cijena 15 kn - hrvatski radioamaterski savez · cijena 15 kn godište 17. broj 6 (131)...

CIJENA 15 KN

godište 17. broj 6 (131) studeni/prosinac 2008.

• Generalnaskupština1.regijeIARU-a

• HRSVKSKraljevica2008.

• Stabiliziraniispravljač12V/20A

• Baluni i ununi

• ZimskikupHRS-a

• KVsuperKUP

• ZagrebFMkontest

• Orbitron

• ARGsezona2008.

• IOTA–IOCAsusretuDL

U ovom broju:

uvodnik

Poštovani prijatelji,

u ovo blagdansko doba, kada svi provodimo vrijeme u krugu naših najmilijih, naših obitelji, želja mi je osvrnuti se na ovu godinu koja je prošla u tren, prepuna mnogih događanja u radioamaterskom svijetu.

Kruna svega bila je Generalna konferencija 1. regije IARU-a. Mnogo uloženog truda, vremena i volje stoji iza organizacije manifestacije ovog tipa. Zahvalio bih svim članovima organizacijskog odbora za sve što su učinili da ova konferencija uspije, ali i svim onima koji su na licu mjesta odradili vrhunski svoje zadaće i učinili sve nas ponosnima. Sve one brojne pohvale za organizaciju koje smo zaprimili posljednjih dana idu na vašu adresu. I ujedno, još jednom iskrene čestitke našem članu, Nikoli Perčinu, 9A5W, na reizboru u Izvršni odbor 1 regije IARU-a.

Druga vrlo velika i važna stvar, akcija organizirane nabavke uređaja, završila je s gotovo 80 novih radiouređaja u Hrvatskoj, od kojih je 48 nabavljeno uz subvenciju HRS-a. Imamo nove repetitore za 70 cm, postavljeni su i prvi digitalni D-Star repetitori. Dogovori oko izrade novog Pravilnika o uvjetima uporabe amaterskih radijskih postaja su u završnoj fazi. Suradnja s DUZS-om i HZTK-om je sve bolja i otvorenija. ARG reprezentacija je sudjelovala na Svjetskom ARG prvenstvu održanom u Koreji ove godine, a predstavili smo HRS-a na sajmu ARCA i sajmu u Friedrischafenu. Radioamaterski susreti u Kraljevici okupljaju sve veći broj naših članova i tematski su sve zanimljiviji. Napokon je i formalno ustanovljen Croatian Contest Club, konačno bilježimo i rast broja članova Saveza...

Uvijek postoje stvari gdje smo mogli bolje ili koje jednostavno nismo stigli odraditi. No, uvjereni smo da se i dalje zajedništvom i marljivošću možemo uspješno nositi s izazovima koji su pred nama, u vremenu koje će s ekonomskog aspekta biti prilično izazovno i teško.

SvimaVamaiVašimobiteljimaželimsvenajboljepovodompredstojećihblagdanainekaVamseostvaresvenajljepšeželje.

S poštovanjem,Krešimir Kovarik, 9A5K, predsjednik HRS-a

Časopis izlazi svaka dva mjeseca – 6 brojeva u godini.Rukopisi i ilustracije se ne vraćaju.Sva prava pridržava – copyright by

© Hrvatski radioamaterski savezČasopis je ubilježen u Ministarstvu kulture Republike

Hrvatske 19. ožujka 2004. god, pod brojem 532-03-3/04-02.

Priprema za tisak: Infogr@f, Vela LukaTisak: KRATIS d.o.o., Dr. F. Tuđmana 14/A,

10 431 Sveta NedeljaNaklada: 1 200 primjerakaPoštarina plaćena u Pošti 10000 Zagreb.Godišnja pretplata s članarinom HRS-a: 150 kunaCijena pojedinog primjerka: 15 kunaGodišnja pretplata: 100 kunaCijena pojedinog primjerka za inozemstvo: 3,5 euraGodišnja pretplata za inozemstvo: 20 euraProsječna naklada – 1 100 primjeraka

Prihod ostvaren prodajom u 2007. godini – 240,00 kunaPrihod ostvaren na tržištu oglašavanja u 2007. godini

– 46 732,84 kunaPretplata u kunama uplaćuje se u korist žiro-računa:Hrvatski radioamaterski savez, Zagreb2360000-1101561569;poziv na broj 12+JMBG uplatitelja.Devizna pretplata uplaćuje se u korist računa HRS-a kodZAGREBAČKA BANKA d.d., Paromlinska 2, 10 000 Zagrebdevizni račun broj: 70300-978-2100057879IBAN: HR4323600001101561569 (2100057879)SWIFT: ZABAHR2X (svrha doznake: Pretplata na Radio-HRS)TijelaupravljanjaHRS-a (mandat: 2007 – 2011.)PredsjednikHRS-a:Krešimir Kovarik, 9A5KDopredsjednikHRS-a:Mate Botica, 9A4MTajnicaHRS-a:Marina Sirovica, 9A3AYM

Administrativnatajnica:Ljiljana Božak, 9A5BLČlanoviIzvršnogodboraHRS-a:Zdenko Blažičević, 9A2HIŽeljko Dražić-Karalić, 9A4FWStjepan Đurin, 9A8AZvonko Horvat, 9A3TRMarijan Kucelin, 9A2RDRolando Milin, 9A3MRMarijan Rečić, 9A2CNadzorniodborHRS-a:Davor Antolić, 9A6NDAZdenko Kokanović, 9A3SOŽeljko Vida, 9A3ZVSudčastiHRS-a:Mladen Katić, 9A5TDubravko Rogale, 9A6NNSMirko Vurušić, 9A2F

Nakladnik:HRVATSKIRADIOAMATeRSKISAVeZ

Uredništvo i administracija:

Dalmatinska 12, p. p. 149 HR – 10 002 ZAGREBHrvatska/CroatiaTelefon + 385 (0)1 48 48 759 Telefax + 385 (0)1 48 48 763e-mail [email protected] [email protected]

GlavniurednikGoranGrubišić, [email protected]

ZamjenikglavnogurednikaZlatkoMatičić, [email protected]

Uredničkikolegij:ŽeljkoBelaj, [email protected], [email protected]ćajić, [email protected], [email protected]ŽeljkoUlip, [email protected]čić, [email protected]ŽeljkoDražić-Karalić,[email protected]

LektoricaTihanaNakomčić, [email protected]

Tehnički urednikRomildoVučetić, [email protected]

UPUTeSURADNICIMAPriloge slati u elektroničkomzapisu(.doc, .rtf, .txt), iznimno crteže i sheme na papiru. Pisati u Wordu, Arial font 10, lijeva orijentacija. Formule pisati u programu za pisanje formula uz objašnjenje znakova i kratica. Slike, sheme i crteže ne unositi u tekst i slati odvojeno, ali naznačiti gdje spadaju u tekst. Priloge uz tekst obavezno numerirati i napisati popratni tekst (legendu). Tablice kreirati u Wordu, a crteže u CorelDraw. Fotografije slati odvojeno u *.jpg ili *.tif formatu uz cca 300 dpi. Obaveznonavesti sve izvore za tekst i priloge. Tiskane pločice slati u elektronskom formatu uz obaveznu naznaku izmjera ili kopirane bez savijanja papira. Ako rad sadrži više od tri dokumenta slati ih u zajedničkoj mapi. Obavezno navesti ime i prezime autora, adresu i sve kontakt telefone i e-adrese te žiro račun. Priloge slati na CD-u ili elektroničkom poštom na adresu HRS-a ([email protected]) s naznakom Za Radio HRS.

www.hamradio.hrRADIOHRS-6|2008 STUDeNI/PROSINAC20083

8

11

16

26

42

48

58

5

Sudionici Konferencije IARU-a na okupu

Sadržaj

www.hamradio.hr4STUDeNI/PROSINAC2008 RADIOHRS-6|2008

5 Skupština1.regijeIARU-a7 Aktivnostpostaje9AØIARU8 VježbaHRSVKS“Kraljevica2008.”11 Stabiliziraniispravljačza12V/20A14 “Peglanje”tiskanihpločica16 VFtransformatoriimpedancije20 PrilagodnirazdjelnikzaKV21 Portabl delta loopantenaza50MHz22 SimetriranjenapajanjaYagiantena23 MalooFD4anteni24 ZimskiKVkup2009.25 9AKVSuperkup26 KupJadrana2008.28 VHSC29 IOTAkontest2008.30 RezultatiIOTA2008.31 CQWW160metara2009.32 HSCMaraton HADX2008.33 RezultatiRDXC2008. RDA2008.34 ARRLDXContest2008. NajaveKVnatjecanja36 UKV contestkalendar200937 VHFnatjecanje9AActivity2009.38 ZagrebFMContest40 Lipik2008.41 CQ contest da Monte Nerone...42 Orbitron43 D-starnaUčki44 SSTVsISS45 APTprijammeteosatelita47 CQDIGIContest...48 OdMišulinovcadoHwaseonga50 VK9DWX–DXekspedicija51 DXnovosti52 DXCCdiplome9Apostaja53 MediterraneanIslandsAward54 21.sv.prvenstvourukometu54 W.A.I.P.VHFUHFSHF55 IOTA–IOCAsusretuDL56 AnikoiFeri–ljetnaIOCAavantura57 JesenskisajamPordenone2008.58 9A1C/p–IOCA–Pirovačkizaljev59 9A0COAST

Vijesti iz HRS-aUREĐUJE: Mate Botica, 9A4M

Povjerenje koje su Hrvatskom radioamaterskom savezu iskazali izaslanici Generalne skupštine 1. regije IARU-a u Davosu 2005. godine glasujući za Cavtat, imali smo priliku opravdati od 16. do 21. studenog ove godine. Tri godine između dvije Skupštine protekle su u intenzivnim pripremama, kako u HRS-u tako i na relaciji prema Izvršnom odboru i tajništvu 1. regije IARU-a. U tom razdoblju u Cavtatu je održan sastanak Izvršnog odbora 1. regije IARU-a, a Nikola Perčin, 9A5W, njegov član, bio je važna spona u procesu pripreme Skupštine.

U hotelu Croatia u Cavtatu, od 16. do 21. 11. 2008., okupilo se oko 160 izaslanika, promatrača, uvaženih gostiju i organizatora iz četrdesetak zemalja 1. regije IARU-a (Europa, Afrika i dio Azije). Većina ih je pristigla u subotu, 15. studenog, te je ured za registriranje, u sastavu Marina Sirovica, 9A3AYM, tajnica HRS-a, i Tihana Nakomčić, 9A6PBT, radio neprekidno cijeli dan. Svim sudionicima uručeni su početni konferencijski dokumenti i vrećice s promotivnim materijalima.

U večernjim se satima dogodilo i prvo okupljanje izaslanika i to na prijemu koje je upriličio HRS. Predsjednik HRS-a, Krešimir Kovarik, 9A5K, i dopredsjednik, Mate Botica, 9A4M, na ulazu u Tihi salon pozdravili su i zaželjeli dobrodošlicu svim sudionicima Skupštine. Treba napomenuti da je to okupljanje ponovni susret mnogih radioamatera koji se nisu susretali protekle tri godine, ali i mjesto na kojemu se počinje raspravljati, lobirati i dogovarati ono o čemu će se odlučivati u danima koji slijede.

U nedjelju ujutro, 16. studenog, u velikoj kongresnoj dvorani započinje svečano otvaranje Skupštine. Na njemu su, pored svih izaslanika i dužnosnika 1. regije IARU-a, bili nazočni i uvaženi gosti: gospođa Mira Buconić, županica Dubrovačko-Neretvanske županije, gospodin Krešo Antonović, ravnatelj Uprave za poštu i elektroničke komunikacije Ministarstva mora, transporta i infrastrukture, i gospodin Miljenko Krvišek, član Vijeća Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije.

Generalnaskupština1.regijeIARU-aTEKST: Željko Ulip, 9A2EY

Radno predsjedništvo kod otvaranja Skupštine

doprinesu razvoju radioamaterskog pokreta u razdoblju koje slijedi.

Gospodin Krešo Antonović dao je prikaz razvoja radioamaterskog pokreta u Hrvatskoj od 1924. godine sve do doprinosa radioamatera u Domovinskom ratu. Nakon što je skupu zaželio uspješan rad, Generalnu skupštinu 1. regije IARU-a proglasio je službeno otvorenom.

Rad Skupštine nastavljen je izborom predsjedavajućih odbora C2 (vjerodajnice i novčarski poslovi) – Betty Magnin, F6IOC, odbora C3 (opći poslovi) – Jacques Debouche, ON5OO, Izbornog povjerenstva – Wieslaw Wysocki, SP2DX, i povjerenstva za dodjelu nagrade Roy Stevens za doprinos radioamaterskom pokretu u proteklom trogodišnjem razdoblju.

