broj 130 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/130.pdf · broj 130 godina xi., zagreb, listopad...

broj

130Godina XI.,

Zagreb,listopad

2007.

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Timori 12

»Pokorno molim...« 20

Koliko biomase u hrvatskom šumarstvu 2

Polipropilenski štitnici za sadnice 17

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:Darko Beuk

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Devčić-Buzov,Antun Z. Lončarić, MiroslavMrkobrad, Vesna Plešei Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, ČedomirKrižmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredništvo se ne mora uvijekslagati s mišljenjem autorateksta.

Grafičko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb,Slavonska avenija 4

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDVkoji plaća oglašivač.

Naslovna stranica:Jesenska zavjesaŽeljko GubijanZadnja stranica:U dolini NeretveMiroslav Mrkobrad

17 POŠUMLJAVANJE

8 ZAŠTITA ŠUMA

u ovom broju

Broj130•listopad2007. HRVATSKE ŠUME �

Velikemogućnostiproizvodnjebiomaseuhrvatskomešumarstvu

Kultšumedubokoživisljudima

Šumskiekosustavisuprirodnažarištazoonoza

11 INTERVIEW

Neuplaćujemoništauproračun,nopomažemodrugedjelatnosti

»PokornomolimdamioprostiteštoovajplanzapošumljavanjeIstrepodnosimtakokasno...«

NovigradnaDobri

Kakounaprijeditizaštitu,smanjititroškove,amotiviratiradnika

Ihrvatskigradoviuakciji»istjerivanja«automobilaizsredišta

PerivojiuzdvorceHrvatskogazagorja

Valerijanomliječimostres

Podbjelodsvibnjadorujna

Nebudobro,grožđejepreslatko!

2 OBNOVLJIVI IZVORI

7 DANI SLAVONSKOG ŠUMARSTVA

12 ŠUMOVITO GORJE

Upotrebapolipropilenskihštitnikakodpošumljavanjapokazalaseopravdanom

20 POVIJEST ŠUMARSTVA

34 GRADOVI

Timoriilistršenici(osamljenegoresavsko-dravskogmeđurječja)

25 ZAŠTITA NA RADU

26 AKCIJE

27 MEHANIZACIJA

Rascoprerastahrvatskeokvire

28 LJETO IZA NAS

KampkućiceuPunticivrlosupopularne

30 BAŠTINA

33 LJEKOVITO BILJE

36 HRANA IZ PRIRODE

38 BERBA

Šumskapreslica24 ZAŠTIĆENE BILJNE VRSTE

6 INOVACIJE

Priznanjezaakumulacijskopojilište

� Broj 130 • listopad 2007. HRVATSKE ŠUME

kultura na golim, a produktiv-nim šumskim tlima, neodgova-rajućim poljoprivrednim tlima i dr. Na kraju izlaganja Matić je zaključio kako bi bilo značajno i korisno kad bi šumarstvo Hr-vatske, osim drva za bioenergi-ju, proizvodilo i energiju, što bi bio veliki doprinos boljitku gos-podarskog, šumarskog i ener-getskog razvoja Hrvatske.

Korištenje šumske bio-mase naša je obveza – Pred-sjednik Hrvatskoga šumarskog društva mr. sc. Petar Jurjević napomenuo je kako je Društvo među prvima iniciralo i pokrenulo aktivnosti o potrebi korištenja,

obnovljivi izvoriU sklopu festivala »Dani slavonske šume« ko-

jega je pokrovitelj bilo Ministarstvo poljopri-vrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, a organizatori Grad Našice, Hrvatske šume,

gradski ogranak Matice hrvatske i Turistička zajedni-ca, u našičkom hotelu Park održani su 2. hrvatski dani biomase odnosno 9. europski dani biomase regija 2007. Jedan od organizatora okrugloga stola bilo je Hrvatsko šumarsko društvo (sekcija »Hrvatska udruga za biomasu«). Pozdravljajući skup pomoćnik ministra Miroljub Stojanović je istaknuo kako se u bliskoj bu-dućnosti od svih obnovljivih izvora energije najveći doprinos očekuje od biomase. Republika Hrvatska raspolaže s njenim značajnim količinama, a postoje brojne mogućnosti da ih poveća. Šumska se biomasa dosad koristila uglavnom u obliku metarskog i više-

HRVATSKI I EUROPSKI DANI BIOMASE U NAŠICAMA

Velike mogućnosti proizvodnje biomase u hrvatskome šumarstvu

Hrvatsko šumarstvo ima velike mogućnosti proizvodnje i korištenja drva za bioenergiju. Naše prirodne šume, njihova biološka raznolikost, velika proizvodnost i stabilnost, s velikim brojem vrsta drveća i grmlja, istovremeno su energetska sirovina i jamac stalne proizvodnje biomase za energiju, koju bismo racionalnijim iskorištavanjem, od sadašnjih 1,3 mil. m3, mogli povećati na čak 4,2 mil. godišnje

Akademik Slavko Matić

Ostaci nakon sječe

metarskog ogrjevnoga drva, no sada se može govoriti o njenom korištenju iz proreda, čišćenja, vjetroizvala, ledoloma, oboljelih stabala, s opožarenih površina, ru-bova šuma, cesta, kanala, iz leževine, ostataka grana i krošanja. Osim u šumarstvu, i u drvoprerađivačkim po-gonima nastaje velika količina drvnog ostatka, a veliki su potencijali u biomasi iz voćarstva, vinogradarstva te ratarske i stočarske proizvodnje. Uz postojanje velikih potencijala, od biomasa se očekuje značajan udio u našoj ukupnoj energetskoj bilanci, a ima važno mjesto u strateškim dokumentima Vlade Republike Hrvatske.

Naše šume stalan su izvor biomase – Akademik Slavko Matić naglasio je kako hrvatsko šumarstvo ima velike mogućnosti proizvodnje i korištenja drva za bio-energiju. Naše prirodne šume, njihova biološka raznoli-kost, velika proizvodnost i stabilnost, s velikim brojem vrsta drveća i grmlja, istovremeno su energetska siro-vina i jamac stalne proizvodnje biomase za energiju. Danas u Republici Hrvatskoj imamo 2,688.687 ha šuma i šumskoga zemljišta, 397,963.000 m3 drvne zalihe, s godišnjim prirastom 10,526.000 m3 i bruto godišnjim etatom 6,564.000 m3. Korištenjem 40 posto današnjega etata, koji kao otpad ostaje u šumi, mogli bismo vrlo brzo od današnjih 1,300.000 m3 proizvesti približno 3,000.000 m3 za energiju. Ako bismo tijekom gospoda-renja šumama primijenili sva nova saznanja i dostignuća hrvatske šumarske znanosti, mogli bismo godišnji etat povećati na oko 7,300.000 m3, te zahvatima njege onih sastojina koje nisu ulazile u obračun etata povećati količinu drva za bioenergiju na približno 4,200.000 m3 godišnje. Ta je količina bez biomase koju bismo mogli dobiti iz namjenskih plantaža brzorastućih vrsta drveća (vrbe, topole), podizanjem bjelogoričnih i crnogoričnih

Broj 130 • listopad 2007. HRVATSKE ŠUME �

prije svega šumske biomase. Koliko se pozornosti posvetilo toj plemenitoj ideji, najbolje govori či-njenica o osnivanju sekcije za biomasu. Inicijativu za korište-njem šumske bio-mase šumarska stru-ka nije shvatila kao privilegij, nego kao obvezu jer je gospo-darenje šumama, koje uključuje i njihovo korištenje, dužnost i obveza, prije svega šumarske struke. Tako vrijednost šuma i koristi od njih dobivaju novu dimenziju u smislu njihove uloge u životu čovjeka. Ko-rištenjem toga šumskog proizvoda realno je očekivati nova zapošljavanja i dobivanje toliko potrebne čiste energije. Istovremeno

Velike mogućnosti proizvodnje biomase u hrvatskome šumarstvu

se provodi i zaštita šuma jer je poznato da je upravo taj materijal vrlo često izvor zara-ze od bolesti i štetnika, koji mogu pogubno utjecati na zdravstveno stanje šuma, a time i na okoliš u cjelini.

Potpisivanje sporazuma s HEP-om – Nakon prigodnih pozdravnih riječi, pred-sjednik Uprave Hrvatskih šuma mr. sc. Dar-ko Beuk potpisao je sporazum o suradnji na području obnovljivih izvora energije s dr. sc. Zoranom Stanićem, predstavnikom Hrvatske elektroprivrede. U sporazumu se, među ostalim, navodi kako stranke sugla-sno utvrđuju da imaju zajednički interes na području energetskih projekata, baziranih na obnovljivim izvorima, u prvome redu na energiji biomase ukupne snage do 50 Mwe, za što će Hrvatske šume godišnje osigurati 400.000 tona šumske biomase. Tijekom izla-ganja predstavnik je HEP-a naglasio kako su Hrvatske šume partner i jedina opcija za

ostvarenje njihovog projekta izgradnje elek-trana na biomasu.

Osnivanjem tvrtke kćeri HEP d.d. potkraj prošle godine, tehnologije za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora na profitabilan bi se način integrirale u glavnu djelatnost HEP-a. Ciljevi su ostvarenje pro-fita po poticajnoj tarifi, razvoj novih kom-petencija, poboljšanje ukupne bilance emi-sije CO2 i doprinos diverzifikaciji primarnih izvora energije odnosno smanjenje rizika od fluktuacija cijena nafte i plina. Prioriteti ula-ganja HEP-a su, osim elektrana na biomasu, vjetroelektrane, male, geotermalne i fotona-ponske (solarne) elektrane.

Značaj šumarstva u korištenju bioma-se – Istaknuti stručnjaci iz Hrvatske i ino-zemstva izlagali su o temi »Obnovljivi izvori energije – biomasa, bioplin i biogorivo« te o tome raspravljali na okruglome stolu. Bilo je riječi o značaju šumarstva u korištenju ob-

Dr. sc. Christian Brawenz

Potpisivanje sporazuma o suradnji između Hrvatskih šuma (mr. sc. Darko Beuk) i Hrvatske elektroprivrede (dr. sc. Zoran Stanić)

Tijekom okrugloga stola o biomasi u našičkome hotelu Park

Piše: Ivica TomićFoto: Z. Lončarić, V. Pleše


novljivih izvora energije, korištenju progra-ma Sapard za izgradnju toplana na biomasu, obnovljivim izvorima električne energije s naglaskom na biomasu, proizvodnji biodi-zela, peleta, kogeneracijskim postrojenjima. Dipl. ing. Zlatko Ben-ković iz Ministarstva poljoprivrede, šu-marstva i vodnoga gospodarstva ista-knuo je ekološku, ekonomsku i socijal-nu ulogu korištenja obnovljivih izvora energije. Europska unija donijela je strategiju udvostru-čenja uporabe ob-novljivih izvora energije sa 6% u 2003. na 12% u 2010. godini. U Republici Hrvatskoj se do 2010. očekuje udio obnovljivih izvora energije 5,8% u ukupnoj potrošnji energije. Biomasa iz šumarskog sektora obuhvaća ostatke prilikom iskorištavanja i održava-nja šuma, energetske nasade (brzorastuće vrste) i ostatke iz drvoprerađivačke indu-strije. Iskorištavanje biomase provodi se u kogeneracijskim postrojenjima (proizvodnja struje i topline), malim toplinskim sustavi-ma i sustavima područnoga grijanja te pro-izvodnjom krutih goriva (briketi, peleti). U drvnoj je industriji više od 1,5 mil. m3 drvnih ostataka raspoloživo za energetsku upora-bu. Pozitivni učinci korištenja biomase su sljedeći: učinkovito zbrinjavanje drvnih osta-taka, proizvodnja energije je uz minimalan utjecaj na okoliš, veći je broj radnih mjesta (15 puta više u odnosu na korištenje fosilnih goriva), razvoj ruralnog prostora i stvaranje socijalno prihvatljivog okruženja. Uopće, po-boljšana je učinkovitost korištenja energije, uz smanjenje uvoza, otvaraju se nova tržišta i doprinosi sveopćem razvoju zemlje.

Iskorak Hrvatskih šuma – Dipl. ing. Željko Sučić iz »Šumske biomase d.o.o.«, tvrtke kćeri HŠ-a, govorio je o iskoraku Hr-vatskih šuma koje su prepoznale mogućnost organiziranog i sustavnog korištenja šumske biomase u kogeneracijskim postrojenjima, proizvodnji etanola i biodizela, a putem poticajnih mjera na tržištu. Potaknuta tra-žnja šumske biomase na tržištu, uz pomoć državnih subvencija, stvorit će mogućnost nastanka novoga segmenta gospodarske grane, s novim zapošljavanjem u proizvod-nji biomase i opreme, logistici i upravljanju energetskim sustavima. Dosad je šumska biomasa u HŠ-u korištena kao ogrjevno drvo i sječka u toplanama u Ogulinu i Gos-piću. Tvrtka kći osnovana je kao trgovačko društvo s primarnim zadatkom proizvodnje odnosno prikupljanja, iveranja i dopreme šumske biomase. Potpisan je višegodišnji kupoprodajni ugovor za prostorno i sitno energetsko drvo između HŠ-a i ove tvrtke. Značajne količine prostornog i sitnog ener-getskoga drva i dalje ostaju neiskorištene u šumi tijekom uzgojnih radova, održavanja

šumskih prometnica, prido-bivanja drva. Bitno je raz-vrstavanje ovih drvnih sortimenata prema vrsti drva i vrsti sječe (proreda, naplodna, čista, preborna) odnosno primijenjenoj rad-noj metodi, zbog odabira načina privlačenja i mjesta i načina iveranja. Mjesto pri-dobivanja ivera može biti u šumi, na šumskoj cesti i na stovarištu kupca. Već pre-ma zahtjevu kupca, drvna sječka na šumskoj cesti može biti balirana ili u rasutom stanju. Tijekom pridobivanja drva u prethodnom i glavnom prihodu te prebornom sječom, kad se rušenje stabala i izrada tehničkih sortime-nata obavlja harvesterom, mogu se vezači-com izraditi svežnjevi koji se forwarderom izvoze na šumsku cestu, kamionima preve-zu u pogon kupca te iveraju stacionarnim iveračem. Zaključujući predavanje, Sučić je istaknuo kako je dosad prostorno i sitno energetsko drvo uglavnom predstavljalo trošak zbrinjavanja ili je ostajalo u šumi da istrune, a zbog nerazvijene infrastrukture u našoj državi. Potražnja za drvnom sječkom u nas potaknuta je ubrzanim razvojem njene uporabe, kao obnovljivog izvora energije u zemljama Europske unije, i pozitivnim za-konskim promjenama. Hrvatske šume svo-

Mr. Petar Jurjević

Biomasa

jim kapacitetom pokrivaju radove na sječi i izradi drv-nih sortimenata sa 64%, na privlačenju s 58%, a na pri-jevozu s 20%. Usmjerenost HŠ-a je na to da se vlastiti kapaciteti ne povećavaju, već da se pomogne jačanje poduzetništva i zapošljava-nje lokalnoga stanovništva.

Prednosti drva kao energenta – Govoreći o centraliziranom toplinskom

sustavu Gospić, mr. sc. Josip Dundović (HŠD – sekcija Hrvatska udruga za biomasu) je na-pomenuo kako ukupna investicija iznosi 4,60 mil. kuna, od čega su Hrvatske šume izdvo-jile 2,994.000 kn vlastitih sredstava, a ostalo je namaknuto iz kredita fonda. Na primjeru ovoga sustava prikazane su prednosti drva (šumske sječke) kao energenta u odnosu na fosilna goriva te ekološke i ekonomske pred-nosti. Sustav je proizvodio šumsku sječku iz crnogoričnih plantaža tijekom 2005. i 2006. godine po cijeni 255 kn po toni, što odgo-vara cijeni 0,426 kn/kWh toplinske energije ili 5 posto nižoj cijeni u usporedbi s cijenom topline iz loživog ulja. Cijena loživog ulja od 2,77 kn/l u 2003. porasla je lani na visokih 4,67 kn/l, što je gotovo 70 posto, a rezultat je trenda rasta cijena nafte na svjetskom tr-žištu. Ostvarene cijene ogrjevnog drva 2003.

Dosad je šumska biomasa u Hrvatskim šumama

korištena kao ogrjevno drvo i sječka u toplanama u

Ogulinu i Gospiću. Značajne količine prostornog i sitnog energetskoga drva i dalje

ostaju neiskorištene u šumi.


okoliš i čista energija, smanjenje onečišćenosti zraka dimnim plinovima, smanjenje mogućnosti zagađenja podzemnih voda i vodotoka, manja emisija CO2, manja potrošnja loživog ulja i manja cijena grijanja. U gospićkom primjeru, od 3225 MWh godišnje se proizvede 90 posto topline na biomasu, a svega 10 posto na loživo ulje. Dipl. ing. Srećko Selanac iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva izlagao je o izgradnji toplana na biomasu u okviru provođenja Sapard programa kojim se unapređuje poljoprivredni sektor, odnosno ruralna infrastruktura, povećanjem konkurentnosti i održivosti poljoprivredne proizvodnje. Riječ je o toplanama koje koriste otpad i(ili) nusproizvode iz poljoprivrede i(ili) šumarstva, a proizvode energiju za opskrbu javnih zgrada. Potencijalni korisnici su jedinice lokalne samouprave do 10.000 stanovnika u područjima visokoga potencijala biomase. Maksimalni iznos potpore po korisniku iznosi 5 milijuna kuna, uz ispunjavanje posebnih i općih kriterija.

Prihvatljiva cijena peleta – O proizvodnji peleta, prešanim drvnim ostacima dobivenim mehaničkim prešanjem u stroju,

prihvatljivoj cijeni (731,51 kn/toni). U tvornici peleta u Perušiću proizvodit će se godišnje oko 25 t, a distribucija kupcima planirana je u vrećama i kamionima – cisternama. Postignut je cilj stopostotnog iskorištenja drvne mase u odnosu na dosadašnjih 60ak posto. Analizom domaćega tržišta ustanovljeno je da u nas još uvijek ne postoji tržište peleta, jer ne postoje domaća proizvodnja i odgovarajuća trošila. Prema predviđanjima stručnjaka, cijena peleta bit će za 44 posto niža od cijene loživog ulja i 35 posto niža od prirodnoga plina. Dr. sc. Nikola Čupin iz zagrebačke tvrtke OKIT izlagao je o ulozi lokalne zajednice u korištenju obnovljivih izvora energije. Hrvatska raspolaže s 3 mil. m3 biomase, a toplifikacijom naselja na šumsku biomasu postižemo najveću vrijednost ogrjevnom drvu. Obnovljivi izvori energije su lokalni izvori, toplane su lokalne energetske mreže pa se stoga iskoristivost goriva može realizirati lokalno. Bioelektranetoplane su ekološka energetska postrojenja, a 60 manjih takvih postrojenja snage 1,3 i 6 MW korisnija su investicija od jedne elektrane snage 260 MW. Energetska inicijativa u gradnji bioelektranatoplana stvara temelje za gospodarski razvoj i zapošljavanje.

Pozitivna austrijska iskustva – Sva trojica inozemnih predavača bila su iz Austrije. Dr. sc. Christian Brawenz izlagao je o bioenergiji u Austriji, dipl. ing. Zvonimir Preveden o kogeneracijskom tipskom modulu 1000 kWel + 4500 kWth iz drvne biomase, a dipl. ing. Frantz Markus Jandrisitz imao je referat pod nazivom »Od centraliziranoga toplinskog sustava do kogeneracije Gutenbach (Pinkovec). Zadnjih se godina u ovoj susjednoj državi obnovljivim izvorima energije, posebno iz šumarstva i poljoprivrede, posvećuje osobita pozornost, a Austrija je po potrošnji drvne biomase vodeća u Europi. U 2005. je godini, primjerice, prvi put povećana potrošnja peleta u odnosu na loživo ulje čija potrošnja, kao i ugljena, stagnira. Uopće, porasla je potrošnja plina, peleta i električne struje iz obnovljivih izvora energije. Ekostruja će biti zastupljena s više od 78 posto, Zakon o ekostruji iz 2003. podržava biomasu i dobivanje elektroenergije iz bioelektrana, a prošlogodišnji Zakon jamči ekostruju na 10 godina. No, za proizvodnju biodizela nema dovoljnih količina uljane repice.

U Austriji je davanjem određenih poticaja zadnjih godina načinjen značajni pomak kod dobivanja bioenergije u poljoprivredi. Tako na selima postoje sustavi toplovoda, a poljoprivrednici osiguravaju

Mr. sc. Josip Dundović

Trodimenzionalni prikaz kogeneracijskoga postrojenja na biomasu

i 2004. bile su iste (89 kn/m3), no rasle su s indeksom 113 u 2005. i 116 u 2006. godini u odnosu na 2003. godinu. Unatoč trendu rasta fosilnih goriva, na tržištu ogrjevnog drva očekuje se lagani rast cijena, koji će poticati daljnje investiranje u toplane i termoenergane na biomasu. Njihove su prednosti zdrav

govorili su dipl. ing. Branko Liker (Drvenjača Fužine, pilana Mrkopalj), dipl. ing. Ivan Barbir (DI Spačva Vinkovci) i prof. dr. sc. Jurica Butković (Tvornica peleta Perušić). Uz neke tehnološke probleme (čistoća, vlažnost, udio kore, vrsta drva, sušenje) prednosti peleta su u jednostavnosti uporabe u kućanstvima i

Dipl. ing. Zvonimir Preveden


poreda oborina po godišnjim razdobljima te poništiti nepo-voljne prilike porozne geo-loške podloge vapnenastih greda.

