SVEZAME, OTVORI SE!~itanka za 6. razred

devetogodi{nje osnovne {kole

SVEZAME, OTVORI SE!~itanka za 6. razreddevetogodi{nje osnovne {kole

Autori:Lamija Begagi}Eldina Bruli}Namir Ibrahimovi}Sanja Juri}@eljko Malinovi}Azra Rizvanbegovi}Amer Tikve{aNenad Veli~kovi}

Jezi~ki savjetnik:Sr|an Arko{

Ilustracija na naslovnoj strani:Adnan Dervi{evi} Dado

Dizajn:Asim \elilovi}

DTP:Bori{a Gavrilovi}

Izdava~:NIK “Sezam” d.o.o.Jovana Bijeli}a 871000 Sarajevo

Za izdava~a:Emir Vu~ijak

Sarajevo, 2009.

Svezame,otvori se!~itanka za 6. razreddevetogodi{nje osnovne {kole

4

^itanka je podijeljena u vi{e po-glavlja, tako da tekstove u njimapovezuju zajedni~ke teme, o ko-jima se na ~asu mo`e razgovaratiili pisati. Knji`evna djela uvijeksu nastajala u nekoj zajednici i unekom vremenu, i uvijek su is-kazivala ~ovjekov (umjetnikov)odnos prema `ivotu. (A `ivot jeu svemu, i sve je u `ivotu: ljubavi mr`nja, sre}a i nesre}a, pravdai nepravda... pa ~ak i smrt.)

Poglavlja ~esto po~inju ilustraci-jama koje na prvi pogled nema-ju mnogo veze ni s knji`evno{}uni sa samom najavljenom te-mom. Ali, kao {to mnogi pjesnicivjeruju, sve je sa svim u vezi, iupravo je otkrivanje tih vezaavantura u koju nas ~itanje knji-ga poziva. Da, ba{ tako! – ljepotui veli~inu svemira mo`emo otkri-ti u knjigama – razmi{ljaju}i osmislu pro~itanog.

Uvodni tekst otkriva u kakvoj suvezi ilustracije s temom poglavlja.On je ~esto provokativan, postav-lja zanimljiva pitanja i o~ekuje is-krene i pametne odgovore. Zapronala`enje takvih odgovorane}e biti dosta nekoliko minuta,ne}e ni cijeli {kolski ~as, ali cijela{kolska godina mo`da ho}e. Akose o pitanjima bude razmi{ljalo, irazgovaralo u {kolskom dvori{tu,na ~asu odjeljenjske zajednici, uporodici, na internetu.

Krugovi u kojima je broj strane razli~itih su boja, a boje se odnose naoblasti kojima se ~itanka bavi. To su:

`uta – narodna lirska pjesmaplava – narodna epska pjesmazelena – usmena narodna prozacrvena – lirsko pjesni{tvoroza – umjetni~ka prozanarand`asta – romantamnoplava – drama

^ i t a n k a65

O svakom knji`evnom djelu mo-gu}e je razgovarati. Taj razgovormo`e se ponekad odnositi naneke dijelove koji su nam privu-kli pa`nju (neobi~an jezik, zani-mljivi likovi, uzbudljivi doga|a-ji), ali je cilj razumjeti djelo u cje-lini. A razumjeti djelo u cjelinizna~i shvatiti za{to je napisano –koju ideju o svijetu i ~ovjeku utom svijetu ono ima. Pitanja nisu te{ka, ali ponegdjese, za svaki slu~aj, nude dva ilitri odgovora, pa je dovoljno sa-mo izabrati pravi.

Knji`evna djela uvijek su u vezisa svijetom u kojem nastaju. Po-red njih, u ~itanci, prona}i }e{uokvirene slike i tekstove koji setrude dopuniti tvoje znanje opokrenutoj temi. Nekada su tedopune vezane za knji`evnepojmove i u njima se obja{njava-ju termini koje }e{ tako lak{e ra-zumjeti i kojima }e{ se onda ~e{-}e koristiti.

Naravno, ~itanke nema bez knji-`evnih djela. U ovoj ih ima, {tocijelih (pjesama, pri~a, basni...){to odlomaka (pripovijetki, ro-mana...) preko ~etrdeset! Sva sene}e ~itati, i o svima se ne}e ras-pravljati na ~asovima. O kojima ikada ho}e, odlu~i}e Tvoj nasta-vnik ili Tvoja nastavnica. Ali nanjihovu odluku mo`e utjecati iTvoja `elja!

Naslovi poglavlja su ponekad ~u-dni, u izrekama na koje smo navi-kli promijenjena je jedna rije~ ilisamo jedno slovo. I to }e biti je-dan zadatak, za razgovor u {kol-skoj klupi: kako se smisao promi-jenio tom jedva primjetnom pro-mjenom, i u kakvoj je vezi takavnaslov sa sadr`ajem poglavlja.

Jedan od ciljeva na{e ~itanke jeda nau~i{ {to vi{e rije~i, da razu-mije{ lak{e druge {ta govore, ida Tebi bude lak{e izra`avati mi-sli i osje}aje. Nekada se to mo`egrimasom ili dodirom, ali neka-da, zaista, nema drugog na~inanego rije~ima, i re~enicama. [tosu one jasnije i ljep{e, Tvoja mi-sao }e potpunije i br`e sti}i doonoga kome se obra}a{.

8 Zvijezde gdje se gnijezde8 Vesna Parun, MLIJE^NI PUT10 Frances Hodgson Burnett, TAJNI VRT14 Nada Ga{i}, STELA JE ZVIJEZDAI jo{: Mlije~na staza, Helen Keller, Beethoven, crvenda}...

18 Ima li ljepote bez dobrote19 Hans Christian Andersen, CAREV SLAVUJ24 Ned`ad Ibri{imovi}, SIJELO MUDRACAI jo{: slavuj, Wall-e...

26 Stih nad BiH

28 [to vi{e da{, vi{e ima{29 Narodna lirska pjesma, ^UDNA JADA OD

MOSTARA GRADA30 Narodna lirska pjesma, IL’ JE VEDRO, IL’ OBLA^NO31 Narodna lirska pjesma, DVA CVIJETA U BOSTANU RASLA32 Mirsad Be}irba{i}, HARFAI jo{: kompjuteri, harfa, slavenska antiteza, Mostar Sevdah Reunion...

33 Ko `eli biti milioner?

34 Deveta umjetnost

38 Domovina su ljudi39 Silvije Strahimir Kranj~evi}, LIJEP SI, BIJELI SVIJETE...41 Antun Branko [imi}, AH, EVO OPET...42 Ibrahim Kajan, @UTA PTICA43 Petar Ko~i}, JABLANI jo{: ironija, socijalna lirika, jablan, korida...

47 Razredni almanah

49 Tko `eli biti milijuna{?

50 Tata mu je konj, i djed mu je konj, {ta je onda onj52 Bo`idar Prosenjak, OTAC60 Narodna epska pjesma, \ERZELEZ ALIJA63 Narodna epska pjesma, STARINA NOVAK I KNEZ BOGOSAV66 [imo E{i}, CVJETKO69 Henryk Sienkiewicz, KROZ PUSTINJU I PRA[UMUI jo{: pripovijedanje, pripovjeda~, roman, Mujezinovi}, Hafizovi},Berber, Borike, Ahilej, Homer, deseterac, stalni epiteti, bu{a, Dina, Pe-ru}ica...

74 [ta ima novo?

SADR@AJ

6

76 Za{to ♥ internet

78 Ko la`e ne, boji se gladi79 Narodna pri~a, ERO S ONOGA SVIJETA81 Rudolph Erich Raspe, ^UDNOVATE PUSTOLOVINE BARONA

MÜNCHHAUSENA84 Ranko Pavlovi}, JARAC U POZORI[TUI jo{: opera, Pinokio, helenski amfiteatar, Shakespeareov Globe...

86 Sedma umjetnost

90 U sre}u se uzda ljud91 \or|e Bala{evi}, PRI^A O VASI LADA^KOM93 Skender Kulenovi}, GROMOVO \ULE95 Narodna bajka, TRINAJSTI]98 Ivica Vanja Rori}: PJESMAI jo{: bajka, motiv, UZVRK, apostrof, arhaizam, novela...

100 Teror je Error101 Jonathan Swift, PUTOVANJE U LILIPUT106 Grigor Vitez, PLAVA BOJA SNIJEGA111 Zej}ir Hasi}, PRAVI[ SE VA@AN112 Elisabeth Zöller, PI[TALOI jo{: satira, pravda, Madurodam, emoticon...

116 Ne vidim, ne ~ujem, ne govorim117 Du{ko Trifunovi}, ^IST ZRAK119 Svetozar ]orovi}, U NO]I122 Isak Samokovlija, DJE^AK ARONI jo{: (ne)slobodni stih, stari zanati...

126 Nema{ brige, evo knjige!

128 Konac tijelo krasi129 Isaac Bashevis Singer, OLE I TRUFA133 [ukrija Pand`o, LIST NA PUTU134 Jovan Du~i}, SELO135 Isidora Sekuli}, BUREI jo{: herbar, vi{ezna~nost, ritam...

140 Do nove ~itanke

^ i t a n k a67

Ako postoji

Mlije~ni put,

zna~i da u svemiru

ima i krava.

Pa hajde da svratimo

na tu farmu

usput.

Gdje ti je, Mjese~e,

ko~ijica plava?

(Vesna Parun, Mlije~ni put)

R a z g o v o r o d j e l uPro~itaj jo{ jednom pjesmu Mlije~ni put Vesne Parun.

[ta pjesnikiwa zakqu~uje u prvoj strofi? Da li je wen zakqu-

~ak ispravan?

Postoji li u svemiru Mlije~ni put? [ta je Mlije~ni put uistinu?

Na kakvu farmu pjesnikiwa misli?

U kakvoj su vezi nebrojene galaksije s farmom?

Za{to pjesnikiwa svra}a usput? Gdje je zapravo krenula?

Kakva je to plava ko~ijica? Ko se vozi u ko~ijama? Na {ta te

podsje}a plava boja?

Kuda se i gdje, dakle, putuje no}u, u ko~ijama koje vozi Mjesec?

[ta zna~i rije~ sawati? Da li je to samo neki slikovni do`iv-

qaj tokom spavawa ili ne{to vi{e?

Razmi{qa{ li Ti o svemiru? Koja pitawa postavqa{

sebi i drugima? Ima li tamo gore `ivota? Kako je

sve to nastalo? Ima li svemir kraj?

ZVIJEZDE GDJE SE GNIJEZDE

8

Vesna Parun ro|ena je 1922. na

otoku Zlarinu blizu [ibeni-

ka. Wen otac je, kao op}inski

~inovnik, ~esto bio premje-

{tan i ostajao bez posla, zbog

~ega je brojna obiteq (~etvero

djece) `ivjela u prili~no te{-

kim uvjetima. I pored toga,

Vesna je bila odli~na u~enica.

Za svoje {kolovawe rekla je da

se moglo nau~iti mnogo, i u

osnovnoj i, kasnije, u sredwoj, i

o gramatici i o prirodopisu;

mawe o povijesti i o zvijezda-

ma na nebu, a o ~ovjeku i `ivo-

tu – gotovo ni{ta.

Objavqeno joj je preko 60 kwi-

ga poezije i proze i uprizore-

na su ~etiri wezina dramska

djela. Ona stvara duqe od pede-

set godina i ve} pripada kwi-

`evnoj povijesti, a jo{ uvijek

je aktivna. Za svoj pjesni~ki

rad dobila je zna~ajne i brojne

nagrade i priznawa.

^ i t a n k a69

Mlije~ni put naziva se kod nasjo{ i Kumova slama, a Vuk Ka-rad`i} (o njemu pro~itaj vi{ena 80. str.) bilje`i narodnoobja{njenje tog naziva i pojavena nebu: kum u kuma ukrao bre-me slame, pa kako je nosio slamaispadala i prosipala se putem,onako Bog ostavio na nebu za vje-~iti spomen.

Mlije~na staza

SPOZNAJA

Jedna od ~udnih stvari u `ivotu jest da ~ovjek tek katkadmo`e biti potpuno siguran da }e `ivjeti zauvijek, zauvi-jek, zauvijek. To se katkad sazna kad se ustane u cik zore,u nje`no svitanje, iza|e van, kad se dobro pogleda okosebe i iznad sebe promotri blijedo nebo koje polako rujidok se doga|aju predivne, nepoznate stvari sve dok istokgotovo ne krikne, a ljudsko srce zamre nad divnom, ne-promjenjivom uzvi{eno{}u ra|anja Sunca – {to se zbivasvakoga jutra ve} tisu}e i tisu}e godina. Tada se ~ovjekuna~as uka`e ta spoznaja. A pokatkad do nje do|e i kadstoji sam u {umi, u sumrak, – tajanstvena dubokozlatnati{ina probija se kroz grane kao da iznova i iznova polakoobnavlja ne{to {to se ba{ i ne mo`e ~uti koliko god se ~o-vjek trudio. A onda, katkad, ~ovjek je spozna u neizmjer-noj ti{ini tamnoplave no}i uz milijune zvijezda koje ~eka-ju i promatraju; katkad je ozbilji zvuk udaljene glazbe; –katkad pogled u ne~ije o~i.

(odlomak iz romana Tajni vrt Frances Hodgson Burnett)

Frances Hodgson BurnettTAJNI VRTK r a t a k s a d r ` a j :Junakinja romana Tajni vrt je djevoj~ica Mary Lennox, koja na po~et-ku pri~e `ivi s roditeljima u Indiji. Njena majka je lijepa i uspje{na udru{tvu, i potpuno je nezainteresirana za odgoj svoje k}eri, koji pre-pu{ta slu{kinjama. Djevoj~ica je razma`ena i egoisti~na. Nakon {totaj dio Indije, pa i njihov dom, pohara kolera, djevoj~ica ostaje bezroditelja, i vra}aju je ro|aku na imanje u Engleskoj.Imanje je bogato, a dvorac u koji je smje{taju okru`en parkom i vrto-vima, me|u kojima i jednim skrivenim iza visokog kamenog zida. Zanjega je vezana skora tragedija u porodici, i vlasnik dvorca namjernoga je zatvorio. Mary poku{ava prona}i ulaz, u ~emu joj poma`e vrloneobi~na i zanimljiva ptica – crvenda}. Zahvaljuju}i njemu pronalaziprvo klju~, pa onda vrata, i tako po~inje pri~a koja }e promijeniti nesamo Mary nego i jo{ neke nesretne i tu`ne ljude u dvorcu. Onaupoznaje prvo dje~aka Dickona, koji razgovara s biljkama i `ivotinja-ma, i slavi ljepotu `ivota i prirode, a onda, tragaju}i za ~udnim kriko-vima koji se no}u {ire kroz dvorac, otkriva i svog ro|aka Colina, bo-lesnog, koji je privezan za krevet i invalidska kolica i kome predvi|a-ju skoru smrt.Mary mu otkriva tajnu sakrivenog vrta, i dje~ak odlu~i ozdraviti...

10

Po knjizi Tajni vrt snimljen jeistoimeni film, rediteljkeAgnieszke Holland. Film jedo`ivio velik uspjeh. Pogleda{li film, i pro~ita{ li knjigu, bi}eti zanimljivo uporediti ih, za-paziti razlike i na}i obja{njenjaza njih. Film se zbog toga mo-`e pogledati vi{e puta, pa }e{onda sigurno primijetiti i nekegre{ke u snimanju. Npr. u jed-nom kadru, iza djece koja pri-~aju u parku, na nebu jeoblak, a u sljede}em ga nema!

Tajni vrt

Fr a n c e s H o d g s o n B u r n e t t ro|ena je 1849. uManchesteru, u Engleskoj. Na-kon {to ostane bez oca, i obiteljosiroma{i, Frances se seli s maj-kom u Ameriku, gdje ih do~ekagra|anski rat. Da bi pre`ivjela,pi{e za novine, i tako po~injesvoju karijeru. Pred kraj `ivotapovukla se u ku}u s ogromnimvrtom, blizu New Yorka, i tu jenastala njena najpoznatija knjiga– Tajni vrt.

Frances Hodgson BurnettGU@VA U VRTU

A tajni je vrt cvjetao i cvjetao svakoga jutra otkrivaju}inova ~uda. U crvenda}evu gnijezdu nalazila su se jaja, acrvenda}eva dru`ica sjedila je na njima odr`avaju}i imtoplinu malenim, pernatim prsima i pa`ljivim krilima. Is-prva je bila vrlo razdra`ena, a i crvenda} je bio nepovjer-ljivo oprezan. ^ak se ni Dickon tih dana nije pribli`avaogusto zaraslom zakutku, nego je ~ekao da mirno djelova-nje nekih tajanstvenih sposobnosti, koje je o~ito posjedo-vao, uvjeri to dvoje malih pti~ica kako u vrtu nema ni~e-ga od ~ega bi trebale strepiti – ni~ega {to ne razumije tudivotu koja im se zbila – predivnu, nje`nu, ganutljivu iuzvi{enu ljepotu njihovih jaja. Da je u tom vrtu postojalasamo jedna osoba, koja bi ne poznavaju}i njihov smisaopostojanja, o{tetila ili uzela samo jedno jaje, njihov bi se~itav svijet sru{io, sve bi se slomilo i zavr{ilo – da je tu biosamo netko tko to ne osje}a i ne pona{a se u skladu s ti-me, u vrtu ne bi bilo sre}e, ~ak i u tome zla}anome pro-ljetnom zraku. No svi su oni to znali i osje}ali, – i crven-da} i njegova `enka znali su da oni to znaju.Isprva je crvenda} motrio Mary i Colina s prili~nim nepo-vjerenjem. Zbog nekoga tajanstvenog razloga, znao je dane treba motriti Dickona. Prvoga trena, kad je svojim blis-tavocrnim o~ima ugledao Dickona, znao je da on nijestranac, ve} neka vrst crvenda}a bez kljuna i perja. Mo-gao je govoriti crvenda}ki ({to je zaista poseban jezik i nemo`e se pobrkati ni s jednim drugim). Kad crvenda} raz-govara s crvenda}em na crvenda}kom, onda je to kaokad Francuz razgovara s Francuzom na francuskom. Dic-kon se uvijek tim jezikom obra}ao crvenda}u pa nije bilova`no {to se ljudima obra}ao onim ~udnim, nerazgovijet-nim mumljanjem. Crvenda} je mislio da s njima tako mu-mlja jer oni nisu toliko inteligentni da bi mogli razumjetipernati govor. A i njegovi su pokreti bili crvenda}ki. Ni-kada nisu bili toliko nagli da bi se mogli protuma~iti kaoopasni ili prijete}i. Svaki je crvenda} mogao razumjetiDickona, stoga njegova nazo~nost nije uznemiravala.Me|utim, ispo~etka se ~inilo da je i te kako potrebno bitina oprezu s ono dvoje. Prije svega, dje~ak nije do{ao u vrtna vlastitim nogama. Gurali su ga u nekoj stvari s kota~i-

^ i t a n k a6

Z V I J E Z D E G D J E S E G N I J E Z D E

11

ma, preko koje su bile preba~ene ko`e divljih `ivotinja. Ve}je i to bilo dovoljno sumnjivo. A onda, kad je po~eo ustaja-ti i kretati se, ~inio je to na tako ~udan, neprirodan na~indok su mu pritom ostali o~ito pomagali. Crvenda} se znaopritajiti u grmu i sve to promatrati s nelagodom, dok jeglavu krivio ~as na jednu, ~as na drugu stranu. Pomislio jekako ti spori pokreti mo`da zna~e da se priprema na skok,kao {to to ~ine ma~ke. Kad se ma~ke spremaju na skok, po-lako se {uljaju uz samo tlo. Crvenda} je nekoliko dana vrlo~esto o tome raspravljao sa svojom `enkom, ali je ondaodlu~io da vi{e tu temu ne spominje jer se ona tako prepa-la da se pobojao da bi to nekako moglo na{koditi jajima.Kad je dje~ak po~eo sam hodati, pa ~ak se i br`e kretati,nastalo je veliko olak{anje. Ipak, dugo vrijeme – ili se barcrvenda}u tako ~inilo – iz njega je izbijao neki nemir. Nijese pona{ao kao ostali ljudi. ^inilo se da vrlo voli hodati,ali je znao na~as sjesti ili le}i, a onda opet nekako neurav-note`eno ustati i nastaviti s hodanjem.Jednog se dana crvenda} sjetio da je i on neko}, kad suga roditelji u~ili letjeti, ~inio sli~ne stvari. Preletio bi samopo nekoliko metara i nakon toga bi se morao odmoriti.Stoga mu se u~inilo da i taj dje~ak u~i letjeti – ili, jo{ bo-lje, hodati. Spomenuo je to svojoj dru`ici i rekao da }e sevjerojatno i jaja tako pona{ati kad se izlegu pa se onapotpuno primirila i sa `ivahnim zanimanjem i velikimu`itkom po~ela promatrati dje~aka s ruba njihova gnijez-da – premda je i dalje ostala uvjerena da }e jaja biti mno-go pametnija i br`e u~iti. Ipak, popustljivo je priznala dasu ljudi i u svemu drugom mnogo nespretniji i sporiji odjaja, a ~inilo se da ve}ina njih nikada i ne nau~i letjeti. Ni-kad se ne sre}u u zraku ili na kro{njama stabala.Nakon stanovitog vremena dje~ak se po~eo kretati kao iostali, ali sve troje djece povremeno bi ~inilo neke neobi~-ne kretnje. Stali bi ispod stabala, mi~u}i ruke, noge i glave– to nije bilo ni hodanje ni tr~anje ni sjedenje. Svakoga bidana povremeno izvodili te pokrete i crvenda} svojoj`enki nikako nije mogao objasniti {to to rade ili nastoje~initi. Mogao je jedino re}i kako je siguran da jaja nikadne}e na taj na~in mahati, no budu}i da je s njima sve toizvodio i dje~ak koji je te~no znao crvenda}ki, ptice su mo-gle biti sigurne da se ne radi o nekim opasnim pokretima.Naravno, ni crvenda} ni njegova `enka nikada nisu ~uli za

12

Crvenda} (Erithacus rubecula),ptica pjevica, velika oko 20cm,~esta i raspjevana u prolje}e,prepoznatljiva po crvenomperju na prsima i vratu. Prematoj boji dobio je ime i u dru-gim jezicima: bugarski – ^ervenogratkanjema~ki – Rotkehlchenengleski – European Robin{panski – Petirrojofrancuski – Rouge-gorgeitalijanski – Pettirossoholandski – Roodborstpoljski – Rudzikruski – Zarjanka...

Crvenda}

hrva~kog prvaka Boba Hawortha i njegove vje`be od kojihmi{i}i nabreknu kao hrge. Crvenda}i nisu nalik na ljude,njihovi su mi{i}i razvijeni ve} od po~etka pa ih prirodnimputem dalje razvijaju. Mora{ li naokolo letjeti da bi prona-{ao bilo {to za jelo, mi{i}i ti nikada ne}e zakr`ljati.Kad je dje~ak po~eo hodati, tr~ati, kopati i plijeviti kao iostali, u gnijezdu u kutu zavladalo je spokojstvo i velikosmirenje. Vi{e nisu strahovali za jaja. Znaju}i da su jaja sa-svim sigurna, uz ~injenicu da se moglo promatrati mnogozanimljivih stvari {to su se zbivale u vrtu, sjedenje u gni-jezdu je postalo itekako zanimljivo. ^ak bi za ki{nih dana`enka osjetila i laganu dosadu jer djeca nisu do{la u vrt.

(odlomak iz romana Tajni vrt Frances Hodgson Burnett)

R a z g o v o r o d j e l uKo govori u ovoj pri~i?Za{to su crvenda}i podozrivi? ^ega se boje? Razumiju li oni jezik lju-di? Kakav je to crvenda}ki jezik?Koje su rije~i u re~enici Crvenda} je mislio da s njima tako mumlja jer oninisu toliko inteligentni da bi mogli razumjeti pernati govor spojene naneobi~an na~in? Za{to je ta veza neobi~na? Prona|i jo{ nekoliko re~e-nica koje su te nasmijale i objasni za{to.U {ta se pretvara prvobitni strah crvenda}a od djece? Jesu li postaliprijatelji? Koja re~enica na to ukazuje?Umije{ li ti promijeniti svoju ta~ku gledi{ta? Mo`e{ li razumjeti kakoi za{to neko drugi stvari vidi razli~ito od tebe? Je li to tvoja mana ilivrlina? Za{to?

^ i t a n k a6

Z V I J E Z D E G D J E S E G N I J E Z D E

13

U l o v n a g l a g o l e !U ozna~enom dijelu teksta pre-poznaj glagole i napi{i ih na crteispod.

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

U krugove na slikama upi{i re-dne brojeve, od 1 do 4, tako da sepri~a o ~ovjekovoj `elji da leti is-pri~a od po~etka do na{ih dana.

Nada Ga{i}STELA JE ZVIJEZDA

– Ne mo`e{ kupiti balerinke, stopala }e ti se iskriviti, bale-rinke su krajnje nezdrave. Ne dam novac za balerinke.– Kupit }u balerinke ili ni{ta.Djevoj~ica gleda svoja stopala obuvena u poluvisoke zim-ske cipele kupljene prije dvije godine. Cipele su izgubileoblik. Boja im vi{e nije sme|a, nije ni crna, ni siva, {avovisu popustili, pa prisjetiv{i se vode koja bez ikakvih zapre-ka prodire u njih i za najmanjih ki{a, djevoj~ica zimogri`-ljivo navla~i rukave d`empera preko prstiju. I d`emper jeizno{en. Dva puta je pre{trikavan, ali ona ne razmi{lja onjemu. Usredoto~ena je na svoje cipele. Zima je odavnopro{la, razmahalo se prolje}e, pojavile su se prve balerin-ke u izlozima. Model je jedan, ali ga ima u nekoliko boja.Djevoj~ica je vidjela bijele, s otisnutim srebrnim listi}ima ivi{e se ne mo`e osloboditi njihove slike. Ne{to joj ide naruku: kupovina se ne mo`e odga|ati, jer bi se moglo do-goditi da nestane proljetnih cipela u izlozima, a kako sunjoj obe}ali nove, proljetne cipele, ostalo je samo da seizbori za njih. Ali, ne{to joj i ne ide na ruku: djevoj~icuuvjeravaju da postoje vrlo solidne i lijepe cipele koje }e iz-dr`ati i sljede}e prolje}e, a balerinke su osjetljive, za mje-sec dana ne}e sli~iti ni na {to. I nezdrave su, tako ka`u.Djevoj~ica odlazi s majkom u kupovinu. U Ilicu. Ondjesu, otkad je svijeta i vijeka i Zagreba, smje{teni du}ani scipelama. One {ute i ne znaju da su obje odlu~ile da nepopuste. Zastaju ispred jednog od du}ana. Gledaju u istiizlog i vide razli~ite cipele.– Probaj ove sme|e, ~ista ko`a, kupi pola broja ve}e, mo}i}e{ ih nositi i sljede}e prolje}e, uostalom, stopalo ti, ~inise, vi{e ne raste.– Kupit }u balerinke ili ni{ta.– Onda }e{ kupiti to ni{ta.Vra}aju se ku}i. Obje su uvrije|ene. Ne sva|aju se, ali {u-te. Nepopustljivo.Sutra se razgovor nastavlja.– Ne mo`e{ na klavirsko takmi~enje u ovim cipelama. Ka-ko }e{ sjesti takva za klavir?– Kupi mi balerinke, pa ne}u takva za klavir.– Ne}u ti kupiti balerinke.

14

N a d a G a { i } ro|ena je 1950. uMariboru, a od 1952. `ivi u Za-grebu. Radila je na fakultetima uPragu, Brnu i Petrogradu, sara|i-vala na izradi hrvatskog rje~nikai pravopisa, uredila pedesetakknjiga. Prevela je na hrvatskijezik roman Do`ivljaji dobrog voj-nika [vejka, koji s mnogo humoragovori protiv rata, a ~iji je autor~e{ki pisac Jaroslav Ha{ek.

U ozna~enom dijelu teksta pre-poznaj re~enice s neizre~enimsubjektom.

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :Ilica – ulica u centru Zagrebaskala, ljestvica – niz tonova kojise ravnomjerno povisuju ili sni-`avaju

– Onda }u takva za klavir.– Ja te takvu ne}u i}i ni gledati ni slu{ati.– Ne mora{.Nervoza u stanu. @iv~ane, isprekidane re~enice. Primi~ese pijanisti~ko natjecanje ni`ih glazbenih {kola. Djevoj~i-ca vje`ba u susjednoj ku}i kod neke stare u~iteljice i dokponavlja skale, misli o cipelama. Tek kad zasvira Za Elizune misli ni na {to. Samo slu{a. Samo ~uje.

Dan je natjecateljskog koncerta. Vrijeme je bijelih bluza iplavih sukanja. Sve }e djevoj~ice biti iste. Ili sli~ne. Samo}e njihove cipelice biti druga~ije. Djevoj~ica ~ak ni ne ~istisvoje poluraspadnute cipele. No}u je krenula ki{a i neposustaje, ona `ivi daleko od centra gdje je muzi~ka {ko-la, do}i }e do tramvaja potpuno mokrih nogu, cipele }e,ionako, morati oprati u zahodu {kole.Bilo je gore no {to se nadala. Raskalju`alo se do nemogu-}eg, u{la je u tramvaj mokra i blatnjava, a od tramvaja do{kole cipele su upile jo{ ne{to vode. Na ulaznim vratimaportir razgovara s ne~ijom lijepo odjevenom mamom.Djevoj~ica poku{ava pro}i mimo njih, portir ju zaustavlja.– Ne mo`e{ tako prljava u dvoranu. Tu se izuj.A onda prema `eni:– Ovi iz predgra|a... Svi su isti.Djevoj~ica ~u~ne, odvezuje cipele i gleda kako joj suzakaplje na promrzlu {aku. Stra{no se stidi.S cipelama u ruci, samo u ~arapama, odlazi do zahoda ipere cipele. Su{i ih papirom i ne{to papira ugurava u ci-pelu. Osje}a kako joj bride smrznuta stopala. Nagli prilivkrvi ih ugrijava i ona se, gotovo razveseljeno, obuva. No-ge se opet hlade, papir ih slabo {titi.Sve su djevoj~ice iste. Plave suknje, bijele bluze, plavo, bi-jelo, plavo, bijelo. Samo njihove cipelice nisu. Tko to gle-da njene cipele?Ti{ina u dvorani. Mukli mir. Prvi natjecatelj, druga natje-cateljica, tre}a... Djevoj~ica ~uje svoje srce. ^uju li ga dru-gi? Najavili su je. Najavljiva~ica se povla~i. Ostaje praznapozornica. Na njoj je osvijetljen klavir, klavir njen prija-telj ili njen neprijatelj, djevoj~ica ne zna. Netko je po~eo{i{tati na nju i ona izlazi na pozornicu. U ti{ini ~uje ne~ijitu|i korak, zatim sporadi~no cerekanje, pa ne{to suzdr`a-nog smijeha. Nije to tu|i korak, ve} njene slabo osu{ene

^ i t a n k a6

Z V I J E Z D E G D J E S E G N I J E Z D E

15

Predivna pri~a o upornosti ve-zana je za ime Helen Keller.Rodila se 1880. godine slijepa igluha, i njena porodica nijeznala kako da je nau~i komu-nicirati sa svijetom. (Zamislikako je to – biti beba, pa dije-te, a ne vidjeti i ne ~uti ni{taoko sebe, ni glasove roditelja,ni muziku, ni ptice, ni boje...)A onda je u Helenin `ivot u{lau~iteljica Ann Saliven. Crtaju}ipo djevoj~icinom dlanu slova,nau~ila ju je prvoj rije~i – lut-ka. Pu{taju}i da voda te~e pre-ko nje u~inila je da djevoj~icanau~i i tu rije~. Helen Keller jezavr{ila vi{u {kolu za umjet-nost, napisala je nekoliko knji-ga, putovala je po svijetu i bo-rila se za prava hendikepira-nih (hendikep – tjelesni ili du-{evni nedostatak) i zapostav-ljenih ljudi.Mo`da se ponekad sjeti{ ovepri~e, kad ti se u~ini da je te-{ko i nepotrebno ~itati i u~iti, ida je svijet oko tebe prazan idosadan.O podvigu Helen Keller sni-mljeno je nekoliko filmova.

