to je Ivan Crnojevi htio da se seli na Cetinje, te mu je trebaloprognati Vlahe i samog Radula Vlaha. I zato Ivan zadobije Vuka Bjeloevia, odnosno Vuka Jovanovaranije pominjanog Zeanina iz Grla, te sa druinom doeka Radula Vlaha kod Velje Bukve (ogromnbukovog stabla - primjedba autora), na sjevernoj strani Bjeloa, odnosno pod Bjelokim Sokolom(izvorskom vodom - primjedba autora), i ubije ga sa svom njegovom druinom. I od tada Vlasi nijesuizlazili na Cetinje.O Radulu Vlahu Erdeljanoviu kae: Da je zaista Radule Vlah sa svojima kantunovao po Bjeloima,svjedoe i topografski nazivi po njegovu imenu: kod Velje Bukve ima Radulova Glavica, Radulov brijeRadulovi dolovi, Radulova jama, u koju ga je, vele, Vuk Bjeloevi baio. Osim toga ima na raznimmjestima po bjelokom zemljitu topografskih imena, koja nijesu srpskog porijekla i ponajprije se mosmatrati uspomenama na te negdanje vlake stoare.

Jedna neubjedljiva verzija

I Ilija F. Jovanovi - Bjelo, daleki potomak Vuka Jovanova i tjelohranitelj kralja Nikole Prvog PetrovNjegoa, u svojoj knjizi: Na dvoru kralja Nikole - uspomene iz mog ivota, objavljenoj 1998. godinepiui o porijeklu bratstva Jovanovia, uzgred pominje i Radula Lava, kako ga on oslovljava, umjeRadula Vlaha. Kad ovu primjedbu dajemo treba rei da je Ilija F. Jovanovi, iako estit ovjek, biopolupismen, pa nije nikakvo udo to u njegovom pisanju ima puno kardinalnih greaka. Mnogo je vato su za nas interesantna i neka njegova vienja itavog ovog dogaaja, koja se odnose na Radula V

Jovanovi kae: Za vrijeme stanovanja Ivanbegova na Cetinje, pojavi se neki ovjek koga su zvaliRadule Lav. Ovaj ovjek prelazio je esto puta od Rijeke Crnojevia ka Lovenu ljeti. Ivan Begu ovobilo prijatno i objavi meu svojim sluiteljima: Ko ubije Radula Lava, dau mu to god zaeli. IstakneVuko i kae: Gospodaru, ja u ga pogubiti. Uvijek prolazi pokraj moje kue. Iza ovoga nekoliko danailazi Radule Lav. Bilo je lijepo vrijeme. Vuko odma(h) pripae ma i drugo oruje, pojae konja i uzborovik pristigne Radula Lava. Nazove mu Boga i produi s njim put. Radul Lav je iao preko Lovenplanine na Primorje, a Vuko mu je rekao da ide za Loven, te tako dou do u Velju Bukvu vie BjeloOva bukva je bila debeli lad, a kako su ljetne vruine, oba sjednu pod bukvu da se ohlade. Vuku seukazala dobra prilika da Radula Lava ubije i tako skree svojim deferdarom i ubije Radula Lava. Maposijee mu glavu i stavi je u konjsku zobnicu, a njegov lje baci u jednu provaliju, malo dalje od VelBukve i ta provalija nazove se Radulova jama. Vuko uzme Radulova konja, oruje i glavu, pojae konsie na Cetinje. Ue kod Ivana bega i baci pred njega glavu Radula Lava.Poslije ove neubjedljive prie, Jovanovi dalje pripovijeda o nagradi, koju je, za ovu izuzetno znaajuslugu Vuko dobio od Ivana Crnojevia, pa kae: Gospodar mi ree: Aferim ti, moja vjerna slugo. Bto god hoe da ti dadnem. Vuko odgovara: Gospodare, elim da mi dadne zemljite u Donje Polj

mogu iskopati bistijernu i put kojim moe proi hiljadu ovaca od granice Bjeloa niz Borovik, Borovinjive i poljem do bistijerne.Ilija Jovanovi i ovo kae: Gospodar dao je Vuku to njegovo potraivanje, sa rijeima: Ja sam mise mi traiti neto mnogo vie, jer za takvu hrabrost i uslugu svome Gospodaru daju se velike nagrOvo predanje koje je Jovanovi zapisao, vrlo je povrno, konfuzno i nevjeto sroeno. Meutim, i iztakvog kazivanja moe se zakljuiti da je Radule Vlah bio izuzetna linost svojega vremena.Jovanovi je neubjedljiv kad kae da je Radula Vlaha Vuko Jovanovi sam ubio, jer Radule Vlah nikatako opasnim putem, nije sam putovao. Prema tome najblia je istini ona pria gdje se kae da su RaVlaha i njegovu tevabiju, napali i likvidirali Vuko Jovanov, sa svojih 30 biranih Crnogoraca, i to u tvklancu, ispod Sokola bjelokog.Treba rei i to da Ivan Crnojevi nije uspio da preko svojih ljudi, na prevaru, likvidira opasnogprotivnika, Radula Vlaha, pitanje je kako bi se dalje odvijali njihovi meusobni odnosi. Ovako,obezglavljeni Vlasi dolaze do zakljuka da ni njihovi ivoti nijesu bezbjedni, pa su neujno napustiliCetinje i lovenske katune, a zatim se uputili u pravcu Primorja, traei novo, bezbjednije boravite

Fortisov komentarU zaleu dalmatinskih gradova Zadra, ibenika, Trogira, Splita, Makarske, Metkovia, du rjenih toi pitomih dolina rijeka Krke, Cetine i Neretve, kao i na ostrvima Visu, Hvaru, Brau i Pagu ivjelo jestanovnitvo pod nazivom Morovlasi ili Morlaci.Porijeklo ovog stanovnitva nije potpuno nauno osvijetljeno, ali se pretpostavlja da su na istonu obJadrana dospjeli sa obala Crnog mora.Znameniti italijanski prirodnjak i putopisac Alberto Fortis (Padova, 1741 - Bolonja, 1803), u periodu o1765. do 1783. godine, 12 puta je obilazio Dalmaciju i u svojim istraivanjima ostavio dragocjene zappoznato djelo Put po Dalmaciji, Venecija, 1774. godine.Fortis istie da u dokumentima starijim od 13. stoljea nema pisanih tragova o MorovlasimMorlacima u Dalmaciji,pa navodi: Seobe razliitih plemena i naroda koji su preplavili rimskeprovincije, a posebno Ilirik u doba propadanja carstva, morale su udnovato zamrsiti genealogije narkoji su tu stanovali doavi moda na isti nain u ranijim stoljeima.Doseljavanje Morlaka na obale Jadrana moe se povezati i sa najezdom i provalom Turaka u ove kraj



