Sadržaj:

1. UVOD.....................................................................................................................................2

2. BRUTO NACIONALNI PROIZVOD....................................................................................3

3. MJERENJE BRUTO NACIONALNOG PROIZVODA........................................................5

3.1. Kako ekonomisti mjere bruto nacionalni proizvod..........................................................5

3.2. Potrošni pristup – mjerenje tijekom proizvoda ili ukupnih izdataka za potrošnju...........6

3.3. Dohodovni pristup – mjerenje zaradama ili troškovima inputa.......................................8

3.4. Proizvodni pristup............................................................................................................8

3.5. Neto ekonomsko blagostanje...........................................................................................9

4. VAŽNOST MJERENJA BRUTO NACIONALNOG PROIZVODA..................................10

5. DEFLATORI BRUTO NACIONALNOG PROIZVODA I INDEKSI CIJENA.................11

6. OSOBNA POTROŠNJA I ŠTEDNJA..................................................................................12

7. INVESTICIJE.......................................................................................................................15

8. DRŽAVNA POTROŠNJA...................................................................................................18

9. NETO IZVOZ.......................................................................................................................19

10. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................21

11. LITERATURA...................................................................................................................22

1

1. UVOD

Da bi države znale kakvo je njihovo trenutno gospodarsko stanje,da li njezino pučanstvo živi

bolje ili gore nego u prethodnim godinama i kavo je njezino gospodarstvo u usporedbi s

drugima, ona se mora usredotočit na agregate koji se mogu stvarno izmjeriti, kao što su

ukupan prizvod, bruto nacionalni proizvod,stopa nezaposlenosti, inflacije i drugi. Mjera koja

se najčešće koristi i koja je najmjerodavnija jest bruto nacionalni proizvod.

Bruto nacionalni proizvod mjera je ukupne tržišne vrijednosti svih finalnih dobara neke

zemlje tijekom jedne godine.

Bruto domaći proizvod pokazuje vrijednost ukupne proizvodnje unutar granica neke zemlje,

bez obzira na to u čijem su vlasništvu činitelji proizvodnje, odnosno gospodarski subjekti

(kompanije) koji su je ostvarili.

BDP ne obuhvaća vrijednost intermedijarnih dobara (dobra koja se koriste kao sirovine ili

poluproizvodi za proizvodnju drugih dobara) kao ni transferna plaćanja (npr. socijalna

pomoć).

Bruto nacionalni proizvod (BNP, engleski Gross national product, GNP) razlikuje se od

BDP-a po tome što uzima u obzir vrijednost finalnih dobara i usluga koje su proizveli svi

državljani neke države, bez obzira na mjesto stvaranja tih dobara i usluga. Danas se koristi

manje od bruto domaćeg proizvoda.

2

2. BRUTO NACIONALNI PROIZVOD

Bruto nacionalni proizvod (BNP) je tržišna vrijednost svih finalnih dobara i usluga koje neka ekonomija proizvede tijekom jedne godine.

Finalna dobra i usluge su ona dobra i usluge koje nemaju karakter inputa, koje se, dakle, ne koriste u proizvodnji drugih dobara ili usluga i koje kupuje krajni potrošać.BNP se iskazuje u nacijonalnoj valuti , a u međunarodnoj se statistici , radi međusobne usporedivosti ekonomski pokazatelji najcesce iskazuje u američkim dolarima.

Slika 1. Bruto nacionalni proizvod najrazvijenijih država na svijetu 2004./2005. godini

Intermedijarna dobra i usluge su dobra i usluge koje se, kao inputi, koriste u proizvodnji drugih dobara i usluga. Prilikom izračunavanja bruto nacionalnog proizvoda,vrijednost se intermedijarnih dobara i usluga ne uzima u obzir. Na taj način izbjegavamo pogrešku tzv. dvostrukog računanja, odnosno izbjegavamo mogućnost da se vrijednost pojedinih dobara ili usluga javi više puta u računu bruto nacionalnog proizvoda. Output jednog poduzeća može se mjeriti u fizičkim jedinicama npr. :kg ,tonama, satima ali output gospodarstva ne može se mjeriti na taj način budući da se sastoji od različitih mjernih jedinica stoga svakom proizvodu ili usluzi dodajemo cijenu.

Bruto nacionalni proizvod se, dakle, izračunavamo kao umnožak proizvedene količine finalnih dobara i usluga i njihovih cijena:

BNP = K 1 · C 1+ K 2· C 2+ K 3· C 3+ ...+ K n· C n gdje je:

3

K1 količina proizvoda 1 C1 cijena proizvoda 1

K2 količina proizvoda 2 C2 cijena proizvoda 2

Utvrđivanje nacionalnog proizvoda s obzirom na dislociranost proizvodnje i sve veću prisutnost poduzetnika jedne zemlje na različitim tržistima , prilično je složeno i postaje sve manje pouzdana mjera utvrđivanja ostvarenog ukupnog outputa u pojedinoj zemlji. Stoga se kao alternativni pokazatelj ukupne ekonomske aktivnosti, odnosno kao ukupnog nacijonalnog dohotka pojedinog nacionalnog gospodarstva od 1992 god. u statističkim podacima često rabi mjera bruto domaci proizvod (BDP).

