broj td: 15/15 - slunj.hr eleborat.pdf · mostovi preko korane, i preko slunjčice su dio prometnog...

OIB 84458006323

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 1

Broj TD: 15/15 NARUČITELJI: GRAD SLUNJ Trg dr. Franje Tuđmana 12, SLUNJ

GRAĐEVINA: MOST SV. IVANA NEPOMUKA U SLUNJU - RASTOKE

LOKACIJA: Rastoke

KAT. ČESTICA:

NAZIV PROJEKTA: KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT VODITELJ PROJEKTA: mr.sc. Boris Vučić Šneperger, dipl.ing.arh.

AUTORI : mr.sc. Boris Vučić Šneperger, dipl.ing.arh.

SURADNICI: Ivana Gobac, dipl.ing.arh.

Ivo Matić, dipl.ing.arh.

VEKTRA d.o.o. Varaždin

Direktor: mr.sc. Boris Vučić Šneperger, dipl.ing.arh.

Zagreb, studeni 2015.

Ovjera nadležnog tijela

SLUNJ – MOST SVETOGA IVANA NEPOMUKA

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT S A D R Ž A J

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 2

SADRŽAJ 1. Uvod 3

2. Pregled zatečenoga stanja 4

3. Snimka zatečenog stanja 6

4. Arhivsko dokumentacijsko istraživanje 7

5. Povijesni razvoj prostora oko mosta Sv. Ivana Nepomuka i povijesni prikazi mosta

22

5.1. Gradnja mosta 1825. godine 22

5.2. Obnova mosta 1896. godine 28

5.3. Most tijekom 20. stoljeća 30

5.4. O skulpturi sv. Ivana Nepomuka 40

6. Prijedlog smjernica za most Sv. Ivana 45

6.1. Elementi uređenja prezbiterija 75

6.2. Ostali elementi uređenja interieura 83

6.3. Arhitektonski elementi uređenja prostora 92

7. Ostalo - ilustracije 49

SLUNJ – MOST SV. IVANA NEPOMUKA

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT 1. Uvod

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 3

1. Uvod

Na poziv Grada Slunja pristupili smo izradi konzervatorske dokumentacije za most Sv. Ivana Nepomuka u Slunju. Arhitektonsku snimku mosta izradili smo u suradnji s firmom Vektra iz Varždina, koji su na terenu odradili trodimenzionalno skeniranje mosta u rujnu ove godine. Nažalost, u vrijeme snimanja je vegetacija bila još poprilično gusta i intenzivna i neki elementi mosta nisu bili u potpunosti vidljivi pa je na snimku načinjena aproksimacija. Arhivski rad u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu nije dao rezultat. Nisu se pronašli nikakvi korisni podaci u vezi mosta u Slunju. Isto tako smo pokušali istražiti materijal u Arhivu u Karlovcu, ali zbog kratkoće vremena koje smo imali na raspolaganju nismo mogli pretražiti sve fondove koji se odnose na Vojnu krajinu. Jedini podatak koji je jasno definirao gradnju mosta je poznat iz Cjelovite topografije karlovačke Vojne krajine (nažalost opet bez navedenog izvora ili dokumenta) a kojega su prihvatili i drugi istraživači. Zahvaljujemo gospodinu Tomi Butini iz Slunja koji nam je ustupio nekoliko lijepih fotografija mosta koje pokazuju kako je područje Rastoka i Slunja izgledalo tijekom zadnjeg stoljeća u kojem je most sv. Ivana Nepomuka imao značajnu ulogu u organizaciji prostora na ušću Slunjčice u Koranu.


KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT 2. Pregled zatečenog stanja

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 4

2. Pregled zatečenog stanja

Opći podaci o građevini

Opis mosta

Most Sv. Ivana Nepomuka izgrađen je preko rijeke Slunjčice između obala Rastoka i Slunja. Hodna

konstrukcija mosta položena je preko pet zidanih pilona, u smjeru sjeveroistok – jugozapad.

Hodnu plohu mosta od asfalta ograđuje obostrano postavljena ograda od niza vertikalnih stupića

povezanih s tri kontinuirane horizontale bojanih u plavu boju. Na istočnoj strani središnjeg pilona

(babke) nalazi se zidani dodatak koji predstavlja postament na kojega je postavljena skulptura

sveca zaštitnika ovog mosta natkrivena omanjim baldahinom, a na drugoj strani istog pilona

postavljen je visoki čelični stup s rasvjetom.

S jednog i drugog kraja ograda je izvedena kao zidana od pravilnih kamenih klesanaca koji

formiraju ljevak koji utiče u širinu samoga mosta.

Sjeverni (sjeveroistočni) kraj mosta je izveden na nižoj visinskoj koti od suprotnog kraja prema

Slunju. Visinska razlika jednog i drugog kraja mosta je 3,43 metara, a što je posljedica uspona na

samoj prometnici.

Hodna ploha presvučena je asfaltom čija se površina blago povija prema rubovima mosta.

Ograda mosta je načinjena od vertikalnih dvostrukih L profila koji su spojeni zakovicama, i na koje

su postavljene trake plosnog željeza kao ogradne prečke od početka do kraja mosta.

Na sredini istočne strane (ograde) mosta postavljeno je proširenje koje se pretvara u postament

skulpture Sv. Ivana Nepomuka.

Na suprotnoj strani istog pilona postavljen je poligonalni rasvjetni stup, dok je pored njega ostatak

drvenog stupa koji je prenosio električne vodove s jedne na drugu stranu Rastoka.

Na sjevernom kraju mosta, na strani prema Rastokama, nalazi se proširenje koje je nekada bio dio

kolne plohe mosta a danas je radi skraćenja raspona mosta zazidan i pretvoren u prilaz mostu.

Na južnom kraju mosta, na strani prema mjestu, nalazi se proširenje koje se nekad nazivalo

Struga1, i nekad predstavljalo mjesto okupljanja stanovnika. Isto tako jedan raspon mosta je u

obnovi mosta zazidan i pretvoren u pješački prostor pred mostom.

1 1 http://www.hazud.ch/2011/04/kratki-povijesni-pregled-slunjskog-kraja-stanovnistvo-rjecnik-slunjanizama/


KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT 2. Pregled zatečenog stanja

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 5

Neki podaci o mostu

Godina gradnje 1825.

godina obnove 1896., pol. 20. st.

izvorna duljina mosta 74, 80 m – raspon na sedam nosivih pilona

današnja duljina mosta 62,48 m raspon na pet nosivih pilona

hodna ploha položena u smjeru sjeveroistok - jugozapad

dužina hodne plohe 64,22 m

širina hodne plohe 6,0 m

nagib hodne plohe 5,2% odnosno 3,02⁰

visinska kota ulaza na most (Rastoke) 234,05 m nm

visinska kota izlaza s mosta (Struga) 237,48 m nm

visine pilona od 6,85 do 9,40 m

visina ograde 1,0 m (mjereno od asfaltne plohe)

„Postojeće stanje 2

Čelična nosiva konstrukcija sastoji se od glavnih nosača I profila (4 kom. postavljena u uzdužnom

smjeru h=800 mm) preko kojih su poprečno postavljeni čelični nosivi „Zores“ profili. Ograda mosta

izvedena je od plošnog i kutnog željeza.

Most je danas zatvoren za svaki kolno – pješački promet zbog oštećenja i dotrajalosti. Održavanje

mosta je bilo potpuno zanemareno,, pogotovo od kada su izgrađeni novi slunjski mostovi (1955.-

60- g.), te se njegovo današnje stanje može pripisati djelovanju zuba vremena.

Oštećenje je bnilo pospješeno prolazom teških vozila i tenkova za vrijeme srpske okupacije od

1991.-95. g. Kolovozna površina koju čini asfalt i betonksa ispuna, jako je oštećena i na nekoliko

mjeta vide se potpuno korozijom izjedeni „Zores“profili. Pretpostavlja se da su i I profili zbog zuba

vremena dotrajali i nisu više sigurni za korištenje. Ograda je deformirana i ne zadovoljava

sigurnosne norme. Kip sv. Ivana Nepomuka nije na izvornom mjestu, tj. nalazi se u dvorištu crkve.