Zainteresira-na populacija za ovakav mo-gući proizvod napravljen na osnovama ino-

vacije, mogla bi biti lovačka zajednica, vatro-gasna zajednica, Hrvatske šume i ekstenzivno stočarstvo. Inovacija ima sve uvjete da bude vrlo jeftina i ekološki poželjna i prihvatljiva.

Šimić je i apsolvirao poslijediplomski stu-dij oblikovanja parkova i prirodnih rekreacij-skih objekata. (idb)

drvo i toplinu. Ovi projekti su jednostavni, maleni i pregledni, bez velikoga rizika, a Udruge seljaka potrošačima prodaju topli-nu. Jedini problem je kratka mreža toplo-voda. Govoreći o kogeneracijskom tipskom modulu za proizvodnju struje i topline iz drvne biomase, dipl. ing. Z. Preveden je naglasio kako je važan optimalan način izgaranja biomase. Cijena kompletnoga postrojenja, na površini 30x20 ili 30x30 m, koje je optimalno rješenje za Hrvatsku, iznosi 3,5 mil. eura. Važno je pritom pro-naći osobu s privatnom inicijativom pa, uz postojeće resurse i poticaje, treba početi s gradnjom takvih postrojenja. O temi izla-ganja dipl. ing. Frantza Markusa Jandrisitza

Biopeleti u plastičnim vrećama u pilani Mrkopalj 5,8% ukupne potrošnje

– U Republici Hrvatskoj se do 2010. očekuje udio obnovljivih izvora energije 5,8% u ukupnoj potrošnji energije. Samo u drvnoj industriji je više od 1,5 mil. m3 drvnih ostataka raspoloživo za energetsku upo-

UgovorHrvatske šume su u Našicama 7. rujna potpisale s Hrvatskom elektro-

privredom sporazum o suradnji na području obnovljivih izvora energije. U njemu se, među ostalim, navodi kako stranke suglasno utvrđuju da imaju zajednički interes na području energetskih projekata, baziranih na obnovljivim izvorima, u prvome redu na energiji biomase ukupne snage do 50 Mwe, za što će Hrvatske šume godišnje osigurati 400.000 tona šumske biomase.

Inicijativu za korištenjem šumske biomase šumarska struka nije shvatila kao privilegij, nego kao obvezu jer je gospodarenje šumama, koje uključuje i njihovo korištenje, dužnost i obveza,

prije svega šumarske struke,istaknuo je mr. sc. Petar Jurjević.

Na 5. međuna-rodnoj izložbi inovacija, proi-zvoda i tehnolo-

gija ARCA 2007. u sklopu Zagrebačkog jesenskog velesajma (12. - 16. rujna), među nekolicinom ino-vacija priznanje SREBRNA ARCA dobio je i projekt akumulacijsko pojilište s elementima protupožarne zaštite, autora Ivana Šimića, dipl. ing šum., zaposlenog u splitskoj Upravi šuma.

Ispred petnaestero-članog međunarodnog žirija, nagradu su potpisali predsjednik organizacijskog od-bora prof. dr. sc. Ante Markotić, predsjednik ocjenjivačkog suda prof. dr. sc. Stjepan Car i predsjednik Udruge inovatora Hrvatske dr. sc. Stanislav Čajavec. Inače, ovu manifesta-

AKUMULACIJSKO POJILIŠTE

Priznanje Ivanu Šimiću za inovaciju akumulacijskog pojilišta

Priznanje Ivanu Šimiću

uglavnom smo dosad pisali na stranicama našega časopisa. Podsjećamo na to da je sustav za proizvodnju struje i topline u au-strijskom selu Guttenbachu (Pinkovcu), s

300 kuća i 1000 stanovnika, stavljen u po-gon 1997. godine. Ugrađena su dva kotla: jedan na biomasu (1 MW), a drugi na loživo ulje (1,35 MW). Postavljeni su ciljevi da se lani i tijekom ove godine zamijeni postojeći kotao na loživo ulje s kotlom na biomasu te uspostavi pogon za proizvodnju struje i topline, s uljem iz uljane repice, uz korište-nje dizelskoga motora snage 380 kW. Novi planovi obuhvaćaju ukupnu iskorištenost 86,3%, proizvodnju 2,88 mil. kWh toplinske i 2,59 mil. kWh električne energije. Investi-cije se odnose na skladište (silos) površine 67,5 m2 i zapremnine 300 m3, s uređajem za punjenje sječke, te na suvremenu kotlovni-cu i kotao.

ciju uz Zagrebački velesa-jam organiziraju Udruga inovatora Hrvatske, Hrvat-ska zajednica tehničke kul-ture, Poslovno-inovacijski centar Hrvatske i Hrvatski institut za tehnologiju.

Akumulacijsko pojili-šte s elementima protu-požarne zaštite je nastalo kao produkt zapažanja i istraživanja autora u vrije-me dok je radio na poslo-vima protupožarne zaštite i lovstva u splitskoj Upravi. Ovom inovacijom ing. Ši-

mić je nastojao životinjskom svijetu učiniti dostupnim što veće količine vode u prostoru kroz što duže vrijeme, ali i vegetaciju učiniti sigurnijom sa stajališta protupožarne zaštite. Osnovni smisao akumulacijskog pojilišta je izjednačiti inače neravnomjernu sliku ras-

INOVACIJE

Najljepši prirodni park u Hrvatskoj, Park grofa Pejačevića u Našicama, i ovog je, prvog vikenda u rujnu, bio mjesto okupljanja brojnih gra

đana Našica i okolnih mjesta našičkog kraja. Povod je bilo održavanje brojnih manifestacija u sklopu već tradicionalnih 7. dana slavonske šume, na kojima se okupilo više od dvije tisuće sudionika, od šumara, lovaca, ribolovaca, gljivara, planinara do proizvođača opreme za šumarstvo, lov i ribolov, pčelarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo.

Središnja manifestacija bilo je natjecanje radnika sjekača koji su na posebno pripremljenom poligonu kroz šest tradicionalnih šumarskih disciplina, posjetiteljima pokazivali spremnost, vještinu i brzinu obavljanja radnih zadataka motornom pilom.

Poslije intoniranja državne himne i odavanja počasti minutom šutnje za poginule vatrogasce, natjecanje je u prisustvu pomoćnika ministra u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, prof. dr. Ivice Grbca, člana Uprave Hrvatskih šuma Mate Štimca te drugih gostiju, svečano otvorio ministar obrane Berislav Rončević.

Nastupilo je pet ekipa iz slavonskih uprava šuma (Vinkovci, Osijek, Našice, Požega i Nova Gradiška) s ukupno 15 natjecatelja.

Poslije dvosatnog nadmetanja najuspješniji su bili natjecatelji Uprave šuma Nova Gradiška, Marijan Kaurin, Ante Ruškan i Dragan Dobenko, koji su zauzeli sva tri prva mjesta i zasluženo donijeli svojoj Upravi pobjednički pehar.

Natjecatelji su se plasirali ovako: 1. Marijan Ruškan (N. Gradiška) 642 boda, 2. Ante Kaurin (N. G.) 635, 3. Dragan Dobenko (N. G.) 610, 4. Ilija Šarić (Vinkovci) 609, 5. Ilija Lukić (Vin.) 597, 6. Dražen Peica (Našice) 576, 7. Niko Lukač (Vin.) 563, 8. Ivan Maligec (Našice) 554, 9. Ivo Jurić (Osijek) 553, 10. Stjepan Maligec (Na.) 527, 11. Đuro Korman (Požega) 523, 12. Ivica Čakalić (Po.) 515, 13. Igor Dugalić (Os.) 483, 14. Damir Elis (Po.) 369, 15. Mario Dugalić, (Os.) 275.

Ekipni plasman: 1. Nova Gradiška, 1887 bodova, 2. Vinkovci, 1769, 3. Našice, 1657, 4. Požega, 1407, 5. Osijek, 1311.

NATJECANJE SJEKAČA I BROJNE DRUGE MANIFESTACIJE

Kult šume duboko živi s ljudima

dani slavonskog šumarstva

Brojni posjetitelji već po tradiciji od ranog subotnjeg jutra, probuđeni zornicom našičke Gradske limene glazbe, hrle u Park grofa Pejačevića, gdje ih dočekuju brojne lovačke i ribičke udruge nudeći im svoje delicije, te voćari i vinogradari, gljivari i pčelari, svaki sa svojim posebnostima.

Osim natjecanja profesionalnih sjekača, posjetitelji se mogu ogledati i u natjecanju u prerezu trupaca ručnom pilom, a najbučnija navijanja gledatelja su u vrijeme natjecanja u potezanju konopa u kojem su već niz godina Baranjci glavni favoriti koji domaćim našičkim ekipama često odnose primat.

Našički planinari i izviđači poznati po pripremanju vrlo dobrog čobanca i graha sa slaninom, redovito ostaju dužni gostima, jer nikada dosta za sve one koji dolaze kasnije. Posebnu atrakciju u prelijepom našičkom parku priređuju članovi udruge uzgajivača konja, koji tijekom dana posjetiteljima prikazuju brojne uvježbane mogućnosti svojih ljepotana.

Guste bukove i hrastove šume na stoljećima obraslim papučkim padinama i blagodati koje one daju, duboko su usađeni u svako biće našičkog kraja i usko su povezani sve

do danas – istaknuo je prof. dr. sc. Ivica Grbac, na otvorenju ovogodišnjih Dana slavonske šume


Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: A. Z. Lončarić

Ministar Berislav Rončević otvara natjecanje

Prije početka

Pobjednik Marijan Ruškan na kombiniranom prerezu

Tradicio-nalno se

natjecalo u pripre-

manju čobanca

Atrakciju su priredili članovi konjičke udruge iz Orahovice

Piše: Ivica TomićFoto: Arhiva; Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje Šumarskog fakulteta

zaštita šuma

T ijekom predavanja u Našicama, u sklopu festi-vala »Dani slavonske šume«, prof. dr. sc. Josip Margaletić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu govorio je o šumskim ekosustavima kao prirod-

nim žarištima zoonoza. U uvodnom izlaganju istaknuo je kako su zoonoze zajednički naziv za zarazne bolesti

ZOONOZE

Zarazne bolesti su najveći problem suvremene medicine, znatan dio njih poznat je još u starom vijeku, a neke ni do današnjih dana nisu posve iskorijenjene. Zoonoze su bolesti zajedničke ljudima i životinjama, a uzročnici su im uglavnom bakterije, praživotinje, gljivice, virusi i paraziti

Krpeljni meningoencefalitis je prirodnožarišna zoonoza, uzročnici su joj virusi iz porodice

Flaviviridae, prenositelj (vektor) šumski krpelj (Ixodes ricinus), a najčešći rezervoari sitni glodavci, krupna divljač (jeleni), domaće

životinje (ovce) i dr.

Šumska voluharica (Clethrionomus glareolus)

Šumski krpelj (Ixodes ricinus)

koje se s jednih životinja mogu prenijeti na druge ili na čovjeka. Pritom su sitni glodavci najčešći rezervoari tih bolesti, kao što su trihineloza, leptospiroza, krpelj-ni meningoencefalitis, lymska borelioza, hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom i dr. Na području šuma Hrvatske najčešće obitavaju sljedeće vrste ovih sisavaca: šumska voluharica (Clethrionomus glareolus), vodeni voluhar (Arvicola terrestris), podzemni voluharić (Microtus subterraneus), poljska voluharica (Microtus ar-valis), livadna voluharica (Microtus agrestis), alpski vo-luharić (Microtus multiplex), prugasti poljski miš (Apo-dermus agrarius), šumski miš (Apodermus sylvaticus), žutogrli šumski miš (Apodermus flavicollis) te kućni miš (Mus musculus), koji se nerijetko nalazi u zatvore-nim prostorima. Prirodnim žarištima nazivamo biotope (staništa) u kojima se putem svojih rezervoara trajno održavaju uzročnici zaraznih bolesti (prirodnožarišne zoonoze).

Ciklus od davatelja do primatelja – Neovisno o prisutnosti čovjeka, prirodnožarišne zoonoze pojavlju-ju se u slobodnoj prirodi, samo u određenim krajevima, gdje je skladan kompleks životinjskih i biljnih zajedni-ca te drugih činitelja okoliša za opstanak uzročnika tih bolesti. Pojedini uzročnici prenose zoonoze putem vektora (prenositelja), hematofagnih člankonožaca (antropoda), dakle onih koji se hrane krvlju. Uzročnik se održava po jednostavnom principu, od domaćina – davatelja (sitni glodavci, ljudi), hematofagnoga član-konošca, do domaćina primatelja (sitni glodavci, lju-di), te se radi o transmisivnim bolestima. Maksimalno širenje (ekspanziju) prirodno žarište pokazuje tijekom nagloga porasta oboljenja među glodavcima u kraćem vremenu (epizootija), do kojih dolazi kad se osnovni domaćini suviše razmnože. Ljudi obolijevaju onda kad zbog svoje profesije ili rekreacije, ili kojega drugoga razloga, dođu u izravan kontakt sa zaraženim životinja-ma ili neizravno, s kontaminiranim okolišem. Neke su od tih bolesti u nas endemske, no treba istaknuti kako pojedina područja makrobiotopa, kao i distribucija po-jedinih uzročnika, nisu još dovoljno istraženi.

Glodavci prenose uzročnike bolesti aktivnim putem, sekretom (izlučinom) ili ekskretom (mokraća, izmet, znoj) ili pasivnim načinom (ektoparaziti i endo-paraziti). Zbog povećane brojnosti glodavaca, njihove velike pokretljivosti i rasprostranjenosti, te lakog kon-taktiranja sa čovjekom, domaćim i divljim životinjama, širenje se bolesti katkada odvija iznimno brzo. Tako je pojava epidemija usko povezana s brojnošću i zaraže-nošću (inficiranošću) glodavaca zaraznim uzročnicima. Istraživanjem leptospira (vrsta bakterija) i hantavirusa

Šumski ekosustavi su pr irodna žarišta zoonoza

u zadnjih deset godina došlo se do spoznaje da je veći dio Hrvatske, osim otoka i priobalja, endemsko područje za ove uzročnike. Oni su globalni zdravstveni problem, a neki od njih mogu se koristiti u biotero-rističke svrhe. Sporadične infekcije u ljudi se javljaju svake godine, a epidemije se pojavljuju ciklično u raz-dobljima od 5 - 7 godina.

Najveća zaraza u listopadnim šumama – Hanta-virusi (HTV) su zaseban rod virusa iz porodice Bunyavi-ridae, a svaki od njih primarno je vezan za jednu vrstu



Spoznaje o zoonozama mogu biti prilog zaštiti i

očuvanju prirodnih ekosustava, koji su obitavalište brojnih biljnih i

životinjskih vrsta te imaju značajnu

općekorisnu vrijednost.

Šumski miš (Apodermus sylvaticus)

Žutogrli šumski miš (Apodermus flavicollis)

Poljska voluharica (Microtus arvalis)

Šumski ekosustavi su pr irodna žarišta zoonoza

glodavaca, koji ga luče slinom, mokraćom i izmetom (feces). Najčešće se virus prenosi koloidno raspršenim česticama u zraku (aerosol) ili hranom (alimentarno). Na europskom i azijskom kontinentu hantavirusi izazivaju hemoragijsku vrućicu s bubrežnim sindromom (HVBS). Bolest uglavnom počinje kao opći infektivni sindrom, s glavoboljom, temperaturom, bolovima u leđima i trbuhu, uz moguće povraćanje i proljev. Javljaju se i različiti stupnjevi poremećaja bubrežne funkcije. Krvarenja po koži i sluznicama te akutno zatajenje

bubrega javljaju se u teškim slučajevima, a smrtnost se kreće od 1 posto u zapadnoj Europi do 20 posto u istočnoj Europi i Aziji. Dijagnoza se postavlja dokazivanjem specifičnih antitijela na hantaviruse, pojedinim serološkim testovima. Zanimljivo je da se specifična antitijela u krvi mogu dokazati i desetljećima nakon preboljele bolesti. Do sada je dokazano da dva tipa hantavirusa kruže u Hrvatskoj: Puumala (PUUV) i Dobrava (DOBV). Glodavci luče virus slinom, mokraćom i izmetom, a daljnji prijenos obavlja se udisanjem ae

rosola. Inkubacija traje od 2 do 5 tjedana, a najviše je zaraza virusom Puumalom ustanovljeno u lipnju i srpnju, premda one počinju već u travnju, početkom tople sezone, uglavnom u listopadnim šumama. Virus Puumaala koristi kao rezervoar šumsku voluharicu, a virus Dobrava najčešće žutogrloga šumskog miša. U nas se potonji virus javlja od lipnja do rujna, a rasprostranjen je u sjevernoj, srednjoj i južnoj Europi. Važno je naglasiti kako se hantavirusi ne mogu prenositi s čovjeka na čovjeka.

Leptospiroza je akutna septikemijska zarazna bolest različitih vrsta domaćih i divljih životinja te čovjeka. Uzročnici su patogene bakterije iz roda Leptospira, koje prodru u krv gdje se zadržavaju, izazivajući bolest. Krpeljni meningoencefalitis je prirodnožarišna zoonoza, uzročnici su joj virusi iz porodice Flaviviridae, vektor šumski krpelj (Ixodes ricinus), a najčešći rezervoari sitni glodavci, krupna divljač (jeleni), domaće životinje (ovce) i dr. Ovi su virusi rasprostranjeni u Aziji i Europi, a u Hrvatskoj najviše u sjeverozapadnom području (Koprivnica, okolica Zagreba), Varaždin, Bjelovar, Našice, sve do Vinkovaca).

Lymska borelioza je najčešća krpeljima prenosiva bolest ljudi i životinja u Europi i Sjevernoj Americi, očituje se multisistemskim poremećajima, a njeni su uzročnici spiralne bakterije iz Borrella burgdorferi sensu lato kompleksa. Glavni su rezervoari uzročnika borelioze na europskom kontinentu sitni glodavci: šumski miš, prugasti poljski miš, žutogrli šumski miš, šumska voluharica i sivi puh (Glis glis). Ciklus stalne zaraze (enzootski ciklus) bakterijama održava se putem vektora krpelja, čije ličinke parazitiraju na sitnim glodavcima. Ljudi i životinje mogu se zaraziti tijekom hranjenja inficiranih nimfi i odraslih stadija krpelja njihovom krvlju. Od ove bolesti najčešće obolijevaju ljudi koji povremeno ili stalno borave u prirodi, odnosno u geoepizootiološkim područjima povoljnim za boreliozu. To su listopadne šume i područja sa znakovitim raslinjem te s prosječnom vlagom iznad 80 posto, pogodnom za staništa rezervoara i vektora. Rizik zaraze veći je tijekom toplijih mjeseci.

Značaj redovite kontrole brojnosti glodavaca – Suvremene dijagnostičke tehnologije uspjele su pokazati da se neki infektivni agensi održavaju u organizmu godinama poslije akutne zaraze, što prije nije bilo poznato, a slično je i sa zoonozama. Hrvatska ima bogatu tradiciju u borbi protiv infektivnih bolesti, a sustav cijepljenja jedan je od najuspješnijih u svijetu. Tako je nedavno u zagrebačkoj Klinici za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« započeo s radom Centar za emergentne i reemergentne zarazne bolesti, koji su

10 Broj 130 • listopad 2007. HRVATSKE ŠUME

Sivi puh (Glis glis) Živolovke za uzorkovanje sitnih glodavaca na terenu

Bakterije iz roda Leptospira

rađuje s nizom domaćih i inozemnih ustanova. Svrha je Centra zajednički rad na dijagnostici, istraživanju i sprečavanju infektivnih bolesti te provođenje edukaci-je i razmjene stručnjaka. Zaključujući predavanje dr. sc. J. Margaletić je istaknuo kako je redovita kontrola broj-nosti populacije glodavaca i njihove zaraženosti zna-čajna tijekom planiranja preventivnih epidemioloških i sanitarnih mjera u sprječavanju epidemija i pojedinač-nih slučajeva obolijevanja među životinjama i čovjeko-vom populacijom, koja je u kontaktu sa šumom. Česti posjetitelji šume su šumari, izletnici, planinari, vojnici, turisti i dr. Dobivene spoznaje u vezi s navedenim mogu biti prilog zaštiti i očuvanju prirodnih ekosu-stava, koji su obitavalište brojnih biljnih i životinjskih vrsta te imaju značajnu općekorisnu vrijednost.