Mnogi ekonomisti smatraju da bruto domaći proizvod (BDP) bolje pokazuje promjene u domaćoj proizvodnji nego bruto nacionalni proizvod , i stoga je pouzdanije sredstvo zausmjeravanje ekonomske politike.

Bruto domaći proizvod (BDP) mjeri vrijednost finalnog outputa proizvedenog u nekoj zemlji. On, dakle, mjeri vrijednost finalnog outputa proizvedenog čimbenicima koji su locirani u nekoj zemlji bez obzira na to tko ih posjeduje.

Odnos je između tih dviju veličina ovakav:

Bruto domaći proizvod = bruto nacionalni proizvod – neto faktorsko plaćanje iz inozemstva.

Neto faktorsko plaćanje (NFP) ili dohodak od vlasništva iz inozemstva jest dohodak koji su domaćim činiteljima proizvodnje platila inozemna gospodarstva, umanjen za dohodak koji je domaće gospodarstvo platilo inozemnim činiteljima proizvodnje.

4

3. MJERENJE BRUTO NACIONALNOG PROIZVODA

Slika 2. Realni i novčani tijekovi makroekonomske aktivnosti

3.1. Kako ekonomisti mjere bruto nacionalni proizvod

Ekonomsku aktivnost nekog nacionalnog gospodarstva, dakle bruto nacionalni proizvod možemo mjeriti na više načina.

Kružni tijek makroekonomske aktivnosti može se prikazati i na drugi način, uzevši dva relativno samostalna ekonomska subjekta – kućanstva i gospodarski subjekti.

Kućanstva : Kupuju finalna dobra koja poduzeća proizvode i nude na tržištu proizvoda i usluga, te opskrbljuju poduzeća inputima koje ona potražuju na tržištu činitelja.

Poduzetnici : Prodaju potrošna dobra koja su proizvela kućanstvima ili, ako proizvode investicijka dobra , prodaju ih drugim pouzetnicima.

Gornji dio kružnog tijeka:

Prikazuje kućanstva koja se na tržištu pojavljuju kao nositelji potražnje . Ona svoje raspoložive dohotke troši na različita finalna dobra kojim zadovoljavaju svoje potrebe , a koje su proizveli poduzetnici . Za outpute prodane kućanstvima poduzeća dobivaju naknadu .Da bi

5

poduzetnici mogli proizvesti dobra koja kupuju kućanstva, moraju angažirat odnosno kupiti proizvodne činitelje.

Dojnji dio kružnog tijeka:

Prikazuje tijek inputa – rada, kapitala i prirodnih činitelja koje kućanstva prodaju poduzetnicima . Za unajmljenje inputa poduzetnici plaćaju kućanstvima dohotke u obliku nadnica ili plaća , kamata , rente i profita.

U gospodarstvi postoje dvije vrste tijekova a to su : realni (robni) i novčani tijekovi.

Realni (robni):

Čine kretanja proizvodnih činitelja od kućanstava poduzetnicima te proizvode i usluge koje proizvode poduzetnici za potrošnju kućanstava.

Novčani (tijekovi dohotka):

Kreće se u suprotnom smjeru od realnih tijekova.

Ekonomska aktivnost makrogospodarstva tijekom određenog razdoblja može se mjeriti na tri načina:

kao iznos proizvedenoga nacionalnog proizvoda bez utrošenog outputa u međufazama proizvodnje

kao iznos potrošnje krajnjih kupaca outputa kao iznos primljenih dohodaka.

Svaki taj pristup , iako daje drukčiji pogled na gospodarstvo , daje jednak rezultat.

Iz svega navedenog zaključujemo da je vrijednost proizvedenih dobara i usluga jednaka ukupnom dohotku , odnosno ukupnim izdacima:

Ukupni dohodak = ukupni izdaci = vrijednost proizvodnje (BNP).

Ono što poduzetnik ostvaruje prodajom dobara na tržištu nazivamo ukupnim izdacima u nacionalnom gospodarstvu, a ono što poduzetnik isplaćuje za angažirane činitelje proizvodnje čini ukupni dohodak (Y).

3.2. Potrošni pristup – mjerenje tijekom proizvoda ili ukupnih izdataka za potrošnju

Potrošnim pristupom bruto nacionalni proizvod mjeri se kao ukupno potrošena vrijednost za finalna dobra i usluge proizvedene u nacinalnom gospodarstvu u jednoj godini.

6

Ukupnu potrošnju dobijemo zbrajanjem svih oblika potrošnje: osobne potrošnje (C), investicija (I), potrošnje države (G) i neto izvoza (X)

BNP = C + I + G + X (E-M)

Sastavnice BNP-a prema potrošnom pristupu:

Osobna potrošnja (C):

Razumijeva izdatke kućanstava za različite proizvode i usluge kojima zadovoljavaju svoje potrebe (hrana, odječa, stanovanje i dr.).O

Obuhvaća sve kupovine finalnih dobara i usluga od strane domaćinstava neke ekonomije. Riječ je o najrazličitijim dobrima poput kruha, mlijeka,knjiga itd., te trajnih potrošnih dobara (čiji je vijek trajanja duži od godine dana) kao što su televizori, automobili, itd. Ova, međutim, kategorija trošenja ne obuhvaća kupovinenovih kuća i stanova.