Kameni stupovi obrasli su u raslinjstvo.“

2 Tekst iz Idejnog rješenja rekonstrukcije starog mosta preko Slunjčice, 1995. g. autor: Stjepan Roščić, dipl.ing.građ.


KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT 3. Snimka zatečenog stanja

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 6

3. Snimka zatečenog stanja

3.1. Tlocrt mosta

3.2. Uzdužni presjek D-D

3.3. Poprečni presjek A-A

3.4. Pogled B-B

3.5. Poprečni presjek C-C

3.6. Poprečni presjek E-E

3.7. Poprečni presjek F-F

3.8. Pogled s jugozapada


KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT 4. Arhivsko-dokumentacijsko istraživanje

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 7

4. Arhivsko-dokumentacijsko i povijesno istraživanje

Na utoku rijeke Slunjčice u Koranu, na predjelu bogatim vodom i slapovima tijekom povijesti se formirala naseobina specifičnih karakteristika. Predio je nazvan Rastoke. O važnosti ovog dijela svjedoči i gradnja utvrde koja je kontrolirala ovo područje. Na ovom području su se križali povijesni putovi. Od sjevera je vodio put preko Krnjaka, Veljuna, Gornjeg taborišta, na Rastokama je prelazio Koranu, te pored utvrde Slunj nastavljao dalje prema Rakovici, Drežniku i dalje na jug. Od strane Tounja (Kukače) put je vodio preko Primišlja do starog naselja Slunj3, te preko Rastoka i pored utvrde spajali s već spomenutim putom za Rakovicu ili dalje prema Bosni (Cazin). Put koji se od Primišlja direkno spuštao prema Rastokama prelazio je mostom Sv. Ivana Nepomuka, a iz naselja Slunj se put spuštao preko i danas postojećeg mosta podno frankopanske utvrde i spajao s glavnim putem prema jugu. Rastoke su bile zanimljive zbog mlinova, te ubiranja raznih poreza i mostarine za prolaz robe koje je naplaćivao feudalac (Frankopani, poput modruške, frankopanske ceste na kojoj su ubirali tridesetnicu), a u naselju (Slunju) se održavala prodaja robe na koju su se opet naplaćivala daća. Mostovi preko Korane, i preko Slunjčice su dio prometnog tkiva grada, te su tu bili, gotovo bismo mogli reći, oduvijek. Srednjovjekovna državina Frankopana, ne samo slunjske grane, nego i ostalih odvjetaka, nastojala je organizirati prostor od zaleđa Dalmacije uključujući sjevernu Hrvatsku i zapadnu Slavoniju u snažnu formaciju s razvijenom trgovinom, prometom i feudalnim ustrojem. Nažalost, osmanlijska ugroza je krajem 15. a pogotovo u 16. stoljeću značajno utjecala na promjenu rubnih frankopanskih prostora u krajeve kojima je primarna vojna funkcija obrane. Tada i sama kraljevina stupa na scenu organizirajući obranu rubnih prostora monarhije u Vojnu krajinu u kojoj se gotovo gubi ekonomski i privatni značaj. Tijekom slijedećih tristotinjak godina će ovaj prostor biti organiziran po vojnom ustroju, kako bi danas rekli – kao granični prijelaz, a tek nestankom ratnih opasnosti s istoka krajem 17. i početkom 18. stoljeća se na ovom prostoru može organizirati kakav-takav mirnodopski život Tako promjene u razvoju grada Slunja pratimo na povijesnim grafikama i prikazima od sedamnaestog stoljeća, te katastarskim kartama od polovice osamnaestog stoljeća, pa sve do danas. Prije gradnje mosta na Korani i čini se kasnije Slunjčici putevi su prelazili preko rijeka na mjestu

gdje su gazovi bili najpogodniji. I na grafici s prikazom Rastoka4 prikazani put nam sugerira njegovo

spušištanje u kanjon rijeke da bi poslije prijelaza korita penjao na kopnenu trasu.

Nažalost, Giovanni Pieroni, Stierov prethodnik, koji je početkom sedamnaestog stoljeća obilazio

Vojnu krajinu i marljivo dokumentirao utvrde radi prijedloga njihovog poboljšanja, nije otišao u

Slunj, pa nemamo njegov prikaz. Najstariji prikazi Rastoka i Slunja jesu Stierovi prikazi iz polovice

17. stoljeća.

3 Naselje Slunj se razvilo na blagoj padini prema hrptu okrenutom prema staroj utvrdi, uz nekadašnji samostan i crkvu

sv. Trojstva. Tu se kroz povijest formirao trg, prostor na kojem su se održavali sajmovi i sl. Od Samog naselja u se putovi spuštali preko rijeke Slunjčice i preko dva mosta spajali s Rastokama i utvrdom. 4 HDA



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 8

Prvi pogled na slunjsku utvrdu i Rastoke je pogled sa sjeveroistoka. U prvom planu su Rastoke na

kojima nisu prikazani miti mlinovi, niti prijelazi, niti putovi, pa niti mostovi. Čini se da je Stieru bila

najvažnija utvrda, što je bilo bitno radi projektiranja obrambenog prstena - bedema oko postojeće

utvrde. To je u kasnijim prijedlozima pojačanja obrambenog sustava i nacrtano.

I drugi Stierov prikaz Slunjske utvrde prikazuje okolni krajolik, ovaj puta s brda Svetice (Svih svetih)

s jugozapada. Na lijevom rubu grafike je prikazano ušće Slunjčice u Koranu, ali opet bez detaljnijih

prikaza Rastoka.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 9

Tridesetak godina nakon Stiera J. V. Valvasor donosi prikaz Slunja u svom djelu Slava Vojvodine

Kranjske.

Nešto kasnije, 1730. godine A. M. Weiss prikazuje ponovno Slunjsku utvrdu u svom ambijentu.

Pogled na utvrdu je s jugozapada, opet s pozicije nekadašnje kapele Svih svetih. Rastoke nisu

vidljive.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 10

1746. godine Schilingerov prikaz Slunja pokazuje izgrađeni most preko Korane. Put se od mosta

vidljivo nastavljao pored utvrde. Da li se dalje promet isključivo odvijao pored utvrde i preko mosta

preko Slunjčice pa kroz stari Utvrđeni Slunj i dalje preko brda Svetice (Galge) prema Primišlju

nismo sigurni. Ukoliko nije bilo mosta, postojao je gaz – prijelaz preko rijeke na najpogodnijem

mjestu.

Krajem 18. stoljeća, 1789. godine, Belazar Hacquet u djelu Oryctographia Carniolica, sv.4. Slunj-Rastoke donosi pogled na Slunj kojemu su u prvom planu Rastoke, kako ih je vidio s brda pored Gornjeg Taborišta. .



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 11

Ova grafika kao da je bila predložak za drugu, kasniju grafiku Slunja, nastalu oko 1840. godine. Ovaj prikaz je narisao Josef Escher.5

Na mrežnim stranicama Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu nailazimo na lijepu grafiku Rastoka u Slunju, nažalost bez godine i bez autora.6

5 Prikaz Rastoka, oko 1840. godine, Escher, Josef. MUO

6 Prikaz slapova na Rastokama. Bez godine (19. st.), Digitalni Arhiv, Arhinfo,



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 12

POVIJESNI PREGLED PROSTORA Srednji i Novi vijek Na prostoru Slunjskog kraja ili Slunjskog okružja, kako ga stručno naziva Dragutin Hirc su stare hrvatske župe Drežnik i Modruš. Tu se u starini dodiruje i poklapa jedna s drugom Panonska i Primorska Hrvatska, a od vremena narodnih vladara do sada Slunjsko okružje sačinjava dio središnje Hrvatske, u kojoj su se odvijali brojni sudbonosni događaji za hrvatski narod: 1070. godine Zvonimir kao ban Slovinja (Slavonije) osniva Slovinj Grad s crkvom i samostanom Svetog Trojstva, o čemu pišu Breier i Maretić, a Šišić potvrđuje postojenje Slunja oko 1070. U susjednoj Petrovoj gori 1097. odigrala se je poznata bitka između Hrvata i Mađara sudbonosna za Hrvatsko-Ugarsku uniju od 1102-1918. godine. Od 1185. do 1578. Slunjski okružje i Slunj u njemu je u vlasništvu knezova Krčkih, kasnije prozvanih Frankopana – loze Slunjske i Cetinske Značajniji razvoj na prostoru Grada započinje 1323. godine kada je kralj Karlo Robert darovao kao nasljedni posjed čitavu Drežničku županiju obitelji Frankopana. Frankopani su za potrebe vladanja tom novodobivenom zemljom izgradili dva središta – gradove Tržac na Korani i Slunj na Slunjčici. Slunj se prvi puta u pisanim izvorima spominje 1390. godine kao već utvrđeni grad, a 1409. godine spominje se i naselje, odnosno trgovište Slunj izgrađeno na suprotnoj strani kanjona Slunjčice. Ovako je prostor oko Slunja izgledao u drugoj polovici 16. stoljeća.

llyricvm Ioan. Sambvcvs Ortelio, Viennae [s.n.] 25. Octob., 1572.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 13

Slunj je bio mjesto na samoj granici prema Osmanskom carstvu. Nesigurna situacija pograničnog

mjesta u stalnom strahu od razaranja. Slična situacija je i nešto kasnije, polovicom 17. stoljeća na

karti Austrougarske monarhije Martina Stiera.