Razgovarali smo s gospodinom Mindašom prilikom nedavnog na-tjecanja sjekača Slovačke »Drevo-rubač 2007.«, početkom kolovoza

u Namestovu, kada je između brojnih sastanaka i primanja gostiju našao malo vremena za nas.

– Gospodarimo s oko milijun hektara šuma u kojima je 60 posto bjelogorice, najviše bukve, pa hrasta i javora, te oko 40 posto crnogorice od koje su najvažnije vrste smreka i jela – iznosi osnovne podatke doc. Mindaš. Godišnje se siječe oko 3,6 milijuna kubika bruto mase, a tvrtka ostvaruje go-dišnji prihod oko 7 milijardi kruna. Od toga se 95 posto realizira od osnovne djelatnosti, šumarstva, dok se ostatak namiri od drugih aktivnosti, ponajprije od iznajmljivanja ne-kretnina te lovstva.

– Kako su organizirane Slovačke šume, na koji način je provedeno i što je donijelo restrukturiranje i privatizacija?

– Na državne šume u Slovačkoj otpada 42% dok su 58% privatne, šume posebne namjene, zaštitne i druge. Cijelo područje državnih šuma podijeljeno je na 26 šum-skih zavoda (kod nas bi to bile uprave, nap. ur.) i ukupno 105 šumarija, te dva specijalizirana zavoda, jedan za sjemenar-stvo i drugi za mehanizaciju. Sveukupno je zaposleno 4700 radnika, i među njima nakon provedene privatizacije, nema kla-sičnih šumskih radnika. Cjelokupnu sječu, izradu i privlačenje obavljaju privatnici, Slovačke šume tek 5%, dok je kod prije-voza drvenih sortimenata 60% u rukama poduzetnika, a 40% obavlja naš specijalizirani zavod.

Privatizacija je provedena relativno bezbolno. Biv-ši radnici Slovačkih šuma, koji su odlučili samostalno krenuti u posao, otvorili su tvrtke, zaposlili sjekače, a od tvrtke dobili dvogodišnju zaštitu. Naime, opremu kao i zgrade dobili su prve dvije godine u najam, kako bi mogli lakše početi. Nakon toga vremena morali su to otkupiti i dalje samostalno ulagati. Da bi si olakšali posao i okrupnili sredstva, oni su se udružili.

– Kako je organizirana prodaja, ima li »povlašte-nih« kupaca?

– Oko 60% prodaje planira se u generalnoj direkciji dok 40-ak posto distribuiraju sami zavodi, uglavnom lokalnim prerađivačima i pilanarima. Postoji pri Ministarstvu pro-tumonopolni ured koji se brine da netko ne bi došao u povlašteni položaj. Ipak, postoje veliki prerađivači, trenu-

interview Jozef Mindaš, GeneRaLni diReKToR SLoVaČKiH dRŽaVniH šUMa

Ne uplaćujemo ništa u proračun, no pomažemo druge djelatnosti

Doc. RNDr. ing. Jozef Mindaš PhD. četvrti je generalni direktor Slovačkih državnih šuma (Lesy SR š.p. Banska Bistrica) u posljednjih godinu dana. Očito je da česte političke promjene na vrhu države nisu mimoišle ni šumarstvo kao jednu od važnih djelatnosti nove članice EU, pa je ovaj doktor šumarskih znanosti svoje ranije radno mjesto direktora Instituta za istraživanja u šumarstvu gdje je bio od 1990., zamijenio čelnom pozicijom tvrtke koja gospodari državnim šumama

tačno su tri takve drvne industrije, s kojima se sklapa ugovor na godinu dana, dok se s ostalima cijene usklađuju kvartalno. Sve takve odluke u kompetenciji su generalnog direktora. Prodaja se vrši i licitacijom i na nju idu sve vrste drveta.

– Na koji su način regulirani odnosi sa zaštitarima prirode?

– Kao vjerojatno i u drugim zemljama, i šumari u Slovačkoj često se razilaze sa zaštitarima u nekim stavovima oko zaštite šuma. Postoji pet kategorija zaštite, proble-mi nastaju na konkretnim pitanjima kada iz naših planova sječe moramo izbacivati pojedine odjele. Kao državne šume, ne dobivamo nikakvu naknadu za neostvare-ni planirani prihod, za razliku od privatnih šumoposjednika koji ostvaruju naknadu ako zbog zaštite ne mogu sjeći. Isto tako, broj i veličina zaštićenih objekata se širi.

– Kako biste definirali osnovnu zada-ću Državnih šuma?

– Kao državna tvrtka moramo, razumije se, provodi-ti politiku Vlade. Naša obveza prije svega je poticanje cjelokupnog regionalnog razvitka, a prodaja drva do-maćoj lokalnoj industriji jedan je od načina. Slovačke šume ne uplaćuju ništa u državni proračun, no sudje-luju u financiranju drugih djelatnosti, na primjer turiz-ma, znanstvenog istraživačkog rada i drugih.

– Dugoročni ciljevi?– U Slovačkim državnim šumama u ovom trenutku

prosječna veličina revira iznosi 2000 ha. Čini nam se da je to previše i naša želja i cilj je smanjiti revir, odno-sno zaposliti više šumarskih inženjera. Tim više što će jedan veći broj njih u mirovinu. Inače, čak 70 posto šu-mara sa završenim Šumarskim fakultetom zapošljava se izvan Državnih šuma, tako da dio njih namjeravamo zaposliti u našoj tvrtki.

Piše: Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad

Slovačke šume ne uplaćuju ništa u

državni proračun, no sudjeluju u

financiranju drugih djelatnosti, na

primjer turizma, znanstvenog

istraživačkog rada i drugih.

Generalni direktor Jozef Mindaš

Na državne šume u Slovačkoj otpada 42% dok su 58% privatne, šume posebne namjene, zaštitne i druge. Cijelo područje državnih

šuma podijeljeno je na 26 šumskih zavoda i ukupno 105 šumarija, te dva specijalizirana zavoda,

jedan za sjemenarstvo i drugi za mehanizaciju.

Broj 130 • listopad 2007. HRVATSKE ŠUME 11


Timori ili st ršenici (osamljene gore savsko -dravskog međurječja)Piše: Zdenko MarkovićFoto: D. Krakar, M. MrkobradCrteži: Z. Marković

Panonska zavala između istočnih Alpa, Karpata te dinarskog sustava na jugu pretežito je valovita nizina. Iz nje se mjestimično uzdižu usamljena gorja i uzvišenja poput otoka i otočića. Na rubovima, u peripanonskom prostoru rijeke su izmodelirale živopisan rebrast reljef koji se na sve strane uspinje u viša gorja i visoke planine. Narodi i kulture susretali su se i prožimali tijekom povijesti u tom prohodnom prostoru. Umjetne političke i teritorijalne podjele nisu uspjele osujetiti kroz duga stoljeća tamošnji način života i mentalitet ljudi

Gledajući političku kartu Europe, Hr-vatska ima doista neobičan oblik državnog teritorija. Uz to, čine je tri potpuno različite prirodne cje-

line: Panonska, Gorska i Primorska Hrvatska. I pored toga, ti su prostori tijekom povijesti kontinuirano pripadali hrvatskom etnikumu. U ovom napisu obratit ćemo pažnju na gor-ja u šumovitom prostoru savsko-dravskog međurječja. Ta gorja odudaraju svojim izgle-dom od uobičajenih predodžbi o »ravnoj i pustoj« Panoniji. Ona se razlikuju od drugih hrvatskih planina po geološkoj građi, staro-sti stijena i nastanku.

Zagrebačka gora, Moslavačka gora, Psunj, Papuk i Krndija u geologiji se tretiraju kao

– timori, horstovi ili stršenici. Ove istoznačni-ce govore nam o tome da neka pojava nije nastala izdizanjem nego je ostala stršati kao istaknutiji element reljefa u odnosu na okolni teren koji se spuštao. Uzet ćemo za primjer Moslavačku goru koja je slične građe kao i spomenuti timori. U širem području Mosla-vine svojedobno su obavljana opsežna geo-loška istraživanja, da bi ovdje bila otkrivena i prva nalazišta nafte i plina u Hrvatskoj.

Moslavačka gora (Humka 489 m) ti-pičan je timor ili stršenik bez neke očitije reljefne dinamike na površini. Namjerniku koji prolazi njenim šumama i proplancima možda će pasti na pamet pitanje, kako ona izgleda »iznutra«? To se vjerojatno nije upi-

Lijevo Psunj, desno Papuk

šumovito gorje SAVSKO-DRAVSKOG MEĐURJEČJA

Timori ili st ršenici (osamljene gore savsko -dravskog međurječja)

Hrast 600-godišnjak kod sela Čeralije (1964. g.)

Orijentacijska skica međurječja. Na zapadu je Zagrebačka gora, u sredini Moslavačka gora, na istoku Slavonsko gorje

od paleozoika do danas, a to je razdoblje od oko 200 milijuna godina, bila kopno!

Spomenuti tektonski pokreti su se odvijali zbog pomicanja i međusobne kolizije Zemlji-nih litosferskih ploča, što se i danas događa, polagano mijenjajući lice Zemlje. U panon-sku depresiju koja je tonula ušla je voda iz svjetskog oceana. Panonsko more bilo je dio velikog sjevernog vodenog prostora zvanog Tethys da bi se kasnije izdvojilo. Postepeno se pretvaralo u brakično, zatim slatkovodno jezero koje se kasnije raspalo na više odvo-jenih bazena. Ondje su se taložili sedimenti koji danas poput plašteva okružuju bivše otoke, danas osamljena panonska gorja. Tako i Moslavačku goru okružuju tercijarni sedimenti lapori, pijesci i gline debljine veće od 2000 metara. Radi se o spuštanju savske i dravske potoline, tektonskih gibanja koja su utjecala na morfologiju reljefa u novijoj geološkoj povijesti. Uzevši Moslavačku goru kao primjer za timore, uputit ćemo se sto-tinjak kilometara prema sjeverozapadu do Zagrebačke gore ili Medvednice.

Zagrebačka gora (Sljeme, 1035 m) solidno je istražena i obrađena u prirodo-slovnoj literaturi zahvaljujući velikom gra-du podno nje koji je bio rasadište znanja u srednjoeuropskim razmjerima. Medvednica je raznolike petrografske građe. Glavninu čini zeleni škriljavac, metamorfna stijena paleozojske (silur) starosti. Mjestimično se pojavljuju eruptivi – dijabaz i serpentin, a na sjevernoj padini te na zapadnom dijelu vapnenci (poznati lokaliteti Horvatove stu-be, Ponikve, špilja Veternica). U poprečnom profilu Medvednica je asimetrična. Sjeve-rozapadna je strana strmija, a jugoistočna nešto blaža na koju se naslanja prostrano prigorje. Ono je građeno od debelih naslaga tercijarnih i kvartarnih sedimenata. Ondje ćemo naći litavski vapnenac, lapor, obronač-


tao i davni ugledni putnik nazvavši je »ma-lim reljefnim uzvišenjem«. Moslavačka gora, međutim, u svojoj utrobi krije dinamičan paleoreljef formiran tijekom duge geološke povijesti. U trupu Moslavačke gore su stijene arhajsko-paleozojske starosti: granit, gnajs, olivinski gabro te druge škriljave metamorf-

ne tvorbe. Od doba mezozoika panonsko kopno se lomilo, rasjedalo i postupno spu-štalo smjerom dugih i dubokih dislokacija, a Moslavačka je gora ostala stršati. Kako se vidi iz priloženoga geološkog profila, u višim predjelima Moslavačke gore (Humka) nema naslaga mezozoika ni tercijara. To znači da je


ne ilovine, pijeske i pješčenjak, gotovo sve što se taložilo u Panonskom moru, odnosno kasnije jezeru.

Medvednica je osobita i zbog svoga smje-ra pružanja. Radi se o tzv. Plešivičko-medved-ničko-balatonskom smjeru, dubokoj disloka-ciji, pukotini u Zemljinoj kori koja uvjetuje ovakvo pružanje. Ona transverzalno presijeca spomenutu savsku i dravsku potolinu. Takve su tektonske zone seizmički vrlo aktivne pa se javljaju potresi od lokalnih do regionalnih razmjera. Zagreb i okolica su u zoni razornih potresa kakav je bio i onaj 1880. g. Na tom području seizmografi bilježe godišnje oko ti-suću potresa od kojih čovjek osjeti tek neko-licinu. Na seizmičkoj karti Zagreba i Medved-nice ističe se izoseista magnitude 9 stupnjeva

Krndija – iznad kutjevačkih vinograda

Požeška Babja gora

(ljestvica ima 12 stupnjeva), što znači da su mogući vrlo razorni potresi. Naselja na padi-nama Plešivice, Ivanščice, Kalnika, Bilogore te Slavonskoga gorja također su u aktivnim potresnim područjima.

Spominjući prigorja u hrvatskom pa-nonskom prostoru nije na odmet ukratko se pozabaviti značenjem izraza »prigorje« i »podgorje«. Prigorje ili prisoje su narodni nazivi vezani za pojmove: sunčana strana, ugodna mikroklima, gusta naseljenost, vino-gradarstvo. U šumi se javlja pitomi kesten kao indikator blage klime. Podgorje ili oso-je: sjeverne strane, uglavnom pod šumom, svježija i vlažnija mikroklima, rjeđa naselje-nost, više livada nego usjeva. Poznata su prigorja: plešivičko, medvedničko, prigorje

Ivanščice, prigorje Psunja, Papuka, Krndije (Kutjevačko vinogorje), Dilja (Brodsko vino-gorje) i druga.

Idući od Moslavačke gore, odnosno Lonj-sko-ilovske zavale na istok dolazimo do Sla-vonskoga gorja koje okružuje Požešku kotli-nu. Prigoda je da ovdje u nekoliko rečenica spomenemo ovaj poznati toponim.

Požeška kotlina najizrazitija je geografska cjelina istočne Hrvatske, omeđena vijencem šumovitih gora. Ona je izniman element u re-ljefu Slavonije. Uz to, ona je i jedina »prava« kotlina u nas. Druge slične morfološke pojave su polja u kršu u Gorskoj i Primorskoj Hrvat-skoj, ali druge geološke građe i nastanka. Dno kotline je valovit ravnjak koji odvodnjavaju Or-ljava i Londža s pritocima. Prigorja su ondje nešto manje prostrana, ali pomno obrađena. Planinski okvir pozitivni je klimatski element koji uvjetuje relativno blagu klimu. Požeška kotlina prostor je najstarije naseljenosti, što pokazuju i prethistorijski arheološki lokaliteti. To potvrđuje i kasnija rimska Zlatna dolina (Vallis aurea) te razdoblje srednjeg vijeka u kojem je grad Požega (uz Vukovar i Osijek) značajno gradsko središte istočne Hrvatske. Iz navedenog slijedi da je vrijednost položaja Po-žeške kotline u samom geografskom središtu savsko-dravskog međurječja bila postojana kao što je i danas.

Slavonsko gorje je okupljeno i jedinstve-no u odnosu na okolnu panonsku ravnicu, ali među gorama postoje i neke razlike. Psunj nije morfološki vezan za Papuk, dok su Krndija i Papuk morfološki povezani, ali petrografski dosta različiti.

Psunj (Brezovo polje, 989 m) najviši je masiv Slavonskoga gorja. Gromadna je gora neodređenog smjera pružanja, građe-na od stijena arhajsko-paleozojske starosti. Glavninu trupa čine granit, gnajs te serije kristalinskih škriljavaca. Mlađe tercijarne i kvartarne naslage okružuju glavni masiv. Sa sjeverne strane, između Psunja i Papu-ka prolazi rasjed smjerom zapad-istok koji slijede i gornji tokovi Pakre i Orljave. Psunj nema izraženije središnje gorsko bilo niti istaknutijih vrhova. Osim Brezovog polja, spomenimo Javornicu (941 m) na sjevero-istoku, Kapetanicu (901 m) te Konjsku goru (815 m) na zapadu. Zbog nešto umjerenije klime od Papuka i viših dijelova Krndije, prije svega veće količine padalina, Psunj ima razvijeniju riječnu mrežu. Posebno se ističu živopisne, duboko usječene doline potoka Rašaške, Sivornice i Šumetlice čija su izvorišta pod samim vrhom Psunja. Spo-menimo i Orljavu koja izvire istočno od Bre-zovog polja na 860 metara visine. Nedaleko od vrha Psunja sa sjeverne strane, nalazi se napušteni rudnik grafitnog škriljavca iz kojeg se dobivao grafit u nekadašnjim po-gonima prerade u Pakracu. Slična je sud-bina i drugih rudišta metala i nemetala u Hrvatskoj čija je proizvodnja zamrla zbog neisplativosti.

Nešto ćemo reći o naseljima u užoj okolici Psunja te o povijesnim zbivanjima koja su


na granicama protiv svoje bivše braće – tur-skih martoloza. U nizini oko Psunja naselja su niznog ili »ušorenog« tipa. U podgorju i prigorju prevladavaju zaseoci ili sela dis-pergiranog tipa. Ta se naselja raspoznavaju i danas po izgledu, gradnji kuća, načinu života i mentalitetu življa. Raspršena su po svim padinama Slavonskoga gorja, rjeđe u nizinama.

Papuk (istoimeni vrh, 953 m) prema po-vršini i masivnosti najveća je gora u savsko-dravskom međurječju. Pruža se smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini od oko 60 kilometara. Fizionomski i geomorfološki ra-zlikuju se zapadni, središnji i istočni Papuk. U zapadnom Papuku ističu se masivi Ravna gora (856 m), Dujanova kosa (830 m) i Crni vrh (805 m), a svojom osebujnošću Petrov vrh i Ljutoč. Najveće utvrđene mase granita

u području Papuka nalaze se jugozapadno od Voćina koje tvore glomaznu trupinu brda Ljutoč (695 m) i šumska područja okolice. Od metamorfnih stijena zastupljeni su gnajs i više vrsta škriljavaca. Starost spomenutih stijena određuje se kao arhaik i stariji pale-ozoik. Izgled reljefa odredile su tekućice koje su se usijecale u podlogu u novijoj geološkoj povijesti. Budući da se radi o veoma tvrdim stijenama, tu je pomogla tektonika, tako da veći tokovi slijede uglavnom rasjedne linije. Primjeri su Toplica, Voćinska rijeka, Bijela, Đedovica i druge. Središnji Papuk proteže

se od Zvečeva na zapadu do uključivši po-dručje Jankovca te Velike u Požeškoj kotlini na istoku. Ondje Papuk doseže i najveće visi-ne. Na zapadu se ističe Točak (887 m), Papuk (953 m), Ivačka glavica (905 m). Južno od Voćina spomenuti Točak, glomazna je masa građena od podnožja do vrha od gnajsa i tinjčevih škriljavaca. U tom se dijelu Papu-ka javljaju eruptivi poput granita, andezita i serpentina. Posebno spominjemo andezit u nekadašnjem kamenolomu Rupnica kod Voćina (na cesti Voćin – Zvečevo) s lijepim stubastim lučenjem. Taj je lokalitet već za-štićen pedesetih godina prošloga stoljeća odlukom tadašnjeg Zavoda za zaštitu pri-rode iz Zagreba. Sad je pod zaštitom Parka prirode Papuk, a uskoro dobiva zaštitu od UNESCO-a kao lokalitet svjetske geološke baštine.

Vrlo složena geološka struktura Moslavačke gore vrijedi i za ostale panonske timore

odredila današnju etničku sliku i tip nase-ljenosti. Turskim nadiranjem početkom 16. stoljeća autohtono stanovništvo dobrim dijelom napušta prostore Slavonije. Dio se naseljava u Hrvatsko zagorje i Međimurje, zatim u južnu Ugarsku, Gradišće u Austriji i drugdje. U ovo područje Turci naseljavaju uglavnom stanovništvo iz središnjeg Bal-kana, prije svega Vlahe, pokretni stočarski živalj koji ovdje naseljava sebi primjerenije brdske predjele. Jedan dio stanovnika oko Psunja (također Papuka i Krndije) potomci su martoloza (martoloz, tur. = »grešnik«), osmanlijskih vojnih prethodnica kršćanskog podrijetla. U etnografskoj literaturi navodi se da su prvi martolozi regrutirani u 15. st. u Sandžaku (gornji tokovi Pive, Tare i Lima) da bi turskim nadiranjem prema sjeveroza-padu ratovali i naseljavali se i u Panonskoj Hrvatskoj. Neke jedinice martoloza kasnije su u službi Austrije i Venecije, da bi se borile

Požeška kotlina prostor je najstarije naseljenosti, što pokazuju i

prethistorijski arheološki lokaliteti.