Investicije(I):

To su izdaci poduzeća za tvornice , strojeve , opremu , stambene zgrade te zalihe. U investicije spada kupovina kapitalnih dobara (strojeva, alata, najrazličitijih uređaja i opreme, poslovnih i tvorničkih zgrada) od strane poduzeća, ali i kupovine novih kuća i stanova od strane domaćinstava. Povećaju li se zalihe gotovih proizvoda, poluproizvoda, te sirovina (tijekom promatrane godine) povećat će se i investicije. Smanje li se, pak, zalihe gotovih (ali ne i prodanih) proizvoda, poluproizvoda i sirovina smanjile su se i investicije.Važno je istaknuti činjenicu da financijske transakcije poput kupovine dionica,državnih obveznica i slično nemaju tretman investicija. Dakle, ekonomisti, za razliku od uobičajenog poimanja, investiciju shvaćaju kao kupovinu finalnih dobara radi njihove upotrebe u proizvodnji ili zbog povećanja zaliha. Zbog čega će nam bruto investicije? Zbog toga što ukupne ili bruto investicije uključuju sva novo nabavljena finalna kapitalna dobra od kojih neka imaju poslužiti za zamjenu ostarjelog, istrošenog, amortiziranog dijela realnog kapitala. Oduzmemo li amortizaciju od bruto investicija, dobit ćemo neto investicije.

Neto investicije = bruto investicije – ukupna amortizacija

Neto investicije predstavljaju čisti dodatak postojećih zaliha realnog kapitala. Riječ je i o privatnim investicijama. Jednostavno stoga što ova kategorija trošenja isključuje državne investicije. Naime, državne su investicije dio državne potrošnje. Domaća investicija jest ona koja znači nabavku domaćih kapitalnih dobara. Ukoliko poduzeće investira u inozemstvu, kupujući kapitalna dobra proizvedena u inozemstvu, njegovo investicijsko trošenje nema obilježje domaće investicije.

Državna potrošnja (G):

Obuhvaća onaj dio bruto nacionalnog proizvoda koji znači nabavu različitih finalnih dobara i usluga od strane države. To su izdatci države za obrazovanje, obranu, zdravstvo, ceste, i dr. Transferna plaćanja ne obračunavaju se u bruto nacionalni proizvod. Transferna plaćanja nisu, naime, namijenjena kupovini finalnih dobara i usluga i stoga, ih ne uzimamo u obzir prilikom izračunavanja bruto nacionalnog proizvoda. Transferna su plaćanja razlog za što je državna

7

potrošnja, kao dio bruto nacionalnog proizvoda, manja od proračunskih sredstava koja državi stoje na raspolaganju.

Neto izvoz (X):

Predstavlja razliku između vrijednosti izvoza (E) i vrijednosti uvoza dobara (M), a pokazuju inozemnu potrošnju.

3.3. Dohodovni pristup – mjerenje zaradama ili troškovima inputa

Dohodovnim pristupom bruto nacionalni proizvod izračunavamo tako da zbrojimo ukupne dohotke koje poduzetnici isplaćuju njihovim vlasnicima za angažirane proizvodne činitelje ili faktore.

To je zbroj nadnica, kamata, renta i profita ( i to profita korporacija i dohodaka iz vlasništva proizvodnih čimbenika), čemu treba dodati i neizravne poslovne poreze (to su uglavnom porezi uključeni u prodajne cijene) i amortizaciju. Za poduzetnika su to troškovi, a za vlasnike inputa prihodi.

3.4. Proizvodni pristup

Proizvodnim pristupom bruto nacionalni proizvod mjeri se kao tržišna vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u gospodarstvu u jednoj godini.

Finalni je proizvod onaj proizvod koji je proizveden i prodan za potrošnju ili investiranje. Prema tome, po tom se pristupu isključuje kupoprodaja dobara u međufaznoj proizvodnji, odnosno polazi se od koncepta dodane vrijednosti. To znači da se promatra vrijednost svih prenesenih i novostvorenih vrijednosti tijekom jedne godine, pa se zbrajaju sve dodane vrijednosti ostvarene poslovnom aktivnošću nacionalnoga gospodarstva u tom razdoblju.

Dodana vrijednost je ukupna vrijednost proizvodnje umanjena za intermedijarnu potrošnju. Intermedijarna (međufazna) potrošnja obuhvaća izdatke za sirovine, materijal i ostale inpute iskorištene u proizvodnji određenog dobra.

Intermedijarna potrošnja + dodana vrijednost = ukupna vrijednost prodaje.

Budući da output jedne djelatnosti može biti input neke druge, dvostruko se računanje izbjegava vrednovanjem samo dodane vrijednosti.

