bosna i hercegovina sud bosne i hercegovine - · pdf filegranice iz bosne i hercegovine u r....

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100; Fax: 033 707 155

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босна и Херцеговина

Predmet br.: S1 2 K 009401 15 K

Datum izricanja: 25.05.2016. godine

Datum pisanog otpravka: 27.06.2016. godine

Pred Sudskim vijećem u sastavu: Sudija Mirsad Strika, predsjednik vijeća

Sudija Ranko Debevec

Sudija Amela Huskić

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

Protiv

optuženih

Almira Čovića, Đulage Čovića i Aleta Čovića

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Sena Uzunović

Branilac optuženog:

Advokat Anja Logo, za optuženog Almira Čovića

Advokat Alija Oruč, za optuženog Đulagu Čovića

Advokat Marsela Bajramović, za optuženog Ale Čovića

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

2

Broj: S1 2 K 009401 15 K

Sarajevo, 25.05.2016. godine

U I M E B O S N E I H E R C E G O V I N E

Sud Bosne i Hercegovine, pretresno vijeće sastavljeno od sudije Mirsada Strike, kao

predsjednika vijeća, te sudija Ranka Debeveca i Amele Huskić, kao članova vijeća, uz

sudjelovanje stručne saradnice Amele Huseinbegović, kao zapisničarke, u krivičnom

predmetu protiv optuženih Almira Čovića, Đulage Čovića i Ale Čovića, zbog krivičnog djela

Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i

Hercegovine (u daljem tekstu: KZ BiH), u sticaju sa produženim krivičnim djelom

Krijumčarenje ljudi iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona,

odlučujući po optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine, broj: T20 0 KTO 0003381 12 od

27.11.2014. godine, potvrđena dana 02.12.2014. godine, izmijenjenoj i preciziranoj dana

20.01.2016. godine, nakon održanog glavnog, usmenog i javnog pretresa, u prisustvu

optuženih Almira Čovića, Đulage Čovića i Ale Čovića, njihovih branilaca, Anje Logo, Alije

Oruča i Marsele Bajramović, advokata iz Sarajeva, te tužiteljice Tužilaštva BiH Sene

Uzunović, donio je i javno objavio dana 25.05.2016. godine:

P R E S U D U

Optuženi:

1. Almir Čović zv. „Amko“, sin Arifa i majke Esme, rođene Džinović, rođen 05.10.1979.

godine u Cazinu, nastanjen na adresi Šturlić bb, Cazin, po narodnosti…, državljanin…,

JMB:.., po zanimanju poljoprivrednik, razveden, završio osnovnu školu, osuđivan;

2. Đulaga Čović, sin Arifa i majke Esme, rođene Džinović, rođen 03.02.1984. godine u

mjestu Šturlić, općina Cazin, nastanjen na adresi Crnaja bb, Cazin, po narodnosti…,

državljanin…, JMB:.., po zanimanju poljoprivrednik, oženjen, otac jednog djeteta,

završio četiri razreda osnovne škole, osuđivan;

3. Ale Čović, sin Arifa i majke Esme, rođene Džinović, rođ, 15.12.1990. godine u mjestu

Šturlić, općina Cazin, nastanjen na adresi Šturlić bb, Cazin, po narodnosti...,

državljanin…, JMB:.., po zanimanju poljoprivrednik, oženjen, završio osnovnu školu,

osuđivan;

KRIVI SU

Što su:

U vremenskom periodu od januara do jula 2012. godine, Arif Čović na teritoriji Bosne i

Hercegovine, a Mesud Begić na teritoriji R. Hrvatske, zajedno sa njima poznatim osobama

iz ... kojim osobama su se državljani …obraćali za organizaciju i realizaciju odlaska u

zemlje zapadne Evrope, organizovali grupe u smislu člana 1. stav 19. KZ BiH, radi sticanja

protivpravne imovinske koristi prihvatom državljana …u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori ili

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

3

R. Srbiji, te prevođenjem istih preko državne granice BiH i R. Hrvatske, te R. Hrvatske i R.

Slovenije, protivno članu 7. stav 2. Zakona o graničnoj kontroli („Službeni glasnik BiH“, broj

53/09, 54/10), te protivno odgovarajućim odredbama zakona kojima je regulisan prelazak

državne granice u R. Hrvatskoj i R. Sloveniji, radi njihovog daljeg prebacivanja u zemlje

zapadne Evrope, koji državljani …nisu ispunjavali uslove za ulazak i boravak u drugim

državama, u kojima nisu imali ni odobren boravak ili prebivalište, dok su Almir Čović,

Đulaga Čović, Hasib Čović, Ale Čović, Husmir Čović, Safet Šabić i R.Č., kao članovi grupe

koju je organizovao Arif Čović, te S.R.E., zajedno sa licima Coskun Kabatas, Janez

Kelhar, Boris Aljinović, Jurica Šunjić, Šefik Šabanović, Mladen Sinković, Safet Vidmar,

Goran Kasunić, Olgun Kabatas i više drugih njima poznatih osoba, kao članova grupe koju

je organizovao Mesud Begić, imali uloge izviđača, vodiča, vozača i posrednika, pa je tako

u navedenom vremenskom periodu, grupa organizovana od strane Arifa Čovića, iz Bosne i

Hercegovine u R. Hrvatsku prevela ukupno 58 državljana …u 18 navrata, za koje ilegalno

prebacivanje je pribavljena imovinska korist u iznosu od najmanje 15.563,00 EUR i

1.181,32 BAM, a grupa organizovana od strane Mesuda Begića iz BiH u R. Hrvatsku, te

potom iz R. Hrvatske u R. Sloveniju, prevela ukupno 34 državljana ... u osam navrata, za

koje ilegalno prebacivanje od strane ove grupe je pribavljena imovinska korist u iznosu od

najmanje 45.300,00 EUR, a sve ovo na način da je:

Arif Čović, Hasib Čović, Almir Čović, Safet Šabić i Đulaga Čović – zajedno sa NN

osobom, korisnikom telefonskog broja 385958487956, NN osobom po imenu Ćamil,

korisnikom telefonskog broja 38761167597, i Danielom Mikšićem, korisnikom

telefonskog broja 382958483902,

1. Nakon prethodnog telefonskog dogovora od dana 10.04.2012. godine između Arifa

Čovića i NN osobe, korisnika telefonskog broja 385958487956 u vezi prebacivanja

šest migranata, koje u međusobnom razgovoru šifrovano nazivaju „cipelama“, dana

13.04.2012. godine, za tačno neutvrđeni novčani iznos, Arif Čović organizuje

prihvat trojice migranata u hotelu „Park“ u Bihaću, na način da je NN osobu po

imenu Ćamil, korisnika telefonskog broja 38761167597, uputio da iste preuzme i

dovede ih do benzinske pumpe u naselju Šturlić, općina Cazin, što je navedena

osoba i učinila oko 15,25 sati, nakon čega je ilegalne migrante oko 16,05 sati

preuzeo Hasib Čović, koji ih je predao Almiru Čoviću i Safetu Šabiću, koji su nadalje

državljane …doveli do rijeke Korane kod i tu ih oko 16,30 sati preveli preko državne

granice iz Bosne i Hercegovine u R. Hrvatsku i potom ih predali Đulagi Čoviću, koji

ih je odveo u dubinu teritorije R. Hrvatske i oko 18,40 sati predao ih … državljaninu

Danielu Mikšiću radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Hasib Čović, Almir Čović, Safet Šabić i Đulaga

Čović, kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama iz koristoljublja,

zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali ilegalno

prevođenje tri državljana …iz BiH u R. Hrvatsku radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne

Evrope.

Arif Čović, Hasib Čović, Đulaga Čović, Almir Čović i Safet Šabić – zajedno sa NN

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

4

osobom po imenu Hikmet, korisnikom telefonskog broja 905380154270, NN osobom,

korisnikom telefonskog broja 385958487956, NN osobom po imenu Ćamil,

korisnikom telefonskog broja 38761167597, i Danielom Mikšićem, korisnikom

telefonskog broja 382958483902,

2. Nakon prethodnog telefonskog dogovora između Arifa Čovića i NN osobe po imenu

Hikmet od dana 14.04.2012. godine u 12,36 sati u vezi prebacivanja dva migranta

koje u međusobnoj komunikaciji nazivaju „dva komada“, te najave NN osobe,

korisnika telefonskog broja 385958487956 Arifu Čoviću da će ga osoba zvati kada

dođe, Arif Čović nalaže NN osobi po imenu Ćamil, korisniku telefonskog broja

38761167597 da na autobuskoj stanici u Bihaću preuzme dva lica sa uputom da ih

ostavi na istom mjestu kao i u prethodnom slučaju, što je isti učinio oko 20,45 sati,

te ih predao Hasibu Čović, a imenovani, nakon što je od ilegalnih migranata uzeo

250 EUR kao dio naknade za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske, predao ih

Almiru Čoviću i Safetu Šabiću koji su ilegalne migrante prebacili preko državne

granice BiH u R. Hrvatsku i predali ih oko 21,55 sati Đulagi Čoviću koji ih je odveo u

dubinu teritorije R. Hrvatske i predao Danielu Mikšiću radi daljeg prebacivanja u

zemlje zapadne Evrope, da bi dana 16.04.2012. godine, po dogovoru od

14.04.2012. godine u 12,36 sati, NN osoba po imenu Hikmet, preko osobe po

imenu Abdurrahman Akyuz, poslala Arifu Čović, na ime Đulage Čović, putem

Western Union sistema transfera novca, iznos od 362,00 EUR kao drugi naknade

za prebacivanje dva migranta na teritoriju R. Hrvatske,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Hasib Čović, Almir Čović, Safet Šabić i Đulaga

Čović, kao član njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama iz koristoljublja,

zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima, omogućili i realizovali, ilegalno

prevođenje dva državljana ... iz BiH u R. Hrvatsku.

Mesud Begić, Arif Čović, S.R.E., Đulaga Čović, Ale Čović Safet Šabić – zajedno sa

NN osobom po imenu Hikmet, korisnikom telefonskog broja 905380154270,

3. Po prethodnom telefonskom dogovoru između NN osobe po imenu Hikmet i S.R.E.

od dana 16.04.2012. godine u vezi preuzimanja ilegalnih migranata u Tivtu, Crna

Gora, Mesud Begić iznajmljenim vozilom marke Škoda Fabia, reg. oz. A52-0-493, u

jutarnjim satima dana 17.04.2012. godine u Tivtu preuzima državljane ... Ondera

Bayri, Halila Tozsu i Mehmeta Gilgita, te ih po dogovoru sa S.R.E dovozi u BiH

preko GP Metaljka na područje Bihaća i smiješta na njima poznatu lokaciju, te od

ilegalnih migranata uzima 500 EUR kao dio od ukupne cijene od 1.250 EUR za

ilegalno prebacivanje, te nakon bezuspješnog pokušaja da dana 19.04.2012.

godine oko 16,00 sati državljane ... prebaci u R. Hrvatsku legalnim putem preko GP

Bosansko Grahovo / Strmica, Mesud Begić kontaktira Arifa Čovića i sa istim

dogovara ilegalno prebacivanje … državljana, koje u međusobnom razgovoru

nazivaju „janjcima“, nakon čega Arif Čović organizuje prihvat navedenih ilegalnih

migranata, na način da za sumu od 900,00 EUR iste preuzimaju Ale Čović i Safet

Šabić, te ih oko 20,53 sata dana 19.04.2012. godine, na mjestu koje nije određeno

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

5

za prelazak državne granice, i to preko rijeke Korane, prevode u R. Hrvatsku, gdje

ih preuzima Đulaga Čović, koji ih potom u dubini teritorije R. Hrvatske oko 21,50

sati predaje Mesudu Begiću, koji je na teritoriju navedene države prešao oko 20,40

sati preko GP Izačić,

Dakle, Mesud Begić, u svojstvu organizatora grupe ljudi, S.R.E., kao član njegove grupe,

Arif Čović, u svojstvu organizatora grupe ljudi, a Đulaga Čović, Ale Čović i Safet Šabić,

kao članovi njegove grupe, zajedno i zajedno sa njima poznatom osobom, iz koristoljublja,

zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali nezakonito

prevođenje državljana ..., najprije iz Crne Gore u BiH, a potom iz BiH u R. Hrvatsku, radi

daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Mesud Begić, Arif Čović, Đulaga Čović, Ale Čović, Safet Šabić, R.Č. i Hasib Čović –

zajedno sa NN osobom po imenu Hikmet, korisnikom telefonskih brojeva

905380154270 i 9053802825534, Danielom Mikšićem, korisnikom telefonskog broja

385958485481 i NN osobom, korisnikom telefonskog broja 385989677173,

4. Nakon što je Mesud Begić, iznajmljenim motornim vozilom marke Škoda Fabia, reg.

oz. T32-A-452, dana 25.04.2012. godine preko GP Hum iz Crne Gore u BiH

dovezao državljane ... Anar Erdala, Gunay Omera, Oltan Remzija i Boyraz Emraha,

te ih smjestio u prenoćište „Villa Una“ u Bihaću s ciljem daljeg ilegalnog

prebacivanja u zemlje zapadne Evrope, a NN osoba po imenu Hikmet dana

26.04.2012. godine oko 10,22 sata dogovorio sa Arifom Čovićem ilegalno

prebacivanje ukupno sedam ilegalnih migranata koji su dovezeni u Bihać, od kojih

je četiri smješteno u prenoćištu „Villa Una“,Arif Čović istog dana oko 10,40 sati

dogovara sa Danielom Mikšićem prihvat u R. Hrvatskoj četiri ilegalna migranta,

zatim angažuje taksi vozača Edhama Majstorovića da ih preveze na područje

mjesta Tržac u blizini granice sa R. Hrvatskom, što je isti i uradio te … državljane

po uputi Arifa Čovića predao oko 18,50 sati Hasibu Čoviću i Safetu Šabiću na

području naselja Rujnica, općina Cazin, koji ilegalne migrante predaju Aletu Čoviću

i R.Č. koji ih, nakon što su naplatili iznos od 1.200 EUR za ilegalno prebacivanje,

prebacuju na teritoriju R. Hrvatske i predaju Đulagi Čoviću koji ih vodi u dubinu

teritorije R. Hrvatske, gdje migrante preuzima NN osoba, korisnik telefonskog broja

385989677173, radi daljeg prebacivanje u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, Mesud Begić u svojstvu organizatora svoje grupe ljudi, Arif Čović, u svojstvu

organizatora svoje grupe ljudi, a Đulaga Čović, Ale Čović, Safet Šabić i Hasib Čović kao

članovi grupe Arifa Čovića zajedno i zajedno sa njima poznatim osobama iz koristoljublja,

zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima, omogućili i realizovali nezakonito

prevođenje državljana ..., najprije iz Crne Gore u BiH, a potom iz BiH u R. Hrvatsku radi

daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Arif Čović, Đulaga Čović, Ale Čović, R.Č., Hasib Čović i Safet Šabić – zajedno sa NN

osobom po imenu Hikmet, korisnikom telefonskog broja 905380154270, i NN

osobom po imenu Ćamil, korisnikom telefonskog broja 38761167597,

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

6

5. Nakon prethodnog telefonskog dogovora između Arifa Čovića i NN osobe po imenu

Hikmet od dana 27.04.2012. godine u 11,22 sata u vezi prebacivanja četiri migranta

koja su smještena u hotelu „Park“ u Bihaću, Arif Čović angažuje NN osobu po

imenu Ćamil, korisnika telefonskog broja 38761167597 da iste preveze u selo

Tržac, općina Cazin, što je NN osoba i učinila motornim vozilom marke Mercedes,

bijele boje, te je po nalogu Arifa Čović migrante predala oko 16,45 sati Safetu

Šabiću i Hasibu Čoviću, od kojih Hasib Čović naplaćuje iznos od 1.200 EUR kao

naknadu za ilegalno prebacivanje, nakon čega Safet Šabić i Ale Čović migrante

prevode na teritoriju R. Hrvatske na mjestu koje nije predviđeno za prelazak

državne granice, te ih preuzima R.Č., koji ih odvodi u dubinu hrvatskog teritorija i

predaje Đulagi Čoviću, koji ih automobilom prevezao do Zagreba oko 22,42 sata,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Đulaga Čović, Hasib Čović, Ale Čović, R.Č.,

Safet Šabić i kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz

koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali

ilegalno prevođenje četiri migranta iz BiH u R. Hrvatsku.

Arif Čović, Ale Čović, Almir Čović, Safet Šabić – zajedno sa NN osobom po imenu

Hikmet, korisnikom telefonskog broja 905380154270, i Danielom Mikšićem,

korisnikom telefonskog broja 385958493144,

6. Nakon prethodnog telefonskog dogovora između Arifa Čović i NN osobe po imenu

Hikmet od dana 28.04.2012. godine u 15,12 sati u vezi prebacivanja dva migranta,

kojom prilikom je dogovoreno da će uplatu za prebacivanje istih preko državne

granice izvršiti NN osoba po imenu Hikmet u ponedjeljak, 30.04.2012. godine, s

obzirom na činjenicu da migranti sa sobom nemaju novca, te nakon telefonskih

razgovora istog dana sa Danielom Mikšićem u vezi preuzimanja migranata, kojom

prilikom iste šifrovano nazivaju „janjcima“,Arif Čović organizuje prebacivanje dva

migranta na teritoriju R. Hrvatske, na način da je dana 29.04.2012. godine uputio

Almira Čovića da migrante preuzme u hotelu „Park“ u Bihaću, gdje su dan ranije

smješteni, što je imenovani i uradio oko 12,30 sati putničkim motornim vozilom

marke „Golf“ reg. oz. T55-A-534, i iste predao Safetu Šabiću i Aletu Čoviću, koji ih

prevode preko granice između Bosne i Hercegovine i R. Hrvatske na mjestu koje

nije predviđeno za prelazak državne granice, i oko 20,16 sati predaju predaju …

državljaninu Danielu Mikšiću, koji ih odvozi do Zagreba, nakon čega dana

30.04.2012. godine NN osoba po imenu Hikmet, preko osobe po imenu Yilmaz

Keray, šalje Arifu Čoviću, na ime Esme Čović, iznos od 1.181,32 KM preko sistema

Western Union, kao naknadu za ilegalno prebacivanje … državljana na teritoriju R.

Hrvatske,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Almir Čović, Ale Čović i Šabić Safet kao

članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja,


prevođenje dva migranta, državljanina ..., iz BiH u R. Hrvatsku.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

7

Arif Čović, Almir Čović, Hasib Čović, Ale Čović i Safet Šabić – zajedno sa NN

osobom po imenu Hikmet, korisnikom telefonskog broja 905380154270, i Danielom

Mikšićem, korisnikom telefonskog broja 385958493144,

7. Nakon prethodne telefonske najave Arifu Čoviću od strane NN osobe po imenu

Hikmet od dana 01.05.2012. godine u 09,37 sati da su za prebacivanje na teritoriju

R. Hrvatske spremna dva migranta koja su prethodno smještena u prenoćištu „Villa

Una“ u Bihaću, Arif Čović je istog dana oko 13,30 sati uputio Almira Čovića da

preuzme migrante, što je isti i učinio oko 13,50 sati ispred prenoćišta „Villa Una“ u

Bihaću putničkim motornim vozilom marke Golf, crvene boje, reg. oz. T55-A-534, te

je migrante prevezao u naselje Šturlić, općina Cazin, prethodno od istih po nalogu

Arifa Čovića naplativši 50 EUR za usluge tog prevoza, nakon čega je Arif Čović sa

Danielom Mikšićem iz R. Hrvatske oko 19,29 sati dogovorio da se migranti prebace

na teritoriju R. Hrvatske sutradan, da bi dana 02.05.2012. godine NN osoba po

imenu Hikmet Arifa Čovića obavijestio da je još jedan migrant spreman za

prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske i istovremeno ga obavještava da će mu novac

za prebacivanje migranata u iznosu od 801,00 EUR poslati putem Western Union

sistema, i to, po uputi Arifa Čovića na ime Stjepana Krizmanića iz mjesta Rakovac,

R. Hrvatska, da bi Arif Čović angažovao Hasiba Čovića da novog migranta preveze

također u Šturlić, što je isti i učinio u vremenskom periodu između 16,40 i 17,15

sati, odakle sva tri migranta preuzimaju Ale Čović i Šabić Safet, te ih oko 17,30 sati

dovoze motornim vozilom marke VW – Jetta, crvene boje, do šume pored rijeke

Korane koja čini granicu između BiH i R. Hrvatske, te oko 18,00 sati pješke prevode

migrante u R. Hrvatsku van mjesta određenog za prelazak državne granice, gdje ih

predaju … državljaninu Danielu Mikšiću, koji ih prevozi do Zagreba radi daljeg

prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Almir Čović, Safet Šabić, Ale Čović, Husmir

Čović, kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja,


prevođenje dva migranta, državljanina ..., iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljeg provođenja u

zemlje zapadne Evrope.

Arif Čović, Almir Čović, Safet Šabić, Ale Čović, Husmir Čović – zajedno sa NN


Mikšićem, korisnikom telefonskog broja 385958672509,


Hikmet od dana 04.05.2012. godine u 18,11 sati da će u svrhu prebacivanja na

teritoriju R. Hrvatske u 20,00 sati na autobusku stanicu u Bihaću doći dva migranta,

koju informaciju Safet Šabić prenosi Almiru Čoviću, te Almir Čović motornim

vozilom marke VW – Golf, reg. oz. T55-A-534, oko 20,18 sati preuzima migrante na

navedenoj lokaciji, te ih odvozi u mjesto Šturlić, prethodno od migranata naplativši

50 EUR za navedenu uslugu prevoza, dok je Arif Čović u večernjim satima sa

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

8

Danielom Mikšićem i NN osobom po imenu Hikmet dogovorio da se prebacivanje

na teritoriju R. Hrvatske obavi sutradan ujutro, da bi dana 05.05.2012. godine oko

04,00 sata Ale Čović i Husmir Čović, gore navedene migrante preveli u R. Hrvatsku

van mjesta određenog za prelazak državne granice, i to za tačno neutvrđenu

naknadu, gdje su ih predali Danielu Mikšiću, koji ih prevozi dalje do Zagreba radi

daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, Arif Čović, kao organizator grupe, a Almir Čović, Husmir Čović, Ale Čović i Safet

Šabić, kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja,


prevođenje dva migranta, državljanina ..., iz BiH u R. Hrvatsku radi daljeg provođenja u

zemlje zapadne Evrope.

Arif Čović, Almir Čović, Hasib Čović, Safet Šabić, Husmir Čović, Đulaga Čović, R.Č.

– zajedno sa NN osobom po imenu Hikmet, korisnikom telefonskog broja

905380154270, te brojeva dolaznih poziva koji su na sistemu za zakonito presretanje

telekomunikacija registrovani kao 603190197, 62292567, 62847531, 62402454,

62236388, i Danielom Mikšićem, korisnikom telefonskog broja 385958672509,


Hikmet od dana 09.05.2012. godine da će u svrhu prebacivanja na teritoriju R.

Hrvatske na lokaciji kod hotela „Park“ u Bihaću biti grupa migranata, što je s ciljem

prihvata i prevoza istih preneseno telefonom Almiru Čoviću preko Safeta Šabića i

Hasiba Čovića, nakon čega oko 16,36 sati na navedenoj lokaciji Almir Čović

prihvata u svoje vozilo marke VW – Golf, reg. oz. T55-A-534, četiri migranta, dok su

se dva migranta koja su također bila u grupi smjestila u prenoćište „Villa Una“ u

Bihaću, nakon čega iste prevozi prema državnoj granici BiH i R. Hrvatske, dok

Safet Šabić i Hasib Čović, motornim vozilom marke VW – Jetta, crvene boje, vrše

osiguranje putovanja od policijske pratnje, da bi istog dana oko 17,15 sati migrante,

među kojima su bila lica Fuat Cicek, Musa Celikel, Ali Kilic i Hacci Cilikel, preuzeli

Safet Šabić i Husmir Čović koji su ih potom za tačno neutvrđenu naknadu preveli u

R. Hrvatsku van mjesta određenog za prelazak državne granice, te ih predali R.Č.,

koji ih odvodi u dubinu teritorije R. Hrvatske i predaje Đulagi Čoviću, koji ih nadalje

predaje … državljaninu Danielu Mikšiću u svrhu daljeg prevoza do Zagreba radi

daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Almir Čović, Hasib Čović, Husmir Čović, Đulaga

Čović, R.Č. i Safet Šabić kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama,

iz koristoljublja, zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i

realizovali najprije prihvat grupe migranata, a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih

migranata, državljana ..., iz BiH u R. Hrvatsku radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne

Evrope.

Arif Čović, Hasib Čović, Đulaga Čović i Safet Šabić – zajedno sa NN osobom po

imenu Hikmet, korisnikom telefonskog broja 905380154270,

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

9

10. Nakon prethodnog telefonskog obavještenja Arifu Čoviću od strane NN osobe po

imenu Hikmet od dana 10.05.2012. godine da se u svrhu prebacivanja na teritoriju

R. Hrvatske u prenoćištu „Villa Una“ u Bihaću nalaze dvije osobe, Arif u 13,10 sati

angažuje Safeta Šabića i Đulagu Čovića da izvrše preuzimanje migranata, što isti i

čine, pa oko 15 sati od „Villa Una“, motornim vozilom marke Hyundai, reg. oz. KA

476 ET, migrante prevoze na lokaciju u blizini državne granice sa R. Hrvatskom,

prethodno od istih naplativši iznos od 50 EUR za izvršeni prevoz, gdje Hasib Čović

oko 16,00 sati od migranata naplaćuje iznos od 600 EUR kao naknadu za

prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske, da bi ih potom oko 16,30 sati Safet Šabić

preveo pješice preko rijeke Korane u R. Hrvatsku na mjestu koje nije određeno za

prelazak državne granice, te migrante predao Đulagi Čoviću oko 16,45 sati u svrhu

daljeg prevoza do Zagreba radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Hasib Čović, Đulaga Čović i Safet Šabić, kao

članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja, zajedničkim

djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali najprije prihvat dva

migranata državljanina ..., a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih migranata iz BiH u

R. Hrvatsku, radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Arif Čović, Almir Čović, Hasib Čović i Husmir Čović – zajedno sa NN osobom po

imenu Hikmet, korisnikom telefonskog broja 905380154270, i Danielom Mikšićem,

korisnikom telefonskog broja 385958672509,

11. Nakon prethodne telefonske najave Arifu Čović od strane NN osobe po imenu

Hikmet od dana 10.05.2012. godine u 17,51 sat da će u svrhu prebacivanja na

teritoriju R. Hrvatske na autobusku stanicu u Bihaću doći četiri osobe, Arif Čović u

svrhu preuzimanja i transporta navedenih osoba angažuje taksi vozača Edhama

Majstorovića koji po uputi Arifa Čovića preuzima četiri državljana ..., i to Akarcorten

Salmana, Aksahin Vakkasa, Tapki Ayhana i Tapki Hacija, ispred prenoćišta „Villa

Una“ u Bihaću oko 21,00 sat, te iste prevozi u mjesto Šturlić, općina Cazin, gdje

migrante preuzimanju Almir Čović i Hasib Čović zv. „Sibić“ koji ih smiještaju na

njima poznatu lokaciju i pri tom od njih uzimaju iznos od 900 EUR kao dio naknade

za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske, da bi dana 11.05.2012. godine, u

vremenskom periodu od 03,00 do 04,00 sati, Husmir Čović migrante preveo u R.