10/22


koji su poetkom 15. vijeka potjerali ugarskog kralja Belu etvrtog, koji se tom prilikom sklonio nadalmatinska ostrva.Interesantno je miljenje geografa Maginija, po kojem Morlaci potiu iz Egipta i da im narjeje mnogovie nalikuje rakome i bugarskome nego albanskom.Fortis navodi: U Vlakoj govore jezikom koji veoma mnogo vue na latinski, pa kada ih pitaju zato,odgovaraju da su porijeklom Rimljani. Te Vlahe potekle iz latinskih kolonija poslije su pokorili Slovenimoe se porei da mnogih rijei latinskog porijekla ima u narejima ilirskih stanovnika u unutranjoAli iz njih, ali i mnogih drugih od kojh bi se lako mogao nainiti dugi popis, vjerujem da se ne moe svaljanim razlogom zakljuiti kako Morlaci naega doba vuku direktnu lozu od Rimljana naseljenih uDalmaciji. Veoma sam uvjeren da ispitivanje jezika moe da vodi do otkria porijekla naroda koji ihgovore, ali takoe sam uvjeren da se pri tom zahtijeva veoma otar kriterijum za razlikovanje usvojerijei od prvobitnih, kako bi se izbjegle goleme greke. Trebalo bi mnogo dugog i napornog prouava

da se rasvijetle takve starine, a moda bi pri tom svaki trud bio uzaludan.Istraiva Fortis zapaa da stanovnici primorskih gradova, pravi potomci rimskih kolonija premaMorlacima gaje prezir, to ga ovi zauzvrat iskazuju prema njima. On uoava i konstatuje velike razliknarjejima, nonjama, udima i navikama i vezuje ih za razliita vremena i prilike koje mijenjaju anarodne osobine.Neosporna su mnogostruka miljenja stanovnitva provalama, najezdama i ratovima.

Na obroncima Rumije

Morlaci naseljeni u Kotarima su plavi, modrih oiju, iroka lica, spljotena nosa, blagog su ponaanjapotovanja i prilagodljivi. Morlaci iz Zagorja i Vrgorca imaju kestenastu kosu, duguljasto lice, maslinaboju, lijep stas, ponosni su, preduzetni, otri i i smioni. Turci su kod Morlaka veoma omraeni, jer sunjihovi preci u te predjele doseljeni pod pritiskom najezde Turaka.Morlak je gostoljubiv i dareljiv po roenju, otvara svoju ubogu kolibicu, strancu, sav se pretrgne dadobro poslui, ne traei i esto uporno odbijajui svaku zahvalnost, kae Fortis.Istraiva Fortis bio je srdano doekan i ugoen od vojvode Prvana u Kokoriu, koji mu je obezbiruho i naredio sinu i svojim momcima da ga otprate do Neretvljanskog polja.Gostoljublje kod Marlaka vrlina je kako imunih, tako i siromaha, o emu Fortis posebno istie: KadMorlak na putu padne na konak svome domainu ili roaku, najstarija djevojka u porodici, doeka gpoljubi kad sjae s konja, na ulazu u kuu. Putnik druge narodnosti ne uiva lako te enske ljubaznonaprotiv, kriju se ako su mlade i dre se povueno.Nijedan se Morlak ne poniava toliko da trai milostinju od namjernika. Morlaci ne dre mnogo dodomaih dobara: U toj su pojedinosti slini Hotentotima, jer za nedjelju raspu ono to bi im moralo dovoljno za nekoliko mjeseci, samo ako se prui prilika za veselje. U vrijeme svadbe, za svetaki danzatitnika porodice, o dolasku roaka ili prijatelja, i bilo kom povodu za radost, neumjereno se pije i jsve to ima u kui. Poslije je Morlak tedljiv i vie no to treba.Fortis istie da su Morlaci veoma tani, pa kae: Dogodi li se da ne mogne da u odreeno i ugovorenvrijeme vrati pozajmicu, on doe s kakvim darom svome povjeriocu da zamoli za dui rok. esto sedogodi da od roka do roka i od dara do dara plati dvostruko vie nego to je trebalo.

Pravda i osveta

Kod Morlaka je prijateljstvo veoma postojano. Evo i za to primjera: Oni su od prijateljstva stvorili govjerski zakon i ta se sveta spona sklapa pred oltarima. Slovenski obred ima poseban blagoslov da bi ssveano vezala dva prijatelja, ili dvije prijateljice. Tako sveano sjedinjeni prijatelji zovu se pobratimene posestrime.Dunosti su obredom povezanih prijatelja da jedan drugome pomae u kakvoj nevolji i pogibelji, daosveuju nepravde nanesene drugu itd. Prijateljstvo moe da see dotle da se stavi na kocku i izgubivot za pobratima i nijesu rijetki primjeri takvih rtava. Kada bi se dogodilo da meu pobratimima iznesloga, itav bi oblinji kraj o tome govorio kao o sablanjivoj sramoti.Prijateljstva su kod Morlaka veoma esta, jaka i sveta. Njihova neprijateljstva se veoma tekozaboravljaju. Ona se prenose sa oca na sina, a majke ne proputaju podsjetiti nejake djeake na obada ih eka in osvete roditelja, ako je na nesreu ubijen i esto im pokazuju okrvavljenu koulju, ilioruje pokojnika.Morlak po prirodi naginje initi dobro svome blinjemu; on je silno zahvalan i za najneznatnijadobroinstva, ali jao onome ko mu nanese zlo ili ga uvrijedi. Osveta i pravda meu tim ljudima

odgovaraju istom pojmu. Stara porodina neprijateljstva i line osvete mogu izazvati krvoprolie posmnogo i mnogo godina.Ubica nekog Morlaka, koji ima jaku rodbinu, obino se mora potucati od sela do sela, krijui se po vigodina. Ako je bio dovoljno vjet i spretan i umakao potrazi svojih gonitelja, a uz to i zgrnuo neto noposlije izvjesnog vremena nastoji da dobije oprotaj i pomilovanje, kao i pomirenje, a za pregovaranjuslovima moli i dobija zajamen prolaz, koji se vjerno potuje na rije.On nalazi posrednike, koji odreenog dana sastavljaju dva neprijateljska roda. Poslije uvoda u pregovkrivac se priputa na mjesto sastanka, i on se vue etvoronoke po zemlji, dok mu o vratupuka, samokres, pitolj koji se pali pomou kremena, ili no kojim je izvreno ubistvo. Dostoji u tako pokornom poloaju,jedan ili vie roaka nabrajaju o pokojniku, koji esto podiu duhna osvetu i etvoronono presamienog krivca izvrgavaju tekoj opasnosti.U ponekim mjestima, mukarci oteene strane meu pod grlo krivca vatreno, ili hladno oruje i podugog opiranja pristaju da prime krvarinu u novcu.Takva izmirenja mogu mnogo da kotaju meu Albancima, a meu Morlacima ponekad se uglave bezvelikog troka, a svugdje se zakljuuju uz obilje jela i pica na raun krivca.



11/22


Na osnovu, dodue, oskudnih zapisa, toponima, patronima, dokumenata, predmeta, legendi, sjeanjsauvanih eksponata, doznajemo i o prisustvu vlakih plemena na irem podruju Boke Kotorske iCrnogorskog primorja. Blaga primorska klima i uveni panjaci na obroncima Rumije, bili su izuzetnopovoljni za stoare i njihova stada i sa drugih podruja, o emu posebno saoptava, u svom radu, mCvetko Pavlovi.On kae da su sauvana predanja o prisustvu Rumuna, ili, kako se u narodu kae, Vlaha u Crnoj Gona Crnogorskom primorju, pa nastavlja: Blaga primorska klima i uveni rumijski panjaci vjekovimpredstavljali idealno mjesto za stoare i njihova brojna stada. Pavlovi posebno potencira da sejugoistono od Bara, na obroncima planine Rumije, nalazi selo Meure, bogato planinskim izvorimapanjacima.Prouavanjem vlakih stoara na irem podruju Bara, bavio se i poznati etnolog Andrija Jovievi, je zapisao da su selo Meure naseljavala bratstva: Skorjan, Ivakovii, Slakovii, Kukalj i Koliii

zakljuuje: Ivakovii ili Robeli su iz Rumunije.Po Jovieviu je najvjerovatnija pretpostavka da su ova stoarska vlaka plemena dola iz Banata, Deliblata, jer je poznato da su u ovom mjestu postojale i ivjele porodice sa prezimenom IvakoviNa osnovu izloenog da se zakljuiti da su se Vlasi u srednjem vijeku bavili stoarstvom, kao osnovnizvorom egzistencije, pa je sasvim normalno to su prirodni uslovi ovih prostora pogodovali njihovomnaseljavanju.