Na primanju za uvažene goste i voditelje izaslanstava, koje je uslijedilo nakon svečanog otvaranja, gospodin Andrej Sardelić, koordinator uprave Hrvatskih pošta, predstavio je prigodnu marku i omotnicu posvećenu Generalnoj skupštini 1. regije IARU-a. Svi su sudionici Skupštine dobili po jedan primjerak, a svu količinu maraka poštanski ured u Cavtatu rasprodao je istog dana.

U poslijepodnevnim su satima održani sastanci stalnih radnih grupa: ARSPEX (radioamaterska pitanja vezana za Svemir),

Za govornicu je prvi izašao predsjednik HRS-a, Krešimir Kovarik, 9A5K, te pozdravio sve izaslanike, goste za stolom predsjedništva i goste u dvorani: gospodina Blaženka Dujakovića, predsjednika Zajednice tehničke kulture Dubrovačko-Neretvanske županije, gospodina Ivu Đivanovića, predsjednika Radiokluba Dubrovnik, i gospodina Josipa Karačića, predsjednika Radiokluba Dubrovačko primorje. Gospođa Mira Buconić obratila se skupu prvo na hrvatskom, a zatim i na engleskom jeziku. Bila je to rijetka prilika da izaslanici čuju naš jezik (s obzirom na to da se rad Skupštine odvija isključivo na engleskom). Zaželjela je svima uspješan rad u jednom od najljepših dijelova Hrvatske.

Nakon toga, skupu se obratio dopredsjednik IARU-a, gospodin Tim Ellam, VE6SH, koji je skupu prenio poruku predsjednika IARU-a, Larry Pricea, W4RA, koji nije bio u mogućnosti osobno biti nazočan Skupštini. Na ovom je mjestu posebno zahvalio HRS-u što je prihvatio organizaciju Skupštine. Slijedeći govornik bio je predsjednik 1. regije IARU-a, Ole Garpestad, LA2RR. Napomenuo je da je na Skupštini nazočno 51 izaslanstavo kroz osobe ili putem punomoći. Na Skupštini su također nazočni gospodin David Sumner, K1ZZ, tajnik IARU-a, gospodin Ramon Santoyo, XE1KK, predsjednik 2. regije IARU-a, i gospodin Michael Owen, VK3KI, predsjednik 3. regije IARU-a. Zaželio je svima da s uspjehom


ARDF (radiogoniometrija), HST (brza telegrafija), EMC (elektromagnetska kompatibilnost), STARS (programi pomoći u područjima sa slabom ili nepostojećom zastupljenosti radioamatera), IARUMS (nadziranje radioamaterskih frekvencijskih područja), EUROCOM (pitanja od interesa za članice Europske Unije), IPHA (informativni programi za radioamatere s posebnim potrebama).

U kasnim večernjim satima održan je radni sastanak (workshop) o problematici radioamaterske etike i operatorskim standardima. Publikaciju o toj tematici predstavio je John Devoldere, ON4UN, a napisao ju je zajedno s Marc Demeuleneereom, ON4WW, s pozivom da se izrade prijevodi na što više jezika kako bi materijal bio dostupan velikom broju radioamatera.

U ponedjeljak, 17. studenog, tijekom cijelog dana održavaju se sjednice odbora C3 (opća pitanja i stalne radne grupe), odbora C4 (radioamaterske djelatnosti na frekvencijskim područjima ispod 30 MHz) i odbora C5 (radioamaterske djelatnosti na frekvencijskim područjima iznad 30 MHz).

S obzirom na to da se rad odbora odvija istovremeno, Nikola, 9A5W, i Krešo, 9A5K, prate rad C3 i C4, a Željko, 9A2EY, sudjeluje u radu odbora C5.

U večernjim je satima održan radni sastanak (workshop) o problematici i načinima privlačenja novih, mladih radioamatera u budućnosti. S obzirom na značaj ove teme, zaključke s tog radnog sastanka objavit ćemo u cijelosti u jednom od narednih brojeva časopisa.

U utorak, 18. studenog, tijekom cijelog dana održavaju se sjednice odbora C3 i odbora C5 (s obzirom na brojnost dokumenata ta dva odbora imaju najviše posla). Poslijepodne je nastavljen sastanak ARDF radne grupe zbog brojnosti tema i proceduralnih problema koji su iskrsnuli tijekom prvog sastanka.

U večernjim satima IARU je upriličio svečani prijem za sve sudionike Skupštine. Domaćin prijema, dopredsjednik IARU-a, gospodin Tim Ellam, VE6SH, izrazio je posebnu zahvalnost Hrvatskom radioamaterskom savezu na izvrsnoj organizaciji Skupštine. To je potvrdio prigodnim darom koji je predao predsjedniku HRS-a, Krešimiru Kovariku, 9A5K.

U srijedu, 19. studenog, tijekom cijelog dana održavaju se sjednice odbora C3, odbora C4 i odbora C5. To je ujedno i zadnji dan rada u odborima i pozornost se usmjerava na izradu preporuka koje će biti predočene na završnoj sjednici Skupštine.U poslijepodnevnim satima održava se zajednički sastanak svih sudionika na kojem se skupu u ime Europskog radijskog ureda (ERO) obratio koordinator, gospodin Alexander Gulyaev Thomas. U nastavku sastanka predstavili su se kandidati za organizaciju iduće Generalne Skupštine 2011. godine. Kandidaturu su dali RSGB (Hatfield), SRAL (Sun City) i URE (Malaga), a glasovanjem na završnom sastanku odlučit će se o organizatoru.Završni plenarni sastanak Skupštine odvija se u četvrtak 20. studenog. Predsjedavajući svih odbora (C2, C3, C4 i C5) daju na glasovanje sve preporuke koje su razmatrane i usuglašene na sjednicama pojedinih odbora prethodnih dana. O ozbiljnosti njihovog rada govori i činjenica da su tijekom izjašnjavanja usvojene sve preporuke. Tajnim su glasovanjem izabrani dužnosnici koji će tijekom iduće tri godine voditi 1. regiju IARU-a i njegove radne grupe:- Hans Blondeel Timmerman, PB2T,

predsjednik,- Mustafa Diop, 6W1KI, dopredsjednik,- Dennis Green, ZS4BS, tajnik,

Izaslanici na prvom plenarnom sastanku Kongresna dvorana

Svi sudionici Skupštine

Izaslanstvo HRS-a: Nikola, 9A5W, Krešo, 9A5K, i Željko, 9A2EY

Vijesti iz HRS-a


- Andreas Thiemann, HB9JOE, blagajnik,- Hani Raad, OD5TE, član Izvršnog odbora,- Betty Magnin, F6IOC, članica Izvršnog

odbora,- Nikola Perčin, 9A5W, član Izvršnog odbora,- Panayot Danev, LZ1US , član Izvršnog

odbora,- Colin Thomas, G3PSM, član Izvršnog odbora.

Tajnim su glasovanjem izaslanici odlučili da će slijedeća Generalna skupština biti održana u Južnoafričkoj Republici u mjestu Sun City.

Povjerenstvo za dodjelu nagrade Roy Stevens za doprinos radioamaterskom pokretu u proteklom trogodišnjem razdoblju predložilo je, a Skupština prihvatila, da nagradu primi dosadašnji tajnik 1. regije IARU-a, Don Beattie, G3BJ.

Službeni završetak rada Generalne skupštine 1. regije IARU-a označio je Ole, LA2RR, predajom drvenog čekića novom predsjedniku, Hansu, PB2T.

Istoga dana u kongresnoj dvorani održana je svečana večera uz nazočnost svih sudionika Skupštine. Bila je to prilika da voditelji pojedinih izaslanstava prigodnim govorima i darovima izraze mišljenje i opišu dojmove o nekoliko nezaboravnih dana u nezaboravnom dijelu Hrvatske.

U petak, 21. studenog, dio sudionika Skupštine zaputio se u dva autobusa na izlet

na kojem je upriličen obilazak Dubrovnika i poluotoka Pelješac.

Jedna od vrlo značajnih i zahtjevnih sastavnica bez koje ovakva Skupština ne može učinkovito raditi je informatička tehnologija. Željko Dražić-Karalić, 9A4FW, s ekipom je postavio i tijekom čitavog rada Generalne skupštine brinuo o bežičnoj računalnoj mreži, interkonekciji prema serveru hotela, računalima u tajništvu i internetskoj sobi. Gospodin Ronald Eisenwagner, OE3REB, na završnom plenarnom sastanku izrazio je pohvale Željku, 9A4FW, na odlično obavljenom poslu u IT segmentu.

Tijekom svake Generalne skupštine 1. regije organizator postavi radijsku postaju s prigodnom pozivnom oznakom kako bi se u radijskim vezama promoviralo događanje

Abdala Darwish, A41KB, predaje dar ROARS-a Kreši, 9A5K, na svečanoj večeri

Ole, LA2RR, svečano predaje lentu novom predsjedniku, Hansu, PB2T

i omogućilo izaslanicima da dožive posebnosti u prostiranju u području kratkih valova. Voditelj radijske postaje 9A0IARU bio je Mark, 9A8A, koji je sa suradnicima postavio dipol antenu za frekvencijsko područje 3,5 i 7 MHz, te Yagi antenu za 14, 21 i 28 MHz. Korišten je radijski uređaj ICOM IC-756 PRO 3 i pojačalo snage OM Power. Tijekom rada Generalne skupštine održano je 4 402 veza što na dosadašnjim Skupštinama nije zabilježeno. Postavljena je također i radijska postaja za frekvencijsko područje 144 MHz, ali nažalost s malo ostvarenih veza s obzirom na to da smo bili daleko od središta UKV aktivnosti.

O preporukama i dokumentima prihvaćenim tijekom rada Generalne skupštine 1. regije IARU-a detaljnije će se pisati u narednom broju časopisa HRS Radio.

Postaja 9A0IARU bila je aktivna od 13. do 21. 11. 2008. iz hotela Croatia u Cavtatu i to prije te za vrijeme održavanja Generalne skupštine 1. regije IARU-a (većinom na KV-u). Radilo se s postajom ICOM IC-756 PROIII, pojačalom OM POWER OM-3500HF, 7-el. opti-beamom (14, 21, 28 MHz) i FD4 (80, 40 MHz) antenom. Kroz osam dana ukupno je održano 4 402 veza.

CW SSB 80 m 348 252 40 m 986 295 20 m 1 296 1 154 15 m 64 - 2 m - 7 Ukupno: 2 694 1 708 Prema DXCC podjeli u dnevniku su 93 entiteta, a po kontinentima ih je bilo:Europa 51Azija 17Sjeverna Amerika 11

Aktivnost postaje 9AØIARU

9AØIARU9AØIARU9AØIARU9AØIARU HRSDalmatinska 12HR-10000 ZagrebCroatia

HRS

CQ 15 ITU 28 JN92CNCQ 15 ITU 28 JN92CNCQ 15 ITU 28 JN92CN

To radio:

Date Time Band Mode RPRT Operator

Afrika 6Južna Amerika 4Oceanija 4

Uz domaće operatore (9A5W, 9A5K, 9A4M i 9A8A) kroz shack je “prodefiliralo” preko 30 operatora, a među najaktivnijima bili su: OE1MCU, DL1BDF, HB9JOE, HB9ELF, LA4LN, DK2OM, XE1KK, PA5KM, PB2T, PA0SHY, OH2BR, E79A, E79D, E74A, YT3W, YV5AMH, S52P, S53RM, OM3LU i OM3EI.

Mnogi su od njih došli samo čuti ima li koga iz njihovih zemalja na bandu, napravili pokoju vezu i otišli.

Za sve su veze ispisane QSL karte i poslane primaocima preko 9A QSL ureda.

Hvala ekipi Radiokluba Dubrovnik na pruženoj pomoći oko ove aktivnosti, kao i gostoprimstvu tijekom cijelog boravka u Cavtatu! (9A8A)

Vijesti iz HRS-a


Hrvatski radioamaterski sustav veza za krizne situacije u 2008. godini održao je u proljeće vježbu “Vode 2008.”, a i dva puta je sudjelovao u Global Simulated Emergency Testu (u svibnju i početkom mjeseca studenog 2008. godine).2008. godina zaključena je pokaznom komunikacijskom vježbom “Kraljevica 2008.” Vježba je održana 22. studenoga, a glavni je cilj bio predočiti, može se reći već uhodan sustav HRS-a, a time i Hrvatske zajednice tehničke kulture.