Hrvatsku na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, gdje je iste

predao Danielu Mikšiću radi daljeg transporta prema Zagrebu, što je isti i učinio oko

06,20 sati, da bi NN osoba po imenu Hikmet, po prethodnom dogovoru od

11.05.2012. godine u 14,36 i 15,22 sata, na ime Esme Čović, preko osobe po

imenu Yilmaz Keray, putem Western Union sistema transfera novca, Arifu Čoviću

uplatio iznos od 450 EUR na ime ostatka naknade za prebacivanje gore navedenih

migranata u R. Hrvatsku.

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Almir Čović, Hasib Čović i Husmir Čović kao

članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja,

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

10

zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali, najprije

prihvat četiri migranata državljanina ..., a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih

migranata iz BiH u R. Hrvatsku.

Arif Čović, Almir Čović, Safet Šabić, Hasib Čović, Husmir Čović – zajedno sa NN

osobom, korisnikom telefonskih brojeva 063503483, 066139035 i 38269998418, i

Danielom Mikšićem, korisnikom telefonskog broja 385958672509,

12. Po prethodnom telefonskom dogovoru između Arifa Čovića i NN osobe, korisnika

telefonskih brojeva 063503483, 066139035 i 38269998418 od 07.04.2012. godine

u 13,42 sata, od 13.04.2012. godine u 12,54 sata, te iz tri komunikacije od dana

24.04.2012. godine, NN osoba na dane 10.05.2012. i 11.05.2012. godine sa Arifom

Čovićem dogovara preuzimanje grupe migranata na području mjesta Ćoralići,

općina Cazin, te prebacivanje istih na teritoriju R. Hrvatske, i to na benzinsku

pumpu u Sesvetama na autoputu prema Varaždinu, koji dogovor realiziraju dana

13.05.2012. godine na način da je NN osoba šest migranata uputila na područje

općine Cazin motornim vozilom kombi, marke Mercedes, plave boje, reg. oz. T84-

O-941, kojim je upravljao vozač Faruk Hrković, koji je migrante u Cazin dovezao

oko 12:15 sati, nakon čega Arif Čović angažuje Safeta Šabića i Hasiba Čovića, koji

motornim vozilom marke VW – Jetta, reg. oz. A64-O-119, te Almira Čovića koji

motornim vozilom marke VW – Golf II, reg. oz. T55-A-543, sprovode migrante koji

su se nalazili u motornom vozilu marke Mercedes do mjesta preuzimanja, nakon

čega oko 16,35 sati Husmir Čović zv. „Husko“ i Safet Šabić migrante, od kojih je

prethodno naplaćen iznos od 1.500 EUR, prevode na teritoriju R. Hrvatske na

mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, odnosno preko rijeke

Korane kod naselja Šturlić, općina Cazin, te predaju Danielu Mikšiću radi daljeg

prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, Almir Čović, Safet Šabić, Hasib Čović i Husmir,

Čović kao članovi njegove grupe, zajedno s njima poznatim osobama, iz koristoljublja,

zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali, najprije

prihvat šest migranata državljana ..., a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih

migranata iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljeg prabacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Arif Čović, Đulaga Čović, Šabić Safet, R.Č., Hasib Čović, Ale Čović i Husmir Čović –

zajedno sa NN osobom po imenu Hikmet, korisnikom telefonskog broja

905380154270,


imenu Hikmet od dana 23.05.2012. godine u 11,47 i 16,46 sati da se u svrhu

prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske u hotelu „Park“ u Bihaću nalazi grupa

migranata, te obavijesti Arifa Čovića od istog dana u 21,07 sati NN osobi po imenu

Hikmet da se prebacivanje odgađa za sutradan, dana 24.05.2012. godine Safet

Šabić je po uputi Arifa Čovića, sa lokacije pored hotela „Park“ u Bihaću, oko 15,30

sati preuzeo tri migranta, dok su Đulaga Čović motornim vozilom marke Hyundai,

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

11

reg. oz. KA 476 ET, i Č.R., koji je u tu svrhu angažovao Samira Tepića, motornim

vozilom marke VW – Golf II, reg. oz. T76-A-232, preuzeli oko 18,00 sati grupu od

ukupno šest migranata, svi prethodno od istih naplativši iznos od 50 EUR za uslugu

prihvata i prevoza do granice, te migrante predali Aletu Čoviću koji ih je smjestio u

štalu u blizini kuće Arifa Čovića u mjestu Šturlić, da bi također po uputi Arifa Čovića,

od migranata Ale Čović i Husmir Čović naplatili novčani iznos od 1.600 EUR kao

naknadu za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske, koji novac su predali Hasibu

Čoviću, nakon čega su Husmir Čović i Safet Šabić migrante preveli u R. Hrvatsku

na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, odnosno preko rijeke

Korane kod naselja Šturlić, općina Cazin, gdje ih je preuzeo Đulaga Čović radi

daljeg provođenja u dubinu teritorije R. Hrvatske i u zemlje zapadne Evrope,

Dakle, Arif Čović, kao organizator, a Đulaga Čović, Safet Šabić, R.Č., Hasib Čović, Ale

Čović i Husmir Čović, kao članovi njegove grupe, zajedno sa njima poznatom osobom, iz


najprije prihvat grupe migranata državljanina ..., a potom realizaciju ilegalnog prevođenja

tih migranata iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljeg prabacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Arif Čović, Hasib Čović, Safet Šabić, Husmir Šabić i Đulaga Čović – zajedno sa NN

osobom po imenu Hikmet, korisnikom telefonskog broja 905380154270,


imenu Hikmet u komunikacijama od dana 30.05.2012. godine od 13,02 do 15,34

sata da se u svrhu prebacivanja na teritoriju R. Hrvatske na benzinskoj pumpi pored

autobuske stanice u Bihaću nalazi jedan migranat, Hasib Čović i Safet Šabić, po

uputi Arifa Čovića, istog dana oko 15,40 sati motornim vozilom marke VW – Jetta,

crvene boje, reg. oz. A64-O-119, dolaze na lokaciju navedene benzinske pumpe, te

preuzimaju migranta o čemu obavještavaju Arifa Čovića i po uputi imenovanog

migrantu naplaćuju iznos od 50 EUR za uslugu prevoza, nakon čega Husmir Čović i

Safet Šabić oko 19,00 sati migranta prevode u R. Hrvatsku na mjestu koje nije

određeno za prelazak državne granice, prethodno naplativši iznos od najmanje 300

EUR za prevođenje, kojeg migranta preuzima Đulaga Čović koji ga zajedno sa

Husmirom Čovićem migranta prevozi oko 22,00 sata na njima poznatu lokaciju u

Zagrebu,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Đulaga Čović, Safet Šabić, Hasib Šabić i

Husmir Šabić kao članovi njegove grupe, zajedno sa njima poznatom osobom iz


najprije prihvat jednog migranata državljanina ..., a potom realizaciju ilegalnog prevođenja

tog migranta iz BiH u R. Hrvatsku.

Arif Čović, Hasib Čović, Husmir Čović, Đulaga Čović i Safet Šabić – zajedno sa NN


Mikšićem, korisnikom telefonskog broja 385958596138

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

12


Hikmet od 01.06.2012. godine od 15,20 sati da će u svrhu prebacivanja na teritoriju

R. Hrvatske na autobusku stanicu u Bihaću doći jedan migranat, te dogovora Arifa

Čovića sa Danielom Mikšićem za preuzimanje istog na teritoriji R. Hrvatske, istog

dana oko 19,40 sati Safet Šabić i Hasib Čović preuzimaju migranta na navedenoj

lokaciji, nakon čega od istog prvo naplaćuju iznos od 50 EUR za prihvat i prevoz do

granice, te nakon toga i iznos od 500 EUR za prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske,

da bi oko 20,30 sati istog dana Safet Šabić migranta preveo u R. Hrvatsku na

mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, kojeg migranta preuzimaju

Husmir Čović i Đulaga Čović, te istog prevoze u unutrašnjost teritorije R. Hrvatske i

oko 21,50 sati predaju Danielu Mikšiću radi daljeg prebacivanja u zemlje zapadne

Evrope,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Đulaga Čović, Safet Šabić, Hasib Čović i

Husmir Čović kao članovi njegove grupe, zajedno sa dvije njima poznate osobe iz


najprije prihvat jednog migranata državljanina ..., a potom realizaciju ilegalnog prevođenja

tog migranta iz BiH u R. Hrvatsku, radi daljnjeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Arif Čović, Hasib Čović, Husmir Čović, Đulaga Čović i Safet Šabić – zajedno sa NN

osobom po imenu Hikmet, korisnikom telefonskih brojeva 905380154270 i

905380526402,


Hikmet od 07.06.2012. godine od 13,54 sata da će u svrhu prebacivanja na teritoriju

R. Hrvatske na autobusku stanicu u Bihaću doputovati dva migranta, Safet Šabić i

Hasib Čović po nalogu Arifa Čovića u vremenskom periodu od 19,30 do 20,00 sati

istog dana prihvataju migrante na benzinskoj pumpi koja se nalazi u blizini

navedene autobuske stanice, te ih motornim vozilom marke VW – Jetta, reg. oz.

A64-O-119, odvoze do mjesta Šturlić gdje ih, prethodno od istih naplativši iznos od

50 EUR za uslugu prevoza do granice, predaju Husmiru Čoviću koji migrante

smiješta na njemu poznatoj lokaciji u Šturliću, da bi dana 08.06.2012. godine oko

12,50 sati Đulaga Čović i Safet Šabić migrante preveli u R. Hrvatsku na mjestu koje

nije određeno za prelazak državne granice, odnosno preko rijeke Korane na

području naselja Šturlić, nakon čega su ih po dogovoru između Arifa Čovića i NN

osobe po imenu Hikmet odvezli na autobusku stanicu u Zagrebu, dok je po

prethodnom dogovoru NN osoba po imenu Hikmet, preko osobe po imenu

Abdurrahman Akyüz, poslala Arifu Čoviću, na ime Safeta Šabića, putem Western

Union sistema transfera novca, iznos od 500 EUR kao naknadu za prebacivanje

navedena dva migranta na teritoriju R. Hrvatske, koji novčani iznos je Safet Šabić

podigao na teritoriji R. Hrvatske,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Đulaga Čović, Safet Šabić, Hasib Čović i

Husmir Čović kao članovi njegove grupe, zajedno sa jednom njima poznatom osobom iz


S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

13

najprije prihvat dva migranta državljanina ..., a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tih

migranata iz BiH u R. Hrvatsku.

Arif Čović, Almir Čović, Husmir Čović, Hasib Čović i Safet Šabić – zajedno sa NN

osobom po imenu Rahman, korisnikom telefonskog broja 385921767423, Danielom

Mikšićem, korisnikom telefonskih brojeva 385958596138 i 385998550254, i NN

osobom, korisnikom telefonskog broja 385921588622,


Rahman od 30.06.2012. godine u 11,58 sati da će u svrhu prebacivanja na teritoriju

R. Hrvatske u Bihać stići jedan migrant, te nakon dogovora Arifa Čovića i Daniela

Mikšića u vezi preuzimanja migranta, Almir Čović i Husmir Čović su oko 17,45 sati

prihvatili navedenog migranta, korisnika telefonskog broja 38765642266, te istog

odvezli u mjesto Šturlić i predali Hasibu Čoviću, da bi oko 19,07 sati Arif Čović sa

NN osobom, korisnikom telefonskog broja 385921588622, dogovorio naknadu od

350 EUR za prebacivanje tog migranta na teritoriju R. Hrvatske, od kojeg iznosa

150 EUR je NN osoba trebala platiti Danielu Mikšiću, nakon čega su oko 22,00 sata

Husmir Čović i Safet Šabić migranta preveli na teritoriju R. Hrvatske na mjestu koje

nije određeno za prelazak državne granice, odnosno preko rijeke Korane, na

području naselja Šturlić, i predali ga Danielu Mikšiću, koji je migranta prevezao dalje

do Zagreba i predao NN osobi, korisniku telefonskog broja 385921588622,

Dakle, Arif Čović kao organizator grupe, a Almir Čović, Safet Šabić, Hasib Čović i Husmir

Čović kao članovi njegove grupe, zajedno sa njima poznatim osobama iz koristoljublja,

zajedničkim djelovanjem i koordiniranim aktivnostima omogućili i realizovali najprije prihvat

jednog migranata državljanina ..., a potom realizaciju ilegalnog prevođenja tog migranta iz

BiH u R. Hrvatsku.

Odnosno, da su:

Arif Čović, organizovao i rukovodio grupom ljudi, koju grupu je pored njega činilo još

najmanje sedam lica, Mesud Begić, organizovao i rukovodio grupom ljudi koju grupu je

pored njega činilo još najmanje 10 lica, koje grupe su postojale u vremenskom periodu od

januara do jula 2012. godine, i koje grupe, odnosno članovi tih grupa su djelovali

sporazumno i zajednički, s ciljem izvršenja krivičnih djela krijumčarenja ljudi iz člana 189.

KZ BiH, koja krivična djela su i izvršili tako što su u namjeri pribavljanja za sebe

protivpravne imovinske koristi, nedozvoljeno prevodili ili omogućavali prevođenje

migranata preko državne granice BiH i Hrvatske, koju imovinsku korist su i pribavili

zajedničkim djelovanjem Arifa Čovića kao organizatora grupe i Almira Čovića, Đulage

Čovića, Hasiba Čovića, Ale Čovića, Husmira Čovića, Safeta Šabića i R.Č., kao članova

njegove grupe, u iznosu od najmanje 15.563,00 EUR i 1.181,31 BAM, nedozvoljenim

prevođenjem preko državne granice iz BiH u R. Hrvatsku ukupno 58 državljana ... i to u 18

navrata, te zajedničkim djelovanjem Mesuda Begića kao organizatora i S.R.E. kao člana

njegove grupe, koji je imao ulogu posrednika i vršio prihvat migranata, te koju grupu je

pored njega činilo još najmanje devet lica i to Kabatas Coskun, Kelher Janez, Boris

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

14

Aljinović, Jurica Šunjić, Šefik Šabanović, Mladen Sinković, Safet Vidmar, Goran Kusunić,

Olgun Kabatas, te više njima poznatih osoba, u iznosu od najmanje 45.300,00 EUR-a

stečenih nedozvoljenim prevođenjem preko državne granice iz BiH u R. Hrvatsku, te iz R.

Hrvatske u R. Sloveniju ukupno 34 državljana ..., odnosno da su u okviru dvije grupe ljudi

formiranih s ciljem učinjenja krivičnih djela propisanih KZ BiH, počinili produžena krivična

djelo Krijumčarenja osoba iz člana 189. KZ BiH,

Čime su:

1. Almir Čović, radnjama iz tačaka 1, 2, 6, 7, 8, 9, 11, 12 i 17 izreke presude ( tačke 7,

8, 13, 14, 15, 16, 18, 19. i 25. Optužnice), počinio krivično djelo Udruživanje radi

činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 2. u sticaju sa produženim krivičnim djelom

Krijumčarenje ljudi iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona,

2. Đulaga Čović, radnjama iz tačaka 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 13, 14, 15 i 16 izreke presude

(tačke 7, 8, 9, 11, 12, 16, 17, 20, 21, 22 i 23 optužnice), počinio krivično djelo

Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 2. u sticaju sa produženim

krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54.

istog Zakona,

3. Ale Čović, radnjama iz tačaka 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 13 izreke presude (tačkama 9, 11, 12,

13, 14, 15 i 20 Optužnice), počinio krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnih

djela iz člana 249. stav 2. u sticaju sa produženim krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi

iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona,

pa Sud, na osnovu primjene navedenih zakonskih propisa i uz primjenu odredbi iz člana

39., 40., 42., 48., 49., 50. stav 1. tačka d) i 53. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine:

Optuženom Almiru Čoviću

Za krivično djelo iz člana 249. stav 2. KZ BiH, utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 6

(šest) mjeseci,

A za krivično djelo iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona

utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

Sud optuženog Almira Čovića

OSUĐUJE

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNU) GODINU

Na osnovu člana 56. KZ BiH, u izrečenu zatvorsku kaznu optuženom Almiru Čoviću,

uračunava se vrijeme koje je proveo u pritvoru, počev od dana 10.07.2012. godine, pa do

03.08.2012. godine, računajući i dane lišenja slobode, a prema Rješenju Suda BiH broj:

S1 2 K 009401 12 Krn od 12.07.2012. godine.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

15

Optuženom Đulagi Čoviću


(šest) mjeseci,

A za krivično djelo iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona,

utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

Sud optuženog Đulagu Čovića

OSUĐUJE


Na osnovu člana 56. KZ BiH, u izrečenu zatvorsku kaznu optuženom Đulagi Čoviću,



S1 2 K 009401 12 Krn od 12.07.2012. godine.

Optuženom Ale Čoviću


(šest) mjeseci,

A za krivično djelo iz člana 189. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. istog Zakona,

utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

Sud optuženog Ale Čovića

OSUĐUJE


Na osnovu člana 56. KZ BiH, u izrečenu zatvorsku kaznu optuženom Ale Čoviću,



S1 2 K 009401 12 Krn od 12.07.2012. godine.

Zatim, na osnovu odredbi člana 69. tačka d) KZ BiH i člana 74. KZ BiH, optuženima se

izriče mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, te se od optuženog Almira Čovića

oduzimaju predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične

policije BiH, broj: 17-13-3-04-608-3/12 od 10.07.2012. godine, i to: Certifikat ULTRA

kartice korisničkog broja: 38761561176, Mobilni telefon marke NOKIA, sivo-crne boje, sa

pripadajućom SIM karticom, IMEI broj: 35935903485558, Papirić sa određenim

telefonskim brojevima, List bijelog papira na kojem se nalaze važni brojevi familije Čović,

zatim od optuženog Đulage Čovića imaju oduzeti predmeti navedeni u Potvrdi o

privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-08-2-35/12 od

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

16

10.02..2012. godine, i to: Mobilni telefon marke Samsung, crne boje, sa pripadajućom SIM

karticom, IMEI broj 358668036347153, SIM kartica Mobi star serijskog broja:

6039314039533396, SIM kartic VIP serijskog broja: 8933591109060608582V02, Papir za

umotavanje “Canaba” jedna kutija, a od optuženog Ale Čovića oduzimaju se predmeti

navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-

13-3-04-609-3/12 od dana 10.07.2012. godine, i to: Mobilni telefon marke NOKIA, model

1680c-2, telefon oštećenog displeja, IMEI broj: 356042/03/435097/7, Mobilni telefon marke

NOKIA, telefon oštećen, displej oštećen, sa pripadajućom SIM karticom Ulta BiH mobile

broj: 8938761000345306320, Mobilni telefon marke MOTOROLA, broj-model BR50, bez

SIM kartice, Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj: 357657-03-730488-4,

Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj: 354239-02-356915-1, Certifikat BH

mobile sa korištenom SIM karticom broj: 830761497282 i SIM karticom broj:

8938762020142820124, Mobilni teledon marke Samsung, sa pripadajućom SIM karticom

BH mobile, IMEI broj: 35599002122829/4, Certifikat BH mobile korisničkog broja

38761288370, serijskog broja: 8938761000345306320.

Na osnovu članova 110. i 111. KZ BiH, optuženima Almiru Čoviću, Đulagi Čoviću i Ale

Čoviću, nalaže se da vrate novčani iznos srazmjeran imovinskoj koristi pribavljenoj

krivičnim djelom, za radnje opisane u izreci presude, u visini od po 3.000,00 (trihiljade)

KM, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravosnažnosti presude.

Na osnovu člana 188. stav 1. ZKP BiH, optuženi se obavezuju naknaditi troškove

krivičnog postupka, o kojim troškovima će Sud donijeti posebno rješenje po pribavljanju

potrebnih podataka.

Obrazloženje

1. Tok postupka

Nakon provedenog postupka pred ovim pretresnim vijećem, donošenja i javnog

objavljivanja izreke ove presude, Sud u obrazloženju izlaže i obrazlaže bitne razloge koji

su bili odlučni za donošenje ovakve presude, temeljeći isto na analizi činjeničnog opisa

predmetne optužnice, na ocjeni provedenih dokaza, sa razlozima koje odlučne činjenice

ovo vijeće uzima kao dokazane ili nedokazane, kao i na rješenju određenih procesno

pravnih i materijalno pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i

krivična odgovornost optuženih i pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona

na optužene i njihova djela. Sud je savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa

ostalim dokazima, dovodeći ih u vezu sa odbranama optuženih, te donio odluku kao u

izreci presude, temeljeći istu na činjenicama i dokazima koji su izneseni na javnom i

usmenom glavnom pretresu.

Optužnicom Tužilaštva Bosne i Hercegovine, broj T20 0 KTO 0003381 12 od 27.11.2014.

godine, koja je potvrđena dana 02.12.2014. godine, Almir Čović, Đulaga Čović i Ale Čović,

optuženi su da su počinili krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH,

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

17

u sticaju sa produženim krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi i člana 189. stav 1. KZ BiH.

Na nastavku glavnog pretresa, održanog dana 03.02.2016. godine, Sud je konstatovao da

je Tužilaštva BiH dostavilo izmijenjenu i preciziranu optužnicu broj T20 0 KTO 0003381 12

od 20.01.2016. godine, u skladu sa članom 275. ZKP BiH, s obzirom da izvedeni dokazi

nisu ukazivali na to da je učinjeno krivično djelo iz člana 250. KZ BiH, pa je izmijenjen

činjenični opis optužnice, na način da su izuzeti oni dijelovi koji nisu dokazani. U

konkretnom slučaju, optuženi su postupali u određenom obliku udruživanja, odnosno

djelovali su kao organizovana grupa ljudi, koja po svojoj definiciji odgovara krivičnom djelu

iz člana 249. KZ BiH, iz kojeg razloga je izvršena promjena pravne kvalifikacije, pa se

izmijenjenom optužnicom optuženima na teret stavilo krivično djelo Udruživanje radi

činjenja krivičnih djela iz stava 2. navedenog člana.

Optuženi Almir Čović, Đulaga Čović i Ale Čović su se dana 25.04.2015. godine, izjasnili da

nisu krivi po svim tačkama optužnice, po kojima se terete, pred sudijom za prethodno

saslušanje, nakon čega je kompletan spis upućen pretresnom vijeću, radi zakazivanja

glavnog pretresa.

Nakon zakazivanja glavnog pretresa, Sudu su dostavljeni sporazumi o priznanju krivnje,

zaključeni između Tužilaštva BiH i optuženih Arifa Čovića, Husmira Čovića i Hasiba

Čovića, dana 17.02.2016. godine, optuženog Mesuda Begića, dana 16.03.2016. godine,

te optuženog Safeta Šabića dana 30.03.2016. godine, u prisustvu njihovih branilaca. Za

svaki od dostavljenih sporazuma provedena je procedura propisana članom 231. stav 6.

ZKP BiH, te je nakon razmatranja i donošenja odluke o prihvatanju isith, postupak u

odnosu na one optužene koji su na ovaj način priznali krivnju, razdvajan i dalje vođen pod

drugim brojem.

Radi obezbjeđenja prisustva optuženih i uspješnog vođenja krivičnog postupka, prema

optuženima Almiru Čoviću, Đulagi Čoviću i Aletu Čoviću je tokom postupka primjenjivana

mjera pritvora, po Rješenju Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 12.07.2012. godine.

2. Provedeni dokazi

2.1. Tužilaštvo BiH

U toku glavnog pretresa, po prijedlogu Tužilaštva BiH saslušani su svjedoci Edham

Majstorović zvani Edo, Sadeta Alibegović, Elvir Mustafić, Samir Čaušević i Asmir

Omerčević. U svojstvu vještaka saslušani su Vehid Selimbegović i Goran Miletić.

