Minista

Saraj

Eu

Region

Sekt

BOSNA I HErstvo za ljuds

Bosne i HeSektor za i

Saraje

jevo, Hotel

Minista

uropska kom

alna inicija

tor za iselje

ERCEGOVINAska prava i izercegovine iseljeništvo

M

vo, Trg Bos

I

sa mo

Sar

(TA

Mje „Bristol“ (

rstvo za lju

misija, Ured

tiva za migsaradnju

eništvo Min

A zbjeglice

BOSNIA Ministry of Hu

Depar

sne i Hercegwww.mhr

I Z V

međunaroo intelekt

ajevo, B10. i 11.AIEX sku

esto i vrijeFra Filipa L

Domudska prava

Finad za tehnič

proPartn

gracije, azilu u oblasti

Autistarstva za

16.9

A AND HERZEuman Rights rtment for Dia

govine br. 1, rr.gov.ba (Is

J E Š

odne TAItualnoj e

Bosna i H.09.2013up broj J

eme održaLastrića br.

maćin skua i izbjeglicansijer skučku pomoć oširenje, Brneri u proj i izbjeglicesigurnosti

tor izvješta ljudska p9.2013. go

Министа

EGOVINAand Refugee

aspora

Tel./fax: 03eljeništvo)

Š T A J

IEX radioemigraci

Hercegov3. godineJHA 5285

avanja sku2), 10. i 11

upa: ce BiH (Sekupa: i razmjenu risel jektu: e (MARRI) S(RACVIAC)

taja: rava i izbjedine

БОСНА И Харство за љу

Босне и ХСектор за

es

33/206-140; 2

J

onice ji

vina, e 50)

upa: 1. septemb

tor za iselje

informacija

Skopje i Re Zagreb.

glice Bosne

ХЕРЦЕГОВИудска права Херцеговинеисељеништв

206-273

bar 2013. g

eništvo)

a Direkcije

egionalni ce

e i Hercego

НАи избјеглице во

odine

za

entar za

ovine,

е

Strana 2

Sadržaj:

1. Dnevni red skupa ...................................... 3

2. Spisak učesnika ........................................ 3

3. Uvodna izlaganja .................................. 3

4. Panel I ................................................ 5

5. Panel II ................................................ 9

6. Panel III .............................................. 13

7. Panel IV ................................................. 14

8. Panel V ................................................. 17

9. Zaključne napomene ............................ 21

10.Zaključni komentari .................................. 23

Strana 3

1. Dnevni red skupa:

2. Spisak učesnika:

3. Uvodna izlaganja Ispred domaćina, te finansijera i partnera skupa, učesnike su pozdravili: Ruzmira Tihić-Kadrić, pomoćnica ministra u Sektoru za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH1:

Ruzmira Tihić-Kadrić naglasila je, između ostalog, sljedeće2: 1 Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Sektor za iseljeništvo, http://www.mhrr.gov.ba (Iseljeništvo)

Strana 4

„Cilj radionice je razmjena mišljenja o faktorima, obimu i dinamici intelektualne emigracije, koja je u porastu, posebno visokoobrazovanih mladih ljudi iz zemalja regije, te uticaj ove pojave na socio-ekonomski i demografski razvoj zemalja porijekla. BiH karakteriše visoka emigracija visokoobrazovanih ljudi, kako u ratnom, tako i u poslijeratnom periodu. - Nažalost, u prilog tome ide i politika EU koja olakšava useljavanje određene kategorije visokoobrazovanih ljudi kako bi smanjili svoje deficite - objasnila je. Tihić-Kadrić je naglasila da je to problem cijele regije te da zajedničkim snagama pokušavamo pronaći izlaz kreiranjem odgovarajućih politika koje će zaustaviti iseljavanje ili omogućiti angažovanje onih koji su se iselili da se uključe u određene procese u BiH i pomognu razvoju BiH. - Imamo dosta visokoobrazovane dijaspore koja je spremna pomoći razvoju BiH i koja se rado odaziva na pozive bh. institucija - zaključila je Tihić-Kadrić.“ Natalia Dianiskova, šefica Operativnog odjela za društveni razvoj, Sektor za civilno društvo i prekograničnu saradnju Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo3: Dianiskova je, između ostalog, naglasila da živimo u vrijeme globalizacije te da je emigracija sastavni dio globalizacije. Dodala je da je „EU još 2005. godine prepoznala problem emigracije te usvojila globalni pristup ovom problemu, pokušavajući da poboljša pravni okvir za emigraciju te da ojača vezu između emigracije i razvoja zemlje“ i dodala da „EU podržava ovaj globalni pristup sa 55 miliona eura godišnje, odnosno 400 miliona eura u sedam godina od kada postoji ovaj program“. Dodala je da BiH također može imati koristi iz ovog programa, te da će učesnici skupa imati priliku saznati od predstavnika EU kako da se poboljšava veza između emigracije i razvoja zemlje. U ime partnera projekta skupu su se potom obratili ambasador Bosne i Hercegovine Branimir Mandić, direktor Regionalnog centra za saradnju u oblasti sigurnosti u Jugoistočnoj Europi (RACVIAC), sa sjedištem u Zagrebu4 i Toni Jakimovski, predstavnik Republike Makedonije u Regionalnoj inicijativi za migracije, azil i izbjeglice (MARRI), sa sjedištem u Skopju5.

4. PANEL I: Migracijska politika EU

2 S Multimedia News Network Sarajevo, video zapis izjave za štampu Ruzmire Tihić-Kadrić, http://www.sensservis.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=56717:sarajevo-meunarodna-radionica-o-intelektualnoj-emigraciji-ruzmira-tihi-kadri-pomonica-ministra-za-ljudska-prava-i-izbjeglice-bih-qbosnu-i-hercegovinu-karakterizira-emigracija-visoko-obrazovanih-osobaq-0134&catid=55:bih&Itemid=200, 10 September 2013 3 S Multimedia News Network Sarajevo, video zapis izjave Natalije Dianiskove, http://www.sensservis.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=56718:sarajevo-meunarodna-radionica-o-intelektualnoj-emigraciji-natalia-dianiskova-efica-odjela-za-operacije-u-oblasti-socijalnog-razvoja-delegacija-eu-u-sarajevu-qemigracija-je-sastavni-dio-globalizacijeq-0059&catid=55:bih&Itemid=200, 10 Sept 2013 4 RACVIAC Centre for Security Cooperation, http://www.racviac.org 5 Regional Initiative for Migration, Asylum and Refugees (MARRI), http://www.marri-rc.org/

Strana 5

Tema panela bio je o pravni okvir Europske unije i zemalja članica u oblasti politike migracije, uključujući promociju mobilnosti odnosno legalnih migracija sa stanovišta EU. Moderator je bio Bernhard Perchinig, viši istraživač, ICMPD6, Austrija, a panelista Johan - Hans Leppers, državni službenik iz holandskog Ministarstva sigurnosti i pravde (prezentacija pod nazivom „Migraciona politika EU: pravni okvir; promocija mobilnosti i legalnih migracija“ u prilogu).

EU-migration policy

- Legal framework

- Promoting mobility and legal migration

10 september 2013

Tokom diskusije je naglašeno da bi EU trebala voditi više računa o interesima trećih zemalja, iz kojih migranti dolaze, a ne samo o vlastitim ekonomskim interesima. Ipak, zaključeno je da je priličan izazov izgraditi partnerstvo u oblasti intelektualne emigracije koje bi bilo korisno za obje strane (to jest kako za zemlje prijema – članice EU, tako i za zemlje porijekla migranata) s obzirom na suprotstavljenje interese EU i trećih zemalja. Naglašeno je da je politika prijema u zemlje članice EU vođena ekonomskim interesima EU, npr. potrebom za određenom radnom snagom, sezonskim radnicima, visokokvalifikovanim osobama, visokokvalificiranim volonterima i slično. Interna dimenzija Migracione politike EU, prema Leppersu, može se definisati na sljedeći način: „EU želi da postane najkonkurentniji dio svijeta, odnosno želi privući najpametnije i najsposobnije ljude iz svih dijelova svijeta“. EU, u suštini, nema jedinstvenu nadnacionalnu politiku migracije koja bi se odnosila na sve zemlje članice. Pitanja uslova za prijem imigranata, integracije, povratka odnosno pristupa pravima migranata u zemljama članicama, pored brojnih, uglavnom neobavezujućih preporuka i smjernica koje su usvojili Europski parlament, Europsko vijeće, te Europska komisija, i dalje se smatraju isključivom nadležnošću zemalja članica EU, odnosno zemalja prijema migranata.