--------------------

oup: Memberssts: 47

ember No.: 10601ned: January 13 2005

Izmeu pravoslavlja i islama

Koliki su prostor zauzimala i gdje su se sve naseljavala vlaka plemena u srednjem vijeku, teko jesveobuhvatno utvrditi. Meutim, zna se da ih je bilo svuda tamo gdje su im prirodni uslovi omoguada se nasele. Ilustracije radi navodimo podatak da se na sjeveru Crne Gore, u optini Pljevlja, nalazijedno naselje, iji se itelji prezivaju imenom Vlah.Mnoga vlaka plemena su kasnije prelazila u pravoslavnu vjeru, kao to je bio sluaj sa onim plemenkoja su se nalazila na irem podruju podlovenske Crne Gore. Dolaskom Turaka i uvrivanjemnjihove vlasti u ravniarskim predjelima Crne Gore i Primorja, vlaka plemena su prelazila u islam.Za primjer navodimo selo Meure, koje etnografski pripada Mrkojeviima, a koje je, prije dolaskaTuraka i osvajanja Bara, pripadalo Mletakoj republici. Ona vlaka plemena koja su gravitirala premaKotorskoj i Crnogorskom primorju, primala su katoliku vjeru. Isto tako i sva ona vlaka plemena kojnaseljavala Cetinje i njegovu iru okolinu, vremenom su slovenizirana.

to kazuju toponimi

Pleme Kui su jedno od najstarijih i najslavnijih crnogorskih plemena, koje se prostire istono odPodgorice, a granii se sa Albanijom.Njegovo prirodno utvrenje Medun, odolijevalo je zubu vremena, od vremena Ilira, Traana, Grka iRimljana, pa sve do dolaska Slovena i sve tako do dananjih dana. Na njemu je roen legendarni,samouki crnogorski knjievnik i pametar, vojvoda Marko Miljanov, iji su zapisi o ovom plemenu bilipolazite za dalja nauna istraivanja.Poetkom decembra 2000. godine izala je iz tampe knjiga: "Saga o Kuima", iz pera novinara ipublicista Miodraga-Malie Marovia. Knjiga je izazvala znaajnu panju crnogorske javnosti, zbogpoleminosti, kojom je autor propratio dosadanje pisanje o ovom uvenom istorijskom plemenu iposebnog ugla iz kojeg pokuava da odgonetne onaj dio Kua, o kome se pisalo na osnovu predanja kome nema pisanih dokumenata, ali ima podosta naunih istraivanja objavljenih u ovom vijeku.Prouavanjem daleke istorijske prolosti Kua bavili su se mnogi nai i strani naunici. Meutim, i pouloenog truda, njihovi rezultati su bili veoma povrni, a u veini sluajeva i pogreni.

http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Post&CODE=06&f=45&t=20094&p=817927http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&showuser=10601http://www.blogovanje.com/MontenegroHistory/http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Mail&CODE=00&MID=10601http://www.b92.net/invboard/index.php?s=1f544161d0877805f0c46b1b1278bf48&act=Msg&CODE=04&MID=10601


12/22


Ovu knjigu, njen recenzent, akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, prof. dr BoinaIvanovi, nazvao je "nesporno neobinom knjigom, knjigom izazova", dok je sam autor za nju napis"da ona ne anatemie-nego polemie, ne presuuje-nego istrauje" i da ona itaoca navodi narazmiljanje, jer postavlja pitanje i upuuje ga da na njih sam potrai odgovore".Autore ovog rada iz ove knjige najvie interesuju podaci vezani za vlaka plemena na prostorima Kusrednjem vijeku, koje je Marovi makar fragmentarno obuhvatio.Koristei nove podatke, na koje nailazimo u pomenutoj knjizi, kao i druge do kojih smo, duimistraivakim radom doli, evo ta moemo saoptiti.O istoriji Kua malo se to znalo prije nego to je Marko Miljanov, krajem 19. i na poetku 20. vijekazapisao narodna predanja o postanku i razvoju ovog plemena. O njegovom postojanju svjedoili su jeizvjetaji katolikih misionara, koji su Kue posjeivali, jo od poetka 16. stoljea. Pronaeni su i tpopisi stanovnitva kukih krajeva decenijama kasnije, u kojima se registruju i pripadnici plemena po

tim imenom. I, tek nekoliko vjekova kasnije, poela su da se pojavljuju potpisana djela njemakih,francuskih i ruskih pustolova i pisaca, u kojima je opisivan nain ivota Kua, kao nomadskog brdskoplemena, karakteristinih obiaja i etikih normi.Takvi spisi postajali su brojniji krajem 19. vijeka, nakon to su se Kui prikljuili, za svijet isto takoegzotinoj, Crnoj Gori. Marko Miljanov je, ve u poodmaklim godinama, odluio da za sobom ostavi pisani trag o nastanku i stasavanju svoga plemena. Svoja istraivanja, s kraja 19. vijeka, zasnivae narodnim predanjima, sauvanim i prenoenim s koljena na koljeno. On e, svjestan ogranienostisopstvenih mogunosti da dosegne do bliih saznanja, razignirano zakljuiti da je "o porijeklu Kua tdoznati istinu, jer se o tome razliito pria". No, i pored toga, on je svojim ivopisnim prianjem orodovskom i plemenskom ustrojstvu, obiajima i nainu ivljenja, i posebno o ratnoj epopeji Kua,zainteresovao istoriare i druge istraivae da zavire u istoriji njegovog plemena.

Erdeljanovieva istraivanja

Dr Jovan Erdeljanovi je prvi objavio neku vrstu "istorijskog katihizisa" o Kuima. U zbirnoj knjizi, izu okviru naune edicije "Naselja srpskih zemalja", iji je urednik bio dr Jovan Cviji, a izdava Srpskakademija nauke, Erdeljanovi je, 1907. godine, opisao prirodu i nain ivota tri brdska plemena: KuBratonoia i Pipera. Tako je etnolog i antropogeograf, dr Jovan Erdeljanovi, prokrstario Kuima uprvim godinama 20. vijeka. On se na svom koraku susrijetao sa tragovima odreenih oblika ivotaljudskih zajednica na ondanjim i dananjim kukim prostorima. O tome su svjedoili, kako toponimiznaenja nema ni u junoslovenskim, ni u srpskom jeziku, tako i arheoloki nalazi neega to su mogbiti i grobnice starosjedelaca.Traganje za toponimima Kua bilo je od ogromnog znaaja za identifikaciju starog stanovnitva. TakoErdeljanovi za naziv Ku navodi adekvatan izraz: crven, a zatim dozvoljava i mogunost da ta rijeistovremeno znai: osobito veliki, nenadmaan, junaan. Za sami naziv Ku Erdeljanovi konstatujenije ni junoslovenskog, niti srpskog porijekla. Zatim, poslije dueg istraivanja, rezignirano zakljuukako "ne samo za Kue, nego i za cijelo Balkansko poluostrvo, s tim stoji vrlo ravo".Erdeljanovi je posumnjao u istotu bilo kojeg naroda na Balkanskom poluostrvu, imajui u vidu vebroj osvajakih i ratova na Balkanu, nakon kojih su nastupala masovna doseljavanja i raseljavanja, ptime i normalna mijeanja starosjedelaca sa doljacima.Iz Erdeljanovievih istraivanja vidljivo je da su u svim pobrojanim naseljima ivjeli neki stariji narodpoznije pridolih u ove krajeve. Tako Erdeljanovi potencira: "Na Donjem Medunu i sad stoji stara, kvele, najstarija crkva u Kuima, koja je obnovljena".