Helen Keller

O s o b i n eIzdvoji sve ljudske osobine na-vedene u pri~i. Za svaku osobi-nu odredi li~nost koju poznaje{,a kojoj ona najbolje odgovara.

cipele {ljapkaju po parketu pozornice i proizvode zvukkoji nasmijava publiku. Djevoj~ica kona~no sjeda za kla-vir. I vi{e ne ~uje ni{ta: ni publiku, ni ru`an zvuk mokrihcipela. Ni{ta. Spu{ta svoje ruke na tipke, pu{ta ih da kre-nu svojim putem, upravlja sigurno svojim cipelama popedalama klavira, vidi svoje prste kako tr~e po tipkama,kako spretno preskakuju jedan preko drugoga, kako sesusti`u, kako se presti`u, zastaju kad ona to ho}e, vidi ka-ko zajedni~ki strepe nad malim prstom i oslu{kuju ho}e liizdr`ati, kako i udaraju i maze tipke, do~ekuju jedan dru-gog i prate {to }e im javiti pedala klavira pritisnuta ras-kva{enom cipelom. I kao da sama Eliza ~uje da je ti prstidozivaju, pa daje sve od sebe, zaista daje sve od sebe, da-leka, davna, nepoznata Eliza. Zadnji takt, zadnji udaracpo tipki, ruka se podi`e, kratko ostaje u zraku... spu{ta sena koljeno. Ti{ina. Djevoj~ica ustaje. Kome je namijenjenovaj aplauz?Na izlazu, portir gleda u stranu.– Pobijedila sam.Majka ju gleda, objema se ~ini da }e zaplakati.Premda je rano popodne djevoj~ica se uvla~i u krevet.Druga~ije se ne bi mogla ugrijati. Majka polako zatvaravrata sobe, a nedugo zatim i ulazna. Nestaje tiha soba.Djevoj~ica se budi kad je ve} sumrak dohvatio prozore.Okre}e glavu i upla{i se nepoznatog {u{kanja. Pridignese na laktove. Kraj nje, na uzglavlju, umotane u svilenipapir, le`e bijele balerinke s otisnutim srebrnim listi}ima.Cijelu je ve~er hodala po ku}i u novim balerinkama. Ka-sno no}u, kad su ve} svi oti{li na spavanje, oprala je vla`-nom krpom potplate, zatim ih dobro obrisala ~istim papi-rom, presvukla se u pid`amu i da nitko ne zna i nitko nevidi, ponovo obula svoje nove balerinke. Legla je obuve-na u krevet. Da nitko ne zna, da nitko ne vidi.

Djevoj~ica ima dvanaest godina, zove se Stela i jedna jeod rijetkih me|u svojim vr{njacima koja zna da ovo imena latinskom zna~i, zvijezda. Dok se uspavljuje, tako se iosje}a. Kao zvijezda.

16

Beethoven nije imao jednosta-van `ivot. Njegov otac je htiood njega da napravi ~udo oddjeteta kakvo je bio Mozart.Ludwig je, jo{ kao dje~ak, mo-rao da svira klavir. Kad je pos-tao poznat kompozitor, imao jeu Be~u stalnu platu, i prvi jeprofesionalni muzi~ar u povi-jesti koji je `ivio samo od sop-stvenog rada, to jest, nije mo-rao raditi za crkvu ili na dvoru.Beethoven nije imao sre}e uljubavi. Nekoliko puta je bionesretno zaljubljen i nikada senije o`enio. Me|u papirima,prona|enim nakon njegovesmrti, nalazilo se i pismo Bes-mrtnoj voljenoj koje nije poslao,i za koje se ni dan danas nezna kome je bilo namijenjeno:...Roje se misli o tebi moja Bes-mrtna Draga, tu i tamo vesele,onda opet tu`ne, i{~ekuju}i, odsudbine, da li }e nas usli{iti – `i-vjeti mogu ili samo potpuno s to-bom ili uop}e ne `ivjeti... pi{e,izme|u ostalog, u tom pismu.

Beethoven

☺Beethovenov brat Carl, ponosan{to je uspio povoljno kupiti nekuzemlju, potpisao se u pismu Lu-dwigu kao: Carl van Beethoven,vlasnik zemlje. U sljede}em svompismu Beethoven je potpisomodgovorio: Ludwig van Beethoven,vlasnik mozga.

R a z g o v o r o d j e l u[ta djevoj~ica `eli imati i za{to?Za{to joj majka to ne mo`e priu{titi?Pred kakav izbor je djevoj~ica dovedena?[ta odlu~uje? Za{to?Je li djevoj~ica razma`ena i tvrdoglava?Da li joj je zbog njene odluke lak{e ili te`e? Koje situacije to pokazuju?Po ~emu se ona razlikuje od drugih takmi~arki?Da li zbog toga propadne njen nastup? Za{to?[ta djevoj~ica osje}a dok svira? Poma`e li umjetnost da zaboravimostvarnost ili da poka`emo svoju pravu vrijednost?Za{to portir nakon njenog nastupa gleda ustranu?Za{to majka na kraju ipak ispuni njenu `elju; je li to sama nagradaza pobjedu, ili ne{to vi{e?Pri~a se ne zove Balerinke, nego Stela je zvijezda. Za{to?[ta je tema ove pri~e? Izaberi jedan ponu|eni odgovor i obrazlo`i ga.a) Pobjeda razma`ene djevoj~ice na klavirskom takmi~enju.b) Nastojanje djevoj~ice da dobije ono {to `eli i zaslu`uje.A ideja?a) Ne trebamo pristajati na manje od onoga {to zaslu`ujemo i kolikovrijedimo.b) Svaka se pobjeda nagra|uje.

^ i t a n k a6

Z V I J E Z D E G D J E S E G N I J E Z D E

17

I z r a z g o v o r a s a u t o r i c o mJe li ovo doga|aj iz Va{eg dje-tinjstva? Da li je ova pri~a auto-biografska? Da li se sve ba{ ova-ko desilo? Ili ste malo dotjeralipro{lost?– Ne, nije se sve ovako dogodi-lo. Dok pi{em o vlastitim sje}a-njima dopu{tam sebi da pomije-{am stvarne doga|aje, ma{tu i`elje. Mislim da tako ne dotjera-vam pro{lost, ve} pri~u.Lijepo ste opisali klavirsku iz-vedbu, potpuno smo se moglipoistovjetiti sa Stelom; osje}a seda vam je ta scena u pri~i jakova`na. Ako jeste, za{to?– Beethovenova kompozicija ZaElizu, jedna je od prvih koja seu~i nakon mukotrpnog uvo|e-nja u osnove klavirskog svira-nja. Njoj dugujem otvaranje ve-li~anstvenog svijeta ozbiljne

muzike i, na neki na~in, ova jepri~a zahvala Elizi.Pi{ete li u nekakvom zanosu, ilirazmi{ljate o rije~ima i izrazimakoje }ete koristiti?– Sigurno da svaki autor, barpovremeno, osjeti da je ponesenonim {to pi{e, ali o transu, bar umome slu~aju, nema ni govora.Rije~i i izraze biram, ili, boljere~eno, pu{tam ih da se, na nekina~in, izbore za sebe. Evo pri-mjera i to vrlo jednostavnog. Ure~enici koja opisuje izgled, sta-nje stare cipele, u zavr{enoj, go-tovoj pri~i stoji... {avovi su po-pustili... Prvo sam napisala... {a-vovi su se rasparali... Pri kontrol-nom ~itanju osjetila sam da ni-sam zadovoljna napisanim, pasam promijenila re~enicu u ...{a-vovi su se od{ili... Jo{ jedna kon-trola, nezadovoljstvo napisa-nim, razmi{ljanje i provjera {to

zapravo `elim re}i o cipeli.Shvatila sam da mi je va`no dase zna kako su cipele u vrlo lo-{em stanju, te da postoji mogu}-nost da se zaista raspadnu. Takosam do{la do ... {avovi su popus-tili... Popustili je bila rije~ kojase izborila za mjesto u ovoj pri-~i, zato {to je dopu{tala cipelida jo{ uvijek bude nosiva, aopet, bila je to rije~ koja je sluti-la na zlo.Kako ste se odlu~ili za naslov?– Ponekad sam se u `ivotu, po-tajno, da nitko ne zna, da nitkone vidi, zbog nekih odluka ipostupaka, ~esto malih i drugi-ma nevidljivih, osje}ala dobro.Kao zvijezda. Htjela sam da se ina{oj maloj junakinji, i imenomi naslovom ove pri~e oda pri-znanje za ustrajnost i upornost.

[ta misli{, da li je ovo vez ilislika? Umjetni~ko djelo iliobi~na maramica? Objasnisvoj utisak. Poku{aj premaovoj ilustraciji ispri~ati pri~u.

Piano

Koja je od ove dvije pjesme ljep{a?Pogledaj rije~i (imenice) jedne i druge. Koje su ljep{e? Ko-je izazivaju ljep{a osje}anja? Koje su slike ugodnije?Pa ipak!Pjesma se ne pi{e da bi se u njoj slagale lijepe rije~i, i dabi nam bilo ugodno dok ~itamo. Pjesma se pi{e zbog mislii osje}anja koja se njome iskazuju. Koja misao i koje osje-}anje je iskazano u prvoj pjesmi, a koje u drugoj? Koja jeljep{a?[ta onda misli{ o pitanju u naslovu: ima li ljepote bez do-brote?Da li je ovo tema pri~e Carev slavuj Hansa Christiana An-dersena?

IMA LI LJEPOTE BEZ DOBROTE

18

H a n s C h r i s t i a n A n d e r -s e n ro|en je 1805. u Danskoj.Roditelji su mu bili siroma{ni.Otac je malom Hansu ~itao ko-medije, razne pri~e, a najvi{e ne-obi~ne bajke. Andersen je s ra-do{}u `ivio u svijetu bajki, ali jepostojao i stvarni svijet na kojiga je ~esto podsje}alo kr~anje ustomaku. Jedna stara i dobrodu{-na u~iteljica je nau~ila dje~akada lijepo ~ita. Otac je koristiosvaki slobodan trenutak da sinuizradi lutke, pa su se igrali raz-nih igara. To, na`alost, nije dugotrajalo. Kada je imao 11 godina,umro mu je otac. Siroma{an `i-vot, samo od maj~inih prihoda,pretvorio se u bijedu. Prepu{tengotovo sam sebi, jer je majka biladugo izvan ku}e, na poslu, HansChristian je poku{avao da sasta-vi male komedije, pjesme i reci-tacije. Predstavljao ih je drugojdjeci u svom malom lutkarskompozori{tu.

Hans Christian AndersenCAREV SLAVUJ

U Kini, kao {to znamo, car je Kinez, a okru`uju ga, tako-|er, sve sami Kinezi.Doga|aj o kojemu }ete saznati, odigrao se u davna vre-mena, i ba{ ga je stoga vrijedno ~uti, prije nego {to padneu zaborav.Carev je dvorac bio najljep{i na svijetu, cijel cjelcat od ta-nanoga porculana, vrlo skupocjenoga, ali vrlo lomljivoga,tako da se gotovo nije smio dirnuti. Nedaleko od dvorcabila je {uma, u kojoj je gnijezdo savio jedan slavuj. On jetako umilno pjevao, da je siroma{ni ribar, koji je no}u vu-kao ribarsku mre`u, na trenutak zastajao i slu{aju}i slavu-ja, {aputao: “Bo`e, kako je to lijepo!”Sa svih su strana svijeta dolazili putnici u carevu prijes-tolnicu, da bi se divili dvorcu od porculana. A kad bi ~ulislavuja, govorili bi: “To je od svega najljep{e!” I pri~ali sudrugima {to su vidjeli i ~uli. U~eni su ljudi tada pisaliknjige o carskomu gradu, i o divnoj pjesmi slavuja. Pje-snici su slavili ~udesnu pticu, koja pjeva u {umi kraj car-skoga dvora.Jednoga dana jedna takva knjiga do|e u ruke kineskomucaru. Sjedio je na zlatnomu prijestolju, i sa zanimanjem~itao opise carskoga grada. No kako li se za~udio, kad jepro~itao, da je slavujeva pjesma bila ono najljep{e, {toputnik mo`e na}i u Kini.– [to? – povika car. – Kakav slavuj? Pa ja i ne znam daovdje `ivi nekakav slavuj!I car pozove jednoga svojega oholog pomo}nika, pa gaupita:– Jesi li kada ~uo za slavuja?– Ne, Va{e Veli~anstvo – odgovori oholica.– Cio svijet bruji o tomu da slavuj `ivi u mojemu carstvu,– re~e car. – Zapovijedam ti da ga na|e{, i ve~eras ovamodovede{.Pomo}nik se rastr~ao po dvorcu, hodnicima, stepenica-ma, vrtovima, paviljonima, tajnim odajama, ali nigdje sla-vuja. Vrati se caru i re~e:– Va{e Veli~anstvo ne bi smjelo vjerovati sve {to u knjiga-ma pi{e! To su izmi{ljotine!

^ i t a n k a619

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :paviljon – vrtni i logorski {ator,mali ljetnikovac s okruglim sto-lom; {iroki dio lijevka na glazbe-nim puha~kim instrumentimaurar – ~asovni~ar, sajd`ija

– Ali knjigu mi je poslao japanski car, i ono {to u njoj pi-{e, ne mo`e biti neistina!Ako se slavuj do ve~eri ne prona|e, cio }e dvor dobiti ba-tine po trbuhu, poslije ve~ere!Sada se osoblje dvorca dalo u potragu za slavujem, o ko-jemu, eto, pri~a cio svijet, samo ne carev dvor. Najzad na-|o{e nekoga tko je znao. To je bila jedna sirota djevoj~ica,koja je povremeno radila kao pomo}nica carske kuharice.Ona re~e da slavuj pjeva u {umi iza dvorca.Pomo}nik joj obe}a stalan posao u kuhinji, samo ako gaodvede do slavujeva boravi{ta. I oni odo{e u {umu. Dje-voj~ica mu pokaza malenu sivu pti~icu, i re~e:– To je slavuj, gospodine!– Je li to mogu}e? – za~udi se carski pomo}nik. Nikad nebih pomislio, da izgleda tako neugledno!– Slavuj~i}u, – re~e djevoj~ica – na{ milostivi car `eli damu pjeva{!– Vrlo rado, – odgovori slavuj. I oni se zaputi{e natrag udvor. Tamo su sluge usjajile porculan, sve je sjalo i blistalo.Postavi{e zlatnu pre~ku za slavuja. Svi su bili sve~anoodjeveni, svi su bez daha ~ekali da slavuj otpo~ne pjesmu.I po~e slavuj pjevati tako divno, da su caru grunule suzena o~i, a srce mu se razgalilo u grudima. Radostan, naredida slavuj nosi oko vrata carsku zlatnu papu~icu.Slavuj sa zahvalom otkloni taj dar, i re~e:– Vidio sam suze u carevim o~ima, i to mi je najve}i dar!Za ljubav cara, slavuj pristade da ostane na dvoru, iako je~eznuo za svojom {umom. Na~ini{e mu zlatnu krletku, idodijeli{e mu dvanaest slugu da ga dvore i paze.Cio grad nije govorio ni o ~emu drugomu nego o slavuju,pa kada se dvojica sretnu, jedan ka`e “sla”, a drugi, “vuj”.A dvorske dame i slu`in~ad poku{avali su opona{ati sla-vuja, ali naravno, bezuspje{no.Jednoga dana caru sti`e po{iljka s natpisom “slavuj”.– Jo{ jedna knjiga o na{oj slavnoj ptici, – poveseli se car.Ali to nije bila knjiga, ve} jedna umjetni~ki izra|ena pti-ca, naprava, koja je mogla pjevati, kad bi se navila. Umjet-nina je bila ukra{ena rubinima, dijamantima, i biserjem.Pjevala je jednu od melodija, koju je pjevao `ivi slavuj.Toga je slavuja kineskomu caru bio poslao japanski car.Svi se zadivi{e. Navi{e slavuja-igra~ku, i on se raspjeva.Trideset i tri je puta pjevao jednu te istu melodiju. Svi su

20

Slavuj je ptica pjeva~ica; sla-vuji imaju sme|e perje (odoz-do ne{to svjetlije nego s gor-nje strane) pa ih je te{ko pri-mijetiti u prirodnom stani{tu.Gnijezdo prave na samom tlukoriste}i li{}e i druge biljnematerijale. Kod nas, gnijezdaslavuja naj~e{}e se nalazeispod grmlja kupina te kopri-va. Slavuji se iz jaja izlegu golii slijepi, ali brzo rastu i dobija-ju perje te rano nau~e letjeti.Slavuji spadaju u ptice selice:zimu provode u Africi, a uaprilu se vra}aju u Evropu. Bitno je napomenuti da slavujpjeva samo u prolje}e. Pogre-{no je mi{ljenje da slavuj pje-va isklju~ivo no}u; ~esto pje-smu slavuja mo`emo ~uti i to-kom dana.Albanska poslovica veli: dijeteje slavuj u ku}i.Objasni za{to je dijete slavuj uku}i? Provodi li i dijete zimu uAfrici ili je metafora nastala naosnovu neke druge zajedni~keosobine djeteta i slavuja?

Slavuj

klicali od ushi}enja. A neki izjavi{e da umjetni slavuj pje-va bolje od `ivoga.A onda se car sjeti `ivoga slavuja, i zatra`i da ga opet ~u-je. Ali nitko nije primijetio kad je `ivi slavuj izletio krozotvoren prozor, i vratio se u svoju zelenu {umu.“Kakva nezahvalnost!” reko{e svi. I opet navi{e umjetno-ga slavuja. On je neumorno pjevao i pjevao. Nosili su gauokolo, da bi ga svi uzmogli ~uti. Ljudi su se ~udili, kima-li glavama, ali neki od njih reko{e:“To lijepo zvu~i, zato jer je nalik na pjesmu `ivoga slavu-ja. Ali ne{to tu nedostaje, a mi ne umijemo re}i {to.”Umjetnu su pticu postavili na po~asno mjesto. O njoj sudvorjani pisali knjige i pjesme, ostali su to u~ili napamet,mada nisu razumjeli nijednu rije~. Pravi je slavuj bio pro-gnan iz zemlje.Prolazilo je vrijeme. Jedne ve~eri, dok je umjetni slavujpjevao, ne{to u njemu prepu~e, i on umukne. Svi su seuskome{ali. Po|o{e po urare, da poprave kvar. Poslije du-ga vije}anja, urari izjavi{e, da su zupci strojnih kota~i}ave} tako istro{eni, da ptica ne smije pjevati vi{e, nego je-dnom godi{nje.Car se razbolio, i cijela je zemlja bila u `alosti. Ve} su iza-brali novoga cara. Stari je car le`ao u svojemu svilenom,rasko{nom krevetu, blijed i nemo}an. Dah ga je po~eonapu{tati. A onda mu do|o{e slike iz pro{losti, slike, ko-jih se pla{io. [aputale su mu, sjede}i na njegovu uzglav-lju. Car stade vikati da do|u glazbenici, i da zasviraju, ka-ko ne bi slu{ao {aputanje utvara. No nitko nije ~uo nje-gov zov, jer car vi{e i nije imao ~ujnoga glasa.Odjednom se s prozora razlije`e divna pjesma. Pjevao jevjerni, `ivi slavuj. Do{ao je utje{iti cara na samrti. I dok jeon pjevao, utvare su bivale sve blje|e i blje|e, i krv jestrujala sve br`e i br`e kroz careve `ile. Pa i sama zlokobsmrti, koja je sjedila tu na krevetu, kao da se zanijela slu-{aju}i pjesmu.– Hvala ti, hvala, prekrasna pti~ice! – re~e car, uzdi{u}i odganu}a. – Tebe sam prognao iz svojega carstva, a ti si,evo, vjerno do{la da mi dobrim uzvrati{, da smrt otjera{od moje postelje! Kako da te nagradim?– Ti si me nagradio, – odgovori slavuj. – Nikada ne}u za-boraviti suze u tvojim o~ima, one ve~eri kad sam ti prvi

^ i t a n k a6

I M A L I L J E P O T E B E Z D O B R O T E

21

Najfinija vrsta keramike, dobi-ja se pe~enjem smjese gline,kre~njaka i kvarca, koristi sekao posu|e. Izumljen je u Ki-ni, prije mnogo stolje}a. Kine-ski porculan je i danas najcje-njeniji.

Porculan

U l o v n a p r i l o { k eo d r e d b e !U ozna~enom odlomku podvucisve prilo{ke odredbe, razli~itimbojama, za mjesto, vrijeme i na-~in.

M e t a f o r aMetafora je stilsko sredstvo ukojem se zna~enje jedne rije~iprenosi na drugu rije~. Napri-mjer, metafora dijete je slavuj:zna~enje rije~i slavuj je ptica ko-ja lijepo pjeva i koja svojom pje-smom donosi radost. Preno{e-njem tog zna~enja na dijete na-gla{avamo, isti~emo, da i dijetedonosi radost. A stilska sredstvau govoru i pisanju koristimonaj~e{}e da bismo ne{to istakli,naglasili, poja~ali.

puta pjevao! Nego, ja }u ti sada pjevati uspavanku. Tispavaj! Sutra }e{ se probuditi zdrav!Tako je i bilo.Car se probudio, zdrav i okrijepljen. Slavuj je jo{ uvijek}urlikao.– Ostani zauvijek kod mene! – re~e car. – Pjevaj samo on-da kad sam za`eli{, a umjetnog }u slavuja razbiti u tisu}ukomada!– Nemoj – re~e slavuj – on je ~inio dobro, koliko je mo-gao! A ja, ja ne mogu `ivjeti na dvoru; ali mi dopusti do-laziti kad to sam budem po`elio. Ja volim tvoje srce vi{enego tvoju krunu. No jedno mi mora{ obe}ati...– Sve! – re~e car, stoje}i u svojemu carskom ruhu, koje bi-ja{e sam obukao.– Nemoj nikomu pri~ati da ima{ malu pticu, koja ti svegovori – pa }e sve biti jo{ i bolje!I slavuj potom odleti.Sluge do|o{e vidjeti mrtvoga cara. A kad tamo, prestra{e-ni zastado{e. Car re~e:– Dobro jutro!

R a z g o v o r o d j e l uGdje se i kada dogodila radnja bajke?Sa svih su strana svijeta dolazili putnici da bi se divili carskim ljepo-tama. No, {ta im je bilo najzanimljivije?Ko je i kakvu knjigu poslao kineskomu caru?[ta je iz te knjige kineski car saznao?Ko je pomogao carevom pomo}niku da na|e slavuja?[ta je pomo}nik obe}ao djevoj~ici, kao nagradu {to }e ga odvesti doslavujeva boravi{ta?Kad je slavuj zapjevao, kako se osje}ao car?Kao nagradu za pjesmu, car mu je poklonio zlatnu papu~icu. Je li sla-vuj prihvatio papu~icu? Za{to nije? [ta je njemu bio dragocjeniji darod papu~ice?Kakve je sve po~asti slavuj do`ivio u dvoru? No, njemu se vi{e milila{uma... Zbog ~ega je, ipak, ostao u dvorcu?A onda, jednoga dana, stigla je nova po{iljka od japanskog cara, s na-slovom Slavuj. Kakvo se iznena|enje nalazilo u po{iljci?Kad je car za`elio da opet ~uje `ivoga slavuja?Umjetni slavuj se pokvario. [ta su sajd`ije/urari kazali – kakav jekvar nastao u ptici, i koliko smije pjevati?Car se razbolio, legao na postelju, zvao je u pomo}, no da li su ga ~uli?Ipak, ~uo ga je jedan vjeran prijatelj...Kakav je bio u~inak slavujeve pjesme?Car se pokajao... [ta je rekao slavuju? [ta ga je upitao?[ta mu je slavuj odgovorio? I {ta mu je savjetovao?

22

Da li spada{ u one koji koristeljude, a vole stvari, ili one koji~ine obrnuto?Da li ti se nekada dogodilo dazbog lijepe stvari iznevjeri{osobu koja ti je draga? Ispri~ajkada i kako.

Ustvari, samo stvari?

O ~emu govori ova bajka? O kojim vrlinama, o kojim manama, o ko-jim osje}ajima? U kojim se trenucima pri~e svaka od nabrojenih vrli-na i osje}aja pokazuje?Car je bio zahvalan slavuju. A da li je i slavuj bio zahvalan caru?Mo`e li igra~ka, stroj, predmet, zamijeniti `ivo bi}e? Mo`e li djetetutelevizor zamijeniti prijatelja?Zbog ~ega je umjetni slavuj bio tako zanimljiv i privla~an?Nekada se doga|a da mi ne vidimo ono {to je blizu nas. Mora nekodo}i i upozoriti nas na ono {to imamo. Koja je to scena u pri~i?[ta mislite, je li to samo lijepa bajka, ili ova pri~a govori o ljudima injihovim odnosima?Koga ili {to predstavlja slavuj? Zar samo pticu?Kako protuma~iti carevu bolest, a kako njegovo ozdravljenje?

^ i t a n k a6

I M A L I L J E P O T E B E Z D O B R O T E

23

Wall-e je robot koji radi te{ke poslove (uklanja gomile sme}a), ali u~asovima odmora slu{a muziku i veseli se lijepim stvarima. Pogledajfilm, a onda na osnovu ove slike opi{i Wall-eja. Ho}e li to biti opisosobe ili predmeta?

N e d ` a d I b r i { i m o v i } ro|enje 1940. godine u Sarajevu, {ko-lovao se u @ep~u i Zenici, a kaonastavnik radio u Gora`du.Osim novinarstvom i pisanjemradiodrama i knjiga, bavio se ivajarstvom. Ovo je jedna njego-va statua.

Ned`ad Ibri{imovi}SIJELO MUDRACA

Na|u ti se jednom neki, pa stanu govoriti o tome koje suljudske osobine ponajbolje.Prvi re~e da je najve}a ljudska osobina hrabrost, ali, re~e,ni~im se hrabrost ne da opisati i jedino {to se uz hrabrostmo`e re}i i dodati jeste to da hrabre sre}a prati.Te ti taj stane hrabrost uzdizati {to je god mogao i znaobolje i vi{e.Drugi, opet, da je najbolja ljudska osobina biti dobar. Dase samo dobrom zlo mo`e pobijediti.Te dobro uzdigne do neba, a da je mogao, i vi{e bi.Tre}i re~e da je najbolja ljudska osobina te`nja za ljepo-tom, da je ljepota ne{to amaha, i da }e svi ljudi kad-tad,pred ljepotom, {to od svoje volje, {to onako – nikom po-niknuti.Te ti taj stane ljepotu u visine uzdizati. Uzdizo, uzdizo, pastao.^etvrti re~e da je najbolja ljudska osobina prijateljstvo, apeti re~e da nije prijateljstvo nego drugarstvo.[esti, opet, re~e da je najbolja i najpo`eljnija ljudska oso-bina juna{tvo, pa stane kititi pri~e o junacima i juna~kimdjelima da ga je milina bilo slu{ati.Sedmi re~e da je najbolja ljudska osobina dare`ljivost.Osmi da je to po{tenje.Deveti da je to ljubav. Da je ljubav nenadma{na ljudskavrlina koju pjesnici svih naroda hvale od davnina i da }eje hvaliti dok je svijeta i vijeka. Jer ljubav pro`ima sve: ibilje i `ivotinje i sav ljudski rod.Deseti re~e da je za njega domoljublje najbolja ~ovjekovaosobina. I njega je bilo milina slu{ati.Jedanaesti, opet, pote`e ~ast i ponos, pa to dvoje stane uzvijezde okivati, mnogi mu rije~ju prisko~i{e u pomo}.Dvanaesti re~e da sve pomenute osobine zaslu`uju svakuhvalu i podr{ku, ali da je za njega najvrjednija ljudskaosobina – vedra narav.A trinaesti me|u njima bio nekakav dedo, te on re~e da jeza njega najvrjednija ljudska osobina – skromnost.– [ta bi to ko bila skromnost? – upita{e ga, a dedo tihoopovrnu:

24

– Skromnost je znati gdje ti je mjesto, jer jedan poreddrugog mogu stajati i car i prosjak, pa da obojicu resi istavrlina.Ali se sa dedom niko nije mogao slo`iti te nastane takvagraja da su i djelo morali obataliti.

R a z g o v o r o d j e l uO ~emu ljudi u ovoj pri~i govore?Koliko ljudi u~estvuje u raspravi? Da li je taj broj po ne~emu poseban?Koga pisac izdvaja me|u svim sudionicima u razgovoru? Kako?Zbog ~ega nastane graja?Za{to se ljudi ne mogu slo`iti s dedom?Da li su ljudi u ovoj pri~i stvarno mudraci?

Kako je ova pri~a ispri~ana – tako da li~i na kazivanje, ili tako da zvu-~i pravilno i u~eno?Kojim rije~ima, izrazima i re~enicama je pisac to postigao? Podvuci ih.Imaju li likovi imena? Kako ih pisac naziva? Izaberi jedno ime i dekli-niraj ga.

^ i t a n k a6

I M A L I L J E P O T E B E Z D O B R O T E

25

Sijelo je stari obi~aj, iz vremenakada nije bilo televizije, radija,struje, i kada su se ljudi u dugimzimskim ve~erima zabavljaliokupljaju}i se kod doma}ina,razgovaraju}i, pjevaju}i i {ale}ise. Koja, dakle, stilska figura dajepravi smisao naslovu Ibri{imovi-}eve pri~e Sijelo mudraca?Zadatak: otkrij u ~emu se razli-kuju zna~enja rije~i sijelo i vije}e.[ta zna~i sijeliti, a {ta vije}ati?

Na reljefu Bosne i Hercegovi-ne, umjesto imena gradova,upisani su odlomci stihova izsevdalinki. Poku{aj prepoznatikoji odlomak pripada kojoj sev-dalinci. Mo`e{ potra`iti pomo}starijih, ili interneta...U Razredni almanah prepi{iteili nalijepite tekstove ovih pje-sama. Nastavite igru, mo`daima jo{ gradova koji imaju svo-je sevdalinke.