Šume na Papuku


Posebnost u građi tog dijela Papuka je izolirani pokrov vapnenca kredne starosti koji leži na starim matičnim stijenama, a pokriva Jankovac i okolicu. Ondje ćemo naći morfološke oblike tipične za dinarski krš, samo »u malom izdanju«. Kratka dolina Jankovačkog potoka je tzv. »viseća dolina« jer završava vodopadom u dolinu Kovačice. Ondje će ljubitelj prirode vidjeti mnoge zanimljivosti. Jankovački potok izvire u malenoj špilji i ustvari je krško vrelo. Malo iznad je špilja u čijem je vapnenačkom tihom ozračju počivao Josip pl. Janković po kojemu je taj osebujni slavonski kutak i dobio ime. Ali zle balkanske vjetrušine u prošlom stoljeću poharale su grobnicu i sve u njoj osim naših uspomena na dobrog i plemenitog čovjeka. Krške pojave druge vrste nalaze se poviše planinarskog doma na Jankovcu (475 m) na vapnenačkoj zaravni Mrežare nadmorske visine oko 750 metara. Ondje se javlja tzv. plitki ili boginjavi krš (tip kordunskog krša) s više od stotinu ponikava (vrtača) i nekoliko plitkih krških jama dubine do oko petnaestak metara.

Jankovački slap Ska-kavac znamenit je fenomen Slavonskoga gorja. Stijena s koje voda pada i ona niz koju teku slapovi iste su građe (dakle, vodopad je jedno, a slapovi su drugo). Građene su od sedre. Tu mekanu organogenu tvar polako grade jedna alga i jedna trava, ali samo u čistoj vodi i onoj koja sadrži dovoljno kalcijeva hidrogen karbonata i onoj koja nije suviše hladna. Kratkotoki Jankovački potok bio je marljiv radnik zadnjih dvadesetak tisuća godina. Sad ne radi punom snagom. Čeka bolje doba kad će klima opet biti vlažna, a voda, ona preljevna i ona koja se ispod vodopada rasprskava, besprijekorno čista. Nema što, potočić malen, a zahtjevi poveliki!

Za razliku od sjevernog podgorja, požeško prigorje središnjeg Papuka ima drugačiju fizionomiju. Šuma se ne spušta do aluvijalne ravnice kao na sjevernoj strani, gušća je naseljenost i pitomije ozračje. Cesta koja povezuje šumoviti Jankovac s Velikom, izgrađena u novije doba, nije samo lokalnog značenja, nego će se vjerojatno u budućnosti pokazati kao vrijedan prilog u povezivanju Požeške kotline s Podravinom. U Velikoj, popularnom termalnom kupalištu na sutoku potoka Veličanke i Topličkog potoka (Duboka) završava središnji i počinje istočni Papuk. Reljef oko Velike je dinamičan. Tekućice su usjekle duboke

stare paleozojske škriljave strukture. Više kamenoloma na tom vrijednom i relativno malom prostoru nagrđuju krajolik zbog lokalne ljudske bahatosti i opće nebrige o

očuvanju prirodne sredine. Uostalom, kao i u nekim drugim hrvatskim krajevima. Istočni Papuk proteže se smjerom zapadistok gdje neprimjetno prelazi u Krndiju. Narod zna što pripada Papuku, a što Krndiji. Prirodoslovci su granicu ipak odredili nešto preciznije. Ona bi išla od sjevera prema jugu od Radlovačke rijeke (Orahovica), Ninkovačkim potokom preko Tromeđe (713 m) na Vetovsku rijeku (Vetovo) u Požeškoj kotlini. Istočni je Papuk neprekinuti šumski prostor u višim dijelovima prekriven tzv. čistom šumom bukve, u kojem dominira prostrani masiv Češljakovačkog visa (820 m), najvišeg brda istočnog Papuka.

Krndija (Kapovac, 792 m) se pruža od Papuka na zapadu u blagom luku prema jugoistoku. Možemo je smjestiti u trokutu Orahovica – Kutjevo – Đakovo. Duga je otprilike pedeset kilometara, a krajnji istočni pristranci blago se spuštaju pod Đakovačku

prapornu zaravan. Krndija je, osim zapadnog dijela, snižena, izložena eroziji tijekom dugih eona geološke povijesti. Možemo je slobodno uzeti kao najstariju reljefnu tvorevinu u Hrvatskoj. Na zapadu se ističe Kapovac, valjda najimpresivniji vrh u Slavonskom gorju. Istočnije su istaknute vizure Lončarskog visa i nešto nižeg Bedemgrada iznad Našica. Stijene koje grade trup Krndije su arhajskopaleozojske starosti. Spomenimo vulkanske stijene: dijabaz u Radlovačkom potoku kod Orahovice, granit u dolini Kutjevačke rijeke, bazalt Lončarskog visa kojega je cijela trupina nastala izljevom bazaltne lave. Na Krndiji ipak prevladavaju metamorfne stijene, škriljave i trošne zbog duge izloženosti eroziji. Gnajs ondje dolazi

rijetko, recimo na lokalitetu uz jezero Borovik u istočnoj Krndiji. Najveće površine Krndije ipak pokrivaju tercijarni lapori i druge mlađe naslage taložene u Panonskome moru. Najmlađe taložine su diluvijalne starosti iz posljednjeg ledenog doba, gline, šljunak i pijesci. Na njima leže rahla plodna tla, danas oranice i livade. One koje hrane ljudski rod tisućljećima.

Kad bismo se zaustavili na sredini puta između Našica i rijeke Drave i mogli malo dublje zaviriti ispod tog rahlog tla, doživjeli bismo prava čuda Zemljine utrobe. Ispod nogu nam je 3000 metara debeo sloj taložina Panonskog mora koji počiva na nepreglednoj kristalinskoj staroj panonskoj masi od čijih tvrdih stijena su sastavljeni i naši timori, stršenici Međurječja. Zaslužili su da smo im kao jednoj izuzetnoj reljefnoj tvorevini posvetili dužnu pažnju u ovih nekoliko redaka.

Medvednica

Kad bismo se zaustavili na sredini puta između Našica i rijeke Drave i

mogli malo dublje zaviriti ispod toga rahlog tla, doživjeli bismo prava čuda

Zemljine utrobe.

doline strmih gorskih strana. Sastav stijena je raznolik. Pojavljuju se vapnenci, kao dio već spomenute ploče oko Jankovca te

Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: Z. Lončarić

pošumljavanje

Promjena klimatskih prilika u našem podne-blju, što se ove godine najdrastičnije osjetilo izostankom uobičajenog zimskog snježnog pokrivača te obilnih proljetnih padalina kao i

neuobičajenog toplog i sušnog ljeta, odrazit će se i na šumski ekosustav, kao što je već primijećeno i posljed-njih nekoliko godina. Šumske površine sa simptomima sušenja su u porastu, te je za očekivati kako će se u narednom razdoblju i povećavati.

Propadanje, odnosno sušenje šuma je proces koji osobito zahvaća naše nizinske šume hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drveća. Nažalost, s pojačanim intenzi-tetom sušenja smanjuje se i broj pomlatka hrasta i drugih vrsta.

Premda se gotovo sve naše šume obnavljaju pri-rodnom obnovom, u pojedinim godinama zbog

ZAŠTITA SADNICA

Rezultati primjene polipropilen-skih štitnika u zaštiti sad-nica hrasta, jasena, crnog oraha i drugih vrsta poka-zuju nakon šest pokus-nih godina opravdanost početnih ulaganja prije pošumljavanja

Upotreba polipropilenskih štitnika kod pošumljavanja pokazala se opravdanom


Pomladak lužnjaka na pokusnoj plohi u Čemincu u Šumariji Darda

Predstavnici Tubexa s mr. B. Liovićem


smanjenog uroda žira i prirodna obnova potpomognuta je unošenjem sadnica. Postupak je skuplji od prirodne obnove pa se ne smije dopustiti propadanje sadnica ni zbog kakvog razloga, jer se u tom slučaju cijeli posao mora obnavljati i po nekoliko puta.

Najštetniji činitelji koji smanjuju preživljenje sadnica jesu korovi i divljač. Gusti korovi vrlo brzo prerastaju unesene sadnice, zasjenjuju ih, te smanjuju intenzitet fotosinteze, a time i vitalitet biljke i visinski prirast. Osim toga, korovi su za sadnice značajan konkurent za vodu i hranjiva, a zimi njegovi odumrli nadzemni dijelovi mehanički pritišću i savijaju hrastov ponik. Divljač posebno zimi odgriza vrhove sadnica te one više godina ostaju u zoni konkurencije korova.

Dosadašnja praksa upotreba herbicida protiv korova i mehaničko uništavanje, kao i privremeno ograđivanje površina s ponikom protiv divljači, bilo je dosta efikasno, ali uz znatna financijska sredstva.

Uvođenje propilenskih štitnika – Kako smanjiti negativno djelovanje korova i štete od divljači na unesene sadnice, mnogi šumarski stručnjaci pokušavali su riješiti na niz načina. Sredinom 70ih godina prošlog stoljeća, engleski šumar Graham Tuley uvodi u praksu polipropilenske štitnike koji su u znatnijoj mjeri smanjili negativno djelovanje korova i zaštitu od divljači, na pokusnim plohama – objašnjava mr. sc. Boris Liović iz Odjela zaštite šuma Šumarskog instituta Jastrebarsko.

I kod nas se postavljaju pokusne plohe s polipropilenskim štitnicima još prije Domovinskog rata u Kutinskim nizinskim šumama, Šumarije Kutina. Značajnije i ozbiljnije se prišlo istraživanjima sa zaštitom sadnica štitnicima krajem 90ih godina i prvih petšest godina ovog desetljeća, na više lokaliteta u upravama šuma Zagreb, Sisak, Našice i Osijek.

Prvih šest godina pokusa naših ispitivanja, potvrdilo je rezultate dobivene u sličnim istraživanjima u drugim zemljama. Štitnici povećavaju preživljenje sadnica i ubrzavaju visinski prirast. Utjecaj štitnika na visinski rast i preživljenje sadnica hrasta lužnjaka ispitivan je na Upravi šuma podružnice Sisak, šumski predjel Šandorčak, kao i već spomenuti lokalitet Kutinske nizinske šume. Na lokalitetima gdje je ispitivan utjecaj na sadnice hrasta lužnjaka, osnovni limitirajući činitelji su korovi, a u manjoj mjeri divljač. Najopasniji korov je svakako bagremac (Amorfa fruticosa L.) koji vrlo brzo preraste hrastove sadnice, odnosno prirodni pomladak koji u takvoj konkurenciji za svjetlo, hra

nu i vodu ima malo izgleda – objašnjava mr. sc. Liović.

A upravo najveće zakorovljene šumske površine bagremcem su one gdje pridolazi hrast lužnjak, a to su površine uz riječne doline Save, Drave i Kupe.

Među šumarima je rašireno opće mi-šljenje kako stari bagremac nije štetan za hrast, jer propušta dovoljno svjetla, međutim to nije točno. Najbolja potvrda je ta kako je gotovo potpuna odsutnost vegetacije na tlu ispod starih grmova bagremca, jer je on kon

Najštetniji činitelji koji smanjuju preživljenje sadnica jesu korovi

i divljač.Petogodišnje sadnice crnog oraha

zaštićene štitnikom tri godine

Prezentaciji rezultata poku-sa prisustvovali su i šumarski

stručnjaci iz susjednih zemalja Polipropilenski štitnik


Štitnici su u prvih šest godina uspjeli smanjiti mortalitet i povećati visinski prirast sadnica hrasta. To je rezultat skupa različitih činitelja unu-tar štitnika i olakšane njege koja je sada, zbog lakšeg pronalaženja sad-nica, temeljitija.

• Debalca su razvijena dovoljno da bez problema mogu nositi krošnju čak kad je opterećena snijegom. Štitnici su dovoljno sačuvani kako bi mogli još koju godinu služiti, ako treba, kao oslonac biljkama.

• Zbog bržeg visinskog prirasta skraćeno je vrijeme izlaska sadnice iz zone konkurencije korova. Time je skraćena dob do koje treba njegovati sadnice (mehanički i/ili kemijski), što je povoljno gospodarski i ekološki.

• Lijeskovi i grabovi kolci nisu se pokazali dobrima, jer su za dvije go-dine istrunuli u razini zemlje. Treba ih zamijeniti plastičnima koji se mogu višekratno rabiti ili hrastovim kolcima kojima se donji kraj koji ide u zemlju zaštiti od truleži.

• Metoda je ekološki povoljna, ali u idućem razdoblju za istraživanje ostaje problem pripreme staništa za sadnju. Umjesto prskanja herbicidi-ma, sve vegetacije na cijeloj površini, što glede želje zajednice za održanjem biološke raznolikosti nije povoljno, može se razmisliti da se i kod pripre-me staništa prskaju samo pruge širo-ke 1 m. Tako bismo uštedjeli 50% her-bicida, a i pomogli održanju biološke raznolikosti.

• Kako bi se smanjila opasnost od brstenja divljači, nakon što biljke prerastu štitnik treba smanjiti inten-zitet ili čak prestati s njegom. Treba dopustiti bagremcu i drugoj vegetaciji

kurent za biljke ne samo za svjetlo, već i za hraniva i vodu.

Pomladak hrasta osobito je osjetljiv na takve uvjete, jer ima velike zahtjeve prema svjetlu. Stoga prvih nekoliko godina nakon sadnje treba njegovati mlade hrastove biljčice, odnosno oslobađati ih od korova. Postupak nije lagan, jer na eutrofnim i vlažnim tlima, korov brzo i bujno raste, pa su potrebne barem dvije njege godišnje. Mehanička njega s velikim brojem ljudi je skupa, a uporaba herbicida na velikim površinama nije ekološki, a kod nekih herbicida ni ekonomski opravdana.

Uporabom štitnika ne isključuje se priprema površine herbicidima kao i nekoliko prskanja nakon sadnje, ali se troše znatno manje količine, jer se ne prska cijela pošumljena površina, već samo krug promjera 1 m oko svakog štitnika, što nije zanemarivo gospodarski i ekološki. Prska se leđnim prskalicama, tako da nema traktorskog gaženja pomladka.

– Pokusi su pokazali kako je zanemariv napad biljne bolesti pepelnice na sadnicama unutar štitnika, zbog specifične mikroklime, dok su sadnice izvan štitnika bile jako napadnute pepelnicom kao i brstom hrastove osice. Ipak, osnovna prednost polipropilenskih štitnika je ubrzani visinski prirast sadnica, s čime se slažu svi autori iz drugih zemalja – naglašava mr. Liović.

Sredinom 70-ih godina prošloga stoljeća, engleski šumar

Graham Tuley uvodi u praksu polipropilenske štitnike koji su u znatnijoj mjeri smanjili negativno

djelovanje korova i zaštitu od divljači.

razrastanje i na taj način otežavanje ili onemogućavanje pristupa divljači do sadnice.

• Izbjegavati sadnju, odnosno po-stavljati štitnike u mikrodepresije (kanali, tragovi kotača i sl.) gdje duže vrijeme leži voda. Na takvim mjesti-ma zabilježeno je znatno jače sušenje sadnica.

Na svim lokalitetima i u svim pokusima korišteni su polipropilenski štitnici engleskog proizvođača Tubex. Tijekom ovog ljeta predstavnici Tubexa u dva su navrata posjetili pokusne plohe. U lipnju u Šumariji Jasenovac gdje su posađene sadnice hrasta lužnjaka i u rujnu u Šumariji Darda, na pokusnim plohama hrasta i crnog oraha. Tom su prilikom gosti pokazali vidno zadovoljstvo uspješnim pokusima, posebno u Baranji, gdje je zaštita od divljači na prvome mjestu.

Voditelj istraživačkog i razvojnog odjela tvrtke Tubex dr. Bhukan Parbhoo i Luis Fer

nando Rego, voditelj izvoznog odjela, bili su oduševljeni viđenim prirastom crnog oraha u Čemincu, Šumarije Darda, gdje je pokus postavljen 2002. g. na 4,8 ha. Pojedina stabla bila su i preko dva metra visine sa vrlo razvi

jenom krošnjom, za razliku od sadnica koje nisu bile zaštićene štitnicima.

Dr. Bhukan Parbhoo je istakao kako je tvrtka Tubex najveći svjetski proizvođač polipropilenskih štitnika s godišnjom proizvodnjom od više od 100 milijuna komada koji se koriste ne samo za šumarstvo nego i za voćarstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo i druge potrebe.

Rezultati pokusa u prvih šest godina:


Piše: Christian GalloFoto: C. Gallo

povijest šumarstvaJosip Ressel rođen je 1793. godine u

Chrudimu u Češkoj. Nakon osnovnog školovanja u Češkoj, pohađa gimnaziju u Linzu, da bi se ponovno vratio u Češ

ku gdje se upisuje u dvogodišnju topničku školu. Ne ostaje u vojsci, već nastavlja studij na Bečkom sveučilištu koji ubrzo prekida zbog financijskih razloga, te počinje raditi kako bi prehranio sebe i roditelje. No, sreća mu se ipak osmjehnula te dobiva stipendiju austrijskog cara pomoću koje se upisuje na dvogodišnji studij šumarstva u Mariabrunnu kod Beča. Studij završava 1816. godine, s odličnim uspjehom.

Nakon završenog studija počinje svoje šumarsko službovanje, no svojim radom nije vezan samo za šumarstvo. Teško je reći je li Ressel bio najprije šumar pa onda izu

UZ 150 GODINA OD SMRTI ŠUMARA I IZUMITELJA JOSIPA RESSELA

»Pokorno molim da mi oprostite što ovaj plan za pošumljavanje Istre podnosim tako kasno...«

Ove se godine u listopadu navršava 150 godina od smrti šumara i izumitelja Josipa Ressela. Jedan dio njegova životnog vijeka, te tako i dio njegovih stručnih radova bio

je vezan za Istru i Primorje, koju je često posjećivao i u kojoj je, u Motovunu, jedno vrijeme i živio. Za Ressela još uvijek zna relativno uzak krug ljudi, stoga ovim prilogom želimo još jednom skrenuti pozornost na njegovo djelo

mitelj, ili obratno, no činjenica je da je bio uspješan u svemu čega se latio. Kad se piše o njegovim izumima na prvom se mjestu uvijek spominje brodski vijak. Dugo je Ressel isprobavao uporabljivost vijka (iz 1812. datiraju prvi nacrti vijka), između ostalog, i na rijeci Mirni u srcu Motovunske šume. Prva veća provjera zbila se u Tršćanskom zaljevu 1829. godine. Provjera nije bila uspješna, ali ne zbog vijka nego zbog puknuća cijevi za dovod pare. Neuspjeh je bio to veći, što Ressel nije ubrzo našao novog »sponzora« za ponovljenu provjeru. Prvi brod pogonjen vijkom zaplovio je tek 1839. godine. Zanimljivo je spomenuti da je njegov najveći izum, brodski vijak, na neki način vezan za šumarstvo. Pretpostavlja se da je Ressel došao na ideju o konstrukciji vijka kad je vidio javorovu perutku (okriljena sjemenka) kako lebdi. Naime, javorova perutka kada lebdi zrakom okreće se poput vijka!

Kad se govori o njegovu ostalom radu, osim najvećeg izuma, brodskog vijka, bavio se i čitavim nizom drugih stvari. Primjerice, patentirao je valjaonicu vrućeg željeza, proučavao je načine dobivanja boja iz biljaka, konstruirao je napravu za ishlapljivanje vode u procesu dobivanja soli koja je trošila znatno manje topline, izradio je nacrt za riječki tramvaj, izradio je geološku kartu Istre, proučavao je načine konzerviranja hrane, konstruirao je novi tip pluga, u njegovim raznim gospodarskim planovima dolazila je do izražaja njegova bliskost s ekonomijom. Krasila ga je velika humanost, što je često dokazivao u svojim pisanim djelima u kojima je kroz svoje ideje i prijedloge uvijek pokušavao olakšati život radnicima i seljacima.

Šumarska mu karijera započinje 1817. godine kada carskom odlukom biva postavljen za kotarskog šumara u Pleterju (Slovenija), gdje su mu povjerene i šume

Ressel s javorovom perutkom


»Pokorno molim da mi oprostite što ovaj plan za pošumljavanje Istre podnosim tako kasno...«

Žumberačke gore. Prema jednom tumače-nju, u Sloveniju je poslan kao stranac, ne bi li se na taj način slabile slovenske težnje za slobodom. No, Ressela nije zanimala nikakva

politika pa tako ni germanizacija, te je vrlo brzo naučio slovenski jezik.

Uskoro, 1821., dobiva mjesto u Provincijal-noj upravi državnih posjeda za Primorje na području austrijskog Carskog namjesništva sa sjedištem u Trstu gdje je radio do 1835. Ob-našao je dužnost šumarskog nadzornika za tadašnje pokrajine Istru i Goricu, a potom i za otok Krk. U tom razdoblju, točnije 1825. go-dine, promaknut je za šumarskog inspektora tadašnje Kranjske i Slovenskog primorja.

Godine 1835. premješten je u Motovun za upravitelja državnih šuma u Istri, gdje ostaje tri godine. Posebno se brinuo o Motovun-

skoj šumi, koja je već odavno bila od visokog državnog interesa radi proizvodnje poseb-ne, zakrivljene građe za brodove. Istru je od-lično poznavao, njezine prilike u šumarstvu, poljoprivredi, hidrografiju, geologiju, te je svojim djelovanjem neprestano pokušavao pomoći razvoju seljaka, ali i cijelog područ-ja, općenito.