8

3.5. Neto ekonomsko blagostanje

Iako je bruto nacionalni proizvod (BNP) osnovni pokazatelj ekonomskog uspjeha neke zemlje, mnogi ekonomisti danas zamjeraju da nije točan pokazatelj stvarnog ekonomskog blagostanja. Sve makroekonomske aktivnosti jedna država evidentira u nacionalnim računima. No, porast bruto nacionalnog proizvoda može se ostvariti i uz manje iskorištavanje slobodnog vremena , zagađivanja okoliša i sl. To znači da se visokom osobnom potrošnjom i investicijama uvijek nužno ne poboljšava kvaliteta življenja. Zato bi se kao pokazatelj rabila opsežnija mjera ekonomske aktivnosti, a to je neto ekonomsko blagostanje koje dobijemo tako da bruto nacionalni proizvod korigiramo za sve stavke koje povećavaju ili smanjuju ekonomsko blagostanje građana.

Stavke za koje bi se trebali ispraviti nacionalni računi :

vrijednost slobodnog vremena:

Povećavanjem bruto nacionalnog proizvoda i standarda ljudi preferiraju slobodno vrijeme i dokolicu, što smanjuje potencijalni bruto nacionalni proizvod, ali povećava blagostanje. Ljudi se opuštaju, rekreativno se bave sportom , putuju i sl. i pri tome troše, ali i obnavljaju svoju mentalu i fizičku snagu, što će pridonjeti efikasnijem poslovanju.

netržišne aktivnosti

Aktivnosti tipa uradi sam, npr. košenje trave ili ličenja kuće, dodane su vrijednosti koje se ne kupuju na tržistu pa ne ulaze u bruto nacionalni proizvod, ali koriste ljudima i pridonose blagostanju, što znaci da bi se njihova vrijednost trebala ukljuciti u NEW, tj . iznose koje su ljudi uštedili zahvaljujući svojim sposobnostima.

nergistrirana ekonomija

Neke se aktivnosti namjerno prikrivaju radi izbjegavanja plaćanja ili utaje poreza , te aktivnosti se nazivaju podzemna, crna, siva ili skrivena ekonomija . Procjene sive ekonomije se poprilično razlikuju ali su najveće u zemljama sa visokim porezima, a najmanje su u Japanu i Švicarskoj.

9

4. VAŽNOST MJERENJA BRUTO NACIONALNOG PROIZVODA

Bez obzira o načinu izračunavanja bruto nacionalnog proizvoda, dobivene su vrijednosti jednake. Svaki pristup ima drugačiji pogled na makrogospodarstvo pa zajednodaju potpunu sliku njegove strukture , što svkoj vladi omogućuje donošenje odluka i vođenje odgovarajuće ekonomske politike. Mjerenje bruto nacionalnog prizvoda važno je i radi praćenja promjena u životnom standardu grđana. Veličina realnog bruto nacionalnog prizvoda po stanovniku uobičajni je pokazatelj životnog standarda . Porast realnog bruto nacionalnog proizvoda veći od porasta stanovništva znači poboljšanje ekonomske dobrobiti.

Također je koristan pokazatelj razine ekonomske aktivnosti kad se uspoređuju pojedine zemlje. No, taj pokazatelj može biti vrlo neprecizan zbog toga što odnosi pojedinih valuta prema američkom dolaru , odnosno tečajevi ne odražavaju nacionalnu kupovnu moć.

Makro ekonomski pokazatelji izvedeni iz BNP-a :

1. Neto nacionalni proizvod (Net National Product-NNP):Bruto nacionalni proizvod umanjen za amortizaciju.

2. Nacionalni dohodak (National Income- NI):Zbroj dohodaka primljenih za iskorištene proizvodne činitelje (nadnica , kamata , renta i profita) umanjenih od bruto nacionalnog proizvoda za ukupnu amortizaciju i neizravne poreze .

3. Raspolozivi dohodak kućanstava (Disposable Income-DI):Dobije se tako da se od nacionalnog dohotka oduzme izravni porezi koje plaćaju kućanstva i poduzetnici te dodaju transferi . Raspoloživi dohodak označava vrijednost kojom kućanstva doista raspolažu tjekom jedne godine, te ih prema vlastitim odlukama troše ili štede.

10

5. DEFLATORI BRUTO NACIONALNOG PROIZVODA I INDEKSI CIJENA

Deflator bruto nacionalnog proizvoda jest indeks cijena koji se upotrebljava za preračunavanje podataka – inflacioniranje ili deflacioniranje o ukupnom outputu prikazanih tekućim cijenama u stalne cijene.

Nominalni bruto nacionalni proizvod mjeri ukupne jednogodišnje ekonomske aktivnosti u nekoj zemlji koje su izražene u tekućim cijenama.

Realni bruto nacionalni proizvod mjeri ukupnu ekonomsku aktivnost u stalnim (fiksnim) cijenama i najkorisniji je za praćenje ekonomskih kretanja tijekom određenog vremena.

Indeks cijena pokazuje koliko se promijenila prosiječna cijena određene "košare" dobara tijekom promatranog razdoblja, a sastavljaju se ponderiranjem pojedinačnih cijena ovisno o ekonomkoj važnosti svakog pojedinoga dobra. "Košaru" dobara čine sva dobra koja ulaze u ukupni proizvod bruto nacionalnog gospodarstva promatrane godine.