.........................................................Dvi su druge virno drugovale,Jednoga su dragog zagledale...

.........................................................U tebi me cura zanijela.Zanijela garavim o~ima,B’jelim licem i mednim ustima..

.........................................................a Jezero Jerzerkinja Mejra.Poru~uje Jaj~anin Alija...

.........................................................U ~etvrtak tenef razapeli,A u petak igru zapo~eli.Sve im do{le bule i kadune,me|u njima Dizdareva Fata...

.........................................................Vino piju pa{a i muselim.Slu`ila ih lijepa |evojka...

Duhni vjetre malo sa Neretve,.........................................................Da ja vidim svoju milu Maru!Bil’ se Mara, poljubiti dala?

U Gradi{ci, pokraj vode Save,

Banja Luko i ta tvoja sijela,

Jajce gradi Jaj~anin Alija,

U Travnik su do{li pehlivani,

Plavi zumbul ode

STIH NAD BIH

26

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :tenef – konopac, u`e; konacbula – pokrivena `ena, vjero-u~iteljicakaduna – dama, gospo|apa{a – ugledan vojskovo|a,turski vojni ~in muselim – visoki turski slu`be-nikpehlivani – ~ovjek koji u cirku-su hoda po `icikajda – melodija; muzi~kajedinica, notai}indija – tre}a od pet dnevnihmolitvi kod muslimanaak{am – sumrak, ve~ergeldi – do{ao jejacija – peta i posljednja dnev-na molitva kod muslimanapend`er – prozordilber – dragi ili dragaanterija – vrsta starinske haljinemad`arija – vrsta novca, zlatninovac

.........................................................Zmaja od BosneSokolovi zakliktalikajde `alosne...

.........................................................Je~am `ele, je~mu govorile...

Podne vika, a ja iz Travnika,.........................................................Ak{am geldi, a ja Drinu pre|oh,U jacije dragoj pod pend`ere...

Kad ja po|em draga.........................................................ti ne pla~i, draga,ne daj srcu jada...

......................................................... S dobrim drugom – lijepomdjevojkom...

.........................................................tu dolazi dilber udovica.Na njoj ko{a od stotinu gro{a,Anterija – niza mad`arija...

......................................................... Spremi mi ga amo, {ta mi radi

.........................................................\e boluje mlada Zub~evi}a Fata.

Dva su cvijeta u bostanu rasla,Plavi zumbul i zelena kada..........................................................Osta kada u bostanu sama...

Je~am `ele Tuzlanke djevojke,

I}indija, a ja kod Zvornika,

Sa Grada~ca, b’jele kule

Pa rastjeraj maglu po Mostaru!

u Doljane,

U Konjicu ~udno ~udo ka`u,

iz Saraj’va grada,

Nasred Fo~e studena vodica,

Kasno pro|oh gorom Romanijom,

Nevesinje ravno, tamo mi je dragi,

U Trebinju gradu, te{ka `alost ka`u:

^ i t a n k a627

Kako su izgledali prvi kompjuteri, a kako izgledaju

sada? Kako su gra|eni mostovi nekada, a kako se grade

sada? Da li se isto mo`e re}i i za qude – da svaka no-

va generacija ima boqe performanse (karakteristike,

osobine)? U ~emu se qudi razlikuju od kompjutera?

Neka ti sqede}a pjesma pomogne da odgovori{.

[TO VI[E DA[,

VI[E IMA[

28

^UDNA JADA OD MOSTARA GRADA

^udna jada od Mostara grada,

sve od lani pa evo do sada,

kako Biba od qubavi strada.

U Habibe, ^elebi}a zlata,

svaka rije~ hiqadu dukata.

Bol boluje ^elebi}a Biba,

bol boluje nikom ne kazuje.

Jadna Biba boli bolova{e,

a majka joj ruho prelaga{e.

“K}eri Bibo, ti rumena ru`o,

ka`i majci {ta te boli, du{o!”

“Mene boli i srce i glava,

otkad Ahmo s drugom razgovara!”

“Kakav Ahmo, voda ga odn’jela,

zbog wega si, Bibo, oboqela!”

“Mila majko, nemoj Ahme kleti,

rek’o me je na jesen uzeti!

Mila majko, selam }e{ mi Ahmi,

nek’ mi Ahmo u petak ne dr’jema,

Nek’ se Bibi na xenazu sprema!”

R a z g o v o r o d j e l uO ~emu govori prvi stih ove pjesme?

a) Da je Mostar ~udan i jadan grad.

b) Da se u Mostaru de{ava ne{to ~udno i tu`no.

(Da li je ova nedoumica izazvana `eqom da se rimuje grada s jada

i strada?)

Mo`e li se od qubavi stradati? Za{to? Kako?

Ko je Biba? Za{to je u pjesmi nazvana ^elebi}a zlatom?

[ta zna~i izraz rije~ – hiqadu dukata?

Pjesnik nam je u uvodu rekao od ~ega Biba boluje, ali wena majka

to ne zna i pita je, dok posluje oko Bibinog ruha. ([ta je ruho?)

Da li Bibu zaista bole srce i glava? [ta misli i osje}a onaj ko-

ji ka`e da ga boli srce?

^ i t a n k a629

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :beg – turski plemi}ki naslov,

titula

nam – ~ast, ugled, slava, dobar

glas

sultanija – k}i sultanova,

princeza

sultan – u Turskoj naziv vlada-

ra od 13. stoqe}a

bostan – lubenice, diwe,

ba{ta

artija – hartija, papir

kalem – pisaqka, (pero, olovka)

mure}el – mastilo, tinta

S e v d a l i n k aSevdalinka je vrsta narodne

lirske pjesme specifi~ne (po-

sebne) po tome da se razvila u

Bosni i Hercegovini, u musli-

manskim gradskim sredinama.

Naziv je do{ao od arapske ri-

je~i sawda, kojom se ozna~ava

melanholi~no (sjetno i raz-

dra`qivo) raspolo`ewe, ka-

rakteristi~no za zaqubqene.

Sevdalinke naj~e{}e pjevaju o

qubavi kao o bolu kome nema

lijeka. Qubav u sevdalinkama

je velika i jaka, ali zbog ne~e-

ga nemogu}a ili te{ko ostvar-

qiva.

Poslu{aj ovu pjesmu u izvo-

|ewu grupe Mostar Sevdah

Reunion i uporedi ih. Neki

stihovi nedostaju. Koji?

[ta misli{ za{to?

^udna jada...

Za{to je Biba nesre}na?

a) Jer je razma`ena.

b) Jer je prevarena.

Za{to majka kune Ahmu?

a) Da urazumi i spasi k}er.

b) Da se osveti vinovniku (krivcu) wene patwe.

Za{to Biba `eli umrijeti?

a) Da bi joj Ahmo do{ao na xenazu.

b) Jer ne mo`e `ivjeti bez wega.

Mo`e li qubav zaista biti tolika da se ~ovjek odrekne `ivota

zbog we? Opravdava{ li Bibin izbor? (Da li je ona izabrala

ovakvu svoju sudbinu?) Umiru li danas qudi ovako zbog qubavi –

legnu, pate, uzdi{u i – kvrc? Da li nekad jesu? Ili se mo`da

preuveli~ava qepota jednog stawa (zaqubqenosti), izjedna~ava-

ju}i ga sa smislom cijelog `ivota?

@eli li nam pjesma re}i da je qubav smisao `ivota? (Objasni

odgovor.)

Da li i sqede}a pjesma govori isto?

IL’ JE VEDRO, IL’ OBLA^NO

Il’ je vedro, il’ obla~no,

il’ je tamna no},

il’ je sunce, il’ je mjesec,

il’ je b’jeli dan?

Nit’ je vedro, nit obla~no,

nit’ je tamna no},

nit’ je sunce, nit’ je mjesec,

nit’ je b’jeli dan,

ve} je ono Sokolovi}

mlad Ibrahim-beg.

Zanio se, unio se,

u svoj golem nam,

{to on qubi sultaniju,

sultan Zulejhu.

“Reci Zulko, reci du{o,

{ta sam tebi ja?”

“Ti si, Ibro, alem sunce,

{to nada mnom sja!”

30

Za Bibu se u ovoj pjesmi ka-

`e da bol boluje. Bol i bo-

lovati su srodne rije~i, ali

pripadaju razli~itim vrsta-

ma rije~i. Kojima? Koja je

nastala od koje? Za{to mo-

`emo re}i bol bolovati, a

ne mo`emo, naprimjer, pro-

zor prozorovati? Koja je ra-

zlika izme|u rije~i bol i

prozor? I jedna i druga pri-

padaju istoj vrsti rije~i,

ali razli~itim podvrstama.

Kojima?

Pro~itaj nekoliko replika

(Zna{ li {ta je replika?)

iz predstave Car Bumbar i

carev vodono{a Pozori{ta

mladih u Sarajevu:

CAR: [ta se to ~uje?

MORNAR: Trube, veli~an-

stvo.

CAR: Znam da su trube, pi-

tao sam za{to trube tru-

be?

MORNAR: Zato {to trube

trube kad truba~i trube u

trube, veli~anstvo.

CAR: Znam kada trube tru-

be, i ko trubi u trube, ali

za{to truba~i trube u

trube pa trube trube?

MORNAR: Koliko ja znam,

truba~i trube u trube za-

to {to ako ne trube u tru-

be onda trube ne trube.

Razli~ite vrste rije~i po-

dvuci razli~itim bojama:

imenice plavim, glagole

crvenim...

Trube

R a z g o v o r o d j e l uO kakvom zbivawu u prirodi govori prva strofa? [ta se de{a-

va? Da li je zaista priroda zbuwena?

Drugom strofom nam se nudi rje{ewe ove zagonetke. Reci weno

rje{ewe!

U ~emu je sli~nost izme|u zaqubqenog ~ovjeka i ovakvog zbiva-

wa u prirodi?

Tre}a strofa je obja{wewe ~ovjekovog stawa. Koga on voli? Ko

je ona? Za{to se u pjesmi ka`e golem nam?

Da li i ona voli wega? Kojim stihovima se to ka`e?

Ako se oboje vole, {ta je razlog da beg pati i da je zbuwen?

[ta sve mo`e biti prepreka zaqubqenima da budu zajedno?

DVA CVIJETA U BOSTANU RASLA

Dva cvijeta u bostanu rasla:

plavi zumbul i zelena kada.

Plavi zumbul ode na Doqane,

osta kada u bostanu sama.

Poru~uje zumbul sa Doqana:

“Du{o moja, u bostanu kado!

Kako ti je u bostanu samoj?”

Odgovara iz bostana kada:

“[to je nebo, da je list artije,

{to je gora, da su kalemovi.

{to je more, da je crn mure}el

pak da pi{em tri godine dana,

ne bi moji ispisala jada.”

R a z g o v o r o d j e l uDa li pjesma govori o cvije}u ili o djevojci i mladi}u? Iz kojeg

dijela pjesme se to vidi?

U kakvom su odnosu zumbul i kada? U kojem stihu to otkrivamo?

Da li kada odgovara direktno?

S kojim imenicama ona upore|uje pribor za pisawe? [ta je wima

obuhva}eno? U kakvoj su one vezi s kadinim osje}ajem?

O kojem osje}aju govori ova pjesma?

^ i t a n k a6

[ T O V I [ E D A [ , V I [ E I M A [

31

O s o b i n e n a r o d n e l i r s k e p o e z i j e s u :1. da je ispjevana u stihovima

jednake du`ine (isti broj slo-

gova u stihu);

2. da govori o qubavi ili ne-

kim drugim zbivawima u svako-

dnevnom `ivotu;

3. da se u opisima slu`i pre-

uveli~avawem (hiperbolom);

4. da se neke rije~i i neki

izrazi ~esto ponavqaju;

5. da je ubi~ajeni red rije~i

poreme}en (inverzija);

Zaokru`i brojeve ispred tvrd-wi koje va`e za pjesmu Dvacvijeta u bostanu rasla.

Posebna vrsta pore|ewa, veza-

na za usmeno pjesni{tvo sla-

venskih naroda, je slavenskaantiteza (Antiteza – suprot-

nost, suprotstavqawe).

Sastoji se od:

1. nabrajawa vi{e predmeta

koji imaju neko zajedni~ko

svojstvo sa uspore|ivanim pre-

dmetom;

2. negirawa tih prvih predmeta;

3. kazivawe predmeta sa kojim

se poredi;

U kojoj od dviju pjesama lijevo

prepoznaje{ slavensku anti-

tezu?

Mirsad Be}irba{i}HARFA

Zvijezde trep}u

Neizmjerjem ~uda

Zvonkih visina

Ali ja ne}u

Po}i nikuda

Meni je za sre}u

Dovoqna tvoja blizina

Lastavice lete

Ka obalama

Sun~anih daqina

Ali ja ne}u

Nikuda po}i

Meni je za sre}u

Dovoqna tvoja blizina

Ronioci rone

Za sjajem

Morskih dubina

Ali ja ostajem

Nikuda po}i ne}u

Meni je za sre}u

Potrebna tvoja blizina

R a z g o v o r o d j e l uObrati pa`wu na prvi stih. Mogu li zvijezde treptati? Koja

stilska figura je upotrijebqena u tom stihu? ^ime se trep}e?

U ovoj pjesmi zvijezde ne trep}u o~nim kapcima niti trepavica-

ma, ve} neizmjerjem ~uda zvonkih visina. Kako to tuma~i{?

Je li ti poznata rije~ neizmjerje? Od koje je rije~i i na koji na-

~in ona izvedena?

Objasni pridjev zvonkih. Iz koje imenice je izveden? Isti~e li

se wime snaga, glasnost, ja~ina ili jasno}a i ~isto}a zvuka?

Za{to pjesnik u drugoj strofi spomiwe sun~ane daqine, a ne, re-

cimo, ki{ne? Zanimqivo je i to da su dubine mra~ne, a pjesnik u

tre}oj strofi spomiwe wihov sjaj. O kakvom je sjaju rije~? [ta

to sija na morskom dnu {to privla~i ronioce?

Rije~i koje se rimuju su istaknute, va`ne. Koje se rije~i u ovoj pje-

smi rimuju? Koja od wih je po svom zna~ewu suprotna ostalima?

Uporedi zavr{ne stihove strofa; u ~emu se razlikuju? Koje nam svo-

je iskustvo, ili uvjerewe, pjesnik tom razlikom `eli saop{titi?

Kome se pjesnik obra}a – nekoj osobi koja mu je va`na, ili svom

instrumentu, odnosno poeziji? Za{to se pjesma zove Harfa?

32

M i r s a d B e } i r b a { i } ro-

|en je 1952. u Sarajevu. Iz svog

djetiwstva sje}a se jedne zgode:

Kada sam bio u tvojim godina-

ma, ma{tao sam kako }e grupa

u kojoj sam po~eo da sviram do-

se}i svjetsku slavu. Probe smo

imali u podrumu nanine ku}e

koja je `ivjela u Saburinoj

ulici, iznad Ba{~ar{ije. Djed

je bio nagluv pa je u`ivao u na-

{oj svirci. Svi ostali stano-

vnici ulice, zatvarali su pro-

zore i sklawali se izvan doma-

{aja na{e bu~ne svirke.

Kada mi je mama dala novac da

kupim zimske cipele, ja sam do-

dao tom iznosu neku svoju

u{te|evinu i kupio elektri-

~nu gitaru. Sa~uvao sam do da-

nas tu gitaru, tu `ivu uspo-

menu. A kada uzmem pisaqku i

papir, prije nego {to napisa-

no povjerim kompjuteru, ta

gitara postaje sve {to obje-

diwuje stvarnost, ma{tu,

emociju, igru, `equ ili misao

pa se lako preobra`ava i u

harfu.

Harfa je vrlo star `i~ani

instrument. @ice su nejed-

nake du`ine, a ton se dobija

wihovim trzawem. Svira se

objema rukama, i svim prsti-

ma, osim malih.

Harfa

^ i t a n k a633

Uputstvo za igru: stavi{ svoju figuricu (nov~i}, gumicu,bombon...) na polje s nacrtanim {ahovskim konji}em iodatle sko~i{ na polje po vlastitom izboru, po{tuju}i pra-vilo o kretanju konji}a u {ahu – dva polja u jednom smje-ru, pa onda jedno polje ustranu, tj. kao slovo L. S poljana koje dosko~i{, pro~itaj pitanje. Ako odgovori{ ta~no,nastavlja{ igru, ako pogrije{i{, odgovara sljede}i igra~.Cilj je da odgovori{ na ~etiri pitanja zaredom ta~no, i takodobije{ peticu.

KO @ELI BITI MILIONER?

Ironija je:a) ~eli~na `ena (od engleskerije~i iron – `eljezo)b) junakinja stripa – kojeg?c) lik iz gr~ke mitologije –objasni ga!d) stilska figura koja se odnosi na…

Rimovanje je:a) boravak u Rimub) dru`enje s Rimljanimac) rimska poezijad) kada stihovi u zadnjim slogovima imaju isti glasovnisastav

U pjesmi Vesne Parun Zvijezde gdje se gnijezdeMlije~ni put je:a) galaksijab) farmac) put kojim krava ide naispa{ud) put po kojem raste travaod koje nastaje kravlje mlije-ko

Plavom ko~ijom voziti se mo`e:a) ko novca za kartu imab) svi koji su u du{i jo{ uvijekdjecac) samo djeca, ostalim je zabranjenod) koga nije strah konja

Slavenska antiteza je:a) neslaganje me|u Slavenimab) {ifrovani govor Slavenac) stilska figura ~esta u usmenoj knji`evnostid) granica iscrtana me|uslavenskim knji`evnostima

U odlomku Spoznaja spoznajese:a) da je ~ovjek nenaspavan urano jutrob) da se po jutru dan poznajec) da ljepota i ljubav ~ine `ivot besmrtnimd) da je te{ko `ivjeti

Dickon je:a) crvenda} bez kljuna i perjab) vrtlar koji odli~no govoricrvenda}kic) dje~ak koji slavi ljepotu `ivota i priroded) dje~ak koji ponovo u~i hodati

Sviraju}i Za Elizu, Stela svira:a) Elizi, maminoj prijateljici sposlab) Bethovenovo djeloc) violinsku kompozicijud) sevdalinku

Stela je:a) razma`eno deri{teb) talentovana i upornadjevoj~icac) zvijezda na nebud) pripovjeda~ica u pri~i

U bajci Carev slavujprijateljstvo se stvara:a) dobrotomb) navijanjemc) sebi~no{}ud) silom

Bajku prepoznajemo po:a) autorovom imenu u naslovub) po rimamac) po ~udesima i sretnom krajud) po desetercu

Sevdalinke pjevaju o:a) nesretnoj ljubavib) `ivotinjamac) lijepim junacimad) smislu postojanja

Ahme u sevdalinci ^udna jada... nema jer:a) sa svojim drugom razgovarab) navija za Vele`, a Biba zaZrinjskic) voli druge djevojked) Biba ga nervira

Prve dvije strofe sevdalinkeIl’ je vedro, il’ obla~no nude:a) posljedice globalnog zagrijavanjab) primjer slavenske antitezec) mno{tvo veznikad) vremensku prognozu

Metafora je:a) junakinja igrokaza Plavaboja snijegab) pjesma sastavljena od forac) stilska figura prenesenogzna~enjad) posuda na kojoj su nacrtani junaci

Didaskalije su:a) stepenice kojima glumciizlaze na scenub) rimske sve~anostic) pi{~eve upute re`iseru ili~itatelju dramed) bogumilske pjesme

Epitet je:a) vrsta epske pjesmeb) onaj koji postavlja punopitanjac) pridjev koji se dodaje imenici d) gr~ki filozof

Prvi stripovi pojavili su se prijevi{e od jednog vijeka u novina-ma. Sastojali su se od svega ne-koliko sli~ica (kai{) i ~esto su bilisamo komentar nekih tada{njihdoga|aja. ^itaocima se svi|ala takombinacija slike i teksta. Crte-`om se ne{to moglo jasnije na-glasiti, istaknuti, a mali prostorza tekst (obla~i}) tra`io je odautora da budu jasni i sa`eti.Vremenom su se razvili razli~iti`anrovi stripa; jedni su nastavilida komentari{u zbilju (tzv. anga-`ovani strip), drugi su nastojalida zabavljaju publiku (detektiv-ski, avanturisti~ki, nau~nofantas-ti~ni), tre}i su se okrenuli umjet-nosti (umjetni~ki, autorski strip).Na tabli desno (stranica s jednimili vi{e crte`a zove se tabla, a sves-ka/knjiga s vi{e tabli – album) sukadrovi iz deset razli~itih stripo-va. Pozovi upomo} uku}ane, su-sjede, porodi~ne prijatelje, i od-gonetni o kojim se stripovima ra-di i kojim `anrovima pripadaju.([ta je `anr saznaj na 87. str. ove^itanke.)

DEVETA UMJETNOST

34

M a r j a n e S a t r a p i ro|ena je1969. godine u iranskom graduRe{tu. Danas `ivi i radi u Parizu.Majka joj je praunuka persijskog{aha, koji je vladao od 1848. do1896. godine, ali, kako Marjaneisti~e, kraljevi iz dinastije Ka|arimali su na stotine `ena i na hi-ljade djece, {to zna~i da danasima ~itavih deset do petnaest hi-ljada prin~eva i princeza iz te lo-ze. Odrasla je u Teheranu, gdjeje poha|ala francusku {kolu. Go-dine 1983, u `elji da je za{tite odpoliti~kih previranja u zemlji, ro-ditelji je {alju u Be~, gdje nastav-lja {kolovanje. Svjetsku slavu ibrojne nagrade donio joj je al-bum Persepolis (I-IV, 2000-2003),prvi iranski strip u istoriji.U stripu se opisuje djetinjstvo iodrastanje djevoj~ice u Iranu, zavrijeme revolucije, njeno {kolo-vanje u Evropi i povratak u Iran.

Strip je i danas jako popularan, anjegova jednostavost jo{ uvijekdjeluje na ~itaoce. Ra~unaju}i napopularnost stripa, autori su gaiskoristili za reklamu lista SuperOglasi.Pogledaj pa`ljivo ovu tablu;prvo ispri~aj {ta se u pri~i dogo-dilo, a onda objasni kakve vezeta pri~a ima s listom koji objav-ljuje oglase u prodaji i kupovini.

^ i t a n k a635

Strip je pri~a koja se pri~a rije~ima i slikama. [ta Ti sve govore slikeautorice Marjane Satrapi? Izaberi jednu, i poku{aj zapaziti {to vi{edetalja. Vidi li se iz njih raspolo`enje likova i njihov odnos? Kako supredstavljeni enterijeri (vrsta i raspored namje{taja u prostoriji)?U ~emu strip li~i na knjigu, a u ~emu na film?

36

U odlomku iz stripa Persepolis opisana je prva ljubav jedne djevojke.Kako se pona{aju zaljubljeni? Poznaje{ li nekoga ko je zaljubljen? Ra-zumije{ li ba{ svaki njen ili njegov postupak? @eli{ li se Ti zaljubiti?Napi{i sastav u kojem }e{ re}i svoje vi|enje ljubavi – svoje nade,strepnje, svoja o~ekivanja...

^ i t a n k a6

D E V E T A U M J E T N O S T

37

Pogledaj pa`ljivo strip Tvrtko. O~emu se tu radi? Za{to su stablaposje~ena? U kakvoj je to vezi spe~enim {evama? Za{to se konjna kraju ubanda~i? [ta su autoristripa `eljeli re}i?

Pjesnici ~esto pjevaju o zavi~aju i domovini, u kojoj jesunce najsjajnije, a rijeke najbistrije. Me|utim, na{e su ri-jeke pune plasti~nih boca i nekog jo{ goreg i opasnijegsme}a, zaga|enje u velikim gradovima je toliko da se ne-kad od smoga po ~itav dan ne vidi nebo. Ko zaga|ujevazduh i prlja rijeke? Da li je lak{e napisati da je na{a ze-mlja najljep{a ili u~initi ne{to da `ivot u njoj bude lak{i ibezbri`niji?Svako je slobodan pisati o onome {to voli. Ko voli dragog,pjeva o njemu, ko voli domovinu ili zavi~aj, opjevavanjih. Ali ljubav se ne dokazuje samo rije~ima, ona tra`i idjela. Da li ljudi koji te vole to samo govore, ili ~ine ne{to zbog~ega ti je lijepo i dobro?Kada rije~i ne{to zna~e i vrijede, a kada za njih ka`emoda su prazne?Kakve veze sa svim ovim ima pjesma Silvija StrahimiraKranj~evi}a?

DOMOVINA SU LJUDI

38

S i l v i j e S t r a h i m i r K r a n j ~ e v i } ro|en je 1865. go-dine u Senju. Studirao je teologi-ju u Rimu, ali taj studij napu{ta ivra}a se u Zagreb. U Zagrebu jezavr{io u~iteljski te~aj (kurs), na-kon kojeg je radio kao u~itelj uBosni. Radio je u Mostaru, Sara-jevu, Bijeljini, Livnu. Bio je ure-dnik jednog od tada najugledni-jih ~asopisa u BiH, Nada. Umroje u Sarajevu 1908. godine. Pisaoje rodoljubne, ljubavne, misaonei socijalne pjesme.

Silvije Strahimir Kranj~evi}LIJEP SI, BIJELI SVIJETE...

[to lijep si, bijeli svijete,I brbljav, `iv i mio;Da ima{ jedno srce,Na grudi bih ga svio,Da ~ujem kako kucaI – kako slatko pali,Ta rijetki su se dosadNa njemu ogrijali!

Da ~ujem one kapi,[to `ilama ti kru`e,Aj, toplije neg sunce,Krvavije od ru`e,A tu su krvcu tebiSve ljudske dale grudi,O, loma~o, o, `rtvo,O, draga bra}o ljudi!

[to lijep si bijeli svijete,Kad prolje}e se {e}e,Sve grobovi miri{e,Sve cvije}e – cvije}e – cvije}e!A kada zima pirne,O, tad nas griju pe}i;Ah, ti si tako divanDa ne znam ti ni re}i!

A {to kadikad kobnaZatrese trublja bojna[to majka negdje pla~e,[to ljuba ~eka vojna,

[to nevin su`anj ~ami,A netko vapi hljeba,O, divni, bijeli svijete,Ah, promjene nam treba!

^ i t a n k a639

U l o v n a p a d e ` e !U ovoj pjesmi ima mnogo obra-}anja, ~ak i u naslovu. To zna~ida ima i puno upotrebe jednogpade`nog oblika. Kojeg? Za tajpade`ni oblik se ka`e da slu`i zadozivanje, zbog toga imamodosta rije~i kao {to su: o, aj, i sl.Kako zovemo tu vrstu rije~i? ^e-mu upotreba te vrste rije~i do-prinosi u pjesmi?

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :loma~a – velika vatra na kojoj sene{to ili neko spaljujepirnuti – lagano puhnutitrublja bojna – ratna truba, trubakojom se nekada u bitkama da-vala komanda za napad ili zapovla~enjevojno – vojniksu`anj – zatvorenik~amiti – dosa|ivati se bezvoljnona jednom mjestu

I r o n i j a je stilska figura u kojojse iza govornog ili pisanog iskazakrije zna~enje suprotno od ono-ga {to taj iskaz podrazumijeva.

S o c i j a l n a l i r i k a je ona lirikakoja daje opis dru{tva ili nekogstanja u dru{tvu naj~e{}e s nega-tivnim kriti~kim odnosom prematom stanju ili prema pojedincimaodgovornim za to stanje.

R i m a je podudaranje slogovana kraju stiha. Koliko rimamo`e{ prona}i za rije~ PAS?

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

R a z g o v o r o p j e s m iJo{ jednom u sebi pa`ljivo pro~itaj pjesmu i iska`i osje}anje koje jeona u tebi izazvala. Za{to?Obrati pa`nju na prvu strofu! Pjesnik u zadnja dva stiha izvodiobrat. Ako je svijet tako lijep, za{to su se onda rijetki na njemu ogri-jali? Za{to ne svi? Da li neki ljudi nastoje svu ljepotu pridobiti za se-be, isklju~uju}i druge? Navedi neki primjer! Da li onda pjesnik zaistamisli da je taj svijet lijep ili misli ne{to drugo?U drugoj strofi pjesnik ka`e da je krv svijetu do{la od ljudi. Mnogisu se ljudi `rtvovali za dobrobit svijeta i u korist drugih ljudi. Zna{ lineke primjere?Protuma~i stihove:Sve grobovi miri{e,Sve cvije}e – cvije}e – cvije}e!Da li grobovi miri{u zato {to ljudi na njih stavljaju cvije}e ili ovdjegrobovi nisu grobovi, ni cvije}e nije cvije}e? Da li je i ovdje rije~ oironiji?Pjesnik u zadnjoj strofi ka`e da opet nevin su`anj ~ami, a da netko vapihljeba i da promjene nam treba. Kakva bi ta promjena po tvom mi{lje-nju trebala da bude?

Da bi izrazio misao, pjesnik se koristio brojnim stilskim sredstvima.Neka od njih su ritam i rima. Prona|i stihove koji se rimuju. Da li jeritam ravnomjeran ili naizmjeni~an? Da to sazna{, provjeri kolikosvaki stih ima slogova. Pjesnik se osim ritmom i rimom koristi i broj-nim stilskim figurama. Mo`e{ li prepoznati neku od njih?Pro~itaj bilje{ku o piscu. U koju od navedene ~etiri vrste lirskih pje-sama, koje je Kranj~evi} pisao, mo`emo svrstati ovu pjesmu?

40

Na slici desno je slika Moj zavi~ajIvana Rabuzina. Kakav utisakona na tebe ostavlja? Za{to? Ka-ko mo`emo biti sigurni da je naslici zaista slikarev zavi~aj? Poku-{aj svoje odgovore uobli~iti u je-dan pismeni sastav.

A n t u n B r a n k o [ i m i } rodiose 1898. u Drinovcima kod Grudau Hercegovini, kojoj je posvetiosvoje prve stihove. Napustio je{kolovanje zbog izdavanja {kol-skog ~asopisa (a to je u~enicimatada bilo zabranjeno). Pjevao je orodnom kraju, siroma{tvu, gradu,smrti, prolaznosti i samo}i. Drugiumjetnici zvali su ga pjesnik tijela isiromaha. Pjesnici su ~u|enje u svi-jetu, govorio je [imi} i od njih jezahtijevao da odbace sve suvi{no,~ak i svoje odijelo, kako bi mogli go-voriti istinu. Njegova zbirka pjesa-ma Preobra`enja jedna je od prvihnapisanih slobodnim stihom nana{em jeziku.

Antun Branko [imi}AH, EVO OPET...

Ah, evo opet do|oh u na{ kraj,U na{e mile, bregovite strane,Gdje `arko sunce ja~e siplje sjajNa njive, vode i usjeve rane.

Gdje dom moj stoji uz {iroki drumI pred njim stara murva {to je davnoSlu{ala bijesnih turskih konja {umI zveket ma~a u sumra~je tavno...

Do|oh... i moja smirila se du{a[to plakala je u jesenji dan,Kad svuda bje{e – vjetar, ki{a – tmu{a...