Stierova karta Austrougarske, detalj 7

Vojna uprava i vojna posada kojoj su servis bili razni obrtnici u vojnoj službi nije zahtijevala

posebne putove osim onih kojima se vršila opskrba iz okolnih mjesta (primjerice opskrba kruhom

iz Tounja – Tounjska peć).

7 Krmpotić



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 14

Postosmansko razdoblje Razvoj prostora i prometa se značajno ubrzao nakon potpisanog mira 1699. godine. Kao i uvijek prostor koji je opustošen i neaktivan, trebalo je povezati s ostalim dijelovima monarhije prohodnim cestama i putovima.

Carte Du Royaume De La Croatie ...particuliere defense du Generalat de Carlestat dans le 1716 et renoweles 1717. Organizirani prijevoz poštanskih pošiljaka i putnika bio je vrlo bitan za državu, a obavljali su ga vlasnici pošta, Postmajstori. Nakon podržavljenja pošte 1722. god. država je počela organizirati prijevoz pošte i putnika. Prva cesta koja se počela graditi 1726. god. bila je Karolinška cesta (Karlovac - Rijeka) koja je spajala unutrašnjost Hrvatske s morem. Ta se cesta zvala i Poštanska cesta. Drugi cestovni pravac prema moru, Jozefinska cesta Karlovac - Senj, počinje se graditi 1744. god.8 To je i bila strategija Beča – povezati sve krajeve carstva kvalitetnim cestama kako bi se omogućio promet roba i ljudi. U tom smjeru su započeti veliki poduhvati u gradnji cesta kao to su Karolina (1726.-1728.), Josefina (1759.-1775.), Lujzijana (1803.-1811.) itd. 8 Prof. dipl. ing. Stjepan Szavits-Nossan, sz IV., 137 - 150



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 15

Poznata je pritužba Josipa II na užasno stanje cesta (halsbrecherisch und unwandelbar) Karlovačkog generalata u vrijeme njegovog izviješća (1775).9

Prikaz Slunja na karti iz oko 1740. godine10, detalj.

9 u Graf R. Khevenmueller-Metsch i H. Schiitter eds. Aus der Zeit Maria Theresias. Tagebuch des Fuersten Johann

Khevenmueller-Metsch, kaiserlichen Obersthofmeisters, 1742-1776, 8 vols, Vienna (1907-72), v. VIII.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 16

Francuska vlast u Hrvatskoj započela je 1806. godine, a potrajala je do Napoleonova sloma u Rusiji 1813. kada ona nepovratno prestaje. U cilju što bolje organizacije i upravljanja novim teritorijem nastojalo se cestovno povezati unutrašnjost pokrajine i sagraditi cestovne veze sa sjevernom Hrvatskom, a dijelom i s Bosnom i Hercegovinom. Izgradnja cesta vjerojatno je uslijedila iz vojno-strateških interesa (s obzirom na pomorsku blokadu Jadrana od strane Engleske i Rusije), ali su se one isto tako koristile i u gospodarske svrhe pokrajine. Radove je organizirao novoimenovani civilni upravitelj general Marmont. Za vrijeme Francuske vladavine dat je značajan poticaj razvitku gospodarskih aktivnosti, a pored toga značajno je podignut nivo infrastrukture koja je prije svega građena za potrebe vojske – ceste, mostovi, magazini i slični vojni objekti. Brojne su aktivnosti i građevine iz tog vremena koje su poznate i na području Slunja, primjerice Napoleonov magazin. Sigurno da se radilo i na cestama oko Slunja. Uz redovno korištenje postojećih putova, radili su se i novi prema Bosni.11 Iz tog vremena datira most na rijeci Korani, vojni magazin, nova cesta do Lađevca i dalje preko Furjana do turske granice.12 Tijekom francuske vladavine vratilo se i starosjedilačko stanovništvo u okolicu Slunja nakon što su krajišnici pod vodstvom maršala Marmonta 1810. godine potisnuli Turke na istok i učvrstili novu graničnu liniju novim graničnim čardacima i stalnim stražama. Na hrvatsku je strnu tom prilikom prešlo i oko 800 pravoslavaca koji su se trajno naselili u okolici Slunja. Maršal Marmont sa stručnjacima je došao u Slunj radi skupljanja i prerade žitarica i drugih poljodjelskih proizvoda za potrebe Napoleonove vojske na europskim ratištima, napose u pohodu na Rusiju. Da bi mogao ostvariti svoj plan, prihvatio se je važnih poduhvata kao što su primjerice: agrarna reforma, izgradnja prometnica, uvođenje radne obveze, školstvo, vojačenje dobno sposobnih muškaraca za Napoleonove ratove… Za realizaciju svojih planova maršal Marmont se je oslanjao na stručne i pouzdane ljude, pretežno domorodce. U Slunju su to bili napose: Cindrići, Kovačevići, Lalići, Lovrenčići, Neralići, Obajdini, Paulići i Štefanci…13 S tom svrhom, oslonca na stručne ljude zadužio je maršal Marmont građevinskog inženiera Niklausa Haslera i građevinskog stručnjaka Louisa Samsona za izgradnju: žitnog magazina, izgradnju mlinica na slapovima Slunjčice u Rastokama, za izgradnju ceste prema Turskoj Bosni radi dopreme žitarica i za osuvremenjivanje svih dotadašnjih cesta. Ta brza cestogradnja, ne samo u Slunju, nego u čitavom dijelu Hrvatske, koji je pripadao Ilirskim pokrajinama dojmila se naroda, koji je skovao rečenicu: „Marmont je zajašio konja i rekao: „Neka se sagrade ceste“, a kad je sjašio, ceste su bile gotove. Tako je bilo i u svima gradnjama, koje su se u Marmontovo vrijema odvijale kvalitetno i vrlo brzo za razliku od puževske sporosti iz vremena austrijske vladavine u Hrvatskoj vojnoj krajini i drugdje. Takoreći preko noći izgrađen je iz kamena žitni magazin u Slunju, najveća

10

as Koenigreich Bosnien, und die Herzegovina [Rama] samt den angraenzen den Provinzen von Croatien, Sclavonien, Temesvar, Servien, Albanien, Ragusa, und dem Venetianischen Dalmatien, Muller, Franz Ignaz 1700-1745 11

http://www.hazud.ch/tag/marsal-marmont/: „Brojne ceste, bilo posve nove ili osuvremenjene bivše ceste u Slunjskome okružju potječu iz vremena Marmontove vlasti: Bosanska cesta (danas zvana Lađevačka cesta), današnja Stara cesta u Slunju, stara Karlovačka cesta preko Cvitovića i Crnog Vrela, Ogulinska cesta, koja je nekon gradnje nove Ogulinske ceste postala poljska cesta i vodi kroz Grabarje, cesta prema Rakovici kroz Popovce i Broćanac i dalje prema Lici i Dalmaciji…i brojne lokalne prometnice. Građene su neke javne zgrade (zgrada Općinskog poglavarstva, kasnije hotel Franje Kovačevića, zatim obiteljske kuće (Haslerova četverokutna građevina (srušena i preinačena iza Prvog svjetskog rata), četiri Kovačevićeve kuće, dvije Lovrenčićeve, suvremene staje za stoku, pojate (Hazlerova, Lovrenčićeva, Neralićeva i Skukanova…)“ 12

isto. 13

isto



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 17

građevina u tom dijelu Hrvatske. Izgrađene su, uz već postojeće brojne mlinice u Rastokama, ciglana u Novom Selu, zgrada škole na Mostacu.14 Nakon kratkotrajne francuske vlasti, Austrija ponovo preuzima područje Vojne krajine. Nakon povlačenja Francuza ponovno je uspostavljena apsolutistička austrijska vladavina koja je stanovnike s ovih prostora i nadalje koristila za potrebe službe u carskoj vojsci koja je za interese Austrijskog kolonijalizma ratovala diljem Europe. Za potrebe očuvanja vlasti i kontrole prostora održavana je i obnavljana infrastruktura u prvom redu ceste, građene su civilne ustanove i škole pod austrijskom upravom.