Vježba je zamišljena i provedena kao pokazna komunikacijska vježba kojom je Hrvatski radioamaterski savez predstavio svoj potencijale u području komunikacija za potrebe nesreća, katastrofa, jednom riječju – kriznih situacija. Predstavljanje je bilo namijenjeno predstavnicima Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Područnog ureda za zaštitu i spašavanje iz Rijeke i predstavnicima Ministarstva unutarnjih poslova, vatrogastva, Hrvatske gorske službe spašavanja.Kraljevica je izabrana za mjesto u kojem će se nalaziti središnja stanica Hrvatskog radioamaterskog saveza: 9A0HRS. Stoga su se u Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici našli i svi zainteresirani za praćenje vježbe. Osim pomoćnika ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, gospodina Pavla Britvića i gospodina Stjepana Huzjaka, tu su bili i predstavnici ostalih pozvanih organizacija, a i radioamateri iz Rijeke i okolice koji nisu sudjelovali u samoj vježbi. Vježba je počela uvodnim predstavljanjem predsjednika HRS-a, Krešimira Kovarika, 9A5K, a nakon toga je prisutne kroz vježbu vodio dopredsjednik HRS-a, Mate Botica, 9A4M.

Hrvatski je radioamaterski savez pokazao digitalnu komunikaciju korištenjem PACTOR – 3 programa sa SCS modemom na kratkovalnom području. Darko (9A6D) je u uvodu objasnio o kakvoj se tehnologiji radi i nakon toga su održane veze i prijenos podataka s radioamaterima iz Osijeka, Splita i Zagreba. Prijenos podataka je bio uspješan, iako prilike na80 metarskom opsegu nisu bile najbolje.

Vježba Hrvatskoga radioamaterskog sustava veza za krizne situacije“Kraljevica 2008.”

TEKST: Željko Pilat, 9A2R

U drugom su dijelu vježbe prikazane radioamaterske komunikacije na višim frekventnim područjima. Željko, 9A5EX, i Miljenko, 9A4ML, demonstrirali su s Vlatkom, 9A9R, veze preko 2 m i 70 cm repetitora na Učki koji rade na analognoj tehnologiji. Repetitorima su se u vježbi koristili Radioklubovi Rijeka, Rika, Kvarner i radioamateri iz Rijeke i šire okolice. Adam, 9A4QV, i Damir, 9A5TD, su prije vježbe postavili opremu za D-STAR na Učki i Kraljevici, a Adam je ukratko objasnio kakve su prednosti korištenja digitalne u odnosu na analognu tehnologiju, prijenos podataka korištenjem D-STAR-a i povezivanje s APRS aplikacijama.

Na kraju je Adam, 9A4QV, predstavio APRS (Automatic Packet reporting System) s posebnim osvrtom na mogućnosti upotrebe takvog sustava u zaštiti i spašavanju. Gosti iz svih žurnih službi su za taj dio radioamaterske aktivnosti pokazali izuzetan interes, a posebno mogućnosti korištenja APRS –a i D-STAR digitalnog sustava.

Zajednička ocjena svih prisutnih je da je pokazna komunikacijska vježba “Kraljevica 2008.” bila uspješna, te da Hrvatski radioamaterski sustav veza za krizne situacije treba i dalje razvijati. Državna uprava za zaštitu i spašavanje će surađivati na tom području s Hrvatskim radioamaterskim savezom, a slijedeća aktivnost je izrada plana djelovanja Hrvatskoga radioamaterskog sustava veza za krizne situacije.

Adam, 9A4QV, tokom demostracije APRS-a

9A9R, 9A5EX i 9A4ML QRV via Učka

Vijesti iz HRS-a


Na temelju Članka 20. Statuta Hrvatskoga radioamaterskog saveza od 13. rujna 2008. godine i Članaka 6., 14., 17. i 19. Pravilnika o članarini, doprinosima i drugim naknadama od 14. prosinca 2008. godine Izvršni odbor HRS-a donosi

ODLUKUOVISINIČLANARINe,DOPRINOSAINAKNADAZA2009.GODINU

Prema Pravilniku o članarini, doprinosima i naknadama od 14. prosinca 2008. godine određene su visine članarina, doprinosa i naknada za 2009. godinu prema slijedećem:

I.ČLANARINA

a)ČlanarinazaredovitečlanoveSaveza

Prema Članku 7. Pravilnika o članarini, doprinosima i naknadama određuje se članarina za 2009. godinu: Iznos Iznos Red. br. Kategorija članstva do 31. 3. 2009. nakon 31. 3. 2009. 1. Radioklubovi (udruge) u svojstvu pravne osobe registrirane u Republici Hrvatskoj 500,00 kn 600,00 kn 2. Radioamaterski savezi u svojstvu pravne osobe registrirane u Republici Hrvatskoj, ako njihove članice nisu članovi Saveza 500,00 kn 600,00 kn 3. Radioklubovi (udruge) slijepih 250,00 kn 250,00 kn

b)ČlanarinazapridruženečlanoveSaveza

Prema Članku 8. Pravilnika o članarini, doprinosima i naknadama određuje se članarina za 2009. godinu:

Red. br. Kategorija članstva prema Članku 9. Pravilnika o članarini, doprinosu i naknadama Iznos 1. Pravne osobe koje ostvaruju programe tehničke kulture u skladu sa Zakonom o tehničkoj kulturi 250,00 kn 2. Radioamaterski savezi (županijski, odnosno savez grada Zagreba) u svojstvu pravne osobe registrirane u Republici Hrvatskoj ako nisu redoviti članovi Saveza 250,00 kn

II.ČLANSKIDOPRINOSI

a)ČlanskidoprinostemeljemČlanka10.Pravilnikaočlanarini,doprinosimainaknadama

Kategorija članstva Iznos Iznos Red. br. prema Članku 10. Pravilnika o članarini, doprinosu i naknadama do 31. 3. 2009. nakon 31. 3. 2009. 1. Mladi član do navršenih 16 godina života 20,00 kn 30,00 kn 2. Mladi član do navršene 21 godine života 50,00 kn 60,00 kn 3. Članovi stariji od 21 godine života bez položenog radioamaterskog ispita P ili A razreda 70,00 kn 90,00 kn 4. Članovi stariji od 21 godine života s položenim radioamaterskim ispitom P ili A razreda 80,00 kn 100,00 kn 5. 100% invalidi bez obzira na životnu dob 30,00 kn 40,00 kn

b)DoživotničlanskidoprinostemeljemČlanka12.Pravilnikaočlanarini,doprinosimainaknadama

Red. br. Doživotni članski doprinos za članove u dobi Iznos 1. od 31. do 40. godina starosti 3 000,00 kn 2. od 41. do 50. godina starosti 2 500,00 kn 3. od 51. do 60. godina starosti 2 000,00 kn 4. od 61. godine starosti i više 1 500,00 kn

c)ČlanskidoprinostemeljemČlanka13.Pravilnikaočlanarini,doprinosimainaknadama: Iznos Iznos Red. br. Prema Pravilniku o dodijeli pozivnih oznaka do 31. 3. 2009. nakon 31. 3. 2009. 1. Jednoslovčana oznaka dodijeljena radioamaterskoj udruzi 500,00 kn 600,00 kn 2. Dvoslovčana oznaka dodijeljena radioamaterskoj udruzi 300,00 kn 400,00 kn

Vijesti iz HRS-a


d)Potporničlan(pravnaosoba)

Prema Članku 15. Pravilnika o članarini, doprinosima i naknadama određuje se članski doprinos za 2009. godinu:

Red. br. Potporni član Iznos 1. Potporni član Članak 15. Pravilnika

III.NAKNADe

a)Naknadezaizdavačkudjelatnost:

Prema članku 17. Pravilnika o članarini, doprinosima i naknadama određuje se naknada izdavačke djelatnosti za 2009. godinu:

Red. br. Izdavačka djelatnost Iznos 1. Pretplata za časopis Radio HRS u 2009 godini uplaćena do 31.03.2009. godine, s uplaćenim članskim doprinosom 70,00 kn 2. Pretplata za časopis Radio HRS u 2009 godini uplaćena nakon 31.03.2009. godine, s uplaćenim članskim doprinosom 90,00 kn 3. Pretplata za časopis Radio HRS u 2009. godini bez plaćanja članskog doprinosa 120,00 kn 4. Pojedinačni broj Časopisa Radio HRS u 2009. godini 25,00 kn 5. Pretplata časopisa Radio HRS za inozemstvo 160,00 kn 6. Pojedinačni broj časopis HRS u 2009. godinu za inozemstvo 30,00 kn 7. Pretplatu za časopis Radio HRS u 2009. godini, 100% invalidi s plaćenim članskim doprinosom 50,00 kn

b)Naknadezadodjelupozivnihoznaka:

Red. br. Pozivne oznake Iznos 1. Pozivna oznaka s jednoslovnim sufiksom 200,00 kn 2. Pozivna oznaka s dvoslovnim sufiksom 100,00 kn 3. Pozivna oznaka po izboru za radioamatere A razreda 200,00 kn 4. Strani državljani – pozivna oznaka s dvoslovnim sufiksom 730,00 kn 5. Strani državljani – pozivna oznaka s troslovnim sufiksom 365,00 kn 6. Pozivna oznaka za radioamatere koji nisu članovi neke od članica HRS-a 100,00 kn 7. Prigodna pozivna oznaka – radioklubovi 200,00 kn 8. Prigodna pozivna oznaka – pojedinci 500,00 kn

c)Naknadezatehničkepreglederadioamaterskihuređaja

Naknade za tehničke preglede radioamaterskih utvrđene su posebnim Pravilnikom o tehničkom pregledu radioamaterskih uređaja.

d)Naknadazadodjeludiploma

Naknada za dodjelu diplama koje neposredno izdaje Savez utvrđeni su posebnim Pravilnikom o diplomama.

Svi novoosnovani ili reaktivirani klubovi (s rješenjem o registraciji iz 2009. godine) ne moraju plaćati članarinu 2 (dvije) godine od dana registracije kluba.

Ova odluka bit će objavljena u časopisu Radio HRS, na web stranicama HRS-a i dostavljena svim klubovima.

U Zagrebu 15. prosinca 2008. godine. predsjednik HRS-a Krešimir Kovarik, 9A5K

Vijesti iz HRS-a


Olovni akumulator sastavljen od 6 članaka, u napunjenom stanju ima napon od 12,6 V. Najčešće se koristi u automobilima kao izvor energije kojim se pokreće u rad motor s unutarnjim sagorijevanjem. Zbog toga su svi potrošači u automobilima predviđeni za rad s tim naponom. Razvojem poluvodičke industrije proizvođači su dobili mogućnost proizvodnje pokretnih (mobilnih) radio-uređaja malih dimenzija. Zato se napon napajanja od 12 V nametnuo kao logičan izbor. Ako takav uređaj koristite kao nepokretni (stacionarni), napajanje iz akumulatora je nepraktično jer ga se mora redovno dopunjavati. Pri tome treba uzeti u obzir i ograničeni vijek trajanja, koji je kod kvalitetnih akumulatora oko 5 do 7 godina. U tom je slučaju bolje koristiti stabilizirane ispravljače, koji na svom izlazu daju napon između 12 do 14 V i struje do 30 A. U nastavku ću opisati izradu stabiliziranog ispravljača, kojemu se napon može namjestiti od 8 V do 14 V, a na svom izlazu može dati struju do 20 A. To je dovoljno za napajanje velikog broja radio-uređaja manjih snaga.

Osnovu ispravljača čini integrirani sklop stabilizatora LM723CN. Princip rada je opisan u članku o stabiliziranom ispravljaču 24 V 8 A, iz Radio HRS-a br. 3/2006. Sve što je ondje napisano vrijedi i za ovaj sklop, s tim da je izlazni napon upola niži. Razlika je u dodatnim zaštitnim sklopovima

Stabilizirani ispravljač za 12 V/20 ATEKST: Zvonko Bocak, 9A6KGG

Slika1. Gotov uređaj

koji povećavaju sigurnost korištenja. Uređaji koji se priključuju na izlaz su višestruko skuplji od elemenata koji čine zaštitne sklopove, pa njihovu ugradnju smatram u potpunosti opravdanu. Ovi sklopovi omogućuju kontrolu temperature izlaznih serijskih tranzistora T3 do T6 i mosnog ispravljača (grec) GR, te osiguravaju zaštitu od previsokog napona i kratkog spoja na izlazu.

Priključak na mrežni napon je izveden preko filtra, koji onemogućava izlaz VF signala u el. mrežu i ulaz raznih signala smetnji iz el. mreže u ispravljač. Zbog korištenja mrežnog transformatora s toroidnom jezgrom, ugrađen je i sklop za ograničenje strujnog udara kod uključenja.

Ispravljač je izrađen na dvije tiskane pločice iz jednostranog vitroplasta debljine 1,5 mm.