[to snivo sam ga jedne no}i zlate.A sada?... Ljupki pogledi me prateI ~ini mi se ovo sve ko san.

R a z g o v o r o d j e l uKako razumije{ po~etak pjesme? Za{to pjesnik ka`e opet?Mo`ete li zamisliti slike koje pjesnik oslikava rije~ima? Koliko ih ima?[ta pjesnik opisuje u prve dvije slike? Mogu li se one nacrtati? A tre}a?Prve dvije su jasne, jer je to ono {to pjesnik vidi, poznaje i dubokoosje}a. Tre}a lirska slika nije jasna, jer govori o pro{losti o kojoj pje-snik ne zna ni{ta, nego je samo slu{ao. U kojem su odnosu prve dvijeslike i tre}a? Koje rije~i ~ine takav odnos? Podvuci jedne `utom boji-com, a druge crnom.U tre}oj i ~etvrtoj strofi pjesnik se sje}a sna. Kakav je taj san bio –ugodan ili neugodan? Koje rije~i to pokazuju?Kakva je bila no} u kojoj je pjesnik sanjao taj san? [ta iz toga zaklju-~uje{: u kakvom odnosu mogu biti san i java? Za{to su snovi va`ni?[ta iz njih saznajemo o sebi, o svojim mislima, `eljama, strahovima?Za{to pjesnik ka`e da ga prate ljupki pogledi? ^iji su ti pogledi? Jesuli njegovoj du{i va`niji oni, ili bregovite strane, usjevi, i murva?Za{to mu se sve to ~ini kao san? Izaberi jedan od ponu|enih odgo-vora i obrazlo`i svoj izbor:a) Pjesnik se boji da je smiraj njegove du{e samo privremen, jer jeve} jednom bio tu`an i zabrinut kad je no} bila zlatna.b) Pjesnik je svjestan prolaznosti svega, pa i tog trenutka u kojemu`iva; ve} je to do`ivio i ranije; zato pjesma i po~inje s uzdahom –Ah, evo opet...U tre}oj i ~etvrtoj strofi podvuci rije~i suprotnih zna~enja, svijetle `u-tom bojicom, a one druge crnom. Pogledaj sada boje kojima smo po-dvukli rije~i. [ta vidi{? Ima li to veze sa smislom cijele pjesme?

^ i t a n k a6

D O M O V I N A S U L J U D I

41

U l o v n a i n v e r z i j e !U ovoj pjesmi ima ih ukupno~etiri. Napi{i ih na linije ispod.

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

Nekada pjesnici zbog rime`rtvuju ljepotu misli. Tra`e}i ri-je~ za rimu, oslabe uvjerljivostlirske slike. Da li je to slu~aj i ustihu – Slu{ala bijesnih turskih ko-nja {um? Da li bijesni konji proi-zvode ba{ {um?

J o { u v e z i s p j e s m o mProna|i personifikacije u pje-smi. Je li ih mogu}e naslikati?Za{to?Obratite pa`nju na zvuk pjesme.Kakav je njen ritam? [ta ga od-re|uje? Koji se stihovi rimuju upjesmi?

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :siplje – sipa, prosipamurva – dudtmu{a – tamno

I b r a h i m K a j a n ro|en je uMostaru 1944. godine. Tu je za-vr{io osnovnu i srednju {kolu, apotom Pedago{ku akademiju uDubrovniku ([ta rade pedagozi?),i Fakultet za defektologiju (od de-fekt, mana, nedostatak; naukakoja se bavi nedostacima pojedi-naca, uro|enim ili ste~enim tjele-snim i psiholo{kim manama) uZagrebu. Radio je kao bibliotekar,urednik ~asopisa za mlade Jas-min, a autor je jedne radiodrameza djecu. @ivi u Zagrebu.

Ibrahim Kajan@UTA PTICAPjesma mojoj sretnoj prijateljici @utoj Ptici Sunca

U o~ima ptice`utevidi se tvoje lice.

U njima je sunce,krilo leptirovo,most, masla~ak, brdo.

U o~ima `ute pticespava more,a usred tog morastra{no dalekoga,zemlja je jedna rascvjetana.

Ta zemlja {to se ljuljau sitnim o~imablizu plava kljuna,sretni je otok,bajka:lijepa, lijepa domovina.

R a z g o v o r o d j e l u[ta se nalazi u o~ima `ute ptice?[ta vidi `uta ptica? Nabroj i objasni! Koje boje preovla|uju?Kako ptica opa`a i do`ivljava svijet oko sebe?Gdje se nalazi domovina `ute ptice? Je li njena domovina uvijek ras-cvjetana?Mo`emo li zaklju~iti kakav `ivot, u svojoj domovini, vodi `uta ptica?Pjesnik domovinu poredi s bajkom. (Prisjeti se {ta je to bajka.) Zbog~ega?Ovo pore|enje nam otkriva i poruku koju nam je pjesnik `elio pre-nijeti. Poku{aj je izre}i svojim rije~ima.Prepoznaj kojoj vrsti lirskih pjesama pripada ova pjesma: a) ljubavnab) opisnac) rodoljubna

Pjesma po~inje stihovima U o~ima ptice `ute. Kako se obi~no govori:ptica `uta ili `uta ptica? Pridjev pa imenica, ili obrnuto? Za{to se pje-snik odlu~io na ovaj druk~iji postupak? [ta je time nagla{eno? Da lije tako i u pjesmi na prethodnoj stranici? Kako se ova stilska figurazove?

42

V r s t e l i r s k i h s l i k aAko ono {to stihovi govore, sebimo`e{ predstaviti ~ulom vida,radi se o vizuelnim pjesni~kimslikama.Ako to {to stihovi govore, mo`e{sebi predstaviti ~ulom sluha, on-da je rije~ o zvu~nim pjesni~kimslikama.Ako stihovi upu}uju na ~ulo do-dira, onda je rije~ o taktilnimpjesni~kim slikama.Gustativne pjesni~ke slike su onekoje nam omogu}avaju da stiho-ve do`ivimo ~ulom okusa, a ol-faktivne upu}uju na ~ulo mirisa.

Pe t a r K o ~ i } rodio se 1877. uselu Stri~i}ima kod Banje Luke,u kojoj je zavr{io osnovnu {kolu.Gimnaziju je poha|ao u Saraje-vu, a filozofiju studirao u Be~u.Kao u~itelj radio je u Skoplju iBitolju.Poznatija djela Petra Ko~i}a su:Jazavac pred sudom, Mra~ajskiproto, Jablan, Megdan Simeuna|aka...

Petar Ko~i}JABLAN

Odavno se uhvatio sumrak.Na strnji{tu ispod sela u jednoj zabrdici skupio se Lujosav pod haljinicu. Samo mu viri pjegavo lice s krupnim,grahorastim o~ima i nekoliko prami~aka `u}kaste kose,rasute po ~elu. Pred njim na nekoliko koraka pase Jablan.Svake ve~eri, otkad su nastale vru}ine, do neko doba no}inapasa Lujo svog Jablana. Pazi ga kao o~i u glavi. Dvaputa ga na nedjelju soli. I u`inu s njim polovi. Voli on Ja-blana – jer je Jablan najja~i bak u cijeloj okolici. Lujo seponosi. Ostale govedare i njihove bakove podno{ljivoprezire. Usred groblja smio bi on no}iti, kad je Jablan snjime.– Samo {jutra! – Tr`e se Lujo kao iz sna, zbaci sa sebe ha-ljinicu, a o~i mu sijevnu{e od uzbu|enja.Ustade, pri|e baku, pa ga stade milovati, maziti i tepatimu:– Dobro se ti, Jabo, narucaj. Rucaj, bate, koliko ti dusa po-dnosi... Samo {jutra! Ro|eni moj, mili moj, dragi moj Jabo– samo {jutra!U Lujinom promuklom glasi}u drhtalo je meko, nje`nopreklinjanje. Bak mu po navici mahne repom, pa gauhvati malo po obrazu.– Zar mene, Jabo? – pita ga prijekorno. – Sad }u ja plakati.On se malo odmaknu u stranu, pa kao |oja zaplaka. Ja-blan di`e glavu.– Nije, nije, Jabo! [alim se ja. Nijesi ti mene udario... E, ne-moj se, oca mu, odma’ za sva{ta ljutiti! Da se poljubimo!Poljubi{e se. Lujo ogrnu haljinicu, pa se opet spusti navla`nu travu da sanja o sjutra{njem danu.Sjutra }e se njegov Jablan bosti sa carskim bakom. U nje-mu ve} odavno bukti, plamti `elja: da se Jablan i sa Ru-donjom pobode. Preklinjao je kneza da mu ispuni `elju. Iostariji ljudi su molili kneza.– Ma, ljudi moji, nije to tako lako – carski je to vo! Negoja }u baciti molbu. Odredi li carstvo da se bodu dobro ijest – ne branim ni ja; ne odredi li – nije ni{ta ni bilo! Je litako, bra}o?– Tako je, kne`e. Samo ajde po redu, pa se ne boj!

^ i t a n k a6

D O M O V I N A S U L J U D I

43

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :strnji{te – njiva poslije `etvebak – bik|oja – tobo`ePreobra`enje – vjerski praznik uavgustuzadoligati – zapjevati drhtavo,po selja~kitimorno – neprozirno, obavijenomaglomsermija – krdo, stado, blagomejdand`ija – borac, u~esnik udvoboju

Molba je ba~ena, odgovor je knezu do{ao: dozvoljava se.Sjutra je Preobra`enje, a ujedno i carski dan. Sjutra }e sekod kne`eve ku}e ogledati Jablan i Rudonja.O tome Lujo budan sanja. ^as vidi kako je Jablan pao,kako uboden izdi{e, ~as, opet, kako je nadbo Rudonju, paponosito stoji na mejdanu. ^uje kako Jablan gromovitori~e, a brda odjekuju. On doliga:Volo-lige, dolo-lige!Ja~e moje bilo ba~eod te va{e jadne krave!\a, kravuljo, nagrduljo!Nagrdim ti govedarai u ku}i ku}anicui na struzi strugaricu

* * *– Jabo, je li tebi studeno? – ~uje se Lujo ispod haljinice.Jablan pase, {uti, ni{ta ne odgovara. On ustade, pomilovaga, izvu~e iz stoga dva snopa zobi, metnu pred baka, pale`e kraj njeg’. Poslije dugog polusanjivog, drhtavog trza-nja prevari ga san. Kad Jablan pojede `ito, le`e i on kodsvog dobrog druga.Duboka strahovita ti{ina. Vla`na svje`ina {iri se kroz no}.Mlak vjetar poduhiva preko ku}a, {to se u polukru`nom,neprekidnom nizu prote`u ispod planine. Krovovi, obra-sli mahovinom, jedva se raspoznaju, prema mjese~ini, odzelenih {ljivika, kroz koje str{e. Samo se gdje-gdje bjelasanov krov. Selo spava mirno, slatko, kao jedro, zdravo iosorno planin~e, kad ga mati podoji i uljulja.Sunce se lagano pomaljalo iza planinskih vrhunaca, kojijo{ umorno po~ivahu u prozra~nom jutarnjem sumraku.Jedan trenutak – pa se sve obli u bjeli~astoj svjetlosti! Svetrepti, preliva se! Samo, tamo daleko ispod planina u pri-sojima, treperi magli~asto, timorno plavetnilo. Sve se di`e,budi, sve se pu{i kao vru}a krv, odi{e snagom, svje`inom.– O, svanulo ve} – protegnu se Lujo, protra o~i i pogledaoko sebe. Jabo, bate, {to me nijesi probudio?Jablan je rano, vrlo rano ustao i dobro se napasao. Dragobija{e Luji kad vidje kako su u Jablana trbusi zabrekli.– E, kad si se tako, bate, naruco, eto ti, pa malo ’nako za-sladi! – veli veselo Lujo, pa baci pred baka nekoliko sno-pova zobi.Jablan pojede. Krenu{e kne`evoj ku}i.

44

Bjelogori~no drvo koje raste uravnicama, prepoznatljivo posvojoj uskoj kro{nji i izrazitojvisini. Zbog svog oblika bilo jeinspiracija pjesnicima.

Jablan

U l o v n a p r i l o g e i p r i d j e v e !Podvuci u ozna~enom dijelu pri-povijetke sve priloge i prepi{i nacrte ispod sve pridjeve.

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

Vrane prolije}u iz okolnih {umaraka i padaju na kukuru-ze, koji su se istom po~eli zrnati. ^uvari hajkaju! Stra{ilana ogradama oko kukuruza lepr{aju se. Sermija se izgonina pa{u. Vika, dovikivanje na sve strane.Lujo ide zami{ljeno za Jablanom. Udubio se u misli – ne~uje od te galame, tog `ivota, koji se oko njega {iri. Onmisli o Jablanu i mejdanu.Vrcnu se, kao da se ne{to dosjeti. Raste`e pedalj, pa po~emjeriti {tap:– ’O}e Jabo nadbosti – ne}e; ’o}e – ne}e; ’o}e – ne}e; ’o}e!– viknu Lujo, a o~i mu zasvijetli{e od prevelike radosti.Od dragosti stade ljubiti i grliti baka.– Je l’ de, Jabo, da }e{ ti njega nadbosti? Neka je on car-ski! Svejedno je to mom milom, dragom, ro|enom Jabi. Jeli tako? De, kazi svom Luji! – po~e mu se bezazleno ulagi-vati.U razgovoru sa Jablanom sti`e Lujo kne`evoj ku}i, gdjese bija{e dosta svijeta iskupilo. Svetac je, ne radi se, pado{li ljudi, da malo probesjede, a ko planincima milo imje gledati i kad se bakovi bodu.Luji se ste`e srce, kad ugleda Rudonju. U~ini mu se stra-{an, golem; i deblji i ve}i od Jablana.– Jabo, ako danas plati{ glavom ne za`ali na me! – uzdah-nu Lujo, pripi se uz vola, pa po~e opet, kriju}i se od ljudi,mjeriti {tap. Iza|e da }e Jablan nadbosti! Razvedri mu selice.– Jesi li se upla{io, mali?– Ti se, sinko, ni{ta ne boj. Tvoj je bak stari mejdand`ija –sokoli ga jedan ~i~ica.– Ne bojim se ja, vala ni{ta! – veli Lujo pouzdano.– Bogme }e{ ti, mali{ane, i jauknuti kad Rudonja isu~e Ja-blanu crijeva – zastra{ava ga poljar. A i jest mi mlogo do-dijo.– E, to }emo, poljare, istom vidjeti! – smije mu se prko-sno, zajedljivo Lujo.– Manite se, ljudi, prazna razgovora! Na stranu djeca i `e-ne! – viknu knez o{tro, gotovo zvani~no.– Povedite bakove na ovu ravan ni`e plota!Izvedo{e ih. Opkoli svijet sa sviju strana. Bakovi se po~e-{e nju{kati, kao da se upoznaju.– Trke, Jablan!– Trke, Rudonja!

^ i t a n k a6

D O M O V I N A S U L J U D I

45

Korida je tradicionalna borba sbikom, najpoznatija u [paniji,ali popularna i u Francuskoj,Portugalu i nekim zemljamaJu`ne Amerike. Cilj u~esnikaje da razjare bika, izazivaju}iga crvenim platnom, stoje}ipred njim, a onda da ga ma-~em jednim udarcem usmrte.Dru{tva za za{titu `ivotinjatra`e da se korida zabrani, jerse bikovi na surov na~in mu~ei ubijaju, ali njeni zagovornicito ne prihvataju, pravdaju}i setradicijom i religijom. (Ubija-nje bika je oblik `rtve bogu.)Bosanska korida je borba bikovajednih s drugim. Obi~no se or-ganizuje ljeti, i prate je masov-na okupljanja ljudi u prirodi.Jedna od najpoznatijih bosan-skih korida je Grme~ka, na ko-joj se skupi i do 200.000 posje-tilaca.

Korida

Ve} zna{ {ta je k o m p o z i c i j anekog djela i zato ti ne}e bitite{ko shvatiti kako je pisac gra-dio svoju pripovijetku. Prvoodredi pet kompozicionih ele-menata, a poslije razlo`i te kom-pozicione elemente na motiveod kojih se sastoji.

Te m a je ono o ~emu se govoriu nekom knji`evnom djelu. Izborteme je bitan za analizu knji`ev-nog djela, ali pravi smisao dobijautvr|ivanjem na~ina na koji jetema obra|ena. Naslov knji`ev-nog djela upu}uje na temu, a~esto je najsa`etije iskazuje.

I d e j a je osnovna misao ili po-ruka nekog knji`evnog djela. Te-ma se povezuje s idejom.

Bakovi se stado{e bukati, kopati prednjim nogama, zano-siti se, rebriti, dok silno ne grunu{e rogovi o rogove. Stojiprasak, lom. Zemlja se kruni, ugiba pod njima.Lujo drh}e, strepi. Svaki mu se `ivac razigrao. Izbe~iokrupne grahoraste o~i, ne trep}e. Svaki pokret prati; sva-ki udar odjekne u razigranom srcu. Stisnuo se – pognuose – pomogao bi Jablanu, da mo`e. Zasjeni{e mu se o~i.Samo nazire kako se ne{to pred njim vrti, vijuga, ugiba.Rudonja nasrnu svom silom.– Podu’vati ga, Jabo! – viknu Lujo kao izvan sebe.Jablan, stari, lukavi mejdand`ija, posrnu ko |oja na de-sno koljeno prednje noge, pa poduhvati Rudonju ispodvrata.– Ne dajte, ljudi, nagrdi vola! – uzviknu prepla{eno knez.Ispod vrata Rudonjinog {iknu veliki mlaz krvi. Lujo za-doliga. Jablan stoji ponosito na mejdanu i ri~e, a planinskivrhunci – silno odjekuju.

R a z g o v o r o d j e l uPrije nego {to krene{ u razgovor o ovoj pri~i, odredi temu. Pomo}:dovedi u vezu Jablana i Rudonju! Ko je vlasnik Jablanov, a ko Rudo-njin? Koga onda predstavlja Jablan, a koga Rudonja?Jablan je vlastito ime Lujinog bika. Ali, jablan je i naziv vrste drveta.Za{to se narodni bik zove Jablan?Rudonja je carski bik. Kojom bojom bi obojio/obojila bika koji se zoveRudonja? (Pomo}: zarudilo se nebo. [ta ozna~ava ta boja?) Kako jedo{lo do toga da se organizuje borba izme|u Jablana i Rudonje?Kako se osje}a Lujo dan prije bitke: miran je, uznemiren, ljut, sigu-ran u pobjedu, sumnja u Jablanove sposobnosti?Kakav je dan osvanuo kada se trebala desiti bitka?Ako je priroda oblivena bjeli~astom svjetlosti, a onda odi{e svje`i-nom, ~istinom, snagom, {ta `eli poru~iti takav opis? Na ~ijoj je stranipriroda: Jablanovoj ili Rudonjinoj?Kako se odigrala borba izme|u dva sna`na bika?Objasni citat: Jablan stoji ponosito na mejdanu i ri~e, a planinski vrhunci –silno odjekuju...Priroda se raduje Jablanovoj pobjedi, a planinski vrhunci pronosepri~u o toj pobjedi. Kome prenose tu pri~u? A za{to?Suprotstavljaju}i se carskom biku kome se zapravo Lujo suprotstav-lja? Zbog ~ega?Ko je za Tebe vlast – u ku}i, {koli, odjeljenju? Da li njihove odlukeuvijek podr`ava{, ili im se suprotstavi{ kad vidi{ da nisi u pravu?[ta Lujo poru~uje tim svojim ~inom?Da li se pobjeda nad carskim bikom ~inila nedosti`nom?Koje je ideje ponudila ova pri~a?Evo jedne mogu}e: mo`emo pobijediti ne{to naizgled nepobjedivo.Ti nastavi...

46

^ i t a n k a647

RAZREDNI ALMANAHLIST ZA RAZONODU I ZABAVU, GODINA 2, BROJ 2

teror je errorZA[TO SU KNJIGE VA@NE

Vrijeme kad }e se knjige ~itati nadisplejima nije vi{e tako daleko.Povedite raspravu u razredu: dali }e knjige kakve danas poznaje-mo, od papira i s kartonskim ko-ricama uskoro nestati? Za{to jeto dobro, a za{to nije?Pogledajte film Fahrenheit 451 re-`isera Françoisa Truffauta. Napi-{ite va{e utiske o filmu. [ta misli-te, ko ima interesa da spaljujeknjige, i da ljudima zabranjujeda ~itaju sve {to po`ele?

...{ta je onda onjKARTA PUSTINJE IPRA[UMENakon pro~itanogromana Kroz pus-tinju i pra{umuodredi mjesto ivrijeme radnje.

Na geografskoj karti, uz pomo}geografskih pojmova koji se po-minju u djelu, ucrtaj put kojimsu na{i junaci pro{li.

u sre}u se uzda ljudKARTON^I]I-VAGONIU razgovoru o bajci Trinajsti} re-~eno je: Bajka se sla`e od stalnihmotiva, kao kompozicija voza od va-gona. U razredu napi{ite na kar-ton~i}e {to vi{e motiva bajke; je-dan motiv – jedan karton~i}. Za-tim izvucite deset karton~i}a, po-redajte ih kao vagone, i pove`iteih sve u jednu bajku!

u sre}u se uzda ljudENCIKLOPEDIJA SUJEVJERJA[irom svijeta postoje gradovi ukojima ulice nemaju broj 13 (uFirenci su ku}e izme|u ku}nihbrojeva 12 i 14 ozna~ene brojem12 i pol). Britanci smatraju ne-pristojnim pozvati 13 ljudi nave~eru. Mnogi hoteli nemaju so-bu s brojem 13, mnogobrojni su ineboderi koji na trinaestomspratu imaju samo prazninu, anemali je broj aerodroma bez tri-naeste sletne staze.

Ali, ima i onih koji ne razmi{ljajutako.Slavni njema~ki nogometa{ GerdMüller je, s brojem 13 na dresu,na svjetskim prvenstvima dao 14golova. Michael Ballack, jo{ jedannjema~ki nogometa{, vjeruje damu samo broj 13 donosi sre}u.Poku{ajte za Razredni almanahnapraviti enciklopediju sujevjerja.Razgovarajte s nanama, dedama,ro|acima, kom{ijama; zapi{ite{to vi{e obi~aja i postupaka kojisu posljedica sujevjerja. Npr. ku-canje tri puta u drvo, pomjeri se smjesta...

svezame, otvori se 6PREVARI PA VLADAJU ovoj ~itanci pro~itali ste neko-liko ~udnih naslova:U sre}u se uzda ljud, Ako je ri-ma nije lav, [ta je onda onj, Kola`e ne boji se gladi, i sl. Pa i ovajgore, Prevari pa vladaj, isti je ta-kav. [ta se tu desilo? [ta se pro-mijenilo? [ta je rezultat te pro-mjene? Imaju li navedeni naslovismisla, i u kakvoj su vezi s tek-stom koji ih prati?

Razredni almanahje sveska, velika i

tvrdih korica, u kojoj}ete pisati, crtati,

slikati i lijepiti razneslike, tekstove,

sastave, pjesme,fotografije, u vezi sva{im razredom i

{kolom.

Ovo je jedna zgrada u Be~u sku}nim brojem trinaest. Štamisliš, ima li taj ku}ni brojveze s njenim izgledom?

48

domovina su ljudiAKO JE RIMA, NIJE LAVIgra: napi{i pjesmu tako da nekerije~i u rimama zamijeni{ sli~ni-ma, koje se tako|er rimuju. Ho-}e li, i koliko brzo, Tvoje dru{tvoiz razreda prepoznati prevaru?Primjer:

Ah, evo opet do|oh u na{ raj,

U na{e mile, bregovite strane,

Gdje `arko sunce ja~e siplje sjaj

Na njive, vode i usjeve slane.

Gdje dom moj stoji uz {iroki drum

I pred njim stara murva {to je slavno

Slu{ala bijesnih turskih konja brum

I zveket ma~a u sumra~je travno...

Do|oh... i moja smirila se du{a

[to plakala je u jesenji dan,

Kad svuda bje{e – vjetar, ki{a – tmu{a...

[to snivo sam ga jedne no}i poznate.

A sada?... Ljupki pogledi me krate

I ~ini mi se ovo sve ko plan.

u sre}u se uzda ljudTRINAJSTI] 21. VIJEKAPetak je, trinaesti? Brrrrrr! Jo{ ikontrolni iz matematike!? Brrrrrna kvadrat!Sve se urotilo protiv Tebe![ta u~initi? Igrati na kartu rodi-teljske samilosti – razboljeti se itako hrabro ute}i od izazova predkojim si? Ustati (na lijevu ili de-snu nogu, svejedno), nahranitikom{ijske crne ma~ke, oti}i u{kolu i hrabro se suprotstaviti si-lama koje terori{u dje~ije carstvo?Da li si i Ti me|u onima koji neputuju utorkom (a po~inju u~itiponedjeljkom)? Tra`i{ li dugmekad ugleda{ dimnja~ara? Sma-tra{ li i Ti da tvoji nastavnici re-dovito ustaju na lijevu nogu? Dali, prije kontrolnog, konsultuje{horoskop ili Vidovitu D`eziru?Gaji{ li pauke u svojoj sobi? Ili,

mo`da, prije polaska u {kolu,stoji{ pod nadstre{nicom koja jeprepuna golubova i o~ekuje{ do-bar znak odozgo?Ne? Ti si Trinajsti} 21. vijeka.Napi{i sastav ba{ na tu temu!!!

svezame, otvori se 6ZDUS.Na~inite popis pozitivnih vrije-dnosti ljudi. Ali ne kao i obi~no,ono: dobar, pametan, vrijedan,plemenit, iskren... Nego opi{itepostupke koji su pozitivni. Raz-mi{ljajte ovako: ne vidi se ko jedobar, a ko nije dok ne u~ini ne-{to, dobro ili lo{e. Napravite uRazrednom almanahu velikuZbirku Dobro U~injenih Stvari.ZDUS.

svezame, otvori se 6@ELIM, @ELI[...Napravite spisak svih realnih `e-lja svih u~enika u razredu. Dakle,onih `elja koje }e se ispuniti, jerzavise potpuno od vas. Izaberitetri najljep{e `elje. Pobjednici ne-ka ispri~aju kako }e ih ostvariti.

zvijezde gdje se gnijezdeHEROJI IZ SUSJEDSTVA

Potra`i u ~itanci pri~u o HelenKeller. Mo`da u tvom susjedstvuneko uspijeva uporno{}u i vo-ljom savladati te{ko}e, i pokazatikoliko je `ivot lijep. Napi{i o nje-mu crticu.

[ta ima novo?[TOPERICA UMJESTO DALJINSKOGZadatak za razred: dogovorite seda jednog vikenda pratite TVkanale. Podijelite se u grupe iizaberite jedan kanal koji }etegledati cijeli dan. Bilje`ite kojojvrsti programa pripadaju emisijekoje se emituju, mjerite trajanjareklama u okviru jednog sata, bi-lje`ite komentare emisija koje stepogledali. Na narednom ~asu prezentirajterezultate.

RAZREDNI ALMANAH GODINA 2, BROJ 2, STRANA 2

{to vi{e da{, vi{e ima{TALENTE NA SUNCE!

Poku{ajte napraviti scenarij zastrip, a onda nacrtati strip.Scenarij je tekst u kome su opi-sane slike. Taj opis treba dacrta~u ka`e:– ko se sve vidi na crte`u, uokviru– ko i {ta izgovara– odakle se prizor vidi (odoz-do, odozgo, sa strane, o~imanekog od sudionika...)Najte`e, ali i najzanimljivije,jeste povezati slike u pri~u.Ho}e li neko u va{em razredupokazati (otkriti!) taj talenat?

^ i t a n k a649

Uputstvo za igru: stavi{ svoju figuricu (nov~i}, gumicu,bombon...) na polje s nacrtanim {ahovskim konji}em iodatle sko~i{ na polje po vlastitom izboru, po{tuju}i pra-vilo o kretanju konji}a u {ahu – dva polja u jednom smje-ru, pa onda jedno polje ustranu, tj. kao slovo L. S poljana koje dosko~i{, pro~itaj pitanje. Ako odgovori{ ta~no,nastavlja{ igru, ako pogrije{i{, odgovara sljede}i igra~.Cilj je da odgovori{ na ~etiri pitanja zaredom ta~no, i takodobije{ peticu.

TKO @ELI BITI MILIJUNA[?

Roman je:a) naziv za knji`evna djelakoja pi{u Romanib) epska knji`evna vrsta, prozno djelo sa slo`enom radnjom u koje je uklju~enomno{tvo likovac) romanti~na pri~ad) pjesma koja govori o `ivotu Roma

Satira je:a) sprava za satiranjeb) kritika ismijavanjem mana c) satirska pjesma d) boginja pravde

Ahilej je:a) gr~ki junakb) vrsta rimec) vrsta lirske pjesmed) ~uveni gr~ki pisac

Avanturisti~ki roman je knji-`evno djelo koje:a) nastane kada pisac ide uavanturub) govori o avanturama Romac) govori o uzbudljivim doga|ajimad) govori o turizmu

Socijalna lirika je:a) udru`enje pjesnika kojimaje potrebna socijalna pomo}b) odnosi se na pjesme kojese pjevaju u dru{tvuc) poezija koja protestuje protiv negativnih pojava udru{tvud) dru{tveno prihvatljiva poezija

Junak Ko~i}eve pri~e Jablan je:a) konjb) dje~akc) drvod) vo

Anegdota je:a) vrsta ~arobnog cvijeta kojise ~esto spominje u bajkamab) junakinja anti~kih epovac) kratka duhovita pri~a oznamenitim ljudima ili doga|ajimad) kad junak neke pri~enegoduje zbog la`i izneseneo njemu

Pinokiju raste nos kad:a) `eli ne{to da pomiri{e, a toje dalekob) la`ec) `eli ne{to njim da probu{id) umisli da je jako va`an

U pri~i [ime E{i}a Cvjetko,Cvjetko je:a) teleb) cvijetd) dje~ake) nadimak za prolje}e

Deseterac je:a) stih koji ima deset slogovab) naziv za penal iz vremenakada se izvodio s deset metarac) pjesma od deset stihovad) kolo koje se igra slu{aju}ipjesme koje se izvode uz gusle

Ideja je:a) jedan od dva Homerovaepa Ideja i Odisejab) nepravilnost u govoru kojase javlja gutanjem suglasnikam u izgovoru re~enice Idem ja.c) poezija koja se govorila samo prilikom {etnjid) osnovna misao ili porukanekog knji`evnog djela

Apostrof je:a) pravopisni znak kojim seozna~ava izostavljeno slovob) svetacc) prva strofa u du`oj lirskojpjesmid) ~uveni anti~ki pisac

Arhaizam je:a) zastarjeli pogled na svijetprisutan u starijoj knji`evnostib) zastarjela rije~c) vrsta dru{tvenog ure|enjad) lirika koja se bavi temamaiz pro{losti

Stih u pjesmi koja je ispjevanabez rime zove se:a) vezanib) slobodnic) epskid) bezvezni

Na koja pitanja novinska vijest NE treba odgovoriti:a) ko i kadab) kako i za{toc) kome i kolikod) gdje i {ta

Prvi film u istoriji zvao se:a) Odlazak broda u Amerikub) Izlazak radnika iz fabrikec) Ulazak voza u stanicud) Prelazak stada preko pruge

Ponavljanje istog stiha nakrajevima strofa, ili ponavlja-nje cijelih strofa u pjesmi zo-ve se:a) biltenb) natrenc) refrend) katren

Mo`e{ li na osnovu na~ina slikanja otkriti ko je autor kojeslike na narednoj stranici? Kako? Na {ta }e{ obratiti pa`-nju? Svaki autor ima svoj na~in, svoj rukopis, svoj stil.Ako obrati{ pa`nju na to, ne}e ti biti te{ko svaku slikupridru`iti njenom autoru.