Vlaka rudina

Dalju Erdeljanovievu panju privlai "iroka rudina", dolje na sjeveru, naspram grada, koja se zove"Vlaka rudina". O njoj je Erdeljanovi zapisao: "Na nju su, vele, dolazili nekad Vlasi. Ova je uspomevrlo znaajna, jer nam prvo, pokazuje da je za doba srpske drave u okolnim plemenima bilo Vlaha, drugo, utvruje nas u miljenju da je Medun bio znatnije trite, jer su na njegovoj "Vlakoj rudini" vpastiri svakako dogonili svoje stoarske proizvode i prodavali".Erdeljanovi dalje kae: "Vremenom, ti Vlasi su stupali u trgovinske odnose sa doseljenicima,razmjenjujui i stoku i stone proizvode, za njima neophodne druge potreptine. Kasnije bi se,vjerovatno, stvarale i druge veze i miljenja sa pridolicama".Na ovaj nain Erdeljanovi tvrdi da su i u plemenu Kui svojevremeno ivjeli Vlasi, to e on, kasnijosnovu toponima, i potvrditi.

Devet decenija poznije, poznati crnogorski lingvista eljko Musovi, bavei se ovom temom i dizreenim tezama o istorijatu Vlaha i Arbanasa, sa osloncem na brojne istorijske izvore, konstatuje:"Vlasi predstavljaju djelove romanskih i potpuno romanizovanih starosjedelaca, koji su usrednjem vijeku preteno ivjeli u primorskim gradovima ili u planinskim podrujima. Oni uplaninama su se odravali na raznim mjestima u manjim ili veim grupama, izolovani odpreostalih centara antike civilizacije".[u]O samom imenu Vlaha Tihomir Vukanovi, u knjizi: "Etnogeneza Junih Slovena", objavljenoj u V1971. godine, kae: "Inae, rije Vlah je prvo oznaavala ovjeka romanskog, neslovenskog porijeklPotekla je od keltskog plemena Volcae, zatim su naziv primili Germani i njime su oznaavali svojepromijenjene susjede". Vukadinovi dalje kae: "Kod nas, krajem srednjeg vijeka, naziv Vlah postajsinonim za stoara, pastira, a dolaskom Turaka naziv Vlah se ustaljuje kao oznaka za pripadnikapravoslavne vjere". Musovi, meutim, kae da je intenzitet slovenizacije Vlaha i Arbanasa od 10. dovijeka "bio veoma mali, ako ga je uopte i bilo, i da se, moda, deavao obrnuti proces".Musovi posebno istie: "Romani iz gradova, a i Vlasi i Arbanasi, imali su sve preduslove za bardjeliminu romanizaciju Slovena na: pismo, vjeru, kulturu i bolji nain privreivanja, a nije ih bilo tak



13/22


malo. Meutim, njihov je uticaj ostao ogranien samo na uski primorski pojas, a izlovani Vlasi uunutranjosti nijesu mogli dugo odolijevati brojnijem slovenskom ivlju i novoj slovenskoj kulturi unastajanju". Musovi vjeruje da e slovenizacija Vlaha dobiti zamah u 13. vijeku, pa nastavlja". "Nedrugaija situacija bie u takozvanom Pomorju, predjelu od Neretve do Bojane i juno od Pive i Taregdje su Vlasi uspijevali da odre svoje specifino ureenje, u kome su sauvani relikti jednog dalekostarijeg vremena i daleko starijih odnosa i koji se teko uklapalo u ve razvijeni feudalni sistem".

Tragovi slobodnih ljudi

Proces slovenizacije Vlaha na tlu dananje Crne Gore je definitivno zavren u 17. vijeku. Na pitanje: su Vlasi uspijevali da se odre pod rigoroznim zakonima srpske drave, Musovi daje sljedei odgovZa razliku od veine zavisnog stanovnitva, i to uglavnom zemljoradnikog, Vlasi su bili prilinoautonomni i slobodni, u skladu sa svojim nainom ivota. Planine u to doba nijesu predstavljanje neodreenu teritoriju.Dr Sima irkovi, u svom djelu: Stefan Vuki Kosaa, navodi da Vlah 1436. godine izjavljuje:ovjek slobodan i nikome obavezan.irkovi, zatim, u Enciklopediji Jugoslavije kae: Dosljedno razlikovanje Vlaha od Srba uizvorima, posljedica je realne odvojenosti Vlaha kao grupe drugaijeg porijekla, nainaprivreivanja i statusa.Musovikao dokaz razlike navodi i [u]zakonske odredbe iz Duanova zakona, iz kojih se vidi Srbi i Vlasi nijesu isto, odnosno da Vlah nije Srbin - stoar. Na podvajanje se ilo ak i svjePostojao je Zakon Srbljem i Zakon Vlahom, a odredbe da se Srbin ne eni iz Vlasah, dovogovori sam za sebe.[u]U zakljuku ovog tiva Musovi kae: Vlasi i Arbanasi uspjeli su da se brojno ouvaju i u 15. vijekudolazi do prave ekspanzije vlakog i arbanakog stanovnitva. Tada se Arbanasi masovno sputaju uzetsku ravnicu i gornjozetska brda.

Bunova jama u Kuima

Prouavajui istorijsku prolost Kua, dr Jovan Erdeljanovi je doao do zakljuka da su u ovom dijCrne Gore ivjeli Vlasi. U vezi s tim, on kae: Na narod u Kuima ima termin gropa, koji mu oznaisto to i dolac, do, dolina i rupa. Erdeljanovi zatim nastavlja: U Rumuniji ima veliki broj topografsnaziva, koji glase Gropa, Gropi, i u raznim drugim oblicima, koji su od ova dva imena izvedeni.Komentariui rije grope, Majer kae: Ako bi pak arbanaka rije bila slovenskog porijekla, ondarumunska bila porijeklom od arbanake. A Erdeljanovi zakljuuje: U svakom sluaju nazivi GropeGropa ostali su u naem narodu od Vlaha, kao to je sluaj ovdje u Bjeloima.Objanjavajui porijeklo prezimena Delja, Erdeljnovi kae da je u Kuima naziv Delja po svoj priliskraeno od cijelog imena Deljan ili Dejan. Tako se npr. predak bratstva Deljana u Kuima zvao Deljbio je porijekom iz Hercegovine.U jednom od rijetkih saoptenja o Vlasima u Cetinjskom polju, bilo je rijei o bratstvu Delje, kaopotomcima vlakog kneza Ivana Borojevia. ak jedan od potomaka bratstva Delja iz Cetinjskog poljtvrdio je da su njegovi preci Delje doselili na Cetinjski dolac prije Ivanovia i Ivanievia.Navedeni primjeri govore da je Vlaha bilo i u plemenu Kua, to emo potkrijepiti novim dokazima. T