U spis su uloženi i sljedeći materijalni dokazi:

DT-1 Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu i izvršiocima Granične policije BiH, Centralni

istražni ured, broj 17-08-2-04-13-5-KU-10/12 od 09.07.2012. godine; DT-1.1. Izvod iz

evidencije prelazaka državne granice za lica Begić Mesud, Tozsu Halil, Bayri Onder i Gilgil

Mehmet za dan 19.04.2012. godine; DT-1.2. Izvod iz evidencije prelazaka državne granice

za lica Bayri Onder, Tozsu Halil i Gilgil Mehmet za dan 17.04.2012. godine; DT-1.3. Izvod

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

18

iz evidencije prelazaka državne granice za lice Begić Mesud za dan 19.04.2012. godine;

DT-1.4. Izvod iz evidencije prelazaka državne granice za lica Anar Erdal, Gunay Omer,

Oltan Remzi, Anar Erdal, Boyraz Emrah i Begić Mesud za dan 25.04.2012. godine; DT-2

Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od

06.09.2012. godine; DT- 2.1. Dopis Službe za poslove sa strancima broj 18.5.2-07.6-3482-

4/12 DP od 03.09.2012. godine; DT- 3 Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured,

broj 17-08-2-04-23-159/12 od 11.07.2012. godine; DT- 4 Dopis Županijskog Suda u

Zagrebu broj 24 Kir-US-345/12 od 12.09.2012. godine, DT- 4.3. Nalog Županijskog Suda u

Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 20.04.2012. godine, DT- 4.4. Nalog Županijskog Suda u

Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 03.05.2012. godine, DT- 4.5 Nalog Županijskog Suda u





Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 13.02.2012. godine, DT- 4.10. Nalog Županijskog Suda

u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 15.02.2012. godine, DT- 4.11. Nalog Županijskog

Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 24.02.2012. godine, DT- 4.12 Nalog

Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 19.03.2012. godine, DT- 4.13

Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 20.03.2012. godine, DT-

4.14 Nalog Županijskog Suda u Zagrebu broj 21 Kir-Us-453/11 od 22.03.2012. godine,

DT- 4.15 Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne

granice, broj 511-01-66-OGR-4656/05-11 MS od 26.01.2012. godine, DT- 4.16 Izvješće

MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne granice, broj 511-01-

66-OGR-4656/06-11 JB od 27.01.2012. godine, DT- 4.17 Izvješće MUP-a R. Hrvatske,

Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne granice, broj 511-01-66-OGR-4656/10-11

JB od 08.02.2012. godine, DT- 4.18. Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za

provedbu nadzora državne granice, broj 511-01-66-OGR-4656/16-12 DN/IB od

05.03.2012. godine, DT- 4.19. Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu

nadzora državne granice, broj 511-01-66-OGR-4656/18-2-12 ZJ od 29.03.2012. godine,

DT- 4.20. Izvješće MUP-a R. Hrvatske, Mobilna jedinica za provedbu nadzora državne

granice, broj 511-01-66-OGR-4656/21-12 MŠ od 19.04.2012. godine, DT- 4.21. Posebno

izvješće MUP-a R. Hrvatske, PNUSKOK, Odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog

kriminaliteta Zagreb, broj 511-01-77-612/329-XII-11 GV od 10.07.2012. godine, DT- 4.22

Zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija Secgin Recep Emira broj 511-01-77-612/329-

XII-11 od 10.07.2012. godine, DT- 4.23 Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od

Matić Snježane broj 511-01-77-612/329-XII-11 od 10.07.2012. godine, DT- 4.24 Potvrda o

privremenom oduzimanju predmeta od Matić Snježane broj 511-01-77-612/329-XII-11 od

10.07.2012. godine, DT- 4.25 Izvješće PNUSKOK-a, Odjel Zagreb, od 12.07.2012. godine,

DT- 4.26 Presuda …, DT- 4.27 DVD medij označen kao „05.03.2012., 06.03.2012. (Begić

+ Emir), 28.03.2012. (Begić)“, DT- 4.28 CD medij označen brojem 1 (Mikšić Daniel –

095/8474639), DT- 4.29 CD medij označen brojem 2 (Mikšić Daniel – 095/8596138), DT-

4.30 CD medij označen brojem 3 (Mikšić Daniel – 095/8759600), DT – 4.31 CD medij

označen brojem 4 (Mikšić Daniel – 095/8483902), DT- 4.32 CD medij označen brojem 5

(Mikšić Daniel – 095/8493144), DT- 4.33 CD medij označen brojem 6 (Mikšić Daniel –

095/8485481), DT- 4.34 CD medij označen brojem 7 (Mikšić Daniel – 095/8672509), DT-

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

19

4.35 CD medij označen brojem 8 (Mikšić Daniel – 095/8598047), DT- 4.36 5 CD medij

označen brojem 9 (Mikšić Daniel – 099/7704867), DT- 4.37 CD medij označen brojem 10

(Mikšić Daniel – 099/8550254), DT- 4.38 CD medij označen brojem 11 (Mikšić Daniel –

35613001162752), DT- 4.39 CD medij označen brojem 12 (Begić Mesud – 38766082474),

DT- 4.40 CD medij označen brojem 13 (Begić Mesud – 38762699158), DT- 4.41 CD medij

označen brojem 14 (Begić Mesud – 099/7512292), DT- 4.42 CD medij označen brojem 15

(Secgin Recep Emir – 092/1707994), DT- 4.43 CD medij označen brojem 16 (NN Emir –

092/1707994), DT- 4.44 CD medij označen brojem 17 (Janez Kelhar – 099/5139881), DT-

4.45 CD medij označen brojem 18 (Čović Đulaga – 091/7690648), DT- 4.46 CD medij

označen brojem 19 (Čović Arif – 38761457463), DT- 4.47 CD medij označen brojem 20

(Čović Arif – 38762638375), DT- 4.48 CD medij označen brojem 21 (Čović Arif –

38762618074), DT- 4.49 CD medij označen brojem 22 (NN Arif – 38761020535), DT-5

Dopis Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta R. Hrvatske broj KR-US-

129/14 od 18.02.2014. godine, DT- 7 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od

02.04.2012. godine, DT- 8 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 18.04.2012.

godine, DT-9 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 19.04.2012. godine, DT-10

Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 27.04.2012. godine, DT-11 Naredba

Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 21.05.2012. godine, DT-12 Naredba Suda BiH

broj S1 2 K 009401 12 Krn od 23.05.2012. godine, DT-13 Naredba Suda BiH broj S1 2 K

009401 12 Krn od 30.05.2012. godine, DT-14Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12

Krn od 18.06.2012. godine, DT-15 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od

21.06.2012. godine, DT-16 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od 04.07.2012.

godine, DT-17 Izvještaj o provođenju posebnih istražnih radnji Granične policije BiH,

Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 09.08.2012. godine, DT- 17.1 DVD

medij označen kao „OA LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS PORUKE; od 03.04.2012. do

02.06.2012. godine; LOKA 01, LOKA 02, LOKA 03, LOKA 04“, DT- 17.2 DVD medij

označen kao „OA LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS PORUKE; od 03.04.2012. do 02.06.2012.

godine; LOKA 09, LOKA 10, LOKA 11, LOKA 12, LOKA 14, LOKA 15, LOKA 16, LOKA

18, LOKA 19, LOKA 20, LOKA 22, LOKA 23“, DT- 17.3 DVD medij označen kao „OA

LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS PORUKE; od 03.04.2012. do 02.06.2012. godine; LOKA 24,

LOKA 25, LOKA 26, LOKA 27, LOKA 29, LOKA 30“, DT- 17.4 DVD medij označen kao

„OA LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS PORUKE; od 03.07.2012. do 25.07.2012. godine; LOKA

01, LOKA 02, LOKA 03, LOKA 09, LOKA 12, LOKA 15, LOKA 18, LOKA 24, LOKA 26,

LOKA 29, LOKA 32“, DT- 17.5 DVD medij označen kao „OA LOKA: AUDIO ZAPISI I SMS

PORUKE; od 03.06.2012. do 02.07.2012. godine; LOKA 01, LOKA 02, LOKA 03, LOKA

09, LOKA 15, LOKA 18, LOKA 24, LOKA 26, LOKA 27, LOKA 28, LOKA 29“, DT- 17.6

DVD medij označen kao „Prilog službenim zabilješkama; FOTO I VIDEO MATERIJALI“,

DT-18 Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od

27.07.2012. godine, DT- 18.1. Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured,

broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 12 (Čović Arif) i Loka 3

(Čović Almir) – događaj od 13.04.2012. godine, DT- 18.2 Transkripti Granične policije BiH,

Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 12

(Čović Arif) i Loka 3 (Čović Almir) – događaj od 14.04.2012. godine, DT- 18.3 Transkripti

Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012.

godine za mete Loka 9 (Begić Mesud), Loka 12 (Čović Arif), Loka 15 (Čović Arif), Loka 2

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

20

(Čović Đulaga) i Loka 3 (Čović Almir) – događaj od 19.04.2012. godine, DT- 18.4

Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od

25.07.2012. godine za mete Loka 12 (Čović Arif), Loka 15 (Čović Arif), Loka 9 (Begić

Mesud) i Loka 2 (Čović Đulaga) – događaj od 26.04.2012. godine, DT- 18.4.1 Službena

zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-482/12 od

26.04.2012. godine, DT- 18.5 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj

17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 12 (Čović Arif), Loka 15 (Čović

Arif), Loka 3 (Čović Almir) i Loka 2 (Čović Đulaga) – događaj od 27.04.2012. godine, DT-

18.6.2 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-

696/12 od 27.06.2012. godine, DT- 18.7 Transkripti Granične policije BiH, Centralni

istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 18 (Čović

Arif), Loka 15 (Čović Arif) i Loka 3 (Čović Almir) – događaj od 02.05.2012. godine, DT-


698/12 od 27.06.2012. godine, DT- 18.7.2 Službena zabilješka Granične policije, JGP

Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-699/12 od 27.06.2012. godine, DT – 18.8 Transkripti


godine za mete Loka 3 (Čović Almir), Loka 12 (Čović Arif – NN korisnik), Loka 15 (Čović

Arif) i Loka 18 (Čović Arif) – događaj od 04/05.05.2012. godine, DT- 18.8.1 Službena

zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-700/12 od

27.06.2012. godine, DT- 18.9 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj

17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 2 (Čović Đulaga), Loka 3

(Čović Almir), Loka 15 (Čović Arif) i Loka 18 (Čović Arif) – događaj od 09.05.2012. godine,

DT-18.9.1 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-



Đulaga), Loka 15 (Čović Arif) i Loka 18 (Čović Arif) – događaj od 10.05.2012. godine, DT-




Almir), Loka 12 (Čović Arif), Loka 15 (Čović Arif) i Loka 18 (Čović Arif) – događaj od

10/11.05.2012. godine, DT- 18.11.1 Službena zabilješka Granične policije, JGP Velika

Kladuša, broj 17-13-3-04-68-527/12 od 11.05.2012. godine, DT- 18.12 Transkripti


godine za mete Loka 3 (Čović Almir), Loka 12 (Čović Arif), Loka 15 (Čović Arif) i Loka 18

(Čović Arif) – događaj od 13.05.2012. godine, DT- 18.13 Transkripti Granične policije BiH,

Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 2

(Čović Đulaga), Loka 15 (Čović Arif), Loka 18 (Čović Arif), Loka 24 (Čović Arif) i Loka 29

(Šabić Safet) – događaj od 24.05.2012. godine, DT-18.13.1 Službena zabilješka Granične

policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-580/12 od 30.05.2012. godine, DT- 18.14

Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-159/12 od

25.07.2012. godine za mete Loka 15 (Čović Arif), Loka 18 (Čović Arif), Loka 24 (Čović Arif)

i Loka 29 (Šabić Safet) – događaj od 30.05.2012. godine, DT- 18.14.1 Službena zabilješka

Granične policije, JGP Velika Kladuša, broj 17-13-3-04-68-707/12 od 27.06.2012. godine,

DT- 18.15 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-23-

159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 02 (Čović Đulaga), Loka 15 (Čović Arif), Loka

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

21

18 (Čović Arif), Loka 24 (Čović Arif) i Loka 29 (Šabić Safet) – događaj od 01/02.06.2012.

godine, DT- 18.16 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-

04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 02 (Čović Đulaga), Loka 15 (Čović

Arif), Loka 18 (Čović Arif), Loka 24 (Čović Arif) i Loka 29 (Šabić Safet) – događaj od

07/08.06.2012. godine, DT- 18.18 Transkripti Granične policije BiH, Centralni istražni ured,

broj 17-08-2-04-23-159/12 od 25.07.2012. godine za mete Loka 3 (Čović Almir), Loka 15

(Čović Arif) i Loka 18 (Čović Arif) – događaj od 30.06.2012. godine, DT-19 Dopis Granične

policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-4-23-466/12 od 24.12.2012. godine, DT-

19.1 Izvještaj o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi mobitela i SIM kartica Granične

policije broj 17-08-1-FT-012/12 od 19.12.2012. godine (izvještaj 1/2), DT- 19.2 Izvještaj o

izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi mobitela i SIM kartica Granične policije broj 17-08-1-

FT-012/12 od 19.12.2012. godine (izvještaj 2/2), DT- 19.3 DVD medij označen kao „DVD 1

- Izvještaj o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi mobitela i SIM kartica 17-08-1-FT-

012/12 od 19.12.2012. godine“, DT-20 Dopis Granične policije BiH, Centralni istražni ured,

broj 17-08-2-04-23-159/12 od 30.08.2012. godine, DT- 20.1 Analiza i objašnjenje grafičkog

prikaza ostvarenih telefonskih kontakata u OA „Loka“ Granične policije, Centralni istražni

ured, broj 17-08-3-int-638/13 od 02.08.2013. godine, DT- 20.2 DVD medij označen kao

„DVD; OA LOKA; 17-08-2-04-23-159/12 od 02.08.2013. godine“, DT- 20.3 Dopis Granične

policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-3-04-23-466/12 od 06.02.2014. godine sa

ispravljenom stranicom 4. izvještaja od 02.08.2012. godine, DT- 20.4 Grafikoni označeni

kao „događaji 1. do 6. – mjere MUP-a RH“, DT- 20.5 Grafikoni označeni kao „događaji 01

do 18 – OA Loka“, DT- 20.6 Grafikoni označeni kao „grafikon 1. do 3. – grafički prikaz veza

na osnovu imenika prema forenzičkom izvještaju“, DT- 21 Dopis Službe za poslove sa

strancima broj 18.5.2-07.6-5090-2/13 DP od 26.11.2013. godine, DT- 22 Dopis Državne

agencije za istrage i zaštitu broj P-16-03-04-3-566-9/12 od 10.08.2012. godine, DT- 22.1

Dopis firme Tenfore broj BL 12-264 od 18.07.2012. godine sa izvodima iz evidencije o

novčanim transferima u prilogu, DT- 25 Naredba Suda BiH broj S1 2 K 009401 12 Krn od

06.07.2012. godine, DT- 25.4 Zapisnik o pretresanju prostorija Čović Aleta Granične

policije BiH broj 17-13-3-04-609-1/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.5 Potvrda o

privremenom oduzimanju predmeta od Čović Aleta Granične policije BiH broj 17-13-3-04-

609-3/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.5.1 Mobilni telefon marke Nokia, model 1680C-2,

IMEI br. 356042/03/435097/7, DT- 25.5.2 Mobilni telefon marke Nokia sa SIM karticom

Ultra BH-mobile, ser. broj 8938761000345306320, DT- 25.5.3 Mobilni telefon marke

Motorola, model br. 50, bez SIM kartice, DT- 25.5.4 Mobilni telefon marke LG, bez SIM

kartice, IMEI broj 357657-03-730488-4, DT- 25.5.5 Mobilni telefon marke LG, bez SIM

kartice, IMEI broj 354239-02-356915-1, DT- 25.5.6 Certifikat BH-mobile sa korisničkom

SIM karticom broja 838761497282 i SIM karticom broj 8938762020142820124, DT- 25.5.7

Mobilni telefon marke Samsung, IMEI 35599002122829/4 sa pripadajućom SIM karticom

ser. broja 8938761000343811537, DT- 25.5.8 Certifikat BH mobile korisničkog broja

38761288370, ser. broja 8938761000345306320, DT- 25.6 Zapisnik o pretresanju

motornog vozila marke Hyundai – Santa Fe, reg. oz. KA 467 ET Čović Đulage Granične

policije BiH broj 17-08-2-04-23-159-II-6/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.7 Potvrda o

privremenom oduzimanju predmeta od Čović Đulage Granične policije BiH broj 17-08-2-

35/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.7.1 Mobilni telefon marke Samsung crne boje, IMEI

broj 358668036347153 sa pripadajućom SIM karticom, telefon uključen, DT- 25.7.2 SIM

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

22

kartica Mobi-Star, ser. br. 6039314039533396, DT- 25.7.3 SIM kartica VIP ser. br.

8938591109060608582V02, DT- 25.16 Zapisnik o pretresanju osobe Čović Almira

Granične policije BiH broj 17-13-3-04-608-1/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.17 Zapisnik

o pretresanju lica, stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari Čović Almira Granične policije

BiH broj 17-13-3-04-608-2/12 od 10.07.2012. godine, DT- 25.18 Potvrda o privremenom

oduzimanju predmeta od Čović Almira Granične policije BiH broj 17-13-3-04-608-3/12 od

10.07.2012. godine, DT-25.18.1 Certifikat SIM kartice Ultra, korisničkog broja

38761561173, DT- 25.18.2 Mobilni telefon marke Nokia, sivo crne boje, IMEI broj

359359034855558, sa pripadajućom SIM karticom ser. broja 8938761000345020053,

DT-28 Zapisnik Granične policije BiH o saslušanju svjedoka Pulat Alpera broj 17-08-2-04-

51/12 od 30.05.2012. godine (pod uslovima iz člana 273. stav 2. ZKP BiH), DT-28.1

Zapisnik Granične policije BiH o prepoznavanju osoba broj 17-08-2-04-23-159-1/12 od

30.05.2012. godine, DT-29 Zapisnik Granične policije BiH o saslušanju svjedoka Yasar

Oktaya broj 17-08-2-04-52/12 od 30.05.2012. godine (pod uslovima iz člana 273. stav 2.

ZKP BiH), DT- 29.2 Zapisnik Granične policije BiH o prepoznavanju osoba broj 17-08-2-

04-23-159-4/12 od 30.05.2012. godine, DT- 29.3 Zapisnik Granične policije BiH o

prepoznavanju osoba broj 17-08-2-04-23-159-5/12 od 30.05.2012. godine, DT- 34

Zapisnik Granične policije BiH o saslušanju svjedoka Burhan Dogan broj 17-08-2-04-27/12

od 16.03.2012. godine (pod uslovima iz člana 273. stav 2. ZKP BiH), DT- 34.1 Zapisnik

Granične policije BiH o prepoznavanju osoba broj 17-08-2-04-27/12 od 16.03.2012.

godine sa fotoalbumom, DT- 45 Izvod iz kaznene evidencije MUP-a Unsko – sanskog

kantona, PS Cazin, broj 05-07/06-2-04-3-148/14 od 24.02.2014. godine

Dodatni materijalni dokazi Tužilaštva BiH:

DDT-1 Dopis Tužilaštva BiH br. T20 0 KT 0003381 12 od 13.07.2012. godine upućen

Ministarstvu pravde BiH sa zamolnicom Tužilaštva BiH br. T20 0 KT 0003381 12 od

13.07.2012. godine za pružanje međunarodne pravne pomoći naslovljenoj na mjerodavno

tijelo Republike Hrvatske kao prilogom, DDT-2 Akt Ministarstva pravde BiH br. 07-14-5-

7379/12 od 25.10.2012. godine; DDT-3 Obavještenje Tužilaštva BiH br. T20 0 KT 0003381

12 od 16.07.2012. godine o otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacija

upućeno Sudu BiH sa dostavnicom o urednoj dostavi; DDT-4 Zapisnik Tužilaštva BiH br.

T20 0 KT 0003381 12 od 19.07.2012. godine o otvaranju predmeta; DDT-5 Dopis

Tužilaštva BiH br. T20 0 KTO 0003381 12 od 06.10.2015. godine upućen Ministarstvu

pravde BiH sa zamolnicom Tužilaštva BiH br. T20 0 KTO 0003381 12 od 06.10.2015.

godine za pružanje međunarodne pravne pomoći naslovljenoj na Županijski Sud u

Zagrebu; DDT-6 Akt Ministarstva pravde BiH br. 08-14-5-9470/12 od 12.11.2015. godine;

DDT- 7 Presuda …; DDT- 8 Akt Tužilaštva BiH br. T20 0 KTO 0003381 12 od 31.03.2016.

godine upućen Direkciji za koordinaciji policijskih tijela BiH; DDT-9 Akt NCB Interpola

Sarajevo br. 20-04/1-14-9-I-OK-1828-2/16-17 od 04.04.2016. godine; DDT-10 Akt

Tužilaštva BiH br. T20 0 KTO 0003381 12 od 08.04.2016. godine upućen Direkciji za

koordinaciji policijskih tijela BiH; DDT-11 Akt NCB Interpola Sarajevo br. 20-04/1-14-9-I-

OK-1828-4/16-17 od 18.04.2016. godine; DDT-12 Presuda ….; DDT- 13 Presuda …; DDT-

14 Presuda …

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

23

2.2. Dokazi odbrane

Odbrane optuženih Almira Čovića, Đulage Čovića i Almira Čovića nisu u toku postupka

stavljali prijedlog za provođenje dokaza.

3. Završne riječi

3.1. Završne riječi Tužilaštva BiH

Tužilaštvo se u svojim završnim riječima prije svega osvrnulo na pitanje zakonitosti dokaza

izvedenih na glavnom pretresu, i to onih nastali primjenom posebnih istražnih radnji po

Naredbama Suda BiH, te onih pribavljenih putem instituta međunarodne pravne pomoći. U

tom smislu, Tužilaštvo je istaklo da su svi dokazi pribavljeni u skladu sa zakonom, te da su

prigovori odbrane neosnovani. Kada je u pitanju zakonitost dokaza tužilaštva označenih

pod rednim brojem od 7-16, odnosno naredbe Suda BiH o provođenju posebnih istražnih

radnji, i to nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, te tajnog praćenja i tehničkog

snimanja osoba, sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima, Tužilaštvo je stava da

predmetne naredbe sadrže dovoljno konkretizacije u pogledu činjenične osnove i dokaza

na osnovu kojih je Sud utvrdio postojanje osnova sumnje, samim tim što je izvršio uvid u

svaki pojedinačni prijedlog Tužilaštva koji je sadržavao osnov i dokaze iz kojih proizilazi,

zbog čega je Sud i našao osnovanim izdati takve naredbe, iz kojeg razloga nije došlo do

povrede odredbe člana 122. ZKP niti člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih

prava i osnovnih sloboda. U odnosu na dokaze koji su pribavljeni putem međunarodne

pravne pomoći, istakavši da je tužilaštvo postupalo u skladu sa Drugim dodatnim

Protokolom na konvenciju o pružanju međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima,

kao i po Zakonu o pružanju međunarodne pravne pomoći, što je potvrđeno dokazima

Tužilaštva broj označenih brojem 4., 4.3. do 4.12., zatim dodatni dokazi 1. i 2., te 5. i 6., iz

kojih razloga su prigovori odbrane na nezakonitost dokaza pribavljenih putem MPP-a

neosnovani. Kada je u pitanju zakonitost pročitanih zapisnika o ispitivanju svjedoka na

glavnom pretresu po članu 273. stav 2. ZKP BiH, u konkretnom slučaju, u pitanju su bili

svjedoci koji su državljani ..., od kojih su dvojica dali netačne adrese stanovanja, a treći

svjedok Burhan Dogan se nije mogao pronaći jer je u bjegstvu, što su potvrdili i dodatni

dokazi Tužilaštva broj 10. i 11., te je stoga tužilaštvo smatra da je opravdan stav vijeća da

se njihovi iskazi pročitaju na glavnom pretresu. I konačno, u odnosu na zakonitost

izvršenih pretresa i privremenog oduzimanja predmeta, Tužilaštvo ističe da je isto

postupilo u skladu sa odredbom člana 71. ZKP BiH, što potvrđuju dodatni dokazi označeni

brojevima 4. i 5., da su o radnji otvaranja predmeta uredno obaviješteni sudija za prethodni

postupak, tada osumnjičeni i njihovi branioci.

Tužilaštvo se u svojoj završnoj riječi osvrnulo na svaku tačku optužnice koja terete

optužene, navodeći dokaze kojim su te tačke dokazane, te izvelo zaključak da provedeni

dokazi, kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti, u cjelosti potvrđuju sve navode

optužnice, odnosno potvrđuju da su optuženi Almir Čović, Đulaga Čović i Ale Čović,

počinili krivična djela za koja se terete, na način opisan u dispozitivu optužnice. Takođe,

dokazi dopis Državne agencije za israge i zaštitu broj: P-16-03-04-3-566-9/12 od

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

24

10.08.2012. godine i Dopis firme Tenfor sa izvodima iz evidencije o novčanim transferima

predstavljaju dokaz o imovinskoj koristi pribavljenoj krivičnim djelom.

Zbog svega navedenog, Tužilaštvo je na kraju predložilo da se optuženi oglase krivim, te

da se obavežu na isplatu novčanog iznosa, solidarno, u pojedinačnom iznosu od po

3.000,00 KM.

3.2. Završne riječi odbrane optuženog Almira Čovića

Braniteljica prvooptuženog Almira Čovića, advokat Anja Logo, prvenstveno je navela da je

svjesna okolnosti da su pojedini optuženi sklopili sporazume o priznanju krivnje, ali da je

uvjerena da će vijeće razmotriti sve dokaze koji se tiču optuženog Almira Čovića i donijeti

ispravnu odluku. Obrana se zatim osvrnula na zakonitost dokaza Tužilaštva BiH koji se

zasnivaju na naredbama Suda BiH, dokazi DT-7 do DT-16, navodeći da iste nisu dovoljno

obrazložene u pogledu osnova sumnje, a u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska

prava, u predmetu Dragojević protiv Hrvatske i Apelacionog vijeća ovog Suda, u predmetu

Čago Fahrudin i drugi, u kojim predmetima je utvrđena povreda člana 8. Evropske

konbencije jer naredbe nisu sadržavale dovoljno konkretizacije u pogledu činjenične

osnove i dokaza na osnovu kojih je Sud utvrdio osnove sumnje i osnova za izdavanje

naredbe. Odbrana smatra da s obzirom na navedeno Sud ne može na navedenim

dokazima, kao i dokazima koji su proizašli iz istih, ne može zasnivati svoju odluku u skladu

sa članom 10. ZKP BiH.

Prigovor je stavljen i na forenzička vještačenja oduzetih telefona, s obzirom da prilikom

otvoranja privremeno oduzetih predmeta nije ispoštovan član 70. i 71. ZKP BiH.

Dalje, kada su u pitanju pročitani iskazi svjedoka … državljana, tužilaštvo nije napravilo

izvjesnim da su isti nedostupni, te je i svjedok Bruhan koji je vršio prepoznavanje

optuženog Đulage istog pogrešno opisao.

Što se tiče presuda koje su uložene kao dokazi u odnosu na optužene koji su skopili

sporazume, odrana je navela da ZKP ne poznaje koliktivnu krivnju, te da se tuđe djelo ne

može uzeti kao djelo optuženog, iz kojeg razloga je došao do kraja postupka. Dalje, u vezi

sa finansijskim transakcijama, odbrana smatra da tužilaštvo nije dostavilo niti jedan dokaz

koji se tiče optuženog Almira Čovića, da nema transakcije koja glasi na njegovo ime, niti

tačnog iznosa kojim bi isti dobio novac, niti je to neko potvrdio. Odbrana se osvrnula i na

snimak crvenog golfa, kojim je optuženi učestvovao u prevoženju imigranata, ali se na

snimku ne vide niti vozač niti suvozač, a istaknuto je da optuženi nije posjedovao golf.

Konačno, odbrana optuženog Almira Čovića predložila je da se isti oslobodi, s obzirom da

nema drugih dokaza koji dokazuju njegovu krivnju, osim nezakonito presretnutih

razgovora, i da se oslobodi troškova postupka, da isti padaju na teret Suda, jer je optuženi

nezaposlen I slabog imovnog stanja.

Optuženi Almir Čović se složio sa navodima svoje braniteljice.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

25

3.3. Završne riječi odbrane optuženog Đulage Čovića

Odbrana drugooptuženog Đulage Čovića, advokat Alija Oruč, prvenstveno je istakao da

Tužilaštvo nije dokazalo činjenice i okolnosti iz kojih proizilaze bitna obilježja krivičnog

djela koja se stavljaju na teret optuženom pojedinim tačkama optužnice, zbog čega

predlaže da se isti oslobodi u skladu sa članom 284. stav 1. tačka c) ZKP BiH.

Odbrana se u svojim završnim riječima dalje osvrnula na zakonitost izvedenih dokaza

tužilaštva, prije svega zakonitost provođenja osebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2.

tačka a) i d) ZLP BiH, navodeži da organi koji su postupali u toku istrage nisu pokušali na

drugi način da dođu do dokaza, niti su pokušali provesti bilo koju drugu radnju dokazivanja

u smislu odredaba ZKP BiH. Zatim se ističe da niti jedna naredba ne sadrži temeljni uvjet

za izvođenje posebne istražne radnje, odnono osnova sumnje da su optuženi izvršili

krivična djela koja im se stavljaju na teret, zbog čega su iste provedene nezakonito.