Najvažniji novi cestovni pravac je krajiška cesta sagrađena 1825. godine koja je iz pravca

Karlovca dolazila kroz kanjon Korane, prolazila kroz Rastoke i Slunj, preko brežuljka Svetice, dalje prema jugu. Ta je cesta imala magistralni značaj koji je zadržala sve do danas i presudno je utjecala na daljnji razvoj Grada Slunja. 15 Slunjska utvrda izgubila je značenje kao vojna utvrda i od početka 19. stoljeća je napušten i neprestano propada. U to su se vrijeme već formirala sve mjesta i sela sa zaseocima koja i danas egzistiraju na području grada Slunja. Julije Fras piše: Kada je turska granica dopirala dovde, tu je bio i konlumačni ured. Nadalje, tu se vidi lijep žitni magazin i prekrasan slap. Ovdje je Slunjčica, preko koje vodi krasan, 1825. sagrađen most, sužena stjenovitim obalama i ruši se u Koranu istim okomitim smjerom, niza stijenu visoku 10 do 15 hvati. Nekoliko hridi, koje se izdižu djelomice u samome slapu a djelomice na njegovu rubu, dijele slap u 13 vodopada, koji se doimaju snažno, osobito kada je voda visoka i kad se stvaraju oblaci pare u kojima se sunce odrazuje prekrasnom dugom. A gore, pred samim slapovima, zrcali se voda zasijana s 30 mlinova. Formalno uspostavljanje Ličke ceste broj 1. je bilo zapravo potvrđivanje odnosno uključivanje

postojećih putova u službenu prometnu mrežu carstva čime je gradnja infrastrukture kao što su i

mostovi bila u rukama države.

Prema karti cesta Vojne krajine iz 1830. godine16 imamo slijedeću situaciju:

14

isto 15

http://www.slunj.hr/grad/povijest.htm 16

http://mapy.mzk.cz/en/ostatni-sbirky-v-mzk/sbirka-starych-map/vychodni-a-jizni-evropa/#001065299 - Strassen-Karte der Croatischen Militair-Grenze, Unknown author, Publishing Details: [Wien : K. k. Generalquartiermeisterstab, 1830?]



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 18

Strassen-Karte der Croatischen Militair-Grenze, Wien- K. k. Generalquartiermeisterstab, 1830

detalj

Lička cesta broj 1 vodi preko Veljuna kroz Slunj i dalje prema Rakovici ima glavni odvojak prema

Bosni (kroz Cetin) na području Gonjeg Taborišta. Ostalu su sporedne ceste. Dužina Ličke ceste broj

1 jest 229 km i smjer joj je: Karlovac – Krnjak – Slunj – Plitvice – Korenica – Udbina – Gračac –

Obrovac – Knin. Kako govore podaci izgrađena je krajem 18. stoljeća17.

17

Usp. http://www.pfri.uniri.hr/knjiznica/NG-dipl.TOP/195-2014.pdf: Slobodan Mamula: Zznanstvene paradigme u valorizaciji hrvatske cestovne baštine, diplomski rad, Sveučilište u Rijeci Pomorski fakultet u Rijeci, Studij: Tehnologija i organizacija prometa Rijeka, rujan 2013. str.63



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 19

Vidimo da most preko Slunjčice u Slunju nije bio u prisutan u trasi glavne ceste. Trasa glavne ceste

je bila na s istočne strane Slunjčice.

Značajniji razvoj ovog prostora, poglavito nakon reorganizacije Vojne krajine posebno naglašava

središnju ulogu administrativnog sjedišta vojnih vlasti. Slunj je podignut na rang pukovnije. U

samom Slunju u nekoliko se navrata popravlja utvrda, obnavlja se naselje na dugoj strani rijeke

stvarajući jezgru urbanog naselja formiranu u srednjem vijeku. U ovo vrijeme formiraju se jezgre

gotovo svih današnjih naselja, značajno se povećava stanovništvo što dovodi i do intenzivnije

izgradnje na cijelom prostoru. Ruralno stanovništvo živi organizirano u specifične obiteljske

zajednice - seoske zadruge koje su bile dužne u svakom trenutku dati određen broj vojnika koje su

sami opremali za ratne prilike. U ovo vrijeme započinje i značajniji razvoj gospodarstva s

mlinarenjem kao najznačajnijom djelatnošću. To je vrijeme kada su u Rastokama (mjestu na utoku

Slunjčice i Korane) izgrađeni prvi mlinovi. Rastoke s vremenom postaju vlažan mlinarski centar za

čitavu regiju.

Time je dobra cestovna povezanost bila od presudnog značaja.

Iz 1870. godine datira najranija fotografija mosta Sv. Ivana Nepomuka. Fotograf je Ivan Standl. Fotografija je objavljena u fotografskom albumu Fotografijske slike iz Daklmacije, Hrvatske i Slavonije, objavljen 1870. godine.18 Popratni tekst uz fotografije Rastoka napisao je Ivan Tkalčić i on glasi:19

„ P a d S l u n j č i c e u K o r a n u k o d S l u n j a H a q u e t , pisac oriktografije kranjske reče još g. 1789., da je vidio vodopad rieke R a j n e i

preko dvjesta drugih povećih vodopada, pak da nijedan slikovnom ljepotom nije ravan r a z t o k a m S l u j i n č i c e .

S l u j i n č i c a , ili S l u j i š n i c a izvire na sat hoda od Slunja prema jugu iz stiene i teče vijugajući se medju klisurami prilično suženim koritom. Niže S l u n j a razmakla se draga

18

http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/IvanStandl/index.htm 19

http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/IvanStandl/SlapoviSlunjcice.htm



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 20

a S l u j i n č i c a raztječe se po položitu stienju u širinu i nešto plitkoćom snizujući se, nešto opet starijim i stanovitijim krševom uklanjajući se tvori nebrojene otočiće, razgranjuj e se na više potočića i juri preko sadrena kršja prevaljajući kadšto kamenite zapreke, te strmoglavljuje se na 23 mjesta niz strme klisure u K o r a n u , koja u nizu od iztoka k zapadu tekući preprečuje S l u j i n č i c i pravac te ime joj i vodu guta i svojimi valovi zatomljuje.

Nekoliko većih a množina malih slapova padajući niz mrko stienje pričinja ti se sukljanjem biela nesgukana sniega ili pšenična paspalja iz nebrojenih kamenitih priedora, koje tu i tamo prikriva zeleno grmlje.

Naš Tkalčević prispodablja u svom „ P u t u n a P l i t v i c e “ slunjske raztoke ogromnoj rimskoj „ F o n t a n i T r e v i “ , i veli, da se ljepota toga divnoga prizora svejednako pomladjuje, budući zemljište sve to više raste a tim se i zapreke uzvisuju, preko kojih raztoke provaljuju u K o r a n u .

R a z t o k e , tako narod zove te slapove, prikazuju se tim ljepše, što su S l u n j a n i pohvatali pojedine potočiće i sagradili iznad njih svoje ž l i č a r i c e i s t ù p e (Walkmühlen), od otočića načinili si male vrtiće, te tako — s i l i c e t p a r v a c o m p a r a r e m a g n i s — na raztokah vidiš male M l j e t k e , kojim to ime po etimologiji to više doliči, što se tamo dan i noć sbilja melje; a čitavomu selu mlinova na vodi, gdje se može vazda mljeti, nebi krivo bilo da se reče: to su mali M l j e t c i .

Polaze li M l j e t c i i od H e n e t a ili V e n e t a , opet će mi slika pristati; jer ja tvrdim, da po starinskom načinu pisanja: „ S l o u i n “ nije ništa drugo, već S l o u i n , a S l o v i n č i c a da je nekadašnja Slovinčica ili Slovinštica.

Ako su pak Slovinci i Veneti jedni te isti, opet nepogrešujem veleći, da su raztoke mali M l j e t c i , samo bi želio, da se one kukavne sgradice pretvore u liepe zidane mlinove s crljenimi krovovi, a da se na mjesto onoga drvenoga mosta nadS l u i n č i c o m sagradi od kamena krasni most, makar i nebio „ p o n t e R i a l t o “ , al da ipak bude na početku raztoka umjetnički nakit dnu, kad s desnoga koranskoga briega na raztoke gledaš.