Erdeljanovi, u poglavlju Uspomene na Vlahe, govori o dva topografska naziva, koji su vjerovatnouspomene na negdanje Vlahe. Jedan je od njih Bunova Jama, a drugi je Brina.Bunova Jama je oigledno nazvana po ovjeku, kome je bilo ime Bun.uro Danii, u Rjeniku zagrebake Akademije, kae: Bun, muko ime moglo bi biti rumunsko bundobar; ali kako ima Bunislav, moglo je postati od toga.Na osnovu toga, Erdeljanovi zakljuuje: Koliko mi je poznato, u naim starim spomenicima ime Bunose samo Vlasi, a jedno staro selo u Branievu, koje se pominje u povelji kneza Lazara i patrijarhaSpiridona, 1382. godine, zove se vlakim imenom Bounei.Erdeljanovi ide jo dalje, pa kae: Na osnovi navedenih podataka ini mi se vjerovatnije da je ime samo sobom bilo vlako i da se Bunova Jama svakako nazvala po nekom Vlahu. Prednjem tvrenjuErdeljanovi dodaje: Jo jedan je razlog i u tome to je nedaleko od Bunove Jame i drugo ime vlakporijekla Brina.Brina je poveliko stjenovito brdo. Erdeljanovi je u Kuima zabiljeio est topografskih naziva, u kojidolaze imena Brinja, ili Brinje, koje su tamonji Srbi preveli rijeima: strana, stjenoviti bok i stijena, su vlakog porijekla. Nastavljajui ovu priu, Erdeljanovi kae: Prema svemu je jasno da su rije

brinje i slini joj oblici odavno postali terminima za razne vrste uzvienja i da su od njih postali i mnotopografski nazivi kod Vlaha i kod Arbanasa.Kako u ekliima nema nikakvih uspomena ni tragova od Arbanasa, a ima ih prilian broj od Vlaha,svakako je naziv Brinja ostao od Vlaha.

Surdupi i surduci

Topografski naziv Surdupi i Surdup vrlo je rasprostranjen na irem podruju Kua. I na piperskoj plaLukavici, sjeveroistono od planine ijeva, u Kuima, ima naziv Surdup, ije ime, po narodnomtumaenju znai Provalija. Jugozapadno od Lukavice nalazi se vrlo strmi vrh Surdup.Jovan Cviji je, u svojim istraivanjima, naveo i ove rijei: Vrtae, koje se kanalom produuju u pei zovu se: vigledi, zvekare, bezdane, propasti, stromori, surdupi i surdupine. Prema tome, iz ovih navidimo da surdup ima znaenje: rupna, provalija, propast i sl.Vuk Karadi i uro Danii smatraju da je rije surduk tua rije. I od rijei surduk ima prilian topografskih naziva po naem narodu, a tako isto i u Rumuniji. I, to je vano istai, po Vuku i Dani



14/22


sa ovom naom rijei oigledno je u vezi i maarska rije szurduk, provalija.Neki topografski nazivi, koji su bez sumnje vlakog porijekla, svjedoe da su se vlaki pastiri bavili i npodruju Kua. Tako se i topografski naziv tek smatra vlakim, mada ga i Arbanasi upotrebljavaju sznaenjem: drijelo, preslo.Poto u Cucama, na irem podruju cetinjske optine, nema nikakvih uspomena na Arbanase, i potosva ostala nesrpska topografska imena vlakog porijekla, Erdeljanovi zakljuuje: I naziv tek ostaod Vlaha, a ne od Arbanasa.I topografski naziv Kabasi se ponajprije moe dovesti u vezu sa rumunskom rijei cabaz, koja, oznakatun. Erdeljanovi napominje: Vlasi su, ivei meu Srbima, znali dobro srpski. Otuda se namelogian zakljuak da je i planina Vlahina ima naziv vlakog porijekla.Erdeljanovi je u Kuima zabiljeio vie topografskih naziva vlakog porijekla, kao to su abica ialjeza. aljeza je jedno presedlasto pasite u predjelu sela Orahova. U vezi s tim Erdeljanovi kae

Svakako je rije aljiza i u jeziku negdanjih Vlaha bila geografski termin sa znaenjem sedlo,presedlina, presedlasto zemljite. Iz razloga koje smo naveli, mislimo da je ovaj naziv aljeza mogaojedino vlakog porijekla, a ne od Arbanasa. Tu su jo: Mali i Veliki Lipovac, Jeseni, Zagorac, SlamnicaLipovaki vrh.Erdeljanovi u knjizi: Stara Crna Gora i ovo kae: O negdanjim Vlasima i o njihovom stoarskomnomadizmu ima skoro u svakom plemenu Katunske nahije raznih uspomena i tragova. A najznatniji snajmnogobrojniji oni u Bjelicama. Erdeljanovi zatim nabraja toponimske nazive, kao to su Vlakiza koji se pripovijeda da mu je ime dolo otud, to su Vlasi dohodili iz Hercegovine i u tome dolupoijevali, tj. privremeno stanovali!Sudei po analogiji nije iskljuena mogunost da su se Vlasi iz Katunske nahije mijeali sa Vlasima Kua, budui da su jedni na zapadnom, a drugi na istonom dijelu stare Crne Gore, koju je dobar pjza jedan dan, sa kraja na kraj, mogao prepjeaiti. Otuda mnogo toponima koji se nalaze i na jednojdrugoj strani stare Crne Gore.

Ime uva uspomenu

Dr Jovan Erdeljanovi i njegov bliski saradnik i poznati crnogorski etnograf Andrija Jovievi, najviradili na rasvjetljavanju romanizovanih Vlaha, njihovom doseljavanju u staru Crnu Goru i njihovimtoponimima, kao jedinim uspomenama na njihov boravak na ovim prostorima, sauvanim do dananjdana.Po dolasku Ivana Borojevia, sa svoja etiri sina, u Podlovenski Dolac, kasnije Cetinje, oni podigoVlaku crkvu 1450. godine, kao najstariji sakralni objekat na ovim prostorima.Vlaka plemena su, po rijeima Andrije Jovievia, bila mnogobrojna i dok su se oni ovuda kretali inapasali stoku nije bilo u ovijem krajevima drugog naselja osim Vlakog.Vlasi su se brzo razmnoavali, pa je bilo logino to su postepeno naseljavali ire podruje onovremestare Crne Gore, koja se prostirala na prostoru Katunske i Rijeke nahije, ondanjih teritorija, koje dasa Cetinjem, ine optinu Cetinje.Vlaka plemena su svoja stada, za vrijeme ljeta, napasali na zapadnim i sjevernim stranama Cetinja,su se nalazili bogati panjaci, na podruju eklia, Cuca i Tomia.Kada bi nastupila hladna jesen, vlaki nomadi bi se sputali, sa svojim stadima, u toplije predjele, a tbili Primorje i ire podruje Skadarskog jezera.