Takođe, odbrana smatra da nije ispunjen ni drugi uvjet za određivanje posebnih istražnih

radnji, odnono da se dokazi ne mogu pribaviti na drugi način ili bi njihovo pribavljanje bilo

povezano sa nesrazmjernim teškoćama, jer naredbi nedostaje obrazloženje u pogledu te

nemogućnosti. Odbrana ukazuje na to da je predmetnim naredbama narušeno pravo na

poštivanje privatnog i porodičnog života zajamčeno odredbom člana 8. Evropske

konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nepoštivanje ovog prava je moguže

samo sa aspekta zaštite državne sigurnosti, javnog reda i mira, i ono mora biti u skladu sa

zakonom, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Odbrana se poziva na relevantnu praku

Evropskog Suda za ljudska prava, predmet Dragojević protiv Hrvatske, gdje su dokazi

pribavljeni posebnim istražnim radnjama oglašeni nezakonitim kao posljedica

nezakonitosti naredbi. Odbrana dalje ističe da je zabrana upotrebe nezakonitih dokaza

apsolutna, da se odnosi na sve nezakonite dokaze, bez obrzira da li su na štetu ili korist

optuženog. Pomenuti dokazi su zabranjeni bez obzira na to da li su pouzdani, istiniti i

vjerodostojni, te Sud ne može zasnivati svoju odluku na nezakonitim dokazima, koji su

pribavljeni na nezakonit način. Dalje se navodi da su tokom postupka, a na štetu

optuženog prekršene odredbe člana 6. i 8. Evropske konencije, te s tim u vezi i član 2.

stav 2. Ustava BiH, kao i akt o građanskim I političkim pravima iz 1966. godine.

Nadalje, na ročistu za glavni pretres izvjeden je između ostalog i dokaz čitanjem zapisnika

o saslusanju …državljanina, između ostalih i Oktav Yasal. Iako odbrana smatra da nisu bili

ispunjeni uvjeti za ovakvo odstupanje od neposrednog izvođenja dokaza, ističe kako je

prepoznavanje putem fotografija, bilo je nezakonito. Kako se navodi, Oktav Yasal je

prethodno opisao Đulagu Čovića kao lice visoko oko 180 cm, kratke smeđe kose,

duguljastog lica i sa velikim lancicem oko vrata. Istom su prezentirala fotografije lice, od

kojih se samo na fotografiji optuženog vidi lanćić, što upućuje na samu nezakonitost radnje

prepoznavanja, odnosno nepouzdanost izvršenog prepoznavanja, posebno ako se uzme u

obzir da optuženi nije visok 180 cm, već najmanje 198 cm, što je značajna razlika vidljiva

već na prvi pogled. Upravo zbog ovih okolnosti, i činjenice da u konkretnom slučaju nisu

bili ispunjeni uvjeti za izvodjenje ovih dokaza, kao i zbog činjenice da su ovi dokazi plodovi

otrovne voćke, odbrana smatra da odluka ne moze biti zasnovana na istim, posebno

uzimajući u obzir očiglednu činjenicu da su iskazi svjedoka pročitani na glavnom pretresu

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

26

identični u pogledu bizarnih detalja, iz kojih odbrama sumnja da se u konkretnom slučaju

radi o podmetanju dokaza.

Takođe je istaknuto da Tužilaštvo nije dokazalo identitete učesnika razgovora koji su

snimljeni provođenjem posebne istražne radnje, te da su zaključci o učesnicima razgovra

bili različiti. Takođe, vještak koji je puštao presretnute razgovore identifikovao je pojedine

učesnike, a nije mogao to raditi jer nema naučne ili iskustvene kompetencije u toj oblasti,

te da identitet učesnika nije utvrđen.

Dalje, odbrana ukazuje i na nezakonitost radnje otvaranja privremeno oduzetih predmeta,

jer je Tužilaštvo propustilo da pozove osobe od kojih su predmeti privremeno oduzeti

prilikom izvršenja navedene radnje, te smatra da se na dokazima pribavljenim nakon

nezakonitog otvaranja predmeta ne može zasnivati Sudska presuda.

Konačno, istaknuto je i da je imovno stanje optuženog veoma loše, da je otac malodobne

djece, iz kojeg razloga odbrana predlaže da troškovi postupka padaju na teret Budžeta

BiH.

Optuženi Đulaga Čović osvrnuo se na snimke koji su uvedeni kao dokazni material, te

naveo kako ga je policija natjerala da ide ispred njih, zbog toga se vidi na snimku, kao i

džip, koji je policija vozila. Zatim da je mu je sve namješteno, te da odjeća u kojoj je bio da

se u istoj pojavio na Sudu. Rekao je i da je bio maltretiran na razne načine od strane

policije kako bi priznao, da ga niko na Sudu nije pitao na te okolnosti.

Tužiteljica se osvrnula na završne riječi odbrane, odnosno optuženog, istakvši da je

odbrana trebala da predloži optuženog Đulagu Čovića kao svjedoka, kom prilikom bi

svjedočio o navedenom.

3.4. Završne riječi odbrane optuženog Ale Čovića

Odbrana trećeoptuženog, Ale Čovića, advokat Marsela Bajramović, navela je kako je

situacija njenog branjenika drugačija u odnosu na ostale optužene, osvrčući se na

presretnute razgovore i naredbe Suda BiH, među kojma se niti jedna ne odnosi na Ale

Čovića. Dokaz tome je i izvještaj o provođenju posebnih istražnih radnji od 09.08.2012.

godine, dokaz 17, koji potvrđuje da nad optuženim nije bila na snazi mjera praćenja i

prisluškivanja telefonskih razgovora. Takođe, telefonski aparati i kartice oduzete od

optuženog, nisu bili pod mjerama. Sve to ukazuje po mišljenju odbrane na povredu člana

8. Evropske konvencije. Dalje se navodi da su službenici koji su provodili posebne

istražne radnje možda čuli i razgovor sa optuženim Aletom Čovićem, ali to nije čudno jer

su optuženi u porodičnim odnosima, a nije sigurno ni da je učesnik razgovora bio optuženi,

s obzirom da nije urađeno vještačenje glasova, stoga je odbrana mišljenja da tužilaštvo

nije van razumne sumnje dokazalo navode optužnice, sve I da se zanemari nezakonitost

dokaza.

Kada je u pitanju radnja otvaranja predmeta, odbrana smatra da nije izvršena u skladu sa

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

27

odredbama ZKP BiH, jer ne postoji dokaz da su optuženi uredno obaviješteni niti su u

zapisniku navedeni razlozi zašto isti nisu pristupili.

Odbrana se u završnim riječima osvrnula i na dokaze pribavljene putem međunarodno

pravne pomoći, smatrajući da dokazi nisu pribavljeni u skladu sa važećim standardima, te

da se morao u obziru imati sporazum sklopljen imeđu BiH i R. Hrvatske o pravnoj pomoći

u građanskim i kaznenim stvarima, prema kojem svi zahtjevi i druga pismena idu preko

ministarstava pravde kao centralnih organa.

Obrana se Sudu obratila sa molbom da prilikom ocjene dokaza krene od spornih Naredbi

Suda BiH i Izvještaja o krivičnom djelu, jer niti jedna mjera nije bila na snazi u odnosu na

optuženog, te da je istim kršena odredba člana 6. i 8. Evropske konvencije, te člana 10.

ZP BiH. S obzirom na ovakvu situaciju i činjenicu da Tužilaštvo svoje dokaze temelji na

nezakonitim dokazima, a i da niti jedan objektivni dokaz ne potvrđuje da je Ale Čović imao

veze sa radnjama koje su mu stavljene na teret, niti da je bio učesnik presretnutih

razgovora, odbrana smatra da vijeće nema izbora nego da optuženg oslobodi od

predmetne optužbe.

Optuženi Ale Čović složio se sa navodima svoje braniteljice.

4. Procesne odluke i prigovori odbrane

4.1. Probijanje roka od 30 dana

Glavni pretres u ovoj krivično-pravnoj stvari počeo je iznova zbog proteka zakonskog roka

od 30 dana između dva ročišta za nastavak glavnog pretresa, i to dana 09.12.2015.

godine. Članom 251. stav 2. ZKP BiH propisano je da glavni pretres mora ponovno početi,

ako je odgađanje trajalo duže od trideset dana. Međutim, istom odredbom je propisano i

da uz saglanost stranaka i branilaca, vijeće može odlučiti da se svjedoci i vještaci ne

saslušavaju ponovo, nego da se koriste ranije dati iskazi. Stranke i braniocu dali su

saglasnost da se svi do tada saslušani svjedoci i vještaci ne pozivaju ponovno, već da se

koriste ranije dati iskazi, iz kojeg razloga je donijeta odluka da glavne pretres neće početi

iznova teći.

4.2. Razdvajanje postupka

Na nastavcima glavnog pretresa, na dane 03.02.2016. godine, 02.03.2016. godine, te

30.03.2016. godine, Sud je kontatovao da su zaprimljeni sporazumi o priznanju krivnje

između Tužilaštva BiH, optuženih Husmira Čovića, Arifa Čovića, Hasiba Čovića, Mesuda

Begića, Emira Segacim Recepa, Safeta Šabića i njihovih branilaca, te donio odluku da se

postupak razdvoji u odnosu na ove optužene i dovrši pod posebnim brojem.

Odbrana optuženog Aleta Čovića stavila je prigovor na razdvajanje postupka na nastavku

pretresa dana 02.03.2016. godine, navodeći da je Tužilaštvo BiH bilo dužno odbrani da

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

28

dostavi sklopljene sporazume, ali je Sud našao da takva obaveza nije zakonom određena,

te odbio prigovor kao neosnovan i donio navedenu procesnu odluku.

4.3. Izuzeci od neposrednog izvođenja dokaza u smislu člana 273. ZKP BiH

Odbrane optuženih su u toku postupka, a i u svojim završnim riječima, stavile prigovor u

pogledu dokaza – zapisnika o saslušanju svjedoka Pulat Alpera, Yasar Oktaya i Burhan

Dogana i prepoznavanju osoba, čiji iskazi su pročitani na glavnom pretresu, jer su stava

da nisu bili ispunjeni uvijeti za takvo odstupanje od neposrednog izvođenja dokaza, a da je

radnja prepoznavanja osoba provedena nezakonito.

Vezano za primjenu naprijed navedene zakonske odredbe i odstupanje od neposrednog

izvođenja dokaza, Sud je u nastavku glavnog pretresa, održanog dana 30.03.2016.

godine, odlučujući o prijedlogu Tužilaštva da se, u smislu člana 273. stav 2. ZKP, pročitaju

zapisnici o saslušanju svjedoka Pulat Alpera, Yasar Oktaya i Burhan Dogana i

prepoznavanju osoba, prihvatio navedeni prijedlog, jer je Tužilaštvo dokazalo da je njihov

dolazak pred Sud znatno otežan, te dozvolio čitanje i ulaganje u spis dokaza Tužilaštva

označenih kao DT-28, DT-28.1, DT-29, DT-29.2, DT-29.3, DT-34 i DT-34.1.

Odredba člana 273. stav 2. ZKP BiH propisuje da se izuzetno od stava 1. istog člana,

zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu, po odluci sudije, odnosno vijeća, pročitati i

koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle,

duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred Sud nemoguć, ili je

znatno otežan iz važnih uzroka. Sud je u konkretom slučaju našao da su ispunjeni uslovi

za prihvatanje predmetnog prijedloga, cijeneći da su Tužilaštvo BiH i Sud iskoristili sva

sredstva sa ciljem obezbjeđenja prisustva ovih svjedoka na glavnom pretresu, a radi

njihovog neposrednog saslušanja. Dalje, s obzirom da se radi o državljanima druge

države, Sud nije bio u mogućnosti primijeniti bilo koju prinudnu mjeru osiguranja njihovog

prisustva. Osim toga, Sud je imao u vidu i činjenicu da se radi o licima protjeranim sa

teritorije BiH, jer su u državu ušli nezakonito, i kojima je zabranjen ulazak i boravak u istoj,

a koje činjenice proizilaze iz dostavljenih Rješenja Službe za poslove sa strancima1 o

stavljanju stranaca pod nadzor i protjerivanja stranaca sa teritorije.

U svakom slučaju, ocjena Suda je da se ne radi o dokazima pribavljenim suprotno zakonu,

niti pak iskazima svjedoka na kojima je u odlučujućoj mjeri zasnovana odluka Suda.

Naprotiv, ono što su svjedoci izjavili, a što je Sud uzeo u obzir, nesumnjivo proizilazi iz

provedenih materijalnih dokaza, te bi zaključak Suda u vezi sa odgovornošću optuženih

bio istovjetan i da ti iskazi nisu čitani.

Također, suprotno prigovorima odbrane, Sud nije našao da su nezakonito provedene

radnje prepoznavanja, jer je iz priloženih zapisnika vidljivo je da je procedura

1 Rješenje Službe za poslove sa strancima, broj: UP-1-18.16-07.3-38/12 od 29.05.2012. godine, Rješenje Službe za

poslove sa srancima, broj: UP-1-18.16-07.3-37/12 od 29.05.2012. godine, Rješenje Službe za poslove sa strancima, broj: UP-1-18-16-07.3-19/12 od 15.03.2012. godine

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

29

prepoznavanja provedena u skladu sa relevantnim odbredbama Zakona, odnosno u

skladu sa članom 85. stav 3. i 4. ZKP BiH2. Dakle, svjedoci su prije svega opisali izgled

lica čije se prepoznavanje vrši, nakon čega im je prezentovan niz fotografija. Obezbjeđenje

prisustva osumnjičenih i drugih, njemu sličnih lica, nije uvijek jednostavno i moguće, te je

stoga zakonom prepoznata ta poteškoća, te predviđeno prepoznavanje i na osnovu

fotografija. Iz iskaza svjedoka, kao i na osnovu priloženih zapisnika, Sud nije našao

nedostatke u istima.

4.4. Prigovori zakonitosti na dokaze Tužilaštva BiH pribavljene putem

međunarodne pravne pomoći

Tokom postupka, kao i u svojim završnim riječima, odbrane su stavile prigovor usmjeren

na zakonitost dokaza pribavljenih putem međunarodnopravne pomoći, jer nije ispoštovan

diplomatski put njihovog pribavljanja.

Suprotno navedenom, Sud je uvidom u uložene dokaze Tužilaštva BiH utvrdio da je

postupano u skladu sa odredbom člana 4. stava 1. Drugog dodatnog Protokola uz

Evropsku konvenciju o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima iz 2001.

godine, kojim je zamijenjen član 15. Evropske konvencije o međusobnom pružanju pravne

pomoći u krivičnim stvarima iz 1959. godine, a na koje dokumente se poziva Tužilaštvo

BiH u svojim završnim riječima. Iz odredbe navedenog člana jasno proizilazi da ''Zahtjev

za pružanje pravne pomoći ... sudski organi strane molilje mogu takođe uputiti direktno

sudskim organima zamoljene strane, i u tom slučaju će se zahtjevi vratiti istim putem.'' Da

je postupano u skladu sa navedenim članom Drugog dodatnog protokola, kao i činjenicu

da je Ministarstvo pravde BiH bilo upoznato sa saradnjom između Tužilaštva BiH i

nadležnih organa R. Hrvatske, potvrđuju dokazi Tužilaštva BiH, i to: Dopis Županijskog

suda u Zagrebu, broj: 24 Kir-US-345/12 od 12.12.09.2012. godine3, kojim se udovoljava

zamolnici, Dopis Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj: KR-US-

126/14 od 18.02.2014. godine, udovoljenje zamolnici za međunarodnu pravnu pomoć4,

zatim Dopis istog organa broj: KR-US-129/14 od 19.03.2014. godine, upućen Tužilaštvu

BiH, udovoljenje zamolnici5, kao i dodatni dokazi: Dopis Ministarstvu pravde broj: T20 0 KT

0003381 12 od 13.07.2012. godine, uz Zamolnicu za međunarodnopravnu pomoć6, Dopis

Ministarstva pravde broj: 07-14-5-7379/12 od 25.10.2012. godine, kao odgovor na

zamolnicu7, zatim Dopis – Zamolnica za međunarodno pravnu pomoć Tužilaštva BiH broj:

T20 0 KTO 0003381 12 od 06.10.2015. godine uđućen Ministarstvu pravde BiH8, Dopis

2 (3) Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet, tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede

znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće – zajedno sa predmetima iste vrste; (4) Ako prepoznavanje nije moguće u skladu sa stavom (3) ovog člana, prepoznavanje će se izvršiti na osnovu prepoznavanja fotografija tog lica ili predmeta postavljenih među fotografijama svjedoku nepoznatih lica ili predmeta iste vrste 3 DT-4;

4 DT-5;

5 DT-6;

6 DDT-1;

7 DDT-2;

8 DDT-5;

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

30

Ministarstva pravde broj: 08-14-5-9470/15 od 12.11.2015. godine, upućen Tužilaštvu BiH,

kao odgovor na zamolnicu9.

Osim navedenog, Sud isto tako ukazuje i na odredbu člana 4. stav 2. Zakona o

međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, kojom je predviđeno, i to kao izuzetak

od opšteg pravila, da ''domaći pravosudni organ može zamolnicu za međunarodnu pravnu

pomoć dostaviti direktno stranom pravosudnom organu, kada je takav način komuniciranja

predviđen međunarodnim ugovorom.'' Takođe, stavom 10. člana 4. Drugog dodatnog

protokola propisano je ''da ovaj član (član 4.) ne dira u odredbe bilateralnih ugovora ili

aranžmana koji su na snazi između strana ugovornica kojima se predviđa direktno

dostavljanje zahtjeva za pružanje pravne pomoći između organa dvije strane.'' Pri tome je

Sud imao u vidu Protokol o suglasnosti u ostvarivanju međusobne suradnje u borbi protiv

svih oblika teškog kriminala Tužilaštva BiH i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, od

21.01.2005. godine, zaključen sa ciljem razvijanja neposrednije i brže suradnje u borbi

protiv, između ostalih i krivičnog djela krijumčarenja ljudi, a koji Protokol se može smatrati

međunarodnim ugovorom, budući da je isti zaključen između nadležnih organa dviju

država. Ovim ugovorom izričito je propisano da će u cilju stvaranja najpovoljnijih uslova za

saradnju, nadležna državna Tužilaštva neposredno upućivati i primati zahtjeve koji se,

između ostalog, odnose na pribavljanje i razmjenu obavještenja, izvještaja i dokumenata.

U konkretnom slučaju, zahtjevi za pružanje međunarodne pravne pomoći su bili upravo

radi pribavljanja potrebne dokumentacije, stoga nema sumnje da je postupano i u skladu

sa navedenim Protokolom.

Dakle, u konkretnom slučaju, navedeni način pribavljanja dokaza iz R. Hrvatske nije u

suprotnosti sa odredbama Konvencije, niti odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj

pomoći u krivičnim stvarima, zbog čega predmetni dokazi Tužilaštva BiH: DT-4, DT-4.1. do

4.26, DT-5, DT-5.5, DT-5-6, DT-5.7, D.T.-6, D.T.-6.1., DDT-7, po ocjeni ovog Vijeća, nisu

nezakonitosti u smislu člana 10. ZKP BiH.

Takođe, bitno je istaći da Bosnu i Hercegovinu i R. Hrvatsku na međunarodnu saradnju u

suzbijanju teških oblika kriminaliteta obavezuju brojne konvencije, naručito Konvencija UN-

a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000. godine, kao i njen dopunski

Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, čija je svrha upravo

promicanje djelotvornije saradnje između država u prevenciji i borbi protiv ovih oblika

kriminaliteta.

4.5. Prigovori zakonitosti na dokaze pribavljene posebnim istražnim radnjama iz

člana 116. stav 1. tačke a) i d) ZKP BiH

U toku cijelog postupka, a i u svojim završnim riječima, odbrane optuženih ulagale su

prigovore u pogledu zakonitosti dokaza Tužilaštva BiH, kako Naredbi Suda BiH o

provođenju posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačke a) i d) ZKP BiH, tako i

9 DDT-6;

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

31

rezultata provedenih radnji, odnosno audio snimci presretnutih telefonskih komunikacija,

kao I video snimci optuženih, koji su imaju smatrati ‘plodovima otrovnih voćki’. Odbrane su

istakle da sporne naredbe nisu dovoljno obrazložene u pogledu osnova sumnje da su

optuženi, tada osumnjičeni, počinili krivična djela za koja se terete, te da nedostaje

obrazloženje zbog čega se dokazi ne mogu pribaviti na drugi način, čime su povrijeđena

prava optuženih na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. Evropske

konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz kojeg razloga Sud na tim

dokazima ne može zasnivati svoju odluku, a u skladu sa članom 10. ZKP BiH.

Sud je izvršio uvid u sporne naredbe o provođenju posebnih istražnih radnji10, te utvrdio da

iste sadrže dovoljno činjenica koje ukazuju na postojanje osnova sumnje da su optuženi,

tada osumnjičeni, počinili krivična djela koja su im stavljena na teret, s obzirom na fazu u

kojoj se postupak nalazio i na činjenicu da pribavljanje dokaza i rasvjetljavanje konkretnog

slučaja tek slijedi. Naime, zakonom je tačno određeno da je teret dokazivanja postojanja

osnova sumnje na Tužilaštvu, koji takvu obavezu ispunjava kroz obrazložen prijedlog za

izdavanje naredbe o provođenju posebnih istražnih radnji. Sudija za prethodni postupak u

tom procesnom trenutku vrši ocjenu takvog prijedloga, provjerava njegove činjenice i

navode, te donosi zaključak da li je osumnjičena osoba učestvovala u izvršenju krivičnog

djela iz člana 117. ZKP BiH, koji standard se primjenjuje u svakom konkretnom slučaju.

Dalje, postojanje osnova sumnje, kao najnižeg stepena sumnje, potvrđeno je samim

rezultatima provedenih istražnih radnji, koji su dokaz da je prilikom donošenja naredbi ista

postojala. Osporavanje postojanje osnova sumnje, nakon što su rezultati posebnih

istražnih radnji potvrdili činjenice utvrđene od strane sudije za prethodni postupak, je

suvišno.

Zatim, utvrđeno je da u naredbama nedostaje naznaka razloga zašto se dokazi nisu mogli

pribaviti na drugi način, ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano sa nesrazmjernim

teškoćama, ali s obzirom na činjenicu da se samo Tužilaštvo, kao organ koji vodi istrage,

pribjegao posebnim istažnim radnjama, da se zaključiti da nije postojao drugi način

prikupljanja potrebnih dokaznih materijala. Ovakva potreba prepoznata je od sudije za

prethodni postupak, koji je prilikom razmatranja prijedloga ocijenio da je isti osnovan i u

tom pogledu. Naime, određene kriminalne aktivnosti, posebno one koje su izražene kroz

određene oblike organizovanog kriminaliteta, se teže razotkrivaju i sprječavaju. Očigledno

je da se u konkretnom slučaju radilo o dobro uvezanoj i zatvorenoj grupi, čiji članovi su

izolovani u svojoj komunikaciji, tim više jer imeđu više pripadnika postoji porodična veza,

grupi koja je djelovala sporazumno, sa jasno podijeljenim ulogama i dobro pripremljenim

međusobnim kontaktima, kao i kontaktima sa licima iz zemalja Zapadne Evrope i

susjednih država, koji su nepoznati i nedostupni pravosudnim organima Bosne i

Hercegovine, jer se radi o prekograničnom kriminalu, te s obzirom na način izvršenja

10 Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 02.04.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 K 009401 12 Krn

od 18.04.2016. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 19.04.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 27.04.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 21.05.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 23.05.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 30.05.2016. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 18.06.2012. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 009401 12 Krn od 04.07.2012. godine

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

32

krivičnog djela, kriminalne radnje grupe su se mogle kvalitetno zadokumentovati jedino

provedenim posebnim istražnim radnjama.

Sa druge strane, posmatrano kroz prizmu inkriminisanih radnji, protiv optuženih, tada

osumnjičenih, postojala je osnova sumnje da su izvršili krivična djela Organizovani kriminal

iz člana 250. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Krijumčarenje ljudi iz člana 189. KZ BiH.

Krivično djelo Krijumčarenje ljudi podpada pod glavu XVIII KZ BiH kojom su obuhvaćena

krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Dakle,

osnov inkriminacije se nalazi u međunarodnim aktima, konkretno članu 6. Protokola protiv

krijumčarenja migranata kopnenim, morskim i vazdušnim putem11, kojim protokolom se

dopunjuje Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, a koji

međunarodni instrumenti su stvoreni upravo zbog znatnog povećanja aktivnosti

organiziranih zločinačkih grupa u krijumčarenju migranata i drugih povezanih kriminalnih

aktivnosti, a koje nanose veliku štetu državama u kojima takve grupe djeluju, kako se

navodi i preambuli Protokola. Dakle, u konkretnom slučaju, radi se o krivičnim djelima

predviđenim međunarodnim aktima, čiji je objekt zaštite upravo država, jer se krše njeni

zakoni o granicama i imigraciji, odnosno o kriminalu protiv države, sa elementima

međunarodnog kriminaliteta, iz kojih su razloga nadležni organi dužni poduzeti sve što je u

njihovoj moći kako bi se spriječilo vršenje ovog oblika kriminaliteta koji nanosi štetu

sigurnosti i međunarodnom ugledu Bosne i Hercegovine (BiH), a kako bi se uhvatili

počinitelji krivičnih djela, što je i učinjeno. Takođe, bitno je napomenuti da je u konkretnom

slučaju ispoštovano i načelo srazmjernosti, odnosno ograničenje osnovnih prava

optuženih, tada osumnjičenih, srazmjerno je težini učinjenog krivičnog djela, s obzirom da

se radi o krivičnim djelima obuhvaćenim odredbom člana 117. ZKP BiH, tačnije tačkama b)

i d) ovog člana12, koja odredba sadrži listu krivičnih djela za koja se prema izboru

zakonodavca mogu odrediti posebne istražne radnje.

Odbrana sporne naredbe smatra nezakonitim, iz kojeg razloga su provođenjem posebnih

istražnih radnji po osnovu istih prekršena osnovna prava i slobode zagarantovana

11

Član 6. Inkriminiranje: 1. Svaka država stranka prihvatit će takve zakonske i druge mjere koje su potrebne da se utvrde kao kaznena djela, kada su počinjena namjerno i u cilju stjecanja, izravno ili neizravno, financijske ili druge materijalne koristi: (a) Krijumčarenje migranata; (b) Kada je počinjeno u svrhu omogućavanja krijumčarenja migranata: (i) izrada lažne putne ili osobne isprave; (ii) nabavljanje, davanje ili posjedovanje takve isprave; (c)Omogućavanje osobi koja nije državljanin ili koja nema dozvolu trajnog boravka da ostane u toj državi, bez udovoljavanja uvjetima nužnim za zakonit ostanak u državi, pomoću sredstava navedenih u podstavku (b) ovoga stavka ili bilo kojih drugih nezakonitih sredstava. 2. Svaka država stranka prihvatit će također takve zakonske i druge potrebne mjere da se utvrdi kao kazneno djelo: (a) Sukladno temeljnim pojmovima njezina pravnoga sustava, pokušaj počinjenja kaznenog djela u skladu sa stavkom 1. ovoga članka; (b) Suučesništvo u nekom kaznenom djelu koje je utvrđeno u skladu sa stavkom 1. (a), (b) (i) ili (c) ovoga članka, sukladno temeljnim pojmovima njezina pravnoga sustava, sudjelovanje u nekom kaznenom djelu utvrđenom u skladu sa stavkom 1 (b) (ii) ovoga članka; (c) Organiziranje ili navođenje drugih osoba da počine neko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka. 3. Svaka država stranka usvojit će takve zakonske ili druge mjere nužne da se kao otežavajuće okolnosti u odnosu na kaznena djela utvrđena u skladu sa stavko 1 (a), (b) (i) i (c) ovoga članka i, podložno temeljnim pojmovima njezina pravnog sustava, u odnosu na kaznena djela utvrđena u skladu sa stavkom 2 (b) i (c) ovoga članka, utvrde: (a) Okolnosti koje dovode u opasnost ili za koje postoji vjerojatnost da će dovesti u opasnost živote ili sigurnost dotičnih migranata; ili (b) Nečovječno ili ponižavajuće postupanje, uključujući izrabljivanje takvih migranata. 4. Ništa u ovom Protokolu neće spriječiti državu stranku od poduzimanja mjera protiv osobe čije ponašanje predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu. 12

Istražne radnje iz člana 116. Stav 2. ovog zakona mogu se odrediti za krivična djela: b) protiv čovječnosti i vrijednosti

zaštićenih međunarodnim pravom, d) za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora namanje tri godine ili teža kazna

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

33

ustavom i međunarodnim ugovorima. Konkretno, ta se povreda odnosi na član 8.

Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija), pravo na

poštivanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Navedeno pravo nije apsolutno,

jer Konvencija predviđa određene izuzetke, i to u onim situacijama kada su kumulativno

ispunjeni uslovi iz stava 2. istog člana, da takvo miješanje bude u skladu sa zakonom, da

postoji legitimni cilj, odnosno kada je to “neophodno demokratskom društvu”, između

ostalog, i radi sprječavanja nereda ili kriminala. Sud smatra da, u konkretnom slučaju,

zadiranje javne vlasti i ograničenje prava optuženih provođenjem posebnih istražnih radnji,

ispunjava navedene uslove. Da se zaista radi o zakonitom miješanju javne vlasti, pored

svega prethodno navedenog, potvrđuje i činjenica da radnje iz člana 116. ZKP BiH nisu

poduzete protivno odredbi člana 121. ZKP BiH, odnosno prikupljeni podaci i dokazi nisu

pribavljeni bez naredbe Sudije za prethodni postupak niti u suprotnosti sa njom, stoga Sud

na istima može zasnivati svoju odluku. Dalje, postupano je i u skladu sa zakonskim

propisom o obimu i trajanju posebnih istražnih radnji13, koji su prema stavu Evropskog

suda za ljudska prava neophodni kao zaštitni mehanizmi kako bi se ograničila mogućnost

samovoljnog postupanja14. Takođe, miješanje javne vlasti kroz provođenje posebnih

istražnih radnji u srazmjernosti je sa ciljem sprječavanje kriminala, koji se želio postići, a

koji cilj se smatra ispavnim i legitimnim i prema stavu Evropskog suda za ljudska prava

zauzetog u nekoliko slučajeva.15

U vezi sa navedenim, bitno je spomenuti i praksu sudova BiH, konkretno Vrhovnog suda

Federacije BiH, odnosno stav zauzet u Rješenju donesenom prilikom odlučivanja o žalbi

kantonalnog tužitelja u Tuzli, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli16. U istom se navodi

da je prvostepeni sud (Kantonalni sud u Tuzli), u pogledu određivanja i provođenja

posebnih istražnih radnji, zauzeo pogrešan stav kada je zaključio da ‘greške u određivanju

i primjeni radnji vode pravno nevaljanim dokazima i njihovoj neupotrebljivosti u krivičnom

postupku’, kao i dokazi proizašli iz navedenih dokaza, jer bi iz takvog zaključivanja

proizašlo da bi bilo koja povreda odredbi procesnog zakona prilikom pribavljanja dokaza,

automatski ima za posljedicu nezakonitost tog dokaza. Vrhovni sud smatra da je zapravo

obaveza Suda da ‘kod uočavanja procesne pogreške, ocijeni cilj konkretne odredbe koja

nije primjenjena ili je prekršena, značaj propusta da se postupi u skladu s njom za

osnovna prava i slobode (optuženog ili svjedoka), kao i značaj tog propusta u odnosu na

osnovna načela krivičnog postupka, o čemu se moraju navesti razlozi. Sud smatra da su

jedini izuzetak koji oslobađa Sud takve obaveze one procesne odredbe koje u sebi sadrže

izričitu zabranu zasnivanja sudske odluke na dokazima koji su pribavljeni njihovim

kršenjem’. To bi u konkretnom slučaju značilo da je prekršena odredba člana 121. ZKP

13 Član 118. stav 3. ZKP BiH

14 U presudi Evropskog suda M.S. protiv Švedske se navodi da se svako ometanje prava zaštićenih članom 8. Evropske

konvencije neće smatrati nesrazmjernim, ukoliko je ograničeno u svojoj primjeni i dejstvu, odnosno ako je zaštićeno mehanizmima u domaćem pravu tako da pojedinac nije podložen nesumičnom postupanju. 15

Vidjeti, npr., Lüdi protiv Švajcarske, tačka 39. (gdje je zaključeno da je prisluškivanje telefonskih razgovora

osumnjičenog za krijumčarenje droge, u cilju “prevencije izvršenja krivičnog djela,” bez sumnje bilo nužno u demokratskom društvu); Klass protiv Njemačke, tačka 68. (“Tajno praćenje i njegove implikacije su činjenice koje Sud,

nažalost, smatra nužnim u današnjim uslovim u jednom demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti i radi prevencije nereda ili krivičnih djela.”). 16

Rješenje Vrhovnog Suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 009103 14 Kž od 04.06.2015. godine

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

34

BiH, a Sud je mišljenja, koje je ranije izneseno, da nije postupano suprotno navedenoj

procesoj odredbi.

Pa tako, cijeneći sve naprijed navedene činjenice, kako pojedinačno, tako i u svojoj

međusobnoj vezi, Sud zaključuje da u konretnom slučaju nije postupano protivno

odredbama ZKP BiH, kao niti odredbi člana 8. Evropske konvencije, iz kojeg razloga su

prigovori odbrana optuženih odbijeni kao neosnovani, a dokazi Tužilaštva BiH DT-7, DT-8,

DT-9, DT-10, DT-11, DT-12, DT-13, DT-14, DT-16, kao i dokazi dobiveni na temelju istih,

zakoniti u smislu člana 10. ZKP BiH.

4.6. Prigovor zakonitosti u pogledu radnje otvaranja privremeno oduzetih

predmeta u smislu člana 70. i 71. ZKP BiH

Takođe, odbrana optuženih isticala je prigovor zakonitosti dokaza proisteklih iz telefonskih

aparata i njihove forenzike, navodeći da Tužilaštvo nije postupalo u skladu sa odredbama

člana 70. i 71. ZKP BiH prilikom postupanja sa oduzetim predmetima i otvaranja

privremeno oduzetih predmeta.

Odredbom člana 70. jasno je propisano da se privremeno oduzeti predmeti i

dokumentacija pohranjuju u Sudu ili Sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje, što je u

konkretnom slučaju i učinjeno. Dalje, Sud je izvršio uvid u dodatni dokaz Tužilaštva DDT-

4, Zapisnik o otvaranju predmeta broj: T20 0 KT 0003381 12, sačinjen dana 19.07.2012.

godine, u prostorijama Tužilaštva BiH, te utvrdio da su radnji otvaranja i pregleda

privremeno oduzetih predmeta pristupili advokat Suzana Tomanović, tada braniteljica

osuđenog Husmira Čovića, advokat Zaim Poturović, tada branitelj osuđenog Hasiba

Čovića, advokat Džemail Bećirović, tada branitelj optuženog Almira Čovića, i advokat

Emina Hasanović, tada branitelj optuženog Aleta Čovića. Sud je utvrdio da postoje

odredjene manjkavosti, s obzirom na činjenicu da radnji otvaranja privremeno oduzetih

predmeta nije pristupio branilac optuženog Đulage Čovića, niti optuženi, a u zapisniku

je propušteno navesti da li su isti bili uredno obaviješteni, ali koje nisu nužno dovele do

povrede njihovih prava u onom obimu koji bi za rezultat imao oglašenje spornih dokaza

nezakonitim. Tim više što su navedenoj radnji pristupili branoci optuženih Almira Čovića i

Aleta Čovića, koja činjenica predstavlja dodatno osiguranje da su njihova prava bila

zaštićena. Takođe, ovim nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost radnje u njenoj

sveukupnosti. Pored toga, svrha navedene radnje jeste identifikacija privremeno oduzetih

predmeta, a kao dokaz njenoj istovjetnosti mogu se uzeti u obzir i potvrde o privremenom

oduzimanju predmeta Granične policije BiH, i to u odnosu na optuženog Almira Čovića

potvrda broj: 17-13-3-04-608-3/12 od 10.07.2012. godine17, na optuženog Đulagu Čovića

broj: 17-08-2-35/12 od 10.07.2012. godine18, i na optuženog Aleta Čovića potvrda broj: 17-

13-3-04-609-3/12 od 10.07.2012. godine19, koje su potpisane od samih optuženih, kojom

prilikom su svi oduzeti predmeti identifikovani i na koje su optuženi imali pravo prigovora, a

17 DT-25.18

18 DT-25.7

19 DT-25.5

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

35

koje potvrde su, zajedno sa listom oduzetih predmeta, navedene u Zapisniku pod

predmetima koji se imaju otvoriti.

Stoga, s obzirom na sve prethodno navedeno, prigovori odbrana optuženih u pogledu

zakonitosti dokaza proisteklih iz privremeno oduzetih telefonskih aparata, odbijeni su kao

neosnovani.

5. Nalazi i obrazloženja Suda

5.1. Opšta razmatranja

Rukovodeći se prvenstveno principom slobodne ocjene dokaza, zagarantovanim

odredbom članom 15. ZKP-a BiH, Sud je cijeli postupak vodio sa ciljem da osigura da niko

nevin ne bude osuđen, a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivično pravna sankcija

pod uslovima propisanim KZ-om BiH i u zakonom propisanom postupku, u skladu sa

članom 2. stav 1. ZKP BiH.

U tom smislu Sud je cijenio izvedene dokaze u ovome predmetu u skladu sa osnovnim

načelima ZKP BiH i to načelom iz člana 3. stav 1. ZKP-a BiH, koji određuje da se optuženi

smatra nevinim dok se ne utvrdi njegova krivnja. U skladu sa tim, na tužitelju leži

odgovornost dokazivanja krivice optuženog i optužba to mora dokazati po standardu van

svake razumne sumnje, jer u slučaju da postoji bilo kakva sumnja u pogledu postojanja

činjenica koje čine navodno krivično djelo, donesena odluka mora ići u prilog optuženog

(član 3. stav 2. ZKP BiH). Na kraju, Sud je dužan razmatrati i ocjenjivati dokaze koji idu u

korist optuženog sa jednakom pažnjom kao i dokaze koji terete optuženog (član 14. ZKP

BiH). U konkretnom slučaju, takvih dokaza nije bilo, jer odbrane optuženih u toku postupka

nisu stavljale prijedlog za izvođenje dokaza.

Prilikom ocjene iskaza svjedoka koji su svjedočili u ovome postupku, Sud je cijenio njihovo

držanje i ponašanje tokom davanja iskaza, ispitao konzistentnost njihovih iskaza datih u

sudnici, uporedio činjenice o kojima je svjedok svjedočio sa činjenicama koje su utvrđene

od strane drugih svjedoka, te materijalnim dokazima kako bi se utvrdilo da li su

potkrijepljeni ili osporeni drugim dokazima u ovome predmetu.

Takođe, u ovom predmetu je uložena materijalna dokumentacija i Sud je ispitao svaki

uloženi dokaz kako bi odlučio o njihovoj pouzdanosti i dokaznoj vrijednosti, a sve uz

primjenu člana 15. ZKP-a BiH, koji predviđa princip slobodne ocjene dokaza, bez

formalnih ograničenja i bez posebnih dokaznih pravila.

5.2. Utvrđeno činjenično stanje, ocjena dokaza

Nakon svestrane i savjesne ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog od njih posebno,

tako i u međusobnoj povezanosti, utvrđeno je van svake sumnje, da su optuženi Almir

Čović, Đulaga Čović i Ale Čović počinili krivičnopravne radnje opisane u izreci ove

presude, odnosno da su njihovim radnjama ostvarena obilježja krivičnih djela za koja su

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

36

ovom presudom oglašeni krivima. Sud je cijenio sve provedene dokaze, pri tome vršeći

procjenu da li se radi o irelevantnim dokazima, u smislu prigovora koje je odbrana ulagala

u toku glavnog pretresa, zaključivši da se niti jedan uloženi dokaz ne može ocijeniti kao

takav. Sud je izvrišio uvid u svu dokaznu građu, pa tako i u odnosu na pojedine dokazne

koji se odnose na optužene u odnosu na kojih je postupak razdvojen, iz razloga jer su

predmet postupka upravo radnje grupe udružene radi činjenja krivičnih djela, usljed čega

je neophodno bilo dokazati upravo kauzalnost svih indvidualnih radnji optuženih. Izvajanje

dokaza koji se odnose na lica koja su zaključila sporazum o priznanju krivnje i u odnosu na

koja je donesena presuda, ne bi bilo cjelishodno. Osim toga, kada se radi o predmetima u

kojima se postupak vodi protiv više lica koja su djelovala unutar udružene grupe, teško se

može doći do zaključak da se određeni dokaz odnosi samo na jednog pripadnika grupe,

već se ukazuje potreba da se dokazi cijene u svojoj međusobnoj povezanosti, kao bi se

izvršila sveobuhvatna analiza materijala uloženog u spis. Pored toga, Sud napominje da

svi dokazi nemaju stepen primarnih dokaza u procesu formiranja sudske odluke, dakle

nemaju karakter odlućnih, već samo potkrepljujućih dokaza.

Zaključak da su optuženi tokom inkriminisanog perioda, a radi sticanja imovinske koristi,

prihvatom državljana ... u BiH, Crnoj Gori ili R. Srbiji, prebacivanjem istih preko državne

granice BiH i R. Hrvatske, protivno odgovarajućim odredbama zakona kojima je regulisan

prelazak državne granice, radi njihovog daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evrope, koji

državljani ... nisu ispunjavali uslove za ulazak i boravak u drugim državama, imajući uloge

izvriđaća, vodića, vozača i posrednika, Sud prije svega temelji na dokazima izvedenim od

strane tužioca, i to: sadržajima audio zapisa snimljenih telefonskih razgovora, kao i video

zapisa, dobivenih provođenjem posebne istražne radnje iz člana 116. stav 1. tačke a) i d)

ZKP BiH, čiji će pojedini dijelovi biti navedeni i razmatrani u nastavku presude.

Reprodukovanje za ovu krivičnopravnu stvar relevantnih dijelova CD sa zapisima

snimljenih razgovora, na glavnom pretresu je izvršeno uz pomoč svjedoka-eksperta

Vahida Selimbegovića, koji je shodno Naredbama Tužilaštva BiH izdatim Odsjeku za

istrage Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, o vještačenju snimljenih

razgovora koje je Tužilaštvo BiH putem međunarodne pravne pomoći dobilo od nadležnih

organa R. Hrvatske (USKOK i Županijski sud u Zagrebu), sačinio Analizu i objašnjenje

grafičkog prikaza ostvarenih telefonskih kontakata u OA “LOKA”20, uz analizu i objašnjenje

grafičkog prikaza oduzetih telefonskih aparata i SIM kartica urađenih na osnovu podataka

iz Forenzičkog izvještaja privremeno oduzetih telefonskih aparata i SIM kartica, koji podaci

su analitički obrađeni i građički predstavljeni u softverskom program pod nazivom

Analyst’s Notebook 8, a koju analizu je usmeno i obrazložio na glavnom pretresu. Iz

navedenog dokaza, čija valjanost i tačnost ničim konkretnim nije dovedena u sumnju,

jasno proizilazi činjenica da je u ikriminisanom periodu ostvaren veliki broj kontakata

između optuženih lica, a koje vrijeme komunikacija odgovara periodima navedenim u

činjeničnom opisu svake od tačaka izreke presude. Takođe, iz iste proizilazi i da je od

optuženenog Almira Čovića oduzet 1 telefonski aparat i 1 telefonska kartica, pretplatničkog

20 DT-20.1.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

37

broja 38761561173, koji je bio pod mjerama nadzora i tehničkog sminanja

telekomunikacija, od optuženog Đulage Čovića oduzet 1 telefonski aparat i 3 telefonske

kartice, jedna pretplatničkog broja: 38761497355, koja je bila pod mjerama nazdora i

tehničkog snimanja telekomunikacja, a koji je koristio i telefonski broj: 385917690648, te

od Ale Čovića oduzeto 6 telefonskih aparata i 3 telefonske kartice, jedna od tih

pretplatničkog broja 38761288370, sa kojeg je ostvarivana komunikacija.

Kako je navedeno, pomenuta Analiza temeljila se i na dokazu Izvještaj Granične policije,

Centralni istražni ured, o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi mobitela i SIM kartica, broj:

17-08-1-FT-012/12 od 19.12.2012. godine, sačinjen po Naredbi za vještačenje Tužilaštva

BiH broj T20 0 KT 0003381 12 od 19.07.2012. godine, kojom je naloženo vještačenje

privremeno oduzetih predmeta mobilnih telefona i SIM kartica u vidu utvrđivanja podataka

vezanih za telefonske imenike, dolazne, odlazne i propuštene pozive, pristigle i dolazne

poruke, te sadržaj memorije telefona i SIM kartica, koji Izvještaj je sačinio Goran Miletić,

zaposlenik u Graničnoj policiji BiH, na poslovima policajca-tehničara. Isto je potvrdio

prilikom sjvedočenja u toku glavog pretresa, te predočio Sudu sadržaj učinjene analize.

Zaključak o učinjenom krivičnom djelu nesumljivo proizilazi i iz Izvještaja o počinjenom

krivičnom djelu i izvršiocima Granične policije BiH (Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu),

Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-13-5-KU-10/12 od 09.07.2012. godine21, načinjen

nakon provođenja posebnih istražnih radnji u odnosu na optužene, po osnovu kojih su

prikupljene informacije o izvršenju više ktivičnih djela, uz sudjelovanje većeg broja osoba,

u kojoj su uloge članova podijeljene, tako da svako pokriva određeno područje na cijeloj

ruti kretanja ilegalnih migranata do njihovih krajnjih destinacija. Navedene okolnosti

odgovaraju činjeničnom opisu navedenom u svakoj od tačaka izreke presude. Pa se tako

u odnosu na optuženog Almira Čovića navodi da je isti, kao pripadnik grupe, sa ulogom

vodiča i vozača legalnih migranata, u cilju sticanja proupravne imovinske koristi, u više

navrata počinio krivično djelo Krijumčarenje ljudi, postupajući po uputama Arifa Čovića,

oko preuzimanja, prevoza i prevođenja ilegalnih migranata preko državne granice, i to na

način da je na području Bihaća preuzimao ilegalne migrante i vršio njihov prevoz do

određene lokacije, koristeći pmv marke VW Golf II u vlasništvu Arifa Čovića. Zatim, u

odnosu na optuženog Đulagu Čovića, navodi se da je isti, takođe postupajući po uputama

Arifa Čovića, prevozio i prevodio ilegalne imigrante preko državne granice, ostvarujući

direktu komunikaciju sa ostalim osumnjičenim uključenim u izvršenje krivičnih djela, na

način da je prevozio ilegalne migrante iz Bihaća do unaprijed dogovorene lokacije, potom

prelazio na teritorij R. Hrvatske, i tamo ih predavao Danielu Mikšiću, pri tome u nekoliko

navrata koristeći svoje pmv marke Hyundai Santa FE, reg. oznaka KA 467 ET. Konačno,

za optuženog Aleta Čovića se navodi da je, ponovno prema uputama Arifa Čovića,

obavljao ulogu vodiča ilegalnih migranata preko državne granice, najčešće ih vodeći od

kuće Arifa Čovića do rijeke Korane, gdje ih je ilegalno prebacivao preko državne granice.

21

DT-1

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

38

Takođe, uvidom u dokaze pribavljene putem međunarodno pravne pomoći opravdano se

može zaključiti da je u R. Hrvatskoj vođena obimna istraga, koja je uključivala i provođenje

posebnih istražnih radnji, sa ciljem prikupljanja dokaznog materijala, a čiji rezultati ukazuju

i na učešće optuženih u vršenju krivičnopravnih radnji koji su im stavljene na teret.

Potrebno je posebno istaknuti Presudu …22, koji je bio bliski saradnik i učesnik u

organizovanoj kriminalnoj grupi, koja je postojala sa ciljem učinjenja krivičnog djela

Krijumčarenje ljudi, te koji je zajedno sa optuženima u ovome predmetu, sa unaprijed

dogovorenom ulogom i doprinosom, učestvovao u izvršenju istog (prihvat ilegalnih

migranta na teritoriji R. Hrvatske).

Sud je svoju odluku temeljio i na Dopisu Službe za poslove sa strancima, od 03.09.2012.

godine, iz kojeg proizilazi da je u vremenskom periodu od mjeseca aprila do mjeseca juna

2012. godine, a koji vremenski period odgovara inkriminisanom period iz činjeničnog dijela

optužnice, u prenočištima na području Bihaća sa kratkim boravkom bilo prijavljeno ukupno

98 državljana .... Sud je takođe cijenio i iskaze saslušanih svjedoka, kao i zapisnike

Granične policije BiH o saslušanju svjedoka … državljana, te dopisa Državne agencije za

israge i zaštitu broj: P-16-03-04-3-566-9/12 od 10.08.2012. godine i Dopisa firme Tenfor

sa izvodima iz evidencije o novčanim transferima, koji su, između ostalih, dokaz novčanih

sredstava dobivenih kao naknda za izvršenje inkriminisanih radnji.

Pored navedenih dokaza, Sud je imao u vidu i činjenicu da je od 5 optuženih u ovome

predmetu, koji su učestvovali u radnjama opisanim u isreci presude, u potpunosti priznali

krivnju za sve radnje koji su im stavljene na teret, počinjene na način opisan u izreci

presude. Posebno se ističe činjenica da su izvršenje krivičnog djela na opisani način

priznala lica koja su imala ulogu organizatora ove kriminalne grupe, po čijim uputama su

krivična djela vršena. Ove činjenice su razmatrane isključivo u vezi sa drugim izvedenim

dokazima, dajući im značaj sporedne i dodatne okolnosti.

Dakle, utvrđeno je da su optuženi postali pripadnici grupe u cilju učinjenja krivičnih djela,

preciznije krivičnog djela iz člana 189. stav 1. KZ BiH, i to na način da je svaki od učesnika

poduzimao radnju kojom je ostvario svoju ulogu i doprinijeo ukupnom izvršenju djela, kao i

da su optuženi svojim radnjama ostvarili obilježja ovog krivičnog djela, u vidu

omogućavanja prevođenja preko državne granice licima koji ne ispunjavaju uslove za

zakonit ulazak. Naime, krivično djelo krijumčarenje ljudi vrši onaj ko „prevede preko

državne granice“ ili „omogući drugome nedozvoljeni prelazak granice“. Pojedinačne radnje

optuženih čine dio lanca ukupnih događaja, koji za cilj i rezultat imaju ilegalno prebacivanje

migranata iz BiH. Za postojanje ovog krivičnog djela nije neophodno dakle, da je svaki od

optuženih lica, bio jednako angažovan u svakoj od faza prebacivanja. Krivično djelo postoji

i dovršeno je i onda kada svaki od učesnika u izvršenju krivičnog djela poduzme radnju,

kojom ostvaruje svoju ulogu i kojom doprinosi ukupnom izvršenju djela. Sama priroda

djela, a naročito način izvršenja konkretnih inkriminisanih radnji, ukazuje na međusobnu

povezanost optuženih, podjelu uloga s obzirom na etapu, te znanje optuženih da je u

izvršenje uključeno više lica, te da svojom radnjama doprinose ostvarenju tog zajedničkog

22 DDT-7

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

39

cilja. Dalje, utvrđeno je da su optuženi postupali sa direktnim umišljajem, vođeni motivom

zarade, odnosno koristoljublja, kao zakonskog elementa ovog krivičnog djela, koji je

potrebno da samo kao takav egzistira na strani optuženog.

Da se ovdje radi o produženom krivičnom djelu, proizilazi iz činjenice da su u konkretnom

slučaju ispunjeni uvjeti propisani članom 54. stav 2. KZ BiH, prema kojoj odredbi

produženo krivično djelo je učinjeno kada je učinilac s namjerom učinio više istih ili

istovrsnih krivičnih djela, koja s obzirom na način izvršenja, njihovu vremensku povezanost

i druge okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. Da su ispunjeni uslovi vidljivo je

iz činjeničnog opisa, jer su optuženi izvršili više radnji koje su istovrsne, a međusobno

odvojene, od kojih svaka pojedinačno sadrži sva zakonska obilježja istog krivičnog djela,

između kojih postoji određeni vremenski kontinutitet, zatim postoji istovjetnost direktnog

umišljaja, identičan način postupanja, isti zaštitni objekt, te isti oblik krivice, koje okolnosti

čine jedinstvenu prirodnu cjelinu i pravdaju konstrukciju produženog krivičnog djela.

Prethodno opisani i navedeni dokazi potvrđuju uvjerenje Suda o učinjenom krivičnom djelu

i dokazuju krivnju svakog od optuženih, te se odnose na svaku od tačaka izreke presude,

iz kojeg razloga su razmatrani u uvodnom dijelu, prije nego se Sud upustio u ocjenu

provedenih dokaza i činjeničnih utvrđenja do kojih je došao na temelju istih, a prema

pojedinim tačkama optužnice.

5.2.1. Tačka 1. izreke presude

Tačkom 7. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 1. izreke ove presude, optuženi su

Almir Čović i Đulaga Čović, i to Almir Čović da je zajedno sa Safetom Šabićem, dana

13.04.2012. godine, preuzeo trojicu ilegalnih migranata, koje je doveo do rijeke Korane i tu

ih preveo preko državne granice iz BiH u R. Hrvatsku i potom predao Đulagi Čoviću, koji ih

je odveo na teritorij R. Hrvatske i predao ... državljaninu Danielu Mikšiću radi daljeg

prebacivanja u zemlje zapadne Evrope.

Da su optuženi počinili krivična djela na opisani način, prije svega proizilazi iz sadržaja

presretnutih telefonskih razgovora od dana 13.04.2012. godine23. Navedenog dana, u

14:48 sati, komunikaciju su ostvarili Almir Čović i Safet Šabić: Almir Čović pita: „Šta?