6 International Centre for Migration Policy Development – Međunarodni centar za kreiranje migracione politike (ICMPD)

Strana 6

Ovakav stav predviđen je članom 5 Ugovora o Europskoj uniji, prema kojem će EU djelovati samo u skladu s onim nadležnostima koje na nju ugovorom prenesu zemlje članice, naglasio je Leppers. Član 79 Ugovora o funkcionisanju Europske unije (TFEU), to jest Lisabonskog ugovora, potpisan 13.12.2007. godine, predviđa da će EU razviti takvu zajedničku imigracionu politiku koja će osigurati efikasno upravljanje migracionim tokovima, fer odnos prema državljanima trećih zemalja koji legalno borave na teritoriji zemalja članica, te sprječavanje odnosno unapređenje mjera za borbu protiv nezakonite imigracije i krijumčarenja ljudi. Ako i/li kada bude implementiran član 79 Lisabonskog ugovora, Europski parlament i Europsko vijeće trebalo bi, dodao je Leppers, da donesu zakonodavne mjere u sljedećim oblastima:

• uslovi za ulazak i boravak te standardi na osnovu kojih će zemlje članice izdavati dugoročne vize i boravišne dozvole, uključujući one koje se izdaju u svrhu spajanja porodica;

• definisanje prava državljana trećih zemalja koji legalno borave na teritoriji zemalja članica EU, uključujući uslove pod kojima se upravlja slobodom kretanja i nastanjivanjem u zemljama članicama;

• nezakonite migracije i naovlašteni boravak, uključujući ekstradiciju i repatrijaciju lica koja na teritoriji zemalja članica EU borave bez dozvole;

• borba protiv krijumčarenja ljudima, posebno krijumčarenja žena i djece. Pod nazivom „Migraciona politika EU“ Leppers je predstavio sljedeći slajd:

• Migracija: prijem iz ekonomskih ili humanitarnih razloga; • Ekonomski razlozi: rad, naučno istraživanje, ‘obrazovanje’; • Ugovori o upravljanju vizama; • Ugovori o liberalizaciji viznog režima; • Saradnja sa trećim zemljama: cirkularna migracija i obuka; • Cirkularna migracija: privremena migracija i povratnička migracija; • Povratak: na dobrovoljnoj ili nedobrovoljnoj osnovi; • Organiziranje povratničke migracije; • Sporazumi o readmisiji: vlastiti državljani i državljani trećih zemalja.

Naglasio je da migracijska politika EU ima internu i eksternu dimenziju. Interna dimenzija odnosi se na: spajanje porodica (Direktiva 2003/86/EC), dugoročni boravak (2003/109/EC), žrtve krijumčarenja ljudima (2004/81/EC – boravišna dozvola); razmjenu učenika, studenata, neplaćenu obuku, volontiranje (2004/114/EC), naučno istraživanje (2005/71/EC), zapošljavanje visokokvalifikovanih lica (Plava karta – 2009/50/EC), proceduru za podnošenje jedne prijave za rad i boravište (2011/98/EU); Regulativu (Europske komisije) broj (EC) 1683/95 o jedinstvenom formatu viza i Regulativu (EC) 539/2001 (obaveze za kratkoročne vize i izuzetke); Regulativu (EC) 1030/2002 o jedinstvenom formatu boravišnih dozvola, dopunjenu Regulativom (EC) 380/2008 (o biometrijskim podacima); Regulativu o Informacionom sistemu za vize VIS (EC) 767/2008 i Vizni kod (Regulativa (EC) 810/2009). Interna dimenzija Migracione politike EU, također, naglasio je Leppers, podrazumijeva prijedloge za regulisanje unutarkorporacijskog transfera (COM(2010) 378 final) i sezonskog rada (COM(2010) 379 final). Također, planirano je ponovno razmatranje direktiva o naučnom istraživanju (2005/71), te o studiranju,

Strana 7

razmjeni učenika, neplaćenoj obuci, volonterskoj službi (2004/114) i au pair servisima (COM(2013) 151 final). Vanjska dimenzija Migracione politike EU odnosi se na članove 79 (p. 2), 216 (p. 1) i 217 Lisabonskog ugovora (TFEU), odnosno na mogućnost da EU zaključuje ugovore o readmisiji sa trećim zemljama; da EU zaključuje ugovore sa jednom ili više trećih zemalja ukoliko je takav ugovor neophodan za ispunjenje neke od politika EU, nekog cilja zacrtanog u ugovorima o EU, ili je neohodan zbog postojanja takvog obavezujućeg pravnog akta EU koji bi mogao da utiče na zajednička pravila ili izmijeni njihovu prvobitnu namjenu. Koristi od mobilnosti i legalnih migracija su, kako je naglasio Leppers, brojne, uključujući više kontakata i saradnje, bolje uslove života, bolje trgovinske odnose, itd. Leppers je naveo da se mnogi kreatori politika u EU pitaju da li je cirkularna migracija nemoguća misija i dodao da odgovor zavisi od percepcije onoga koji na to pitanje odgovara. Na pitanje o narednim koracima koje bi trebalo da poduzme EU u kreiranju zajedničke politike migracija, Leppers je odgovorio da bi EU trebalo da vodi više računa o interesima trećih zemalja, da ih pita za mišljenje u ovoj oblasti, te da se refokusira sa internih ka eksternim dimenzijama migracione politike. Zadaća EU je da postigne konkurentnost, a u tom procesu za najbolje kadrove mora da se takmiči sa SAD, Kanadom i drugim razvijenim ekonomijama zasnovanim na znanju. Na pitanje učesnika da li EU razmišlja o priznavanju diploma sa svih fakulteta iz trećih zemalja koje automatski priznaju diplome izdate u EU, Leppers je odgovorio da svaka zemlja ima svoju vlastitu regulativu za priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja, odnosno da je ovo pitanje u isključivoj nadležnosti svake zemlje posebno. Na pitanje zašto radnici porijeklom iz trećih zemalja u EU imaju manju plaću nego domicilno stanovništvo za istu vrstu rada, te da li EU razmišlja o ujednačavanju primanja, moderator panela Bernhard Perchinig odgovorio je da postoji direktiva koja zabranjuje diskriminaciju na osnovu porijekla u zemljama EU, ali da, nažalost, zemlje članice na različite načine primjenjuju tu direktivu. Dodao je da zemlje članice EU razvijaju politike integracije migranata. Naime, dodao je Leppers, konflikt EU-treće zemlje u ovoj oblasti evidentno postoji jer je cilj EU privlačenje i zadržavanje visokoobrazovanih osoba a treće zemlje brinu na koji način da zaustave odljev mozgova. Direktive koje usvaja EU ne doprinose rješavanju ovog sukoba interesa, osim onih koje govore o kvotama prijema visokokvalifikovanih u zemlje EU. Leppers je zatim naglasio da Velika Britanija, Irska, Austrija i Portugal imaju po oko 20% svog stanovništva u inostranstvu, dakle i te razvijene zemlje članice EU imaju svoju akademsku i širu emigraciju. Akademska mobilnost mora postojati. Na pitanje da li je i kako moguće napraviti partnerstvo korisno za obje strane s obzirom na različite prioritete EU i zemalja ZB u oblasti migracije i razvoja, Leppers je odgovorio da predstavlja priličan izazov napraviti takvu vrstu partnerstva. Dodao je da nije siguran, ali pretpostavlja kakvi bi trebalo da budu