50

Autoportreti bosanskohercego-va~kih slikara, slijeva nadesno:Ismet Mujezinovi}, Alija Hafizo-vi}, Mersad Berber.

TATA MU JE KONJ, I DJED MU JE

KONJ, [TA JE ONDA ONJ

1 2 3

^ i t a n k a651

Konju se pripisuju mnoge lijepe osobine: ljepota, elegan-cija, plemenitost...U vezi s konjima ~esto se spominje i ~istokrvnost. Kakvaje to osobina? Da li ljudi mogu biti ~istokrvni? [ta zna~ikad za neke ljude ka`emo da imaju plavu krv? Za kogaka`emo da je plemenitog roda? Da li si Ti plemenitog roda?Za{to? [ta se naslje|uje od oca, a {ta od majke?Pro~itaj odlomak iz romana Divlji konj Bo`idara Prosenjaka.

Bo`idar ProsenjakDIVLJI KONJK r a t a k s a d r ` a j :Prosenjak u svom romanu pri~a o `ivotu divljeg konja koji odrasta,`ivi i stari rastrzan izme|u dva svijeta. Prvi je divljina iz koje potje~ei u kojoj je slobodan, ali izlo`en opasnostima, a drugi je svijet u ko-jem je u vlasni{tvu ~ovjeka-Gospodara koji ga {titi, ali od njega tra`iposlu{nost. Odrastaju}i, divlji konj se suo~ava s pravilima pona{anja– Zakonom, koji u jednom svijetu odre|uje konj Predvodnik, a udrugom Gospodar. Divlji konj i sam `eli postati predvodnikom kakobi uspostavio Zakon koji bi bio pravedan za sve.

52

S konja na magarca. @eljeznikonj... Trojanski konj... Konji-}ev skok... Konjogriz... Krilatikonj... Konj s hvataljkama...Konjska snaga... Koliko konjima konjskih snaga? Konj jeobilje`io ~ovjekovu istoriju.Rosinante, Marengo, Pegaz,Kantaka, [arac, Magnolia... (Tosu samo neka od imena konjakoje su jahali poznati ljudi.)

Trojanski konj

B o ` i d a r P r o s e n j a k ro|enje 1948. godine u Koprivnici.[kolovao se u Parizu i Zagrebu.Sura|uje u ~asopisima za djecuModra lasta, Radost, Smib, Zvrk.Osim pri~a i romana pisao je iradiodrame, scenarije za filmove,tekstove za mjuzikle i stripove.@ivi u Velikoj Gorici.

Bo`idar ProsenjakOTAC

Ve} dugo sam osje}ao kako me iz prikrajka promatra go-lemi `drijebac. U stadu se govorkalo da je bio ja~i i od sa-mog predvodnika. Vidjelo se to po debelim slojevima mi-{i}a koji su mu nadimali ko`u. Zadrhtao sam ve} od sa-mog pogleda na sjenu koju je pravila ta grdosija.– Hej, mali! – ustremio se na mene. – Do|i da te vidim iz-bliza.U cijelom svom `ivotu nisam razgovarao s nekim `drijep-cem. Od tih silovitih `ivina mi mladunci mogli smo ubra-ti samo batine. Zato smo se i dr`ali uz kobile.– Ja sam tvoj otac – prozborio je.– Otac? – ozario sam se kao ledina na mjese~ini. – Onda}e{ mi ti dati sisati?– To rade majke – uzvratio je strogo.– A o~evi, ~emu oni slu`e?– O~evi imaju drugi zadatak. Do{ao sam da te pou~im...– Ali ja ve} sve znam.– Ne zna{ se jo{ boriti.– [to?– Malo~as sam te vidio kako bje`i{ pred jednim svojimdrugom.– Onaj je uhonja dvaput stariji od mene – pobunio sam se.– Dobro si u~inio.– Dobro? – zinuo sam u ~udu jer je preda mnom stajaojedan od najve}ih boraca u stadu, a on nije mogao bitikukavica.– I bijeg je dopu{ten ako je dio napada.– Ali...– Vidi{, sve ovisi o tome za {to se bori{. Borba nije samasebi svrhom, ona je samo put da se ostvari postavljeni cilj.Gdje nema cilja, nema ni borbe, to je onda tu~njava. Samose glupan tu~e niza{to. Konj bez cilja srlja u prazno kao daje slijep. Jesi li ikad vidio slijepog konja kako baulja svedok ne na|e svoju smrt? Kad ti put preprije~i slijepac, snjim ne treba ulaziti u borbu, dovoljno je da se makne{,on }e i bez tebe na}i svoju propast. Za tebe je mudrije da~uva{ snagu za neku drugu priliku. Svaka borba po~injemnogo prije nego {to je stvarno zapo~ela. Borba po~inje sprvim zalogajem trave, jer najprije mora{ svladati nju. A ti

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

53

Ameri~ki Indijanci gajili su du-boko prijateljstvo s konjima,po{tovali su ih i voljeli. Slu`ilisu im za lov, rad, i borbu. Imepoglavice, jednog od najve}ihboraca protiv osvaja~a indijan-skog tla, bilo je Ludi Konj(Crazy Horse). O borbi Indija-naca da sa~uvaju svoju zemljui svoj na~in `ivota napisane sumnoge knjige. Me|u najpopu-larnijima su romani njema-~kog pisca Karla Maya, o po-glavici Winnetou.

Crazy Horse

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :grdosija – ogroman ~ovjek ili `i-votinjaledina – neobra|ena zemljasrljati – i}i u propastbauljati – teturati{eprtljav – nespretanpogibelj – opasnostnasrnuti – navaliti, zaletjeti se nanekoga

jo{ pita{ za maj~ino mlijeko! Zar si ikad vidio borca koji si-{e? Ne, jer je mlijeko mekano. Snaga je na otvorenom pa{-njaku i ti je tamo mora{ tra`iti. Ona je u vjetru, u suncu iu oblaku. To su tvoji prvi protivnici. Najprije se s njimaporvaj, a kad njih svlada{, shvatit }e{ da se borba ne ra|au tvom mi{i}u ili kopitu. Ona se ra|a u tvojoj pameti. Za-to hrabro za|i me|u konje i najprije nau~i gubiti, jer usvakom trenu mora{ znati {to osje}a i na {to je spremanonaj tko gubi. Ne brini, neka misle da si slab, {eprtljav inaivan. I u izgubljenoj borbi mo`e{ biti pobjednik ako siostvario svoj cilj, ako si uvje`bao bar jedan borila~ki za-hvat, pa se onda povukao... Sinko, pobjeda u kojoj nisi vi-dio svoj poraz, nije pobjeda. ^uvaj je se kao otrova jer po-bjeda u kojoj si nadvladao samo protivnika, a ne i sebe,tvoj je poraz. Tvoj pravi protivnik si ti sâm. Jedina sestvarna pobjeda zbiva u tvom srcu. I pazi, nikad ne ididvaput po istom tragu. Kad ti se dogodi neko zlo, dobroupamti razlog i ne ponavljaj vi{e istu gre{ku.– Jesi li ti jak? – `mirkao sam.Osmjehnuo se.– Koliko, koliko si zapravo jak?– Dovoljno.– Najja~i u stadu?Ponovno se osmjehnuo.– Kako zna{?– To mi ka`e travka koju zagrizem. To mo`e{ i ti. Kadode{ odavde, oslu{ni {to ti ka`e tvoj zalogaj trave. Pitajga koliko si jak. On }e ti sigurno re}i.– Nije istina! – posko~io sam. – Da si najja~i, ti bi bio pre-dvodnik.– Rano je da to razumije{, jo{ si malen.– Iako sam malen, ipak ne{to znam.– Gle, gle, a {to zna{?– ^uo sam... {u{ka se okolo da predvodnik strahuje od te-be. I da ti radi o glavi. @eli te ubiti. Zar bi ga zaista mogaosvladati?– Da, samo ja to ne `elim.– Za{to? Ali za{to?– Jer tako ka`e Zakon. Morao bih onda ja biti predvo-dnik.Porastao sam kao suncem ozra~en. To mi se svidjelo.– Samo, ja to ne}u! – dodao je smireno. – To nije moj cilj.

54

Koje mudrosti iz ovog odlom-ka mo`e{ iskoristiti da po{alje{originalnu SMS poruku? [ta~eka{, uzmi svoj mobitel i po-{alji najzanimljiviju re~enicunajdra`oj osobi!

SMS poruka

– Ne}e{? – splasnuo sam i zbunjeno podigao pogled.“Kad bih ga privolio, kad bih ga uspio nagovoriti... Nasbismo dvojica izmijenili cijeli svijet! Kakav bismo `ivotkonjima stvorili!”– Ti mora{ biti predvodnik! – ustreptao sam do sr`i svojedu{e. – Za{to trpi{ tog predvodnika, za{to ga slu{a{? Onje zao. Svi ka`u da je podmukao. @eli te ukloniti. Onosje}a da je slabiji i `eli te se rije{iti bez borbe. Zato uvijekba{ tebe {alje u najve}e pogibelji. Svi to vide, samo ti ne!– Sinko, ono {to konj misli da mu najvi{e godi, to mu za-pravo najvi{e {kodi.– Ali, ti... – nadimao sam se nastoje}i ga nagovoriti i nakraju se rasplinuo pod o~evim odlu~nim pogledom.– @drep~i}u moj – rekao je – ako mi se ikad ne{to dogodi,stari }e ti se Bijelac na}i u blizini. Njemu se obrati.– Bijelac? Ne}u njega, ho}u tebe!– Slu{aj ga, njemu mo`e{ vjerovati. – Otac se zatim uda-ljio te{ka koraka.Otada smo mnoge dane provodili zajedno. On je upravonastojao da upamtim njegove rije~i, a ja sam ga uzaludnagovarao da postane predvodnik.Jedne su no}i stado napali vukovi. ^opor je nasrnuo izne-nada. Svi su se konji smjesta dali u bijeg, a predvodnik jeposlao mog oca da skrene i zadr`i vu~ju potjeru. Kad smostigli na sigurno, ~uo sam da su ga zvijeri zaklale.Dok je mjesec negdje u prirodi odavao po~ast njegovimkostima, konji su u na{em stadu {aputali:Bio je veliki borac... Odbio je da bude predvodnik. Nijeimao srca da {alje druge onamo gdje se prolijevala krv zaopstanak stada. Radije se sâm `rtvovao. Ne~uveno, razu-mije{?Tu`no sam uzdahnuo. Moje mi je srce reklo da sam svogoca volio. Tresu}i se, le`ao sam na tlu, tijela savijena uluk. Svoju jo{ malu nju{ku tu`no sam spustio na kopito.Ve~ernja je trava bila pokrivena bisernim kapima.

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

55

Borike, mjesto pored Rogatice,poznato po jednoj od najve}ihergela konja u Bosni i Herce-govini.

Borike

P r i p o v i j e d a n j e je nizanjemotiva, dinami~kih i stati~kih(dinami~ki su oni koji pokre}uradnju, a stati~ki su vezani zaopise) koji utje~u na promjene uradnji u odre|enom vremen-skom periodu.

P r i p o v j e d a ~ je osoba kojapri~a. Treba ga razlikovati odautora djela jer je to uloga kojuautor mo`e dati sebi, nekom likuiz djela, ili samo za tu svrhuizmi{ljenoj osobi.

R o m a n je epska knji`evnavrsta, prozno djelo sa slo`enomradnjom koju ~ini vi{e doga|aja iu koju je uklju~eno mno{tvo li-kova. S obzirom na temu romanimogu biti: ljubavni, avanturisti-~ki (pustolovni), povijesni (histo-rijski), dru{tveni, kriminalisti~ki...

R a z g o v o r o d j e l uOdnosi li se ovaj odlomak samo na konje?Kojom se stilskom figurom slu`i pisac kad konjima daje mogu}nostgovora?Kako je opisan otac, a kako sin? Prona|i dio teksta s fizi~kim opisomi pro~itaj ga.Sla`e{ li se da je zadatak o~eva da podu~avaju djecu, a majki da ihhrane?[ta misli{ o o~evom razlogu da ne bude predvodnik?a) Plemenit je. Ne `eli druge slati u smrt.b) Glup je. [ta bi ga sprije~ilo da se `rtvuje i kao predvodnik?Koje o~eve re~enice upu}ene sinu izra`avaju `ivotnu mudrost za nas– ljude? Podvuci ih, prepi{i u svesku i objasni.Mo`e{ li neku od ovih misli uzeti za ideju teksta?a) Borba nije sama sebi svrhom, ona je samo put da se ostvari postavljenicilj. Gdje nema cilja, nema ni borbe, to je onda tu~njava. Samo se glupan tu-~e niza{to.b) Kad ti put preprije~i slijepac, s njim ne treba ulaziti u borbu, dovoljno jeda se makne{, on }e i bez tebe na}i svoju propast.c) ...Shvatit }e{ da se borba ne ra|a u tvom mi{i}u ili kopitu. Ona se ra|a utvojoj pameti...d) I u izgubljenoj borbi mo`e{ biti pobjednik ako si ostvario svoj cilj...e) Tvoj pravi protivnik si ti sâm.f) Pobjeda u kojoj nisi vidio svoj poraz, nije pobjeda.g) Kad ti se dogodi neko zlo, dobro upamti razlog i ne ponavljaj vi{e istugre{ku.Objasni svoj izbor.

Dovr{i sljede}e tvrdnje:Pripovjeda~ u ovom odlomku je .................................................................

Junak ovog odlomka je ..................................................................................

56

Konji su simbol snage i ljepote ikao spomenici od bronze ili ka-mena ukra{avaju mnoge grado-ve; izme|u ostalih Rim, Pariz iBerlin. Upi{i koji se od ovih spo-menika nalazi u kojem gradu.

Ve}ina Tvojih drugarica i drugova, kad je vidjela ovu sliku,uskliknula je – Bred Pit! Koliko ih je uskliknulo – Ahilej?U na{em dobu superheroji su gluma~ke i pjeva~ke zvijez-de, ljudi lijepi, talentovani, {armantni, bogati... Nekadadavno heroje su krasile druge osobine: snaga, hrabrost,poslu{nost vladaru.U vrijeme kada su plemena i narodi svoje probleme rje{a-vali ratovima, kada su branili ili osvajali obradivu zemlju,pa{njake, izvore, kada su se borili za opstanak, razumlji-vo je da su slavljeni neustra{ivi i nepobjedivi borci, i da jesnaga mi{i}a bila ve}a vrlina od bistrine uma.Knji`evnost u kojoj jedan narod opisuje bitke iz svojepro{losti i slavi junake tih bitaka naziva se epska, a knji-`evna djela epovi (dugi i obimni) i epske pjesme (kra}e ijednostavnije). Jedno od najpoznatijih i najljep{ih djela

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

57

Jedan od najve}ih junakagr~ke mitologije. Sin boginjeTetide, koja ga je kao bebuokupala u ~arobnoj rijeci, takoda mu ni ma~ ni strijela ni ko-plje nisu mogli probosti tijelo,osim na peti, za koju ga jemajka dr`ala uranjaju}i ga uvodu. (Zato se za ne~iju sla-bost ka`e Ahilova peta.) Pogi-nuo je u Trojanskom ratu kadga je Paris strijelom pogodio ujedino ranjivo mjesto.

Ahilej

Marko Kraljevi}:Junak nije kakvi su junaci:Na ple}ima }urak od kurjaka,Na glavi mu kapa od kurjaka,Privezo je mrkom jemenijom;Ne{to crno dr`i u zubimaKolik jagnje od pola godine.

epske knji`evnosti, koje }e{ ~itati u srednjoj {koli, i ~iji jejunak Ahilej, zove se Ilijada. Junaci Ilijade su prin~evi, rat-nici sa skupocjenim oru`jem i konjima, s robinjama i slu-gama... Me|utim, junaci epskih djela ne moraju biti odje-nuti u svilu i zlato. Epski junak mo`e biti siroma{an, mo-`e biti bijedno obu~en, mo`e biti ~ak i pijanica, naprasit,prznica, sujetan... ali MORA biti SNA@AN i HRABAR.Evo dokaza:

Uporedi tekstove – opise Marka Kraljevi}a i Budaline Talasa slikom gr~kog junaka Herakla.U ~emu su ova tri junaka sli~na?Kako obja{njava{ tu sli~nost?a) Svi junaci li~e jedan na drugoga.b) Autori epskih pjesama prepisuju jedan od drugoga.Prepisuju nije dobra rije~. Za{to?a) Jer pisci ne prepisuju nego sami izmi{ljaju.b) Jer se epske pjesme ne pi{u nego govore ili pjevaju uzgusle ili neki drugi instrument.Onda ni pisci epskih pjesama nije najbolja rije~. Za{to?a) Zato {to se epske pjesme ne pi{u nego govore ili pjeva-ju, pa je bolje re}i epski pjeva~i.b) Zato {to pisci izgledaju druga~ije.[ta misli{, mo`e li epski pjeva~ biti slijep i nepismen?a) Mo`e, jer se pjesma pamti i prenosi ~estim ponavlja-njem pred slu{aocima.b) Ne mo`e, jer pjesnik mora vidjeti ono {to opisuje.Ako se pjesma ponavlja i tako prenosi (jedan od slu{ala-ca je ~uje, pa je onda ponovi negdje drugo, pred drugimslu{aocima, pa je onda opet neko tre}i ponovi negdje jo{dalje i jo{ kasnije...), ko je autor pjesme koja na krajudo|e do nas?

58

Budalina Tale:Na nemu su kla{nive ~ak{ireKroz njiha mu propala kolina.Na nemu su ~izme do kolinaObadve mu otpanule pete.Na ple}ima kla{njiva dolamaKroza nu mu le|a proletila,niz nu mu visi pau~inaE tako se opremio Tale.

Prvi epski pjeva~, kome se pri-pisuje autorstvo dva velikaepa – Ilijada i Odiseja, `ivio je uGr~koj prije vi{e od dva mile-nija. Bio je slijep.

Homer

E k a o e p s k a n a r a c i j aPojmove:– pripovijeda– pro{la radnja– opisuje– epska objektivnost– prikazujerasporedi po praznim linijama utekstu ni`e, tako da re~enice do-biju puni smisao.Svojim slu{aocima epski pjesnikpri~a o nekom zbivanju koje jedavno zavr{eno i koje se smire-no i u cjelini mo`e prikazati kao

...........................................................Zato pjesnik svojom pri~omobuhvata tok toga zbivanja usvoj njegovoj {irini, zadr`avaju}ise na mnogim njegovim pojedi-nostima. On

...........................................................doga|aje, pa nam se ~ini kao daih vidi svojim o~ima, on detaljno

...........................................................junake i mjesto zbivanja, on

...........................................................o onome {to se doga|alo u me-|uvremenu i prije prikazanih do-ga|aja, on pu{ta da same li~nostirazgovaraju i u razgovoru iskazu-ju svoje te`nje ili pri~aju svoje `i-votne sudbine. Pri tome epskipjesnik ne ispoljava svoja osje}a-nja, ni svoje simpatije, ve} o sve-mu govori smireno i pribrano.Zato je u epskom pripovijedanjuprisutno

...........................................................tj. odsutno je subjektivno raspo-lo`enje pjesnika.

a) Kolektiv, narod.b) Slu~aj.Kako }emo onda zvati ovu vrstu knji`evnosti?a) Usmena knji`evnost.b) Nepismena knji`evnost.

Objedini sve Tvoje odgovore u jednu re~enicu, i dobi}e{lijepo obja{njenje epske poezije.Uporedi sada odlomke iz dviju razli~itih pjesama o dvarazli~ita junaka.

Iste su rije~i, i isti motivi, ali su junaci razli~iti.[ta je vjerovatnije: da su postojala dva razli~ita junaka sistim navikama (da dijele vino sa svojim konjima) ili dasu postojali gotovi opisi i da su se pjeva~i njima slu`ilikad bi sastavljali pjesmu? (Otprilike, da se pjesma sastav-ljala od manje-vi{e gotovih elemenata, kao od lego-koc-ki.) Kad zna{ da su pjeva~i ponavljali pjesme koje su oddrugih ~uli, a da naj~e{}e doga|ajima o kojima pjevajunisu bili svjedoci, i da su pjesme popravljali (mijenjali,dodavali, izbacivali) prema o~ekivanjima slu{alaca (i onihkoji su ih pla}ali) zaklju~i: mo`e li se epskim narodnimpjesmama vjerovati da istinito i ta~no govore o doga|aji-ma iz pro{losti?

Pro~itaj sada dvije pjesme o junacima. U prvoj su razli~i-tim bojama ozna~eni epiteti i fraze koje se ponavljaju. Is-tim bojama iste pojave podvuci i u drugoj pjesmi.

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

59

Alija \erzelez:Vino pije tursko mom~e mladoU po Bosne posred Sarajeva.Nit’ ga pije ~a{om nit ma{trafom,Ve} ga pije kalajli-le|enom.Pola pije, pola dori daje;

Marko Kraljevi}:Sjedi junak u polju {iroku,Za koplje konja privezao,A pred njime stoji tulum vina;Ne pije ga ~im se pije vino,Ve} le|enom od dvanaest oka,Pola pije, pola konju daje;

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :jemenija – vrsta marame~ak{ire – vunene hla~edolama – starinska kabanicatulum – mje{ina za vino

D k a o d e s e t e r a cEpski desetarac je vrsta stiha uepskoj narodnoj pjesmi. Taj stihima 10 slogova sa stankom (pa-uzom) nakon ~etvrtog sloga.

S t a l n e e p i t e t e n a l a z i m o :a) u usmenoj i narodnoj knji`ev-nosti, epovima i poemama:bijela knjiga, mila majka, bijelo li-ce, britka sablja...b) u svakodnevnom govoru ka-da s imenicom tvore i metafore:prodana du{a, prosja~ki {tap, ljud-ska prava, crkveni mi{...Nastavi...

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

\ERZELEZ ALIJA

Vino pije tursko mom~e mladoU po Bosne posred Sarajeva.Nit’ ga pije ~a{om nit ma{trafom,Ve} ga pije kalajli-le|enom.Pola pije, pola dori daje,A nazdravlja pretilom doratu:– Zdrav’ dorate, milo dobro moje,Sutra }emo preko Romanije.U njoj ti je Grujo i Nova~e,U gori su ~ardak na~inili,A na drumu, na jeli zelenoj,Jest Nova~e ~ordu obisio,Pod njom prostr’o divan-kabanicu.Ko god tude prolazi, dorate,Svak valjade da s’ pokloni ~ordi,Da daruje ~ordu Novakovu:Od dukata do deset dukata.Niti }emo ~ordu darivati,Ne damo mu ni bila dinara!Misli momak da niko ne ~ujeAl’ to ~uje nejaki Grujica.Do{’o bise {eher SarajevuDa uzima praha i olovaI za druga na kai{ opanke.Otale se Grujica povrati,Zdrav’ iza{’o na vrh RomanijeNovakovu drvenu ~ardaku,Tude im se no}ca ufatila.Kad ujutro dan osvan’o bise,[ta je reklo tursko mom~e mlado,Ja{i doru, nije se porek’o.Pa istira doru iz Saraj’va,Na Glasinac zdravo izlazio.I dotira na dnu RomanijeDi je Novak ~ordu obisio.Ne hti mu se ~ordi pokloniti,Ne dade mu pare ni dinara.A gleda ga Novak sa ~ardaka,Pa dru`ini svojoj besjedio:– ^ujete li moja bra}o draga,

60

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :ma{trafa – ukra{ena ~a{akalajli-le|en – lavor za umivanjepresvu~en kalajem (kalaj – vrstabijelog metala)pretilni – debeo, prejak, `estokdorat – konj tamnori|e dlake~ardak – istureni dio gornjeg ka-ta u ku}ama orijentalne gradnje~orda – sabljadivan-kabanica – duga prostranakabanica{eher – gradopanci – obu}a od gume ili pri-rodne ko`e, zaobljenog ili povi-jenog vrhaufatila – uhvatilabesjedio – govoriodizgin – uzda kojom se upravljakonjem

Nije l’ majka rodila junakaTe da se je prigodio ovdi,Koj’ }e iza}’ na drum pred Tur~ina,Ufatit mu za dizgin dorata,Pa ga dovest do mog ~ardaka?Sve mu dru{tvo poniknulo nikom,Ali ne}e nejaki Grujica.Priko sride {aru prifatio,Pa izade na drum pred Tur~ina.Ufati mu za dizgin dorataPa povede preko Romanije.Ali mom~e na dori zaspalo.Tad se prenu tursko mom~e mladoPa pozivlje nejakog Grujicu:– Ajd’ otale, gorska haramijo,Nije mi se dorat nau~ioDa ga voda{ po gori zelenoj!A Grujica haje i ne haje:Vodi doru priko Romanije.Kad to vidi tursko mom~e mlado,On pote`e perna buzdovanaPa udara nejakog Grujicu.Kako ga je lako udario,S crnom ga je zemljom sastavio.Obisi ga dori po unka{uPa potira preko Romanije.Al’ ga gleda starina Nova~e:– ^ujete li, moja bra}o draga,Ode Tur~in priko Romanije,Evo nami jazuk i sramota,Odnese nam na{eg Grujicu.Nije l’ majka rodila junakaKoj’ }e na drum prid nj izlaziti,Ufatit mu za dizgin dorataI dovest ga drvenu ~ardaku?Sve mu dru{tvo poniknulo nikomAli ne}e mladi Radojica.Od zemlje je na noge sko~ioPa poleti na drum prid Tur~ina:Ufati mu za dizgin dorataPa povede preko Romanije.Al’ je mom~e na dori zaspalo.

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

61

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :haramija – razbojnik, bandit,hajdukhajati – obra}ati pa`nju, maritibuzdovan – vrsta starinskog oru-`ja za borbu izbliza, perni buz-dovan – buzdovan sa {iljcimaunka{ – prednji, uzdignuti diosedlajazuk – {tetakopile – vanbra~no dijete; pre-nes. onaj koji se pona{a ru`no{ara pirlitana – ukra{ena pu{kabratiti – bratimiti, sklapati brat-sko prijateljstvokasaba – manji grad, varo{

Kad se prenu tursko mom~e mladoI opazi malog Radojicu,Radojici ri~i besidio:– Ajd’ otalen, gorska haramijo;Nije mi se dorat nau~ioOvda vodat po gori zelenoj!Al’ to Rade haje i ne haje,Vodi doru drvenu ~ardaku.Tur~in skide perna buzdovanaPa udara mladog Radojicu.Kako ga je lako udario,S crnom ga je zemljom sastavio,Pa mu sveza ruke naopako.Sve to gleda starina Nova~e.Novak vrisnu sa ~ardaka svoga:– Stan, kopile, tursko mom~e mlado,Dok ti dode starina Nova~e:Lako }e{ se nanositi glave!Lako ti je s dicom bojak biti!Pa izleti na drum pred Tur~inaSidi Novak na drumu {irokomPak on kle~e na livo kolenoA na desnu {aru prislonio.Svoju {aru po kundaku ljubi:– [aro moja, ne ostala pusta,Pogodi mi tursko mom~e mlado!Al’ nemoj me vatrom privariti,Za oko te ni moliti ne}u!To izusti starina Nova~eSvojoj {ari vatru primaknuo.Kad mu pu~e {ara pirlitanaNut u momka dobre sri}e bi{e:Ne pogodi ni njega ni dorata.Skine Tur~in perna buzdovanaPa udara starinu Novaka.Kako ga je lako udario,S crnom ga je zemljom sastavio,Pa mu sveza naopako ruke,Pa ga goni priko Romanije.Kad iza{’o na polje Drinovo,Novak brati tursko mom~e mlado:– Bogami brate, tursko mom~e mlado,

62

Posi}i nas na polju Drinovu,Ne vodi nas u kasabu Turcim’:Mu~it }e nas na Drinovu Turci,Sva tri }e nas na vatri spr`iti.Mom~e bi{e, za Boga znadi{e:– O ~uje{ li, starino Nova~e!Ho}e{ li se Bogom zaklinjatiPo svojemu krstu i zakonu,kad izade \erzelez AlijaDa mu na put ne}e{ ishoditi?Ja sam glavom \erzelez Alija!Sve trojici oprostio ruke.\erzelezu ruku poljubi{eI pusti ih drvenu ~ardakuTe odo{e opet ~etovati.

STARINA NOVAK I KNEZ BOGOSAV

Vino piju Novak i Radivoja kod Bosne, kod vode studene,kod nekoga kneza Bogosava.A kad su se vina ponapili,knez Bogosav stade besjediti:“Pobratime, Starina Nova~e,ka`i pravo, tako bio zdravo,sa {ta, brate, ode u hajduke?Kakva tebe o}era nevoljavrat lomiti, po gori hoditi,po hajduci, po lo{u zanatu,a pod starost, kad ti nije vrime?”Veli njemu Starina Nova~e:“Pobratime, kne`e Bogosave,kad me pita{, pravo da ti ka`em– jest mi bilo za nevolju ljutu.Ako more{ znati i pamtitikad Jerina Smederevo gradi,pa naredi mene u argatluk,argatovah tri godine dana,a ja vukoh drvlje i kamenjesve uz moja kola i volove– i za pune do tri godinice

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

63

H i p e r b o l aStilska figura kojom se preuveli-~avaju radnje, osobine, osje}a-nja... Naprimjer, u hiperboli Kakoga je lako udario, s crnom ga je ze-mljom sastavio preuveli~ava sesnaga udarca. Udarac sigurnonije bio toliko jak da bi nekogasastavio sa zemljom. Hiperbola jeveoma ~esta figura u epskoj po-eziji, u kojoj junaci imaju brkovevelike kao jagnje, u kojoj mogubaciti koplje preko planine, u ko-joj jedan junak mo`e pobijeditihiljadu neprijatelja... ^esta je i usvakodnevnom govoru: Rekaosam ti to hiljadu puta... Bio sammanji od makovog zrna...