Mnogi tragovi

Vlasi su iza sebe ostavili mnoge tragove. To su u prvom redu toponimi na podruju stare Crne Gore, su se, kao davna uspomena na stara vlaka plemena, sauvali do dananjih dana. U vezi s tim, dr JoErdeljanovi pie: O negdanjim Vlasima i njihovom stoarskom nomadizmu ima skoro u svakomplemenu Katunske nahije uspomena i tragova. A najznatniji su i najmnogobrojniji oni u Bjelicama. Tana pr. u selu Ublicama nalazimo Vlaki do, za koji se pria da mu je ime dolo otud, to su Vlasi dohoiz Hercegovine i u tome dolu poijevali (tj. privremeno stanovali). Nabreg ovoga dola ima glavicaPandurica, na kojoj je, vele, stojala straa tih Vlaha. Oni su sahranjivali svoje mrtve kod crkve Sv.Jovana, u susjednom selu Dubu. Erdeljanovi zatim nastavlja: Na sjevernoj strani istog sela suKatunita, mjesto na kojem su stajali katuni nekad, u staro doba, po svoj prilici tih Vlaha.U selu Tomii se grupa prostranih dolova zove optim imenom Vlake rupe, s nedaleko od njih jeGrokopetska rupa, nesumnjivo nazvana po nekom imenu ili nazivu iz jezika onih Vlaha, koji su tadatom podruju katunovali. Takvih toponima iz vlakog jezika ima osobito po srednjim i junim Bjelic

Tako na podruju Tomia ima, pored pomenutih, jo Lunji i Ljug, zatim u Mikuliima: Verna, LjugRijen, a u selu Dub su: Trokujev do, Juin do, Lucinj itd.O toponimima vezanim za ime Radula Vlaha i njegovu pogibiju Erdeljanovi kae: Da je zaista RaduVlah sa svojima katunovao po Bjeloima (selu nadomak Cetinja - primjedba autora) svjedoe i topognazivi po njegovu imenu: kod Velje Bukve ima Radulova glavica, Radulov brijeg, Radulovi dolovi iRadulova jama.Osim navedenih, po raznim mjestima bjelokog zemljita ima puno toponima, koji se mogu pouzdanosmatrati kao uspomena na te nekadanje vlake nomade. Takva su imena: Laor, Gropeza, ura,Buenela, urim i Leverinski brijeg.Laor je stajaa voda, koje pod tim imenom ima na vie mjesta irom Katunske nahije, u blioj i daljokolini Cetinja. Tako kod bajikog zaseoka ulica postoji mrtva voda, koja u vrijeme kie pomalo mpod imenom Laor. Osim na ovom mjestu, u Cetinjskom plemenu jo ima na tri mjesta mrtve vode, simenom Laor. U Dobrskom Selu postoji Laor, mrtva voda koja slui za napajanje stoke. Voda Laornalazi se i u Cucama, katunskom plemenu, kao i Laorski vrh u Ozriniima, na evu. Erdeljanovizakljuuje: Oigledno je, da naziv Laor nije srpskog porijekla i svakako je ostao od nedomorodaki



15/22


nesrpskih starosjedelaca, i to najprije od Vlaha, jer ga nalazimo i u predjelima u kojima se ne zna zadruge starosjedioce osim Vlaha.Gropeza je duboka udolina, kao to je oznaeno u listini Ivana Crnojevia, iz 1489. godine, povodomspora izmeu Bjeloevia i Oinia (dva sela nadomak Cetinja-primjedba autora). Takav naziv jeErdeljanovi naao i u selu Rvai, u Rijekoj nahiji. Jedan zaseok ovoga sela zove se Gropeza.

Na Lovenu i u okolini

Na Vlaha podsjeaju jo i sada mnogobrojne uspomene u topografskim, nazivima, kao to su: Krusaglavica, Krusi dolovi u Bajicama, ura i Buenila u Bjeloima, Udai i Lagatori u Ugnjima, Andran, vkod Humaca, na periferiji Cetinja, ojki u Donjem Polju, Pritet u Bajicama, orovo drijelo i Bokerinsu Ugnjima.O tome da su, prije Zeana, na Lovenu ljetovali, sa svojim stadima, vlaki pastiri, svjedoi ogromabroj topografskih naziva, kao to su planina Loven i ime jednog polja u toj planini, koje se takoe zLoven, zatim Velji i Mali Bostur, prostrana katunita na irem podruju Lovena; ava, visoravan Lovenu; Kunj, umski kompleks u Dugom dolu; Pitet, izvorska voda u Dugom dolu i drugi Pitet,izvorska voda u selu Vrbi.Topografskih imena vlakog porijekla ima vie, od kojih izdvajamo: Kolounj i unjeve njive, na prossela Mirca; Murakovac, brdo na junom dijelu Lovena, na zemljitu sela Majstori; Krimalj u Mircu;Tujkovi doci, u rejonu sela Vrbe; selo anjev Do i nazivi njegove okoline: Longova rupa i Bialjevac.To je itava grupa naziva, porijeklom od vlakih imena u sjeverozapadnoj podgorini Lovena i napodruju samog Lovena.U Njeguima su, sve do sredine 19. vijeka, ivjeli ostaci od negda jakog bratstva s imenom vlakogporijekla, Pime. U vezi tog bratstva i njegovog porijekla, Erdeljanovi kae: Da se vjeruje u njihovprvobitno vlako porijeklo, jo je vrlo jak razlog i to, to je negda cio Mali Bostur - dakle lovenskokatunite s vlakim imenom - bio njihova svojina.U eklikom selu Vui Do postoje i dva topografska naziva koji su vjerovatno uspomene na nekadaVlahe. Jedna od njih je Bunova jama, a druga je Brina. Oba ova toponima su u zapadnom dijelu sela,planinom Vranjem, u Njeguima.Naziv Bun je bio sporan kod nekih naunika, koji su se bavili prouavanjem toponima na ovim prostoMeutim, Erdeljanovi se pobrinuo da utvrdi porijeklo ovog imena, pa kae: Koliko mi je poznato, unaim starim spomenicima ime Bun nose samo Vlasi, a jedno staro selo u Branievu, koje se pominjepovelji kneza Lazara i patrijarha Spiridona, 1382. godine, zove se vlakim imenom Bounei. Jo da doda se jedan rumunski pisac zove dr A. Bunea.Bacule u Petrovom Dolu, ako im je to bilo prezime, mogli su najprije biti vlako bratstvo, koje se poslposrbilo. Topografski naziv Kaer u petrodoljskom ataru, koji smo protumaili kao uspomenu nanegdanje vlake stoarske zgrade ili torove, bio bi u tom sluaju ostatak od tih Bacula, odnosno odnjihovih nomadskih predaka, zakljuuje Erdeljanovi.Jedan dolac u eklikom selu Dragomidolu, s imenom Ljek, upuuje na nekog Vlaha. Sa Vlasima semogu dovesti u vezu i nazivi na zapadnoj strani od sela: Srpski Vlah, Srpski do, Srpska lama i Srpskavoda, kojima su Vlasi dali imena.U ekliima postoji planina Vlahinja, koja je oigledno dobila ime po Vlasima, U ekliima se nalbrdo Vlahinja, koje je ve samim svojim imenom pouzdana uspomena na negdanje vlake pastire,su po njemu katunovali.