Strana 8

poticaji za zadržavanje ljudi u zemljama porijekla. Smatra da EU može da pomogne trećim zemljama da osiguraju bolji kvalitet života domicilnom stanovništvu. Međutim, Leppers dodaje da su zemlje Zapadnog Balkana te koje moraju izraziti svoje stavove, probleme i potrebe Europskoj uniji kada je u pitanju intelektualna emigracija odnosno vezivanje migrantskih resursa sa razvojem. Svakako je potrebno osigurati više saradnje između EU i trećih zemalja. Leppers je naglasio i da je moguće postići trajnija i obostrano korisna rješenja za zemlje članice EU i treće zemlje, uključujući zemlje Zapadnog Balkana, na osnovu međunarodnih sporazuma sa trećim zemljama, koje bi trebalo da iniciraju zemlje kojima je to u interesu. Zaključeno je da je politika EU, odnosno zemalja članica EU, usmjerena ka privlačenju kvalifikovanih lica i povećanju konkurentnosti na globalnom tržištu. Mada je u posljednjih 15 godina postignut određeni pomak u kreiranju zajedničkog pristupa zemalja članica EU pitanjima migracije, dogovorena rješenja uglavnom se odnose na pitanja imigracije i azila, dok su pitanja emigracije, kao integralnog dijela migracionog procesa, ostavljena po strani jer nisu od interesa članicama EU. Neophodno je da bude postignuta bolja sinergija između trećih zemalja i EU kada su u pitanju politike upravljanja migracijom. Naime, sa stanovišta zemalja Zapadnog Balkana koje ostaju bez ljudskih resursa, naglašeno imigraciona politika EU može da bude, a često i jeste, percipirana kao sukob interesa. Politike upravljanja migracijom treba da budu razvijene u zemljama Zapadnog Balkana na način da osiguraju uslove za angažman visokokvalifikovanih lica u zemljama porijekla, a to treba da bude urađeno uz pomoć EU i u skladu sa standardima EU. Obostrano korisno partnerstvo između EU i Zapadnog Balkana u oblasti vezivanja migrantskih resursa sa razvojem zemalja porijekla, odnosno takvog upravljanja migracijom koje neće biti na štetu zemalja porijekla, prijema niti samih migranata, predstavlja veliki izazov. Niko nema spreman recept za brzo i efikasno rješenje tog pitanja.

5. PANEL II: Kreiranje državnih strategija i politika

Moderator ovog panela bio je Dragan Slavko Petrović, predstavnik Republike Srbije u MARRI regionalnom centru Skopje, a panelistice Alenka Prvinšek Persoglio, potpredsjednica Međunarodne asocijacije za povezivanje tehnologija sa građanima „Interact 4C“, Alessia Pozzi, menadžerica projekta Jedinstvo iz pomoć znanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Nina Daskalovikj iz Ministarstva rada i socijalne politike Republike Makedonije. Nažalost, mada su sve ostale delegacije iz regije imale priliku prezentirati na službenim jezicima svojih država, pošto prijevod na makedonski jezik nije bio obezbijeđen, delegacija Makedonije nije imala jednake uslove za predstavljanje na makedonskom jeziku. Naslov prezentacije Alenke Prvinsek Persoglio je „Odljev mozgova i dugoročna emigracija: izazov za sveobuhvatno upravljanje migracijom“:

Strana 9

Brain drain and long term emigration : a challenge for comprehensive migration

management

Alenka Prvinšek PersoglioInteract4C

Vice President

Sarajevo, TAIEX workshop on intellectual emigration, 10 and11th of September 2013

Prvinšek Persoglio godinu dana obnašala je funkciju direktorice Regionalne inicijative za migracije, azil i izbjeglice (MARRI) u Skopju. Emigrirala je iz rodne Slovenije u pedeset i prvoj godini života. U početku svog izlaganja, Prvinšek Persoglio je istakla da, kad se govori o emigraciji, da govorimo o neodvojivom dijelu procesa migracije osoba. Ovoj problematici treba pristupiti odgovorno. Nadovezala se na pravni okvir Europske unije vezan za imigraciju iz razloga što su države EU prvenstveno useljeničke. Emigracija je, prije svega, uslovljena ekonomskim problemima emigranata u zemljama iz koje dolaze. Svatko ima pravo na emigraciju, što je propisano i Deklaracijom UN 13/2, Deklaracijom o ljudskim pravima, te europskim pravnim okvirom, uključujući Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji je prihvatilo 47 zemalja članica Vijeća Europe. Naglasila je da postoji i veliki broj emigranata iz razvijenih zemalja, uključujući mediteranske. U vrijeme Hladnog rata državljani tzv. zemalja „iza gvozdene zavjese“ morali su imati dozvole za emigriranje. Pravo na emigriranje sada se podrazumijeva za državljane svih 47 zemalja članica Vijeća Europe. Međutim, pravo na imigraciju nije recipročno i ne podrazumijeva se, nego to pravo migrantima daju ili osporavaju zemlje prijema. Kada govorimo o ekonomskom aspektu emigracije visokokvalifikovanih kadrova, masovni odlazak može imati katastrofalne posljedice po zemlju porijekla. Prvenstveno se postavlja pitanje koliko košta obrazovanje jedne ovakve osobe. Naime, gubici države porijekla koja ulaže u edukaciju budućih stalnih emigranata su veliki. Jedna od manjkavosti je i nedostatak statističkih podataka o odlivu visokokvalifikovanih kadrova u zemljama porijekla jer bez ovih podataka nemamo mogućnost kreiranja odgovarajuće politike na ovom polju.

Strana 10

1995. godine samo 740 migranata napustilo je Sloveniju, dok je 2005. godine taj broj iznosio 7900 lica. Procjenjuje se da je oko 35,000 osoba emigriralo iz Hrvatske u posljednjih 5 godina. Sadašnje samostalne države, a ranije republike u sastavu bivše Jugoslavije, imaju vrlo bogato iskustvo sa radnim šemama za gostujuće radnike u zemljama današnjim članicama EU. Radna emigracija sa prostora bivše Jugoslavije, koja je bila intenzivna 1960-tih godina, je bila planirana na način da su izrađeni kratkoročni programi za privremeni rad. Međutim, povratnici su često prolongirali povratak zbog obitelji, školovanja djeca u zemljama prijema i dr. Prvinšek Persoglio dodala je da je jako važno ulagati vrijeme i energiju u razvoj programa za obuku i istraživanje u oblasti migracije u zemljama porijekla velikog broja migranata. Navela je uspješan primjer razvoja kapaciteta za obuku u Moldaviji. Sveobuhvatno upravljanje migracijom treba da uključi tzv. 3R: „recruitment“ (zapošljavanje), „remittances“ (novčane doznake) i „reintegration/return“ (reintegraciju/povratak). Potrebno je ispitati politiku emigracije u zemljama porijekla. Zemlje porijekla moraju razvijati vlastite kapacitete jer je znanje, uključujući institucionalno pamćenje, neophodno. Također je potrebno da domaći univerziteti prilagode svoje programe potrebama tržišta rada, a vlade treba da ukažu na prioritetne oblasti. Dalje, Prvinšek Persoglio je naglasila da bez pouzdanih statističkih podataka država ne može kreirati bilo kakve pouzdane politike. Moguće mjere upravljanja migracijom, posebno emigracijom, mogu uključiti državne politike cirkularne migracije prilagođene lokalnom kontekstu, sporazume o zaštiti prava emigranata, bilateralne sporazume o socijalnom osiguranju koji omogućavaju nesmetan prijenos penzija zarađenih u zemljama prijema i sl. Takvi sporazumi zaživjeli su 1960-tih godina, a prva zemlja prijema koja ih je počela primjenjivati bila je Švicarska. Prvinšek Persoglio naglasila je da regionalni pristup rješavanju pitanja sveobuhvatnog upravljanja migracionim tokovima itekako ima smisla. Navela je primjer odlaska velikog broja Finaca švedskog porijekla u Švedsku, nakon čega je Finska, kao kompenzaciju, tražila da Švedska investira u Finsku. Kao rezultat tog švedskog investiranja nastala je „Nokia“, koja je preporodila finsku privredu. Tri najvažnija faktora koja utiču na odlazak migranata iz zemlje su zapošljavanje, doznake i oporezivanje. Države porijekla treba da obezbijede odgovarajuće uslove za reintegraciju svih povratnika, npr. za povratak penzionera, mladih (npr. putem programa za davanje poticaja povratku mladih), te za investicije iz dijaspore, dobrovoljni povratak i sl. Upravljanje migracijom treba da bude sveobuhvatno. Alessia Pozzi, menadžerica projekta „Jedinstvo uz pomoć znanja“ (UKF)7 koji vodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske uz pomoć kredita Svjetske banke, održala je prezentaciju pod naslovom „Fond UkF –