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :argatluk – nadni~arenje, prisilniradvilajet – oblast u Osmanskomcarstvubudak – alat za kopanje~oha – vunena tkaninakadifa – vrsta tkanine, pli{

ja ne stekoh pare ni dinara,ni zaslu`ih na noge opanke.I to bih joj, brate, oprostio!Kad sagradi Smedereva grada,onda stade pa i kule zida,pozla}uje vrata i pend`ere,pa nametnu namet na vilajet,sve na ku}u po tri litre zlata– to je, brate, po trista dukata!Ko imade, i predade blago;ko predade, onaj i ostade.Ja sam bio ~ovjek siroma{an,ne imadoh da predadem blago,uzeh budak, s ~im sam argatovo,pa s budakom odoh u hajduke,pa se ni|e zadr`at ne mogohu dr`avi Jerine proklete,ve} pobjegoh do studene Drine,pa se ma{ih Bosne kamenite.A kad do|oh blizu Romanije,tu sam turske svatove susreo– oni vode kadunu |evojku.Svi svatovi s mirom prolazili,zaostalo Ture mlado`enjana doratu, konju velikome,ono ne {}e da prolazi s mirom,ve} pote`e trostruku kand`ijupa udara mene po ple}ima.Triput sam ga Bogom pobratio:“Molim ti se, Ture mlado`enja,a tako ti sre}e i juna{tva,i tako ti sretnoga veselja,pro|i me se, hajde putem s mirom– vidi{ da sam ~ovjek siroma{an!”Opet Ture da s’ okani ne}e.Kad je mene malo zaboljelo,i ja sam se vrlo ra`ljutio,pa potegoh budak sa ramenate udarih Ture na doratu.Kako sam ga lako udario,umah sam ga s konja oborio,i k njemu sam onda priletio;

64

udarih ga jo{ dva i tri putadok sam njega s du{om rastavio.Vatih mu se rukom u d`epove,kod njeg’ na|oh do tri kese blaga,pa ih pu{ti sebi u njedarca;otpasah mu sablju od pojasa,njem’ otpasah, a sebi pripasah;ostavih mu budak vi{e glave,da ~im }e ga zakopati Turci,pa posjedoh njegova dorata,odoh pravo gori Romaniji.O gledaju svi turski svatovi,ne {}edo{e mene ni }erati,ja ne {}e{e, ja li ne smjedo{e.Evo ima ~etr’est godina,Romaniju goru obiknuo,bolje, brate, nego moje dvore;jer ja ~uvam druma kroz planinu,do~ekujem Sarajlije mlade,te otimam i srebro i zlatoi lijepu ~ohu i kadifu,odijevam i sebe i dru{tvo;a kadar sam sti}i i ute}ii na stra{nu mjestu postajati– ne bojim se nikoga do Boga!”

Uporedi ove dvije pjesme. Odredi mjesto radnje u njima.Opisani doga|aji nisu istorijski ta~ni; ne postoje dokazida je starina Novak bio hajduk na Romaniji, istorija pam-ti baba Novaka koji je `ivio u Rumuniji. (Romanija : Ru-munija – zanimljivo?) Ako pjeva~ima nije cilj ispri~ati isti-nite doga|aje, {ta jeste?

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

65

[ i m o E { i } je ro|en 1954. go-dine u Brezi. Za djecu je pisaopjesme, pripovijetke i dramsketekstove. Zavr{io je pedago{kifakultet, radio kao novinar i iz-dava~.

[imo E{i}CVJETKO

Te ve~eri otac nas okupi oko sinije i, kriju}i o~i, re~e da jeprodao Cvjetka.– Uzeo sam kaparu, a Zijad sutra iz grada dolazi po tele.Do podne ga moramo zaklati i srediti.Kao da nas bi~em o{inu, trgosmo se na ove hladne o~everije~i i po~esmo ga uglas moliti da to ne ~ini. Ni na{e suzega, me|utim, nisu smek{ale. Otac je, izgleda, imao golemrazlog koji mi, djeca, nismo mogli doku~iti ni razumjeti.San dugo nije do{ao u na{e postelje te no}i. Prevrtali smose i okretali, smi{ljaju}i kako da spasemo Cvjetka, ali smobespomo}no sa~ekali sutra{nji dan.Prvi put se ~ika-Zijadu u na{oj ku}i niko nije obradovao.– Koliko ti je tele, doma}ine? Ho}e li mo}i stati u mojprtlja`nik? – upita Zijad tatu izlaze}i iz kola.– Dobro mi do{ao, Zijade – mirno ga pozdravi otac.Sjeli su zatim za sto pod lipom ispred ku}e. Tu se ~ika-Zi-jadu najvi{e svi|alo. Uvijek kad bi tu sjedao, ponavljao bimom ocu:– Eh, kad bih mogao ovo par~e tvog dvori{ta prenijeti se-bi u grad!...I nama je bila draga lipa u dvori{tu. Sad bismo je, me|u-tim, dali ~ika-Zijadu zajedno sa stolom i zemljom oko njesamo da nam ostavi Cvjetka. Jer, Cvjetko nije bio obi~notele. On se igrao s nama, nau~io je da nam jede iz ruke,volio je da se mazi i bio poslu{an kao ku~e. Kao da je ra-zumio sve {ta mu se ka`e. Kad je bio posebno dobre vo-lje, nije branio ~ak ni da ga ja{emo.– U pismu sam ti sve objasnio – re~e otac kad po~e{e raz-govor o Cvjetku. – Cijenu si prihvatio, ali ti moram re}ida tele svojom rukom nisam mogao zaklati. Nisam mo-gao... a ni djeca mi to ne bi oprostila...– Ti zna{, Ivane, ja se u taj posao ne razumijem – re~e Zi-jad.Taj mali nesporazum kod nas, djece, probudi nadu da bise Cvjetko mogao spasiti, pa se jo{ vi{e primakosmo stolupod lipom, tobo`e zanijeti igrom.– Znam – re~e otac povukav{i duga~ak dim cigarete. –Zato sam i pozvao kom{iju Vitu. Svakog ~asa bi trebaloda do|e...

66

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :sinija – dio namje{taja na kojemse jedekapara – predujam, akontacijadockan – kasno

U l o v n a i m e n i c e !Obilje`i brojevima sve imenice uozna~enom dijelu teksta i odrediu kojem je pade`u svaka.

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

1. nominativ

1

– Vitu?! – izletje nekom od nas uzdah razo~arenja.Otac to ~u.– [ta je, prislu{kujete, a?! Hajde, hajde...! – blago nas po~etjerati od stola pod lipom.Mi se, neveseli, odmakosmo.Vito je bio majstor za sve. Izra|ivao je stolariju, pravionove i popravljao stare cipele, razumio se u kova~ki, li-marski i ko zna kakav jo{ zanat, a ujesen, kad su se klalesvinje, on je naj~e{}e vodio stru~ni dio tog mesarskog po-sla.– Imam ideju! – iznenada }e polu{apatom moja sestra.– Kakvu, govori!– Neka neko od nas otr~i do Vite i neka mu ka`e da ~ika-Zijad iz grada nije do{ao i da se tele ne}e klati.– Pametno! Evo, ja }u ~askom otr~ati! – odu{evljeno re-koh i po|oh.Ali, ve} je bilo dockan. Niz put je svjetlucalo na suncusjajno sje~ivo Vitinog mesarskog no`a.Pod lipom ne sjedje{e dugo. Trgnu{e jo{ po jednu, pa po-|o{e ka {tali. Mi, djeca, krenusmo za njima, ali nas otacvrati u ku}no dvori{te. Tu se poka~ismo na plot kao ~av-ke, sa zebnjom o~ekuju}i {ta }e se dogoditi.U {talu je u{ao samo otac. ^uli smo kako odvezuje Cvjet-kov lanac i kako tap{e Milavu. Ona, kao da sluti nesre}u,muknu tri puta. U nama bolno odjeknu otegnuti kravljimuk, zarismo glave izme|u parmaka, a vidik nam se za-magli i razli. Suze vi{e nismo ni mogli zaustaviti. Kroznjih smo gledali kako Vito prihvata Cvjetkov ular iz tati-ne ruke i kako ga vodi pod kru{ku. Cvjetko je nekolikokoraka i{ao poslu{no, a onda veselo po~eo mahati repomi poskakivati oko Vite. Da ga umiri, Vito ga po~e milovatipo vratu i po tjemenu, ali to se Cvjetku svidje, pa po~eblago ~elom udarati u Vitinu ruku, kao da se bode snjom.I tako, korak po korak, u toj ~udesnoj igri, stigo{e podkru{ku. Tu se Cvjetko umiri, kao da je odjednom shvatioda ga ovi ljudi nisu poveli u {etnju i svojim krupnim, pa-metnim o~ima pogleda Vitu.Vito premjesti no` iz lijeve u desnu ruku i po~e se namje-{tati kako bi mu bilo zgodnije. Cvjetko iste`e vrat, prima-~e se, onju{i Vitinu ruku u kojoj se caklilo o{tro sje~ivo iliznu je nekoliko puta, kao {to to ~ini pas kad se umiljava

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

67

Bu{a je doma}a rasa goveda.@ivi oko 20 godina. Gotovo jeuvijek jednobojna i to od po-sve svijetle, preko sme|e, pru-taste (narodni naziv za bu{eprekrivene gustim uskim ti-grastim prugama), crvene docrne boje s prugom na le|imakoja je u kontrastu s osnov-nom bojom.

Bu{a

☺Roberta Kocha, lije~nika i bakteri-ologa koji je otkrio uzro~niketuberkuloze i kolere, netko je htiou dru{tvu poniziti te ga upita:– Da li ste vi lije~nik za stoku?Koch `ivahno odgovori:– Da, a {to vas boli?

gospodaru. Vito iznena|en zastade, a onda naglo tr`e ru-ku i zamahnu. Mi pokrismo o~i rukama i ~usmo tup uda-rac no`a – u drvo!– Ne mogu, Ivane! Ja ovog ne mogu zaklati – ~usmo za-tim Vitu i vidjesmo gdje kle~i pred teletom i upire ~elomu Cvjetkovo ~elo.Iznad njih, zaboden u kru{kovo stablo, drhtao je duga~kimesarski no`.

R a z g o v o r o d j e l uKako pri~a po~inje? Kojim doga|ajem?Koji golem razlog otac ima da proda tele? Postoje li takvi golemi razlo-zi i u odlukama tvoje porodice?[ta se sljede}eg jutra doga|a? Ko dolazi? [ta pita? Kako otac odgova-ra? Za{to tako ~ini?Za{to bi Zijad prenio lipu sebi u grad? [ta njemu uistinu nedostaje?Na ovom mjestu se pri~a prekida, i pripovjeda~ nas upoznaje sCvjetkom. Vra}a nas u pro{lost. Kako se zove ovaj postupak u pripo-vijedanju:– inspekcija– introspekcija– retrospekcija(Provjeri svoj odgovor u nekom rje~niku stranih izraza.)Koji problem iskrsava u razgovoru oca i Zijada pod lipom? Kako gaoni rje{avaju?Ko je Vito? Kojim pripovjeda~kim postupkom nas pisac s njim upo-znaje?Odakle djeca posmatraju Vitu i Cvjetka? Za{to ka`u da im se vidikrazlio i zamaglio?Koje detalje ipak vide?Za{to se Vito iznenadi?Za{to odustane od svog zadatka?Pri~a se zavr{ava slikom no`a koji drhti. U toj slici je poenta pri~e?Ona je:a) Opasnost nije pro{la. O~evi golemi razlozi i dalje postoje. Ljudi sene pona{aju uvijek ovako emotivno, i ve}ina sli~nih pri~a ne zavr{a-va se ovako.b) No` drhti jer se upla{io Cvjetkove dobrote.

Prepoznaj elemente kompozicije:

1. uvod: .............................................................................................................

2. zaplet: ............................................................................................................

3. vrhunac: ........................................................................................................

4. rasplet: ...........................................................................................................

5. kraj: ................................................................................................................

68

Nakon {to pro~ita{ ovu pri~u,ne mo`e{ se ne zapitati odakledolazi meso u tvoj tanjur.Cvjetko nije stradao, ali mili-oni teladi nemaju tu sre}u.Borci protiv gladi u svijetutvrde da se mesom ne mo`enahraniti {est milijardi ljudi naplaneti, ali sojom mo`e. Jer,ka`u, tone soje kojom se hra-ne `ivotinje za klanje pretvorise u nekoliko kilograma mesa,koje pojede nekoliko bogatih.S tonom soje, me|utim, pre`i-vjelo bi mnogo vi{e onih kojiu svijetu svakodnevno umiruod gladi. Ovo je jedan od ra-zloga da je u svijetu sve vi{evegetarijanaca, ljudi koji ne je-du meso.Da li je slika iznad ovog tekstadjelo vegetarijanaca? [ta onaporu~uje? Kome?

Vegetarijanci?

H e n r y k S i e n k i e w i c z , polj-ski knji`evnik, ro|en je 1864.Studirao je filologiju u Var{avi, as putovanja po Njema~koj, Fran-cuskoj i Engleskoj slao je polj-skim novinama putopise podpseudonimom Litwos. Proputo-vao je Ameriku, Evropu i Afriku. Nakon povratka u Poljsku, po-svetio se prou~avanju povijesti.Neizmjerno je bio popularan uPoljskoj. Godine 1900. je nacio-nalnim doprinosima skupljenodovoljno sredstava da mu se ku-pi dvorac u kojemu su `ivjelinjegovi preci.

Henryk SienkiewiczKROZ PUSTINJU I PRA[UMUK r a t a k s a d r ` a j :Sta{a Tarkovski, ~etrnaestogodi{nji Poljak, i njegova osmogodi{njadrugarica Nela borave, za vrijeme raspusta, kod o~eva u Egiptu. Oti-maju ih ljudi sudanskog pobunjenika Mahdija.Dok je potjera organizovana, na{i junaci su, s otmi~arima, ve} dalekou pustinji. Putuju}i, bore se s mnogobrojnim isku{enjima – vrelim suncem, hla-dnim no}ima, pustinjskim olujama, zvijerima i pustinjskim ratnici-ma. Hiljadama kilometara udaljeni od najmilijih, Sta{a i Nela se uspi-jevaju osloboditi i zajedno s Meom i Kalijem, robovima s kojima suse u me|uvremenu sprijateljili, tra`e put spasa. Vi{esedmi~no pute-{estvije biva sretno okon~ano kada, ve} na izmaku snage, nailaze napripadnike nau~ne ekspedicije. Nakon trodnevnog odmora kre}u ususret o~evima...

Henryk SienkiewiczPOVRATAK(Odlomci iz posljednjeg dijela romana)

Doktor je pak opominjao da }e trebati odmoriti se na hla-dnim visokim planinama Kenije i Kilimand`ara. Tek otu-da su se re{ili da po{alju vest o~evima i da ih pozovu dado|u u Mombasu.Put natrag po~e tre}eg dana, po{to su se valjano odmorilii iskupali u toplome izvoru. To je bio istovremeno i danrastanka s Kalijem. Sta{a je uverio malu da bi bilo samo-ljublje vu}i ga du`e sa sobom do okeana ili ~ak u Egipat.Govorio joj je da u Egiptu, pa ~ak ni u Engleskoj, Kali ne-}e biti ni{ta vi{e nego sluga, a, me|utim, kad uzme vlastnad svojim narodom, on }e kao kralj ra{iriti i utvrditihri{}anstvo, ubla`i}e divlja~ke obi~aje Va-hima i na~ini}eod njih ne samo civilizovane nego i dobre ljude. To isto jemanje-vi{e ponovio i Kaliju.Ipak se pri rastanku prolilo mnogo suza, kojih se nije sti-deo ni Sta{a, jer su i on i Nela pro`iveli s Kalijem tolikor|avih i dobrih ~asova, pa ne samo da su oboje nau~ili dacene njegovo po{teno srce, nego su ga i zavoleli iskreno.Mladi Crnac je dugo le`ao kraj nogu svojega bvana kub-ve i dobre Mzimu. Dva puta se vra}ao da ih jo{ posmatra,ali je najzad ~as rastanka do{ao i dva karavana su krenulau dve suprotne strane.

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

69

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :depe{a – hitna vijest, telegramdlijeto – oru|e od metala za re-zbarenje drvetaGnajsova stijena – vrsta stijenekoja nastaje promjenom ve} pos-toje}ih stijenapaluba – gornji dio trupa broda

Pustinja je podru~je u kojemzbog velike oskudice vlage ne-ma razvijene vegetacije.I pored toga, pustinje pru`ajuuto~i{te mnogim `ivim bi}ima.Pustinjske dnevne temperatu-re mogu biti i 55 stepeni, a no-}u se znaju spustiti ispod nule.Stijene koje su se danju pr`ile,a no}u hladile, mogu pucatikao {to bi pukao tanjir kadbiste ga iz vru}e rerne stavili ufri`ider.

Pustinja

* * *Tek za vreme putovanja po~e{e pri~anja o do`ivljajimadvoje mladih ljudi. Sta{a, koji je ranije bio sklon hvalisa-nju, sada se uop{te nije hvalisao. Prosto je suvi{e mnogostvari nau~io, mnogo je pre{ao, suvi{e se razvio, da ne bimogao razumeti da re~i ne treba da budu ve}e od dela.(Dok putuju, Sta{a pri~a doktoru i kapetanu do`ivljaje kroz kojesu pro{li: otmicu, put kamilama kroz pustinju, borbe, pominjezloglasnog Mahdija. Kapetan i doktor saop{tavaju Sta{i vijest oMahdijevoj smrti. Vo|e ekspedicije {alju depe{e o~evima Nele iSta{e u kojima ih obavje{tavaju da su djeca `iva i zdrava te do-govaraju susret u Mombasi.)Na hladnim visinama pod samim Kilimand`arom zadr`alisu se petnaest dana, jer je doktor Klari na svaki na~in to za-htevao zbog Nelinog, pa ~ak i zbog Sta{inog zdravlja. Decasu se iz dubine du{e divila ovoj planini koja se di`e pod ne-besa i ima sve svetske klime. Dva njena vrha: Kibo i Klima-Vence bili su preko dana naj~e{}e skriveni u gustoj magli.Ali kad bi se za vedrih ve~eri magla najednom razbila i kadbi se od ve~ernjih rumeni ve~iti snegovi na KlimaVence ras-plamteli ru`i~astim sjajem, dok bi ~itav svet bio ve} potonuou pomr~ini, planina je izgledala kao sveti oltar bo`ji i de~jeruke su se pri tome prizoru i nehotice sklapale u molitvu.Za Sta{u pro|o{e dani briga, nemira i napora. Imali supred sobom jo{ mesec dana putovanja do Mombase, aput je vodio kroz divnu ali nezdravu {umu Taveta, ali ko-liko je sada bilo lak{e putovati, s mnogobrojnim karava-nom, bogato snabdevenim sva~im, i ve} poznatim putevi-ma, nego lutati po neznanim pra{umama samo s Kalijemi Meom. Uostalom, sada je za put odgovarao kapetanGlen. Sta{a se odmarao i lovio. Na{av{i me|u karavan-skim alatom dleta i ~eki}e, bavio se osim toga za hladnijih~asova klesanjem napisa na velikoj Gnajsovoj steni:“Jo{ Poljska...”, jer je hteo da ostane nekakav trag o njiho-vu boravku u ovim krajevima. Englezi, kojima je preveonapis, ~udili su se {to de~aku nije palo na pamet da na tojafri~koj steni ovekove~i svoje ime; ali je on vi{e voleo daure`e ono {to je urezao.Ipak se nije prestao brinuti o Neli i budio je kod nje takoneograni~eno poverenje da kad Klari zapita devoj~icu ne-}e li se bojati bura na Crvenom moru, ona podi`e k njemusvoje divne mirne o~i i odgovori samo ovo: “Sta{a je tu.”

70

Peru}ica, jedina pra{uma uEvropi, smje{tena u okviruNacionalnog parka Sutjeska,na granici Bosne i Hercegovi-ne i Crne Gore. Duga je {est,{iroka od jednog do tri kilo-metra. Gusto isprepletena, po-negdje gotovo neprohodna,tako da se u njoj mogu na}istabla stara i po nekoliko stoti-na godina, visoka preko 50metara. Ona je dom medvjedi-ma, lisicama, divljim ma~ka-ma, surim orlovima...1952. godine je progla{enastrogo za{ti}enim rezervatom.

Peru}ica

Av a n t u r i s t i ~ k i ( p u s t o l o v n i ) r o m a n prika-zuje uzbudljive doga|aje iz `i-vota nekih li~nosti. U romanu li-kovi savla|uju prepreke koje imstoje na putu prema cilju. Te`i{teje na zanimljivoj pri~i, zapletimai iznenadnim preokretima.

U l o v n a s t i l s k e f i g u r e !Razli~itim bojama podvuci stil-ske figure u ovom dijelu. O ko-jim stilskim figurama je rije~?

(Vijesti o Sta{i i Neli doneso{e ogromnu radost njihovim o~evi-ma. Gospodin Tarkovski i gospodin Raulison ve} su skoro biliizgubili nadu da }e djecu vi{e vidjeti. Pripremaju se za put uMombasu, mole}i se da vijesti ne budu samo obmana. U Adenuih ~eka druga depe{a.)“Deca su s nama – zdrava – de~ak junak.” Kad je nju pro-~itao, Gospodin Raulison je prosto bio van sebe od rados-ti i stiskaju}i gospodinu Tarkovskome ruku ponavljao je:”Vidi{, to ju je on spasao! Njemu treba da zahvalim zanjen `ivot!” – a gospodin Tarkovski, ne hote}i da pokazu-je preteranu slabost, odgovorio je samo, stiskaju}i zube:”Da! Valjano mi se de~ak pokazao”, ali, ostav{i sam u ka-bini, plakao je od sre}e.Najzad do|e ~as kad deca pado{e o~evima u naru~ja. Go-spodin Raulison je uzeo na ruke svoje malo povra}enoblago, a gospodin Tarkovski je dugo dr`ao na grudimasvoga hrabrog de~aka. Nesre}a je pro{la kao {to prolazevihori i oluje u pustinji, `ivot se ponovo ispuni vedrinomi sre}om, a ~e`nja i ranija odvojenost pove}a{e jo{ radost.Deca su se samo ~udila {to su taticama glave pobelele zavreme odvojenosti.(Kada se na brodu, kojim su plovili ka Suecu, pronijela vijest dase na palubi nalaze djeca koja su pobjegla iz ropstva, oni postado-{e predmet radoznalosti i divljenja. Sretna porodica se zatvaralau kabinu kapetana broda i provodila mnoge ~asove u pri~anju.)Uzimala je u njima u~e{}a i Nela, cvrku}u}i kao pti~e ipo~inju}i istovremeno, na veliku radost sviju, svaku re~e-nicu sa “i”. Sednuv{i svom ocu u krilo i podi`u}i k njemusvoje divne o~i, ovako je govorila: “I, tatice! I nas su ugra-bili i vodili na kamilama – i Gebr me udario – i Sta{a mebranio – i stigli smo u Kartum – i tamo su ljudi umirali odgladi – i Sta{a nije hteo da promeni veru – i Mahdi nasposlao u Fa{odu – i potom je Sta{a ubio lava i sve – i sta-novali smo u velikom drvetu, koje se zove Krakov – iKing je bio s nama – i ja sam imala groznicu – i Sta{a meje izle~io – i ubio vobo – i pobedio Sambure – i bio je zamene uvek vrlo dobar.”Pri~ala je isto tako i o Kaliju, o Mei, o Kingu, o Sabi, o Lin-deovoj Planini, o zmajevima i o poslednjem putovanju,sve do susreta s kapetanovim i doktorovim karavanom.Slu{aju}i to cvrkutanje, gospodin Raulison je s mukomuzdr`avao suze – i samo je svakoga ~asa privijao na srce

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

71

U l o v n a . . . ?U ozna~enom dijelu teksta imamnogo crta i... ~ega jo{? [ta je pi-sac postigao takvim postupkom?Kakvo je raspolo`enje lika timedo~arao? Ovo zapamti, mo`da}e Ti u opisivanju doga|aja ko-ristiti da u~ini{ isto.

Jedno od najpoznatijih i naju-zbudljivijih djela iz oblasti nau~-ne fantastike, po kojem je sni-mljen i film, je Dina (pustinjskaplaneta), autora Franka Herber-ta. Dina se sastoji od {est roma-na, a govori o narodu koji poku-{ava pre`ivjeti na planeti koja jecijela – pustinja.

svoju devoj~icu, a gospodin Tarkovski je bio van sebe odponosa i sre}e, jer se ~ak iz tog detinjeg pri~anja pokaziva-lo da bi mala propala ne jednom, nego hiljadu puta, bezspasa, da nije bilo odva`nog i nesalomljivog de~aka.Sta{a je o svemu pri~ao podrobnije i ta~no. Desilo se pri-tom da mu je spao sa srca veliki teret kad je pri~ao o pu-tovanju od Fa{ode do vodopada, jer kad je govorio o to-me kako je ubio Gebra i njegove drugove, on zape i po~enemirno pogledati oca, a gospodin Tarkovski nabraobrve, promisli jedan ~asak, a onda re~e ozbiljno:“Slu{aj, Sta{a! Niko ne sme tu|im `ivotom raspolagati, aliako neko zapreti tvojoj otad`bini, `ivotu tvoje majke, ses-tre ili `ivotu `ene koja ti je data da se o njoj stara{, udri gapo glavi, i ne pitaj, i neka te savest zbog toga ne grize.”

R a z g o v o r o d j e l uDru`imo li se i u ovom odlomku s Nelinim i Sta{inim avanturama?U kakvom se trenutku uklju~ujemo u roman? Do kakvog rastankadolazi?Po ~emu se Nela i Sta{a razlikuju od Kalija?Ima li to neke va`nosti kod ovih likova?[ta je oja~alo njihovo prijateljstvo?[ta je Neli i Sta{i mnogo va`nije od Kalijeve boje ko`e?[ta mislite, da li je kod ~ovjeka va`na boja ko`e?Dijelite li ljude po njihovim imenima, nacionalnosti, vjeroispovijesti,po bogatstvu? Kakvu biste vi podjelu na~inili?Dok Nela i Sta{a putuju, njihovi o~evi primaju vijest da su im djeca`iva. Kako reaguju o~evi na neo~ekivanu vijest?[ta je roditelju najve}a sre}a?Ipak, i u tako potresnim trenucima o~evi ne zaboravljaju da su mu-{karci i da `ive u mu{kom svijetu. [ta ~ini gospodin Tarkovski u trenu-

72

cima slabosti? [ta radi gosp. Raulison dok Nela, cvrku}u}i kao pti~e,pri~a o do`ivljenom?Da li je sramota plakati? Smiju li mu{karci zaplakati? ^ega bismo setrebali sramiti – suza ili ne~ega drugog?U bespu}ima Afrike Poljak Sienkiewicz i njegov glavni lik Sta{a, tako-|er Poljak, ne zaboravljaju domovinu. Prona|ite u tekstu dokaz za to.Gdje se jo{ Poljska stavlja u prvi plan?Sla`ete li se s mi{ljenjem Tarkovskog? Ima li ~ovjek pravo da raspola-`e tu|im `ivotom? Da li su i va{i prioriteti poredani kao kod Tarkov-skog? [ta biste vi na prvo mjesto stavili?Sta{a je u romanu idealiziran lik – vanredno hrabar, snala`ljiv, patri-otski nastrojen... Me|utim, u odlomku nam pisac sugeri{e da Sta{aipak nije ostao isti. Prona|ite te dijelove u tekstu. [ta je to utjecalo naSta{u? [ta se promijenilo u njegovim shvatanjima?Koliko dobro igra ulogu ~etrnaestogodi{njeg mu{karca?Kako se pona{aju na{i junaci pri susretu s roditeljima?Gdje jo{ dokazuju da su, bez obzira na pro`ivljene avanture, ipak sa-mo djeca?U kojem je licu pisan roman?Osim mnogobrojnih doga|aja, roman obiluje i opisima prirode.Prona|ite ih u odlomku. Kakvi su opisi prirode? Kakva je to priroda,sli~na ovoj koja vas okru`uje?[ta ljepota prirode ~esto krije?Da li je tako i u `ivotu? Da li je u `ivotu lijepo samo ono {to je vidlji-vo, ili za ljepotom moramo malo du`e tragati? [ta se mora razgrnutida bi ljepota Kilimand`ara do{la do punog izra`aja?Djeca, koja su se na{la u skoro bezizlaznoj situaciji nakon otmice,ipak uspijevaju, neprekidno se bore}i, posti}i cilj – osloboditi se zaro-bljeni{tva i vratiti o~evima.Iz re~enog odredite osnovnu ideju romana.Koje idejne poruke mo`ete uo~iti u ovom odlomku?– Ljudski je `ivot svetinja u koju niko nema pravo da dira.– Ljude ne treba cijeniti po boji ko`e, ve} po njihovim osobinama.– Vrijednosti porodice, ljubavi i domovine moraju se po{tovati i braniti.

Mo`da }e se i zemlja uskoro (neboj se, to se ne}e desiti za tvog`ivota) pretvoriti u pustinjskuplanetu. Sje~om drveta u Ama-zoniji, koja je najve}a pra{umana svijetu (zovu je i plu}ima pla-nete) pove}ava se zagrijavanjeZemlje. Tim problemom bavi seekologija. Ako postoji u tvojoj{koli ekolo{ka sekcija, u~lani se isaznaj {ta svako od nas mo`eu~initi da smanji opasnost kojase nadvila nad na{om jo{ uvijekzelenom i plavom planetom.

^ i t a n k a6

. . . [ T A J E O N D A O N J

73

@ena, koja ti je data da se o njojstara{...[ta je nevaljalo u ovoj re~enici? Ako zna{ po ~emu je Pipi bilaposebna, lak{e }e{ odgovoritina postavljeno pitanje.

Pipi Duga ^arapa

[tamparska ma{inaPri~a o savremenim medijimapo~inje u 15. vijeku kada je Nije-mac Johannes Gutenberg izumio{tamparsku ma{inu (na slici). Dotada su se vijesti {irile pismima(pisanim rukom) ili ih je razgla-{avao dobo{ar (telal). Prve uspje-{ne novine {tampane su u Bosto-nu (SAD) po~etkom osamnaes-tog vijeka.

NovineNovine su u po~etku objavljivalevijesti i zanimljivosti iz okoline:ko se vjen~ao i s kim, ko jeumro, a ko se rodio, kakve su ci-jene na pijaci, ko se vratio s ne-kog dugog puta, {ta se zanimlji-vo desilo u mjestu i okolini. I da-nas postoje rubrike (dijelovi no-vina) koje se bave temama iz sre-dine u kojoj se novine {tampaju.U novinama su se po~eli objav-ljivati romani u nastavcima, imnoge poznate knjige prvi putsu bile {tampane na novinskompapiru.

VijestiNi{ta nije starije od ju~era{njihnovina, ka`e jedna izreka. Njomse `eli re}i da ljude u novinamaprije svega zanimaju vijesti, aone moraju biti nove. Ono {tove} svi znaju, nije vijest. Kogazanima {ta je bilo ju~e? Vijesttreba biti kratka, najbolje jednare~enica, ali mora odgovoriti napet pitanja: ko (je uradio), {ta (jeuradio), gdje (je uradio), kada (jeuradio) i za{to (je uradio).