Kako?“, Safet Šabić: „Pa ništa još nije javio, predvečer“, a Čović mu poručuje: „Pa de kad

bude to onda mi javi znaš. Ako ne mogneš mene dobiti, onda me na Đurin broj zovi“,

Šabić navodi: „Nemam ja njegov hrvatski. Ja imam samo ovaj bosanski“, a Almir: „Poslaću

ja tebi hrvatski i ovaj. Uzmi, napuni tu sebi karticu“. iz iste jasno proizilazi da se Almir

Čović raspituje u vezi dogovora o prebacivanju ilegalnih migranata, očekujuči informaciju o

njihovom preizimanju, a da je u cijeli dogovor uključen i Đulaga Čović, kojeg oslovljava

nadimkom „Đuro“, te mu nakon razgovora šalje broj 00385917690648, koji koristi optuženi

Đulaga Čović, što je potvrđeno oduzetim predmetima Husmira Čovića, gdje je na SIM

kartici i mobilon telefonu ovaj broj sačuvan pod imenom „Đulaga“. Isti broj je u oduzetom

mobilnom telefonu Almira Čovića, bio sačuvan pod imenom „Duro“. (transkript br. 309)

23 DT-18.1.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

40

Dalje, nastavak njihove komunacije teće u smijeru nastavka dogovora da je došlo do

realizacije dogovora potvrđuje nastavak njihove komunikacije od 16,28 sati istog dana,

gdje Šabić govori Almiru Čoviću: „Pa evo prelazim vodu“, zatim u 16,46 sati „Evo me kraj

ovih mezarluka idem“, na šta mu Čović odgovara da i on dolazi, te u 16,58 sati kada Šabić

govori: Pa viću sad da Sibić (Husmir Čović) me dočera“, a Almir Čović mu odgovara „Ajd

viću ja sa Đurom (Đulagom Čovićem) pa da dođeš dole na granicu nekako da pređeš“.

Činjenicu da je došlo do preuzimanja migranata potvrđuje i komunikacija izmešu osuđenih

Arifa Čovića, koji je imao ulogu organizatora, i NN osobe koja ga obaviještava da su

migranti prevedeni dobro (transkipt br. 321,322,326).

Nastavak njihove dalje komunikacije odnosio se na dogovor oko novčane naknade, što

proizilazi iz sadržaja komunikacije, istog dana od 18,05 sati, kada Almir Čović poručuje

Šabiću: „Haj ti polako dole kod Sibića ovaj pa ćeš uzeti za 50 kod onoga, reću ja da tebi

dadne pare znaš pa onda uzmi ti za 50 od onoga“, na što ga Šabić pita: „Dobro, a ko

mene plaća ti il onaj“, a Almir mu odgovara: „Pa ako on ne plati ja ću ti platiti“ (transkript br.

361).

Da je Almir Čović korisnik telefonskog broja 38761561173 sa kojeg je ostvarena

komunikacija potvrđeno je oduzimanjem mobilnog telefona IMEI broja 359359034855558

od istog, u kojem se nalazila SIM kartica sa ovim brojem, kao i oduzeti Ultra certifikat koji

glasi na isti broj.

Navedene radnje odgovaraju činjeničnom opisu djela, odnosno događaja od navedenog

datuma, u Presudi ...24, u odnosu na, između ostalih i Daniela Mikšića, koji je osuđen na

kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

Takođe, činjenicu da su strani državljani navedenog datuma zaista boravili u hotelu „Park“

Bihać, potvrđuje Dopis Službe za poslove sa strancima, broj 18.5.2-07.6-3482-4/12 DP od

03.09.2012. godine25, koji sadrži podatke o provjerama službene evidencije o prijavama

boravka stranih državljana, u kojem se navodi da su lica Deniz Akif i Deniz Tayyif, boravili

na navedenom mjestu u periodu od 12.04.2012. do 13.04.2012. godine, a koji datum i

okolnosti odgovaraju činjenicama navedenim u činjeničnom opisu tačke 1. izreke presude.

Dakle, naprijed cijenjena materijalna dokumentacija, odnosno analizirani dokazi, koje je

Sud prihvatio kao tačne i vjerodostojne, dokazuju aktivno učešće optuženih Almira Čovića

i Đulage Čovića u izvršenju krivičnog djela od 13.04.2012. godine kako je to opisano u

tački 1. Izreke presude.


24 DDT-7

25 DT-2.1.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

41


Almir Čović i Đulaga Čović, i to da je Hasib Čović, postupajući po nalogu Arifa Čovića,

dana 14.04.2012. godine, dvojicu ilegalnih migranata predao Almiru Čoviću i Safetu

Šabiću, koji su ih prebacili preko državne granice i oko 21,55 sati predali Đulagi Čoviću koj

ih je dalje predao Danielu Mikšiću, a za koje radnje su optuženi dobili naknadu u iznosu od

362,00 eura, koji je novac uplaćen na ime Đulage Čovića putem Western Union sistema

tranfera novca.

Zaključak Suda o krivici optuženih prvenstveno se temelji na sadržaju snimljenih

razgovora, od dana 14.04.2012.26 i to prije svega razgovoru vođenom između optuženog

Almira Čovića i Đulage Čovića u 21,50 sati, u kojem se dogovoraju oko mjesta susreta,

odnosno da se se nađu „Još niže dole u onim dolinama“ (transkript br. 487). Zatim je u

22,33 vođen razgovor između Almira Čovića i ženske osobe, dok telefonski broj pripada

Hasibu Čoviću, čija je uloga bila da preuzme migrante i preda ih Almiru Čoviću, prilikom

kojeg optuženi Almir Čović obaviještava sudionika u razgovoru da misli da ih je pratio neki

automobil te da sumnja da su otkriveni, te je obaviještava da su stigli. Razgovor je tekao

ovako: Almir Čović: „Reci da smo došli“, NN ženska osoba: „Dobro“, Almir Čović: „Jedva

smo utekli“, NN ženska osoba: „Pa reko, jel sve uredu onda?“, Almir Čović: „Pa jeste sade

uredu. Gore kad smo prelazili, ne znam jesu li nas vidili ali uglavnom za nama je izišlo

auto. Evo nas ovdje na mjestu haj nek požuri taj“. (transkript br. 489, 490). Smatra se da se

ovdje misli na Husmira Čovića, koji je vlasnik pretplatničkog broja sa kojim je ostvarivana

komunikacija, a koji treba da dovede ilegalne migrante, te ih preda Almiru Čoviću, koji

očigledno, zajedno sa Safetom Šabićem, čeka na unaprijed dogovorenoj lokaciji.

Dalja komunikacija se odvija između Almira i Đulage Čovića, od 22,46 sati, koji prije svega

komuniciraju u vezi situacije koja se razvija oko njih i kretnji pojedinih automobila (transkript

br. 495, 496), a kada se navedeno dovede u vezu sa prethodnim razgovorom koji je vodio

Almir Čović u vezi automobila za kojeg sumnja da ih je pratio, može se raći da su isti

pokušavali da ispitaju sigurnosnu situaciju, prije nego su se dogovorili da se sastanu: Almir

Čović: „Pa hajd onda, evo mi odošmo prema tebi dole, haj“.

Da je Đulaga Čović korisnik telefonskog broja 061497355 potvrđuje Analiza i objašnjenje

grafičkog prikaza ostvarenih telefonskih kontakata u OA “LOKA”27, uz analizu i objašnjenje

grafičkog prikaza oduzetih telefonskih aparata i SIM kartica urađenih na osnovu podataka

iz Forenzičkog izvještaja privremeno oduzetih telefonskih aparata i SIM kartica.

Da je zaista navedena radnja izvršena potvrđuje komunikacija od 22,47 sati, između

Almira Čovića i Hasiba Čovića, kada se ponovno javlja NN ženska osoba: Almir Čović:

„Ono je prebačeno“, NN ženska osoba: „Dobro“, Almir Čović: „Utovari to, haj“ . (transkript

br. 497)

26 DT-18.2

27 DT-20.1.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

42

Dana 15.04.2012. godine u 16,57 sati, Almir Čović pozvao je NN ženksu osobu da

provjeri: „Da li je Argo dao pare“, pri tome misleći na Arifa Čovića, dobivajući potvrdan

odgovor, a nakon toga, u 17,07 sati poziva Safeta Šabića da sa njim provjeri koliko para

mu treba dati (transkript br. 513, 514), iz čega se nesumljivo može zaključiti da su poduzete

inkriminisane radnje krijumčarenja ilegalnih migranata u cilju sticanja imovinske koristi.

Potvrdu vjerodostojnosti navoda da je na transakcijski račun Đulage Čovića, otvoren u

Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina, uplaćen iznos od 362,00 eura, proizilazi iz

dokaza Akt – dopis Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: P-16-03-04-3-566-9/12 od

10.08.2012. godine28, koja je putem agencije zastupnika Western Union sistema u BiH,

Tenfore d.o.o. Banja Luka, Western Union korisnički centar, utvrdila da se kao primalac

novčanih sredstava u navedenom iznosu pojavljuje Đulaga Čović, a kao pošiljalac navodi

se lice Abdurrahan Akyuz, a koji iznos je uplaćen u Turskoj. Navedeno dodatno potvrđuje i

sadržaj presretnutih komunikacija u odnosu na lica Arifa Čovića i NN Hikmeta, iz kojih

proizilazi dogovor da će određeni novčani iznos, kao naknada za navedene inkriminisane

radnje, biti ispaćen naknadno, kao i razgovor između Arifa Čovića i NN Šmrkavac, koji ga

obaviještava da će naknadno da dobije „neke knjige, one za prvi, drugi, treći razred,

razumiješ, pa će ti onda i s tim knjigama to sve završiti razumiješ? Tako da ovaj ništa se ti

ne sekiraj“ (transkript br. 296).

Dakle, zaključeno je da cijenjena materijalna dokumentacija, koju je Sud prihvatio kao

tačnu i vjerodostojnu, dokazuje aktivno učešće optuženih Almira Čovića i Đulage Čovića u

izvršenju krivičnog djela od 14.04.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom

ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 2. izreke presude.


Tačkom 9. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 3. izreke ove presude, optuženi su Ale

Čović i Đulaga Čović, u kojoj se navodi da Mesud Begić, nakon bezuspješnog pokušaja da

dana 19.04.2012. godine prebaci trojicu ... državljana (Ondera Bayri, Halila Tozsu i

Mehmeta Gilgita), kontaktira Arifa Čovića koji organizuje prihvat navedenih ilegalnih

migranata, na način da za sumu od 900,00 eura iste preuzimaju Ale Čović i Safet Šabić, te

oko 20,53 sata istog dana, na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice,

preko rijeke Korane, prevode u R. Hrvatsku gdje ih preuzima Đulaga Čović koji ih potom

predaje Mesudu Begiću.

Navedeno prvenstveno potvrđuje sadržaj presretnutih telefonskih komunikacija od dana

19.04.2012. godine29, između Arifa Čovića i Đulage Čovića. Arif Čović poziva Đulagu

Čovića, nakon što je obavio razgovor sa Mesudom Begićem, u 19,49 sati: “Ovaj kaže za

sat vremena da je vamo, znaš kod mene..”. Nakon toga, u 20,16 sati mu govori da krene

dole. Zatim u 20,32 sata Đulaga govori Arifu: “Nek to odvedem gore do križa, ja ću biti

28 DT-22

29 DT-18.3

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

43

gore na križu, haj sad cu biti nedostupan, sad idem kroz ove…doline”. (transkript br. 61, 66,

69)

Istog dana zabilježena je i komunikacija između Arifa Čovića i Aleta Čoviča, u kojoj Arif,

očigledno u namjeri da provjeri da li je došlo do preuzimanja migranata, komunicirajući u

šiframa, pita Aleta: “Jesi našo kravu?”, na što Ale Čović odgovara da je uredu (transkript br.

67). Zatim ga u 20,39 sati obaviještava da mora dole do križa doći (transkript br. 70), jer ga

na tom mjestu, kako je vidljivo iz prethodno citiranih razgovora, čeka optuženi Đulaga

Čović.

Takođe, u tom periodu zabilježena je i komunikacija između Đulage Čovića i Aleta Čovića,

kojom prilikom se dogovaraju oko mjesta sastajanja, kao i vrše provjere gdje se koji od njih

dvojice nalazi i kreće, gdje u jednom trenutku Đulaga Čović upozorava Aleta Čovića da

“Požuri, sad će patrola”, a zatim ga pita “Jesi preš’o kod Korane?”, na što Ale odgovara da

jeste i da kreće do križa, koja lokacija je unaprijed dogovoreno mjesto susreta (transkipt br.

335, 334).

Da je Đulaga Čović izvršio navedeno krivično djelo takođe proizilazi i iz sadržaja

komunikacije između njega i Arifa Čovića, u 22,01 sati, kada ga isti obaviještava da je

“Riješio ono”, Arif mu se zahvaljuje, a Đulaga pita “He,he imal kakvih para?”, na što mu

Arif odgovara da nema sav iznos, ali da ima za njega, a Đulaga mu govori da “Pripremi sto

eura” (transkript br. 84). Da se zaista govori o izvršenom krivičnom djelu Sud nesumnjivo

zaključuje i na osnovu činjenice što vrijeme obavljanja razgovora odgovara vremenu

dogovaranja Arifa Čovića sa Mesudom Begićem, čija je uloga bila da preuzme ilegalne

migrante na području Hrvatske. Pa tako, iz sadržaja komunikacija izmešu Arifa Čovića,

ostvarenih sa Mesudom Begićem i Đulagom Čovićem, proizilazi da je susret između

Đulage Čovića i Mesuda Begića dogovoren preko Arifa Čovića, u vremenskom period od

21,43 do 21,48 sati, a sa ciljem predaje stranih državljana nakon njihovog prebacivanja na

teritorij R. Hrvatske (transkipt br. 78, 438,439, 440).

Pored toga, iz Izvoda iz baze podataka, odnosno elektronske evidencije prelaska državne

granice Mehmet Gilgit30, gdje su navedeni podaci počev od naziva graničnog prijelaza,

datum prelaska, vremena prelaska, ime i prezime lica koja ulaze ili izlaze iz zemlje, njihove

generalije, državljanstva, broj identifikacijskog dokumenta, marka i tip vozila kojim su lica

ušla odnosno izašla iz zemlje, registarski broj, te status putnika, proizilazi da je dana

19.04.2012. godine, između 15,48 i 16,54 sati, registrovan prelazak državne granice na na

GP „Bosansko Grahovo“ četiri lica, sa vozilom oznaka T23A432, i to: Mesud Begić, Halil

Toszu, Onder Bayri i Mehmet Gilgit, a da je istog dana u 20,39 sati registrovan prelazak

državne granice na izlazu iz BiH na istom graničnom prelazu jednog lica, i to Mesud Begić.

Činjenicu da je Mesud Begić zaista preuzeto tri ilegalna migranta od optuženog Đulage

Čovića, i to u vrijeme navedeno u izreci presude, potvrđuje i dokaz Tužilaštva pribavljen

30 DT-1.1., DT-1.2., DT-1.3

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

44

putem međunarodne-pravne pomoći od Županijskog suda u Zagrebu, tačnije Izviještaj

MUP R. Hrvatske, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, broj: 511-01-66-ORG-

4656/21-12.MŠ od 19.04.2016. godine, u kojem su zabilježene obzervacije kretanja pmv

Škoda Fabija, reg. oznaka T32A452, kojim je upravljao Mesud Begić, a u vozilu su se

nalazile još tri NN muške osobe, u periodu od 22,00 sata do 00,22 sata, kada su se osobe

smjestile u navedeni hotel u Zagrebu.

Interesantan razgovor koji je Sud smatra važnim spomenuti jeste onaj vođen između

Mesuda Begića i Hikmeta, vođen dana 19.04.2012. godine, u kojem Begić upozorava

Hikmeta da su … državljani dobili crveni pečat na granici sa R. Hrvatskom, odnosno da su

dobili zabranu legalnog ulaska u Hrvatsku, te da je potrebno da objasni svojim ljudima

(pretpostavlja se da se misli na između ostalih i na Đulagu i Aleta Čovića) “Da idemo direct

gore na crno. Oni sade moraju ići na crno u Hrvatsku. Oni nemaju više šanse da uđu

normalno na granicu.” Dakle, iako svjesni da je … državljanima zabranjen ulaz na teritorij

R. Hrvatske, optuženi ipak čine inkriminsanu radnju, svjesni posljedice koju ista može da

proizvede.

Dakle, Sud, na osnovu svega navedenog, posebno istaknutih materijalnih dokaza,

odnosno transkipta audio snimaka razgovora optuženih, koju je Sud prihvatio kao tačnu i

vjerodostojnu, izvodi zaključak o aktivnom učešću optuženih Almira Čovića i Đulage

Čovića u izvršenju krivičnog djela od 19.04.2012. godine, kao i navode da su za učešće u

istom ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 3. izreke presude.



Đulaga Čović i Ale Čović, a u istoj je navedeno da je Arif Čović, po dogovoru sa

Hikmetom, dana 26.04.2012. godine, sedam ilegalnih migranta smjestio u prenoćište „Villa

Una“, te angažovao taksi vozača Edhema Majstorovića da ih preveze na područje mjesta

Tržac, u blizini granice sa R. Hrvatskom, što je isti uradio, gdje ih je predao Hasibu Čoviću

i Safetu Šabiću na području naselja Rujnica, općina Cazin, koje migrante su oni dalje

predali optuženom Aletu Čoviću i R.Č., koji iste, nakon što su naplatili iznos od 1.200,00

eura, prebacuju na teritorij R. Hrvatske i predaju Đulagi Čoviću, gdje migrante preuzima

NN osoba (korisik telefonskog broja 385989677173).

Zaključak Suda o krivici optuženih prvenstveno proizilazi iz transkripta audio snimaka

razgovora od 26.04.2012. godine31. Prije svega, da se zaista radi o sedam ilegalnih

migranata potvrđuje komunikacija ostvarena između Arifa Čovića i NN Hikmet, od 10,22

sati u kojem Hikmet obaviještava Arifa: “Dobro danas..sedam komada, znaš li ti koliko

para..”, očigledno je da je upotrebljava riječ komad šifrovano za strane … državljane

(transkript br. 550). Zatim se dogovaraju da imigrante prebace u 2 navrata, “prvo četiri, pa

onda tri”, te da ih smjeste u različite hotele (transkript br. 552). O navedenom dogovoru

31 DT-18.4

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

45

obaviješten je i Danijel Mikšić (transkript br. 557). Nakon toga, Arif Čović angažuje taksi

vozača Edhema Majstorovića da, uz novčanu naknadu, preveze … državljane do mjesta

Tržac, što je isti i učinio, obavijestivši Arifa da se migranti nalaze u njegovom automobilu i

da su bez pasoša te da nije siguran da li ih on može prevesti zbog straha ne bude

uhapšen od strane nadležnih organa, nakon čega ih isti odvozi na unaprijed dogovorenu,

skrivenu lokaciju i tamo ih ostavlja (transkript br. 571,581,587,588,592, 598, 685).

U toku glavnog pretresa, na okolnosti iz tačke 4. izreke presude iskaze su dali Edham

Majstorović i Sadeta Alibegović, kojima su u cijelosti potvrdili sve navode iz optužnice.

Svjedok Edham Majstorović je izjavio da je tokom 2012. godine obavljao posao taksiste

(koristio pmv marke Mercedes 210, crne boje, a prije toga vozio Mercedes 124), te da je

bio angažovan da preveze veći broj stranih državljana, opisujući konkretno radnje od dana

26.04.2012. godine na isti način kako to proizilazi iz presretnutih komunikacija, tačnije da

ga je pozvala nepoznata osoba na telefon, zatraživši od svjedoka da četiri lica preveze na

dogovorenu lokaciju, a koja treba preuzeti iz hotela “Villa Una”. Svedok je takođe izjavio da

ga je radi kontrole zaustavila Granična policija u mjestu Rujnica, te nakon izvršene

kontrole pustila dalje. Osnovano se može zaključiti da se upravo Arif Čović svjedoku

predstavio kao izvjesni Mujo.

Tačnost iskaza ovog svjedoka potvrđuje Službena zabilješka Granične policije, jedinica

granične policije Velika kladuša, broj: 17-13-3-04-68-482/12 od 26.04.2016. godine32, iz

kojeg dokaza proizilazi da su policijski službenici izvršili kontrolu pmv Mercedes 124, Taxi

registarskih oznaka u mjestu Rujnice, kojim je upravdljao Edham Majstorović, te da su se

u vozilu nalazila četiri državljanina …, i to Omer Gunay, Erdal Anar, Emrah Boyraz i Remzi

Oltan.

Takođe, svjedokinja Sadeta Alibegović, koja je svjedočila na glavnom pretresu, a koja već

15 godina vodi pansion “Vila Una” u Bihaću, u vezi sa navedenim izjavila je da u pansionu

borave mnogi strani državnjani, te da je moguće da su u tom period bila četiri državljana

…, koja su prijavljena u knizi gostiju, te da je u toku njihovog boravka kontaktirala osoba

koja se predstavila kao Begić, kako bi je obavijestila da će po strane državljane doći

taksista, a da im ona prije odlaska oduzme pasoše, koji su kasnije preuzeti od neke njoj

nepoznate osobe.

Istinitost izjava svjedoka, kao i činjeničnih navoda optužnice, potvrđuje i potvrđuje Dopis

Službe za poslove sa strancima, broj 18.5.2-07.6-3482-4/12 DP od 03.09.2012. godine33,

koji sadrži podatke o provjerama službene evidencije o prijavama boravka stranih

državljana, u kojem se navodi da su lica Omer Gunay, Erdal Anar, Emrah Boyraz i Remzi

Oltan boravila u hotelu “Villa Una” od dana 25.04.2012. godine.

32 DT-18.4.1.

33 DT-2.1.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

46

Ovakvo utvrđeno stanje u potpunosti je potvrđeno transkriptima preslušanih presretnutih

razgovora34, obavljenim između Arifa Čovića i Đulage Čovića, u razgovoru od 10,45 sati:

Arif Čović: “Hej jesi uhvatio konje?”, Đulaga Čović: “Nisam”, Arif Čović: “Sad mi kaže čojek

da je u dole u Furjanu ima četiri, znaš”. Zatim u komunikaciji od 10,46 sati: Đulaga Čović:

“Pa kad bi ti vozio ta drva?”, Arif Čović: “Voziću ja tamo u tri sata”. Da je posao obavljen,

odnosno da je izvršena inkriminisana radnja, ukazuje razgovor od 21,20 sati kada Arif

Čović obaviještava Đulagu Čovića: “Ušao je u štalu”, Đulaga Čović: “Evo gotovo..”.

Očigledno je da lica šifrovano komuniciraju, koristeći izraz “konje” i “drva” za strane

državljane. (transkript br. 271, 272, 351)

Da je Ale Čović bio učesnik u inrkiminisanim radnjama, i to radi ostvarivanja protupravne

imovinske koristi, potvrđuje komunikacija između njega i Arifa Čovića, od 19,01 sati, u

kojoj ga isti pita jee li sve dobro, a zatim daje uputu da uzme hiljadu i dvijestotine eura.

Nakon toga, u razgovoru od 19,23 sata provjerava da li su došli, te da li su dali pare, na

što Ale Čović ima potvrdan odgovor. (transkript br. 318, 332).

Pored navedenog, ulogu Đulage Čovića i Aleta Čovića, koji je bio u prisustvu R.Č. u

izvršenju krivičnog djela od navedenog dana, potvrđuje i transkipt razgovora presretnutih

komunikacija između Đulage Čovića i R.Č. u kojem se isti dogovoraju o izvršenju djela,

mjestu i vremenu susreta (transkript br. 684, 698, 699742). Da je Ale Čović radnju obavljao

zajedno sa R.Č. potrđuje razgovor između R.Č. i Đulage Čovića, od 19,22 sata: Đulaga

Čović: “Jesi kren’o ti?”, R.Č.: “Ma nisam još“, Đulaga Čović: “Pa hajd kreni dok nema niđe

ništa”, R.Č.: “Pa evo j… se ovda”, Đulaga Čović: “Koji to, ko to?”, R.Č.: “Ma Ale”, Đulaga

Čović: “Pa šta hoće?”, R.Č.: “Pa nešto nije uredu sa računom.”, odnosno Ale Čović nije bio

u mogućnosti odmah da preuzme naknadu za izvršenu kriminalnu radnju, u prethodno

dogovorenom iznosu, ali nakon što je izvršio naplatu o tome je obavijestio Arifa Čovića,

kako je to navedeno u prethodnom pasusu. (transkript br. 744).

Dakle, Sud zaključuje da navedena materijalna dokumentacija, posebno transkipti audio

snimaka prisluškivanih razgovora optuženih, koju je Sud prihvatio kao tačnu i

vjerodostojnu, dokazuje aktivno učešće optuženih Đulage Čovića i Aleta Čovića u

izvršenju krivičnog djela od 26.04.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom

ostvarili određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 4. izreke presude, a koji

materijalni dokazi potkrepljuju i navode i iskaze svjedoka, u koje Sud nije imao razloga da

sumnja, jer se utvrđene činjenice poklapaju sa onim iznesenim od srane ovih svjedoka

iznesenim, kako prilikom njihovog ispitivanje u toku istrage, tako i na glavnom pretresu.



Đulaga Čović i Ale Čović, da su dana 27.04.2012. godine, po nalogu Arifa Čovića, prvo Ale

Čović zajedno sa Safetom Šabičem, oko 16,45 sati, preuzeli od Hasiba Čovića četiri

34

DT-18.4

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

47

migranta, koji je za inkriminisanu radnju naplatio iznos od 1.200,00 eura kao naknadu za

ilegalno prebacivanje, te iste preveli na tritoriju R. Hrvatske na mjestu koje nije predviđeno

za prelazak državne granice, tu ih je preuzeo R.Č. i predao Đulagi Čoviću koji ih je

automobilom prevezao do Zagreba oko 22,42 sata.

Prvenstveno, da se zaista radi o četiri migranta potvrđuje sadržaj komunikacije ostvarene

između Arifa Čovića i NN Hikmeta, od dana 27.04.2012. godine, u 11,22 sata: NN Hikmet:

„Hajde pa pitaj imaš, nemaš da danas četiri idu..još jedno za sat dođo u Bihać, danas

četiri..“, Arif Čović: „Dobro,dobro“, zatim u 11,36 sati: NN Hikmet: „Danas koliko sata uzmi

ono tamo?“, Arif Čović: „A ima tamo već?“, NN Hikmet: „Četiri imaš tamo“, Arif Čović:

„Gdje su?“ NN Hikmet: „Hotel Park“. (transkript br. 757 i 761)

Takođe, da je Hasib Čović kao naknadu za ilegalno prebacivanje preuzeo iznos od

1.200,00 eura potvrđuje razgovor između njega i Arifa Čovića, u kojem ga isti obaviještava

da je od migranta uzeo navedenu sumu novaca. (transkript br. 381)

U vezi sa navedenim, iz transkripta snimljenog presretnutog razgovora istog dana od

17,19 sati, može se zaključiti da Arif Čović najavljuje Aletu Čoviću dolazak Šabić Safeta sa

stranim državljanima. (transkript br. 389)

Dalje, zaključak Suda o krivici optuženog Đulage Čovića utvrđen je prije svega

transkriptom snimljenog razgovora između optuženog i Arifa Čovića od 18,57: Arf Čović:

„Šta ima?“, Đulaga Čović: „Ma nema ništa čekam... Ma ništa sve uredu, samo čekam

priliku“, zatim od 20,06 sati kada Đulaga obaviještava Arifa: „Ono će ili u pola devet, devet

tako“, Arif: „Haj dobro šuti“, te u 20,58: „Ovo je krenulo nemoj zvati javit ću ti se kad

stignemo“. Zatim ga u 22,01 sati obaviještava da se nalazi na autoputu, a u 22,37: „Ove

ovce ću ja ovdje zatvoriti sad... taj hotel ima..“ Oćigledno je da su šifrovano komunicirali, te

da za ilegalne migrante koriste naziv „ovce“. (transkript br. 399, 407, 409, 410, 414)

Pored navedenog, da je Đulga Čović preuzeo ilegalne migrante od R.Č. potvrđuje sadržaj

njihove komunikacije u 17,56 sati: Đulaga Čović: „Gdje si to?“, R.Č.: „A gore vrh“, Đulaga

Čović: „Evo mene ovdje znači slobodno je... I idem onda prema tebi... Hoćemo'l ja i ti to

riješiti, polako uhvatit ćemo se kolone, idem idem ispred tebe idem sve“, R.Č.: „Ne znam

ništa hajd kad dođem“ (transkript br. 871)

Potvrda vjerodostojnosti navoda je Nalog Županijskog suda broj: 21 Kir-US-453/11 od

03.05.2012. godine35, iz kojeg proizilazi da se provođenjem posebnih istražnih radnji došlo

do saznanja da je dana 27.04.2012. godine, dogovorom između Hikmeta i Arifa, uz pomoć

Đulage Čovića na neutvrđen način prebaćena četiri … državljana iz Bihaća u Hrvatsku,

dok je isto organizovao Daniel Mikšić koji se tada nalazio u Karlovcu. Navedeni …

državljani su završili na nepoznatoj lokaciji u Zagrebu.