Legende o vlakoj crkvi

Jo se, kao uspomena na Vlahe mogu razmatrati nazivi inina i Trojana. Ti topografski nazivi su vlaporijekla, jer i u Rumuniji "nalazimo topografske nazive koji su vjerovatno srodni s onim naim iz CucTopografski nazivi u selu Kuita, na junoj njegovoj strani su: Krajita, Mioeva Rupa, Cerovi do, Cglava i Gnjilavo drijelo. Erdeljanovi zatim nastavlja: "Takva su topografska imena: Antera, bunar uGrabu; po njemu i Antersko prisoje i Anterske doline; Sora ili Sore, zemlja u Gradini: do njega i sorskgreda; Dos veliko brdo u Ranom dolu; Kutlueva rupa i niz drugih lokaliteta, na podruju Katunskenahije".

Najstariji spomenik

Vlaka crkva nalazi se u centralnom dijelu Cetinja sa spomenikom lovenska vila i Vojnim stanom, ku njenoj neposrednoj blizini, ini znaajan segment istorijskog jezgra grada.Vlaka crkva je podignuta polovinom 15. vijeka, kao usamljeni objekat u tadanjem Lovenskom dokuda je proticala rijeka Cetinja, po kojoj je nekadanji Lovenski Dolac dobio ime Cetinje.Pitanjem nastanka ovog sakraog objekta bavili su se: Jovan Erdeljanovi, Andrija Jovievi, LazarPopovi, Jovan Rao Ivanievi, Pavle Rovinski, Mihailo Gazivoda , Ilija Zori, Nikolaj Dorjamedov, Popovi, Duan Martinovi, Ljubomir Kapisoda, Ljubomir Nenadovi i Vladimir Lekovi.Dr Jovan Erdeljanovi kao najstariji dokumenat o vlakoj crkvi navodi povelju Ivana Crnojevia,cetinjskom manastiru.U povelji pored ostalog pie: "... i nie Vlake crkve"i ..."mimo Vlaku crkvu".Crkva je danas poznata pod imenom "Vlaka crkva". Ona je prvobitno bila opletena pruem i oblijepblatom, a bila je sagraena od "plota" i "koeva".Vlaka crkva je tri puta prepravljana: prvo kao suvomea, zatim od "klanog zida", da bi najzad 1864dobila svoj dananji izgled. O tome svjedoi i natpis utisnut iznad crkvenih vrata, koji glasi:"Hram ovi Rodestva presvete Bogorodice sagradie Donjokrajci prvi put 1450. godine, poslije prepra



16/22


ga tri puta, posljednji put podigoe ga 1864. godine".Erdeljanovi kae da o postanku Vlake crkve "ima narodno predanje koje sam ja sluao na vie mjecetinjskom plemenu, a najtanije od bratstava Ivanovia i Ivanievia u Donjem Kraju. Zatim u pleBjelica u selu Tomii".To predanje gotovo u cjelosti ouvano je i kod bratstva aban, koje ima zajednike pretke sa pomendonjokrajskim bratstvima.Po predanju predak donjokrajskih bratstava, Ivanovia i Ivanievia, bio je Ivan Borojevi koji "utesa svoja etiri sina, iz Starog Vlaha sa Zlatibora u Zetu, i doe na Cetinje".Erdeljanovi dalje kae:"Poslije nekoliko godina, pred smrt, Ivan preporui sinovima da se ne pomijeraju dalje, nego da se tuzadre, da ga sahrane kod crkve na Obodu, kod Rijeke Crnojevia, ili da mu, tu gdje su se naselili,podignu crkvicu".

Kad im je otac umro, sinovi se dogovore da ga sahrane na najvioj gomili u blizini. Potom ogradie prgomilom crkvicu od plota i posvetie je Maloj Gospoi jer su na taj dan stigli na Cetinje. Pored oca,kasnije, sahranili su i majku Jelicu."Na taj nain, uz pomo narodnog predanja, saznajemo da ona dva i dan-danas sauvana nadgrobnspomenika u obliku sarkofaga ispred Vlake crkve pripadaju Ivanu Borojeviu i njegovoj eni Jelici".Erdeljanovi dalje kae:"Potomci Ivana Borojevia, Ivanievii i Ivanovii, nastavili su da sahranjuju svoje mrtve ispred vlacrkve, tako da zakljuujemo logiki da su Ivanovii i Ivanievii direktni potomci Starovlaha". Meujedno narodno predanje, koje postoji u bratstvu Delje iz Donjeg Kraja, kae da su vlaku crkvu podigVlasi sa Starog Vlaha, po kome je crkva dobila ime i da je bratstvo Delje dolo u Donji Kraj prijeBorojevia, odnosno da su se tu nastanili zajedno sa njihovim pretkom Stevanom Deljom, koji je bioIvan-begov ratnik".

Dva steka

Za dvije jo i danas sauvane velike grobnice u obliku sarkofaga, pred Vlakom crkvom, predanje nada su to bili grobovi Ivana Borojevia i njegove ene Jelice.Dva pomenuta steka su bili povod da se pomenu i drugi steci, kojih vie nema. Naime prema legesauvani nadgrobni spomenici pripadali su Ivanu Borojeviu i njegovoj eni Jelici.Prema Erdeljanovievoj zabiljeci, dva sauvana nadgrobna kamena bila su najprije okrenuta uzglavjedan prema drugom, pa su u "novije vrijeme" stavljeni naporedo.Ljubomir Nenadovi bio je prvi koji je zapisao da su pomenuti nadgrobni kamenovi pripadali istaknuthajdukom harambai Baju Nikoliu Pivljaninu i njegovoj supruzi. Ostali komentatori su se razliitoodnosili prema dvjema verzijama o sauvanim nadgrobnim kamenovima. Najvei dbio je onih istraikoji su prihvatili gledite da su steci obiljeavali humke Ivana Borojevia i njegove ene Jelice.Ova dva zanimljiva nadgrobna spomenika danas su postavljeni s lijeva i s desna, uz spoljnu gvozdenkapiju. To su monolitni kamenovi, odnosno kameni blokovi u obliku paralopipeda. Na kamenom blokustoji lijevo od ulaza urezan je reljef jahaa na konju s kopljem u ruci. Reljef je utisnut u desnu bonustranu. Na gornjoj ravnoj povrini je ma, takoe u reljefu. Nesumnjivo je da su oba kamena bila mnranije na grobovima, prije Baja Pivljanina, koji je poginuo na Vrtijeljci kod Cetinja, 1685. godine.Poznati istraiva, rodom iz Donjeg Kraja, Jova Ivanievi, pokuao je da nae kompromisno rjeenjpretpostavkom " da su u pomenuta dva groba najprije bili sahranjeni Ivan Borojevi i njegova ena, potom Bajo Pivljanin sa svojim barjaktarom Limom". Meutim ta Ivanievieva tvrdnja nema nikakvnaunog utemeljenja,"jer se pouzdani zna da se grob barjaktara Lima nalazi na planini Mali Javorak, kraj puta koji vodi odNikia prema Brezi i Pivi".Erdeljanovi u svojim radovima pie da su potomci Ivana Borojevia, Ivanievii i Ivanovii, nastada sahranjuju svoje mrtve ispred Vlake crkve, tako da zakljuujemo logiki da su Ivanovii i Ivanipotomci Starovlaha".Crnogorski etnograf Andrija Jovievi, kao Erdeljanoviev bliski saradnik, u svojim radovkae da su "Vlasi imali sopstvenu crkvu u Cetinjskom Polju, a koja se i danas zove vlakacrkva" i da se tu na Cetinju i u njegovoj okolini nalazilo sjedite Vlaha.Odavde su "Vlasi" krenuli sa svojim stadimana ispau na "planini Loven i u upi, u blizini RijekeCrnojevia". Jovievi napominje da su Vlasi u ovom kraju ivjeli u velikom broju i da sve dok sunapasali svoja stada u ovim krajevima nije postojala druga naseobina osim one "vlake".Poznati na etnolog Ljubomir Kapisoda, dao je detaljan opis Vlake crkve na sljedei nain: "Vlaka je jednobrodna kamena graevina sa oltarom i polukrunom apsidom na istoku i glavnim portalom nazapadu. Iznad lunog portala nalazi se kamena ploa sa zapisom; iznad je jednostavna, osmokraka rkrunog oblika, koju su klesali nepoznati majstori. Zapadna fasada se zavrava sa visokim zvonikom preslicu, sa tri otvora. Na sjevernoj i junoj fasadisu po dva prozora sa kamenim okovratnicima koji sluno zavravaju.