Slika2. Izgled strane vodova Slika3. Montažna shema

Elektronika, teorija, gradnjeUREĐUJE: Željko Ulip, 9A2EY


Elektronika, teorija, gradnje

Dimenzije osnovne pločice ispravljača su 174 × 174 mm, a pločice mrežnog dijela 100 × 55 mm. Svi vodovi po kojima teku velike struje (vodovi širine 5 mm ili više) su pokositreni u debljem sloju kako bi se što više smanjio otpor, a time i padovi napona. Nakon što je sklop bio sastavljen i nakon što su obavljena prva mjerenja, ustanovio sam da to nije dovoljno, pa sam naknadno još zalemio na sve vodove bakreni puni vodič presjeka 2,5 mm². Tek je to smanjilo padove napona na prihvatljivu mjeru. Montažu započnite najnižim elementima, a završite kondenzatorima C4 i C10. Oni su na pločicu pričvršćeni komadićima žice presjeka 0,5 mm² s PVC izolacijom, koje su zalemljene na 4 otočića koji nigdje nisu spojeni. Oko rupe za pričvršćenje tiristora TH2 očistite sloj laka i tek nakon toga ga stegnite na tiskanu pločicu. Otpornike R15 do R18 zalemite na kontaktne stupiće kako bi ih mogli lakše mijenjati ako se ukaže potreba za tim. Kondenzator C9 i otpornik R21 zalemite neposredno na izlazne utičnice. Diode D4 i D5 montirajte na prednju ploču ispravljača, kako biste imali indikaciju rada zaštitnih sklopova. D4 se aktivira kod previsoke temperature, a D5 kod previsokog napona ili kratkog spoja na izlazu ispravljača.

Ako vam je kutija za ugradnju takve konstrukcije da su svi elementi lako

Slika6. Shema ispravljača

Slika4. Izgled strane vodova mrežnog dijela

Slika5. Montažna shema mrežnog dijela

dostupni, prije provjere rada možete ugraditi sve dijelove i spojiti ih vodovima u funkcionalnu cjelinu.

Prije završnih namještanja i provjera rada opisat ću princip rada zaštitnih sklopova.

Napon el. mreže prvo prolazi kroz filtar kojeg čine kondenzatori C1, C2, C3 i dvije zavojnice namotane na prstenastoj jezgri označene na shemi slovom F. Skinute su iz mrežnog dijela odbačenog TV aparata proizvođača Gorenje. Kriptične oznake na crvenom plastičnom kućištu ne daju nikakve podatke. Potraga na internetu nije dala rezultat pa je jedino preostalo mjeračem induktiviteta izmjeriti induktivitet. On iznosi 5 mH za svaku zavojnicu. Prema debljini izvoda zaključujem da je najveća opteretivost strujom do 3 A. Kondenzatori obavezno moraju biti s oznakom X2. Nakon filtra napon prolazi kroz sklop za ograničenje struje uključenja. Sastoji se od releja RL1 i otpornika R1, R2 i R3. U trenutku uključenja struja kroz transformator TS1 je nekoliko desetaka puta veća nego u normalnom radu, odnosno impedancija transformatora je vrlo niska. Zbog toga što su u seriju s primarom spojeni otpornici R1 i R2 ta struja je ograničena na nešto veću od 2 A. Zato je pad napona na otpornicima velik, pa se relej RL1 ne može aktivirati. Kako se struja smanjuje porastom magnetskog polja u jezgri, tako raste i napon na zavojnici releja. Kada taj napon dosegne oko 150 V aktivira se relej i njegovi kontakti kratko spajaju otpornike R1 i R2, pa oni više nemaju nikakav utjecaj na struju primara.


Ako se relej prebrzo uključuje, povećajte vrijednost R3, u suprotnom ga smanjite. Njegova vrijednost ovisi o otporu zavojnice, a on je 12 KΩ kod releja koji sam ugradio u sklop. Paralelno primaru spojen je naponski ovisan otpor (VDR) koji ograničava naponske udare iz energetske mreže i time štiti primarni namotaj transformatora od oštećenja. Naročito su opasni kratkotrajni impulsi koji se javljaju na vodovima u trenucima udara groma.

Nakon ispravljanja, napon na C4 bez opterećenja iznosi oko 24 V. U slučaju kratkog spoja između emitera i kolektora nekog od serijskih tranzistora (T3 do T6) taj napon bi se pojavio na izlaznim utičnicama. Rijetko koji uređaj priključen na ispravljač bi podnio takav napon bez oštećenja. Najčešće stradava izlazno niskofrekventno pojačalo i izlazni stupanj odašiljača. Da se to ne bi dogodilo ugrađena je zaštita od previsokog napona na izlazu. Zener dioda D7 i dioda D8 određuju prag napona od otprilike 14,5 V nakon kojeg se aktivira zaštita. Ako je taj napon niži, jednostavnim dodavanjem još jedne diode u seriju s diodom D8, podižemo taj napon za oko 0,6 V. Porastom napona aktivira se tiristor TH2, koji kratko spaja izlazne utičnice. Nakon oko jedne sekunde pregara osigurač u primaru mrežnog transformatora i na taj način isključuje ispravljač. Zato je važno koristiti uvijek originalni osigurač navedene struje. U slučaju da su serijski tranzistori ispravni, a porast napona se dogodio zbog kvara u integriranom sklopu ili tranzistoru T2, tiristor TH2 će aktivirati zaštitu od kratkog spoja koja će uključiti relej RL2. Baze serijskih tranzistora ostat će bez napona, pa će i izlazni napon pasti na nula volta.

Tranzistori T3 do T6 su stegnuti na dva hladnjaka dimenzija 125 × 80 × 70 mm, toplinskog otpora nešto manjeg od 1°K/W, koji se nalaze na stražnjoj strani kutije. Diodni most (GR) je stegnut na zasebni hladnjak ugrađen u kutiju dimenzija 200 × 70 × 5 mm. Na njemu se nalazi i tranzistor T2. Ti hladnjaci omogućuju trajni rad ispravljača s najvećom strujom od 20 A, uz temperaturu okoline od 20 °C. Nakon otprilike 15 minuta rada s navedenom strujom, temperatura hladnjaka tranzistora dosegne oko 80 °C, a hladnjaka diodnog mosta oko 90 °C i više ne raste. U slučajevima vrlo visoke temperature okoline ili nepovoljnog položaja ispravljača, temperatura može porasti preko navedenih vrijednosti.

U takvim slučajevima bi se aktivirala zaštita. Kao temperaturna osjetila koriste se otpornici s negativnim temperaturnim koeficijentom (NTC). Njima otpor pada s porastom temperature. Koriste se dva takva otpornika, od kojih je jedan stegnut u neposrednoj blizini diodnog mosta

GR, a drugi na jedan hladnjak serijskih tranzistora. Dovoljno je koristiti samo jedan, jer se hladnjaci jednako zagrijavaju. Otpornici su priključeni između pozitivnog napona napajanja i neinvertirajućih ulaza operacijskih pojačala. Invertirajući ulazi spojeni su na stalni napon (oko 4,5 V), koji je određen otpornicima R7 i R8. Porastom temperature otpor R5 i R6 pada, a napon na neinvertirajućim ulazima raste. Kada postane viši od 4,5 V izlazni napon poraste gotovo do napona napajanja (9 V) i aktivira tranzistor T1. On uključuje relej RL2 koji isključuje baze serijskih tranzistora pa napon izlaza pada na nulu. Temperaturu kod koje će se uključiti zaštita namještamo trimerskim otpornicima P1 i P2. Zakretanjem u smjeru kazaljke sata povećavamo temperaturu na kojoj se uključuje zaštita.

U IC1 je ugrađen sklop ograničenja struje koji ograničava struju serijskih tranzistora na oko 25 A. To naročito dolazi do izražaja kada se nakon isključenja zaštite ponovno uspostavlja izlazni napon. Zbog ispražnjenog kondenzatora C10, ta bi struja mogla dosegnuti gotovo stotinjak ampera kroz vrlo kratko vrijeme. Zahvaljujući djelovanju ograničenja struje, napon na C10 postupno raste dok ne dosegne potrebni napon, a bez strujnog udara. Ta bi zaštita djelovala i u slučaju kratkog spoja na izlazu ispravljača. Ako bi on potrajao dulje vrijeme, serijski tranzistori i diodni most bi trpjeli preveliko toplinsko opterećenje. Da se to ne bi dogodilo, ugrađena je i zaštita od kratkog spoja izlaza ispravljača. Djeluje preko strujnog transformatora TS2 i tiristora TH1. Kratkotrajni impuls struje kratkog spoja u sekundaru TS2 inducira napon dovoljne amplitude da aktivira tiristor TH1. Nakon aktiviranja, zbog stalne struje kroz otpornik R11 tiristor trajno provodi i aktivira tranzistor T1 i relej RL2, koji isključuje izlazni napon. Ova zaštita se može deaktivirati jedino isključenjem mrežnog napajanja. Ako je kratki spoj i dalje prisutan, kod ponovnog uključenja će se zaštita ponovno aktivirati.

Strujni transformator je napravljen iz toroidne feritne jezgre vanjskog promjera 20 mm, koja je skinuta iz neispravnog napajanja za računalo. Na njoj je bilo namotano 8 zavoja žice promjera 1 mm, koji su odstranjeni i služila je kao prigušnica za filtraciju 5 voltnog napona napajanja. Sekundarni namotaj ima 20 zavoja lakom izolirane žice promjera 0,3 mm. Primarni namotaj je komadić žice promjera 3 mm, koji samo prolazi kroz prsten i zalemljen je na tiskanu pločicu kao kratkospojnik označen na montažnoj shemi oznakomKR (pored transformatora TS2). Da bi strujna zaštita sigurno radila, potrebno je pravilno priključiti izvode sekundarnog namotaja. Da li su ispravno spojeni, jednostavno je provjeriti, ali ću postupak opisati kasnije.

POPISMATeRIJALA

OtporniciR1, R2 5 W 47 ΩR3 1 W 3,3 KΩR4 0,5 W 1,8 KΩR5, R6 NTC s vijkom 6,8 KΩR7, R8 0,25 W 4,7 KΩR9 0,25 W 22 KΩR10, R20, R22 0,25 W 1 KΩR11 0,5 W 1,2 KΩR12 5 W 3,3 ΩR13 0,25 W 470 ΩR14 0,25 W 4,7 KΩR15, R16, R17, R18 5 W 0,1 ΩR19 0,25 W 56 ΩP1, P2, P4 trim. pot. PT10 H 4,7 KΩP3 trim. pot. PT10 H 1 KΩP5 trim. pot. PT10 H 47 KΩVDR varistor K18V250

KondenzatoriC1, C2 250 V AC X2 100 nFC3 250 V AC X2 47 nFC4 elektrolitski 25 V 47000 μFC5 elektrolitski 16 V 10 μFC6 elektrolitski 25 V 47 μFC7 keramički 50 V 100 pFC8 keramički 50 V 100 nFC9 keramički 50 V 220 nFC10 elektrolitski 25 V 26000 μF

PoluvodičiIC1 DIL 14 LM723CNIC2 TO220 7809IC3 DIL 8 LM258D1 LED 5 mm zelena D2, D3, D6 1N4148D4, D5 LED 5 mm crvena D7 zener 12 V 1,2 W BZX12D8 1N4002TH1 Tiristor TO5 kućište KT503TH2 Tiristor 15 A 400 V KT704T1 TO5 BC141T2 TO220 2N6488T3, T4, T5, T6 TO3 2N3771GR Grec KBPC2502

OstaloRL1 relej preklopni 2 × ON – ON napon zavojnice 230 V ACRL2 relej preklopni 1 × ON – ON napon zavojnice 24 V DC podnožje za IC DIL 8 podnožje za IC DIL 14F filtar za potiskivanje smetnji 2 × 5 mHOS 5 × 20 mm 2 A tromiA mikroampermetar 30 μAPK mrežni kip prekidač 2 x ONTS1 primar: 230 V sekundar: 18 V, 20 ATS2 strujni transformator – opis u tekstu




Prvo je potrebno namjestiti izlazni napon na vrijednost 12 V. Na izlaz ispravljača priključite digitalni voltmetar i namjestite područje mjerenja na 20 V. Klizače svih trimerskih potenciometra namjestite na sredinu i uključite napon napajanja. Izlazni napon bi trebao biti oko 10 V. Zakretanjem klizača P4 u smjeru kazaljke sata povećajte izlazni napon na 12 V. Na izlaz priključite otpornik otpora 1 Ω snage barem 100 W i klizačem P5 namjestite pokazivanje struje na amper-metru na 12 A. Budite brzi jer se otpornik jako grije pa ga po namještanju odmah isključite. Mjerni instrument s kazaljkom za mjerenje struje je osjetljivosti 30 µA. Možete iskoristiti i one koji imaju manju osjetljivost, ali u tom slučaju treba smanjiti vrijednost P5. Komadićem žice promjera barem 1 mm napravite kratki spoj na izlaznim utičnicama. Zaštita od kratkog spoja mora se aktivirati. Nakon toga paralelno otporniku R14 kratkotrajno priključite otpornik iste vrijednosti otpora. Izlazni napon bi morao porasti preko praga djelovanja zaštite od previsokog napona i aktivirati tiristor TH2. Istovremeno bi se trebala aktivirati i zaštita od kratkog

spoja. Ako se to ne dogodi, odmah isključite ispravljač i zamijenite izvode TS2. Ponovljenim postupkom provjere, zaštita od kratkog spoja bi se sada morala aktivirati. Osjetljivost namjestite trimerskim potenciometrom P3.