U Mornaričku upravu Ressel prelazi 1838. te postaje mornarički agent za Motovun i Istru. Nakon jednogodišnjeg tečaja u Vene-ciji, glavni mu je zadatak bio opskrba mor-narice drvom za gradnju brodova. Potom je 1843. premješten u intendanturu mornarič-kog skladišta u Veneciji, da bi se 1848. po-novno našao u Trstu gdje će djelovati sve do svoje smrti 1857. Godine 1852. dobiva

nagradu u visini od 20.000 engleskih funti koju je raspisala Velika Britanija za izumitelja brodskog vijka.

Dva najveća napisana djela s temati-kom vezanom za Istru jesu Plan ponovnog pošumljavanja za općinsko zemljište u Istri (Motovun 1842.) i Povijest mornaričkih šuma (Trst 1855.).

Plan ponovnog pošumljavanja za općinsko zemljište u Istri izrađen je po nalogu pokra-jinskog guvernera. Zanimljivo je Resselovo obraćanje na kraju Plana: »Blagorodni Gosp. C. Namjesnik, Vaša Barunska Milosti, početak ovih pokornih redaka je zamolba, naime da

mi oprostite što ovaj plan za ponovo pošu-mljavanje Istre podnosim tako kasno. To mi ranije nije bilo moguće, zato što sam naj-prije morao svršiti jedan elaborat za carsku i kraljevsku Generalnu direkciju Državnih željeznica...« U potpisu stoji »Pokorni sluga«. Iz isprike je vidljivo koliko je Ressel zapravo bio cijenjen stručnjak, s obzirom na to da je uz svoj redoviti posao izrađivao gotovo paralelno još dva elaborata za više državne instance.

Za šumarsku je struku ovo zasigurno vrlo vrijedan i zanimljiv dokument. Poglavlja ovog plana jesu: Izvješće o razlozima za po-novno pošumljavanje Istre; Teorija o metodi pošumljavanja, Kvantitativni odnosi – koli-čina sjemena za gustu i rijetku kulturu; Što

praktički poduzeti u pogledu pretkulture i glavne kulture; Nadzor nad ponovnim pošu-mljavanjem Istre, Raspodjela područja među šumare; Šumarska politika s obzirom na za-konski pristup šumskim štetama; Fond koji je potreban za ponovno pošumljavanje Istre; Opis preglednih tablica; Periodizacija ponov-nog pošumljavanja Istre i Kronološki početak i nastavak ponovnog pošumljavanja.

Samo iz popisa poglavlja može se za-ključiti kako je riječ o vrlo sveobuhvatnom i detaljnom planu pošumljavanja. Ne treba posebno naglašavati da je i taj plan vezan, barem u svom manjem dijelu, za hrastovinu

Spomen-ploča u Motovunu

Motovun i u pozadini Motovunska šuma


namijenjenu brodogradnji (nalazimo opise kako uzgajati hrastovinu namijenjenu bro-dogradnji). U to se vrijeme već raspravljalo o prednostima gradnje željeznih brodova, pa je bilo i protivnika pošumljavanja s izlikom da drvena građa za brodove više neće biti potrebna. No, zagovornicima gradnje želje-znih brodova Ressel u ovom djelu između ostalog poručuje da »na željeznim brodovi-ma ljeti vlada pripeka, a zimi studen, što sve nepovoljno djeluje na ljude i robu...«

U poglavlju Teorija o metodi pošumljavanja zanimljiv je opis kako pošumljavati gole površine, jer je iz prakse znano da je najteže pošumljavati upravo takve površine na kojima mlade biljke trebaju određenu zaštitu. Te zaštite biljčice u ovim krajevima nemaju, jer kako on objašnjava, »u zimi nika-kav snježni pokrivač ne zaštićuje iz sjemena iznikle mladice od utjecaja oštrog vjetra... u proljeće biljke ne nalaze nikakve zimske vla-ge jer se na tlu ne nalazi nikakav snijeg, a proljetni vjetrovi tlu uzimaju vrlo brzo kišnu vlagu... u lijetu, zbog nestašice češćih kiša, sunce potpuno osuši tlo... jesenje kiše stižu prekasno jer vegetacijsko razdoblje počinje u proljeće i prestaje u srpnju...« Ressel za zaštitu biljčica predlaže sadnju nekog zim-zelenog bilja koje će barem pet godina šti-titi mlade hrastiće te odmah otkriva da bi to trebala biti borovica (šmrika). U poglavlju Što praktički poduzeti u pogledu pretkulture i glavne kulture pobliže opisuje metode sad-nje, te navodi da se »kao predkultura na pašnjacima, borovica koristi samo na onim lokacijama gdje će se hrastovi trebati saditi.

Osim najvećeg izuma, brodskog vijka, bavio se i čitavim nizom drugih stvari.

Primjerice, patentirao je valjaonicu vrućeg željeza, proučavao je načine dobivanja boja iz biljaka, konstruirao je napravu za ishlapljivanje vode u

procesu dobivanja soli koja je trošila znatno manje topline, izradio je nacrt za riječki tramvaj, izradio je geološku

kartu Istre, proučavao je načine konzerviranja hrane, konstruirao je

novi tip pluga.

Ulaže se 6 zrna u zemlju u krugu veličine šešira. To se najbolje radi tako da se tu-pim štapom u zemlji načini 6 plitkih rupa, u svaku se uloži po jedno sjeme i na to se dodaje otprilike jedna velika žlica puna fine zemlje, koju sadilac mora imati pripremljenu u pregači ili sličnom. Kada borovica naraste u visinu za oko 2 gležnja meću se sadnice hrasta u sredinu kruga predkulture...«

Vezano za Plan bitna je činjenica da se nikad nije počeo realizirati, a kamoli da je ostvaren. Tom su se planu vjerojatno su-protstavili oni šumari koji svojim znanjem nisu mogli parirati Resselu. Ressel je Plan kasnijim obraćanjem nadležnima podupirao novim saznanjima, ali uzalud.

Za znatiželjnike treba navesti da je 1993. godine u Trstu povodom 200. godišnjice Resselova rođenja tiskan Plan ponovnog pošumljavanja za općinsko zemljište u Istri na hrvatskom, slovenskom, njemačkom, ta-lijanskom i češkom jeziku.

Povijest mornaričkih šuma obrađuje povijest šuma Mornaričke uprave u Trstu (prije mletački Arsenal), te nam je to djelo posebno zanimljivo jer u njemu Ressel naj-više piše o Motovunskoj šumi. Gledajući po poglavljima, o Motovunskoj šumi piše naj-prije općenito, zatim posebno o nastanku Motovunske šume, o poplavama (o poseb-nosti vodnog režima u Motovunskoj šumi), o sušenju sastojina te o vrstama i kvaliteti drva. Već u uvodu djela Ressel piše o kva-liteti pojedinih vrsta drva. Spominje drvo hrasta medunca i lužnjaka, zatim brestovinu (iz Motovunske šume), jelovinu i bukovinu. S obzirom na to da hrast medunac raste sporo, veće je tvrdoće i različitijih oblika od ostalih vrsta hrastova (prvenstveno se misli na lužnjak), te se stoga koristi za brod-ska rebra, dok je za piljenu građu najbolja hrastovina iz Motovunske šume i Furlanije. Kako je Motovunska šuma pod posebnim vodnim režimom u odnosu na sve šume ovog područja, Ressel u tom djelu najviše piše o odvodnim kanalima u Motovunskoj šumi.

Motovunska se šuma nalazi u dolini rijeke Mirne, čija voda u šumu nanosi velike količine zemlje. Još je za vrijeme vladavine Venecije strogo bila zabranjena sječa na okolnim padinama, kako bi erozija tla bila

Rijeka Mirna na kojoj je Ressel izvodio probne vožnje čamcem s vijkom

»Blagorodni Gosp. C. Namjesnik, Vaša Barunska Milosti, početak

ovih pokornih redaka je zamolba, naime da mi oprostite što ovaj

plan za ponovo pošumljavanje Istre podnosim tako kasno. To mi ranije

nije bilo moguće, zato što sam najprije morao svršiti jedan elaborat

za carsku i kraljevsku Generalnu direkciju Državnih željeznica…«

što manja i kako bi količina nanesene zemlje u šumi također bila što manja. Tada se strogo održavalo postojeće kanale u šumi, kako bi omogućavali istjecanje vode iz šume. Nakon propasti Venecije prestalo je održavanje kanala i započele su intenzivnije sječe na padinama uz dolinu rijeke, te su to bili odlični preduvjeti za dopremu ogromnih količina zemlje u šumu. O tim količinama dobro svjedoči granično kamenje koje je postavljeno još u 18. st. uz rub šume. Naime, neki od tih graničnika vire iznad zemlje tek pokoji centimetar (za vjerovati je da su neki potpuno zatrpani), dok su drugi iznad zemlje i preko 1 metra. Zatekavši tako zapušteno stanje u Motovunskoj šumi, čišćenje kanala i rješavanje problema nanosa zemlje, bio je jedan od prvih Resselovih zadataka. No, Ressel spominje kako problem nije riješen, i to najviše zbog neshvaćanja njegovih prijedloga. Naime, on je odobrio besplatnu pašu u šumi uz obavezu čišćenja kanala. Ta mu inicijativa nije odobrena

zbog tadašnjeg protivljenja šumskoj paši, bez obzira na njezine prednosti. U to se vrijeme javlja ideja o podizanju terena u šumi pomoću poprečnih nasipa, kako bi zatim voda brže otjecala iz šume. No, upravo takvo zasipavanje stabala u svrhu građenja nasi

pa, štetilo bi stablima. Napokon se odustalo od te nakane te su kanale čistila samo dva radnika. Ressel ironično zaključuje kako sa »polovičnim sredstvima potpun uspjeh nije moguć«.

Ressel, čovjek ši-rokog spektra djelovanja, nesumnjivo se proslavio najvećim svojim izumom – brodskim vijkom. Za istarski je kraj za šumarstvo učinio više

od bilo koga. No, kako to često biva s ljudima »većeg formata«, malo je priznanja uživao za vrijeme života.

U Istri je njegovo djelo obilježeno u Motovunu spomenpločom postavljenom povodom proslave 200. godišnjice rođenja, a u Motovunu, jedan trg nosi njegovo ime.

Dva najveća napisana djela s tematikom vezanom za Istru jesu Plan ponovnog pošumljavanja za općinsko zemljište u Istri (Motovun 1842.) i Povijest mornaričkih šuma (Trst 1855.).1816. – završava studij šumarstva

1817. – Kotarski šumar u Petereju u Sloveniji

1821. – Šumarski nadzornik u Trstu

1835. – Upravitelj državnih šuma u Istri (u Motovunu)1838. – Radi u Mornaričkoj upravi1843. – Intendantura u Veneciji1848. – Radi u Trstu

U organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje iz Zagreba krajem lipnja održano je u Delnicama dvodnevno stručno usavršavanje

za profesore šumarskih škola u Hrvatskoj. Skupu su bili nazočni profesori svih deset šumarskih škola iz Karlovca, Vinkovaca, Đurđenovca, Slavonskog Broda, Hrvatske

događajiU DELNICAMA ODRŽANO

Stručno usavršavanje profesora šumarskih školaPiše: Vesna PlešeFoto: V. Pleše

Sudionici savjetovanja u Delnicama

Jedan od kanala u Motovunskoj šumi


Prof. dr. sc. Milan Glavaš

Kostajnice, Otočca, Gračaca, Kaštel Štafilića, Zagreba i Virovitice.

Praktični dio seminara održan je na terenima šumarije Skrad u GJ »SkradRudač«, gdje su se sudionici upoznali sa načinima gospodarenja šumama

ovog kraja te sa svim fazama rada u šumarstvu. Posjetili su i izletište Zeleni vir.

Narednog dana u Lovačkom domu Delnice održan je teoretski dio. Predavanje na temu »Gospodarenje prebornim šumama bukve i jele« održao je mr. sc. Boris Pleše, rukovoditelj Odjela za uređivanje šuma delničke Podružnice. O sušenju jele u Gorskom kotaru govorio je prof. dr. sc. Milan Glavaš. O novim normama u šumarstvu nazočne je izvijestio Mladen Slunjski dipl. ing., šef proizvodnje za mediteranske i preborne šume u Direkciji.

Na skupu se razgovaralo i o sistemu određivanja radnog vremena sječe i izrade drva, državnom natjecanju učenika šumarske struke te aktivnostima Agencije za strukovno obrazovanje.


Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić

zaštićene biljne vrste

Šumska preslica Ova se biljka javlja na sjenovitim i vlažnim mjestima u šumama, na šumskim progalama i travnjacima, tresetištima, pretežito brdskog i planinskoga pojasa. U nas je kao rijetka vrsta zabilježena na Velebitu, u Gorskome kotaru, a u novije vrijeme na Papuku, u Požeškome gorju

Šumska preslica (Equisetum sylvaticum) pripada papratnja-čama, stablašicama (kormofiti) u koje ubrajamao crvotočine, pre-slice (Equisetacae) i paprati. U us-poredbi s mahovinama, s kojima pokazuju izvjesne srodnosti, pa-pratnjače imaju već pravi korijen, a u stabljici se kod nekih predstav-nika javlja prvi put drvo. Areal ove vrste obuhvaća sjeverozapadni dio europskoga kontinenta, Kar-pate, silikatne planine Balkansko-ga poluotoka, a istočno od Alpa možemo je smatrati glacijalnim reliktom. Dolazi i u sjevernoj Aziji i hladnijim područjima Sjeverne Amerike.

Plodni (fertilni) i neplodni (sterilni) izdanci šumske preslice razvijaju se usporedno iz viličasto (dihotomski) razgranjene, tanke i puzave podzemne stabljike (po-danka ili rizoma). Visina sterilnih izdanaka je 10-60 cm i oni su uglavnom u gornjem dijelu dvo-struko ili trostruko pršljenasto gu-sto razgranjeni. Debeli su 1-4 mm, a lisni su im ovoji u donjem dijelu

Najznačajnije nalazište šumske preslice u nas je u Zalesini i kod Kupjaka (Gorski kotar), na lokalitetima Belevine i Pepelarnica. Na tome

području u sastavu je posebne močvarne šume jele s blijedožućkastim šašem (asocijacija Carici

brizoidi – Abietetum Trinajstić 1974).

strogo određenom staništu, na nekarbonatnim tlima, s visokom razinom podzemne vode, a element je moč-varnih šuma obične jele (Abies alba) alpskoga prosto-ra. Rijetka je vrsta hrvatske flore, u nas je zabilježena na Velebitu, u Gorskome kotaru, a u novije vrijeme na Papuku, u Požeškome gorju. Njezino najznačajnije nalazište je u Zalesini i kod Kupjaka (Gorski kotar), na lokalitetima Belevine i Pepelarnica. Na tome području u sastavu je posebne močvarne šume jele s blijedo-žućkastim šašem (asocijacija Carici brizoidi – Abietetum Trinajstić 1974). Zbog silikatne podloge i humoznoga tla, na mjestima se duže zadržava voda i ovdje raste navedena šumska zajednica, čiji su fragmenti otkriveni i na lokalitetu Đedovica na Papuku, u bukovo-jelovoj šumi. U sloju drveća dominantna je jela, a u sloju zelja-stih biljaka, osim šaša, dolazi šumska preslica te neke vrste mahovina.

Reliktna staništa – Budući da ova biljka i u Al-pama, i u Gorskome kotaru i na Papuku dolazi na

Šumska preslica (Equisetum sylvaticum)

zelenkasti, prema vrhu crvenosmeđi, suhokožičasti, sa zupcima koji su srasli u 3-4 kopljasta režnja. Fertilni izdanci visoki su 30-50 cm i 3-5 mm debeli, u mladosti jednostavni, kasnije u gornjoj polovici gusto pršljena-sto razgranjeni, na vrhu nose trusnik smeđaste boje. Lisni su im ovoji dvokrpasti do peto-krpasti, neznatno trbušasto naduti te dugi do 25 mm. Postrani (bočni) ogranci su izrazito dugi i tanki, prš-ljenasto razgranjeni, a spuštaju se u blagome luku. Karakteristični su po crvenkastim, kopljastim zupcima. Klasovi sporofila (strobilusi) su tupi, dugi 15-25 mm.

Rijetka vrsta hrvatske flore – Ova preslica je borealna vrsta, ra-ste na području rasprostranjenosti sjevernih crnogoričnih šuma. Javlja se na sjenovitim i vlažnim mjestima u šumama, na šumskim progalama i travnjacima, tresetištima, pretežito brdskog i planinskoga pojasa. Neri-jetko se javlja u gustim populacija-ma, na većim površinama. Pripada

silikatima i ulazi u sastav jelovih močvarnih šuma, na-vedena staništa možemo smatrati reliktnim. Posebice se to odnosi na Papuk, gdje je očuvana u zatvorenoj dolini. Šumska preslica je rijetka i osjetljiva vrsta kojoj se brojnost smanjuje zbog promjena u staništu.

U šumskoj sastojini

(Equisetum sylvaticum)

ZAŠTIĆENE, UGROŽENE I RIJETKE BILJNE VRSTE

Piše: Zlatko LončarićFoto: Z. Lončarić

zaštita na radu

Priznanje Hrvatskim šumama rezultat je niza konkretnih akcija u ovoj godini u kojima je smanjen broj ozljeda na radu, posebice onih najtežih, što je postignuto nizom promjena,

zatim poboljšanja i unapređenja koja su primijenjena u ovoj godini u radu stručnjaka i Službe za zaštitu na radu, te visokoj razini ostvarene koordinacije s Upra-vom i voditeljima uprava. Stvarna implementacija ZNR ovisi o znanju o ZNR i primjeni konkretnih znanja u svakodnevnom radu.

Od najvažnijih aktivnosti spominjemo Izvješće o isplaćenim naknadama u sudskim sporovima na temelju odštetnih zahtjeva po ozljedama na radu i profesionalnim bolestima u svim upravama u posljed-njih pet godina; izvršeno je osposobljavanje ovlašte-nika poslodavca I. razine; imenovani su povjerenici radnika iz ZNR u svim upravama od kojih su neki os-posobljeni, a oni koji to nisu, trebaju biti obuhvaćeni osposobljavanjem do kraja godine; izrađen je dizajn odora za radna mjesta pomoćnika revirnika i u fazi je provedbe javnog natječaja uz rok prvih isporuka do

UZ PRIZNANJE HRVATSKIM ŠUMAMA

Kako unaprijediti zaštitu, smanjiti troškove, a motivirati radnika

Na prigodnoj svečanosti na Zagrebačkom velesajmu u okviru IV. hrvatskog kongresa zaštite na radu i zaštite od požara s međunarodnim sudjelovanjem, 12. rujna, Hrvatskim šumama je dodijeljena godišnja povelja za iznimni doprinos u promicanju zaštite ljudi u radnoj i životnoj okolini u 2007. godini. Primajući povelju, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Beuk zahvalio je na priznanju te rekao da su Hrvatske šume uložile velik napor kako bi zaštitile svoje radnike koji se, radeći svakodnevno u šumi, bave jednim od najopasnijih zanimanja današnjice

Priznanje Hrvatskim šumama

kraja godine; napravljena je Procjena opasnosti za rad na računalu za sve podružnice i izrađene su redovne revizije procjena opasnosti po svim upravama; priku-pljeni su podaci o zalihama OZS i potrebama za 2008. te je u tijeku nabava istih; u tijeku je izrada infor-matičkog programa za praćenje stanja OZS (nabava, isporuka, zalihe), a probno testiranje u tijeku je u tri uprave; izrađene su Upute za rad na siguran način pri sječi i izradi drva (predviđa se izrada filma za isto, u nastavku izrada Upute za rad na siguran način pri uzgojnim radovima i Upute za rad na siguran način pri vuči); na inicijativu Glavnog radničkog vijeća iza-brane su različite vrste zaštitne odjeće od nekoliko proizvođača koja je podijeljena radnicima po upra-vama na korištenje uz anketu kojom će evidentirati kvalitetu OZS.

Isto tako u suradnji sa Šumarskim fakultetom, Služ-ba sudjeluje u izradi nacionalnog programa sigurnosti pri radu, s tim da su određene aktivnosti već odrađene kroz akcijski plan.

Prezentiranim aktivnostima i uvidom u način provedbe mjera zaštite na radu bilo je zadovoljno i izaslanstvo francuskog Ministarstva rada prilikom ne-

davnog (početkom rujna) radnog posjeta Upravi šuma Sisak, a zadovoljstvo je izrazio i francuski veleposlanik u Republici Hrvatskoj g. Saint Paul prigodom održa-vanja seminara o zdravlju i sigurnosti na radu te so-cijalnom dijalogu gdje je razgovarao s mr. Blaženkom Rogan, voditeljicom ljudskih potencijala i koordinatori-com Službe ZNR. Tom prilikom uz prisustvo francuskih stručnjaka za zaštitu na radu koji surađuju s hrvatskim Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva bilo je riječi o mogućnosti bilateralne suradnje odgovara-jućih partnera iz Francuske s Hrvatskim šumama d.o.o. s ciljem razmjene iskustava u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.