35 DT-4.4.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

48

Dakle, Sud zaključuje da cijenjena materijalna dokumentacija, posebno transkipti audio

snimaka optuženih, koju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, dokazuje aktivno

učešće optuženih Đulage Čovića i Aleta Čovića u izvršenju krivičnog djela od 27.04.2012.

godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku korist, a kako

je to opisano u tački 5. izreke presude.



Ale Čović i Almir Čović, da su, nakon prethodnog dogovora između Arifa Čovića i NN

Hikmeta od dana 28.04.2016. godine o prebacivanju dva migranta, a naknada za učinjeno

krivično djelo je trebala da stigne 30.04.2012. godine, te nakon dogovora sa Danielom

Mikšićem, Almir Čović po uputama Arifa Čovića, dana 29.04.2012. godine, preuzima

ilegalne migrante u hotelu „Park“ u Bihaću, pmv marke „Golf“ reg. oznaka T55A534, te ih

predaje Aletu Čoviću i Safetu Šabiću, koji ih prevode preko granice na teritorij R. Hrvatske

i predaju Danielu Mikšiću.

Na okolnosi ilegalnog prebacivanja dva migranta, na način i vrijeme opisano u izreci

presude, nedvojbeno upućuje sadržaj Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu i izvršiocima

Granične policije BiH, Centralni istražni ured, broj 17-08-2-04-13-5-KU-10/12 od

09.07.2012. godine36, u kojem se navodi da je dana 28.04.2012. godine uspostavljena

telefonska komunikacija izmešu Arifa i NN Hikmeta, koji obavještava Arifa da „dolaze

dvojica“, da nemaju novac kod sebe, te da će isti poslati u ponedjeljak. Nakon toga, Arif

kontaktira Daniela Mikšića i pita da li može riješiti „dva janjca“, na što ovaj odgovara da

moće, a Arif Čović odlaže prebacivanje ilegalnih migranata za naredni dan.

Slijedom navedenog, dana 29.04.2012. godine, Almir Čović, prema uputama Arifa Čovića,

oko 12,47 sati u Bihaću preuzima dva ilegalna migranta koristeći pmv marke VW Gold II

reg. broja T55A534, vlasništvo Elvise Čović. Preuzimanje stranih državljana snimljeno je

od strane policijskih službenika JGP Velika Kladuša.

U saglasnosti sa navedenim Izvještajem je Službena zabilješka Granične policije, Jedinica

granične policije Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-696/12 od 27.06.2016. godine37,

sačinjene od strane policijskog službenika inspektora Rejhana Rakovića, na okolnosti

provođenja posebne istražne radnje iz tačke d) stava 2. člana 116. ZKP BiH, proizilazi da

je dana 29.04.2012. godine ispred hotela “Park” isti primijetio zaustavljeno pmv marke

“Golf” reg. oznaka T55A534, za čijim je upravljačem sjedio Almir Čović, a u kojeg su

ulazila dva lica koja su svojim izgledom i kretanjem upućivala da se radi o stranim

državljanima. Nakon toga vozilo je napustilo središte Bihaća. Navedeno je snimljeno

službenom video kamerom, koji video snimci su pušteni u toku glavnog pretresa.

36

DT-1 37

DT-18.6.2

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

49

Dalje, iz navedenog Izvještaja proizilazi da je iz sadržaja presretnutih komunikacija

proizilazi da je Safet Šabić preuzeo ilegalne migrant, odveo ih do rijeke Korane, koja čini

prirodnu granicu između BiH i Hrvatske, gdje ih oko 16,00 sati preuzima optuženi Ale

Čović, koji ih prevodi preko granice, te oko 21,30 sati predaje Danijelu Mikšiću, te u 22,44

sata obavještava Arifa da je “završio” i ostavio ih na autobusnoj.

Navedeno je utvrđeno provođenjem posebnih istražnih radnji po nalogu Županijskog suda,

a kako proizilazi iz sadržaja Naloga navedenog Suda broj: 21 Kir-US-453/11 od

03.05.2012. godine38, da je dana 29.04.2012. godine, u večernjim satima, Arif u dogovoru

sa Hikmetom prebacio dva … državljanina nepoznatim vozilom, a koje osobe je prihvatio

Daniel Mikšić i odvezao u Zagreb.

Kao dokaz da su optuženi kao naknadu za prevođenje stranih … državljana preko granice

primili određeni novčani iznos, potvrđuje, pored presretnutih razgovora između Arifa

Čovića i NN Hikmeta, i Dopis Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: P-16-03-04-3-566-

9/12 od 10.08.2012. godine39, kojim je utvrđeno da je lice Esma Čović preko Western

Union sistema primila dana 30.04.2012. godine novčani iznos od 1.181,32 KM, od lica

Yilmaz Keraya, koji novac je uplaćen u Turskoj, a mjesto isplate Raiffeisen Bank dd BiH,

Cazin.

Dakle, Sud zaključuje da cijenjena materijalna dokumentacija, posebno Izvještaj Granične

policije o počinjenom krivičnom djelu, koju je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu,

dokazuje aktivno učešće optuženih Aleta Čovića i Almira Čovića u izvršenju krivičnog djela

od 29.04.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku

korist, a kako je to opisano u tački 6. izreke presude.



Ale Čović i Almir Čović, i to Almir Čović da je dana 01.05.2012. godine, po uputi Arifa

Čovića, ispred „Villa Una“ u Bihaću pmv marke Golf, reg. oznaka T55A534 preuzeo dva

migranta i prevezao ih u naselje Šturlić, naplativši 50,00 eura za usluge prevoza, a Ale

Čović zajedno sa Safetom Šabićem dana 02.05.2012. godine preuzeo tri migranta pmv

marke VW Jetta, do šume pored rijeke Korane, te oko 18,00 preveo u R. Hrvatsku, te

predao Danelu Mikšiću.

Dokaz koji potrepljuje navode optužnice prvenstveno je transkript snimka presretnutih

telefonskih razgovora od dana 01.05.2012. i 02.05.2012. godine40. Pa tako, da se zaista

radi o dva ilegalne migranta potvrđuje razgovor između NN Hikmeta i Arifa Čovića, kom

prilikom ga Hikmet obaviještava: „sad dva imaš“. (transkript br. 467)

38

DT-4.4. 39

DT-22 40

DT-18.7

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

50

Navedeni dokaz potvrđuje i činjenicu da je Almir Čović, postupajući po uputama Arifa

Čovića, preuzeo ilegalne migrante pmv marke VW Golf II reg. broja T55A534, oko 13,50

sati, ispred hotela „Villa Una“, te ih odveo do kuće Arifa Čovića. Za navedenu radnju isti je

preuzeo novac u iznosu od 50 eura. S obzirom da Daniel Čović nije mogao da učestvuje u

prevozu ilegalnih migranata, kao da isti nisu imali više novčanih sredstava, Arif Čović je

organizovao za njih spavanje u mjestu Štrulić. (transkript br. 507)

U saglasnosti sa navedenim je Službena zabilješka Granične policije, Jedinica granične

policije Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-698/12 od 27.06.2012. godine41, sačinjena od

strane policijskog službenika inspektora Rejhana Rakovića na okolnosti provođenja

posebnih istražnih radnji od dana 01.05.2012. godine, koji navodi da je navedenog dana

locirao kretanje pmv marke Golf reg. oznaka T55A543, koji je stao ispred prenoćišta “Villa

Una”, gdje su strani državljani sjeli u vozilo kojim je isti upravljao. Sve je zabilježeno

službenom video kamerom, a koji snimci su puštani u toku glavnog pretresa.

Dalje, da je dana 02.05.2012. godine Arif Čović angažovao Aleta Čovića i Safeta Šabića

za prevoz ilegalnih migranta preko državne granice, Sud je utvrdio na osnovu sadržaja

komunikacije sa Arifom Čovićem, u kojem isti obaviještava Arifa u 18,27: “Ja sam one

krave tamo zatvorio haman na pola”, zatim u 18,55 da je stigao. (transkript br. 540, 661,

663). Da je krivično djelo izvršeno vidljivo je iz sadržaja presretnutih razgovora između

Danijela i Arifa, kada Daniel javlja Arifu u 23,22 da je gotovo. (transkript br. 601)

Pored navedenih presretnutih komunikacija, kao dokaz Sudu da je Ale Čović počinio

protupravne radnje je i Službena zabilješka sačinjena od strane policijskih službenika

Šefika Muranovića i Mije Pejić, pripadnika Jedinice granične policije Velika Kladuša, broj:

17-13-3-04-68-699/12 od 27.06.2016. godine42, na okolnosti vršenja posebnih istražnih

radnji dana 02.05.2012. godine, u kojoj se navodi da su od strane osmatrača obaviješteni

da se pmv marke Jetta crvene boje kreće prema šumi u blizini rijeke Korane, te da je

prethodno došlo od kuća koji koristi Hasib, Almir i Ale Čović. Nakon toga, u 18,00 uočena

je skupina osoba koja se organizovano kretela, I to prvo lice identifikovano kao Ale Čović,

zatim Safet Šabić, a iza njega još tri osobe, koje su svojim kretanjem, odijevanjem i

prtljagom upuživale da se radi o ilegalnim migrantima. Sve je zabilježeno službenom video

kamerom, a koji snimci su puštani u toku glavnog pretresa.

Iz sadržaja presretnutih komunikacija između Arifa Čovića i NN Hikmeta vidljivo je da je

Hikmet kao naknadu za činjenje navedenih protupravnih radnji poslao 814,00 eura putem

Western Uniona na ime Krzmanić Stjepan iz R. Hrvatske, a da je isti novac predao Arifu

(transkript br. 543, 545)

Na osnovu svega navedenog, Sud zaključuje da opisana materijalna dokumentacija, koju

je Sud prihvatio kao tačnu i vjerodostojnu, dokazuje aktivno učešće optuženog Almira

Čovića u izvršenju krivičnog djela od 01.05.2012. godine, te Aleta Čovića u izvršenju

41 DT-18.7.1

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

51

krivičnog djela od 02.05.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili

određenu imovinsku korist, a kako je to opisano u tački 7. izreke presude.


Tačkom 15. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 8. izreke ove presude, optužen je

Almir Čović i Ale Čović, i to da je dana 04.05.2012. godine pmv marke „VW Golf“ reg.

oznaka T55A534, oko 20,18 sati preuzeo ilegalne migrante na dogovorenoj lokaciji i odveo

ih u mjesto Štrulić, prethodno naplativši 50,00 eura, da bi dana 05.05.2012. godine u

jutarnjim satim Ale Čović sa Husmirom Čovićem navedene migrante preveli u R. Hrvatsku,

gdje su ih predali Danielu Mikšiću.

Da se zaista radi o dva migranta potvrđuje telefonska komunikacija između Arifa Čovića i

NN Hikmeta, koji obaviještava Arifa da će dana 04.05.2012. godine u Bihać stići 2 strana

državljanina koje Arif treba preuzeti i organizovati njihovo ilegalno prevođenje u R.

Hrvatsku. (transkript br. 631)

Nakon toga je uslijedila komunikacija između Almira Čovića i Safeta Šabića koja je išla u

smijeru dogovora oko vremena, mjesta i načina preuzimanja navedenih ilegalnih migranta,

prilikom kojeg su se dogovorili da se ilegalni migrant preuzmu oko 20,00 sati na benzinskoj

pumbi prije autobuske stanice, a koja potvrđuje učešće Almira Čoviću u izvršenju krivičnog

djela. (tranrskript br. 1311, 1319, 1321, 1322) Ilegalni migrant su prevezeni na ranije lokaciju,

“staro mjesto”, kako je ranije dogovoreno. (transkript br. 1339)

Kao potvrdu vjerodostojnosti navoda Sud je cijenio Službenu zabilješku Jedinice granične

policije Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-700/12 od 27.06.2012. godine43, sačinjenu od

strane policijskih službenika Gorana Miletića, Mije Pejić i Rjehana Rakovića na okolnosti

provođenja posebnih istražnih radnji dana 04.05.2012. godine, u kojoj se navodi da je

navedenog dana izvršeno video snimanje dolaska autobusa iz Sarajeva na stanicu u

Bihaću, te izlazak iz autobusa osoba koje su svojim izgledom, odjevanjem i ponašanjem

ukazivale da se radi o stranim državljanima, njihovo čekanje i dolazak pmv marke WV Golf

A2 reg. oznaka T55A534 oko 20,18 sati, kojim je upravljao Almir Čović. Dalje se navodi da

je isti preuzeo pomenute strane državljane u svoje vozilo, te se uputio u pravcu Štrulica.

Očigledno je da sadržaj u potpunosti odgovara činjeničnim navodima optužnice u odnosu

na inkriminisane radnje počinjene od strane optuženog Almira Čovića dana 04.05.2012.

godine. Policijski službenik koji je svjedočio na glavnom pretresu, potvrdio je svoj potpis na

navedenoj službenoj zabilješki.

Kao dokaz učešća optuženog Aleta Čovića u inkriminisanim radnjama od navedenog

dana, potvrđuje sadržaj transkripta razgovora između Aleta Čovića i Arifa Čovića od

05.05.2012. godine, kada Ale Ćović obaviještava Arifa da je u ranim jutarnjim satima

42 DT-18.7.2

43 DT-18.8.1

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

52

preuzeo ilegalne migrante: “Jeste li pomuzli krave”, na što Ale odgovara da nisu još, a Arif

ga upozorava da požuri. Dalje je utvrđeno da je strane državljane preuzeo NN Hikmet, te

ih predao Danielu Meškoviću, koji je Arifa naposlijetku obavijestio da je sve gotovo.

(transkript br. 827 i 672)

Da je krivično djelo učinjenja sa ciljem sticanja protupravne imovinske koristi potvrđuje

potvrđuju transkripti snimljenih razgovora od 04.05.2012. godine, ponovno između Almira

Čovića i Safeta Šabića, u kojoj Safet pita Almira da li je dobio novac, tačnije pedeset eura,

nakon čega dobija potvrdan odgovor, kao i između Arifa Čovića i NN Hikmeta u kojem mu

Hikmet govori: “Reci im da daju 50 eura tom”, misleći na Almira Čovića. (transkript br. 1327,

1329, 1331,638)

Pa tako, a na osnovu svega navedenog, Sud zaključuje da dokazni materijal, koji je Sud

prihvatio kao tačan i vjerodostojan, dokazuje aktivno učešće optuženog Almira Čovića u

izvršenju krivičnog djela od 04.05.2012. godine, te Aleta Čovića u izvršenju krivičnog djela

od 05.05.2012. godine, kao i navode da su za učešće u istom ostvarili određenu imovinsku

korist, a kako je to opisano u tački 8. izreke presude.



Almir Čović i Đulaga Čović, i to Almir Čović da je dana 09.05.2012. godine na prethodno

dogovorenoj lokaciji, pmv marke „VW Gold“ reg. oznaka T55A534, preuzeo četiri migranta,

Fuat Cicek, Musa Celikel, Ali Klilic i Hacci Cilikel, predao ih Safetu Šabiću i Husmiru

Čoviću, koji su iste preveli preko državne granice, predali R.Č., a Đulaga Čović da je

pomenute migrante preuzeo i predao dalje ...državljaninu Danijelu Mikšiću.

Krivicu optuženog optuženih Sud je utvrdio prvenstveno na osnovu Izvještaja o

počinjenom krivičnom djelu44, iz kojeg proizilazi da Arif Čović angažovao Almira Čovića da

pmv marke „VW Golf II“, reg. oznaka T55A534 ode u Bihać i preuzme ilegalne imigrante,

što je isti i učinio oko 16,35 sati. Nakon što je preuzeo ilegalne migrante, iste je predao

Safetu Šabiću i Hasibu Čoviću, koji ih odvode do R.Č., čija uloga je bila predaja migranta

optuženom Đulagi Čoviću.

Dalje, prema uputama Arifa Čovića, optuženi Đulaga Čović je preuzeo strane državljane, i

to od R.Č. kojeg je sam angažovao da dovede ilegalne migrante, koje preuzima od Safeta

Šabića i Hasiba Čovića. Navedeni zaključak Suda proizilazi iz sadržaja transkripta

presretnutih komunikacija, i to između Đulage Čovića i R.Č, od 17,27 sati: Đulaga Čović:

„Onaj, jesi li spreman?“, R.Č.; „Đe?“, Đulga Čović: „Za more.. A znaš o čemu ti pričam“,

44 DT-1

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

53

R.Č.: „Ahh Kade?“, Đulaga Čović: „Pa sad ću ja provjerit i ja ti javim“, R.Ć. „Ti'š tamo čekat

mene?“, Đulaga Čović: „Da“, R.Č.: „Dobro, ko i zadnji put“. (transkript br. 1173)

Da su strani državljani zaista boravili na teritoriji BiH potvrđuje Akt službe za poslove sa

strancima, broj: 18.5.2-07.6-5090-2/13 DP od 26.11.2013. godine45, iz kojeg proizilazi da

lica Fuat Cicek, Musa Celikel, Ali Klilic i Hacci Celikel nisu imala odobren boravak u BiH, te

da je 05.05.2012. godine za ista odbijen ulazak u BiH na GP „Deleuša“, kao i da su lica

Fuat Cicek i Hacci Celikerl evidentirani na ulazu u državu preko GP Hum, na dane

09.05.2012. godine, te 06.05.2012. godine. Kao dodatni dokaz koji potvrđuje boravak

navedenih lica u BiH je i Akt Službe za poslove sa strancima broj: 18.5.2-07.6-3482-4/12

DP od 03.09.2012. godine46, u kojem se navodi da su lica Musa Celiker i Haci Celikel,

boravili u hotelu „Park“ Bihać u periodu od 08.05.2012. godine do 09.05.2012. godine.

Zaključak o krivici optuženih utvrđen je na osnovu svega navedenog, kako u uvodnom

dijelu, tako i u ovoj tački optužnice, a koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao tačne i

vjerodostojne, koja nedvojbeno dokazuje aktivno učešće optuženog Almira Čovića i Aleta

Čovića u izvršenju krivičnog djela od 09.05.2012. godine, svaki sa svojom jasno

utvrđenom ulogom, a kako je to opisano u tački 9. izreke presude.



Đulaga Čović da je dana 10.05.2012. godine, angažovan od strane Arifa Čovića, da

zajedno sa Safetom Šabićem, u svrhu prebacivanja na teritorije R. Hrvatske, preuzme

dvojicu migranata, pa ih motornim vozilom marke Hyundai, reg. oznaka KA476ET, preveze

na lokaciju blizu granice sa R. Hrvatskom, naplativši za to iznos od 50,00 eura, a potom ih

preuzeo na teritoriji R. Hrvatske u svrhu daljeg prevoza do Zagreba.

Da se zaista radi o dvojici ilegalnih migranta Sud je utvrdio uvidom u Izvještaj o

počinjenom krivičnom djelu47, u kojem se navodi da je Arifa Čovića dana 10.05.2012.

godine osoba NN Himet obavijestila da se dvije osobe nalaze u hotelu Villa Una.

Na osnovu cijenjenog materijalnog dokaza, kao i sadržaja presretnutih telefonskih

razgovora48, Sud je ustanovio da je Arif Čović angažovao optuženog Đulagu Čovića i

Safeta Šabića da vozilom koje pripada Đulagi Čoviću marke Hyundai Santa Fe, reg.

oznaka KA467ET, na unaprijed dogovorenom mjestu, preuzmu ilegalne migrante, što je i

učinjeno oko 15,02 sata. (transkript br. 1035, 1036, 1037, 1042) Za navedenu inkriminisanu

radnju optuženi je od stranih državljana uzeo novčani iznos od 50,00 eura, kao naknadu

za učinenu uslugu. (transkript br. 1043)

45 DT-21

46 DT-2.1.

47 DT-1

48 DT-18.10

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

54

Navedene činjenice poklapaju se sa onim iznesenim u Službenoj zabilješki Jedinice

granične policije Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-702/12 od 27.06.2012. godine49,

sačinjena od strane policijskih službenika Gorana Miletića, Samira Čauševića i Milana

Hrborića, na okolnosti provođenja posebnih istražnih radnji od 10.05.2012. godine, iz koje

proizilazi da je ispred „Villa Una“ uočeno parkirano terensko vozilo marke Hyundai

hrvatskih reg. oznaka KA476ET, da je vozač pozvao dva strana državljana, lako

prepoznatljiva, koja su sjela sa njim u vozilo i uputli se u pravcu izlaza iz Bihaća, a da je

vozilom upravljao optuženi Đulaga Čović. Sve je zabilježeno službenom video kamerom, a

koji snimci su puštani u toku glavnog pretresa. Da je policijsku službenik Samir Čaušević

zaista sačinio navedenu službenu zabilješku, kao i učestvovao u provođenju posebnih

istražnih radnji, potvrdio je u na glavnom pretresku, kada je pozvan da svjedoči u svojstvu

svjedoka. Na unakrsna ispitivanja o okolnostima fotografisanja navedenih inkriminisanih

radnji i optuženih, svjedok je izjavio da je za isto imao odobrenje nadležnih organa.

Dalje je utvrđeno da je optuženi Đulaga Čović, nakon što je Safet Šabić ilegalne migrante

preveo preko granice na mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, iste

ponovno preuzeo radi prevoza do Zagreba, a kako to proizilazi iz pomenutog Izvještaja.

Pa je tako optuženi Đulaga Čović za vrijeme putovanja održavao komunikaciju sa Arifom

Čovićem, izvještavajući ga o lokaciji na kojoj se nalazi, od 18,21 sat: „Evo nas na

autoputu... Ma ništa ušao sam u Zagreb idem...Na autobusnu idem sad ću...Evo mene

ovdje na autobusnom kolodvoru...“. (transkript br. 1061, 1063, 1067)

Zaključak o krivici optuženih utvrđen je na osnovu svega navedenog, kako u uvodnom

dijelu, tako i u ovoj tački optužnice, a koju materijalnu dokumentaciju je Sud prihvatio kao

tačnu i vjerodostojnu, a iskaz svjedoka Samira Čauševića kao istinit, tim više jer je

potkrijepljen objektivnim dokazima, a koji nedvojbeno dokazuje aktivno učešće optuženog

Đulage Čovića u izvršenju krivičnog djela od 10.05.2012. godine, svaki sa svojom jasno

utvrđenom ulogom, a kako je to opisano u tački 10. izreke presude.



Almir Čović, i to da je dana 10.05.2012. godine, po uputama Arifa Čovića, od taksi vozača

Edhama Majstorovića preuzeo četiri državljana ..., i to: Akarcorten Salmana, Aksahin

Vakkasa, Tapki Ayhana i Tapki Hacija, u mjestu Štrulići, općina Cazin, te iste smiješta na

unaprijed dogovorenu lokaciju i pri tome uzima iznos od 900,00 eura kao dio naknade za

prebacivanje na teritoriju R. Hrvatske.

Prije svega, da se zaista radi o četiri ilegalna migranta potvrđuje sadržaj telefonske

komunikacije između Arifa Čovića i NN Hikmeta od dana 10.05.2012. godine50, koje lice

49 DT-18.10.1

50 DT-18.11

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

55

obaviještava Arida da u osam sati stižu četvorica na autobusku stanicu u Bihaću. (transkript

br. 809) Nakon toga Arif Čović angažuje taxi vozača Edhama Majstorovića zvani Edo, koji

je ilegalne migrante preuzeo ispred pansiona „Villa Una“, te ih prevezao do mjesta Štrulića

na unaprijed dogovorenu lokaciju, za koju radnju je od istih tražio novčanu naknadu,

takođe prema uputstvu Arifa Čovića. (transkript br. 810,820,831,835,836,838,841,842,844,

845, 852)

Prilikom ispitivanja u toku glavnog pretresa svjedoka Edhama Majstorovića, isti je potvrdio

ove navode, da je bio angažovan za prevoz putnika, da se radilo o četiri osobe, prilikom

koje vožnje ga je kontrolisala Granična policija, a koju uslugu je dobio 100,00 eura.

Potvrda vjerodostojnosti ovih navoda je i Službena zabilješka Granične policije, terenski

ured sjeverozapad Gradiška, broj: 17-13-3-04-68-527/12 od 11.05.2012. godine51, u kojem

se navodi da je dana 10.05.2012. godine prilikom kontrole zaustavljeno navedeno vozilo

tasksi registarskih oznaka, kojim je upravljao Edham Majstorović, u kojem vozilu su se

nalazila četiri ...državljana (Akarcorten Salman, Aksahin Vakkas, Tapki Ayhan i Tapki

Haci).

Da je Almir Čović postupao kako se navodi u činjeničnom opisu optužnice proizilazi iz

navedenog Izvještaja, koji su ih odveli u jedan od objekata Arifa Čovića, te je iz sadržaja

presretnutih komunikacija vidljivo da je Husmir Čović, koji je postupao zajedno sa Almirom

Čovićem, uzeo 9, odnosno 900,00 eura, kako se osnovano smatra. (transkript 1095)

Dakle, iz svega navedenog, kako iz cijenjenih objektivnih dokaza, tako i na osnovu iskaza

svjedoka, u koji Sud nije imao razloga da sumnja, tim više jer su navedne činjenice

potkrijepljene materijalnom dokumentacijom, a koju je Sud prihvatio kao tačnu i

vjerodostojnu, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog Almira Čovića u izvršenju

krivičnog djela od 10.05.2012. godine, a kako je to opisano u tački 11. izreke presude



Almir Čović da je dana 13.05.2012. godine preuzeo ilegalne migrante od Faruka Hrkovića

koji je angažovan za prevoz šest ilegalnih migranta, i to zajedno sa Safetom Šabićem i

Hasibom Čovićem, sa dva vozila, od kojih je optuženi upravljao sa pmv marke „VW Golf

II“, reg. oznaka T55A543, radi prebacivanja istih do unaprijed dogovorene lokacije.