Na izlaz postupno, jednu po jednu, priključite četiri halogene žarulje 12 V 55 W. Ampermetar mora pokazivati struju nešto veću od 18 A. Pratite temperaturu hladnjaka digitalnim termometrom. Nakon otprilike 15 minuta, temperature ne bi smjele biti više od spomenutih u tekstu uz opis hladnjaka. Zakretanjem klizača P1 aktivirajte temperaturnu zaštitu i odmah vratite klizač malo preko granice gdje se zaštita deaktivira. Isto ponovite i s klizačem P2. Ovo bi trebalo osigurati nesmetani rad i kod viših temperatura okoline od 20°C, jer je poznato da se najviše vremena provede slušajući signale, a tek manji dio vremena u odašiljanju. Kod odašiljanja SSB signala struja se mijenja u ritmu govora pa vršne vrijednosti ponekad premaše nazivnih 20 A. To ne stvara nikakve probleme, jer ograničenje struje počinje djelovati kod

otprilike 25 A. Trajni rad u takvim uvjetima neće prouzročiti nikakve štete niti će biti uzrokom lošije kvalitete signala, jer su svi elementi ispravljača dimenzionirani za ovakav rad. Ako želite na izlazu ispravljača namjestiti napon viši od 13 V preporučujem da sekundarni napon transformatora TS1 podignete za 1 V, pa bi on tada bio 19 V efektivno.

ReZULTATIMJeReNJANAGOTOVOMSKLOPU

- izlazni napon bez opterećenja: .....................................................12,6 V,

- izlazni napon uz struju od 20 A: ..................................................... 12,5 V

- najveća izlazna struja (trajno): ....................................................... 20 A,

- najveća izlazna struja (kratkotrajno): ....................................................... 25 A,

- prag djelovanja ograničenja struje: ........ oko 25 A (ovisi o vrijednosti R18),

- šum i brum uz struju od 20 A: ...........................................oko 100 mV.

Izrada tiskanih pločica u samogradnji dobro je poznata činjenica, no uvijek ostaje neodgovoreno pitanje: koji postupak izrade je najbolji? Odgovor bi glasio – svaki postupak kojim dobijemo pločicu koja odgovara našim potrebama je dobar i opravdava uložen trud i sredstva. Uz već dobro poznati foto-postupak te ručno crtanje vodootpornim flomasterom, u nastavku ćemo se osvrnuti na tehniku izrade uz pomoć termo-prijenosa tonera, popularno nazvan “peglanje” pločica.

Ova tehnika izrade pločica proizašla je iz komercijalnog “Press ‘n peel” proizvoda koji koristi za to posebno pripremljene termo-transfer folije koje nisu dostupne svim samograditeljima. Cijena jednog A4 lista plave folije iznosi oko 3 eura. Dosjetljivost i puno eksperimentiranja dovelo je do toga da u kućnoj radionici možemo izraditi tiskane pločice iste kvalitete uz minimalne troškove uz pretpostavku da posjedujemo laserski pisač.

Tehnika kojom se koristimo je slijedeća: laserski pisač pri ispisivanju koristi visoku temperaturu da bi se praškasti toner zapekao na papir. Prislonimo li takav papir

“Peglanje” tiskanih pločicaTEKST: Adam Alićajić, 9A4QV

Slika1. Tiskane pločice izrađene toner transfer tehnikom “peglanja”


na drugu površinu te izložimo li sve zajedno visokoj temperaturi i pritisku, ponovit ćemo postupak koji se događa u laserskom pisaču te će se toner s papira prenijeti na površinu koja će biti zrcalna slika našeg otisnutog predloška. Ono na što je izgubljeno najviše vremena i oko čega su se odvijale rasprave je vrsta papira i temperatura prijenosa.

Iz tuđih saznanja i vlastitog iskustva proizašlo je nekoliko činjenica koje će olakšati izradu. Laserski pisači imaju prednost nad fotokopirnim aparatima zbog niže temperature “pečenja” tonera. Papir koji se koristi mora biti mastan, npr. foto-papir. Glačalo mora biti zagrijano na najvišu temperaturu, a vrijeme “peglanja” ovisi u vrsti upotrebljenog papira. Temperatura “pečenja” kod laserskih pisača iznosi od 200 do 220°C. Primjereno tome, temperatura na glačalu mora imati istu vrijednost kako bismo ponovili postupak.

No, krenimo redom. Nacrtajte vašu tiskanu pločicu uz pomoć prilagođenih softverskih alata (Eagle, DipTrace, Sprint Layout). Poseban se problem javlja ako želite izraditi pločicu koja je već objavljena u nekom časopisu. I za to postoji rješenje! Program za crtanje pločica DipTrace (www.diptrace.com) podržava unos slika jpg, BMP formata. Skenirajte pločicu iz časopisa te je ubacite u DipTrace. Prilagodite veličinu mjerilu 1:1. Otisnite zrcalnu sliku pločice tako da vam ispisani tekst bude nečitljiv.

Papir kojim je autor dobio dobre rezultate je najjeftiniji foto-papir za ispisivanje. Treba ispisivati tako da toner ostaje na sjajnoj strani. Jeftini sjajan papir na kojem se tiskaju reklame trgovačkih kuća također može poslužiti, ali je tada vrijeme i temperatura “peglanja” nešto niža (treba utvrditi eksperimentom).

Odrežite vitroplast ili pertinaks na nešto veću mjeru od potrebne te bakrenu površinu dobro očistite od prljavštine i masnoće. Pri tome koristite tekući Vim ili finu čeličnu vunu za struganje parketa. Na masna i prljava mjesta toner neće prianjati te će nam kiselina izgristi taj dio pločice. Na suhu i čistu bakrenu površinu prislonite otisnuti predložak na foto-papiru tako da se toner i bakrena površina dodiruju. Podesite glačalo na što veću temperaturu (pamuk, hi ) te ga pritisnite na papir. Za podlogu je najbolje koristiti drvenu površinu (daska za meso je odličan izbor).

Vrijeme “peglanja” je oko 5 minuta i bit će ga potrebno odrediti eksperimentom. Ako vam se toner ne lijepi za pločicu produžite vrijeme “peglanja”, a u slučaju da vam se toner razmaže po pločici morate smanjiti vrijeme ili temperaturu “peglanja”.

“Ispeglanu” pločicu potom ubaciti u posudicu s vodom kako bi papir omekšao i prstima ga skinite s površine (da ostane samo toner). Dogodi li vam se da je na pojedinim mjestima i toner otpao, može ga se popraviti vodootpornim flomasterom ili očistiti pločicu i ponoviti cijeli postupak “peglanja”.

Postupak nagrizanja pločice je isti za sve načine izrade. Feroklorid (FeCl3) ili kućni pripravci vode, hidrogena i solne kiseline nagrist će nezaštićene bakrene površine, dok će površine zaštićene tonerom ostati netaknute. Toner je kao takav otporan na kiseline koje koristimo za nagrizanje jer su njegovi osnovni sastojci čestice od polimera i čađe.

Pripravljate li kiselinu sami, kao dobar omjer pokazao se: ¼ vode, ¼ hidrogena i 2/4 solne kiseline. Preporučuje se upotreba medicinskog hidrogena koji se koristi za ispiranje rana koji dolazi u 30% koncentraciji. Hidrogen koji se koristi u kozmetičke svrhe je slabije kvalitete.

UPUTeZARADSKISeLINOM

Nagrizanje pločice je potrebno raditi na otvorenom ili dobro ventiliranom prostoru, a posebnu pažnju treba obratiti na rad s kiselinom i hidrogenom. Preporučuje se upotreba zaštitnih naočala, gumenih rukavica i stare odjeće. Dođe li kiselina u doticaj s kožom, mjesto ispirati tekućom vodom u trajanju od 15 minuta. Držati se dobro poznatog pravila i uvijek ulijevati kiselinu u vodu – nikako obratno!

!

Slika2. Sjajni glossy foto-papir spreman za “peglanje”

Solna kiselina iz obližnje trgovine u potpunosti će zadovoljiti naše potrebe. Izgriženu pločicu treba dobro oprati u tekućoj vodi i površinu očistiti od ostatka tonera. Pri tome opet koristiti tekući Vim ili čeličnu vunu. Slijedi bušenje pločice i naposljetku zaštita lakom.

Pločica je spremna za ugradnju elemenata i završno lemljenje. Umjesto glačala moguće je koristiti i laminatore (kod njih je potrebno namjestiti temperaturu na najvišu vrijednost ili čak zamijeniti termostat kako bismo dobili zadovoljavajuće rezultate). Kod papira treba dati prednost onima sa sjajnim površinama, a može se koristiti i foto-papir ili plastična folija za laserske pisače. Prije samog ispisivanja provjerite da li se odgovarajući papir može koristiti u laser tehnologiji ispisivanja pri visokim temperaturama jer ćete pogrešnim odabirom uništiti valjak pisača ili fotokopirne mašine. Ovim postupkom izrade tiskanih pločica možemo uz malo pažnje izraditi tiskane veze debljine od 0,1 mm i više, microstrip veza, a izrada pločica za TQFP kućišta nije nikakav problem.

Treba li nam brz i jednostavan postupak za izradu pojedinačnih gradnji, toner transfer postupak “peglanjem” pločica odličan je izbor!

Slika3. Korištenje reklamnog papira trgovačkih centara

Slika4. PCD za DDS AD9951 s TQFP kućištem




Baluni služe za pretvaranje balansne impedancije u nebalansnu i obratno, a istovremeno mogu vršiti i transformaciju impedancije. Ovdje ću samo razmatrati balune (BALanced-UNbalanced) i unune (UNbalanced-UNbalanced) koji se koriste na KV područjima. To se odnosi na prilagođenje impedancije antena na napojni vod, kao i balansiranje antene i napojnog voda.Imamo dvije vrste baluna po konstrukciji, svaki ima određene prednosti i nedostatke i koristimo jedne ili druge (ovisno o tome što želimo postići). Prvi su konvencionalni transformatori baluni, a drugi su prijenosne linije kao balun transformatori (TLT).

KONVeNCIONALNIBaluNiKonvencionalni transformatori baluni koriste primar i sekundar te magnetni tok koji prolazi kroz jezgru za prijenos snage, transformaciju impedancije i balansiranje. Ovi su transformatori motani kao transformatori snage. Primar i sekundar su namotani oko jezgre od ferita ili željeznoga praha. Sprega između navoja primara i sekundara ostvaruje se magnetnim tokom (kad frekvencija raste, smanjuje se permeabilitet jezgre i rastu gubici transformacije). Gubici ovise o struji kroz vodiče, o vrtložnim strujama u jezgri i gubitaka histereze pa se ograničava transformacija po snazi i po frekvenciji. Međutim, mogu se postići veliki odnosi transformacije.

Na slici 1. prikazan je balun s odnosom transformacije 1:1 izveden kao autotransformator. Točke označavaju početak zavoja. Tri su namotaja baluna 1:1 motani trifilarno (jedan uz drugi kako bi se dobila što bolja sprega). Namotano je osam zavoja lakirane žice promjera 1,5 mm na jezgru T200-2. Spojeni su prema slici i na taj je način nesimetrični ulaz 50 Ω transformiran na simetrični izlaz 50 Ω. To možemo prikazati na sljedeći način:

n2pri/n2

sek = Zpri/Zsek,

npri = nsek × (Zpri/Zsek),

gdje je: npri – broj zavoja primara, nsek – broj zavoja sekundara, Zpri – impedancija primara, Zsek – impedancija sekundara.

VFtransformatoriimpedancije–baluniiununi(2.dio)

TEKST: Mladen Petrović, 9A4ZZ

Nakon upoznavanja osobina jezgre (vidi 1. dio), izabrat ćemo odgovarajuću jezgru za motanje željenog baluna. Pri tome ćemo dati objašnjenje izbora broja zavoja i načina motanja. Izbor između feritnih jezgra ili jezgra sa željeznim prahom je određen time da li hoćemo širokopojasni ili uskopojasni transformator i koju ćemo snagu koristiti.