TelegrafAli, poslije te prve re~enice novi-naru je dopu{teno da objasnisvaki taj dio s po nekoliko dru-gih re~enica, i tako nastane ~la-nak. Na slici je vijest i ~lanak opotonu}u Titanika. Ta je vijest objavljena zahvaljuju-}i telegrafu – aparatu kojim su seprije 100 godina vijesti i porukeslale na daljinu. Izum telegrafaje u~inio novine iznimno zani-mljivim, jer su ljudi mogli ujutroznati {ta se desilo prethodnogdana na drugom kraju svijeta.Prije toga, vijesti su od jednog

do drugog kontinenta putovalebrzinom broda, a to zna~i, napri-mjer, od Evrope do Amerike de-setak dana.

RadioS otkri}em telegrafa novine sudobile konkurenciju – radio.Otkad se po~eo emitovati (po~et-kom pro{log vijeka), radijskiprogram imao je jednu velikuprednost nad novinama – ljudisu mogli ~uti vijesti svakog sata,a ne ~itati ih samo jednom, uju-tru (u jutarnjim) ili uve~e (u ve-~ernjim izdanjima). Radio je nu-dio i dobru muziku, uz njega semoglo raditi i ne{to drugo (vozitiautomobil, naprimjer), slu{aocisu se mogli javljati u program iiznositi svoje stavove, reporterisu mogli u svakom ~asu javitineku novu ekskluzivnu (pose-bnu, izuzetnu) vijest.Ali nedostatak radija bilo je to daljudi nisu mogli ~uti vijesti ondakada su htjeli i gdje su htjeli(npr. ujutro u tramvaju). I, naj-gore od svega po radio, nije biloslike.

[TA IMA NOVO?

74

1440. 1702. 1928.

FotografijaPrva re~enica je va`na jer se no-vine ~itaju druga~ije nego pje-sma, pri~a, roman. Ne od po~et-ka do kraja, nego od ve}eg pre-ma manjem. Skoro svaki ~italacnovina pro~ita naslov i podna-slov, ne{to manje prvu re~enicu(lid) i uvod, jedva polovica ~ita-laca dogura do sredine, a samomali broj do~ita ~lanak do kraja.Zbog toga su slike, kad su velike,u novinama jako va`ne, i novi-nari imaju obi~aj re}i da jednafotografija vrijedi kao hiljadu ri-je~i. Tu mo} slike iskoristile su re-klamne agencije, pa su novineosim oglasa dobile i sjajne i sku-pe reklame.

TelevizijaBrzina koju ima radio i slika kojuimaju novine objedinile su senakon izuma televizije. U domo-ve Amerikanaca u{la je krajemtridesetih godina pro{log vijeka.Sada su ljudi mogli i slu{ati, i ~i-tati, i gledati, a sve na jednommjestu. Mogli su vidjeti {ta sede{ava u dalekim dijelovima svi-

jeta. Zahvaljuju}i televiziji, mno-gi sportovi postali su popularni;skijanje, naprimjer, ili atletika.Olimpijske igre su zbog televizi-je promijenile mnoga svoja pra-vila, na`alost i ono najljep{e, daje va`no u~estvovati, a ne pobi-jediti.

Javni servisKao i u drugim evropskim dr`a-vama i u BiH postoje javni i pri-vatni TV kanali. Javni radio i te-levizijski servis (BHT, FTV iRTRS) u okviru svog programa,pored filmova, serija i muzike,mora imati obrazovne, dje~ije,informativne, dokumentarne, re-ligijske emisije, program koji }epratiti kulturna i umjetni~ka de-{avanja u BiH. Tako|er, dio svogprograma trebaju prilagoditi glu-him i nijemim osobama, manjin-skim nacionalnim zajednicama.Televizijski kanali javnog servisafinansiraju se iz dva izvora: nov-cem stanovnika BiH i novcemod emitiranja reklama.Privatni televizijski kanali se fi-nansiraju samo od emitiranja re-

klama. Zato oni nemaju ograni-~eno vrijeme za reklame (a kana-li javnog servisa smiju emitovatisamo 6 minuta reklama u okvirujednog sata).

[tampa u BiHPrvi ~asopisi u BiH se javljaju uXIX stolje}u. Nada, Bosanska vila,Behar, Bo{njak i drugi ~asopisi iztog perioda nemaju redovan ri-tam izla`enja, ~lanci naj~e{}e go-vore o politici, knji`evnosti i kul-turnoj ba{tini.Tek nakon zavr{etka Drugogsvjetskog rata u BiH Oslobo|enje,koje se povremeno {tampalo i to-kom samog rata, po~inje izlazitisvakodnevno te tako postaje naj-stariji dnevni list. Danas u BiHizlazi 6 dnevnih novina (Dnevniavaz, Dnevni list, Glas Srpske, Ne-zavisne novine, Oslobo|enje, San).Ve}ina {tampanih medija u BiHnema brojnu ~itala~ku publiku;stanovnici radije informacije sa-znaju preko informativnih tele-vizijskih programa.

^ i t a n k a675

1943. 2004. 2009.

R j e ~ n i k !Nije ti ba{ sasvim jasno {ta nekarije~ zna~i. A onda otkrije{ daima ne jedno, nego nekoliko ra-zli~itih zna~enja. Jezik je sred-stvo kojim se grade i utvr|ujuodnosi me|u ljudima. [to njimebolje vlada{, `ivje}e{ sretnije.G a l e r i j a !Ve}ina muzeja svijeta, i mnogeprivatne galerije dostupne sutvom oku. Mo`e{ upoznati sli-kare i njihova djela, mo`e{ o sli-kama i umjetnosti otkriti pre-gr{t lijepih i zanimljivih pri~a.Mo`e{ izgraditi svoj ukus i ra-zviti svoje kriti~ko mi{ljenje.Vi j e s t i !Mo`da te jo{ uvijek ne zanimakako stoje stvari na berzi, i kobolje stoji u nekom glupom ra-tu, ali nije lo{e provjeriti kakvo}e vrijeme biti sutra, i {ta igra ukinima, i kada slije}e avion stetkom koja donosi kofer poklo-na... A mo`da tvoja {kola imainternet stranicu s vijestima izu~ionice i zbornice i dvori{ta isale za fizi~ko. A kad spomenu-smo tetku s poklonima –Ku p o v i n a !Neke stvari lak{e je i jednostavni-je kupiti preko interneta. (Napri-mjer, fotoaparat, ili kameru, koju}e platiti cijeli razred i kojom }eteonda snimati filmove o `ivotu u{koli i oko {kole.) Naravno, na in-ternetu se kupuje kreditnom kar-ticom, koju imaju stariji, ali dobroje {to mo`ete ne samo biratistvar, nego i provjeriti kakve kva-litete ima i {ta o njoj misle kori-snici koji je ve} posjeduju.Fo r u m i !Mjesto i na~in da ka`ete svojstav o nekoj pojavi! Kako }ete tou~initi: vrije|aju}i, upornotvrde}i svoje i ne slu{aju}i dru-ge, {ire}i poluistine i tra~eve iklevete? Ili argumentima, dosto-janstveno, ne govore}i ru`no ine dopu{taju}i da mr`nja i glu-post daju oblik va{im mislima?

ZA[TO ♥ INTERNET

76

Wi k i p e d i a !U svakom trenu mo`e{ dobitiodgovor na skoro svako Tvojepitanje. Mo`e{ ga pro~itati, po-gledati, ponekad i preslu{ati. Iusput nau~iti jezik, malo vlasti-ti, a malo i strani. :-)Yo u t u b e !Za razliku od televizije, kojaima 50 programa, i daljinski une~ijoj drugoj ruci :-), na Youtu-beu ima{ milion stvari koje mo-`e{ izabrati. :-) Mo`e{ pogledatiinserte iz filmova, mo`e{ vidjetisnimak slijetanja ~ovjeka naMjesec, najljep{e golove, omi-ljene spotove, i mnogo smije{-nih doga|aja snimljenih ama-terskom kamerom na svim stra-nama svijeta. Pou~no i zabavno!G o o g l e E a r t h !Mo`e{ letjeti!!! Mo`e{ kao ptica,ili kao pilot aviona, s visine za-viriti u svaki kut planete. I foto-grafisati prekrasne krajeve kojeotkrije{!Fa c e b o o k !Prilika da u svakom ~asu vidi{nekoga ko Ti je va`an, da sa-zna{ kako je, i {ta radi, i {ta muse de{ava. Naravno, neke va`nei privatne stvari nisu za sva~ijeo~i, pa zato treba koristiti mail. I~avrljanje (chat) je nekada za-bavnije od televizije, filmova,knjiga... A kad smo kod knjiga –E - b o o k !Mjesto gdje mo`e{ prona}i knji-gu koja ti treba, i dobiti je u svojkompjuter, ili u svoj mobilni te-lefon. Vrijeme kad }e se knjige~itati na displejima nije vi{e ta-ko daleko. Hiljade remek-djelasvjetske knji`evnosti mo`e bitiu trenu dio tvoje biblioteke. (Is-tina, jo{ uvijek uglavnom naengleskom, ali to }e se promije-niti... Ako ni{ta drugo, ti }e{ en-gleski govoriti i razumijevatiodli~no. To je jo{ jedan razlogza{to ♥ internet!)

^ i t a n k a677

Pogledaj pa`qivo E{erov crte` Sila`ewe-uspiwa-

we. Da li se qudi uspiwu uz stepenice, ili silaze niz

wih? Da li je samo jedan odgovor ta~an? U umjetnosti,

ali i u `ivotu, ~esto nema samo jednog ta~nog odgovo-

ra. Ali kad ga ima, a mi odgovorimo ne{to sasvim su-

protno, ili druga~ije, jer od toga imamo vi{e kori-

sti, mi onda – la`emo.

Nije svaka la` ru`na po sebi. Ru`na je po onome zbog

~ega se la`e. Ako se la`e zbog pohlepe, iz zavisti,

zbog tvrdi~luka, iz kukavi~luka, onda je to lo{e. A

ako se la`e da se neko drugi po{tedi nepotrebne ne-

ugodnosti, ili ako se la`e da se nekoga iznenadi ili

obraduje, ili ako se la`e da nekoga zabavi i nasmije,

onda je takva la` bezazlena.

Opi{i neku svoju la`, i ocijeni kakva je bila – zla

ili bezazlena.

Kakva je la` u pri~i koja slijedi?

KO LA@E, NE BOJI SE GLADI

78

U s m e n a k w i ` e v n o s t( i l i n a r o d n a k w i ` e v n o s t )Zbir usmenih djela (pjesama,

pripovjedaka, zagonetki, po-

slovica i sl.) koja nastaju i

`ive u jednom narodu prenose-

}i se kroz generacije (s koqe-

na na koqeno). Autori su nepo-

znati (anonimni) pojedinci, a

djela se prepri~avawem ili

izvo|ewem slobodno mijewaju,

pri~aoci ili pjeva~i slobodno

dodaju ili oduzimaju ne{to

prvobitnom sadr`aju.

ERO S ONOGA SVIJETA

Kopao Tur~in s Turkiwom kukuruze, pa na podne otide

Tur~in da prepne i da napoji kowa, a Turkiwa ostane

odmaraju}i se u ladu. U tom udari odnekud Ero:

“Pomozi Bog kado!”

“Bog ti pomogao kmete! A odakle si ti kmete?”

“Ja sam, kado, s onoga svijeta.”

“Je li Boga ti, a! A nijesi li vi|eo tamo moga Muju,

koji je umro prije nekoliko mjeseci?”

“O! kako ga ne bi vi|eo! On je moj prvi kom{ija.”

“Pa kako je, Boga ti! Kako `ivi?”

“Vala Bogu! zdravo je, ali se bogme dosta mu~i bez

a{luka: nema za{to da kupi duvana, niti ima ~im da

plati kavu u dru{tvu.”

“A o}e{ li ti opet natrag? Ne bi li mu mogao ponije-

ti, da mu po{qem malo a{luka?”

“Bi, za{to ne bi, ja idem sad upravo tamo.”

Onda Turkiwa otr~i tamo |e joj se mu` bio skinuo od

vru}ine, te uzme kesu s novcima, i {togo| bude novaca

u woj, da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa novce, pa

metne u wedra, pa bje`i uz potok. Tek {to Ero zamak-

ne uz potok, al’ eto ti Tur~ina |e vodi kowa da napo-

ji, a Turkiwa te preda weg: “Da vidi{, moj ~ovje~e!

Tuda sad pro|e jedan kmet s onoga svijeta, pa ka`e za

na{ega Muju, da se mu~i bez a{luka: nema za {to da

kupi duvana, niti ima ~im da plati kavu u dru{tvu; te

sam mu ja dala ono novaca, {to je bilo u tvojoj kesi, da

mu ponese.” A Tur~in: “Pa kud ode? Kud ode?” A kad

mu `ena ka`e, da je oti{ao uz potok, onda on br`e bo-

qe sko~i na gola kowa, pa po}eraj uz potok! Kad se

obazre Ero i vidi Tur~ina, |e tr~i za wim, a on onda

bje`i! Kad do|e pod brdom u jednu vodenicu, a on

utr~i unutra, pa povi~e vodeni~aru: “Bje`i, jadna ti

majka! Eto Tur~ina, da te posije~e; ve} daj meni tvoju

kapu, a na tebi moju, pa bje`i uz brdo tuda oko vodeni-

ce.” Vodeni~ar, vide}i Tur~ina |e tr~i na kowu, po-

pla{i se, i, ne imaju}i kad pitati, za{to }e i kroz

{to da ga posije~e, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na

glavu, pa iznad vodenice bje`i uz brdo! Ero metne vo-

deni~arevu kapu na glavu, pa jo{ uzme malo bra{na, te

se pospe, i na~ini se pravi vodeni~ar. U tom i Tur~in

^ i t a n k a679

Na osnovu ove anegdote kom-

ponovana je opera. Zna{ li

{ta je opera? Po ~emu se ona

razlikuje od pozori{ne dra-

me? Kompozitor opere Ero s

onoga svijeta je Jakov Goto-

vac. Poslu{aj neku pjesmu

(ariju) iz ovog muzi~kog dje-

la. I zavr{no kolo!

Opera

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :kmet – neslobodan seqak koji

radi na gospodarevoj zemqi

a{luk – xeparac

dotr~i pred vodenicu, pa sja{e s kowa i uleti u vode-

nicu: “Kamo more taki i taki ~ovek, {to je sad tu

u{ao u vodenicu?” A Ero mu ka`e: “Eno ga vidi{, |e

ute~e uz brdo.” Onda Tur~in: “Dr`i mi more kowa,

dr`i mi kowa.”

Ero uzme kowa, a Tur~in uz brdo za vodeni~arom, ova-

mo onamo po bukviku. Kad ga ve} stigne i uvati, a on:

“Kamo, kurvo, novci, {to si prevario moju `enu, te

uzeo da ponese{ Muji na oni svijet?”

Vodeni~ar se stane krstiti i snebivati “Bog s tobom,

gospodaru! ja niti sam vi|eo tvoje `ene, ni Muje, ni

novaca.”

I tako im pro|e ~itavo po sata, dok se osvijeste, i vi-

de, {ta je. Onda Tur~in potr~i, na vrat na nos k vode-

nici; kad tamo, ali o}e{! Ero uzjao kowa, pa oti{ao

bez traga, a Tur~in savije {ipke, pa pje{ice k `eni.

Kad ga `ena opazi bez kowa, a ona povi~e: “Kamo, ~o-

ve~e! {ta uradi?” A on: “Tamo woj mater! Ti si mu po-

slala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao

i kowa, da ne ide pje{ice.”

R a z g o v o r o d j e l uKo je Ero?

Kako po~iwe zaplet u ovoj anegdoti?

Za{to Turkiwa tako olako povjeruje da neko mo`e biti tamo i

ponovo se vratiti na ovaj svijet?

Kako reaguje wen mu` kad sazna zbog ~ega je wegov novac dala

prolazniku?

[ta Ero uradi kad vidi da ga Tur~in susti`e?

Za{to vodeni~ar bje`i prije nego sazna za{to bi ga neko htio

ubiti?

Zbog ~ega Tur~in ostavqa kowa kod vodeni~ara/Ere?

Kada }e Tur~in saznati da tr~i za pogre{nim ~ovjekom?

Ho}e li kod vodenice zate}i Eru?

Kako Tur~in reaguje?

Koja su obiqe`ja narodne kwi`evnosti u ovoj anegdoti?

80

Da li }e{ re}i |e ili gdje?

Nijesi ili nisi? Vi|eo ili

vidio? Prona|i u tekstu jo{

sli~nih rije~i. Ove rije~i

koriste se u narodnom govo-

ru i nazivaju se

DIJALEKTIZMI.

Sakupqa~ narodnih umotvo-

rina Vuk Stefanovi} Kara-

xi} zapisao je i narodnu ane-

gdotu Ero s onoga svijeta

onako kako su je qudi u to

vrijeme usmeno pripovijeda-

li. Isto~nohercegova~ki no-

vo{tokavski dijalekat, ko-

jim je Karaxi} govorio, uzet

je kao osnova kwi`evnog je-

zika kojim govore Hrvati,

Srbi, Bo{waci i Crnogor-

ci. Odabran je zato jer je

imao najvi{e zajedni~kih

crta koje su jezi~ki i kul-

turno trebale ujediniti ove

narode.

Vuk Karaxi}

Rudolf Erih RaspeU RUSIJI(^udnovate pustolovine Barona Minhauzena, poglavqe VI)

Nisam uvijek bio uspje{an. Imao sam nesre}u da bu-

dem broj~ano nadja~an, da postanem ratni zarobqenik;

i {to je najgore, mada uobi~ajeno kod Turaka, prodan u

robqe (baron je postao miqenik Velikog vezira, {to

}e se pokazati kasnije). U tom nezavidnom polo`aju

moje dnevne du`nosti nisu bile te{ke i naporne, ve}

neobi~ne i iritantne.

Morao sam voziti sultanove p~ele na ispa{u svako ju-

tro, paziti ih ~itav dan i uve~er vratiti u wihove ko-

{nice. Jedne sam ve~eri primijetio da mi nedostaje je-

dna p~ela i opazio dva medvjeda koja su se bacila na wu

da je rastrgaju zbog meda koji je nosila. Nisam imao ni-

kakvo oru`je za odbranu osim srebrene sjekire koja je

znak sultanovih vrtlara i zemqoradnika. Bacio sam je

na lopove, s namjerom da ih zastra{im i oslobodim ja-

dnu p~elu; ali je sjekira, zbog pogre{nog zamaha ru-

kom, odletjela u zrak i nastavila letjeti dok nije sti-

gla na mjesec. Kako da je spustim na zemqu? Sjetio sam

se da turska sjemena rastu vrlo brzo i za~u|uju}e viso-

ko. Odmah sam zasijao jedno, naraslo je i omotalo se

oko mjese~evog roga. Sad je samo trebalo da se popewem

do mjeseca, {to sam odmah i brzo u~inio. Me|utim,

sretno stigav{i, namu~io sam se tra`e}i svoju srebre-

nu sjekiru, jer je na mjesecu sve srebrene boje; na kraju

sam je ipak prona{ao u hrpi pqeve i posje~ene slame.

Spremim se nazad na zemqu, ali jao!

Vrelina sunca je bila sasu{ila moju stabqiku; bila je

potpuno neupotrebqiva za silazak; pa sam se bacio na

posao i napravio u`e od posje~ene slame, onoliko ve-

liko i dobro koliko sam znao i umio. Zavezao sam ga

za jedan od mjese~evih rogova i skliznuo do kraja.

Dr`e}i se ~vrsto lijevom rukom sa sjekirom u desnoj

ruci otkinuo sam gorwi, sada beskorisni dio u`eta,

koji me, kada sam ga zavezao za dowi dio spustio jo{

ni`e: ovo stalno kidawe i ponovno vezawe u`eta nije

popravilo wegovu ~vrsto}u, niti me spustilo nazad do

sultanove wive: bio sam ~etiri ili pet miqa daleko

od zemqe kada je puklo. Udario sam u zemqu tako jako

^ i t a n k a6

K O L A @ E , N E B O J I S E G L A D I

81

Kwiga Rudolfa Eriha Ra-

spea Avanture Barona Min-

hauzena ima 34 poglavqa i

mnogo veselih i smije{nih

pri~a iz `ivota jednog voj-

nika i putnika. Svaka pri~a

sastoji se od jedne o~igledne

la`i – naprimjer, napadne ga

vuk, a on mu u hipu zavu~e ru-

ku kroz otvorena usta, uhva-

ti za rep, povu~e prema sebi,

i tako izvrne (posuvrati)

vuka naopa~ke. Vuk samo

odjuri u suprotnom smjeru.

Prona|i u {kolskoj bibli-

oteci ovu zabavnu kwigu i

pro~itaj je. Mo`e{ pogleda-

ti i film.

Baron Minhauzen

A n e g d o t a je kratka duhovita

pri~a o znamenitim qudima

ili doga|ajima.

Anegdote spadaju u usmenu

kwi`evnost, me|utim, to ne

zna~i da su nastajale prije po-

~etka pismenosti, ili me|u ne-

pismenim svijetom. Kao i vi-

cevi koji tako|er spadaju u

usmenu kwi`evnost, anegdote

nastaju i danas.

Zadatak: prisjeti se {aqive

situacije iz svog `ivota nas-

tale iz nesporazuma i ispri~aj

je, napravi anegdotu.

O ~emu mora{ voditi ra~una?

– Da ne bude preduga.

– Da ima poentu! (A poenta

je...? Pro~itaj na 118. str.)

da sam se na{ao o{amu}en u rupi dubokoj najmawe de-

vet hvatova, koju je napravilo moje tijelo padaju}i s

tako velike visine; do{ao sam sebi ali nisam znao ka-

ko da iza|em iz we; me|utim, izdubio sam stepenice i

izvukao se.

Ubrzo je zakqu~en mir s Turcima, i dobiv{i slobodu,

napustio sam St. Petersburg u vrijeme revolucije ka-

da su car u kolijevci, wegova majka, vojvoda od

Brunswicka, caricin otac, mar{al Munich i mnogi

drugi prognani u Sibir. Zima je te godine bila tako

neobi~no hladna u ~itavoj Europi da od tad sunce iz-

gleda kao nagri`eno mrazom.

Na povratku ovamo susreo sam se s jo{ ve}im neugo-

dnostima nego kada sam krenuo na put.

Putovao sam po{tanskom ko~ijom, i na{av{i se na us-

koj cesti, zamolio sam ko~ija{a da zatrubi kako se

drugi putnici ne bi sudarili s nama. Puhnuo je iz sve

snage, ali wegov trud je bio uzaludan, rog nije htio

pustiti zvuk, {to je bilo neodgovorno ili boqe re}i

velika nesre}a, jer smo se ubrzo na{li nasuprot ko~i-

ji koja je i{la prema nama iz suprotnog pravca. Nije

se moglo naprijed.

Ja sam iza{ao iz ko~ije i, budu}i da sam prili~no jak,

digao je ~itavu ukqu~uju}i to~kove na glavu; onda sam

sko~io preko `ivice, oko devet stopa visine ({to je,

uzimaju}i u obzir te`inu ko~ije, bilo prili~no te-

{ko) u poqe i ponovo sko~io na cestu iza druge ko~i-

je. Onda sam se vratio po kowe, i postaviv{i jednog

na glavu, a drugog ispod lijeve ruke, na isti na~in ih

doveo do ko~ije, upregnuo i nastavio se voziti do

kr~me na kraju puta. Zaboravih vam re}i da je kow pod

mojom rukom bio veoma `ivahan, i da nije bio stariji

od ~etiri godine; dok sam preskakao `ivicu po drugi

put pokazao je veliko negodovawe zbog toga naglog po-

kreta trzawem i frktawem; me|utim sputao sam wego-

ve stra`we noge staviv{i ih u xep svog kaputa. Nakon

{to smo stigli u kr~mu moj ko~ija{ i ja smo se okri-

jepili; on je objesio svoj rog o klin u blizini kuhiw-

ske vatre, a ja sam sjeo sa strane.

Iznenada smo ~uli tereng! tereng! teng! teng! Os-

vrnuli smo se i saznali za{to ko~ija{ nije mogao

82

Sje}a{ li sa kada i za{to

Pinokiju raste nos? Da li i

tebe tvoje tijelo odaje u is-

tovjetnoj situaciji?

Pinokio

proizvesti zvuk pu{u}i u rog; wegove melodije su se

bile smrznule u rogu i sada su izlazile nakon otapa-

wa jasne, zahvaquju}i ko~ija{evom umije}u; tako da

nas je taj po{teni momak sad uveseqavao s reperto-

arom melodija, bez puhawa u rog: Mar{om Kraqa

Pruske, Preko Brda i Dolina i s jo{ mnogo drugih li-

jepih melodija; naposlijetku se zabavqawe otapawem

melodija primaklo kraju kao {to i ja primi~em kraju

ovu kratku pri~u o do`ivqajima u Rusiji.

Neki putnici su skloni dodati pri~e koje nisu u pot-

punosti istinite; ako bilo ko u ovom dru{tvu sumwa u

moju iskrenost, re}i }u mu samo toliko da `alim we-

gov nedostatak vjere, i lijepo ga molim da napusti

ovaj skup prije nego po~nem s drugim dijelom svojih

pustolovina, koje se temeqe na ~iwenicama u istoj

mjeri kao i one koje sam dosad ispri~ao.

R a z g o v o r o d j e l uPripovjeda~, baron Minhauzen, pri~a dogodov{tine sa svog bo-

ravka u Rusiji. Vjeruje{ li da se zaista desilo to o ~emu on pri-

povijeda? Za{to?

Da li ti zna{ kad neko la`e a kad govori istinu? Ispri~aj svoje

iskustvo.

^ i t a n k a6

K O L A @ E , N E B O J I S E G L A D I

83

Odlomak iz pri~e

L a ` z a o p k l a d u :(...) Kad do|em ku}i, a to mi se

rodio otac, pa mene po{aqu

Bogu po vodicu. Sad ja po~nem

misliti, kako }u se popeti na

nebo, dok mi pade na um ono mo-

je proso, {to se prosulo u mo-

re. Kad tamo do|em, a to ono

palo na vla`no mjesto, pa

uzraslo do neba; te ja uz wega

ajde na nebo. (...) Kad se vratim

natrag, a to mojom nesre}om

udarila ki{a, pa do{lo more i

svu proju poplavilo i odnije-

lo! Sad se ja zabrinem, kako }u

si}i na zemqu! Dok mi padne

na um, da mi je duga~ka kosa:

kad stojim, do zemqe, kad sje-

dnem, do u{iju, pa uzmem no`,

pa sve dlaku po dlaku odrezuj,

pa navezuj. Kad stigne mrak, a

ja onda zave`em na dlaci jedan

uzao, pa ostanem na wemu da

preno}im. Ali {ta }u sad bez

vatre! kresivo sam imao, ali

nema drva! U jedan put padne

mi na um, da imam u `bunu je-

dnu {iva}u iglu, pa je izvadim,

te iscijepam, pa navalim va-

tru i sit se ogrijem, pa le-

gnem pored vatre spavati. Po-

{to zaspim, a mojom nesre}om

sko~i varnica, te pregori dla-

ku, a ja strmoglav na zemqu,

te propadnem do pojasa.

Uporedi odlomak iz na{e naro-

dne pri~e s poglavqem iz roma-

na Avanture Barona Minha-

uzena. [ta zakqu~uje{?

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :hvat – mjera za du`inu 1,89mmiqa – mjera za du`inu 1,85km

Ranko Pavlovi}JARAC U POZORI[TU

– Red je da se i ja malo kulturno uzdi`em – re~e je-

dnom jarac i ode u pozori{te.

Stigao je mnogo prije po~etka predstave, razgledao

sve prostorije u pozori{tu i u{ao u salu. Zavalio se

u udobno sjedi{te ispred same pozornice.

– ^udno, jarac u pozori{tu! – govorili su ostali po-

sjetioci i smijali se.

– Vama je to ~udno, je li? – qutio se jarac. – Vi sada

sigurno o~ekujete da }u ja, kao u onoj basni, ~im ugle-

dam svoj lik u prvom ogledalu, jurnuti na wega kao lud

misle}i da je to drugi jarac. Nema vi{e toga! Pro{lo

je vrijeme glupih jaraca!

Do po~etka predstave ostalo je jo{ podosta vremena,

pa je na{ junak, zavaqen u stolicu, visoko uzdi`u}i

rogove, pre`ivao dok su drugi `vakali `vaka}e gume.

Svi su se i daqe sa{aptavali i smijali.

– Vi imate sasvim pogre{nu predstavu o mome rodu –

pri~ao je daqe jarac. – Mislite da ne znamo ni{ta

drugo nego susretati se na uskom brvnu i padati u du-

84

R a n k o P a v l o v i } je ro|en

1943. u [wegotini Gorwoj kod

Tesli}a. Pi{e poeziju, prozu

i dramske tekstove, a za djecu

igrokaze, radioigre i romane.

Prva pozori{ta bila su na

otvorenom i imala oblik am-

fiteatra (gra|evina sa sjedi-

{tima kru`no i stepenasto

postavqenim oko scene, vidi

sliku desno). Ostaci mnogih su

sa~uvani do danas, a u nekima

se povremeno igraju pozori{-

ne predstave.

Preko dubokog potoka na-

mestili qudi brvno. Srela

se na brvnu dva jarca.

– Skloni se! – viknu jedan.

– Skloni se ti, ja ne}u! – re-

~e drugi.

– E da vidimo ko }e da se sklo-

ni ! – re~e prvi i savi rogove

spreman za bitku. I drugi se

isto tako narogu{i.

Grunu{e rogovima jedan na

drugoga i oba pado{e u vodu.

U kakvoj je vezi ova basna s

mostom na slici?

Dva jarca

boki potok. ^itate glupe basne, dragi moji, pa zato

tako i mislite o nama.

– Mo`da je u pravu – govorili su neki.

Kona~no se digla zavjesa. Na pozornicu su po~eli izla-

ziti glumci. U gledali{tu je bila potpuna ti{ina.

– Kakva divna trava, kakvo so~no `buwe! – iznenada

je, ushi}eno, zameketao jarac.

Sko~io je sa svog sjedi{ta i jurnuo na pozornicu.

Trenutak kasnije sna`no je rogovima i glavom udario

u {arenu pozori{nu kulisu.

R a z g o v o r o d j e l uZbog ~ega je jarac do{ao u pozori{te?

[ta zna~i kulturno se uzdizati?

Otkriva li nam pri~a da se jarac bavio kulturom i umjetno{}u

prije nego je do{ao u pozori{te? Ima li jarac pravo kada prigo-

vara publici da ima pogre{nu predstavu o wegovom rodu?

Kako publika reaguje na wegov prigovor?

Da li je jarac u pravu kad ka`e da su basne glupe? Pona{aju li se

qudi nekada kao jarac iz pri~e? Ako zna{ neki primjer, ispri-

~aj ga.

Za{to autor, kada daje rije~ jarcu, u ve}em dijelu teksta navodi:

ka`e, qutio se, govorio, a na kraju, kada je primijetio travu na

pozori{noj kulisi, zameketao?

^ i t a n k a6

K O L A @ E , N E B O J I S E G L A D I

85

Jedan od najve}ih dramskih pi-

saca, Vilijam [ekspir, i sam

je nastupao u pozori{tu za ko-

je je radio i koje je u~inio sla-

vnim, Globe. Danas je ono reno-

virano, i predstavqa turisti-

~ku atrakciju u Londonu.