Svih sedam * svjetlopisnih slika pohvatao naš umjetnik s desnoga koranskoga briega, pa opet nevidiš cjelovita divna prizora, nevidiš vrletnih stiena Pokoranja, nevidiš duboke dubine, u koju se slapovi strmoglavljuju, nečuješ búka slapova ni luparanja stûpâ, ni vesele pjesme S l o v i n j a n a , koji se sad po tudjoj volji S l u n j a n i zovu.

Nije druge, već kazati, da svakomu našincu srdačno želimo sgodu i priliku, te da dodje sâm vidjeti, što mu ove liepe slike prikazuju.

Medju Š t e f a n č e v i m i S k u k a n o v i m mlinom koranski je most, iza kojega još jedan poveći slap neprestance sopoće i suklja, kano da ga vreteno tjera, a ono ga samo toliko obustavlja, da većma šûmi.

S koranskoga mosta još se liepo vide slapovi, a kako se staneš penjati do mosta preko S l u i n č i c e , zamaknu namah slapovi, samo im još čuješ sopot; a sa sluišničkoga mosta vidiš samo raztoke a nevidiš nijednoga slapa.

U S l u i n č i c i ima osobito dobrih pastrva, i voda joj je hladnija od koranske. Gradina S l u n j ili S l o v i n i samo nekoliko kuća na desnom je briegu S l u i n č i c e , a izpod

gradine ima opet mostić, koji sastavlja oba briega. Grad je bio Frankopanski, kašnje stan pukovnika slunjskoga, sad ga vrieme očevidno razgradjuje i po malo obara.“



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 21

Ivan Standl, fotografija Slunjčice i Rastoka, 1870., Album: Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i

Slavonije, HDA


KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT 5. Povijesni razvoj prostora oko mosta Sv. Ivana Nepomuka

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 22

5. Povijesni razvoj prostora oko mosta Sv. Ivana Nepomuka i povijesni prikazi

mosta

1. Gradnja mosta 1825. godine

Katastarske mape Slunja20 koje su izrađivane od polovice 18. st. pa do početka 20. stoljeća, jasno

pokazuju kako se razvijao prostor Rastoka, odnosno kako se mijenjala prometna situacija oko

Slunja.

Na prvom premjeru znanom kao „Jozefinski premjer“ nastao u razdoblju između 1764. i 1784.

godine21 vidimo da je samo naselje prikazano prilično vjerno, sa svim pojedinačnim zgradama i

infrastrukturom. Na uvećanom prikazu vidimo kako je prikazan prijelaz – most preko Slunjčice na

mjestu današnjeg mosta Sv. Ivana Nepomuka.

20

http://mapire.eu/en/about/ 21

http://mapire.eu/en/map/fms-karlovac/?zoom=16&lat=45.11375&lon=15.58701



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 23

Evidentno je na ovim prikazima da su postojali trasirani povijesni putovi kroz Rastoke onako kako

postoje i danas. Samo naselje Slunj je još uvijek koncentrirano uz povijesnu jezgru naselja oko

crkve i nekadašnjeg samostana, te par kuća na brdu Svetica.

U to vrijeme, kako vidimo, već postoje mostovi i preko Korane i preko Slunjčice. Vrlo vjerojatno da

su to bili drveni mostovi kakve viđamo na starijim grafikama. Da li je u to vrijeme već postojala

skulptura zaštitnika mosta (svakako ne ova željezna koja postoji danas), ne znamo.

Kako je područje Rastoka izgledalo u naravi vidimo na grafici iz 1789. godine. Uz lijevi rub grafike

vidimo i drveni most koji je vodio najvjerojatnije preko Korane. možemo pratiti put koji ide od

koranskog mosta prema kaštelu, a čini se da možemo pratiti i put koji je preko mostova vodio i

prema brdu Svetica, odnosno prema naselju.

Na prikazu pored brojnih mostova koji su prikazani ne možemo jasno prepoznati most sv. Ivana, a što ne znači da na tom mjestu nije postojao nekakav most.

Na kasnijem katastarskoj karti, na karti Franciskanskog premjera izrađivanom u periodu od 1806.

do 1869. godine22 možemo jasno prepoznati novoizgrađeni most sv. Ivana Nepomuka.

Prema Frasovim navodima most je građen 1825. godine. Ovaj je most na trasi tada formirane

glavne prometnice za Liku. Jasno su vidljivi karakteristični istaci zidanih pilona na bočnim stranama

mosta.

22

http://mapire.eu/en/map/mkf_hrv/?zoom=16&lat=45.11941&lon=15.59029



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 24

Tako možemo pretpostaviti da je most sv. Ivana Nepomuka izgledao vrlo slično kao i mostovi u drugom dijelu carstva, na području koje je bilo pod kontrolom vojne uprave i njenih inženjera. T

Stara fotografija mosta (razglednica) u Gornjem Šeheru, odnosno Banjaluci, preko Vrbasa, pokazuje kako je mogao izgledati i most Sv. Ivana Nepomuka u Slunju. Drvena konstrukcija položena na zidane pilone s drvenom ogradom i kosnicima za smanjenje raspona je očito bila često u uporabi na području Vojne krajine i njenog utjecaja.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 25

Na slijedećem katastarskom premjeru, u drugoj polovici 19. stoljeća, poznatom pod imenom Francisko-Josefinski premjer(1869-1887. godine), oko mostova se situacija nije promijenila. Naselje je u razvoju, a nastale su nove kuće.

Pa tako i na katastarskom premjeru iz 1911. godine imamo sličnu situaciju kao onu s kraja 19. stoljeća.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 26

Na katastarskom planu iz 1864.-65. godine23 imamo vrlo preglednu sliku područja Rastoka, te putova i mostova kojima su Rastoke povezane. Jasno je vidljivo da most Sv. Ivana Nepomuka drven i da stoji na proširenim pilonima (bapkama). Ima ih pet.

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu pronađen je sudski spis iz 1884. godine kojem je

predmet spora rušenje kuće odnosno dvorišta Franje Kovačevića na trasi planirane ceste koja vodi

23

HDA Zagreb, kutija…fasc 684-79 sv.10-8, god. 1881-1884. Isto na web stranici http://mapire.eu/en/map/mkf_hrv/?zoom=16&lat=45.11941&lon=15.59029



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 27

od mosta sv. Ivana Nepomuka uz zapadnu stranu kanjona Slunjčice prema mjestu. To je trasa

današnje ceste.

U spisu se nalazi i Položajni nacrt za cestogradnju u Slunju (…) odnosno područja na kojem se

jasno vidi način odvajanja nove ceste od mosta (predio zvan Struga).

S kraja 19. stoljeća datira i najranija poznata fotografija mosta u Slunju koju je načinio Standl.

Na fotografiji je vidljiv most s hodnom/voznom konstrukcijom izvedenom od drveta. Konstrukcija

je položena na kamene pilone. Osnovna konstrukcija se sastoji od niza udužnih greda većeg

presjeka položenih na zidane pilone. Da im se smanji raspon postavljeni su kosnici koji su

postavljeni pod kutom od 45 stupnjeva. Na donjem kraju su upeti u kameno ziđe pilona, a gore se

tesarskim spojevima učepljuju u uzdužne nosive grede. Vidljivo je da su ovakvi kosnici postavljeni

od drugog do predzadnjeg polja (raspona) mosta. Na rasponima uz krajeve tih kosnika nema. Ima

sedam zidanih pilona zidanih od pravilno klesanih kamenih blokova. Temeljna stopa pilona24 pri

24

Zidani nosač mosta, pilon, naziva se „bapka“.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 28

dnu je šira od središnjeg dijela koji se blago sužuje prema vrhu, a na mjestu gdje se postavljaju

drveni kosnici, za jednu stepenicu se piloni još više sužavaju.

Na uzdužnu podkonstrukciju su poprečno na smjer mosta postavljene sekundarne grede. Na

određenom rasponu (npr. svaka četvrta greda) se prepušta van rubova mosta kako bi mogla

prihvatiti kosnike koji pridržavaju drvene stupce i ogradu mosta. Sama hodna / vozna ploha je

sačinjena od udužno položenih planjki. Da li je bio posložen još jedan red poprečno položenih

planjki možemo samo nagađati.