7 Više o projektu Unity through Knowledge na http://www.ukf.hr/

Strana 11

naučna dijaspora kao opcija za odliv pameti“. Pojasnila je način na koji je formiran i funkcioniše Fond „Jedinstvo uz pomoć znanja“ u Republici Hrvatskoj:

“Unity trough Knowledge Fund”Scientific diaspora as an option for brain drain

Alessia Pozzi, Program Manager

Ministry of Science, Education and Sports

Govoreći o ljudskom kapitalu, navela je podatak da obim emigranata sa tercijarnim obrazovanjem iz BiH iznosi BiH 24%, iz Slovenije oko 11%, dok je iz Hrvatske nešto veći od 24%. Naglasila je da je ljudski kapital jednako vrijedan kao i finansijski. 2004. godine, nakon Kongresa znanstvenika iz Hrvatske i dijaspore (razmjena ideja, umrežavanje i suradnja, ujedinjenje potencijala), Vlada Hrvatske uložila je, uz pomoć kredita Svjetske banke, 5.6 mil. eura za finansiranje 91 projekta u okviru UKF-a. Ciljevi UKF-a su da osigura pomoć dijaspore, odnosno njihovu suradnju na projektima kako bi ti projekti bili konkurentni na EU tržištu ideja. U okviru UKF planirana su 3 programa usmjerena na znanstvenu suradnju (poticanje povratka), kratkoročnu mobilnost, te pružanje prilike mladim znanstvenicima da vode svoja istraživanja samostalno. Rezultati UKF-a su transfer znanja (266 institucija uključeno u projekt) odnosno poboljšanje kvaliteta hrvatskih institucija, kao i privlačenje fondova EU. Ukupan broj znanstvenika koji su učestvovali u UKF je 560 (od čega 45 iz dijaspore, te 160 stranih znanstvenika). 20% finansiranja UKF-a obezbijedile su strane znanstvene institucije, a ostatak privatni sektor, budžet Republike Hrvatske i kredit Svjetske banke. Od svog osnivanja 2007. godine do maja 2011. godine, UKF je finansirao ukupno 91 projekat sa 5.6 miliona Eura. Zbog ukupne vrijednosti podržanih projekata, koja uveliko prevazilazi ulaganje u fond, Republika Hrvatska odlučila je produžiti period rada UKF fonda do 2017. godine. Na pitanje da li je suradnja sa dijasporom pomogla u privlačenju sredstava iz EU fondova Pozzi je odgovorila da svakako jeste, te da su znanstveni radovi istraživača iz projekata koje je podržao UKF objavljeni u vodećim svjetskim stručnim časopisima.

Strana 12

Nina Daskalovikj, savjetnica u Ministarstvu rada i socijalne politike Republike Makedonije, održala je prezentaciju pod nazivom „Razvoj nacionalnih politika i strategija“:

Sarajevo, 10 September 2013

www.mtsp.gov.mk

Developing National Strategies and Policies –

Country Presentation of the Republic of Macedonia

Nina Daskalovikj

ndaskalovik@mtsp.gov.mk

Daskalovikj je naglasila da je Republika Makedonija tradicionalno emigrantska zemlja. Postoje veoma ograničeni podaci o obimu intelektualne emigracije iz Makedonije kako iz domaćih tako i iz stranih izvora. Slijedio je opis pravnog okvira Republike Makedonije za upravljanje migracijom, koji uključuje Rezoluciju o migracionoj politici RM za period od 2009. do 2014. godine, godišnji Migracioni profil, te niz strategija i akcionih planova.

Daskalovikj je dalje navela nadležne institucije i tijela u Makedoniji za pitanja migracije, uključujući: Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo rada i socijalne politike, Ministarstvo obrazovanja i nauke, Agenciju za iseljeništvo Republike Makedonije (koja je, između ostalog, nadležna i za reintegraciju povratnika iz dijaspore), savjetnika za pitanja makedonske dijaspore, koji je član Kabineta premijera Republike Makedonije. Vlada Makedonije uspostavila je interresornu ministarsku grupu za kreiranje migracione politike te države. Odjel za dijasporu unutar Ministarstva vanjskih poslova Makedonije pripremio je, između ostalog, bazu podataka makedonskih eksperata u inostranstvu. Ministarstvo obrazovanja i nauke Republike Makedonije privodi kraju izradu nacrta Nacionalne strategije i Akcionog plana Makedonije za period od 2013. do 2020. godine za umrežavanje, saradnju sa makedonskim iseljeništvom, te smanjenje obima emigracije visokoobrazovanih ljudi. Također, u Makedoniji je organiziran Ljetni kamp za dijasporu 2012. i 2013. godine, u okviru kojeg su pripadnici makedonske dijaspore imali priliku usavršavati znanje makedonskog jezika.

Strana 13

Na pitanje učesnika upućeno predstavnici Hrvatske da li su se uz pomoć UKF projekta hrvatski eksperti fizički vratili u zemlju porijekla, Pozzi je odgovorila da se, uglavnom, radilo o saradnji sa hrvatskom naučnom dijasporom, te da njihov fizički povratak nije bio preduslov za uspješnost projekata u čijoj izradi su učestvovali. UKF podržava projekte na kojima sarađuju strane i hrvatske institucije. Dakle, porijeklo istraživača nije relevantno, mada je dosta prijavljenih bilo porijeklom iz Hrvatske. Nakon kratkog sažetka prvog radnog dana skupa, koji je iznio moderator Petrović, naglašeno je da će nakon skupa biti usaglašene završne napomene u čijoj izradi će svi moći učestvovati.

6. PANEL III: Izgradnja kapaciteta institucija za upravljanje ljudskim resursima

Moderator je bila Alenka Prvinšek Persoglio, potpredsjednica NVO Interact4C. Pošto nije bilo prijavljenih panelista, Prvinšek Persoglio održala je prezentaciju pod naslovom “Odliv pameti iz Europske unije, izazov za europske integracije”:

U uvodnom dijelu izlaganja Prvinšek Persoglio naglasila je pravo svakog fizičkog lica da se slobodno kreće i da bira mjesto svog boravka i rada. Ovo pravo podstiče migraciju, posebno visokoobrazovanih kadrova, za koje je u većini slučajeva jedini preduslov da emigriraju poznavanje jezika zemlje prijema.

Dodala je podatke o migraciji iz nekoliko europskih zemalja koje su nedavno prošle kroz najteže trenutke ekonomske krize, naprimjer:

- Irska (veliki broj mladih i obrazovanih otišli u Kanadu i SAD); - Portugal (veliki broj mladih i obrazovanih migrirali u Angolu); - Iz Velike Britanije izražena je migracija kadrova u Brazil;

Strana 14

- Iz Grčke je veliki broj migranata otišao u Australiju, itd.