Najvažniji indeksi deflatora bruto nacijonalnog proizvoda su : potrošački indeks cijena i proizvođački indeks cijena.

Potrošački indeks cijena:Najviše upotrebljavana mijera inflacije / deflacije. Mijeri trošak kupnje standardne "košare" dobara u različitim vremenima , u koju se uključuju različiti proizvodi i usluge koji se kupuju za svakodnevni život ( hrana, odjeća, stanovi, zdravstvena zaštita ) Standardna "košara" dobara uključuje nužno potrebna dobra za egzistenciju, što je procijenjena prosječna potreba građana. Za svaki proizvod određen je fiksni ponder proporcionalan njegovoj relativnoj važnosti u izdacima građana . Indeks porasta cijena dobijemo stavljanjem u omjer cijena dobara u tekućoj godini i cijena dobara u prethodnoj godini.

Proizvođački indeks cijena:Mjeri razinu cijena dobar prodanih na veliko, kao što su čelik , žito, nafta. Fiksni ponderi koji se upotrebljavaju za izračunavanje PPI – ja jesu neto prodaja dobara. Najviše ga primjenjuju poduzetnici.

11

6. OSOBNA POTROŠNJA I ŠTEDNJA

Osobna potrošnja (C) je ukupan iznos dohotka koje kućanstva potroše na kupnju proizvoda i usluha. Ona je najveća pojedinačna sastavnica bruto nacionalnog proizvoda. Jednako važno mjesto uz potrošnju ima i štednja (S) koja omogućuje novu potrošnju u budućnosti.

Čimbenici koji utječu na osobnu potrošnju su:

1) Raspoloživi dohodak (Yd, DI)2) Očekivani budući dohodak3) Potrošačke sklonosti4) Životna dob5) Kamatna stopa.

Raspoloživi dohodak –veći dohoci omogućuju i veću potrošnju. Kad se povećava raspoloživi dohodak, rastu i potrošnja i štednja . Raspoloživi dohodak dobijemo kada ukupni dohodak koji kućanstva primaju za prodane proizvodne činitelje uvećamo za transfere dobivene od države i umanjimo za poreze plaćene državi.

Očekivani budući dohodak – potrošači svoje odluke donose i na temelju očekivanja u budućnosti. Očekivanje porasta dohotka izaziva veću potrošnju u tekućem razdoblju i obratno.

Životna dob – potrošnju kućanstva možemo promatrati i s obzirom na dob njegovih članova. Uočeno je da mldai račni parovi s djecom troše više od raspoloživog dohotka nego što se troši u kućanstvima koja čine stariji članovi.

Potrošačke sklonosti – karakterne osobine članova kućanstava znatnije utječu na potrošnju. Ljudi se razlikuju po tome koliko su skloni potrošnji, odnosno štednji.

Kamatna stopa – visina kamatne stope na potrošnju utječe na dva načina. Ako je visoka, smanjuje se potražnja za potrošačkim kreditima, pa se smanjuje i tekuća potrošnja. Niža kamatna stopadjeluje obrnuto. Visoka kamatna stopa na štednju takošer može potaknuti potrošače da odgode potrošnju i investiranja za buduće razdoblje, pa će se povećati iznos štednje.

Osim dohotka na štednju utječu: kamatna stopa, inflacija, socijalna zaštita.

Funkcija osobne potrošnje i štednje:

1) Funkcija osobne potrošnje – odnos između osobne potrošnje i raspoloživog dohotka se prikazuje funkcijom osobne potrošnje.Ona nam pokazuje koliko su kućanstva spremna potrošiti za proizvode i usluge pri raspoloživom dohotku.

2) Funkcija štednje – odnos između štednje i raspoloživog dohotka se prikazuje funkcijom štednje.Ona nam prikazuje koliko su kućanstva spremna uštediti pri raspoloživom dohotku.

12

Tabela 1. Potrošnja i štednja kućanstava

Slika 3. Funkcija osobne potrošnje i štednje

Analizirajmo najprije funkciju osobne potrošnje na prvom grafikonu Slike 3. Raspoloživi dohodak mjerimo na osi apscisa, a osobnu potrošnju na osi ordinata. Zelena je crta pod kutom od 45° i ona govori, s obzirom na to da je jednako udaljena od obje osi, jesu li izdaci za potrošnju manji, jednaki ili veći od raspoloživog dohotka. Točka A prikazuje odnos između prve razine raspoloživog dohotka (0 €) i osobne potrošnje (100 €), točka B odnos između osobne potrošnje (120 €) i raspoloživog dohotka druge razine (100 €), itd. Spojimo li dobivene točke, kao odnose između dohotka i osobne potrošnje dobit ćemo graf funkcije potrošnje koji prikazuje ne samo odnose ovih 6 razina, nego sve moguće odnose između mogućeg raspoloživog dohotka (0 € do 500 €) i potrošnje. Graf funkcije potrošnje između točaka A i C nalazi se iznad zelene crte, što znači da je potrošnja veća od raspoloživog dohotka. Graf funkcije potrošnje i zelena crta sijeku se u tzv. točki pokrića, koja govori da je

13

raspoloživi dohodak dostatan za pokriće potrošnje obitelji. Dio grafa funkcije potrošnje desno od točke pokrića nalazi se ispod zelene crte – raspoloživi je dohodak veći od osobne potrošnje. Razmak između grafa funkcije i zelene crte mjeri njihovu razliku, tj. štednju.