Za istu dimenziju jezgre feritni će materijal prije doći u zasićenje kod puno manje gustoće magnetnog toka nego jezgra od željeznog praha. Permeabilitet za feritne materijale je od 20 µi do 15 000 µi, dok za jezgra od željeznog praha iznosi od 2 µi do 75 µi.

Za širokopojasne krugove se koriste feriti jer imaju veliki permeabilitet. On će dati veći induktivitet uz zadani broj zavoja i dati jaču spregu. Moramo izabrati takav tip ferita koji će imati male gubitke na željenoj frekvenciji. Prvo pravilo za izradu širokopojasnih transformatora je da reaktancija XL zavoja na najnižoj radnoj frekvenciji mora biti najmanje četiri do pet puta veća od impedancije izvora da bi se postiglo što bolje prilagođenje i umanjila reaktivna komponenta.

Kada se radna frekvencija poveća, poveća se i XL zavoja, no efektivni permeabilitet jezgre se smanji. Zbog toga se smanji i induktivitet zavoja na jezgri pa se te dvije posljedice izjednače. XL ostaje isti bez obzira na promjenu frekvencije. Na taj način dobili smo širokopojasni transformator. Što je manje žice upotrebljeno, širina će biti veća. Ako je motanje bifilarno ili višestruko širina će biti veća.

Slika1. Balun 1:1

nesimetrično

Slika2. Balun 1:4 motan kao autotransformator

simetrično

simetrično

nesimetrično

Za prijamne transformatore impedancije, npr. za Beverage antene i dr., koriste se baluni motani na feritnim jezgrima od materijala s velikim permeabilitetom koji rade s malim brojem zavoja. Na taj se način smanjuju gubici u prijamu.Za uskopojasne transformatore koriste se jezgre od željeznog praha koje omogućuju dobar Q-faktor. Materijal od kojih su željezne jezgre napravljene ima visoku otpornost. Induktiviteti napravljeni s ovakvim jezgrama održavaju impedanciju sve do 500 MHz. Zbog većeg temperaturnog koeficijenta koriste se za primjenu u podešenim oscilatornim kolima i filtrima, npr. kod linearnih pojačala.

Često je pitanje do koje snage možemo koristiti jezgru.

Za velike snage koristimo jezgre s malim permeabilitetom, malim gubicima i s velikom Curie temperaturom. Takva jezgra može raditi na visokoj temperaturi bez gubitka magnetnih svojstava. Kod feritnih jezgra i jezgara od željeznog praha ograničenje snage je određeno porastom temperature, koja je uzrokovana prije gubicima jezgre nego što je došlo do zasićenja materijala jezgre.

Preko maksimalne gustoće magnetnog toka jezgra definira se snaga koja se može transformirati preko jezgre.


Ona ovisi o efektivnoj površini presjeka jezgra, od permeabiliteta, vrste materijala jezgre, radne frekvencije, broja zavoja, efektivnoga privedenog napona i dobije se maksimalna vrijednost magnetskog toka koja se ne smije prijeći.

Temperaturu jezgara povećava i tempera-tura žice kojom se “mota” transformator, kao i temperatura okoline pa i to smanjuje snagu koju jezgra može prenijeti.

Željezne jezgre malog permeabiliteta mogu prenijeti veću snagu nego feriti. To je stoga što za istu induktanciju željezna jezgra zahtjeva više zavoja jer ima manji permeabilitet nego ekvivalentna feritna jezgra što uz isto napajanje uzrokuje smanjenje gustoće magnetskog toka te se jezgra ne pregrijava.

Povećanjem frekvencije opada vrijednost gustoće magnetskog toka, Bmax, odnosno snage koja se može prenijeti uz isti napon napajanja, a da se jezgra ne zagrije više od 40°C. Ako se prijeđe maksimalna vrijednost toka, dolazi do pregrijavanja jezgre preko 40°C i do gubitka svojstava jezgre, a kod feritnih jezgara i do uništenja:

Bmax = (E × 10²)/(4,44 × Ae × N × f)

Bmax – maksimalna gustoća magnetskog toka, E – efektivni napon napajanja, Ae – presjek površine magnetskog puta u cm², N – broj zavoja, f – frekvencija (MHz).

Za 1,8 MHz:Bmax = (25 V × 100)/(4,44 × 0,1333 cm² × 15 × 1,8 MHz) = 156 gaussa

Za 7 MHz:Bmax = (25 V × 100)/(4,44 × 0,1333 cm² × 15 × 7 MHz) = 40 gaussa

Vidimo da ista jezgra može podnijeti veću snagu na nižoj frekvenciji. Budući da radna snaga jezgre ovisi o mnogo faktora, koje je teško jednostavno izračunati, i od odnosa transformacije za koje se jezgro koristi, koristimo podatke mjerenja.

Za feritne jezgre koje se koriste za široko-pojasne transformatore od 1,8 MHz do 30 MHz i s odnosom impedancija do 4:1 i maksimalna impedancija ne iznosi više od 300 Ω, snaga iznosi:

FT-82 50 W .............75 W maxFT-114 100 W ...........150 W maxFT-140 300 W ..........400 W maxFT-240 1 000 W ....... 1 500 W max

Za jezgre od željeznog praha koje se koriste u KV odašiljačima u izlaznim stupnjevima, low pas filtrima, u rasponu od 1,8 MHz do 30 MHz:

T-37 ........................ 10 W max T-50 ........................ 50 W max T-68 ...................... 100 W max T-106 .................... 500 W max

Kod određivanja vrste jezgra za transformator impedancije treba uzeti u obzir mjerenja na radnoj frekvenciji. Kad pravimo balune za veće snage moramo omogućiti i prirodno hlađenje jezgre jer može doći do uništenja jezgre. Podaci za izbor adekvatnih jezgara su dani u podacima proizvođača.

KONSTRUKCIJABaluNaKod motanja širokopojasnog baluna moramo voditi računa o nekoliko stvari kako bi oni ispravno funkcionirali.

Induktivna reaktancija (XL) namotaja baluna mora biti najmanje četiri puta veća od otpora R tereta koji spaja paralelno s induktivitetom navoja baluna i koji želimo transformirati i to na najnižoj radnoj frekvenciji. Ovo zbog toga što pretvaranjem paralelne veze aktivnog otpora R tereta i induktivnog otpora XLzavoja baluna, u serijsku vezu, koja se u konačnici koristi, dolazi do smanjenja ukupne vrijednosti induktivnog reaktivnog otpora te nam ostaje čisti aktivni otpor tereta, taj aktivni otpor transformiramo postupkom pravila transformacije.

No, moramo paziti da ne pretjeramo s brojem zavoja baluna jer ćemo imati problema na višim frekvencijama željenoga radnog opsega. Trebamo postići transformaciju sa što manjim brojem zavoja, a to postižemo izborom adekvatne jezgre. No, primicanjem zavoja povećat će se induktivitet jezgre i pritom je bitno da ne prelazimo kod motanja toroida 330 stupnjeva punog kruga (kako se ne bi pojavio veći kapacitet između krajeva zavoja te došlo do neželjene rezonancije).

Ovo se može pojaviti prije svega kod uskopojasnih željeznih jezgri, npr. T200. Da bismo dobili širokopojasni transformator treba zavoje žice motati bifilarno ili trifilarno. To omogućava širokopojasnost u odnosu na klasično motanje (odvojeno primara od sekundara) i manje gubitke.

Ako ćemo balun koristiti za veće snage poželjno je prije motanja žice jezgro obložiti teflonskom trakom. Na taj način neće doći do mogućeg proboja jezgre i žice pri većim snagama.

PRIJeNOSNIVODKAOTRANSFORMATOR(TLT)Transmission line transformers (TLT), prijenosni vod kao balun transformator, koristi vod za prijenos snage, transformaciju impedancije i balansiranje. Nema gubitaka toka u jezgri jer se snaga ne prenosi preko jezgre kao kod konvencionalnog baluna. Time se dobiva veća efikasnost, veća širina opsega i može se prenijeti veća snaga bez gubitaka. Odnos transformacije ograničen je karakterističnom impedancijom linije. Do problema može doći ako linija koju pravimo od dva vodiča i motamo oko jezgre nema potrebnu karakterističnu impedanciju. Kod TLT postoje naponski zavisni gubici koji se javljaju zbog visoke impedancije i SWR-a i to ograničava njihovu upotrebu. TLT transformatore dijelimo na strujne i naponske.

STRUJNIBaluNiGuanella je postavio temelj prijenosnih vodova kao transformatora (u daljem tekstu TLT), sa svojim Basic Building Block 1:1 balun transformatorom.

Vidimo na slici 3.da se ulaz, koji je nesimetričan (npr. koaksijalni kabel Z = 50 Ω), prilagođava na teret (npr. dipol antena Z = 50 Ω) koji je simetričan.

Optimalno je kada je Zo karakteristična impedancija linije geometrijska sredina ulazne i izlazne impedancije.Zo = (Zul × Ziz). U ovom slučaju, najniža radna frekvencija određena je reaktancijom navoja linije koja mora biti deset puta veća od aktivnog otpora tereta R. To znači da moramo koristiti jezgra visokog permeabiliteta – ferite.

Ujedno, namotavanjem linije oko jezgre pored velikog XL dobili smo VF prigušnicu čija reaktancija izolira ulaz od izlaza. Ovo se postiže i ako se nanižu feritne perle oko kabela (slika 4.). Ovaj tip baluna se zove strujni balun jer se na izlazu javljaju jednake struje, ali suprotnog smjera. No, iako bi teret, odnosno antena bila nesimetrična, ne bi tekla VF struja po kabelu zbog kabela smotanog u VF prigušnicu oko feritne jezgre.

Slika3. Strujni balun 1:1 (Basic building block)

nesimetrično simetrično



VX-7R

Najviša kvaliteta na svim frekvencijama! KRON TELEKOM nudi cjelovita komunikacijskarješenja. Pored ostalih uglednih tvrtki, smo zastupnik iovlaščeni distributer priznatog japanskog proizvođačaYAESU VERTEX STANDARD.

Nudimo vam:● radioamaterske radijske postaje i pribor,● profesionalne radijske postaje i pribor,● pomorske radijske postaje i GPS plottere,● antene raznih vrsta za sve bandove, antenske

kabele, konektore, ispravljače, SWR-metre i drugo,● savjetujemo kod kupnje opreme, prodanu opremu

servisiramo s originalnim rezervnim dijelovima.

KRON TELEKOM d.o.o., Koroška 20, SI-4000 Kranj, Slovenija tel.: +386 (0)4 28 00 450, fax: +386 (0)4/28 00 455tel.: Yaesu prodaja: +386 (0)4/2800 422, 04/2800 428tel.: Yaesu servis: +386 (0)4/2800 417

www.kron-telekom.si

e-mail: [email protected]

FT-950

FT-8900R

KT polstransi radijski oglas - KT rad-cro 0308.qxd 20.3.2008 18:34 Page 1

televizijskim, telefonskim i drugim instalacijama što pravi smetnje.

Također se javlja VF energija na kućištu uređaja koja zna biti neugodna na dodir. Umetanjem strujnog baluna između koaksijalnog kabela i dipola prilagodili smo nesimetrični kabel na simetrični dipol pa se struja I4 poništava. Uz to, imamo i funkciju VF prigušnice koja sprečava da struja poteče niz oplet napojnog voda (slika 5.).

Kombinacijom ovakvih baluna u paralelno-serijskom spoju dobiju se široko pojasni baluni u odnosu 1:ne2 gdje je n broj transmisionih linija - Basic Building Block.

Ako spojimo dva Guanella temeljna bloka kao na slici 6.,dobit ćemo balun omjera 1:4. Uz karakterističnu impedanciju linije 100 Ω na ulazu ćemo zbog paralelnog spoja imati 50 Ω, a na izlazu zbog serijskog spoja 200 Ω. Liniju od 100 Ω možemo izračunati prema formuli:

Zo = 276 log 2D/d. D = razmak između centra žica, d = promjer žice.

Ako upotrijebimo lakiranu žicu Cu promjera 1 mm te motamo bez razmaka dvije takve žice dobit ćemo liniju karakteristične impedancije Zo= 100 Ω. Dvije su linije spojene paralelno na strani manje impedancije od 50 Ω, a serijski na strani veće impedancije od 200 Ω. S obzirom na to da se radi o linijama impedancije 100 Ω, dobili smo transformaciju impedancije i simetriranje.