Nad središnjim pilonom, kako se dobro može raspoznati na fotografiji, u liniji istočne ograde,

dograđeno je postolje najvjerojatnije za skulpturu Sv. Ivana Nepomuka koji je titular i zaštitnik

mosta.

Nije moguće potvrditi da je bila postavljena upravo ova skulptura sv. Ivana Nepomuka koja je

postavljena i danas.

Ubrzo, kako nam govore podaci, 1896. godine dolazi i do temeljite rekonstrukcije vozne plohe mosta.

2. Obnova mosta 1896. godine

Godine 1896. drvena konstrukcija mosta – pomost zamijenjena je željeznom konstrukcijom, koja

postoji i danas. Na željeznu konstrukciju je stavljena drvena hodna – vozna ploha.

Osim zamjene hodne konstrukcije, zazidani su prvi rasponi mosta, s obje strane tako da su slobodni

ostali samo središnjih pet pilona (bapki).



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 29

Lijeva fotografija je isječak Standlove fotografije iz 1870. godine, a desno je isječak s fotografije iz prve

polovice 20. stoljeća, na kojoj su crvenim linijama označene konture zazidanih dijelova.

Tom prilikom restauriran je stari kip Svetog Ivana, koji je dotada stajao na mjestu ispred mosta

zvanom Struga i postavljen je uz željeznu ogradu na središnju babku – stup mosta. Još i danas podsjeća

na tu staru lokaciju izreka: „Rastočani se sastaju na Strugi kod Svetog Ivana“.25

Fotografija mosta iz prve polovice 20. st.26

25

http://www.hazud.ch 26

http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=698472



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 30

3. Most tijekom 20. stoljeća

Nakon 1945. počinje rekonstrukcija i gradnja novih cesta sa suvremenim kolnikom, kao što

su Jadranska magistrala, cesta Bregana–Zagreb–Lipovac, Karlovac–Rijeka, Karlovac–Plitvice–

Karlobag. 27

Most preko Korane je zamijenjen 1944. godine. Tada je dovezen stariji željezni most koji je

postavljen na raspon od prilaza mostu sa sjeverne strane do drugog pilona (sjeverniji pilon je

uklonjen), a od drugog pilona koji je bliže Rastokama nastavlja most s drugačijim tipom

konstrukcije.

Nedavno je izvedena rekonstrukcija ovog mosta preko Korane28.

I most Sv. Ivana Nepomuka je doživio promjene, odnosno osuvremenjivanje nakon rata.

Tada je zamijenjena drvena hodna konstrukcija, pa je na željeznu konstrukciju mosta s kraja 19.

stoljeća postavljen novi kolnik koji je asfaltiran.

27

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11335 28

http://www.slunj-crkva.hr/news/news_item.asp?NewsID=4146



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 31

Most je kao takav funkcionirao sve do gradnje „novih“ mostova preko Korane i Slunjčice koje je

projektirao ing. K. Tonković. Novi su mostovi građeni krajem pedesetih i početkom šezdesetih

godina 20. stoljeća. Na tračnoj snimci Slunja je vidljivo kako je nova prometnica s novim

mostovima značajno promijenila funkcioniranje i organizaciju nekadašnjih Rastoka i prostora

samog grada Slunja.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 32

Ovdje donosimo i nekoliko fotografija mosta Sv Ivana Nepomuka iz 20. stoljeća. 29 Ove sjajne fotografije su iz perioda prve polovice 20. stoljeća, prije gradnje novih (Tonkovićevih) mostova preko Korane i Slunjčice. Niz fotografija ilustrira stanje mosta.

Fotografija sa sjeveroistoka.

Na sredini mosta vidljiva je baza postamenta na kojoj je stajala skulptura sv. Ivana Nepomuka.

29

Fotografije su iz foto arhiva gospodina Tome Butine, na čemu mu zahvaljujemo.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 33

Rijetki prikaz mosta na fotografiji koja je snimljena s jugoistoka.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 34

Fotografija sa sjeverozapadnog položaja, poput starih grafika M. Stiera i A.M. Weissa.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 35



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 36



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 37

6.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 38

Fotografija mosta iz 1956. godine. Nakon gradnje dvaju novih mostova koje je projektirao inženjer Tonković formirana je nova trasa

prilazne ceste Slunju koja je zaobišla Rastoke i promet usmjerila direktno s nove ceste kroz središte

Slunja.

Nekadašnji glavni put od Gornjeg Taborišta vodio je kroz Rastoke preko mosta na Korani i preko

mosta sv. Ivana Nepomuka na Slunjčici do Slunja Starom cestom.

Nova trasa ceste od Karlovca do Slunja preko Nikšića preko Korane dobila je vijadukt elegantno

dizajniran koji se nastavljao na novi lučni most preko Slunjčice i dalje u centar Slunja, ostavljajući

Rastoke gotovo zaboravljene u dramatičnom okruženju slapova i sedrenih stijena ušća Slunjčice u

Koranu.

Mostovi su i dalje imali mogućnost lokalnog prometa, pretežito pješačkog, a most sv. Ivana je

dobio voznu plohu asfaltiranu.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 39

Sredinom devedesetih godina je načinjen projekt moguće obnove mosta (1995. godine). Projekt je

napravio ing. Stjepan Roščić. Naručitelj je bilo Poglavarstvo Grada Slunja. U predloženom

projektnom rješenju kaže:

„Dotrajalost čelične konstrukcije rezultiralo je razmišljanjem o ponovnoj obnovi drvenog mosta.

Ovim idejnim rješenjem predložena je ista razuporna drvena konstrukcija (verzija iz 1825.g.). Za

ploču kolnika primjenjuje se nova tehnologija prednapregnutih sljepljenih platica. Ova tehnologija

radikalno smanjuje broj štapova razuporne drvene konstrukcije što ujedno znači ekonomičniju i

jednostavniju konstrukciju. Ograda će se izvesti također iz drveta, varijanta verzije iz 1825. g. Na

središnji kameni stup ponovo će se postaviti kip. sv. Ivana Nepomuka kojeg je potrebno prethodno

restaurirati.

Niveleta mosta zadržat će se prema postojećim prilaznim rampama.“30

Projekt je predvidio vraćanje drvene vozne konstrukcije mosta, što nije realizirano.

Realizirana je obnova skulpture zaštitinika i njeno vraćanje na izvorni položaj.

30

Kopiju idejnog rješenja dobili smo u Gradu Slunju.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 40

O skulpturi sv. Ivana Nepomuka

Čašćenje ovog sveca vezano je uz kuću Habsburg. naime Leopold i Josip i potakli su beatifikaciju odnosno kanonizaciju 1729. ovoga sveca. Habsburz i su poticali širenje njegova čašćenja iz Češke u druge dijelove carstva31. Uz pomoć Isusovaca koji su prvi u svetom Ivanu Nepomuku prepoznali zaštitnika ispovjedne tajne a potom i mostova, lađara i putnika. Njegovi se spomenici počinju podizati i prije kanonizacije, najčešći su u 18. stoljeću u razdoblju nakon 1729., a podižu se sve do početka 20. stoljeća. Osim što je svetac Opće Crkve sv. Ivan Nepomuk je posebni zaštitnik kraljevske kuće Habsburg i stoga posebno raširen na područjima na kojima se širila carska vlast kao što je područje Vojne krajine, novoosvojeni dijelovi Slavonije32 i primorski dijelovi pod austrijskom upravom. Habsburgovci su novčano pomogli i podizanje središnjeg spomenika Ivanu Nepomuku na Hradčanima u Pragu za koju je potrošeno tri tone srebra a projektant mu je bio J.B. Fischer von Erlach. Dokaz o vezanosti sv. Ivana Nepomuka za habsburšku kuću i aparat državne vlasti prepoznajmo u sudbini spomenika Ivanu Nepomuku koji je podigao knez Liechtemstein u Bakru a koji je dolaskom talijanske vlasti – premda svetac Opće Crkve – bačen u more.33

31

Usp. Sanja Cvetnić, Habsburški politički utjecaji i ikonografija sv. Ivana Nepomuka u Hrvatskoj, u: Hagiologija. Kultovi u kontekstu, (ur.) Ana Marinković, Trpimir Vedriš, Zagreb: Leykam international, 2008., str. 162. 32

Usp. Ivan Roth, Javni spomenici sv. Ivana Nepomuka u Slavoniji, diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti, Zagreb, 2014. na stanicama http://darhiv.ffzg.unizg.hr/4942/1/IVAN_ROTH_diplomski_Javni_spomenici_sv._Ivana_Nepomuka_u_Slavoniji.pdf 33