EU je postavila ciljeve i prioritete da do 2020. godine postane ekonomski konkurentna i u skladu sa tim ciljevima ima otvoreno tržište radne snage i slobodu kretanja u okviru zemalja EU.

Zemlje koje imaju izraženu migraciju suočavaju se sa izazovom da unaprijede svoje ekonomije i na taj način zadrže kadrove. Intelektualna emigracija je prepoznata kao problem u zemljama porijekla. Mnoge vlade organizuju konferencije na kojima se raspravlja o odlasku ljudskih resursa, te mijenjaju odgovarajuće državne politike u skladu s dogovorenim preporukama i zaključcima.

Jedan broj zemalja finansira naučna istraživanja u oblasti migracije i upravljanja migracijom i, na bazi naučnih istraživanja i egzaktnih podataka, uspostavljaju takve sisteme uprave koji će ublažiti posljedice globalnih migracija i mobilnosti.

Prvinšek Persoglio zatim je navela iskustva i primjere dobre prakse koje sistemski primjenjuju neke države kako bi obezbijedile povratak svojih visokoobrazovanih kadrove, uključujući primjere Meksika, Filipina, Čilea, Kube, Albanije, Turske, Slovenije i Srbije.

Na osnovu dosadašnih iskustava, glavni zaključak je da države, posebno one u razvoju, migracije i mobilnost treba da profiliraju kao prioritetno strateško pitanje i da izgrađuju efikasan model upravljanja migracijama kako bi zadržali intelektualne kapacitete neophodne za razvoj.

7. Panel IV: Posljedice intelektualne emigracije po razvoj zemalja porijekla; negativne implikacije po EU stalne intelektualne emigracije iz Jugoistočne Evrope

Moderator ovog panela bio je Milan Janikjijevikj, savjetnik u Ministarstvu odbrane Republike Makedonije, predstavnik ovog ministarstva u RACVIAC centru u Zagrebu, a panelisti su bili dr. Bernhard Perchinig, viši istraživač ICMPD (Austrija) i mr.sc. Mirza Emirhafizović viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Perchinig je tokom prezentacije pod naslovom „Talent u pokretu - trendovi i izazovi” naveo četiri ključna faktora migracija: starosnu dob, zaposlenost, obrazovanje i društvene mreže.

Strana 15

Bernhard PerchinigTalent, Mobilty and Migration - Trends and ChallengesMulti beneificiary workshop on intellectual emigrationSarajevo, 10-11 September 2013

Bernhard Perchinig, Sarajevo , 10-09-2013

Govoreći u ime ICMPD on je rekao da je, prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, u svijetu najveće interesovanje za migracije među osobama mlađim od 30 godina, da su nezaposleni više zainteresirani za migraciju od onih koji imaju posao, da su osobe za završenom srednjom školom i visokoobrazovani u velikom procentu spremni napustiti matične zemlje, te da socijalne mreže povećavaju želju za odlazak u druge zemlje, gdje su osobito istaknuta iskustva članova porodice koji žive u inostranstvu.

Perchinig je naveo nekoliko primjera povećanja broja emigranata iz evropskih zemalja. Portugal u period od 2009. do 2010. godine bilježi povećanje emigracije sa 16,870 na 23,760 osoba. Iz Grčke je od 2009. godine od 120.000 diplomanata oko 25 posto otišlo u neevropske zemlje. U 2008. i 2009. godini više od 107.000 građana EU otišlo je u Latinsku Ameriku ili Karibe. Enormno je od 2007. do 2011. godine porastao broj Španjolaca koji su emigrirali u Čile, Meksiko i Brazil.

Preporuka Perchiniga zemljama porijekla je da ostanu povezane sa dijasporom, a zemljama prijema da ovim osobama osiguraju dobar pravni status, pojednostave prijenos finansijskih i socijalnih doznaka, te dopuste članovima porodica prebivalište i mogućnost zaposlenja.

Perchinig je zaključio kako EU vidi mobilnost kao presudnu za ljudski razvoj i kretanje odnosno kao prirodni izraz želje ljudi da odaberu kako i gdje žele živjeti.

Mirza Emirhafizović, mr.sci. održao je prezentaciju pod naslovom “Gubitak ljudskog kapitala putem emigracije: slučaj BiH”:

Strana 16

Loss of human capital through emigration: the case of Bosnia and

HerzegovinaM.Sc. Mirza Emirhafizović

University in SarajevoFaculty of Political Sciences

emirhafizovicm@fpn.unsa.ba

Multi-beneficiary Workshop on Intellectual EmigrationSarajevo, 10 -11 September 2013

Emirhafizović je podsjetio da je BiH tradicionalno iseljenička zemlja, a da je veliki val od oko milion i dvjesto hiljada ljudi napustio zemlju tokom rata (od 1991 do 1995. godine) i potražio izbjeglički status u više od sto zemalja svijeta. Naime, Emirhafizović je dodao da je tokom rata u BiH ukupno oko 2,2 miliona lica, što čini vise od 50% predratnog domicilnog stanovništva, pokrenuto iz svojih domova, uglavnom pod prisilom. Nažalost, dodao je, trend iseljavanja stanovništva BiH nastavljen je i nakon rata, prvenstveno iz ekonomskih razloga. Naglasio je da “odljev ljudskog kapitala iz BiH u smislu stečenih znanja, vještina i kvalifikacija, predstavlja jedan od najvećih izazova savremenog bh. društva”.

On je napomenuo da su prelazak na tržišnu ekonomiju i tržište rada velikim dijelom uticali na permenentni odlazak iz zemlje, posebno visokoobrazovanih osoba. “Krah socijalizma nije označavao samo kraj jedne društveno-ekonomske formacije već i pad sistema društvenih vrijednosti”. Posebno se osvrnuo na reflektiranje društvene stvarnosti na obrazovanje u BiH: nekompatibilnost obrazovnih programa sa potrebama tržišta rada, komercijalizaciju i ekspanziju visokog obrazovanja, neizvjesnu profesionalnu budućnost, mala izdvajanja za nauku i upitnu primjena standarda. Dodao je da “hiperprodukcija visokoobrazovanih kadrova, posebno u oblasti društvenih nauka, često unaprijed osuđuje svršenike fakulteta na neuspješnu tranziciju iz svijeta obrazovanja u svijet rada, … neizvjesna profesionalna budućnost uvjetovana je ograničenim apsorpcijskim mogućnostima tržišta rada, a nekompatibilnost obrazovanih programa/sistema s potrebama tržišta rada iziskuje posebnu elaboraciju”.

Emirhafizović je kao presudne faktore koji potiču iseljavanje iz BiH naveo nezaposlenost (28% u 2012. godini), neadekvatan tretman ljudskih resursa, bespespektivnost i nestabilnu političku situaciju u zemlji, te ostale repulzivne faktore. Kao razloge napuštanja zemlje naveo je potragu za poslom, školovanje/studiranje u inostranstvu, spajanje porodica itd.

Strana 17

Dalje, Emirhafizović je govorio o činjenici da je rat u BiH ubrzao tok demografske tranzicije u BiH, tako da su depopulacija, biološka regresija, odnosno progresivno starenje stanovništva postali temeljni demografski procesi, koji će u bliskoj budućnosti prouzročiti brojne socio-ekonomske posljedice. Dodao je da je, nažalost, odgovor institucija u smislu donošenja pronatalitetnih mjera izostao uprkos očiglednoj potrebi za hitnim uvođenjem takvih mjera.

Emirhafizović je naglasio činjenicu da je ogroman intelektualni egzodus od oko 24% visokoobrazovanih lica iz BiH (podaci Svjetske banke iz 2000. godine) zasigurno izazvao poremećaje u normalnom funkcioniranju društvenih tokova u BiH, prijeteći da izazove kolaps sistema. Dodao je da, kada se ima u vidu da je, prema podacima popisa iz 1991. godine, udio osoba sa tercijarnim obrazovanjem u BiH iznosio manje od 4%, onda su posljedice vanjske migracije od 1990-ih godina naovamo drastične. Naveo je da, također, “zabrinjava činjenica da enormno visoki procenat mladih iskazuje namjeru napuštanja zemlje, ukoliko im se ukaže prilika da to urade”.