Graf funkcije štednje prikazuje vezu između raspoloživog dohotka i štednje. Veza se vidi na prvom grafikonu kao udaljenost između zelene crte i funkcijepotrošnje. Pogledajmo točku D na oba dijagrama. Na prvom dijagramu točka D nalazi se ispod zelene crte (pozitivna štednja) pa strelica pokazuje veličinu štednje, a na drugom grafikonu točka D je iznad isprekidane crte (pozitivna štednja) i strelica također pokazuje razinu štednje. Primjećujemo da su ti razmaci isti.

Iz svega možemo doći do dva ekonomska pojma važna za makroekonomiju:

1. Granična sklonost potrošnji – pokazuje za koliko se poveća potrošnja

ako se raspoloživi dohodak poveća za 1 novčanu jedinicu:

MPC = ΔCΔY

2. Granična sklonost štednji – pokazuje za koliko se poveća štednja ako se

raspoloživi dohodak poveća za 1 novčanu jedinicu:

MPS =Δ SΔY

3. Prosječna sklonost potrošnji – pokazuje koji se dio dohotka prosječno troši. APC opada kada raspoloživi dohodak raste:

APC = CY

4. Prosječna sklonost štednji – pokazuje koji se dio dohotka prosječno štedi.APS raste kada raspoloživi dohodak raste.

APS = SY

14

7. INVESTICIJE

Investicijama se obično naziva svako ulaganje u neko dobro od kojega očekujemo nove prihode.

Ekonomisti pod investicijama razumijevaju proizvodnju trajnih kapitalnih dobara, dakle investiranja u nekretnine, postrojenja, opremu i zalihe.

Investicije mogu biti:

1 Realne2 Financijske

Realne obuhvaćaju:

a) Nabavu fiksnog kapitalab) Povećanje zaliha, sirovina, materijala...

Financijske investicije podrazumijevaju kupnju vrijednosnih papria.

Investicijom se može označiti bilo kakvo ulaganje, primarno novčanih sredstava, radi stjecanja određenih ekonomskih koristi, odnosno profita. Pri tome se može ulagati u financijske oblike imovine i s njima izjednačene investicije ili pak u realne oblike imovine koji omogućavaju ostvarivanje ekonomskih koristi, odnosno profita kroz određene produktivne poslovne aktivnosti.

Ulaganja, tj. oblici investicija, pojmovno se mogu promatrati s nekoliko različitih aspekata. Tako se razlikuju poslovne investicije, promatrane s razine procesa budžetiranja kapitala investicijskih projekata odabirom različitih kriterija o izboru investicijskih projekata, s ekonomskog aspekta kao vrijeme u kojem se resursi ne koriste za potrošnju već se koriste za buduću proizvodnju, s financijskog aspekta kao ulaganje u različite vrijednosne papire, s aspekta osobnih financija kroz proces izlaganja osobne štednje riziku i očekivanju iz rizika izvedenih prinosa, u smislu nekretnina ulaganje u poslovne nekretnine s ciljem stjecanja tekućih dohodaka ili kapitalnih dobitaka uslijed aprecijacije vrijednosti investicije. Investiranje i odluke o investicijama temelje se na konceptu budžetiranja kapitala. Investicije mogu davati pozitivne ili negativne stope prinosa na investirana sredstva.Tako pozitivan prinos ostvaruju investicije koje imaju čistu(neto) sadašnju vrijednost jednaku ili veću od nule, dok negativne stope prinosa odbacuju investicije koje imaju negativnu čistu (neto) sadašnju vrijednost.

Odrednice investicija su:

a) prihodib) troškovic) očekivanja

15

d) stupanj korištenja postojećih kapacitetae) brzina tehnoloških promjena

Utjecaj države na investicije :

Država nastoji na veličinu investicija utjecati na više načina i to preko :

a) aktivne monetarne politikeb) porezne politike c) mikroekonomske politike

Slika 4. Krivulja potražnje za investicijama

Razumljivo je da će investicije biti veće ako je kamatna stopa niža pa je zato krivulja potražnje za investicijama padajuća. U budućnosti je potrebno iz ostvarene zarade gospodarskog subjekta vraćati anuitete. Samo ako je profitna stopa veća od kamatne stope, investicije će biti isplative. Dakle, promijene li se kamatne stope, dolazi do pomaka po krivulji investicijske potražnje. Krivulja potražnje za investicijama, u slučaju porasta BDP-a i optimističkih predviđanja, pomaknut će se udesno i tako ćemo, pri istoj kamatnoj stopi, imati veće investicije. Obratno, u slučaju smanjenja BDP-a i pesimističkih predviđanja, krivulja se pomiče ulijevo pa imamo manje investicije uz nepromijenjenu kamatnu stopu.