Groblje junaka i pregalaca

Unutranjost Crkve je podijeljena s etiri para pilastera na pet traveja. Pilasteri formiraju polukrunozavedene nie iznad kojih je horizontalni vijenac kao osnovica polukrunog svoda. Oltarski prostor i hodvojeni su ikonostasom, na kojem je natpis:Izvolenijem oca, pospjenijem sina i sovrenijem svetoga duha, izobrazi se ovaj sveti hram rodestvpresvete Bogorodice, dozvoljenjem blagovjernoga Gospodara i knjaza Nikole I, Blagoslovom visoko



17/22


presveenog mitropolita Ilariona, trudom i trokom pravoslavne parohije donjokrajske 1878, godineIkonostas je radio Vasilije inovski, zograf iz Makedonije, koji je slikarsku vjetinu izuio u Rusiji.Tokom svoje istorije, Vlaka crkva bila je veoma cijenjeno vjersko mjesto, cijenjeno i od strane samihcrnogorskih gospodara, tako da su, na primjer, godine 1860, 27. oktobra, u Vlakoj crkvi vjenani NiPrvi Petrovi Njego, gospodar Knjaevine Crne Gore, i Milena Vukoti, erka uvenog crnogorskogvojvode Petra Vukotia. Pedeset godina kasnije, prilikom sveanosti pedesetogodinjice vladavine ikrunisanja kralja Nikole Prvog, 10. avgusta 1910. u Vlakoj crkvi je obavljeno blagodarenje kraljevskpara.Dolaskom na vlast, knjaz Nikola je punu panju posvetio revitalizaciji kulturno-istorijskih spomenika,meu kojima je na prvom mjestu bila Vlaka crkva. U vezi s tim Glas Crnogoracaod 2. aprila 1897.godine, donosi napis pod naslovom: UREENjE GROBLjA OKO VLAKE CRKVE, u kome pie:Napredovanje varoi Cetinja za ovo posljednjih nekoliko godina, toliko je veliko, da je groblje Vlake

crkve, koje nekad bjee na kraju, dolo sada u sredinu iste varoi. Ureenje varoi samo zahtijevaureenje i nivelisanje groblja. Dalje se kae: Njegovo Velianstvo Gospodar, pored ostalih briga, vaoinski starajui se o ureenju varoi i ukraavanju crkava, blagoizvolio je narediti, da se ovo onjegovom troku uradi, a ureenje to pone 12. maja ove godine.Iz posebnog pijeteta prema Vlakoj crkvi, kao jedinstvenom i najstarijem sakralnom objektu, uslijediakcija podizanja novog groblja, na periferiji grada, za Donjokrajce.Odluka o odreivanju lokacije za novo groblje donesena je 1894. godine. To je istovremeno bila odlukkojom se zabranjuje dalje sahranjivanje pred Vlakom crkvom. O ovoj Odluci izvjetava i GlasCrnogorca u broju 29, za 1894. godinu.Odluka o zabrani daljih sahranjivanja umrlih pred Vlakom crkvom, sama po sebi imala je znaenjepretvaranja Vlake crkve u svojevrstan spomenik kulture. To je naglaeno i zahtjevom o strunomureenju i nivelisanju onih grobova koji se konzerviraju i ostaju kao svjedoanstvo prolosti.

Ograda Vlake crkve

Do stupanja na snagu ove odluke, ispred Vlake crkve sahranjivane su najistaknutije linosti crnogoristorije. To su bili: Bajo Pivljanin, proslavljeni hajduki harambaa, koji je poginuo 1685. godine naVrtijeljci, branei Cetinje od Turaka; mitropolit Ilarion Roganovi, umro 1882. godine; mitropolit VisLjubia, umro 1884. godine; Jovan Pavlovi, jedan od najnaprednijih publicista u junom Slovenstvuumro 1892. godine; Sula Radov Radulovi, koji je oznaavao pojam, gotovo simbol narodnog matapametara, umro 1872. godine; Ilija Beara, poznati poliglota i profesor Cetinjske gimnazije, izvriosamoubistvo 26. decembra 1887. godine; Grujica Lopii, senator i kapetan Ceklina, umro 1847. goZrno Popovi, poznati crnogorski junak, koji je imao tu ast da na Boi potie dvorski badnjak, kodknjaza Nikole; Tripko Grubai, ustaniki kapetanu Nevesinjskoj buni, rodom iz Rasta kod NevesinjaStanko Ivanovi, rektor Bogoslovije na Cetinju, umro 1972. godine, na Visu. I, na kraju, pred Vlakocrkvom su humke oslobodilaca Cetinja, koji su poginuli 13. novembra 1944. godine.Vlaka crkva je svojevrstan spomenik sakralne namjene, vjerovatno neponovljiv u svijetu, ne poarhitekturi, koja ni u emu nije osobita, ve po crkvenoj ogradi, izraenoj od puanih cijevi zaplijenu velikim borbama koje su Crnogorci vodili s Turcima u drugoj polovini devetnaestog vijeka.Sav ratni materijal koji su Crnogorci zaplijenili u mnogim ratovima od Turaka, uvan je u Vojnom muna Cetinju.Kad su Rusi, 1896. godine uputili Crnoj Gori, kao poklon, veliku poiljku od 30.000 puaka ostragumoskovski, neko od uticajnih ljudi na Cetinju predloi da se od zaplijenjenih puaka sa Grahovca,Vujeg dola i Fundine izdvoji potrebna koliina i da se od njihovih cijevi napravi ograda oko Vlake crTa izvanredna ideja bila je prihvaena. Ograda je, prema zabiljeci u Glasu Crnogoraca, poela da radi 12. maja 1897. godine i bila je brzo zavrena.Ograda je napravljena od 1.544 puane cijevi. Cijevi su rasporeene u 98 polja, izmeu 98 stubova

tampar Makarije

Prelaskom sa mehanikog umnoavanja na tapanje knjiga, na dvoru Ivana Crnojevia, prepisivai, to su bili: dijaci, gramatici, kalueri, svetenici, logoteti i logofeti, brzo su se prilagoavali tamparstehnici. Tako su iz skriptorija Skadarskog jezera ponikli monah Makarije od ernije Gori i jeromonahPahomije ot Rijeke, ot ostrva Dioklitskog

borojevici poreklo

Documents