NAPONSKIBaluNiRuthroff je je prvi napravio naponski balun, novu tehniku transformacije. Uveo je zbrajanje napona s ulaza sa zakašnjelim naponom izlaza koji se javlja na liniji. Taj se efekt zove bootstrap efekt. Kod naponskih baluna naponi na izlazu su jednaki i suprotnog smjera u odnosu prema masi. Time se postiže simetrija te zbog toga teku jednake struje suprotnog smjera. Velika reaktancija linije namotane oko jezgre sprečava tok struje po opletu kabela (ako bi došlo do nesimetrije). Naponski balun funkcionira kao transformator impedancije promjenom odnosa napon/struja izlaza prema ulazu (slika 7.).

Primjer upotrebe strujnog Guanella baluna je VF prigušnica koji se montira u točki napajanja antena koje imaju malu ulaznu impedancu, tzv. strujno napajane antene poput dipola.

Kod napajanja dipola koaksijalnim kabelom, u kabelu se pojavljuju četiri struje. U centralnom vodiču i jednom kraku dipola teče struja I1, a unutar opleta struja I2. One su jednake i suprotnog smjera. Uslijed skin efekta javlja se struja koja teče izvana po opletu – I4, a kroz drugi krak dipola teče struja I3. Vidimo da se struja I2 podijelila na struju I3 i struju I4. Struja I4 teče niz kabel i uzrokuje zračenje kabela, odnosno izobličenje dijagrama dipola, pa se inducira VF struja u električnim vodovoma,

Slika6. Balun 1:4 (Guanella)

Na slici se vidi basic building blok spojen u boot strap vezu. Kod baluna 1:4 bifilarno je namotano deset zavoja žice promjera 1,5 mm na jezgru tipa T200-2. Izvodi su spojeni prema slici i na taj smo način nesimetrični ulaz impedancije 50 Ω transformirali na simetrični izlaz 200 Ω.

Možemo zaključiti da se napojni vodovi kao transformatori u pravilu upotrebljavaju kod nižih impedancija. TLT nisu uobičajeni

simetričnonesimetrično

Slika5. Napajanje dipola

Slika7. Naponski balun 1:4 (Boot strap)

simetrično

nesimetrično

Slika4. Strujni baluni

STRUJNI BALUNI

STRUJNI BALUNI 1:1

FERITNE PERLE KOAKSIJALNI KABEL

ANTENA

Idealni transformator1:1

Simetrična antena

Ekvivalentno VF kolo Z - feriti Impedancija ferita mora biti visoka

(> 1 000 Ω) za dobro simetriran izlaz.



transformatori kod kojih imamo primar i sekundar, tj. nema odnosa navoja i magnetskog sprezanja između njih.

Najviša radna frekvencija baluna određena je odnosom transformacije i veličinom SWR-a, kao i kapacitetom između navoja linije.

Za niže karakteristične impedancije linije moramo upletati vodove, dok za veće Zo moramo postići veći razmak između vodova te ih moramo razmaknuti slojem izolacije. Visoki permeabilitet jezgre koristi se za pomicanje najniže radne frekvencije. Nema rasipanja snage u balunu. Efikasnost ovih baluna, ovisno o impedanciji napojnog voda, je od 95% za Zo = 200 Ω do 99% za Zo = 50 Ω.

Kod napojnih vodova tok se poništava te jezgra nije u funkciji prijenosa snage. Zbog toga malim jezgrama možemo postići prijenos velike snage. Stoga se može reći kako je s ispravno napravljenim TLT balunom snaga ograničena samo s korektno izrađenim napojnim vodom te pravilnim izborom žice i izolacije s obzirom na očekivane napone i struje.

Oni su posebni za isti slučaj transformacije ovisno o tome koja se impedancija želi transformirati u neku drugu. Primjerice – nije ista konstrukcija baluna odnosa 4:1 ako se želi transformirati 50 Ω na 12,5 Ω (Z0 = 25 Ω) i 50 Ω na 200 Ω (Z0 = 100 Ω), jer se radi o liniji koja za svaki od ovih slučajeva treba imati drugačiju karakterističnu impedanciju.

Na slici 8. prikazan je balun odnosa 1:4, gdje je na feritnu jezgru FT-114-43 namotan vodič za spajanje zvučnika promjera 1,5 mm s pet bifilarnih zavoja. Ovaj vod ima impedanciju približno 100 Ω, čime je ispunjen uvjet da je impedancija voda Zo = (Zul x Ziz) pa transformiramo nesimetričnih 50 Ω na simetričnih 200 Ω (spoj na slici 7.).

Također se razne kombinacije transformacije postižu kombinacijom basic building blokova i boot strap kombinacija.

Nakon ovoga upoznavanja s principima rada konvencionalnih baluna i TLT baluna strujnih i naponskih, u idućem ćemo nastavku donijeti način izrade nekoliko najčešće korištenih baluna i ununa.

Literatura1. Sevick, J. “A Simplified Analysis of the

Broadband Transmission Line Transformer“,

2. Guanella, G.“Novel Matching Systems for High Frequencies“,

3. http://perso.orange.fr/f5zv,4. www.w8ji.com,5. Radio HRS 5/2008.Slika8. Balun 1:4

1

3, 2

4

VX-7R

Najviša kvaliteta na svim frekvencijama! KRON TELEKOM nudi cjelovita komunikacijskarješenja. Pored ostalih uglednih tvrtki, smo zastupnik iovlaščeni distributer priznatog japanskog proizvođačaYAESU VERTEX STANDARD.

Nudimo vam:● radioamaterske radijske postaje i pribor,● profesionalne radijske postaje i pribor,● pomorske radijske postaje i GPS plottere,● antene raznih vrsta za sve bandove, antenske

kabele, konektore, ispravljače, SWR-metre i drugo,● savjetujemo kod kupnje opreme, prodanu opremu

servisiramo s originalnim rezervnim dijelovima.

KRON TELEKOM d.o.o., Koroška 20, SI-4000 Kranj, Slovenija tel.: +386 (0)4 28 00 450, fax: +386 (0)4/28 00 455tel.: Yaesu prodaja: +386 (0)4/2800 422, 04/2800 428tel.: Yaesu servis: +386 (0)4/2800 417

www.kron-telekom.si

e-mail: [email protected]

FT-950

FT-8900R

KT polstransi radijski oglas - KT rad-cro 0308.qxd 20.3.2008 18:34 Page 1



Posljednjih godina rad u natjecanjima na kratkim valovima doživio je vrlo dinamične promjene. Nije rijedak slučaj da bolje opremljene postaje na jednom opsegu koriste ne jednu, već više usmjerenih antena kako bi u svakom trenutku iskoristili sva otvaranja u različitim smjerovima.

Rješenja su i više nego maštovita: dvije antene na istom stupu, svaka na svom stupu, antene različitih polarizacija. Izbor antena priča je za sebe. Koriste se monoband antene, ali i antene za više opsega.

Korištenje bilo koje od ovih kombinacija pretpostavlja i kvalitetno prilagođenje svih antena ili samo jedne na predajnik.

A u situaciji kad na istom stupu imamo dvije identične antene koje želimo okrenuti u željenom smjeru i tako pojačanju jedne od njih dodati i očekivanih 3 dB stacking gaina, moramo voditi računa i o tome da obje antene budu u fazi, kako bi se to i dogodilo.

Da krenemo od kraja.

Korektan fazni odnos dviju antena postiže se tako da se obje na prilagođenje spoje jednako dugim komadima koaksijalnog kabela istog tipa.

Ono čime će se zapravo baviti ovaj članak jest upravo prilagođenje dviju ili više antena koje želimo napajati jednovremeno. Ako antene u praksi ne zrače u istom smjeru, fazni odnos nije bitan i spojni kabeli mogu biti proizvoljne dužine.

Postoji naime potreba da se u određenom trenutku ne koriste obje, već samo jedna od antena, kako bi se do maksimuma iskoristilo prostiranje u jednom smjeru ili da se ne bi gubila energija zračenjem u smjeru u kojem je opseg zatvoren.

Ako imamo u sustavu dvije antene koje rade samo na jednom opsegu, najjednostavnije je prilagođenje načiniti od 75-omskog kabela prema slici 2. Izbor antena vrši se pomoću releja, a u tablici 1 mogu se naći podaci o tome koji relej treba biti aktiviran i u kojoj situaciji.

Imajući u vidu da se usmjerene antene koriste uglavnom na opsezima iznad 14 MHz

PrilagodnirazdjelnikzaKV

to bi značilo 6 ili 10 monobandera i tko zna koliko antenskih stupova i rotatora, a to baš nije igra.

Zbog toga mnogi operatori radije koriste usmjerene antene za više opsega, što pred prilagođenje postavlja malo složeniji zadatak. Ono bi sad trebalo biti širokopojasno i bez većih oscilacija kvalitetno funkcionirati skoro na cijelom kratkovalnom području.

Očito, korištenje toroidnih jezgara u transformatoru impedancije nameće se samo od sebe. Veličina jezgre zavisi od VF snage kojom raspolažemo, ali kao i kod pojačala vrijedi ono: što više to bolje.

Ideja da se koristi transformator odnosa 1:2.25 potekla je od WX0B koji proizvodi sličan sklop pod nazivom STACKMATCH.

Razlog za izbor ovakvog transformatora je u tome što pojedinci imaju potrebu da u igru ubace i treću antenu! Stoga je ovakvo prilagođenje dobar kompromis koji jednako dobro ili loše radi i s dvije i s tri antene uz minimalnu žrtvu prilagođenja i sasvim prihvatljiv odnos stojnih valova

Slika1. Napajanje releja

Input

Rel 1

Rel 1

5

1

Ant A

Ant B

Ant CRel 4

Rel 4

Rel 3

Rel 2

2

34

Rel 2

Rel 3 1k2

LL4005

1k21k2

1k2

LL4005LL4005

LL4005

47n

47n47n

47n

Slika2. Prilagođenje 75-omskim kabelom

Slika3. Shema spajanja i očekivani SWR

Tablica1.

Slika4. Spajanje antena na releje

Slika5. Spajanje izvoda UN-UN transformatora

Relej Obje Antena br. 1 Antena br. 2

1 Isključeno Uključeno Isključeno

2 Isključeno Uključeno Uključeno

3 Isključeno Isključeno Uključeno


Slika6. Diodna matrica za upravljanje sklopom i izbor antene

+13.8V

5

4

3

1

2

A B C A+B A+C B+C ABCSrce sklopa je širokopojasni transformator impedancije koji se sastoji od toroidne jezgre čiji permeabilitet ne bi trebao prelaziti 125 i trifilarno namotanih pet zavoja lakirane bakrene žice. Promjer žice od 1.5 mm trebao bi biti više nego dovoljan za maksimalnu snagu koju nam dopušta Pravilnik. Na slikama 3 i 4 transformator je označen kao UNUN, što je kratica anglizma uNbalanced to uNbalanced i znači da se na oba kraja transformatora spajaju nesimetričan izvor i potrošač.

Zavoji transformatora se spoje prema slici 5. Nije na odmet prije korištenja u stvarnim uvjetim provjeriti transformator priključenjem otpornika od 25 ili 16.7 oma na malom nivou VF snage. Ako je sve u

redu, izmjereni SWR bi trebao biti približan onome na slici 3.

Sve spojeve u sklopu treba izvesti što je moguće kraće da se eliminiraju parazitski induktiviteti i kapaciteti.

Osim za prilagođenje antena ovaj sklop se može koristiti i kao preklopnik za izbor antena za različite opsege ili kao razdjelnik snage kad jednim predajnikom želimo pobuditi dva ili tri pojačala snage. U drugom slučaju toroidna jezgra imat će lak posao pa može biti i manja, a žica kojom se mota transformator tanja. (9A6C)

Literatura:1. THE ARRL ANTENNA BOOK2. www.qsl.net/i4lec

Da nekad i lijenost urodi plodom primjer je i ovaj članak. U njemu ćemo objasniti kako uz malo vremena, s jednostavnim materijalom i alatom, izraditi antenu za rad na 6 m. Istina, radeći s njom nećete osvajati prva mjesta u natjecanjima i juriti DX-ove po bandu, ali ćete uštedjeti trud i snagu pri montiranju i nošenju većih yagi antena na portabl lokaciju. Za izradu opisane antene utrošeno je dva sata vremena i proradila je, kako se kaže, gotovo pa iz prve.

Slijedite li upute neće biti potrebno nikakvih dodatnih podešavanja. Krenimo na posao.

Za sam zračeći element koristio izoliranu bakrenu pletenu žicu presjeka 1,5 mm². Dimenzije delta loopa su: dužina stranice 203 cm, ukupna dužina potrebne žice 609 cm. Dodajte toj dužini po 1 cm sa svake strane za kasnije spajanje prilagodne dionice. Za konstrukciju antene koristit ćemo plastične elektroinstalacijske cijevi promjera 16 mm, dužine 203 cm (mogu se nabaviti u trgovinama elektromaterijalom). Pri nabavci cijevi, kupite i plastične prihvate za montažu na zid (4 komada). Nosač konstrukcije antene je ujedno i prihvat antene za stup. Izrađen je od komada pleksiglasa debljine 12 mm. Svaki drugi izolacijski materijal također će poslužiti svrsi.