Mr. Rogan kaže da se daljnji kontakti i inicijative očekuju putem francuskog veleposlanstva u Zagrebu, a primljeno priznanje za ostvarene rezultate u 2007. godini obvezuje da se i u narednom razdoblju čine napori na poboljšanju i unapređenju sustava zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, kako bi se osigurali sigur-ni, zdravi i humani uvjeti rada, smanjili troškovi zbog ozljeda na radu te pridonijelo ostvarivanju poslovnih ciljeva. To je i način da se poveća motiviranost svakog zaposlenog.


Piše: Irena Devčić-Buzov

akcijeGradski promet u posljednjih je nekoliko go-

dina postao gotovo potpuno neefikasan. Gradske gužve naša su svakodnevica, a vri-jeme koje dnevno provodimo u automobilu

učetverostručilo se. Upravo je ovaj tjedan ponudio od-govore na neke od navedenih problema. A odgovor je jednostavan: poboljšati javni gradski prijevoz. Struč-njaci smatraju kako bi se prometnice za automobile trebale premjestiti iz središta grada u korist nekih dru-gih oblika prijevoza, a samo bi središte trebalo biti do-stupnije pješacima i biciklistima. Svoje ideje obrazlažu riječima kako time ne žele zagorčati život vozačima već poboljšati mobilne opcije i kvalitetu urbanog života. Upravo se iz toga razloga ove godine europski tjedan bez automobila održava pod motom Streets for people (Ulice za ljude). Ova tema pokazuje kako povećanje broja i proširenje postojećih prometnica nikako nisu odgovor na postojeći problem transporta u gradovi-ma. Naprotiv, smanjenje broja prometnica može pred-stavljati korisnu opciju koja sa sobom donosi zdraviji način života za sve stanovnike grada.

EUROPSKI DAN BEZ AUTOMOBILA

I hrvatski gradovi u akciji Prva organizacija Dana bez au-

tomobila krenula je iz Francuske ne tako davne 1998. godine. Na jedan dan šire središte Pariza bilo je zatvo-reno za automobile, i to u dogovoru s gradskim vlastima. Nedugo nakon toga ideju su prihvatili svi veći eu-ropski gradovi. Danas, nakon devet godina, u gotovo svim gradovima obilježava se ne samo jedan dan već cijeli tjedan posvećen biciklistima i pješacima. Glavni je cilj ovakvih »manifestacija« jačanje svijesti javnosti o oz-biljnosti onečišćenja izazvanog upotrebom automobila u gradovima, uz poseban naglasak na važnost povratka bi-ciklista, pješaka i javnog prijevoza u središte grada. Svaki grad ima slobodu predlagati i organizirati dan na način koji njemu najviše odgovara. Osnovni je cilj realizirati projekt u što više gradova širom Hrvatske. Na službenim stranicama European mobility week navedeni su i najbolji gradovi koji su teoriju proveli u praksu te se i izvan ovog tjedna trude rasteretiti grad od silnih automobila. Među 12 europskih gradova, našla se i hrvatska Koprivnica. Pod naslovom: »Dugotrajna strategija za održivu mobilnost«, nalazi se tekst o malom ali uspješnom gradu u Hrvatskoj, koji se obvezao u iduće četiri godine smanjiti arhitek-tonske barijere za djecu, invalide i starije osobe. Grad je također aktivan u konstantnom mjerenju buke kako bi se što bolje krenulo u reduciranje iste na kritičnim mje-stima. Koprivnica je također stvorila tzv. mrežu gradova koji bi upravo po njezinu modelu trebali postići održivu mobilnost i u svojim mjestima.

No, osim pohvaljenog hrvatskog primjera, zani-mljiv je način na koji Finci populariziraju javni gradski prijevoz. Naime, umjesto zamornog trčanja na kiosk kako bi se kupila tramvajska ili autobusna karta, i to upravo u trenutku kada željeno sredstvo javnog pri-jevoza kreće pred Vašim očima, dosjetljivi Finci su se sjetili kupovine karte preko SMS-a. Pa tako jednim kli-kom mobitela kupujete kartu koja vrijedi sat vremena. Ništa lakše!

Glavni je cilj ovakvih »manifestacija« jačanje svijesti javnosti o ozbiljnosti onečišćenja izazvanog upotrebom

automobila u gradovima uz poseban naglasak na važnost povratka biciklista, pješaka i javnog prijevoza u

središte grada.

Logo Europskog dana bez automobila

cilj im je da do 2009. svi gradski autobusi u Ljubljani voze na optimalnu mješavinu biodizela i dizela.

U Europi je većina građana spremna promovirati načine prijevoza koji što ma-nje zagađuju okoliš. Svijest o zagađenom zraku koji udišemo sve je jača, pa prema nekim anketama Europljani upravo tu stavku stavljaju na vrh liste svoje zabrinu-tosti za okoliš.

Od 2002. godine, sve se više lokalnih zajednica i gra-dova pridružuje toj inicijativi, pa je tako prošle godine brojka dosegla više od 1300 gradova i okruga iz 38 zemalja koja je okupila oko 200 milijuna građana.

Međunarodni dan pješačenja – Godine 1992. u Rio de Janeiru u Brazilu, nakon samita o očuvanju okoliša, TAFISA (The Worldwide Family of Sport for All) je pred-ložila da se jedan dan u listopadu proglasi Svjetskim danom pješačenja. Cilj je bio izvesti toga dana što više ljudi u prirodu kako bi se manifestirala pripadnost odre-đenoj sredini i razvila svijest o potrebi ekološkog očuva-nja te sredine, ali i svijest o potrebi kretanja (posebno pješačenja) kao najjednostavnijeg i najsvrsishodnijeg oblika očuvanja i unapređenja zdravlja. Ove dvije ma-nifestacije (Europski dan bez automobila i Međunarodni dan pješačenja) po svom karakteru i ciljevima vrlo su slični. No, Europski dan bez automobila je iza nas, a Međunarodni dan pješačenja odvija se tijekom mjese-ca listopada, točnije treću subotu u listopadu. Ideja mu je privući što više sudionika kako bi promovirali fizičku aktivnost i zdraviji način života.

Od 16. do 22. rujna europski gradovi pridružili su se pokretu za održivu mobilnost u sklopu manifestacije »Europski dan bez automobila«. Tjedan dana različitih događanja bilo je posvećeno tzv. održivoj mobilnosti u preko 1300 gradova i naselja. Upravo taj je tjedan bio i pravi trenutak da se pokrene debata o nužnoj promjeni našeg ponašanja vezanog za upotrebu automobila u gradovima i naseljima

»istjerivanja« automobila iz središta

Naši susjedi Slovenci, ujedno i pobjednici Europ-skog dana bez automobila u 2004. godini, otišli su ko-rak dalje pa su svojim građanima ponudili i besplatne dnevne karte za javni prijevoz kako bi s vremenom potpuno eliminirali automobile iz grada te time po-boljšali kvalitetu zraka i životnih uvjeta. No, naši vri-jedni susjedi nisu stali samo na tome. Sada je na redu prilagodba javnog prijevoza što višim ekološkim nor-mama, i to uvođenjem hibridnih električnih vozila i bu-seva na biodizel. Za sada je to samo nekoliko vozila, no



mehanizacija

Rasco prerasta hrvatske okvire

Na tradicionalnim Danima otvorenih vrata što ih kalinovačka tvrtka Rasco jednom godišnje priređuje za svoje poslovne partnere te potencijalne kupce, na »šumarskom danu« je 18. rujna ovaj poznati proizvođač komunalne opreme predstavio novosti u proizvodnom programu te neka poboljšanja kod strojeva i opreme koji se koriste u šumarstvu, kao i dio programa za održavanje prometnica

Rasco d.o.o osnovan je 1990. godi-ne i otada se proizvodni program, moglo se na prezentaciji čuti od utemeljitelja tvrtke, direktora Darka

Paviše i predsjednika Uprave Frane Frani-čevića, neprestano proširivao. Od zanatske radnje i poduzeća s 20-ak zaposlenih, usva-janjem novih tehnologija, proširivanjem i izgradnjom novih proizvodnih hala, te zao-kruživanjem proizvodnoga programa, tvrtka je prerasla domaće okvire. Sljedeće godine više od 50% proizvodnje plasirat će se izvan Hrvatske. Sukladno tome raste i prihod tvrt-ke kojega se dio odmah ulaže u nove razvoj-ne programe.

Rasco je i zastupnik talijanskog proizvo-đača opreme za poljoprivredu i šumarstvo seppi m.

Nakon prezentacije i promotivnih filmova, gosti su obišli i sve četiri proizvodne hale tvrtke koje se prostiru na 7000 m3, moder-no opremljene za proizvodnju sofisticiranih strojeva i različitih priključaka.

Na terenskoj prezentaciji koju je u šumskom predjelu Crni jarci vodio Tomislav Vukres, brojni šumarski stručnjaci, kao i osta-li gosti mogli su vidjeti više strojeva za rad u šumarstvu:

– stražnju kransku rotacionu kosilicu »SRKT 6000« koja se koristi za košnju trave i grmlja


»DANI OTVORENIH VRATA« TVRTKE RASCO D.O.O

na bankinama uz ceste. Lako se montira na traktor (ovdje su to bili snažni New Holland traktori) »vješanjem« na polugu traktora;

– rotokosilicu seppi m. »SMG 200« koja se može koristiti za mlačiranje drvenastog bilja do 70 mm promjera;

– šumari su imali priliku vidjeti i priklju-čak seppi m. »multiforst 200« za rušenje i usitnjavanje drveća i do 250 mm promjera, koji može malčirati i panjeve i žile u zemlji do dubine 250 mm!;

– prikazan je i rad seppi m. rotokosilice »miniforst 175« s fiksnim noževima;

– konačno, za rad na nepristupačnim te-renima može se koristiti sitnilica seppi m. »BMS 125« s fiksnim noževima, montirana na bager. Šumari su imali priliku vidjeti kako, uz pomoć dugog krana može dohva-titi stablo do 200 mm promjera, presjeći ga i usitniti.

S prezentacije u tvornici

Stražnja rotaciona kosilica

RobotiObilazeći proizvodne sale, gosti su

mogli vidjeti na radu (na varenju) dva robota. Koštala su 3 milijuna kuna. Svaki od njih vari šest puta brže od čovjeka – i radi i tri smjene!

Seppi m. multiforst 200 može malčirati žile i do 25 cm u zemlji

Puno dvorište strojeva i opreme

Sitnilica BMS 125 na bageru


Mogućnosti stroja, vidjelo se, vrlo su velike. Korištenjem odgovara-jućih priključaka njime se mogu izvoditi razne vrste radova u šu-

marstvu i poljoprivredi.Rad i učinkovitost stroja prezentirani su

šumarima iz delničke Podružnice, predstav-nicima Hrvatskih voda i grupi poduzetnika iz Istre, u Gospodarskoj jedinici Brloško Šu-marije Fužine.

Stroj je radio na izradi više prosjeka u kulturama smreke stare dvadesetak godina. Pravljenje prosjeka mehaniziranim putem, uz pomoć stroja, pomaže otvaranju sasto-jina na brži i jeftiniji način jer je ljudski rad za ovu vrstu radova u šumi preskup. Radeći

PREZENTACIJA NA TERENIMA ŠUMARIJE FUŽINE

Velike mogućnosti stroja PT Gator 350Na terenima delničke Podružnice održana je sredinom rujna prezentacija stroja za pripremu terena i malčiranje, PT GATOR 350. Pokazni rad organiziran je zahvaljujući suradnji Uprave šuma Delnice i tvrtke STEP CO d.o.o. iz Velike Gorice

Piše: Vesna PlešeFoto: V. Plešeprosjeku, stroj istovremeno usitnjava drvnu masu i pri tome je miješa s postojećim tlom. Prigodom takvih radova u šumarstvu stva-raju se uvjeti za prirodno pomlađenje više vrsta drveća čime se kulture postupno pre-vode u mješovite prirodne sastojine.

– S obzirom na to da delnička Podružnica ima dosta takvih kultura, a stroj je prikladan i za održavanje šumskih cesta i traktorskih vlaka, u planu nam je da ga i ubuduće kori-stimo na tim radovima – ističe Denis Štimac, rukovoditelj Odjela za proizvodnju u delnič-koj Upravi.

Stroj na izradi prosjeke

KAMP PUNTICA U FUNTANI

Puntica je jedan od četiri kampa u Fun-tani, smješten na iznimno dobroj loka-ciji u debeloj hladovini stare hrastove i borove šumice pored mora. U njemu

se pored ostalih nalazi 16 šumarskih natkrive-nih kamp prikolica. Svaka prikolica ima vlastiti sanitarni čvor, natkrivenu terasu i kompletnu kamp opremu. Prikolice su različitih veličina, četiri trokrevetne, osam četverokrevetnih, tri peterokrevetne i jedna šesterokrevetna.

– Kućice su u vlasništvu Hrvatskih šuma, Uprave šuma Osijek od 1990., ranije su se nalazile na drugoj lokaciji, u kampu Valkane-la, također u Funtani od kuda su prije nekih osam godina premještene na sadašnje mjesto – kaže domar Josip Vilagoš. On se posljednje tri godine brine o urednoj smjeni gostiju, urednom funkcioniranju opreme i otklanjanju eventualnih kvarova.

ljeto iza nasKamp kućice u Puntici vrlo su popularne

Kamp Puntica

Sudionici prezentacije

PT GATOR 350

KAMP PUNTICA U FUNTANI

Kamp Puntica u Funtani, osječke Uprave šuma, tijekom sezone godišnjih odmora jedno je od najpopunjenijih odmarališta Hrvatskih šuma

ljeto iza nas

Za korištenje ovog kamp odmarališta svake godine je veliki interes, pa su tijekom srpnja i ko-lovoza u šest smjena sve prikolice popunjene.

Premda su kamp prikolice uglavnom novijeg datuma, jer je kamp obnovljen 2001. godine, osječka Uprava svake godine obnavlja i do-punjuje opremu i pribor za kampiranje. Brojni dosadašnji korisnici u pravilu i idućih sezona iskazuju interes za boravak u kampu pa je sve teže udovoljiti svim zahtjevima, stoga se razmi-šlja i o produljenju sezone kampa.

Kamp kućice u Puntici vrlo su popularne

Želimo da se turisti vraćaju

u Funtanu

– Želimo od Funtane napraviti mje-sto u koje će se turist, koji je ovdje jednom bio, opet vratiti. Moramo sto-ga napraviti šetnicu lungo mare do Bijele uvale, urediti kupalište, u planu je uređenje obrtničko-servisne zone i oživotvorenje ceste prema Puškalinu, prirodnom zaleđu Funtane – nabraja u dahu neke od predstojećih zadata-


Kamp kućice Hrvatskih šuma

Funtana

Tomislav Barišić


Naš interes je da imamo što više čvrstih objekata. U prostornom planu predviđamo gradnju

obiteljskih hotela. Naravno da će i kampovi ostati dio

turističke ponude.

ka koji su u planu, predsjednik Općin-skog vijeća Tomislav Barišić.

Smještena na prometnici između dva turistička diva, Poreča i Vrsara, Funtana je već pronašla svoje mjesto na turističkoj karti Hrvatske – mjesto od oko 1000 žitelja s 50-ak(!) ugosti-teljskih objekata najjača je gastrode-stinacija Poreštine. Potvrdit će to i podatak da se u ovogodišnjem Turi-stičkom vodiču među 100 najrestora-na na obali, čak tri (»Bare«, »Marina« i »More«) nalaze u Funtani!

Mjesto je utemeljeno 1595. godi-ne kad je ovdje grof Bernard Bovisi sagradio kaštel i crkvu te počelo na-seljavanje. Ova se lokacija spominje još u 11. stoljeću kad su venecijanske galete ovdje dolazile po vodu, »jer su tu bila tri izvora uz samu obalu«.

Funtana je poznata i po kampovi-ma (FKK Istra, Puntica, Zelena laguna, Bijela uvala). U jednom od njih, Punti-ci, najstarijem i najmanjem, smješte-ne su kamp kućice Hrvatskih šuma. Bio je to i povod ovom razgovoru s Barišićem, jer se planovi dotiču i kampova.

– Naš interes je da imamo što više čvrstih objekata. U prostornom planu predviđamo gradnju obiteljskih hote-la – ističe Barišić, dok u kratkim pau-zama između narudžbi razgovaramo s njim u njegovom restoranu »Bare«. On je, naime, »zadužen« za roštilj, koji se ne smije ugasiti. Naravno da će i kampovi, kaže, ostati dio turističke ponude. Puntica je od 1968. bila u najmu Plavoj laguni, a mi bismo že-ljeli da postane sastavni dio našeg općinskog komunalnog poduzeća. Kroz jedan dio Puntice trebala bi ići šetnica, o svemu će se još razgovarati. S Hrvatskim šumama smo dosad ima-li dobre odnose. Znate, želimo novac od turističkih naknada najkorisnije uložiti. Funtana, na primjer, nema ni dječje jaslice, ni vrtić, ni starački dom, a sve nam je to potrebno. A u sezoni ovdje boravi i 18-ak tisuća turista!


Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

baština

Perivoji Hrvatskoga zagorja nastajali su paralelno s gradnjom dvoraca, najčešće u razdoblju od 17. do 20. stoljeća. Razvijali su se u kontek-

stu srednjoeuropske vrtne umjetnosti, od ranobaroknog vrta u 17. stoljeću, preko baroknog u 18. stoljeću, pa sve do romanti-čarskog perivoja i historicistički oblikovanih vrtnih prostora u 19. stoljeću.

Iz knjige »Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja« autora Mladena Obada Šćitarocija saznajemo da bez obzira na stilska obilježja, perivoje Hrvatskoga zagorja možemo razvr-stati prema oblikovanju i prostornoj organi-zaciji u četiri kategorije: pejzažno oblikovane perivoje, geometrijski oblikovane, pejzažno-geometrijski oblikovane i slobodno obliko-vane perivoje.

Pejzažno oblikovani perivoji su najbroj-niji. Po stilskim obilježjima to su najčešće en-gleski perivoji, većih površina s nepravilnim stazama. Uz dvorac se obavezno nalazi mali stilizirani vrt ili gredice s grmljem i razno-bojnim cvijećem. Primjeri za to su perivoji uz dvorce u Trakošćanu, Vidovcu, Opeki, Selnici, Maruševcu, Mirkovcu, Lužnici, Mariji Bistrici i dr.

Od geometrijski oblikovanih perivoja, ko-jih je vrlo malo, primjeri su perivoji u Gredi-cama i Jalkovcu.

Pejzažno-geometrijski oblikovane peri-voje karakterizira ispred dvorca veliki geo-metrijski oblikovan vrt, a iza dvorca perivoj pejzažne koncepcije. Takvi perivoji nalaze se uz dvorce u Laduču, Klenovniku, Ludbregu, Marijancu, Oroslavju Gornjem, Oroslavju Do-njem, Šaulovcu i Velikom Bukovcu.

Slobodno oblikovani perivoji su zapravo vrtno-parkovni oblici bez stilskih obilježja, kao što su okućnica, vrt sa cvjetnim gredica-ma, grmljem i povrćem ili voćnjak s parkov-nim drvećem. Ti vrtovi nalaze se uz dvorce u Belom, Malom Taboru, Novim Dvorima kla-nječkim, Ščrbincu, Vinici i Zajezdi i Krkancu.

Prema topografskom položaju mogu se podijeliti na tri skupine: perivoji nizina,

Perivoji uz dvorce Hrvatskoga zagorja

U razdoblju između 17. i 20. stoljeća na području Hr-vatskoga zagorja su uz brojne dvorce kao sastavni i gotovo neizbježan ukras podizani perivoji. O njihovoj ulozi, različitosti pa i očuvanosti kao dijela romantične i davne prošlosti, govori se u ovome članku

KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA

Vrt ispred dvorca

brežuljkastih područja i istaknutih položaja. Veličine su od nekoliko stotina četvornih metara do deset i više hektara.

Nizinski perivoji najbrojniji su u području varaždinske Podravine, ali ih ima i u ostalim dijelovima Hrvatskoga zagorja. Toj kategoriji perivoja pripadaju perivoji uz dvorce u Jal-kovcu, Ludbregu, Velikom Bukovcu, Loboru i Bisagu.

Najbrojniji su perivoji brežuljkastih pod-ručja u Ivancu, Januševcu, Laduču, Mariji Bistrici, Gornjoj Bistri, Gredicama, Opeki, Stu-bičkom Golobovcu, Laduču, Lužnici i Malom Taboru.

Perivoji istaknutih položaja dominiraju za-jedno s dvorcem na vrhu brežuljka. U toj sku-pini nalaze se perivoji u Bračku, Trakošćanu, Selnici, Začretju i Gornjoj Bedekovčini.

Prema lokaciji dvorci i perivoji uz njih bili su vezani ili uz postojeću šumu ili su se razvili pokraj nje. Takva vrsta perivoja je i najbrojnija. Perivoji usred livada i oranica nešto su rjeđi. Najmanje je perivoja nastajalo u naseljima.