Emirhafizović je zatim ilustrirao međudržavne ugovore, koji nisu nova praksa, ali ih treba posmatrati iz ugla institucionalnog reguliranja migracijskoh tokova. Kao primjer je naveo regrutiranje poželjne stručne radne snage iz naše zemlje u okviru nedavno zaključenog bilateralnog sporazuma o odlasku bh. medicinskog osoblja na rad u Njemačku.

U zaključku, Emirhafizović je istakao sljedeće: “Imajući u vidu postojeću obrazovnu i demografsku strukturu BiH, trajni odlazak svake školovane osobe iz zemlje predstavlja nenadoknadiv gubitak. Nerealno je očekivati da je moguće spriječiti mlade i školovane osobe da napuste zemlju, ali modalitet cirkulacije/protoka ljudskog kapitala umjesto definitivnog zadržavanja u inostranstvu čini se kao najoptimalniji za BiH i kao takvog ga treba promovirati”.

8. PANEL V: Državne strategije i politike upravljanja migracijom: stajališta zemalja kandidata i potencijalnih kandidata iz Jugoistočne Europe za članstvo u EU

Moderator ovog panela bila je Aiša Telalović, viša stručna saradnica u Sektoru za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, a panelisti su bili Olga Mitrović, savjetnica za migracije u Komeserijatu za izbjeglice i migraciju Republike Srbije, te Ali Riza Ӧzdemir, šef Odjela za međunarodnu saradnju pri Vijeću za naučno i tehnološko istraživanje (TÜBITAK) Republike Turske. Nakon održanih prezentacija predstavnika Srbije i Turske, Ferit Idrizi, direktor Odjela za europske integracije Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije Kosova8 dodao je svoju kratku prezentaciju o stanju kosovskog iseljeništva.

Olga Mitrović održala je prezentaciju pod naslovom „Migraciona politika u Srbiji“:

8 Ovaj naziv je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija 1244/99 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti Kosova.

Strana 18

National migration management

strategies and policies:

TAIEX workshop: Intellectual Emigration - Effects and Implications on the Socioeconomic and Demographic Development

Sarajevo 10 - 11 September 2013

Commissariat for Refugees and MigrationRepublic of Serbia

U uvodu svog izlaganja Mitrović je navela pokazatelje migracionih tokova u Srbiji. Naime, u toj zemlji borave 57.184 izbjeglice i preostalo je još 29 kolektivnih centara. Pored toga, u Srbiji je smješteno 209.112 interno raseljenih lica. Dodatni izazov predstavljaju povratnici vraćeni u Srbiju na osnovu ugovora o readmisiji sa zemljama članicama EU – u posljednje 3 godine prosječan broj povratnika kroz readmisiju iznosio je od 5 do skoro 7 hiljada lica. Broj tražitelja azila porijeklom iz Srbije je u stalnom porastu. Procjenjuje se da broj iseljenika iz Srbije iznosi između 2,5 i 4 miliona ljudi. Posebno zabrinjava trend da iz Srbije emigriraju mladi obrazovani ljudi. Demografski trend u Srbiji (interna migracija) karakteriše depopulacija cijelih regiona.

Vezano za institucionalni i zakonski okvir za upravljanje migracijom, Mitrović je pojasnila da su razne državne strategije bile usmjerene na različite kategorije migranata (tj. izbjeglice, dijasporu, povratnike, nelegalnu migraciju, krijumčarenje ljudima, jedinstveno upravljanje granicom i dr.), odnosno da diverzificiran zakonski okvir Srbije uključuje Zakon o azilu, Zakon o izbjeglicama, Zakon o dijaspori, Zakon o strancima, itd. Dakle, različita ministarstva i državni organi Srbije, uključujući Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo rada i socijalne politike, Kancelariju za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu, Kancelariju za Kosovo i Metohiju, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Kancelariju za ljudska prava i prava manjina, Komeserijat za izbjeglice i migraciju i drugi nadežni su za razna pitanja iz oblasti migracije i upravljanja migracijom. Također, organizacije civilnog društva u Srbiji bave se pitanjem migracija.

2008. godine u Srbiji je odlučeno da, u skladu sa pravnom tečevinom EU u oblasti migracije, bude uspostavljen odgovarajući međuinstitucionalni koordiniran pristup procesu usklađivanja tog dijela državne legislative Srbije sa EU zahtjevima. U skladu sa zahtjevima iz Mape puta za viznu liberalizaciju (i.e. „uspostava jedne institucije koja će biti nadležna za analizu utjecaja migracionih

Strana 19

tokova i izradu preporuka o mjerama koje su potrebne kako bi bilo osigurano sprovođenje sveobuhvatnih migracionih politika“), uspostavljeno je Koordinaciono tijelo Republike Srbije za upravljanje i praćenje migracije (februar 2009. godine). Također, usvojena je državna Strategija upravljanja migracijom (juli 2009. godine), te Akcioni plan za njeno sprovođenje za period od 2011. do 2012. godine. Pripremljen je i objavljen godišnji Migracioni profil Srbije za 2010, 2011. i 2012. godinu, te je 2012. godine usvojen državni Zakon o upravljanju migracijom.

Vezano za izgradnju kapaciteta na državnom i lokalnom nivou, institucije Srbije organizirale su niz obuka za državne službenike. Također, uspostavljeni su lokalni savjeti za migraciju pri opštinskim upravama. Mitrović je dodala da su, uz sistem obuke službenika javne uprave, institucije Srbije usvojile i nove mehanizme potrebne za upravljanje migracijom, uključujući smjernice za upravljanje imigracijom, uputstva za zaštitu prava migranata i dr.

Ciljevi migracione politike Srbije, kako je navela Mitrović, su:

- Zatvaranje poglavlja o izbjeglicama (Regionalni program stambenog zbrinjavanja);

- Poboljšanje životnih uslova interno raseljenih osoba; - Omogućavanje reintegracije povratnika vraćenih u Srbiju na osnovu

sporazuma o readmisiji i o sprječavanju ugrožavanja procesa vizne liberalizacije;

- Razvoj sistema azila u Srbiji u skladu sa standardima EU; - Iskorištavanje razvojnog potencijala dijaspore.

Zakonski okvir za dijasporu, dodala je Mitrović, uključuje Zakon o dijaspori o aktivnom angažmanu dijaspore (2010. godina), uspostavu Skupštine srpske dijaspore (44 delegata), uspostavu Kancelarije za dijasporu i Srbe i regiji (nastalu iz bivšeg Ministarstva za dijasporu i Srbe u regiji), te uspostavu kancelarija za dijasporu na opštinskom nivou.

Mitrović je navela da su CRS9 i IOM10 izradili Studiju o demografskim i migracionim trendovima u Srbiji, uključujući procjene o velikom broju emigranata, posebno mladih, na godišnjem nivou. Dodala je da Studija o dijaspori Srbije navodi da u inostranstvu živi 30.000 naučnika i eksperata porijeklom iz Srbije.

Inicijative i aktivnosti usmjerene na bolju iskorištenost potencijala dijaspore iz Srbije, dodala je Mitrović, uključuju IOM-ov MIDWEB projekat „Migracija za razvoj na Zapadnom Balkanu – virtualni i privremeni povratak“; „Mogućnosti ulaganja u opštine i gradove Srbije“ – multimedijalni katalog i priručnik za 193 opštine u Srbiji, koji je objavilo bivše Ministarstvo za dijasporu i Srbe u regiji Republike Srbije; „Poslovni inkubator tehničkih fakulteta u Beogradu“ – L.L.C. uspostavljen na bazi partnerstva 4 tehnička fakulteta u Beogradu, na kojima je

9 Catholic Relief Services (CRS), http://crs.org/countries/serbia 10 International Organization for Migration, http://www.iom.int/cms/en/sites/iom/home/where-we-work/europa/south-eastern-europe-eastern-eur/serbia.html

Strana 20

500 studenata završilo obuku o poduzetništvu (36 malih preduzeća sa 200 mladih uposlenika posluje unutar Inkubatora); „Fond za mlade talente“ (Ministarstvo za mlade i sport – ugovorna obaveza).