Plastične prihvate montirajte na ploču (slika 2.) pomoću vijaka i matica M4. Kut između plastičnih cijevi mora biti takav da je žica pri vrhu trokuta jednako raspoređena, a stranice pravilno natežu vrh delta loopa. Na istoj ploči izbušite dvije rupe koje služe za montažu prihvata za stup. U nedostatku

Portabl delta loopantenaza50MHz

obujmica starih TV antena možete iskoristiti i obujmice za ispušne cijevi (one se, po cijeni od desetak kuna, mogu kupiti u trgovinama auto-dijelova). Prije konačne montaže potrebno je pripremiti i četiri redne stezaljke. Odrežite jedan par stezaljki kojim ćemo spajati krajeve petlje s prilagodnom dionicom. Ostatak odrežite tako da dobijete dvije stezaljke kroz koje ćete provući unaprijed pripremljenu izoliranu žicu.

Krenimo na montažu. Jedan kraj žice spojimo na dvostruku rednu stezaljku. Cijelu

žicu s pojedinačne dvije stezaljke provučemo kroz jednu plastičnu cijev dužine 203 cm. Žicu dobro nategnemo i na mjestu gdje izlazi iz cijevi stegnemo rednu stezaljku. Ostatak žice provučemo kroz drugu cijev čiji kraj spojimo da drugi kraj dvostruke redne stezaljke. Time smo zatvorili petlju. Opet nategnemo žicu kroz cijev te na samome izlasku stisnemo preostalu rednu stezaljku. Redne stezaljke na vrhovima delta loopa sprečavaju nepravilan odnos stranica trokuta i povećavaju mehaničku stabilnost antene.

Zatim ugradimo plastične cijevi u njihova plastična ležišta na pleksiglas ploči jednostavnim utiskivanjem u ležište. Dobiveni delta loop pričvrstite na cijev nosač. Za početak je dovoljna visina od metar i pol kako biste jednostavnije spojili prilagodnu dionicu.

Teorija kaže da bi impedancija delta loop antene treba biti oko stotinjak oma. Izmjerena impedancija iznosila je točno 110 oma te je stoga bilo potrebno izraditi prilagodnu dionicu od 75-omskog kabela, koja se spaja u seriju s napojnim 50-omskim kabelom i to na strani antene. Dužina prilagodne dionice (transformatora) bi trebala iznositi četvrtinu valne duljine pomnožena s faktorom skraćenja 75-omskog koaksijalnog kabela kojega koristite. U primjeru je korišten RG-6U čiji je izmjeren faktor skraćenja iznosio 0,75 te je dužina kabela kojega spajate na redne stezaljke delta loopa iznosila točno 112 cm.

Koristite li pristupačan televizijski koaksijalni kabel, njegov bi faktor skraćenja trebao

Slika1. Delta loop za 50 MHz spreman za rad




iznositi 0,82 (u praksi izmjeren 0,85) te bi u tom slučaju dužina dionice bila 123 cm. Drugi kraj 75-omskog kabela spajate sa spojnim 50-omskim kabelom kojega vodite na radiopostaju. Upalite postaju i provjerite SWR. Trebao bi biti zadovoljavajući kroz cijelo područje.

Izmjeren je SWR: 1:1,1 50,000 ......... 50,500 MHz 1:1,2 50,500 ......... 50,800 MHz 1:1,3 50,800 ......... 50,900 MHz 1:1,4 50,900 ......... 51,500 MHz 1:1,5 51,500 ......... 51,600 MHz 1:1,6 51,600 ......... 51,900 MHz 1:1,8 51,900 ......... 52,000 MHz .

Rezultati postignuti ovom antenom su zadovoljavajući u odnosu na utrošen rad i troškove. U natjecanju Field day Sicilia odrađeno je tridesetak tropo-veza uz ODX 450 km, a čule su se i postaje na udaljenosti od 700 km.

Razmišljate li o istoj takvoj anteni za područje 4 m, potrebno je cijelu antenu preračunati za frekvenciju od 70 MHz, zajedno s prilagodnom dionicom. Treba li vam jednostavna prenosiva antena za 6 ili 4-metarsko područje rada, ovaj delta loop je idealno rješenje. Vrijeme potrebno za montiranje tronošca i antene na slici 1. iznosi 2 minute. (9A4QV)

Uobičajena je praksa da se kod optimiziranja Yagi antena kalkulira s otvorenim dipolom i impedancijom od 50 oma u točki napajanja antene. Kako je dipol simetričan, a koaksijalni kabel nesimetričan, u takvom sustavu napajanja dolazi do izvjesne deformacije dijagrama zračenja. Pri tome maksimum zračenja odstupa od osi antene i u određenim situacijama, gdje se traži vrlo precizno usmjeravanje antene, može zavarati operatora (primjerice u EME radu). Da bi se to izbjeglo koristimo jednostavno napajanje. Lakše ga je primijeniti na VHF opsezima jer je na nižim frekvencijama dužina koaksijalnog kabela nepraktično velika i otežava antenu. (9A6C)

Simetriranjenapajanja Yagiantena

Slika2. Sredičnja ploča sa nosačima cijevi i prihvatom za stup

PRAKTIČNAIZVeDBAPoželjno je koristiti što kvalitetniji koaksijalni kabel malih gubitaka, poznatog faktora skraćenja i po mogućnosti dvostrukog opleta!

Kraći dio kabela mora obavezno biti ispružen, a duži se, ovisno o promjeru i savitljivosti, može namotati u jedan do tri zavoja prema gornjoj slici.

Prilagodne dionice kabela moraju se spajati na zračilo pod pravim kutom.

Dobar SWR kod napajanja otvorenog dipola koaksijalnim kabelom bez simetriranja može lako zavarati graditelja, jer se znalo događati da smjer zračenja antene odstupa i do dvadeset stupnjeva u odnosu na os antene!

Zo= 50 Ohm

50 Ohma

nesimetrično

simetrično

k = faktor skraćenja

OTVORENI DIPOL


Na izbor antene mnogo češće utječu mogućnosti, a manje želje. Rezultat toga su i KV antene za više opsega. Među takvim žičanim antenama, jedna od poznatijih je FD4. Radi se o windom anteni, koju pod tim komercijalnim nazivom proizvodi njemački Fritzel. Jedno ju je vrijeme izrađivala i radionica našeg Saveza i bila je poznata kao D4B (slika 1.). Na američkom tržištu susreće se kao OCF ili Carolina windom.

Stjecajem okolnosti sam došao posjed jedne takve antene koju je vlasnik, mlađi operator s premalo iskustva, prerano otpisao kao lošu i neupotrebljivu.

Antena je predviđena za rad na 80, 40, 20 i 10-metarskom KV opsegu. Pokazalo se, međutim, da sasvim dobro radi i na 18 i 24 MHz – kažu i na 50 MHz! Na svim radnim opsezima SWR je ispod 1:1,5, osim na 80 m, gdje je viši, između 1:2 i 1:2,5. Razlog tome je što je antena fizički preduga te ima preveliku induktivnu komponentu impedancije. Srećom, ta se mana lako ispravlja umetanjem kondenzatora od 100 pF između prilagođenja i dužeg dijela antene. Kondenzator bi trebao biti kvalitetan predajni (npr. door-knob), a može se upotrijebiti i metar koaksijalnog kabela RG58. Pri tome ogoljeni vodiči kabela ne bi smjeli biti duži od 1 cm. Kapacitet ovog kabela iznosi oko 100 pF/m.

Da bi antena proradila i na 15-metarskom opsegu, potrebno je dodati paralelno postojećoj anteni dva komada žice (ista kao i ostatak antene) prema slici 6. Krajevi novih žica trebali bi biti najmanje 10 cm udaljeni od osnovne antene, a najbolje da se dodaci orijentiraju pod kutom od 90 stupnjeva radi što manjih međuutjecaja.

Na odnos stojnih valova utječe i visina antene iznad tla i način postavljanja – konfiguracija u obliku obrnutog slova V nije najsretnije rješenje.

Kao jedan od značajnih nedostataka bivši vlasnik je naveo i pretjeranu količinu VF energije koja bi po koaksijalnom kabela

Malo o FD4 anteni

Koristio sam prsten iz jedne neupotrebljive D4B antene, a stalo je osam navoja kabela RG58. Uz to, potrebno je namotati i desetak navoja kabela na tijelu promjera 7 do 10 cm, zavoj do zavoja. Ili ako ne ide drugačije – navoj preko navoja. PA0FRI preporuča da se za napajanje ove antene koristi kabel RG58 dužine 27,2 m, pri čemu sve ove

VF prigušnice čine dio navedene dužine. Ja sam koristio druge izmjere i dobio jednako dobre rezultate.

Osamdesetih je godina Fritzel uočio ove probleme i, uz prilagođenje impedancije, unutar kutije dodao i VF prigušnicu (slika 4.).Slika2. Kabel namotan kroz feritnu jezgru

Slika3. VF prigušnica kabela RG58

Slika5. Najraširenije prilagođenje

Slika4. Dvije generacije prilagođenja

Slika1. Osnovna inačica antene

Slika6. Dorađena inačica antene

stigla u PPS i tako ponekad „pecnula“ operatora. Razlog leži u prirodi prilagođenja starijih modela antene (iz 70-ih godina, slika 5.), koje je u osnovi auto-transformator. Da bi se smanjio protok VF struja opletom kabela, potrebno je kabel za napajanje namotati kroz kakav prikladan feritni prsten (slika 2.).

“Moja” antena postavljena je koso, pri čemu je kraći kraj privezan na 15 m, a duži na oko 3 m iznad zemlje. Uz ovdje spomenute savjete ne pokazuje se nikakva prisutnost VF-a uz uređaj.Radi se o robusnoj anteni (izvorna inačica je od željezne pletenice), čije je najranjivije mjesto upravo prilagođenje impedancije (balun) pa valja provjeriti za koju je snagu deklarirano, jer lako pregori (kao i RG58), ako se koristi pri izlaznoj snazi većoj od maksimalno dopuštene.

Više detalja možete naći na web stranici: www.pa0fri.geerlings.com. (9A6C)



1.TerminiorganizatorOrganizator natjecanja Zimski KV kup je Hrvatski radioamaterski savez. Cilj natjecanja je porast aktivnosti hrvatskih postaja u KV natjecanjima.Natjecanje se po prvi puta održava u subotu, drugoga punog vikenda u siječnju, 10. 1. 2009. godine.Ovo natjecanje će se održavati svake godine u istom terminu kao sastavni dio 9A KV Super kupa.

2.FrekvencijeivrsteradaNatjecanje se održava na 80-metarskom frekventnom opsegu, telegrafijom u frekventnom segmentu 3,510 do 3,590 MHz, i fonijom (SSB) u frekventnom segmentu 3,650 do 3,750 MHz, u skladu s band planom 1. regije IARU-a.

3.VrijemenatjecanjaNatjecanje se održava u četiri perioda i to:- 1. period 14.00 do 14.30 – CW,- 2. period 14.30 do 15.00 – SSB,- 3. period 15.00 do 15.30 – CW,- 4. period 15.30 do 16.00 – SSB

(sve po lokalnom vremenu).

4.SudioniciU natjecanju mogu sudjelovati sve radio-amaterske postaje iz 9A, članovi HRS-a, koje rade s teritorija Republike Hrvatske.

5.Kategorije- A – jedan operator, miješano,- B – jedan operator, samo CW,- C – jedan operator, samo SSB,- D – jedan operator, QRP (

Svi koji, iz bilo kojeg razloga, ne mogu kreirati Cabrillo format svoje logove u bilo kojem formatu, u elektroničkom obliku, mogu poslati na e-mail Croatian Contest Cluba: [email protected]. Logovi će biti prepisani i pretvoreni u Cabrillo format te dostavljeni natjecateljskoj komisiji.Datoteka mora biti označena na slijedeći način: [kategorija]_[call].[tip], npr: A_9A6C.log ili E_9A1DXC.log.

13.RokzadostavunatjecateljskihlogovaRok za dostavu natjecateljskih logova je najkasnije treći ponedjeljak po održanom natjecanju (26. siječnja 2009.)

14.RezultatiPrijavljeni rezultati će biti objavljeni na web stranicama www.hamradio.hr i www.cro-cc.net najkasnije do 1. veljače 2009. godine.

Službeni rezultati će biti objavljeni u časopisu Radio HRS, a potom i na web stranicama HRS-a i CRO CC-a.

15.O

cijena 15 kn - hrvatski radioamaterski savez · cijena 15 kn godište 17. broj 6 (131)...

Documents