Uz kamatnu stopu, na visinu investicija utječu i sljedeći čimbenici:

a) očekivana inflacija – Što je veća očekivana inflacija, bit će veća i sadašnja investicijska potrošnja.

16

b) stupanj korištenja postojećih kapaciteta – Ako se postojeći kapaciteti rabe maksimalno, svako povećanje agregatne potražnje povećat će investicije.

c) brzina tehnoloških promjena – Što je veća brzina tehnoloških promjena, bit će veća i ulaganja tvrtki u kapital.

d) porezni sustav – Porezni sustav može stimulirati ili destimulirati investicijsku potrošnju. Recimo, ako se na investicije ne bi plaćali porezi, to bi potaklo tvrtke na veća ulaganja.

e) potrošnja fiksnog kapitala (amortizacija) – Ako je fond fiksnog kapitala veći, biti će i veća amortizacija, koja će zahtijevati veću obnovu potrošenog kapitala.

Po ovome možemo zaključiti da se bruto investicije sastoje od 2 dijela. Jedan dio ide na zamjenu potrošenog kapitala, a drugi na investicije u novi kapital koji onda povećava ukupan fond kapitala jednog gospodarstva:.

BRUTO INVESTICIJE = NETO INVESTICIJE (investicije u novi kapital) + AMORTIZACIJA (investicije u potrošeni kapital)

17

8. DRŽAVNA POTROŠNJA

Zadaća države je da opskrbi gospodarstvo ne tržišnim dobrima a to su školstvo, zdravstvo, sudsvo, vojska, policija...

Država također kupuje potrošna i investicijska dobra. Da bi nacionalno gospodarstvo opskrbila netržišnim uslugama mora osigurati i plaće djelatnicima koji obavljaju te poslove.

Udio državne potrošnje varira od zemlje do zemlje ovisno od potreba.

Razvijanjem društva povećava se državna potrošnja.

Kolika će biti državna potrošnja, to je politička odluka (državni proračun). Odluku o tome donosi parlament.

18

Na ukupne izdatke država utječe fiskalnom politikom (porezi) i transferima (kad rastu neto transferi, raste i raspoloživi dohodak).

Odluku o visini proračuna donosi se na osnovu prethodnih godina i na osnovu analize budućih ekonomskih kretanja.

Državna potrošnja se može podijeliti u dvije grupe: državna (javna) robna potrošnja i transferna plaćanja.

Da bi država mogla da pokrije rashode, potrebno je da prije toga ostvari prihode.

Država se javlja kao veliki potrošač. Državna potrošnja je potrošnja javog sektora.

Državna potrošnja nije neposredno povezana s visinom BDP-a. Može se desiti situacija da BDP raste a da javna potrošnja opada i obrnuto.

U praksi je poznato više metoda financiranja državne potrošnje: financiranje iz budžeta, djelomično financiranje realizacijom usluga i financiranje putem mjesečnog doprinosa.

S obzirom na to da državni transferi i kamate koje država plaća na državni dug ne predstavljaju kupnju dobara i usluga, oni se u nacionalnim računima i ne evidentiraju kod izračunavanja BNP-a.

Ipak, dobra i usluge koje država kupuje možemo svrstati u tri kategorije:

a) potrošna dobra (za potrebe svojih institucija i radnika) kao što su hrana, uredski materijal, odjeća, voda, struja, plin i sl.

b) investicijska dobra – država gradi ceste, mostove, zgrade, kupuje kompjutore, topove, zrakoplove itd.

c) plaće radnika npr. profesora, liječnika, vojnika, policajaca itd.

Dakle, država u svakom gospodarstvu ima izdatke jer daje usluge netržišnog karaktera, kao što je obrana, obrazovanje, zdravstvo, sigurnost građana (policija) i sl. Ponegdje je država većinski vlasnik i nekog profitnog poduzeća.

9. NETO IZVOZ

Gospodarstva nastoje ostvariti što veću ekonomsku otvorenost na području međunarodne razmijene, pa razmijenjuju dobara uvozom/izvozom. Postojanje međunarodne razmijene čini jednu, i to vrlo važnu, sastavnicu bruto nacionalnog proizvoda, a to je neto izvoz ili neto export (X).

Neto izvoz označava vrijednosnu razliku izmđu ukupnog izvoza i uvoza dobara koje je ostvarilo nacionalno gospodarstvo tijekom jedne godine. Možemo ga iskazati pomoću izraza X = E –M. Što je izvoz veći od uvoza , gospodarstvo ostvaruje veći pozotivan neto izvoz , a u suprotnom će neto izvoz biti negativan. Pozitivan neto izvoz je poželjan jer se izvozom stvara devizni dohodak. Pozitivan neto izvoz najčešce pokazuje da je domaća proizvodnja veća

19

od domće potrošnje pa je dio nacionalnih dobara namjenjen izvozu. Veličina izvoza ovisi o konkurentnoj sposobnošću domaćih proizvođaća te volje inozemnih kupaca da kupe naš prizvod.