Ali Riza Ӧzdemir održao je prezentaciju pod naslovom „Programi mobilnosti i aktivnosti TÜBITAK-a u vezi sa intelektualnom migracijom“:

Ӧzdemir je naglasio da je cilj Republike Turske izgradnja takve ekonomije koja je zasnovana na znanju i inovacijama. Zato ulažu velika sredstva u obrazovanje i usavršavanje kadrova. Naime, stopa izdvajanja javnog i privatnog sektora Turske u sektor istraživanja i razvoja raste 16% godišnje i po tome je Turska druga zemlja u svijetu iza Kine. Trenutno godišnje ulaganje Turske iznosi 11 milijardi eura. Rezultat ovog ulaganja je da je u Turskoj u posljednjih 10 godina pet i po puta povećana stopa inoviranja. Turska, također, naglasio je Ӧzdemir, ulaže trud i sredstva u kreiranje nadnacionalnih istraživačkih grupa (i.e. supra-national research groups). „Umjesto da postavljate pitanje zašto stručnjaci odlaze, treba da brinete o stručnjacima koji ostaju u zemlji porijekla u uslovima u kojima nemaju priliku da se usavršavaju“, dodao je.

Turska želi da se pozicionira kao zemlja koja je centar izvrsnosti za inovacije u globalnim razmjerama. Zato ova zemlja podržava cirkulaciju pameti, odnosno „nastoji da gradi mostove putem unutrašnje i vanjske mobilnosti“. Država finansira i/ili sufinansira niz programa stipendiranja. Naprimjer, samo u periodu od 2008. do 2013. godine, Vlada Turske dala je podsticaje za oko 600 ljudi iz Turske koji se sada školuju u inostranstvu.

Ӧzdemir je prezentirao program pod nazivom „Šema cirkulacije mozgova“, koju sufinansiraju EU i Vlada Turske. U okviru ovog programa, Turska promovira program „Odredište Turska“ (Destination Turkey), putem kojeg nastoji privući strane studente da studiraju na turskim univerzitetima. Dakle, Turska u potpunosti podržava akademsku mobilnost u svim smjerovima, a krajnji cilj je osigurati što kvalitetnije školovanje za vodeće stručnjake koji su motorna snaga razvoja turske ekonomije. U periodu od 2007. do 2013. godine broj stručnjaka turskog porijekla koji su se prijavili Vladi Turske za povratak u matičnu zemlju stalno raste. Pored „Marie Curie Road Show“ promocije mogućnosti studiranja

Strana 21

turskih studenata u EU, Turska i u SAD finansira velike promotivne skupove na kojima poziva američke studente da studiraju u Turskoj.

Na tzv. Istanbulskoj konvenciji Vlada Turske okupila je oko 300 turskih istraživača koji trenutno rade u inostranstvu.

Turska radi na zajedničkim projektima sa EU u Jugoistočnoj Europi. U okviru Vijeća za naučno i tehnološko istraživanje Republike Turske (TÜBITAK) uspostavljen je Državni ured za koordinaciju aktivnosti usmjerenih ka EU.

Ӧzdemir je u zaključnom dijelu svog izlaganja naveo da je Turska otvorena za dobre prijedloge, uključujući izgradnju zajedničke istraživačke strukture, laboratorija i slično u Jugoistočnoj Europi.

Ferit Idrizi je u svojoj kratkoj prezentaciji o stanju kosovskog iseljeništva naveo da je prvi veliki talas iseljavanja s područja Kosova11 bio 1950-tih godina, kada je oko 300,000 ljudi emigriralo u Tursku. Drugi talas bio je radna emigracija 1960-tih i 1970-tih, uglavnom u razvijene europske zemlje. Danas Kosovo12, prema procjenama, napušta oko 30,000 ljudi godišnje. Oko 40% stanovništva Kosova13, naveo je Idrizi, živi u inostranstvu, što čini oko 700,000 emigranata (ne računajući one iz 1950-tih godina). Procjenjuje se da oko 30,000 osoba porijeklom s Kosova14, koje sada žive u inostranstvu, ima završeno tercijarno obrazovanje, dok se trenutno 232 doktorska kandidata s Kosova15 školuju u inostranstvu. Idrizi je dodao da je u okviru projekta „Brain Gain Plus“ više od 70 gostujućih akademika povremeno držalo predavanja kosovskim studentima. Ukupno 25 gostujućih profesora odlučilo se za stalni povratak na Kosovo16.

U diskusiji koja je uslijedila nakon navedene tri prezentacije u ovom panelu, učesnici su naglasili da nadležne institucije u zemljama Zapadnog Balkana treba da vode računa o odljevu mozgova. Navedeno je da u BiH raste broj nezaposlenih sa završenim tercijarnim obrazovanjem. U okviru Sporazuma o zapošljavanju medicinskog kadra koji su potpisale BiH i Njemačka, Agenciji za rad i zapošljavanje BiH prijavilo se 1,200 zdravstvenih radnika iz BiH, uključujući nezaposlene i osobe nezadovoljne postojećim primanjima. Naglašeno je da su dva osnovna uzroka odlaska stručnjaka iz BiH nezaposlenost i niska primanja. Naprimjer, u BiH registrovano je 3,000 nezaposlenih medicinskih sestara i tehničara. Ponovljeno je da ponuda visokoškolskih institucija nije prilagođena potrebama tržišta rada u BiH i drugim zemljama naše regije.

Učesnici su zaključili da niko ne odlazi iz svoje zemlje zato što to želi nego zato što mora. Pozvali su EU da pomogne zemljama Zapadnog Balkana u kreiranju takvih programa koji će doprinijeti porastu broja radnih mjesta i obezbijediti

11 Ovaj naziv je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija 1244/99 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti Kosova. 12 Ibid 13 Ibid 14 Ibid 15 Ibid 16 Ibid

Strana 22

dostojanstven rad u skladu sa standardima Međunarodne organizacije rada (ILO) na lokalnom radnom tržištu.

9. Završne napomene

Sektor za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u dogovoru s partnerima projekta (MARRI Skopje i RACVIAC Zagreb), pozvao je sve učesnike radionice da dostave svoje prijedloge za završne napomene.

Slijedi integralni tekst svih prijedloga koje su učesnici dostavili do srijede, 18. septembra 2013. godine:

1) napraviti analizu potreba i nedostataka vezano za odliv mozgova u našoj regiji (cilj: napraviti sveobuhvatan pregled ove pojave sa procjenom njenih tokova i strukture tih tokova);

2) razviti metodologiju za izradu pouzdane statistike kao mehanizma za kreiranje politike (eventualno uz podršku IPA regionalnih fondova);

3) razviti samoodrživ sistem obuke za razvoj analitičkih kapaciteta, te obuke o opštim temama vezanim za migraciju, tj. imigraciju i emigraciju (razmotriti mogućnosti za finansiranje takvog sistema u okviru IPA regionalnih fondova);

4) mapirati modele postojeće dobre prakse u našoj regiji (eventualno putem MARRI centra, uz korištenje upitnika);

5) kreirati set potencijalno korisnih mjera za implementaciju politika vezivanja migrantskih resursa sa razvojem u zemljama porijekla;