S. Cvetnić, Ikonografija nakon Tridentskog sabora i hrvatska likovna baština, Zagreb: FF press, [s.a.], str.214-215.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 41

Stoga i sv. ivana u Slunju možemo promatrati ne samo kao spomenik svecu zaštitniku mostova nego i kao svjedočanstvo važnosti Slunja za Habsburšku vojnu upravu i prometnu mrežu carstva. Slunjski kip Ivana Nepomuka izrađen je od lijevanog željeza, što je kuriozitet po sebi. Prvotna pozicija kipa Sv. Ivana Nepomuka je bila na predjelu Struga (proširenje s južne strane mosta). Godinu navedenu uz postavu kipa 1726. godine mogli bi povezati i s gradnjom drvenog mosta preko Slunjčice (most koji je vidljiv na prvom katastarskom planu iz druge polovice 18. stoljeća). 34 Iste godine je započeta obnova ruševne crkve uz nekadašnji franjevački samostan za potrebe buduće župne crkve u kojoj je među ostalim oltarima bio i oltar sv. Ivana Nepomuka (izgrađen 1751. godine). Obnova crkve Presvetog trojstva je isto vršena uz pomoć vojne uprave.35 Na Standlovoj fotografiji slunjskog mosta iz 1870. vidimo da je iznad središnjeg pilona, na istočnoj strani u liniji ograde postavljen postament. Nažalost nije moguće točno utvrditi što je postament nosio – da li je to bila upravo ta skulptura koja postoji i danas? Logično bi bilo pretpostaviti da je sama skulptura nastala u vrijeme zamjene nosive konstrukcije mosta iz drvene u željeznu, krajem 19. stoljeća. S obzirom da je željezna konstrukcija i montažni lijevano-željezni elementi bili vrlo česti sastavni dio u arhitekturi možemo razmišljati da je tada nastala i skulptura. Tijekom druge polovice 20. stoljeća skulptura je bila oštećivana i rušena tri puta. Nakon vađenja iz rijeke, skulptura je obnovljena i postavljena u dvorište župne crkve. Dana 27. prosinca 1996. godine je skulptura ponovo postavljena na izvorno mjesto na središtu mosta.36 Kako bilo, sama skulptura slunjskog Ivana Nepomuka je daleko od vrsnih umjetničkih kreacija kakve su izrađivane u kamenu (eksterijer) ili u drvetu (interieur). To je provincijalni rad kakav je bio sasvim dostatan za sredinu u koju je postavljen na granici s Osmanskim carstvom. Više od njegovog izgleda važnije je bilo značenje i simbolika koju je skulptura imala. Utvrđeno je u nedavnom pregledu daje skulptura sv. Ivana je prilično oštećena. Mjestimično je kroz boju probila korozija, a bojane dekoracije na roketi su zbog sunca u potpunosti izgubile pozlatu. Najveći problem predstavlja i loša restauracija. Kip je pri restauraciji kompletno očišćen pjeskarenjem i nigdje nije ostalo starijih slojeva koji bi mogli upućivati na vrijeme izvedbe. Bojanje dijelova je izvedeno u neusklađenim tonovima, a potpunu katastrofu predstavlja novododani mesingani križ koji je vijcima pričvršćen za skulpturu. Obnovljene ruke nisu izvedene onako kako bi trebale biti izvedene – da pridržavaju raspelo ( križ s Raspetim, a ne prazni križ!), dok iz desne ruke prema ikonografskoj tradiciji treba izlaziti palmina grana. Specifična je izvedba pektorala i dodatnog križa ispod kolara. Postament je izveden od lijevanog betona, s nestručno izvedenim profilacijama, ali baza postamenta je dodatno štokana. Postavljena nadstrešnica koja nadvija skulpturu je također rad izveden po nacrtu koji nije izradio netko tko je upućen u detalje izvedbe povijesnih nadstrešnica. Ova kombinacija bravarskih i limarskih dijelova je i načeta zubom vremena i preporuka je da se kompletno ukloni i načini nova. Isto tako se predlaže da se i postament u budućoj obnovi mosta izvede kako treba.

34

O mostu i skulpturi Sv. Ivana Nepomuku Usp. http://www.hazud.ch/2010/02/uz-100-obljetnicu-posvete-spomenika-povijesno-i-prema-predaji/. 35

http://www.slunj-crkva.hr/osvrt.htm 36

isto.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 42

FOTOGRAFIJE sa istraživanja skulpture Fotografija oštećenja na kapi.

Fotografija obnovljenih ruku pokazuje pomalo nevještu obnovu. Na donjem dijelu novoumetnutog križa (ne raspela!) vidimo vijak kojim je grubo pričvršćen križ za skulpturu. Sam križ je predimenzioniran. U nekoj obnovi je nužna zamjena križa za manje raspelo, a i obnova ruku koje ne djelu kao dio skulpture.

Postolje i način pričvršćenja na betoniranu podlogu nije primjeren ni kvalitetno obnovljen.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 43

Niz detalja i sondi na skulpturi pokazuje kako su u posljednjoj obnovi u potpunosti skinuti svi raniji slojevi boje (ako ih je bilo), te nanesena boja koja nije u potpunosti u skladu ikonografskih obilježja ovog sveca. Novododani baldahin je poput križa izveden potpuno neprimjereno u načinu izvedbe. I ovdje se vidi nevješta rekonstrukcija baze postamenta izveden iz lijevanog betona. Svi dijelovi skulpture su u lošem i dotrajalom stanju.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 44

Pogled i na skulpturu zaštitnika mosta pokazuje gotovo nestručnu obnovu skulpture kao i elemente na kojima je postavljena. Svakako treba razmotriti uklanjanje svih dijelova koji su neprimjereni, te izvedbu s izvornim materijalima, u primjerenijim oblicima i bojama kako postamenta, nadstrešnice, tako i same skulpture.


KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT 6.. Prijedlog smjernica za most Sv. Ivana Nepomuka

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 45

6. PRIJEDLOG SMJERNICA ZA MOST SV. IVANA

Smjernice za Most sv. Ivana prema usvojenom DETALJNOM PLANU UREĐENJA "RASTOKE"37vezano za daljnje postupanje s mostom navode slijedeće: str.6-7 1.1.1.4. Ambijentalna vrijednost Područje je obuhvata plana, naselje Rastoke, zaštićeno od strane Konzervatorskog zavoda u Zagrebu kao spomenik kulture. Rastoke, koje se danas nalaze unutar granica gradskog područja Slunja, po svom su nastanku ruralno naselje, a značajne su karakteristike ruralnog zadržale i danas. Naselje se razvilo tokom 18, 19. i 20. stoljeća oko prvobitne skupine drvenih mlinica građenih, od sredine 18. stoljeća pa nadalje, u sklopu tadašnjih gospodarskih potreba i društvenih prilika, kao servisni centar za okolna naselja. Pojava prve vodenice i prvog pokušaja mlinarenja zabilježeni su na grafici iz 1658. godine, a tek se u 18. stoljeću, smirivanjem višestoljetnih ratnih prilika na području ondašnje Vojne krajine, unutar koje je bio smješten Slunj, te zbog vojnih prehrambenih potreba, grade mlinice u većem broju. Baltasar Hacquet 1775. godine navodi broj od 60 mlinica što predstavlja najveći broj u povijesti naselja koji nikad nije nadmašen. Kratkotrajno je razdoblje Napoleonove vladavine obilježeno povratkom starosjedilaca Rastoka nakon istjerivanja Turaka te podizanjem kuća i gospodarskih zgrada besplatno dobivenom građom. Uz nekoliko dobro opremljenih mlinica, Francuzi u Slunju podižu i do danas očuvanu zgradu magazina smještenu u kontaktnoj zoni obuhvata Plana. Povratkom se austrijske uprave specijalizira mlinarenje kao posebna grana privrede čime izrasta nova grupacija obrtnika-mlinara, a cijelo se područje izgradnjom magistralne prometnice i mosta preko Slunjčice u Rastokama 1825. godine povezuje s mrežom modernih prometnica. Broj se mlinica tijekom 19. stoljeća smanjivao i povećavao ovisno o potrebama, a više autora navodi različite podatke u rasponu od 17 do 50 mlinica. Obnova požarom uništenih kuća 1918. godine drugim stilom izgradnje nije narušila panoramsku sliku Rastoka, a za vrijeme II. svjetskog rata je naselje, kao uglavnom slobodno područje, odigralo ulogu političkog i novinarskog centra. Okupacijom naselja i ratnim pustošenjima 1990.- 95. godine stradao je velik broj građevina među kojima je nekoliko najvrednijih kuća, mlinica i gospodarskih zgrada. U Rastokama, isprva vodeničarskom naselju, procesi su migracije, industrijalizacije i transformacije gospodarenja tijekom 19./20. stoljeća te nedavna ratna zbivanja unijeli velike promjene. Poljoprivreda je, kao važna grana gospodarstva okolnih mjesta, izmijenjena, nestaje stočarenje te naselje mlinica gubi svoju prvotnu funkciju i danas egzistira pretežno kao stambeno naselje. Današnje stanje prostora zahtijeva očuvanje, obnovu i revitalizaciju naselja, a dozvoljeni su zahvati opisani u Konzervatorskoj studiji naselja.