Prvenstveno, da se radi o četiri ilegalna migranta Sud je utvrdio na osnovu Izvještaja o

počinjenom krivičnom djelu52 , iz kojeg proizilazi dogovor između Arida Čovića i NN lica, u

periodu od aprila mjeseca 2012. godine, pa do 13.05.2012. godine. Dalje se navodi da su

Ilegalni migranti na područje Bihaća dovezeni pmv marke Mercedes, reg. oznake

T84O941, vlasništvo lica Faruka Hrkovića iz Sarajeva, tačnije u mjesto Čoralići. Tu ih

51 DT-18.11.1

52 DT-1

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

56

preuzima optuženi Almir Čović, koji je upravljao pmv marke „Golf“ reg. oznake T55A534.

Potvrda vjerodostojnosti iznesenih navoda jeste Službena zabilješka Jedinice granične

policije, Velika Kladuša, broj: 17-13-3-04-68-704/12 od 27.06.2012. godine, sačinjena na

okolnosti provođenja posebnih istražnih radnji dana 13.05.2012. godine, od strane

policijskih službenika Rejhana Rakovića i Emira Pehlića53, u kojoj se navodi da je su isti

navedenog dana locirali pmv kombi marke „Mercedes“ u naselju Ćoralići. Ubrzo nakon

toga lociran je i pmb marke „VW Golf“ reg. oznaka T55A543 ispred navedenog kombija, a

kojim je upravljala jedna muška osoba.

Pa tako Sud na osnovu navedenog dokaznog materijala, cijenjenog pod ovom tačkom

presude, kao i u njenom uvodnom dijelu, a koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao

tačne i vjerodostojne, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog Almira Čovića u

izvršenju krivičnog djela od 13.05.2012. godine, a kako je to opisano u tački 12. izreke

presude.



Đulaga Čović i Ale Čović, i to Đulaga Čović da je dana 24.05.2012. godine motornim

vozilom marke Hyundai reg. oznaka KA476ET, zajedno sa R.Č. i Semirom Tepićem,

preuzeli grupu od šest ilegalnih migranta, naplativši od svih iznos od po 50,00 eura za

uslugu prihvata i prevoza do granice. Iste su predali Aletu Čoviću istog dana koji ih je

smjestio u štalu u blizini kuće Arifa Čovića u mjestu Štrulići, pri tome naplativši iznos od

1.600,00 eura kao naknadu za prebacivanje na teritorij R. Hrvatske. A zaim da je Đulaga

Čović, nakon što su strani državljani prebačeni na teritorij R. Hrvatske od strane Husmira

Čovića i Safeta Šabića, iste preuzeo i odveo u dubinu navedene države.

Da se zaista radi o šest ilegalnih imigranta proizilazi iz Izvještaja o počinjenom krivičnom

djelu54 u kojem se navodi da je dana 23.05.2012. godine uspostavljena telefonska

komunikacija između Arifa Čovića i Hikmeta, u kojem ga Hikmet pita da li može raditi i

govori mu da u Bihaću ima šest ljudi.

Da je optuženi Đulaga Čović preuzeo tri ilegalna imigranta svojim pmv marke Hyundai

Santa Fe, reg. oznaka KA467ET, utvrđeno je prvenstveno na osnovu transkripta

presretnutih telefonskih razgovora, od dana 24.05.2012. godine, vođenog između Arifa

Čovića i Đulage Čovića od 16,22 sata: Arf Čović: „Ka'š dolazit?“ Đulaga Čović: „Pa kad ti

treba ti javi samo i eto“, Arif Čović: „Znaš kad sam ti rek'o za ono.. Idu one 3 cure znaš idu

sa njom... Pa moreš li?“, Đulaga Čović: „3 cure?“, Arif Čović: „Pa 'vamo gore sam ja znaš“,

Đulaga Čović: „Da, da znam gore“, oslovljavajući ilegalne migrante nazivom 'cure'.

(transkript br. 2362)

54

DT-1

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

57

Dalje, na osnovu Službene zabilješke Jedinice granične policije Velike Kladuša, broj: 17-

13-3-04-68-580/12 od 30.05.2012. godine55, sačinjena od strane Samira Čauševića i

Asmira Omerčevića na okolnosti provođenja posebne istražne radnje od dana 24.05.2012.

godine, u kojoj se navodi da je navedenog dana na parkingu hotela „Park“ uočena skupina

stranih lica koja su svojim izgledom i ponašanjem ukazivala da se radi o stranim

državljanima, kao i dva automobila, jedno pmv marke Hyundai reg. oznaka KA476ET,

kojim je upravljao Đulaga Čović i drugo pmv marke „Golf“ reg. oznaka T76A232, u koja su

ušli strani državljani (tri imigaranta u jedno, a tri u drugo vozilo), nakon čega su se uputli u

nepoznatom pravcu.

U toku glavnog pretresa saslušan je svjedok Samir Čaušević, zaposlenik u Graničnoj

policiji BiH, koji je sačinio službenu zabilješku, te potvrdio navedene događaje od toga

dana, kao i svoj potpis na istoj. Takođe, u toku glavnog pretresa na navedene okolnosti

saslušan je i svjedok Asmir Omerčević, zaposlenik u Graničnoj policiji koji je takođe

poduzimao posebnu istražnu radnju tajnog praženja po naredbi Suda, potvrdivši

dešavanja zabilježena u službenoj zabilješki, kao i svoj potpis na istoj.

Da je optuženi Ale Čović učesnik u izvršenju krivičnog djela od navedenog dana potvrđuje

sadržaj presretnutih telefonskih razgovora između optuženog i Arifa Čovića u 17,35 sati:

Arif Čović: „Nemoj ići sa tim teocima nikuda dok ne dođe druga roba“, Ale Čović: „Hoću li

goniti ove krave vamo?“, Arif mu odgovara da će mu javiti, zatim ga u 18,04 sati pita „Jesi

li krave zatvorio?“, a Ale potvrđuje da je smjestio dio migranata u štalu, oslovljavajući

ilegalne migrante nazivom 'krava'. (transkript br. 1655, 1660, 1671)

Sud je takođe utvrdio da je dio grupe ilegalne migrante, nakon što su isti prevedeni na

teritorij R. Hrvatske preko rijeke Korane koja čini prirodnu granicu između BiH i R.

Hrvatske od strane Husmira Čovića i Safeta Šabića, preuzeo optuženi Đulaga Čović sa

svojim pmv marke „Hyundai Santa Fe“, reg. oznaka KA467ET i preveoz u Zagreb na

unaprijed dogovorenu lokaciju, a kako to proizilazi iz sadržaja dokaza Izvještaja o

počinjenom krivičnom djelu.

Navedeno utvrđeno stanje potvrđuje i dokaz Zapisnik o saslušanju svjedoka Pulat Alpera,

broj: 17-08-2-04-51/12 od 30.05.2012. godine56, koja osoba je prema Izvješaju o

počinjenom krivičnom djelu bila jedna od ilegalnih migranta koji su prebačeni iz BiH na

teritorij R. Hrvatske navedenog dana, zatim da je dana 29.05.2012. godine na graničnom

prelazu Velika Kladuša, na osnovu Sporazuma o readmisiji izvršen prihvat 8 državljana,

među kojima je bio i Pulat Alper, a koji je ispitivan o navedenim okolnostima u prostorijama

Centralnog istražnog ureda GP BiH. Svjedok je izjavio da je prilikom dolaska u Bihać bio

smješten u hotel „Park“, gdje ga je nazvala NN muška osoba koji mu je rekao da da

400,00 eura a da ispred hotela čeka čovjek koji će ih odvesti u Hrvatsku. Svjedok je sjeo u

starije auto crvene boje, misli da je bio Golf koji ih je odveo do štale. Dalje se navodi da,

55 DT-1813.1

56 DT-28

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

58

nakon što su preko vode prebačen na teritorij druge države, tamo ih čekao jedan

muškarac u sivom Đipu i da je bilo još jedno vozilo bijele boje, a on je sijeo u to drugo

vozilo, koje ga je oveo do nekog hotela, gdje ih je uhvatila policije. Pored navedenog,

svjedok je prilikom vršenja radne prepoznavanja osoba, u skladu sa Zapisnikom o

prepoznavanju osoba, sačinjenom u prostorijama Centralnog istražnog ureda Granične

policije, broj: 17-08-2-04-23-159-1/12 od 30.05.2012. godine, svjedok je prepoznao lica

Husmira Čovića i Safeta Šabića, kao lica koja su ga prevela preko državne granice57.

Na iste okolnosti ispitivan je i svjedok Yasar Oktaj koji je u Zapisniku o saslušanju

svjedoka broj: 17-08-2-04-52/12 od 30.05.2012. godine, sačinjenog u službenim

prostorijama Centralnog istražnog ureda58, a koja osoba je takođe bila jedna od ilegalnih

migranata za koju je izvršen prihvat na graničnom prelazu Velika Kladuša, na osnovu

Sporazuma o readmisiji, dana 29.05.2012. godine. Svjedok je na zapisnik izjavio da je u

Bihaću bio smješten u hotelu „Park“, da je crvenim vozilom marke „Golf“ prevezen do

jedne štale gdje su bili smještenu sunarodnjaci iz grupe, te da je preko rijeke prešao do

nekog brda u šumi gdje su ih čekala dva vozila, jedno od njih je bio sivi đip u kojeg je

ušao, a pored kojeg je stajao muškarac visine oko 180 cm, svijetle kratke kose, kožnu

jaknu i izuzetno veliki lanac oko vrata koji je prvi uoočio. Ista osoba ih je odvezla do nekog

hotela, gdje su uhvaćeni od strane policije. Prilikom vrđenja radnje prepoznavanja osoba,

u skladu sa Zapisnikom o prepoznavanju osoba, sačinjenom u prostorijama Centračnog

Istražnog Ureda Granične policije, broj: 17-08-2-04-23-159-4/12 od 30.05.2012. godine59,

svjedok je prepoznao optuženog Đulagu Čovića kao osobu koja ga je dočekala u

Hrvatskoj i prevezla do hotela.

Pored navedenog, potvrda vjerodostojnosti navoda je i Dopis Službe za poslove sa

strancima, broj 18.5.2-07.6-3482-4/12 DP od 03.09.2012. godine60, koji sadrži podatke o

provjerama službene evidencije o prijavama boravka stranih državljana, u kojem se navodi

da je šest lica, među kojima su bili Pulat Alper I Yarar Oktay, boravilo u hotelu “Park” Bihać

u period od 22.05.2012. godine do 23.05.2012. godine.

Sud je u potpunosti poklonio vjeru navedenim svjedocima Samiru Čauševiću i Asmiru

Omerčeviću, te prihvatio njihove iskaze kao istinite, kao i izkaze svjedoka Pulat Alpera i

Yasar Oktaya, datih za vrijeme istrage, s obzirom da nije našao razloga da sumnja u

njihovu vjerodostojnost, tim više jer uložena materijalna dokumentacija u potpunosti

potkrepljuje izjavljene navode, a koje dokaze je Sud prihvatio kao istinite, pa je tako na

osnovu svjega navedenog, cijeneći dokaze kako pojedinačno, tako i u njhovoj koheziji,

izveo zaključak o krivici optuženih Đulage Čovića i Aleta Čoića u izvršenju krivičnog djela

od 24.05.2012. godine.


57 DT-28.1

58 DT-29

59 DT-29.2

60 DT-2.1.

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

59


Đulaga Čović da je dana 30.05.2012. godine, preuzeo od Husmira Čovića i Safeta Šabića

jednog ilegalnog migranta, te da zajedno sa Husmirom Čovićem oko 22,00 sata prevezao

na njima poznatu lokaciju u Zagrebu.

Da se zaista radi o jednom migrantu proizilazi iz Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu u

kojem se navodi da je dana 30.05.2012. godine uspostavljena telefonska komunikacija

između Arifa Čovića i NN Hikmeta, u kojoj ga Hikmeta obaviještava da ima jednog i pita

Arifa da li može da radi. (transkript br. 1280)

Dalje je utvrđeno da je Arif Čović angažovao Hasiba Čovića i Šabića Safeta da preizmu

ilegalnog migranta, prevedu ga preko državne granice, te predaju Đulagi Čoviću, koji istog

zajedno sa Husmirom Čovićem odvodi u Zagreb, a kako je opisano u činjeničnom dijelu

izreke presude.

Da je Đulaga Čović zaista postupio u skladu sa navedenim potvrđuje prije svega sadržaj

transkripta snimljenih telefonskih razgovora od navedenog dana61, i to između Arifa Čovića

i Đulage Čovića, prvo od 15,45 sati, kada ga Arif pita: „Dođi brate goni smeta mi ovaj

traktor znaš?“, a Đulaga odgovara da će doći kada zamijeni gumu, oslovljavajući migranta

nazivom traktor, očigledno pozivajući optuženog da ga odveze na unaprijed dogovorenu

lokaciju. Zatim, ga u 21,14 sati Đulaga obaviještava da se nalazi na autoputu, a u 22,03

sata Husmir Čović obaviještava Arifa da je sve gotovo. (transkiript br. 1939, 1968, 1974) Da

se optuženi Đulaga Čović zaista nalazio u prisustvu Husmira Čovića potvrđuje transkript

br. 1973 od 21,58, kada Husmir Čović sa broja hrvatskog broja optuženog Đulage Čovića

(tel. br. 385917690648) poziva Arifa Čovića.

Pa tako, na osnovu navedenih presretnutih telefonskih razgovora, kao i dokaza

obrazloženih u tački 5.2. ove presude, a koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao

tačne i vjerodostojne, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog Đulage Čovića u

izvršenju krivičnog djela od 30.05.2012. godine, a kako je to opisano u tački 14. izreke

presude.



Đulaga Čović da je dana 01.06.2012. godine od Safeta Šabića preuzeo jednog migranta,

ponovo zajedno sa Husmirom Čovićem, te istog prevezao u unutrašnjost teritorije R.

Hrvatske i oko 20,15 sati predao Danielu Mikšiću.

61 DT-18.14

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

60

Da se zaista radi o jednom migrantu, potvrđuje kao i u prethodnoj tački prvenstveno

tranksript snimljenih razgovora od navedenog dana62, i to razgovo izmešu Arifa Čovića i

NN Hikmeta koji obaviještava Arifa da u sedam sati stiže jedna u Bihać (transkript br. 1340),

a što proizilazi i iz Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu63. Nesumnjivo je utvrđeno i da je

Arif Čović angažovao Hasiba Čovića i Safeta Šabića da preizmu ilegalnog migranta, te da

istog Safet Šabić preveze preko državne granice, preda ga Husmiru Čoviću koji istog

zajedno sa Đulagom Čovićem odvodi u dubinu teritorija R. Hrvatske i predaju Danielu

Mikšiću.

Iz transkripta snimljenih presretnutih razgovora proizilazi da je Husmir Čović kontaktrao

optuženog Đulagu Čovića pozivajući ga da zajedno počine inkriminisanu radnju: Husmir

Čović: „Hoš doći po mene tamo znaš đe si mene i Saju naš'o onaj dan.. samo brzo da

dođeš po mene samo i da me tamo znaš dokle treba, do onoga križa.. pa ću ti onda ja dati

za gorivo nemam sad ništa ni ponio ni ništa, a čo'ek ne more čekat“, na što mu optuženi

odgovara da ni on nema za gorivo, a Husmir Čović mu poručuje: „Pa mereš li doći po

mene onda daću ti ja za gorivo ne moraš ti mene vražat razumiješ, ne moraš se ti sekirat

kako ću ja nazad, samo da on, da čovjek uzme na vrijeme“, na što optuženi Đulaga Čović

pristaje. (transkript br. 3060)

Pa tako, na osnovu navedenih presretnutih telefonskih razgovora, kao i dokaza

obrazloženih u tački 5.2. ove presude, a koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao

tačne i vjerodostojne, proizilazi zaključak Suda o krivici optuženog Đulage Čovića u

izvršenju krivičnog djela od 01.06.2012. godine, po preuzetom šablonu radnje opisane u

prethodnoj tački, a kako je to opisano i u tački 15. izreke presude.



Đulaga Čović da je dana 08.06.2012. godine, oko 12,50 sati, zajedno sa Safetom

Šabićem, preuzeo dva ilegalna migranta u mjestu Štrulići i preveo ih u R. Hrvatsku na

mjestu koje nije određeno za prelazak državne granice, preko rijeke Korane u istom

naselju, te ih odveo na autobusku stanicu u Zagrebu, za koju radnju su dobili iznos od

500,00 eura, koji je uplaćen na račun Safeta Šabića.

Na osnovu Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu64, kao i sadržaja presretnutih

telefonskih komunikacija, Sud je prvenstveno utvrdio da se zaista radi o dvojici ilegalnih

migranata, i to iz razgovora ostvarenog između Arifa Čovića i NN Hikmeta, koji

obaviještava Arida da u osam sati stižu dvojica u Bihać, a Arif odgovara da može.

(transkript br. 1405). Takođe je utvrđeno da je Arif angažovao Safeta Šabića i Hasiba

Čovića da preizmu dva ilegalna migranta i iste prevezu do nepoznate lokacije u mjestu

62 DT-18.15

63 DT-1

64 DT-1

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

61

Štrulići, a dan poslije ih preizimaju Safet Šabić i Đulaga Čović koji ih van mjesta

određenog za prelazak državne granice prevode na teritorij R. Hrvatske.

Da je optuženi Đulaga Čović zaista ostvario svoju ulogu vodiča preko državne granice, i to

zajedno sa Safetom Šabićem, prije svega proizilazi iz transkripta snimljenog telefonskog

razgovora između optuženog i Safeta Šabića od dana 08.06.2012. godine u 13,12 sati, u

kojem ga optuženi Đulaga Čović obaviještava o svojoj lokaciji i mjestu susreta: „Nemoj ići

dole ja sam ... križ odo izvidit.“, Safet Šabić: „Ahha had haj evo ja sam haman kod vode

čekam“, „Ne hajd nazad...Ja sam ovdje gore na raskrsnici..Hajde požuri imaš sad otaj

ljevo put...Pa hajd onda okolo hajd samo požuri...Evo mene na križu ovdje gore..“

(transkript br. 3449, 3450, 3460)

Navedeno je u saglasnosti sa sadržajem Službene zabilješke Jedinice granične policije

Velika kladuša, broj: 17-13-3-04-68-709/12 od 27.06.2012. godine65, sačinjenu od strane

policijskih službenika Šefika Muranovića i Asmira Omerčevića, na okolnosti provođenja

posebne istražne radnje dana 08.06.2012. godine, u kojoj se navodi da su navedenog

dana uočili skupinu ljudi koja se iz pravca kuće Čovića pretada prema državnoj granici.

Kolonu je predvodilo lice Đulaga Čović, a iza njega se kretao Šabić Safet sa dvije muške

osobe, te da su se krijumčari potpuno slobodno, gotovo normalno kretali prema državnoj

granici, te su preko rijeke Korane istu i prešli, ilegalno ušavšu u R. Hrvatsku. Navedeno je

snimljeno službenom video kamerom, a koji snimak je pušten u toku glavnog pretresa.

U toku glavnog pretresa saslušan je svjedok Asmir Omerčević, zaposlenik u Graničnoj

policiji, koji je sačinio službenu zabilješku, koji je prilikom svjedočenja potvrdio prethodno

navedene činjenie, kao i tu da se njegov potpis nalazi na sačinjenoj službenoj zabilješki.

Pa tako, na osnovu navedenih presretnutih telefonskih razgovora i na osnovu dokaza

dobivenih provođenjem posebne istražne radnje iz tačke d) stav 2. član 116. ZKP BiH, te

iskaza svjedoka Asmira Omerčevića, u čiju istinitost i vjerodostojnost Sud nije imao

razloga da sumnja, kao i dokaza obrazloženih u tački 5.2. ove presude, proizilazi zaključak

Suda o krivici optuženog Đulage Čovića u izvršenju krivičnog djela od 08.06.2012. godine,

a kako je to opisano i u tački 16. izreke presude.



Almir Čović da je dana 30.06.2012. godine, oko 17,45 sati, zajedno sa Husmirom

Čovićem, prihvatio jednog migranta, te istog odveo u mjesto Štrulić i predao Hasibu

Čoviću.

65 DT.18.16.2

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

62

Da se zaista radi o jednom ilegalnom migrantu Sud je utvrdio na osnovu sadržaja

presretnutih telefonskih komunikacija od dana 30.06.2012. godine66, kao i Izvještaja o

počinjenom krivičnom djelu67, iz kojih dokaza proizilazi da je navedenog dana upostavljena

telefonska komunikacija između Arifa Čovića i NN Rahmana, u kojoj isti obaviještava Arifa

da u Bihać stiže jedan. (transkript br. 1845)

Utvrđeno je i da je potom Arif Čović angažovao Almira Čovića i Husmira Čovića da

ilegalnom migrant preuzmu na autobuskoj stanici u Bihaću, te prevezu na unaprijed

dogovoreno mjesto u Štruliću. (transkript br. 4378, 3621, 3630, 3657)

Na osnovu navedenog, kao i na osnovu dokaza obrazloženih u tački 5.2. ove presude, a

koje materijalne dokaze je Sud prihvatio kao tačne i vjerodostojne, proizilazi zaključak

Suda o krivici optuženog Almira Čovića u izvršenju krivičnog djela od 30.06.2012. godine,

a kako je to opisano i u tački 17. izreke presude.

5.3. Odluka o krivično-pravnoj sankciji, mjerama sigurnosti, imovinsko-pravnoj

koristi i troškovima postupka

Prilikom odmjeravanja kazni Sud je shodno članu 48. ZKP BiH imao u vidu granice istih

propisane zakonom, svrhu kažnjavanja, te sve okolnosti koje utječu da kazna bude manja

ili veća (olakšavajuće i otežavajuće), a osobito: stepen krivične odgovornosti, pobude iz

kojih je djelo učinjeno, okolnosti pod kojim je učinjeno, te ranije živote učinitelja, njihove

lične prilike i držanje nakon učinjenog krivičnog djela.

U odnosu na optužene Almira Čoviča i Đulagu Čovića Sud nije našao drugih olakšavajućih

okolnosti sem njihove porodične situacije, a na strani Aleta Čovića da se radi o osobi

mlađe životne dobi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. Sa druge strane, kao otežavajuće

okolnosti Sud je na stani optuženih cijenio izraitu upornost u izvršenju krivičnog djela, koja

proizilazi iz znatnog broja konkretno obavljenih radnji u svojstvu grupe kojoj su pripadali,

organizovane radi činjenja krivičnih djela, zatim njihovu raniju osuđivanost, izraženu

društvenu opasnost zbog konstantnog i učestalost vršenja ove vrste krivičnih djela. Stoga,

utvrđene su pojedinačne kazne kao u izreci ove presude, te konačno izrečene jedinstvene

kazne u trajanju od 1 (jedne) godine dana, nalazeći da će se izrečenim kaznama vaspito

djelovati na optužene da više ne čine krivična djela, a druge odvratiti od činjenja ovih

krivičnim djela. Ocjenom svih utvrđenih okolnosti Sud utvrdio da su izrečene kazne

adekvatne težini krivičnog djela i jačini ugroženog zaštićenog dobra, te da će se istim

ostvariti svrha kažnjavanja i svrha krivičnopravne sankcije.

Takođe, prema opštem načelu da niko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu

izvršenjem krivičnog djela, ustanovljenom članom 110. KZ BiH, Sud je donio odluku da se

od optuženih Almira Čovića, Đulage Čovića i Aleta Čovića oduzmu iznosi od po 3.000,00

66 DT-18.18

67 DT-1

S1 2 K 009401 15 K 25.05.2016. godine

63

KM, za koju je utvrđeno da su po osnovu izvršenja ovog djela primili od migranta, a u

skladu sa članom 111. KZ BiH. Tako je utvrđena imovinska korist za devet lica koji su bili u

sastavu ove organizovane grupe u iznosu od 15,563,00 eura, odnosno u iznosu od

30,425,66 KM, što je preračunato po kursu Centralne banke BiH na dan 30.06.2012.

godine i 1,181 KM. U prethodnim poglavljiva naznačeno je kolika je bila cijena

prebacivanja za pojedine migrante, kao i koje su iznose oni predali optuženima direkto ili

indirektno, kojim zbrajanjem je utvrđen iznos ostvarene imovinske koristi.

Zatim, na osnovu odredbe člana 69. tačka d) KZ BiH i člana 74. KZ BiH, optuženima je

izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, te se od optuženog Almira Čovića

oduzimaju predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične

policije BiH, broj: 17-13-3-04-608-3/12 od 10.07.2012. godine, i to: Certifikat ULTRA

kartice korisničkog broja: 38761561176, Mobilni telefon marke NOKIA, sivo-crne boje, sa

pripadajućom SIM karticom, IMEI broj: 35935903485558, Papirić sa određenim

telefonskim brojevima, List bijelog papira na kojem se nalaze važni brojevi familije Čović,

zatim od optuženog Đulage Čovića imaju oduzeti predmeti navedeni u Potvrdi o

privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-08-2-35/12 od

10.02..2012. godine, i to: Mobilni telefon marke Samsung, crne boje, sa pripadajućom SIM

karticom, IMEI broj 358668036347153, SIM kartica Mobi star serijskog broja:

6039314039533396, SIM kartic VIP serijskog broja: 8933591109060608582V02, Papir za

umotavanje “Canaba” jedna kutija, a od optuženog Ale Čovića oduzimaju se predmeti

navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-

13-3-04-609-3/12 od dana 10.07.2012. godine, i to: Mobilni telefon marke NOKIA, model

1680c-2, telefon oštećenog displeja, IMEI broj: 356042/03/435097/7, Mobilni telefon marke

NOKIA, telefon oštećen, displej oštećen, sa pripadajućom SIM karticom Ulta BiH mobile

broj: 8938761000345306320, Mobilni telefon marke MOTOROLA, broj-model BR50, bez

SIM kartice, Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj: 357657-03-730488-4,

Mobilni telefon marke LG, bez SIM kartice, IMEI broj: 354239-02-356915-1, Certifikat BH

mobile sa korištenom SIM karticom broj: 830761497282 i SIM karticom broj:

8938762020142820124, Mobilni teledon marke Samsung, sa pripadajućom SIM karticom

BH mobile, IMEI broj: 35599002122829/4, Certifikat BH mobile korisničkog broja

38761288370, serijskog broja: 8938761000345306320.

Konačno, u skladu sa odredbom člana 188. stav 1. ZKP BiH, optuženima je naloženo da

nadoknade troškove ovog krivičnog postupka, o čemu će Sud odlučiti posebnim rješenjem,

po pribavljanju potrebnih podataka. Iako je u toku postupka bilo implikacija da su optuženi

lošeg imovnog stanja, isti nisu konkretizovani u dovoljnoj mjeri, te Sud nije našao osnova

da optužene oslobodi ove obaveze.

ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA

Stručni saradnik SUDIJA

Amela Huseinbegović Mirsad Strika

bosna i hercegovina sud bosne i hercegovine - · pdf filegranice iz bosne i hercegovine u r....

Documents