6) uspostaviti / ažurirati bazu podataka o visokoobrazovanim bh. iseljenicima prve i druge generacije; 7) osnovati posebno tijelo ili ojačati kapacitete već postojećeg Sektora za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH / agencije na državnom nivou, čiji bi primarni zadaci bili:

a) uspostavljanje saradnje između bh. i inostranih naučnih institucija radi realizacije projekata, posredovanja u razmjeni kadrova ili podrške pri odlasku stručnjaka na daljnje usavršavanje itd.

b) pomoć bh. univerzitetima / fakultetima pri prijavljivanju i administriranju naučnoistraživačkih projekata u čijoj bi realizaciji sudjelovali stručnjaci iz inostranstva (porijeklom iz BiH);

8) djelovanje u pravcu prevazilaženja prepreka koje stoje na putu angažmana deficitarnih kadrova iz inostranstva (priznavanje diploma, administrativne komplikacije itd.); 9) iznalaženje finansijske podrške putem različitih programa / fondova za provođenje aktivnosti u oblasti vezivanja migrantskih resursa sa razvojem BiH i drugih zemalja porijekla migranata u regiji Zapadnog Balkana; 10) raditi dalje na povezivanju bh. naučne dijaspore s naučnim i obrazovnim institucijama u BiH - dati prednost institucionalnoj saradnji, slijedeći dobre

Strana 23

prakse zemalja s brojnom dijasporom koje na tom planu već imaju konkretne rezultate; 11) važno je fokusirati se kako na povratak tako i na učešće iseljenika u projektima u zemljama porijekla - ne samo da je ovo lakše za pojedince nego, također, stvara i jača veze između institucija država porijekla migranata i stranih kompanija, što bi kasnije moglo dovesti do nastavka saradnje; 12) pošto uporedivost i kvalitet podataka umnogome ovise o definicijama podataka koji se prikupljaju i metodima koji su korišteni u procesu njihovog prikupljanja, izgradnja kapaciteta, kao i regionalni dogovor o tipu podataka i metodima njihovog prikupljanja, trebalo bi da se smatra pitanjem od najveće važnosti pa bi stoga mapiranje postojećih definicija podataka i metoda njihovog prikupljanja trebalo da predstavlja početni korak; 13) nastaviti dogovore i pokušati postići zajednički stav o regionalnom nastupu zemalja regije Zapadnog Balkana zemljama prijema migranata u EU i šire u oblasti migracije i razvoja; 14) nastaviti regionalni proces dogovaranja u oblasti migracije i razvoja.

10. Završni komentari17 Emigracija nije nova nego svevremena pojava. Emigracija sama po sebi nije loša stvar. Ljudi koji emigriraju su, uglavnom, stari izmedju 30 i 35 godina. Samo neki mladi emigranti vraćaju se u svoje zemlje porijekla nakon 5-6 godina. Dakle, većina mladih emigranata ne vraća se u svoje zemlje porijekla. Pametni mladi ljudi i najobučenije osobe napuštaju svoje zemlje porijekla kako bi vidjeli više svijeta, pronašli bolje uslove za život. Privlače ih veća primanja i bolji radni uslovi. Faktori koji uzrokuju emigraciju su: nezaposlenost, loš životni standard i nedostatak perspektive za bolji život, u kombinaciji sa izgledima za ostvarenje boljeg života u inostranstvu: veći životni standard, veća primanja (plaće). Kako bi naučila više o emigraciji ili dijaspori, vlada neke zemlje treba da sazna putem statistike o kojem obimu problema se radi. Statistički podaci treba da budu zasnovani na upitima, provjerama, istraživanju. Emigracija ili dijaspora ima socioekonomske posljedice za ostatak stanovništva u zemlji: starije ljude, članove porodica koji ne mogu da brinu sami o sebi, koji trebaju prihod ili njegu. Kada su stope nezaposlenosti visoke, naprimjer 50%, kao je slučaj u BiH, sasvim je prirodno da mladi i obrazovani ljudi (i ne samo oni) napuštaju zemlju. Emigranti najčešće mogu slati novac članovima svojih porodica u zemlje porijekla. Pravni okvir EU o migraciji ne nudi rješenje ili bilo kakav efikasan mehanizam za kontrolu emigracije iz zemalja porijekla migranata u ovoj regiji jer migraciona

17 Integralni tekst sugestija koje su dostavili učesnici do 18.9.2013. godine

Strana 24

politika EU, a time i pravni okvir za migraciju, je uglavnom usmjerena na privlačenje (najpametnijih) studenata, istraživača i naučnika. Relevantne direktive daju mogućnost za prolongiranje ostanka studenata i istraživača u zemljama prijema kako bi našli (stalne) poslove u zemljama članicama EU. Povoljnije uslove od postojećih moguće je obezbijediti putem međunarodnih sporazuma (npr. o vizama i boravišnim dozvolama), ali nisu dozvoljeni manje povoljni uslovi zbog karakteristika relevantnih direktiva odnosno sadržaja njihovog člana 4. U nekim slučajevima postoje mogućnosti da svaka zemlja članica EU zaključi međunarodni sporazum sa jednom ili više zemalja porijekla o obimu ili broju (migranata). U slučaju da EU ili neka zemlja članica EU ograniče obim prijema studenata, istraživača ili naučnika, ciljne grupe u zemljama porijekla mogu izabrati da emigriraju na neko drugo mjesto, npr. u neku drugu zemlju članicu EU, SAD, Kanadu, Novi Zeland, ili na nova brzorastuća tržišta (BRIC: Brazil, Rusku federaciju, Indiju, Kinu) ili Tursku. Šta je potrebno kako bi se stanovništvu koje ostaje u zemlji porijekla obezbijedio bolji život? Više radnih mjesta, više mogućnosti za pronalaženje posla, uz dostojne uslove rada i dostojne (odnosno veće) plaće. U slučaju da poslovi koje nudi tržište rada ne odgovaraju profilu radne snage koja se nudi tom tržištu, potrebni su dodatno obrazovanje i obuka uz posao odnosno interni kursevi. Ukoliko je uzrok nezaposlenosti nedostatak radnih mjesta u odnosu na broj tražitelja posla i njihove kvalifikacije, vjerovatno je potrebno više investicija. Kako bi došlo do povećanja broja investitora u odnosu na one koji su dostupni u određenoj zemlji porijekla, potrebno je te dodatne investitore naći u inostranstvu: u EU i na drugim mjestima i, možda, putem trgovinskih misija u inostranstvu. Prije toga, neophodno je imati znanje o radnoj snazi koja je dostupna u zemlji, kvalifikacijama te radne snage i mogućnostima za njenu prekvalifikaciju. Dok države obično prikupljaju mnogo podataka o obrazovnoj strukturi i obimu zaposlenosti svog stanovništva putem službene evidencije stanovništva odnosno podataka o socijalnom osiguranju i zaposlenosti, ne samo da postoji nedostatak osnovnih demografskih informacija o migrantima, nego i nedostatak podataka o njihovom obrazovanju, zaposlenosti, te oblastima stručnosti. Za rezidentno stanovništvo ovi podaci se prikupljaju manje ili više automatski putem javnih službi, ali za emigrante to nije tako. Trebalo bi navedene podatke o emigrantima prikupljati proaktivno - uspostavom službene evidencije za emigrante, u kojoj bi oni mogli da registruju svoje podatke i putem kojih bi im se moglo direktno obratiti. Takve službene evidencije emigranata mogle bi biti povezane sa podsticajima te sa stalnim davanjem informacija o njihovom potencijalnom učešću u aktivnostima u zemlji porijekla. Potencijal mobilnih komunikacija i informacione tehnologije u ovom smislu mogu umnogome olakšati stvari, puno više nego što je to bio slučaj prije 10 godina. Europska unija i zemlje Zapadnog Balkana treba da započnu ozbiljan dijalog o međusobno korisnom partnerstvu u oblasti vezivanja migrantskih resursa sa razvojem, jer do takvog dijaloga još uvijek nije došlo budući da se radi o sukobu strateških interesa navedenih strana.

Strana 25