Perivoji uz dvorce Hrvatskoga zagorja

Aleja divljeg kestena

Vrt ispred dvorca

Uzgojna vrijednost perivoja je značajna jer ih se može koristiti kao

sjemenske baze za dobivanje sjemena od određenih vrsta drveća koje se

mogu koristiti za jačanje proizvodne sposobnosti gospodarskih šuma

(ariš, duglazija, jela, smreka) ili za proizvodnju i dobivanje sjemena za

proizvodnju ukrasnog grmlja.

Najbrojniji su perivoji brežuljkastih područja u Ivancu, Januševcu, Laduču,

Mariji Bistrici, Gornjoj Bistri, Gredicama, Opeki, Stubičkom

Golobovcu, Laduču, Lužnici i Malom

Taboru.Jezero u perivoju

Ljepotu perivojima daje i to što u njihovoj neposrednoj blizini protječu rječice i potoci, koji im daju dodatnu draž. U perivoju je često bilo jezero, koje je uz dekorativno obilježje imalo i ulogu ribnjaka. Jezera su po veličini bila različita, od 2000 m² pa sve do 1 ha. Po-nekad su na jezerima bili i otočići, npr. u Opeki, Oroslavju Gornjem i Velikom Bukovcu. Većina perivoja ipak je bila bez jezera, ali su se u 17. stoljeću počeli graditi ribnjaci koji su se vode-nim kanalima navodnjavali iz rijeka i potoka.

Neki od zagorskih dvoraca imaju i prila-zne aleje (staze) kojima se dolazi do dvorca. Sa svake strane nalazi se obično drvored. Duljine su, od primjerice 50 metara u Belom, do 280 metara u Bajnskim dvorima ili 520 metara u Gornjoj Bistri. Neki od drvoreda su i danas dje-lomično ili potpuno sačuvani. Od vrsta drveća najčešće su sađeni divlji kesten, obična smre-ka, jasenoliki javor, obični grab, jablan. Ima i

dosta samoniklih vrsta drveća poput hrasta lužnjaka i kitnjaka, poljskog brijesta, jasena, ali i drveća poput močvarnog taksodija, kakavske jele, crvene bukve borovca, američke duglazi-je. Sađene su i neke vrste ukrasnog grmlja, ali ih se do današnjeg dana malo sačuvalo.

Sastavni dijelovi perivoja bili su razni sadr-žaji poput ulaznih portala, ograda oko perivo-ja, paviljona i sjenica, dvorskih kapela, stakle-nika za uzgoj južnog voća i egzotičnih vrsta biljaka.

Ukras u perivoju su i balustrade od ka-mena koje su se nalazile na vidikovcima, od-morištima ili uz stepenice u perivoju. Mostići preko potoka ili pristaništa čamaca česti su parkovni element u 19. stoljeću, kao i kame-ne skulpture.

Fontane su bile vrlo rijetke u perivojima. Pojavljuju se kasno, u 19. i 20. stoljeću. Ne-zaobilazni dio parkovne arhitekture su i klu-pe, žardinjere za cvijeće, stepenice kojima su povezani pojedini dijelovi perivoja.


Perivoji Hrvatskoga zagor-ja imaju svoju vrijednost, ne samo u kulturno-povijesnom i umjetničkom smislu, već i u prostornom, dendrološkom i uzgojnom značenju.

Prostorno su značajni, jer zajedno s dvorcem obogaću-ju izgled zagorskog krajolika, šume, livade, oranice uz koju su nastali.

U dendrološkom smislu bogati su raznim vrstama drveća, grmlja, trajnica, kako autohtonim tako i alohtonim vrstama. Zbog toga imaju funkciju botaničkih dendroloških pokusnih vrtova u kojima se može istraživati, ne samo aklimatiziranost pojedinih vrsta, već prouča-vati razne varijetete i vrtlarske forme, te ih koristiti kao izvor biljnih vrsta u smislu osni-vanja novih perivoja u Hrvatskom zagorju.

Uzgojna vrijednost im je značajna jer ih se može koristiti kao sjemenske baze za dobiva-nje sjemena od određenih vrsta drveća koje se mogu koristiti za jačanje proizvodne spo-sobnosti gospodarskih šuma (ariš, duglazija,

jela, smreka) ili za proizvodnju i dobivanje sjemena za proizvodnju ukrasnog grmlja.

Posebni raritet u nekim perivojima pred-stavlja i starost pojedinih vrsta drveća. Tako se u Klenovniku starost dviju tisa procjenjuje na 500 do 600 godina, a u nekim perivo-jima ima hrastova starih i nekoliko stotina godina.

Uz nestajanje dvoraca, kroz povijest došlo je i do nestajanja perivoja. Mnogi su uzroci njihovog propadanja – od prirodnih nepogoda, pa do ljudske nebrige. Od pri-rodnih uzroka navodimo neke kao što su

prirodno starenje sastojina, ele-mentarne nepogode, ekološki uvjeti te razvoj raznih bolesti i štetnika. Ljudski faktor propa-danja perivoja su nebriga, rato-vi, nedostaci određene vrste za-štite, nekontrolirana izgradnja ili neprimjerena obnova perivoja.

Dvorce i perivoje uz njih ne smijemo promatrati samo kao dio romantične i davne proš-losti, već ih treba zaštititi, da bi ih kao i prirodu sačuvali za

buduće generacije. Zakonom o zaštiti prirode propisano je

da se svi spomenici parkovne arhitekture (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, skupina ili pojedinačno stablo, koji imaju veću estetsku, stilsku ili znanstvenu vrijednost moraju zaštititi. U tom smislu članak 11. Zakona o zaštiti prirode zabra-njuje sve zahvate na spomenicima parkov-ne arhitekture, na njima samima i u njihovoj neposrednoj blizini, da im se ne bi narušio izvorni izgled već i sama vrijednost u kultur-no-povijesnom smislu.

Cvjetnjak uz dvorac

PT-400 croato_A5 5-09-2007 15:06 Pagina 1

Colori compositi

C M Y CM MY CY CMY K


Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

ljekovito bilje

Koristili su je još u antičko doba, Grci i Rimljani u liječenju žen-skih bolesti. Grčki liječnik Ga-len upotrebljavao ju je zbog

njenih aromatičnih i diuretskih svojsta-va. O njoj su pisali Dioskorides i Plinije Stariji navodeći popis bolesti koje se njome liječe. U II. svjetskom ratu bila je zbog svojih ljekovitih svojstava vrlo tražen lijek kod vojnika, ali i stanovni-ka ratnih područja. Od 1733. do 1936. bila je među šest najtraženijih lijekova u Americi i Europi.

Valeriana officinalis L. obuhvaća više vrsta biljaka koje se međusobno razli-kuju po obliku listova. Raste na vlažnim livadama, jarcima, među stijenama, na kameni-tim obroncima i u šumama. Rasprostranjena je po čitavoj Europi, u zapadnoj i srednjoj Aziji, na području Kavkaza, u Sibiru i u Japanu.

Kod nas raste u brdsko-pla-ninskom području. To je trajni-ca, visoka preko jednog metra. Stabljika joj je šuplja i izbraz-dana, s nasuprotno smještenim velikim neparno perastim listo-vima sastavljenim od 11 do 21 listića. Na vrhu stabljike nalaze se mali ogranci s ružičastim ili bijelim cvjetovima. Cvate od svibnja do rujna.

Sadrži eterična ulja, vale-rin, razne kiseline (limunovu, jabučnu, mravlju), beta karo-ten, glukozu, kalcij, željezo, fosfor, magnezij i sl.

Korijen se vadi prije same cvatnje biljke ili poslije jesen-ske cvatnje. Očisti se od zemlje, usitni i suši na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Sprema se u hermetički zatvorenu ambalažu.

Zbog svog prirodno umirujućeg i relaksirajućeg djelovanja, najviše se preporučuje osobama sklonima uzbuđenjima i brizi, u liječenju stresnih situacija. Po-sebno dobar učinak ima u liječenju nesanice jer na prirodan način omogućuje dobar san te ne izaziva na-viku ili ovisnost o uzimanju. Za vrijeme sna omoguću-je prirodnu regeneraciju cijelog organizma izmorenog iscrpljujućim fizičkim i psihičkim radom. Učinkovita je kod anksioznosti, kod jutarnjeg umora poslije buđe-nja, te nesanice izazvane neurozom.

Koristimo je kod neuroznih grčeva želuca i crijeva, srčanih neuroza, srčanih aritmija, kod vrtoglavica, gla-vobolja, omaglica, migrena.

VALERIJANA

Valerijanom liječimo stres

Valerijana (Valeriana officinalis L.) pripada obitelji Odoljenki. Poznata je pod nazivima odoljen, macina trava, mačja trava, baldrijan. Dobila je ime po latinskoj riječi valere što znači zdrav

Njome liječimo i bolesti respirator-nih organa i putova (astmu, bronhitis, grčeve u prsima).

Učinkovita je u liječenju ženskih bolesti (poremećenog ciklusa mjeseč-nice, za regulaciju menstrualnih grče-va, bolnih mjesečnica, klimakterijskih tegoba).

Snižava visoki krvni tlak, ali i grčeve u mišićima te bolna stanja zglobova i kostiju.

Primjenjuje se i kod bolesti kože izazvane stresom poput ekcema, ko-privnjača i sl.

Čaj: dvije čajne žličice sasjeckanog korijena preliju se sa četvr-tinom hladne vode i ostave odstajati 10 do 12 sati. Za to vrijeme čaj se povremeno pro-miješa. Pije se po potrebi, ili dvije do tri šalice čaja dnevno. Ako ga redovito upotrebljava-mo, mogu se spriječiti mnoge druge bolesti kao posljedica raznih živčanih napetosti (že-lučane smetnje, bolesti u pre-djelu srca i sl.).

Ako želimo ublažiti živčanu napetost, može se prirediti čaj od mješavine jednakih dijelova korijena valerijane i listova ma-tičnjaka. Dvije čajne žličice ove mješavine preliju se sa četvrti-nom kipuće vode, pokrije se i ostavi se odstajati jedan sat. Čaj se procijedi i pije se topao u manjim gutljajima.

Kupelj: 100 g korijena pre-lije se s litrom vode i pusti se odstajati 10 sati. Procijeđena tekućina dodaje se vodi u kadi.

Kupelj se može prirediti i s tinkturom i to tako da se vodi u kadi doda 200 do 250 grama tinkture.

Tinktura: uzima se 200 grama korijena i jedna litra 70-postotnog alkohola. Korijen se moči u alkoholu 30 dana i poslije toga se mješavina procijedi. Uzima se tri puta po 20 do 30 kapi s malo vode ili čaja. Kapi valerijane najbolje je stavljati u čaj od kamilice.

Valerijanu ne bi trebale uzimati trudnice i djeca mla-đa od 12 godina. Mjere opreza potrebne su i kod oso-ba s niskim tlakom i onih koje boluju od hipoglikemije. Ne smije se uzimati ni u kombinaciji s lijekovima za umirenje jer može zbog pojačanog djelovanja izazvati određene štetne pojave.

Uzima se u terapijskim dozama oko tri tjedna, po-slije toga treba napraviti pauzu od mjesec dana pa poslije ponoviti terapiju.

Dijelovi biljke

Valerijana


PT-400 croato_A5 5-09-2007 15:06 Pagina 1

Colori compositi

C M Y CM MY CY CMY K

Piše: Vesna PlešeFoto: B. Pleše

gradovi

Novigrad na Dobri

Najznačajnije razdoblje staroga grada veže se uz obitelj knezova krčkih Frankopana. U njihov posjed dolazi u 14. stoljeću i ostaje sve do 1671. Tada je grad opljačkala i poroblila

karlovačka krajiška vojska koju je vodio general J. Herbstein koji time postaje vlasnikom Grada. U njegovu je vlasništvu sve do 1689. kad ga preuzima malteški red koji njime upravlja do 1746. godine. Kroz daljnje razdoblje u njemu se smjenjuju barun S. Patačić i njegovi potomci, do 1809., kad u Hrvatsku dolaze Francuzi, te ga kupuje francuski major Mirko pl. Haraminčić. Krajem 19. stoljeća obnavlja ga karlovački veleposjednik Turk. Od 1919. u vlasništvu je baruna Zdenka Turkovića, a od 1939. u vlasništvu je Banovine Hrvatske.

Grad ima oblik peterokuta, s četiri manje kule te jednom većom na najstrmijoj litici. U 15. stoljeću Grad se nadograđuje te dobiva obilježja renesansnog dvorca. Proširuju se stambeni prostori, gradi se stubište, drvena galerija, kapelica na katu zapadne kule i uređuje dvorište s bunarom. Zbog prodora Turaka u 15. i 16. stoljeću zadržava svoju obrambenu funkciju. Jedini ulaz u Grad nalazi se na južnom zidu s preklopnim ulaznim mostom. Iznad ulaza 1783. grofica Patačić dala je uklesati ploču s natpisom na njemačkom jeziku, u čast boravka cara Josipa II. u Novigradu. No, ploča je nestala tijekom II. svjetskog rata kad je grad

U okružju šumovitih brežuljaka iznad rijeke Dobre nalaze se ostaci staroga grada Novigrada. Kako je i kada grad dobio ime, ne zna se točno. Pisani podaci govore da se područje Novi-grada spominje još u 13. stoljeću kad je ondje postojala starohrvatska do-branska župa, pa se na temelju toga može zaključiti o njezinoj važnosti u političkom i kul-turnom životu Hrvatske u ono vrijeme

u potpunosti spaljen. Odvozi se vrijedna kamena građa, a grad zarasta u korov.

Ideja o njegovoj obnovi i rekonstrukciji javlja se početkom devedestih godina prošloga stoljeća. Zahvaljujući Društvu prijatelja Novigrada na Dobri »Frankopan« i sredstvima Ministarstva kulture kreće se u njegovu obnovu 1999. godine. Dosad je u potpunosti rekonstruirana južna kula na kojoj je

Most na Dobri kod Novigrada jedan je od najstarijih i najvrjednijih spomenika mostogradnje u našoj zemlji.

Ukupne je dužine 122 metra i širine 415 cm. Sadašnji je izgled, vjerojatno dobio u vrijeme gradnje Karolinske ceste

(1726. do 1730.)

izgrađen vidikovac, s kojega se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Dobre i obližnja naselja.

Da bi se došlo do dvorca potrebno je pri

jeći stari kameni most na rijeci Dobri. To je jedan od najstarijih riječnih mostova u Hrvatskoj. Sadašnji je izgled, vjerojatno dobio u vrijeme gradnje Karolinske ceste (1726. do 1730.). Jedan je od najvrjednijih spomenika mostogradnje u našoj zemlji. Ukupne je dužine 122 metra i širine 415 cm. Ima deset otvora, od kojih je osam zidano u polukružnom obliku, a dva su zidana segmentnim nadvojima. I ograda mosta masivna je, građena od kamena debljine 50 i visine 60 do 75 cm.

Zahvaljujući već spomenutom društvu prijatelja Novigrada na Dobri »Frankopan«, koje je osnovano 1998., nastojat će se i ubuduće zaštititi od propadanja stari grad i most na rijeci Dobri kao zaštićeni spomenici kulture. U širem smislu cilj je Društva obnovom staroga grada potaknuti razvoj turizma i oživiti taj dio Hrvatske. U izradi je program uređenja parkšume oko staroga grada te saniranje kamenoloma u njegovu podnožju. Sve to realizirat će se ovisno o financijskim mogućnostima.

Cilj je obnoviti stari grad, stavljajući ga u funkciju dio po dio, kako bi se izletnicima omogućilo uživanje u ljepotama te kulturnopovijesne baštine, ali i cijelog prelijepog kraja uz rijeku Dobru.

Novigrad na Dobri

Stari most na Dobri

Pogled na stari grad


zdravi život

Mogu li kompjutori izazvati zdravstvene poteškoće?

Zdravstveni problemi koji se povezuju s računalima mogu se razvrstati u četiri velike grupe:Zračenje: Mjerenja zračenja iz kompjutora, obavljena u nekoliko navrata, pokazala su da

je to zračenje znatno ispod današnjih standarda za profesionalna izlaganja. Na temelju današnjih postojećih dokaza može se kazati kako nema rizika od zračenja iz kompjutora.

Vidne poteškoće: Ljudi koji rade s računalima češće se žale na neugodnosti ili poteškoće s vidom, nego drugi radnici na poslovima koji predstavljaju napor za oči. Više od polovice onih koji stalno rade s kompjutorima imaju očne tegobe, uglavnom nadražaje (crvenilo, suzenje ili osjećaj pijeska u očima), umor (umor ili bolovi u očima, može se javiti i glavobolja, težina kapaka) ili poteškoće s

Nema nikakve sumnje u to

da kompjutori u uredima i

stanovima čine mnoge radne

operacije lakšima, ali to

ne znači da oni automatski čine poslove ugod-nijima ili zdravi-

jima

fokusiranjem ili akomodacijom (zamućenja vida, poteškoće u gledanju bližih ili dalekih predmeta).

Kada kompjutori stvaraju poteškoće s vidom to je obično zato što su nepropisno smješteni na radnome mjestu. Izvori svjetla obično su smješteni previsoko za rad, tako da se osoba mora naprezati da vidi relativno taman ekran u svijetloj okolini. Također sunčevo svjetlo ili loše smješten izvor svjetla uzrokuje bliještanje na ekranu, što prisiljava očne mišiće da više rade kako bi kompenzirali neugodna područja blještavila.

Ako osoba mora većinu vremena gledati u ekran, osvjetljenje u prostoriji treba biti sasvim nisko. S druge strane, ako osoba uglavnom čita iz papira i unosi podatke u kompjutor, rasvjeta će vjerojatno trebati biti relativno svijetla. Netko čije oči moraju stalno putovati između ekrana i papira na stolu vjerojatno treba nisko postavljeno osvjetljenje s nešto jačim svjetlom usmjerenim na papir. Zamračiti prozore ili izvor svjetla nije dobro rješenje za bliještanje na ekranu. Filteri smješteni iznad ekrana mogu odstraniti bliještanje, međutim, oni istodobno smanjuju i kontrast i oštrinu slike. Ako se kompjutor ne može smjestiti u položaj gdje neće biti bliještanja, možda će biti potrebno drukčije rasporediti izvore svjetla u prostoriji.

Mišićno-koštane poteškoće: S obzirom na to da kompjutori odstranjuju potrebu da se osoba puno »muva« okolo po prostorijama (u potrazi za raznim fasciklima, novim čistim papirom, gumicom za brisanje itd.), oni također odstranjuju prilike za sagibanje i istezanje tijela, vrpoljenje itd. Dugotrajno sjedenje predstavlja napor za leđa i vrat, usporava krvnu cirkulaciju u nogama i općenito smanjuje mišićni tonus. Kako bi se kompenzirala ta izrazito statična priroda posla na kompjutorima, preporučuju se česti prekidi rada i ti prekidi trebaju uključivati više kretanja nego što je jednostavno prenošenje šalice kave sa stola do ustiju. Poteškoće u ramenu, vratu i leđima, česte su kod onih koji rade s kompjutorima. Spomenuta nepokretnost, koja oslabljuje

mišiće na tim dijelovima tijela, vjerojatno pridonosi takvim poteškoćama, međutim loš raspored na radnome mjestu također je važan faktor. Tipkovnica kompjutora treba biti smještena relativno nisko, tako da se ruke i šake mogu držati pod ugodnim kutom. Ekran treba biti dovoljno visoko tako da ga se može lako vidjeti bez prekomjernog svijanja vrata. Stolac treba biti ugodno tapeciran, potpuno prilagodljiv i dizajniran, tako da pruža čvrst oslonac za donji dio leđa, križa. Idealno bi bilo kad bi sama osoba koja radi s kompjutorom sudjelovala u izradi nacrta za stolac.

Stres na poslu: Iako većina osoba koje rade s kompjutorima smatra da njihov posao ima svojstva u kojima se može uživati, ipak preko 75 posto njih u isto vrijeme ima fizičke ili druge tegobe koje su u vezi sa stresom, a koji se može pripisati radu na kompjutorima. Učestalost takvih tegoba je veća nego u bilo kojoj drugoj radnoj situaciji. Izgleda, međutim, da sami kompjutori nisu odgovorni za to. Prije će biti

da su tegobe, koje su u vezi sa stresom, temeljene na manjkavom planiranju. Među tim češćim problemima planiranja su sljedeći:

1. Često puta osobu se stavi na rad s kompjutorom, a da joj se nije pružio dovoljno kvalitetan trening. Kada ljudi upotrebljavaju aparaturu nedjelotvorno, oni lako postaju frustrirani.

2. Obujam poslova, tj. radni zadaci koje treba obaviti, veoma se često određuju prema sposobnostima i kapacitetu aparature, a rjeđe prema sposobnosti samog operatera. Činjenica da jedan kompjutor može danas u minuti obraditi milijun dijelova jedne informacije, ne znači da je i ljudska sposobnost porasla razmjerno tome.