Tko troši uvezenu robu

Uvezenu robu troše svi ekonomski subjekti tog gospodarstva (kućanstva,gospodarski subjekti, država). Prema konačnoj namjeni uvezenu robu možemo podijeliti na investicijska, potrošna i intermedijarna dobra.Prema krajnjem potrošaču možemo ih podjeliti na uvozna dobra koje trebaju kućanstva , uvozna dobra koje treba država i intermedijarna dobra koje koriste gospodarski subjekti. Gospodarstvo nastoji iskoristiti svoje komparativne prednosti kako bi se maksimalno specijaliziralo i koncetriralo proizvodnju nekih vrsta dobara u vlastitom gospodarstvu.  

Na kretanje agregata izvoza i uvoza neke države utječu :

a) veličina domaće proizvodnjeb) visina domaćeg i inozemnog dohotkac) relativne cijened) valutni tečaje) veličina i struktura domaće potrošnje.

Cilj je makroekonomije da se što veći dio BDP-a izveze. No, isto tako, da se u približno istom iznosu i uveze roba i usluge iz inozemstva, tj. da bude ravnoteža u vanjskotrgovinskoj bilanci, odnosno, da neto izvoz, ako je moguće, bude 0.

Veličina izvoza ovisi o nekoliko čimbenika:

a) BDP u inozemstvu – Ako je veći BDP u inozemstvu, bit će i veća primanja (dohodak) stranaca, koji će onda potraživati više naših proizvoda i usluga (npr., više će dolaziti na odmor na naš Jadran).

b) Stupanj specijalizacije – Što je veći stupanj specijalizacije, bit će i potražnja za inozemnim robama veća, što znači da će se u te zemlje uvoziti, ali i izvoziti. Specijalizacijom zemlje se koriste svojim komparativnim prednostima u proizvodnji konkretnih proizvoda.

c) Cijena dobara i usluga – Ako je cijena konkurentna, tj. niža nego za istovrsne proizvode u inozemstvu, izvoz će biti veći.

d) Devizni tečaj – Devizni je tečaj vrijednost po kojoj se valuta jedne zemlje mijenja za valutu druge zemlje. Ako devizni tečaj, recimo kune, raste, za nju možemo kupiti više strane valute, što onda znači da ćemo moći kupiti i više robe iz inozemstva. Zaključujemo da porast deviznog tečaja ima za posljedicu povećanje uvoza i obratno, smanjenje tečaja ima za posljedicu povećanje izvoza.

20

10. ZAKLJUČAK

Da bi vlade pojedinih zemalja mogle donositi zaključke o uspješnosti nacionalnog gospodarstva i izabrati odgovarajuće mjere ekonomske politike, moraju imati podatke o veličini ukupne proizvodnje.

21

Najobuhvatnija mjera vrijednosti ukupne proizvodnje dobara u nekoj državi tijekom jedne godine jest bruto nacionalni proizvod.

Veličinu BNP-a možemo izračunati na tri načina: potrošnim pristupom, dohodovnim pristupom i proizvodnim pristupom. Sva tri pristupa će nam dati iste vrijednosti. Nacionalni dohodak i raspoloživi dohodak dvije su dodatne mjere koje upotpunjuju cjelovitu sliku gospodarske strukture neke određene zemlje, a danas se sve više upotrebljava i BDP.

Nominalni BNP izračunavamo po tekućim cijenama, dok realni BNP izražavamo u stalnim cijenama.

Posljednjih se godina za mjerenje ukupnog outputa sve više upotrebljava koncept neto ekonomskog blagostanja, koji uključuje samo one stavke potrošnje i investicija koje izravno pridonose ekonomskom blagostanju.

Analiza veličine potrošnje i štednje danas, odnosno investicija za budućnost ima ključnu ulogu u određivanju blagostanja svake zemlje. Temeljna odrednica potrošnje i štednje jest raspoloživi dohodak. Velika sastavnica trošenja su investicije. Preko učinaka na agregatnu potražnju utječu na proizvodnju u kratkom roku, a preko povećanja fonda kapitala povećavaju potencijalnu proizvodnju društva i pomiču dugoročni ekonomski rast.

11. LITERATURA

Jošić, Jadranka., Putar, Tatjana., Zoretić, Gordana., Gospodarstvo 2, Školska knjiga, Zagreb, 2009.

22

http://www.poslovni.hr/leksikon/bruto-nacionalni-proizvod-bnp-255

https://bs.scribd.com/doc/98428832/Copy-of-Copy-of-Maturalni-Rad

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bruto_doma%C4%87i_proizvod

http://hr.wikipedia.org/wiki/Investicija

https://www.scribd.com/doc/250305579/Drzavna-potrosnja

https://www.scribd.com/doc/50961000/INVESTICIJE-DR%C5%BDAVNA-POTRO%C5%A0NJA-FISKALNA-I-MONETARNA-POLITIKA-ME%C4%90UNARODNA-RAZMJENA

http://www.efst.unist.hr/~mrnjavac/interno/Gospodarstvo%2021.pdf

Bilješke s nastavnih sati

23