37

Tekstualni dio preuzet sa stranice www.slunj.hr



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 46

str.18 Pri obnovi građevina s više razvojnih faza kao polazište se prihvaća zadnje konzervatorski relevantno stanje bez ulaženja u dublje strukturalne promjene, s time da se kroz proces obnove izvrše korekcije neutraliziranjem neprimjerenih zahvata. Pri obnovi partera nužno je vraćanje starih detalja gdje god je to moguće, uz zamjenu asfalta i ograde na mostu preko Slunjčice prikladnijim materijalima. U smislu zaštite prirodnog fenomena nužno je ekološki prihvatljivo rješenje odvodnje otpadnih voda. Svi vanjski prostori mogu se koristiti kao gospodarska dvorišta ili prostori za boravak na otvorenom. Nadalje, DETALJNI PLAN UREĐENJA "RASTOKE" navodi: str.28-29 Planirana poslovna namjena (K) odnosi se na sljedeće oblike: K1 - ugostiteljstvo, K2 - tržnica na otvorenom, Poslovna namjena - ugostiteljstvo (K1) smještena je na slobodnoj zelenoj površini na ulazu u Donje Rastoke, na mjestu između starog mosta koji dijeli Gornje i Donje Rastoke i novog mosta između Slunjčice na strani Donjih Rastoka, preko puta kućnog broja 23 i podrazumijeva smještaj servisnog objekta - recepcije za prihvat posjetitelja i informacija, te za potrebe terase na starom mostu između Donjih i Gornjih Rastoka. Servisni objekt izvesti maksimalnih dimenzija 4x3 metra. Terasu izvesti na starom mostu, tj. obnoviti postojeći most s maksimalnom upotrebom drva (ograda, parter). Na prostor terase postaviti jednostavne drvene stolove i stolice ili klupe sa suncobranima, s time da se na južnoj strani u cjeloj dužini mosta ostavi slobodan prostor za nesmetani pješački promet. str. 30 VODOOPSKRBA Postojeći vodoopskrbni cjevovod u potpunosti zadovoljava postojeće i planirane potrebe. Dovod vode za Gornje Rastoke osigurava se vezom na postojeće cjevovode ø160mm i PHDN 110mm, dok se vodoopskrba Donjih Rastoka obavlja uz vezu na cjevovod koji je položen u konstrukciji mosta preko rijeke Slunjčice (ø 5/4''). Vodovodna mreža izgrađena je s dimenzijama od ø 2'', s kućnim priključcima dimenzija od ø 3/4'' i ø 1'' . DETALJNI PLAN UREĐENJA "RASTOKE" KONAČNI PRIJEDLOG PLANA str.43-44 Članak 26. Poslovna namjena – ugostiteljstvo i turizam (K1) obuhvaća tri građevinske čestice, za smještaj servisnog objekta – recepcije za prihvat posjetitelja i informacije (info centar Rastoke) na parceli br.35, za caffe bar za potrebe opsluživanja ugostiteljske terase duž starog mosta između Donjih i Gornjih Rastoka na parceli br.33 i za vidikovac i caffe bar na parceli br.36. Uvjeti smještaja građevina poslovne djelatnosti određeni su ovim odredbama za provođenje, Konzervatorskom studijom kao sastavnim dijelom plana i prikazani na kartografskim prikazima 1. Detaljna namjena površina, 3. Uvjeti gradnje i 4. Uvjeti korištenja. Članak 27. Poslovna namjena - caffe bar je planiran na uskom dijelu terena između potpornog zida državne ceste D1 na istoku, lokalne prometnice u Rastokama na zapadu i kanjona Slunjčice s južne strane.



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 47

Konzervatorske smjernice omogućuju izgradnju na navedenoj lokaciji s uvjetovanim što neutralnijim korištenjem materijala uz minimalističko oblikovanje, pri čemu sami materijali nisu određeni. Predložena je uporaba transparentnih novih materijala i tradicionalnih materijala, a s obzirom na kvalitetu rješenja mogući su i drugi materijali. Dozvoljena katnost je P+1. Caffe bar ljeti funkcionira u sklopu terase na mostu koji povezuje Gornje i Donje Rastoke, a zimi kao samostalna jedinica. Terasu izvesti na starom mostu, tj. obnoviti postojeći most s maksimalnom upotrebom drva (ograda, parter). Na prostor terase postaviti jednostavne drvene stolove i stolice ili klupe sa suncobranima, s time da se na južnoj strani u cjeloj dužini mosta ostavi min 3 metra slobodnog prostora za nesmetani pješački promet. Gradnja navedenog objekta izvesti će se na temelju izrađenog idejnog rješenja kao sastavnog dijela Konzervatorske studije, na koje se obavezuje Grad Slunj i ostali zainteresirani subjekti.

Most u svakom slučaju treba uključiti u ambijentalnu vrijednost Rastoka i nikako ga ne smijemo

smatrati tehnološkim ostatkom jednog vremena. Vraćanje drvenih struktura na mosta će možda

zahtijevati velike zahvate i financijske i fizičke, pogotovo zato jer je već i prije pokazano da

vraćanje drvene konstrukcije pomosta nije realno. Iz sigurnosnih razloga je nužno korigirati

ogradu, odnosno povisiti ju. Na samome mostu se mogu organizirati i drugi sadržaji, ne samo

sjedenje u ugostiteljskom smislu. Urediti prostor na krajevima mosta, ne samo kao mjesta

parkiranja. Tu mogu biti postavljeni i kiosci sa raznoraznim sadržajima (poput onih kakvi su na

najpoznatijim mostovima Venecije, Firence i sl.), jer za pješačke mostove to nije strano. Količina



Br.TD. 5/15, studeni 2015. 48

klupa stolova i suncobrana koja bi trebala popuniti plohu mosta je ogromna i nije u potpunosti

realna.

Tako bi postavljeni sanitarni čvor na sjevernom kraju mosta imao bolji zaštitni okoliš, pa ne bi

stršao usamljen u podnožjima velikih struktura temelja mostova.

Svakako da obodne zidove od klesanaca s oba kraja mosta trena ponovo rekonstruirati, vratiti radi

sigurnosti i radi ambijenta. Na tim mjestima su već postavljeni informativni panoi što je

hvalevrijedno. S dodanim sadržajima bi se i ti prostori mogli upotpuniti. To su mjesta prvog

zaustavljanja turista i u smislu upotpunjavanja sadržaja i informacijama o samim Rastokama,

Slunju bilo bi gotovo neophodno.

U cilju zaštite i održavanja same konstrukcije mosta nužno je i periodično čišćenje raslinja koje se

razraslo po zidanim pilonima mosta. To održavanje je nekad bilo u rukama službe za održavanje

cesta, ali mora prijeći u obavezu redovitog komunalnog održavanja Grada. Ovime bi se pomoglo da

ne dolazi do oštećivanja zidanih struktura.

Nosiva konstrukcija mosta također stradava zbog neodržavanja (korozija željezne konstrukcije,

rupe u asfaltu i sl.) te je potrebno smisliti način na koji bi se provodilo održavanje ove ne tako male

strukture.


KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ELABORAT 7. Ostalo

Br.TD. 5/15, studeni 2015. 49

7. Ilustracije

Napomena: Fotografski materijal načinjen pri izradi ove studije nalazi se na priloženom cd – romu.

broj td: 15/15 - slunj.hr eleborat.pdf · mostovi preko korane, i preko slunjčice su dio prometnog...

Documents