3. Kad su kompjutori uvedeni u svakodnevni rad, obujam poslova na mnogim radnim mjestima je reduciran, a posao je postao monotoniji. Osoba koja radi s kompjutorom može biti više izolirana od svojih kolega. Kad se kvaliteta posla svede na ovu razinu, onda i djelatnik i poslodavac trpe.

Zaključak: Kompjutor nije samo još jedan dodatni u nizu aparata u uredu. On mijenja prirodu posla koji ljudi obavljaju. Većina potencijalnih zdravstvenih problema uzrokovanih računalom vjerojatno se može spriječiti uz pomoć dobrog planiranja koje uzima u obzir i potrebe operatera. Možda će osvjetljenje i namještaj na radnome mjestu trebati drukčije rasporediti ili drukčije izvesti kako bi se spriječio napor očiju i neugodnosti zbog položaja tijela. Osobe u takvom radu trebaju češće prekide posla kako bi mogle malo prohodati, raditi promjenjivim tempom i zadovoljiti zahtjeve koji će se postaviti na osnovi ljudskog kapaciteta, a ne onog kompjutorskog. Dakle, postoji mnogo mogućnosti kako bi se izbjeglo da postanete »kompjutorski slučaj«.

Kada kompjutori stvaraju poteškoće

s vidom, to je obično zato što su nepropisno smješteni na

radnome mjestu.

Piše: dr. Ivo BELANFoto: Arhiva



Podbjel od svibnja do rujna

Piše: Zoran TimaracFoto: Z. Timarac

hrana iz prirode

Mogu se jesti proljetne stabljike i mladi listovi podbjela

Jestiva i ljekovita biljka podbjel najčešće se može naći, po više biljaka zajedno, na vlažnim mjestima uz šume, potoke, rijeke, stajaće vode, osobito na ilovači, uz jarke, kanale, pruge, nasipe, odrone i dru-

ga mjesta. Na takvim je mjestima pionirska biljna vrsta, koja priprema tlo za druge biljne vrste. Raste i kao korov na oranicama, u vrtovima, voćnjacima i vinogradima.

Podbjel se pojavljuje iznad zemlje iz vodoravnog podanka već u veljači, i to s cvjetnom stabljikom do 20 cm visokom. Stabljika je pokrivena ljuskavim listićima, na čijem je vrhu zlatnožuta cvjetna glavica.

Kasnije, u svibnju pojavljuju se srcoliko okrugli, s nazubljenim rubom veliki, do 20 cm široki listovi, koji su odozdo kožasti i sjajni, a odozdo pustenasti i bijeli. U to vrijeme na vrhovima stabljika su već bijele loptice, slične plodovima maslačka.

Listovi su karakterističnog, vrlo ugodnog mirisa. Sadrže vitamin C, provitamin A, mineralne tvari tre-slovine, eterično ulje i drugo. U 100 g mladog lišća ima 14 do 38 mg C vitamina i oko 7 mg provitamina A (karotina).

Kao povrće služe sasvim mladi listovi, veličine polovine dlana, ubrani od svibnja do rujna. Od mla-

dih listova podbjela može se pripremiti i vino. Treba znati da su stariji listovi tvrdi i gorkasti i nisu za jelo i vino.

Listovi se upotrebljavaju bez peteljke, sitno izrezani, i od njih se mogu pripremiti juhe, variva (s krumpirom) i salate. Mogu se miješati s drugim divljim i pitomim povrćem te pripremiti kao špinat. Kuhane mlade, pro-ljetne stabljike s pupovima mogu se pripremiti kao šparoge. Podbjel je i ljekovita biljka i uporaba listova, cvjetova i korijena protiv kašlja i bolesti dišnih organa poznata je od davnina. Cvjetovi se skupljaju u početku cvjetanja, a listovi u lipnju. Suše se u sjeni, a čuvaju se u (tamnim) staklenkama.

Vino od podbjelaPotrebno je: 3 l listova podbjela, 4,5 l vode, 1

kg šećera, sok od 2 limuna, vinski kvasac.Nabrane i oprane listove u primjereno velikoj

staklenoj ili drugoj prikladnoj posudi prelijemo s 2 l vrele vode. Ostavimo stajati 24 sata. Povre-meno ih pritisnemo kuhačom. Zatim tekućinu

JESTIVE BILJKE

procijedimo kroz čistu gušću tkaninu ili višeslojnu gazu. Pri-tom zgnječimo listove kako bi ostalo više arome.

Dodamo sok od oba limuna. Šećer otopimo u 2 l vrele vode i kad se ohladi dodamo ga pro-cijeđenoj tekućini s limunovim sokom, te dodamo vinski kvasac prema uputi.

Presipamo tekućinu u dovolj-no veliki stakleni balon, doda-mo još pola litre prokuhane i ohlađene vode, te namjestimo vrenjaču.

Ostavimo na toplom (do 20 stupnjeva), dok vrenje ne završi. Potom vino otočimo od taloga u drugi balon i čvrsto ga zatvo-rimo.

Za mjesec dana vino presipa-mo u manje boce (do litre) i za-tvorimo čvrstim (po mogućnosti) prokuhanim čepovima.


gljive KRASNICE

Među našim šumskim gljivama krasnice su većinom gljive ljeta i rane jeseni. Najviše vrsta raste u kolovozu i rujnu (u »normalnim« godinama, no godine su sada »ne

normalne«). Ima ih sve do ranih jesenskih mrazeva, pa i nešto poslije se probijaju iz tla. Klobuci su različitih i većinom lijepih boja, tako da krasnice uljepšavaju šume listača, četinjača i mješovite, od nizina sve do 2000 m nadmorske visine.

U velikoj množini gljiva, koje skupljači gljiva vide u glavnoj gljivarskoj sezoni, krasnice mnogima ostaju nepoznate i opasne i zato ih ne beru. A za to ima malo razloga, manje nego kod mnogih drugih rodova gljiva.

Krasnice (Russula) i mliječnice (Lactarius) su dva roda iste obitelji – Russulaceae. Lako ih je razlikovati, jer mliječnice na presjeku ili lomu intenzivno ispuštaju mlijeko.

Krasnica ima oko 160 vrsta, a oko 80 posto ih je crvene boje klobuka, što je izvedeno za ime roda od latinskog pridjeva russus – crven, rumen. Mi imamo najljepše narodno ime za taj rod. Slovenci ih zovu golubače, kao i na svom jeziku Nijemci, Česi i Poljaci. Englezi, Francuzi i Talijani su zadržali latinski naziv roda.

Krasnice spadaju u lističarke, a sve one se mogu svrstati u dva tipa po omjeru cijelih i kraćih listića. Krasnice spadaju u tip, koji ima većinu listića cijele dužine. Sežu od stručka do ruba klobuka. Cijele dužine ih ima 90 do 100 posto. Kraćih, tzv. umetnutih listića je od 0 do 10 posto. I ti su različite dužine – kraći i duži. Pojavljuju se jedan, dva. Ponekad i tri kraća između cijelih listića.

Zato je važna značajka da među svim lističarkama imaju najmanje umetnutih listića. Po tome možemo lako utvrditi radi li se o krasnici. Možemo se poslužiti i povećalom, prebrojati cijele i umetnute listiće i izračunati omjer. Nekada nam to neće ni trebati, jer neke krasnice nemaju nijednog umetnutog listića ili samo njih nekoliko.

Druge značajke su pomoćne. Krhkost listića i lomljivost mesa je zbog posebne, zrnate strukture tkiva, koju uzrokuju okrugli elementi – sferocisti. Uz to, meso je suho. Na stručku nema vjenčića ni ostatka ovoja, uglavnom je šupalj i s komoricama (u nešto starijih gljiva), na dnu stanjen i ukošen.

Zanimljiva značajka krasnica je da imaju različitu boju spora u masi. Mogu biti bijele, krembijele ili žute.

Kad smo prepoznali krasnicu na temelju listića, treba još utvrditi radi li se o jestivoj ili otrovnoj vrsti. Treba uzeti komadić gljive i staviti ga na kraj jezika. Ako je gljiva ukusna nakon jednominutnog ili nešto dužeg

Krasnice uljepšavaju šume Mnogima su

nepoznate, smatraju ih opasnima i zato ih ne beru

Zapečene golubačePotrebno je: 1 kg očišćenih golubača, 100 g ma

slaca, 4 veća jaja, 3 dl masnog vrhnja, 1 vrećica parmezana, sol, papar.

Oprane i na manje ploške narezane gljive pirjamo na zagrijanom maslacu u posudi koja može ići u pećnicu. Posolimo i popaprimo i uz miješanje pirjamo dok ne ispari voda iz gljiva, zatim ih ispržimo. Dodamo jaja i dalje uz miješanje pržimo. Kada je gotovo, prelijemo vrhnjem, pospemo parmezanom i zapečemo u pećnici.

Služimo s crnim kruhom i kiselim krastavcima.

Piše: Zoran TimaracFoto: Z. Timarac

kušanja, krasnica je jestiva. Ako je okus gorkast i pecka u ždrijelu, krasnica je otrovna i komadić gljive treba ispljunuti. Ako se jednom zagorčimo, treba dobro isprati usta vodom i pričekati da se gorki okus izgubi – inače ćemo u daljem kušanju pogriješiti. Kasnije se lako, već na prvi pogled, mogu prepoznati najčešće i najukusnije krasnice.

U nekim starim knjigama o gljivama daje se opći savjet, kako treba izbjegavati sve krasnice crvene boje, jer se među njima nalazi otrovna, ne smrtno, bljuvara. Savjet je sasvim pogrešan, ako se zna da je većina krasnica crvene boje.

To su vrlo ukusne gljive, koje se mogu jesti sirove. Primjerice, golubača, najpoznatija gljiva tog roda, nakon gljiva izvan svih kategorija, svrstana je na četvrto mjesto u I. skali ukusnosti.

Krasnice se mogu pripremiti na salatu, prijesne ili kuhane, na roštilju ili jednostavno na žaru od vatre (ne u šumi) ili na ploči štednjaka, peći, pirjati, kuhati, miješati s drugim gljivama, pripremiti s jajima, mesom, rižom, tjesteninom, uz dodatak kiselog vrhnja i drugog. Mlade gljive pogodne su za nadjevanje, primjerice, mljevenim mesom uz razne dodatke.

Za zimu se mogu spremiti sušenjem, ali brzo, najbolje u pećnici ili na nekom izvoru topline, zatim marinirati ili silirati kao kupus.

Russula emetica

Russula virescens

Ovo ne bu dobro! Pogledajte slado-mjer u moštu, tak još nikad ni bilo, dočekao nas je u dvorištu lugarni-ce Krušak revirnik Zlatko Vnučec,

odgovoran za sve što će se ove godine (kao i prošlih!) zbivati oko grožđa, berbe, i konač-no vina koje će poteći iz Krušaka.

A moštomjer se zaustavio na nevjero-jatnih 21 stupanj sladora, što se, kazat će i ostali, na turopoljskom podneblju ne pamti. Dugo vruće ljeto dalo je vremena grožđu da sazri, »a ni urod, prema procjenama tek ne-što slabiji od lanjskog, neće biti loš«.

U dvorištu je živo, traktor dovozi pobrano grožđe koje se odmah melje i ide u veliku prešu. Sve je automatizirano, mošt iz preše kroz cijevi puni velike inox bačve u podru-

VELIKA GORICA / BERBA U KRUŠAKU

Ne bu dobro, grožđe je preslatko!

mu. Tu će se 24 sata taložiti pa pretočiti u bačve u kojima će se doziranjem tempe-rature obaviti kontrolirano vrenje. Mošt će postati (mlado) vino koje će se, naravno, morati krstiti na dan Sv. Martina... I tako se ovaj jednogodišnji ciklus, od rezidbe, zašti-te vinograda, do berbe, na opću radost svih koji u vinu pronalaze više od pustog alkoho-la, ponavlja. Ne samo u Krušaku, jer i neke druge šumarije imaju vinograde (Ilok), nego i na cijelom vukomeričkom području, ali i u drugim krajevima, posebno onima sjevero-zapadnima, u goricama i kletima oko Križe-

vaca, Đurđevca, Bjelovara, gdje je taj običaj postao tradicija i dio življenja.

– Ove godine beremo skoro mjesec dana ranije nego obično – kaže upravitelj velikogoričke Šumarije Damir Miškulin, koji se također našao u Krušaku. Računamo da bi ovaj urod mogao dati oko 2000 litara vina, što bi bilo tek nešto manje nego prošle go-dine.

– Zato će lanjskoga doteći taman do mla-doga – kaže Vnučec.

Krušak je selo na pravcu prema Pokup-skom, 15-ak kilometara udaljeno od V. Gorice kod koje se upravo izvode veliki građevinski radovi na novoj autocesti prema Sisku. Veli-kogorička Šumarija ondje ima hektar vino-grada s oko 2600 čokota. Uz vinograd, lijepo položen na padini, tu je i komforno uređena lugarnica novijeg datuma s prenoćištem te podrumom i svom potrebnom »tehnikom« za preradu grožđa, pa »stara« lugarnica do-maćeg ugođaja, te sjenica u kojoj se uvijek može naći hladovina.

U vinogradu preteže sorta pinot bijeli i sivi (oko 60 posto), tu je i autohtoni škrlet, pa graševina, a u manjoj su količini zastu-pljene »klasična« štajerska bjelina, plavac žuti.

Proizvodnja vina u Krušaku novijeg je da-tuma, vinograd je posađen 1990. godine. U tom je razdoblju bilo »svakojakih« godina, od onih s malim urodom do rekordnih. Kao takvu pamte 2000. kad je nabrano 7 tona grožđa i napravljeno oko 5000 litara vina. A najviše je sladora bilo 1997. kad ga je u pinotu bilo 20%, i mislilo se tada kako će to biti teško ponoviti. Do ove godine!

A moštomjer se zaustavio na nevjerojatnih

21 stupanj sladora, što se na turopoljskom podneblju ne

pamti!Piše: Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad


berba


događaji

Ne bu dobro, grožđe je preslatko!

POŽEŠKI OGRANAK HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA

Radnim akcijama do novca za izlete

Požeški ogranak Hrvatskoga šu-marskog društva održao je u prvoj

dekadi lipnja svoju redov-nu godišnju skupštinu u Venju nedaleko od Kutje-va, u objektu »Vinarstvo i vinogradarstvo Enjingi«. Podnesen je izvještaj o radu između dvije skupšti-ne i financijski izvještaj, a predstavljen je plan rada za sljedeće razdoblje. Govore-ći o proteklome radu pred-sjednik je Ogranka dipl. ing. Stjepan Blažičević naveo niz aktivnosti, među koji-ma je istaknuo otvaranje »Eminovačkoga luga«, gradskoga perivoja za odmor, rekreaciju i obrazovanje u prirodi. Tom prigodom predstavljena je brošura »Pe-deset godina HŠD-a-ogranak Požega (Uprava šuma Podružnica Požega, 1957. – 2007.)«, au-tora mr. sc. Juraja Zelića. Uz novopodignutu spomen-ploču položen je vijenac u povodu 12. obljetnice smrti dipl. ing. Ivana Dokozića.

Tijekom skupštine požeških šumara

Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić

Početkom kolovoza u austrij-skom gradu Ulrichsbergu (Gor-nja Austrija) održano je natje-canje šumskih radnika Austrije

na kojem su nastupila i trojica prvopla-siranih s ovogodišnjeg državnog natje-canja sjekača Hrvatske. Voditelji ekipe bili su Denis Štimac i Damir Krizmanić iz delničke Podružnice.

Uz domaćina i natjecatelje iz naše zemlje, nastupili su i natjecatelji iz Slovenije, Slovačke, Češke i Mađarske, ukupno 76 natjecatelja.

Natjecanja su se odvijala u devet disci-plina. Neke od disciplina koje su održane, zastupljene su i na svjetskim natjecanjima

NA NATJECANJU ŠUMSKIH RADNIKA U AUSTRIJI

Sudjelovala i ekipa Hrvatskih šumaPiše: Vesna PlešeFoto: Denis Štimac

Ekipa Hrvatskih šuma na natjecanju u Austriji

organizirani su stručno turistički izleti u Istru (UŠP Buzet) i Slovačku, a požeški su šumari ugostili kolege iz Delnica i Gospića. Izaslan-stvo Ogranka sudjelovalo je na otkrivanju spomen-obilježja akademiku Dušanu Klepcu u Lividragi, u Gorskome kotaru.

Sudjelovanje na gradskim manifesta-cijama – U proteklome razdoblju održana

radnika sjekača. No, neke od njih, bile su specifične poput »capinjanja«, preciznog zabijanja sjekire i sl.

U jakoj konkurenciji, naš najbolji na-tjecatelj bio je Ivica Kitner, 33., s osvo-jenih 2008 bodova. Ilija Šarić bio je 41. (1957) i Ilija Lukić 50. (1922).

– S rezultatima smo zadovoljni, iako se to po ostvarenim bodovima i plasmanu ne čini tako – kaže Denis Štimac, jedan od voditelja ekipe. Naši natjecatelji postigli su dobre rezultate u disciplinama s kojima se i inače susreću na našim natjecanjima, a lošije rezultate ostvarili su u »novim« disciplinama.

Natjecanje je održano u organizaciji Komore radnika i zaposlenih u poljo-privredi i šumarstvu Gornje Austrije, a u suradnji s poljoprivrednom komo-rom Gornje Austrije, udruženjem mla-

dih GA, šumarskim obrazovnim centrima i sportskim udruženjima šumarskih natjeca-telja.

je šumarska zabava na kojoj je nastupio pozna-ti trogirski pjevač Vinko Coce, a sudjelovalo se i u obilježavanju tradicional-nih gradskih manifestacija – »Zlatnih žica Slavonije« (fišijada, s ekipom požeš-kih šumara) i Grgureva. Ak-tivni su bili ženska i muška malonogometna momčad, koje su uspješno nastupa-le na pojedinim turnirima u Požegi, Sisku i Bjelovaru. U cilju pribavljanja novca za izlete održano je sedam radnih akcija u šumarijama Kutjevo, Pleternica i Velika. Radilo se na zabijanju kolja i vezanju vinograda te čiš-ćenju guštika i koljika.

U planu je za ovu godi-nu organiziranje tribine o korištenju šumske biomase, a planiraju se izleti na području osječke, vinkovačke i delničke podružnice HŠ-a te stručno-turističke ekskurzije u Bosnu i Hercegovinu i Bavarsku. U zabavnom dije-lu skupštine, uz večeru i čuvena kutjevačka vina, nastupio je poznati požeški tamburaški sastav »Naša grana«.

Piše: Vesna Poljak, dipl. oec.

turistička razglednica

UPRAVA ŠUMA GOSPIĆBudačka 23, 53000 Gospić telefon: 053-575-530, mob: 098-446-450

U lovište Srednji Velebit na smeđeg medvjeda

Uprava šuma podružnica Gospić gospodari sa 12.352 ha površine otvorenog lovišta Srednji Velebit koje se nalazi na ličkom dijelu najpoznatije hrvatske planine Velebit.

To je lovište poznato po lovu na smeđeg medvjeda, jelena, srnu i divlje svinje te po lovu na šljuke i prepelice. Lovište se nalazi u prostoru nedirnute prirode planinskih bukovih i jelovih šuma te predstavlja izazov za svakog pravog lovca, u svim godišnjim dobima.

Upravna zgrada gospićke Uprave

Šuma u dijelu lovišta Lovačka kuća Jadovno

Nadstrešnica

Čari i ljepote Velebita, ali i neizvjesnost i nepredvidljivost tog gorskog masiva, ostat će lovcima i ostalim posjetiteljima lovišta i Parka prirode Velebit u trajnom sjećanju.

U sklopu lovišta nalazi se manji lovački dom Jadovno za smještaj i odmor lovaca, a udaljen je oko 20 km od Gospića.

Putnička agencija Hrvatske šume

ID COD: HR-AB-01-080251008Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 ZagrebTel. 01/4804 231, fax. 4804 241www.hrsume.hre-mail: [email protected]


Fotografije s 4. bjelovarskog salona »Šuma okom šumara« putuju Hrvatskom... Bile su, eto, izložene i u Našicama, na festivalu Dani slavonske šume. To je dobro, jer tako zapravo ova akcija postiže svrhu,

šumu i sve oko šume u detaljima, trenucima i viziji brojnih amatera fotografa vidi sve više ljudi. A izložbe i postoje zbog toga. Zato se i mi vraćamo ovogodišnjoj smotri pre-krasnih fotografija i donosimo još nekoliko radova, a činit ćemo to i ubuduće.

Nudimo, eto, prekrasnu fotografiju leptira iz serije »Od-mor« Mirana Orožima, zatim uradak Gorana Dorića nazvan »Sob« iz serije »Kad se priroda razigra«; tu je »Dalmatinski pejsaž« Borisa Sontacchija te »Jesenski vrtuljak« Željka Ba-čuna. Uživajte!

Odmor

Fotografije putuju...

u šumskom miljeu

Jesenski vrtuljak

Kad se priroda razigra – sob

Dalmatinski pejsaž

broj 130 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/130.pdf · broj 130 godina xi., zagreb, listopad...

Documents