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :kulise – pokretni zid na po-

zornici, oslikan tako da pred-

stavqa dio prostora u kojem se

odvija radwa. Naprimjer: zidi-

ne dvorca, proplanak u {umi,

jezero s labudovima, ormar s

kwigama, prozor, balkon... Ku-

lise se lako mogu mijewati, i

to je znak publici da je radwa

u drami promijenila mjesto.

86

SEDMA UMJETNOST

Kratka historija sedme umjetnosti

Prvi film prikazan je u Parizu 22.marta 1895. godine. Bra}a Lumi-ere (Louis i Auguste) prikazali sufilm Izlazak radnika iz fabrike kakobi pokazali mogu}nost projekcijepokretne slike. Devet mjeseciposlije u pari{kom Grand Cafeuprikazan je i njihov drugi igranifilm – Ulazak voza u stanicu. Pu-blika je, nenaviknuta na filmskusliku, po~ela bje`ati kako se vozpribli`avao kameri, boje}i se da}e ih pregaziti. Bra}a Lumiere ni-su otkrila na~in kako da poredslike prenesu i zvuk. Umjestozvuka voza koji se zaustavlja ikoraka ljudi koji ho}e da seukrcaju, publika je mogla ~utisamo zvuk klavira koji je pratiofilmsku projekciju. (Oba filmabra}e Lumiere mo`ete pogledatina: www.youtube.com.)

Zvuk klavira }e jo{ dugi niz go-dina pratiti nijeme filmove. Tek1927. godine je prikazan Pjeva~d`eza (jazz), prvi film koji je do-nio istovremeno prikazivanje izvuka i slike. Zanimljivo je dazvu~nost nije prisutna u cijelomfilmu, ve} samo u muzi~kim ta-~kama. Boja na filmu pojavila seprije zvuka – prvi film u koloru,Cupid Angling, napravio je For-rest Douglas 1918. godine. Ve}i-na ljubitelja sedme umjetnosti

smatra da je prvi film u kolorusnimljen 1939. godine: ^arobnjakiz Oza ili Prohujalo s vihorom. Re-`iser oba filma je Victor Fleming.

Prvi animirani film je Apostol,autora Quirina Cristianija iz1917. godine. No, popularnostfilmova gdje su likovi i okolinanacrtani po~inje s filmom Snje`a-na i sedam patuljaka, prvim animi-ranim filmom Walta Disneya.

Ni~ija zemlja Re`ija i scenarij: Danis Tanovi}Uloge: Branko \uri}, Rene Bitorajac, Filip [ova-govi}, Katrin Cartlidge...

Zlatni trenuci bosanskohercegova~kekinematografijeOd prvog doma}egsnimljenog igranog fil-ma Hanka (1955.) neko-liko ostvarenja doma-}ih autora i autoricaosvojilo je velike film-ske nagrade. Pet najve-}ih:

Grbavica Re`ija i scenarij: Jasmila @bani}Uloge: Mirjana Karanovi},Luna Mijovi}, Leon Lu-~ev...

^ i t a n k a687

Filmski `anrovi

Rije~ `anr potje~e iz francuskogjezika; ozna~ava kategorijuumjetni~kih djela koja imaju ne-ke zajedni~ke osobine. Zajedni-~ke osobine filma nastaju naosnovu teme (sadr`aja) i naosnovu oblika (forme). Kada na va{im ekranima viditeCharlieja Chaplina, Stana Laure-la i Olivera Hardya (Stanlio iOlio), bra}u Marx nesumnjivo jeda gledate komediju. Bez obzirada li koriste geg (neobi~an i smi-je{an pokret tijelom, grimasa nalicu), slu~ajnim pokretima izbje-gavaju protivnikove udarce, ~u-dnim okolnostima dolaze do po-sla koji ne znaju raditi – poku{a-vaju vas nasmijati. Filmovi horor `anra `ele izazvatistrah kod gledatelja. Vampiri, vu-kodlaci, neimenovana ~udovi{ta,dusi iz mitova su pre{li na film.Zbog nagla{enog nasilja, brojnihprikazanih ubistava i scena kojeizazivaju zebnju i strah, horor fil-movi nisu preporu~ljivi za u~eni-ke osnovne {kole. Prvi horor filmsnimljen je 1922. u Njema~koj –Nosferatu.Akcijski filmovi prikazuju sceneborbe, prepuni su scena u koji-ma glumce zamjenjuju kaskaderi(kaskader u zahtjevnim i opa-snim scenama zamjenjuje glum-ca), automobilskih potjera i eks-plozija; takve scene imaju pred-nost u odnosu na samu fabulufilma. Akcioni film zasnovan jena hrabrosti, vje{tinama, sposo-bnostima i snazi glavnog junakakoji uspje{no savlada sve nepri-jatelje. Me|u najpoznatije akcij-ske filmove spada ciklus filmovao James Bondu.Vestern filmovi prikazuju doga-|aje vezane za Divlji Zapad. Uhistoriji, Divlji Zapad je prostorna kojem ne postoji vlast i zakoni gdje se obi~ni ljudi, doseljenici

koji se `ele baviti sto~arstvom ipoljoprivredom sukobljavaju splja~ka{ima i ubicama. Vesternfilmovi govore i o grupama do-seljenika koji su se, u potrazi zarudnicima zlata, sukobljavali sIndijancima i drugim traga~ima.Vestern filmovi nezamislivi subez kauboja, Indijanaca, dvobo-ja, revolvera, konja, naselja upustinji sa samo jednom ulicom,farmi, {e{ira... Najpoznatiji ves-tern filmovi su: Ta~no u podne (re-`iser: Fred Zinnemann), Obra~unkod O.K. Korala (John Sturges),Dobar, lo{ i zao (Segio Leone). Nau~nofantasti~ni filmovi (Sci-ence Fiction – SF filmovi) odvo-de nas u svemir, u pro{lo ili bu-du}e vrijeme; zahvaljuju}i njimamo`emo pratiti glavne likove ka-ko hodaju po nepoznatim pre-djelima, kako voze svemirskebrodove, kako s lako}om putujukroz vrijeme, susre}u se s vanze-maljcima i robotima. Najpoznati-ji SF filmovi: Ratovi zvijezda (na-pravljeno 6 filmova u tom serija-lu) (re`ija: George Lucas); 2001:Odiseja u svemiru (Stanley Ku-brick); Terminator (James Came-ron).Triler i avanturisti~ki filmoviimaju osobine sli~ne akcijskimfilmovima: za razliku od akcij-skog filma, u trilerima se do sa-mog kraja ne zna ko je dobar, ako zao, dok u avanturisti~kim fil-movima glavni junak mora pre}iogroman put prepun opasnostikako bi do{ao do cilja. Dokumentarni film (dokumen-tarac) je snimanje `ivota onakvogkakav on jeste. U dokumentar-nom filmu gluma nije prisutna.Autor dokumentarnog filma ka-merom bilje`i ono {to vidi, uka-zuje na probleme {irom svijeta,pokazuje neke destinacije, prika-zuje `ivot biljnog i `ivotinjskogsvijeta...

Sje}a{ li se Dolly Bell?Re`ija: Emir KusturicaScenarij: Emir Kusturica,Abdulah SidranUloge: Slavko [timac, Slo-bodan Aligrudi}, LjiljanaBlagojevi}, Mira Banjac...

Otac na slu`benom putu Re`ija: Emir KusturicaScenarij: Abdulah SidranUloge: Moreno Debartoli,Miki Manojlovi}, MirjanaKaranovi}, Mustafa Nada-revi}...

Dom za vje{anje Re`ija: Emir KusturicaScenarij: Emir Kusturica,Gordan Mihi}Uloge: Davor Dujmovi},Bora Todorovi}, LjubicaAd`ovi}, Husnija Ha{imo-vi}...

88

Poka`ite da ste usvojili znanje o filmskim `anrovima.Ispod slike napi{ite naziv `anra.

KVIZ

^ i t a n k a689

Misli{ li da je za sre}u u `ivotu dovoqno imati

mnogo novca? ^emu on slu`i? Mo`e li se sve na svije-

tu kupiti? Je li sve na prodaju? Ima li sve cijenu?

[ta ti sve `eli{? Popi{i sve svoje `eqe, ili barem

najve}i dio wih, i razmisli o tome koliko wih se

mo`e ispuniti; koliko te `eqe zavise od tebe, od tvo-

jih sposobnosti, od tvoje upornosti, tvog talenta, tvoje

marqivosti, tvog znawa, tvoje vje{tine, a koliko od

voqe drugih. Da li je mudro prepustiti potpuno vlas-

tite `eqe u tu|e ruke, pa makar to bile i ruke onih

koji nas vole najvi{e na svijetu?

Mo`e{ li spisak Tvojih `eqa pro~itati naglas? Ci-

jeli? Ba{ svaku `equ?

Naravno, nije svaka `eqa za sva~ije u{i, ali od onih

koje se mogu glasno re}i izaberite u razredu deset naj-

qep{ih, i upi{ite ih u Razredni almanah.

Pro~itajte i poslu{ajte baladu Pri~a o Vasi Lada-

~kom. Podsje}a li vas na narodne lirske pjesme?

U SRE]U SE UZDA QUD

90

Na slici je nov~anica od –

PETSTO MILIJARDI!!!

Razmisli o tome {to vidi{

– listi} papira i mnogo nu-

la. Lik na nov~anici je dje-

~iji pjesnik Jovan Jovanovi}

Zmaj. Sje}a{ li se neke od

wegovih pjesama?

Zna{ li ko su likovi na bo-

sanskohercegova~kim nov~a-

nicama? Koliko je me|u wima

`ena? Kako to obja{wava{?

O vrijednosti

\ o r | e B a l a { e v i } , kanta-

utor (pjeva~ koji sam pi{e mu-

ziku i tekstove za svoje pje-

sme), ro|en je 1953. godine u

Novom Sadu. O svom djetiw-

stvu ka`e: Imao sam sjajno,

uzbudqivo detiwstvo. @iveo

sam u porodici koja je tada bi-

la suvi{e tolerantna, nikad

u `ivotu nisam dobio batine,

mada sam ih sigurno vi{e puta

zaslu`io, pogotovo u gimnazi-

ji. Odrastao sam uz mnogo qu-

bavi, u staroj ku}i mog prade-

de, u Ulici Jovana Cviji}a, ko-

ja se i danas tako zove, i u ko-

joj rastu moja deca. Imao sam

dvori{te, puno zelenog vo}a

leti i koko{i i pataka koje

su tr~karale okolo.

\or|e Bala{evi}PRI^A O VASI LADA^KOM

Znate l’ pri~u o Vasi Lada~kom? I ja sam je tek

onomad ~uo.

Jednom devet dana nije izlazio iz birtije, ka`u da je

bio ~udna sorta...

Otac mu je bio sitni paor, ’ranio je sedam gladnih usti’.

Mati mu je bila plava, tiha, ne`na, jekti~ava,

umrla je s trideset i ne{to...

Imali su par jutara zemqe, malu ku}u na kraju sokaka.

Na astalu navek hleba, taman tol’ko kol’ko treba,

al’ je Vasa hteo mnogo vi{e...

@eleo je kowe vrane, po livadi razigrane,

sat sa zlatnim lancem i sala{e...

@eleo je wive plodne, vinograde blagorodne,

u karuce pregnute ~ila{e, ali nije mog’o da ih ima.

Voleo je lepu al’ sirotu, uz’o bi je, samo da je znao:

vole{ jednom u `ivotu, sad bogatu il’ sirotu,

to ne bira pamet nego srce...

Sve se nad’o da }e qubav pro}i. Zanavek je oti{’o iz

sela.

Nikad nije pis’o nikom, ven~’o se sa mirazxikom,

jedinicom }erkom nekog gazde...

Dobio je kowe vrane, po livadi razigrane,

sat sa zlatnim lancem i sala{e...

Dobio je wive plodne, vinograde blagorodne,

u karuce pregnute ~ila{e, sve je im’o ni{ta im’o nije.

Propio se, nije pro{lo mnogo, du{u svoju |avolu je

prod’o.

Znali su ga svi birta{i, tra`io je spas u ~a{i,

ali nije mog’o da ga na|e...

Mlad je, ka`u, bio i kad je umro, sred birtije, od

sr~ane kapi.

Klonula mu samo glava, k’o da drema, k’o da spava

i jo{ pamte {ta je zadwe rek’o...

^ i t a n k a691

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :onomad – prije, ranije

birtija – kafana

sorta – vrsta

paor – seqak

jekti~ava – bolesna, tuberku-

lozna (tuberkuloza, bolest

plu}a, neizqe~iva do prona-

laska i primjene penicilina,

40-ih godina pro{log vijeka.)

jutro – jedinica za povr{inu

sokak – kratka i uska ulica

astal – sto

vran – crn

sala{ – imawe u ravnici

karuce – ko~ija

~ila{ – kow

mirazxika – bogata nevjesta

Xaba bilo kowa vranih, po livadi razigranih,

xaba bilo sata i sala{a...

Xaba bilo wiva plodnih, vinograda blagorodnih,

xaba bilo karuca, ~ila{a...

Kada nisam s onom koju volem,

kada nisam s onom koju volem.

Kad ja nisam s onom koju volem,

E, kad nisam s onom koju volem.

Znate l’ pri~u o Vasi Lada~kom? I ja sam je tek

onomad ~uo.

^ak i oni sli~ni wemu, kada razmisle o svemu,

ka`u da je bio ~udna sorta..

R a z g o v o r o d j e l uDa li je ovo pri~a ili pjesma? Objasni svoj stav.

O ~emu ona govori? O kome?

Koliko puta se javqa refren?

Da li je refren svaki put isti? [ta je razli~ito?

Da li je Vasa ispunio svoju `equ?

Za{to je ipak umro mlad?

Pjesma po~iwe i zavr{ava sli~no; {ta je pjesnik postigao tim

postupkom?

Nije li nas tako vratio na po~etak; pri~a nije zavr{ena, nego se

ponavqa, opet, i opet, i opet...

^ak i oni sli~ni wemu, kad razmisle o svemu...

Na koga pjesnik misli?

Napravi listu od pet pojmova koje za Tebe zna~e sre}u.

Kada se neko na|e u te{koj `ivotnoj situaciji, {ta

mo`e tada predstavqati sre}u? Mo`e{ li navesti ne-

ki primjer?

Kada neko prona|e djetelinu s ~etiri lista, {ta to

zna~i? Kako to qudi tuma~e? A kada ti pre|e crna

ma~ka preko puta? Kad ujutru vidi{ dimwa~ara? Na-

vedite jo{ neki primjer vjerovawa u ne{to {to treba

da donese sre}u ili nesre}u ~ovjeku.

Kako qudi obi~no reagiraju na ove znakove? Vjeruju

li u potpunosti u wih ili ne? Da li ti vjeruje{ u ne-

ki znak sre}e? A tvoj drug? Tvoja mama? Da li ti se

ikad desilo da na petak 13. do`ivi{ ne{to stra{no?

Mogu li se dokazati veze izme|u ovih znakova i sre}e

ili nesre}e? Da li je ~ovjek koji svoje odluke donosi

pod utjecajem ovakvih znakova mudar?

92

(The Pursuit of Happyness)

Re`ija: Gabriele MuccinoPotra`i u videoteci ovaj

lijepi film, snimqen na

osnovu istinite `ivotne

pri~e. Kad ga pogleda{, pre-

pri~aj ga nekome ko ga nije

vidio, i objasni za{to je ri-

je~ sre}a istaknuta u wego-

vom naslovu.

Tra`ewe sre}e

R e f r e nPonavqawe istog stiha na kra-

jevima strofa, ili ponavqawe

cijelih strofa u pjesmi.

S k e n d e r K u l e n o v i } je ro-

|en 1910. u Bosanskom Petrov-

cu. Pisao je pjesme i poeme, ko-

medije, eseje, kritike, putopi-

se, crtice, pri~e te romane.

Ve} u tre}em razredu gimnazi-

je objavio je svoju prvu zbirku

pjesama Ocvale primule. Napi-

sao je roman Ponornica. Radio

je i kao direktor Narodnog po-

zori{ta u Sarajevu.

U l o v n a o n o m a t o p e j e !Podvuci sve onomatopeje u oz-

na~enom dijelu teksta. Objasni

kako su nastale. Prisjeti se:

onomatopeja je stilska figura

kojom se u govoru opona{aju

zvukovi, rije~i koje su izvede-

ne iz zvukova. Naprimjer, zvuk

koji proizvodi cvr~ak mo`e se

opisati kao cvr, cvr, iz toga je

izveden glagol cvr~ati, i ime-

nica cvr~ak. Onomatopeje su i:

mukawe, {i{tawe, siktawe,

{u{tawe...

Skender Kulenovi}GROMOVO \ULE

Bio sam sasvim sasvim mali, ali ovog se dobro sje}am.

Vaqda {to je toliko sijevalo i grmilo. Moja rodna

kasabica poznata je kao igrali{te gromova. Zgnijez-

dila se na golom nevisokom podno`ju planina, koje si-

lazi u neveliko poqe.

Kad do|e qetna oluja, gromovi kao krakati svijetli

divovi ska~u po tim planin~inama, sabqe wihovih mu-

wa i tutaw wihovih tabana utjeraju sve `ivo u kasabi

u ku}e, {tale i }umeze, i pozatvaraju u woj sva vrata i

prozore. Nikad se toliko puta svijet ne prekrsti i to-

liko svetih rije~i iz Kur’ana ne izgovori. Qudi {aqu

Bogu nijema obe}awa da nikad vi{e ne}e grije{iti.

Jednom tako zaorqa takva oluja, u ku}i smo toga popo-

dneva ostali samo mati i ja. Mati u ludoj jurwavi po-

zatvara sve prozore, stisnu me u krilo, i, zakloweni

malo iza prozora, gledamo u ba{tu. Smrklo se, ali si-

jevne pa vo}ke postanu kao da su od zlata i dragog ka-

mewa, i meni onda `ao {to takve i ne ostanu. Odmah

zatim tresak, koji kao da me svega raznese, pa za wim

gromorno vaqawe grmqavine, koje ulazi u prozorska

stakla i zidove. Priqubim se uz mater, a lijepo mi.

Onda line u vo}wak, kao da neko odozgo zalijeva kan-

tama. Grane se povijaju do zemqe, `ao mi ih, drage na-

{e vo}ke, jadnice – nemaju se nikud skloniti.

– Majko, {to }e tolika ki{a? – pitam. Mati, stisla

me, `miri, u`urbano {ap}e nekakve, potpuno mi nera-

zumqive, rije~i. (Poslije sam saznao: rije~i iz Kur’a-

na.)

– Ho}e li, majko, jo{ jednom onako? – pitam, jedva ~e-

kaju}i da tresne.

Mati me blago udari po potiqku, a grom, kao da me

~uo, prasnu, udari u sred ba{te.

Vidjeh usijan plavi~ast kolut, kao da na zemqu pade

sjajna tepsija pa je nestade.

Mati me trkom iznese u divanhanu.

– Sine, ne zovi ih vi{e! – da{}e, qubi me gdje stigne.

– Izgorje}emo.

Poslije, kad je oluja oti{la, iznijela me u vo}wak.

Vrti se oko ovog mjesta gdje je udario grom, spu{ta me

^ i t a n k a6

U S R E ] U S E U Z D A Q U D

93

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :|ule – topovsko i pu{~ano ta-

ne, metak

kasabica – mali grad

}umez – koko{iwac

linuti – pqusnuti

divanhana – soba za razgovor

(divan)

kur{um – metak

U Z V R K !Svako slovo ozna~ava dio kom-

pozicije: U – uvod; Z – zaplet;

V – vrhunac; R – rasplet; K –

kraj.

Zaokru`i slovo ispred svake

re~enice, i tako odredi dije-

love kompozicije.

Nakon oluje, majka tra`i gro-

movo |ule u travi. (U Z V R K)

Pripovjeda~ se prisje}a dje-

tiwstva. (U Z V R K)

Po~iwe oluja, a dje~ak posma-

tra qude kako do~ekuju ki{u.

Razgovara s majkom. (U Z V R K)

Pripovjeda~ vjeruje u istini-

tost pri~e o gromovom |uletu

koje donosi sre}u. (U Z V R K)

Majka u strahu tra`i za{titu

od groma. (U Z V R K)

F k a o f i g u r eMetafore podvuci plavom bo-

jom, pore|ewa crvenom, perso-

nifikacije `utom:

– igrali{te gromova

– gromovi kao krakati svije-

tli divovi

– podno`je silazi

– sabqe muwa

– gromovi ska~u

– vo}ke se nemaju kud skloniti

– sjajna tepsija

– gromovi udaraju, igraju |a-

volsko kolo

– tabani gromova

– |ule sitno kao golubije jaje

– vatrena ki{a

– vo}ke kao da su od zlata i

dragog kamewa

– onda line u vo}wak, kao da

neko odozgo zalijeva kantama

– kasabica se zgnijezdila

– do|e oluja

iz naramka i ra{~e{qava travu, tra`i ne{to, a ni-

~eg nema.

Tek mnogo poslije, saznao sam {ta je tra`ila. \ule

gromovo. Nije, ka`u, veliko, sitno je kao golubije jaje.

Ko ga na|e pa zakopa negdje pred ku}na vrata, dokle ga

tako dr`i, ku}a }e mu biti sigurna od vatre, od pu{ke

i no`a, od kra|e i vraxbine.

Mora da sam tako jo{ u najranijem djetiwstvu sklopio

prijateqstvo s gromovima. Poslije mnogo godina, je-

dne mrkle no}i na planini Vla{i}u, udarali su svud

oko mene, kao vatrena ki{a-{ropac, a jednoga dana na-

{ao sam se na Vranici planini u samim oblacima, gdje

su oko mene igrali |avolsko kolo. Nijedan me nije

htio. Bilo je tako nekoliko puta i u ratu, me|u kur-

{umima i granatama.

Da mi dva brata nisu poginula, prosto bih povjerovao

da je mati na{la, i tajno negdje zakopala, gromovo |ule.

Vjerujem i ne vjerujem, ali i danas tra`im gdje ga je

zakopala.

R a z g o v o r o d j e l uU kojem licu je napisana ova pripovijetka? Ko govori?

Dje~ak ve} u prvoj re~enici napomiwe da je bio mali kada se do-

ga|aj opisan u pri~i dogodio, ali da se svega dobro sje}a. Za{to?

[ta je to upe~atqivo u tom doga|aju?

[ta predstavqa gromovo |ule u pripovijeci? Pojasni taj motiv

i pojasni wegovo zna~ewe.

Da li gromovi bacaju |ule? Kako nastaje grom?

Majka ka`e kako je gromovo |ule sitno kao golubije jaje. Da li to

zna~i da ga je neko vidio? Kako je mogla nastati ta pri~a? Zami-

sli i ispri~aj.

Dje~akova majka ka`e: Sine, ne zovi ih vi{e! Izgorje}emo! Da li

ona na neki na~in o`ivqava gromove, daju}i im qudske osobine?

Kako se zove ta stilska figura?

Kako je majka reagirala na oluju?

Kako je dje~ak reagirao? Da li se bojao oluje?

[ta ti ~ini{ kada je oluja, kada sijeva i ~uje{ gromove?

Za{to pisac na kraju ka`e da i vjeruje i ne vjeruje u postojawe

gromovog |uleta?

[ta on ustvari i danas tra`i?

94

TRINAJSTI]

Neki ~ovjek i `ena imali su trin’estoro djece. Jedno-

ga dana razbole se ~ovjek i `ena i umru. Djeca su osta-

la sama, i bez oca, i bez majke. Wih trin’estoro je-

dnom odlu~e da po|u u svijet. Prije nego {to su po-

{li, oti{li su ocu i majci na grob, a sa groba su se

otisnuli u svijet.

I{li su, i{li, pa su do{li do jedne ku}e. Na pragu te

ku}e sjedila je neka `ena. Djeca su bila gladna i do|u

do `ene da je zamole za malo hqeba. Kad su joj zaiska-

li, ona im je rekla da nema toliko hqeba da da svima,

ali }e dati najmla|emu. Najmla|i joj je rekao:

– Kad ne da{ svima, ne daj ni meni!

Gladni, po{li su daqe. Opet su dugo i{li i i{li i

sreli su jednog ~ovjeka koji je nosio fu~iju s vodom.

Bili su jadni, i `edni i gladni. Zaiskali su ~ovjeku

malo vode. On im je rekao da nema vode za sve, ali }e

dati najmla|emu. Najmla|i je odgovorio:

– Kad nema{ za sve, ne daj ni meni!

Onda su opet nastavili put. Jedva su i{li koliko su

bili gladni. Do{li su izgladweli do jednog Cara. Za-

iskali su od Cara da jedu. Carica, koja je bila sa Ca-

rom, re~e:

– Gubite se odavde!

Oni po|u. A {ta su drugo znali da rade kad ih carica

tjera.

Caru se oni ne{to smile, pa ih upita:

– Jeste l’ vi sirote?

Oni svi odgovore u jedan glas:

– [ta nas pita{? Zna{ da jesmo! Vidi{ da jesmo!

Onda ih Car pozv’o:

– Hajte amo!

Car ih sve dobro nahrani i ka`e da po|u kud su po-

{li. Oni nisu znali {ta bi i kud bi, pa zamole Cara

da ih zadr`i kod sebe jedno mjesec dana. Car im re~e

da mogu ostati ako ispune jednu wegovu `equ.

– [ta treba da uradimo? – upita{e svi. – U~ini}emo

sve samo da ostanemo, jer mi nemamo kud da idemo.

Car im re~e:

– U blizini moga dvora, gore na brdu, ima jedna ku}a.

U toj ku}i stanuje medvjed. Taj medvjed sve meni uni-

^ i t a n k a6

U S R E ] U S E U Z D A Q U D

95

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :fu~ija – pove}a drvena posuda

sli~na burencetu

sirote – djeca bez roditeqa,

siro~ad

serxada – ukra{eni prostira~,

}ilim~i}

dukat – novac od zlata, zlatnik

B a j k a (od glagola bajati: vra-

~ati, gatati) prozno je djelo

sastavqeno od niza motiva, re-

alisti~nih i fantasti~nih,

koji se ~esto ponavqaju u ra-

zli~itim bajkama.

A k a o a p o s t r o fApostrof je pravopisni znak

koji ozna~ava da je neko slovo

(ili slog) u rije~i namjerno

izostavqeno. Npr. zaisk’o,

rek’o, mog’o...

Da li ih je pravilno pisati

ovako? A izgovarati?

A k a o a r h a i z a mArhaizmi su zastarjele rije~i,

rijetke u svakodnevnom govoru.

Prona|i ih u Trinajsti}u i

podvuci.

1 3Trinajsti} je vlastita imeni-

ca. Zna{ li od koje je rije~i

nastala?

Napi{i redni broj nastao od

osnovnog broja trinaest.

Koji je oblik pravilan: tri-

naestero, trinestero, tri-

nestoro, trinaestoro?

Je li to arapski, rimski ili

zbirni broj?

{ti do ~ega do|e, a i narod ubija. U wega ima serxada

od zlata i na serxadi zvono. Ako mi donesete serxadu,

mo`ete kod mene da ostanete mjesec dana.

Djeca se zabrinula. [ta da rade? Kako da do|u do ser-

xade? Mislili su, mislili, pa i smislili. Odlu~e da

ne idu svi, ve} najmla|i, trin’esti po redu. Ba{ zato

{to je bio trin’esti, zvali su ga Trinajsti}.

Trinajsti} pristane, samo zatra`e od Cara pamuka i

konca. Car mu dade i Trinajsti} po|e.

Sretno je do{’o do medvjedove ku}e, a jo{ je sretniji

bio kad je u{’o u ku}u. Medvjed je spav’o kao zaklan.

Trinajsti} ti, dragi moj, br`e-boqe metne pamuka u

zvono da ne zvoni, sve`e ga i povu~e serxadu.

Bra}i se u~ini da se Trinajsti} dugo ne vra}a i po~nu

da pla~u. Bojali se da on ne}e do}i, da ga je medvjed po-

jeo. Ali ti na{ Trinajsti} sjede na serxadu i poleti

niz brdo. Stvori se pravo pred Carom. Car im dozvo-

li da ostanu mjesec dana. Dan po dan i pro|e za~as mje-

sec dana. Djeca su morala da idu.

Oni opet zamole Cara da ostanu jo{ mjesec dana. Car

im re~e:

– U medvjeda ima neka ptica koja mi pojede sve vo}e.

Ako mi donesete tu pticu, mo`ete ostati.

[ta }e, kud pa opet odlu~e da ide Trinajsti}. Trinaj-

sti} nama’ pristane, samo zamoli jednu `utu kru{ku.

I ovaj put je Trinajsti} dobro do{’o do medvjedove

ku}e. Kad je bio na kapiji, ugleda pticu gdje stoji na

zidu i pravo gleda u wega. Trinajsti} izvadi kru{ku i

pru`i joj:

– Evo sam ti donio ovu kru{ku. Po|i sa mnom do Ca-

ra, on ima puno ovakvih `utih kru{aka. Do|i i ima-

}e{ kru{aka kakvih ti srce za`eli.

Prevari se ptica i po|e sa wim. Trinajsti} je dade

Caru i oni ostanu jo{ mjesec dana. Kad je do{lo vri-

jeme da idu, oni opet zamole Cara da ostanu mjesec da-

na. Car im sada re~e:

– Ako mi dovedete medvjeda, ostanite kod mene koliko

vam voqa. Mo`ete ostati cijelog svog `ivota. Sagra-

di}u vam i ku}u. U toj ku}i napravi}u vam trin’est so-

ba da ima svaki od vas svoju sobu.

Oni odmah pristanu da dovedu medvjeda. Dadnu se na

posao. Naprave sanduk i saone i opet po{aqu najmla-

96

|eg da dovede medvjeda. Trinajsti} je po{’o i kad je

do{’o do ku}e, stane iz svega glasa, koliko ga je grlo

nosilo, da vi~e: “Umro Trinajsti}! Umro Trinajsti}!”

Medvjed mu iz ku}e vikne:

– Neka je, neka! On mi je ukr’o serxadu, zvono i pticu.

Do|i amo da ti dam dukata {to si do{’o da mi javi{

da je to ~udo mrtvo.

Trinajsti} uzme dukate i rekne mu:

– Hajde k meni i legni u sanduk da te malo provozam,

pa da vidi{ kako }e ti biti lijepo.

Medvjed, koji nikad nije vidio saone, a ni sanduk, po-

vjerovao je u ono {to Trinajsti} govori, do|e do wega

i legne, a Trinajsti} ga odozgo poklopi pa bje`’ s

wim Caru.

Car uzme medvjeda i metne ga na vatru da izgori da vi-

{e ne tamani qude i ne ni{ti sve ono do ~ega do|e.

Kad je medvjed izgorio, Car napravi lijepu ku}u od

trin’est soba. Bra}a se u woj nastane. Car im dade i

oru`ja i oni su tako `ivjeli sve do svoje smrti, a ako

nisu umrli, mo`da su jo{ u gradu.

R a z g o v o r o d j e l uKojoj kwi`evnoj vrsti pripada pro~itano djelo?

Prepoznaj u wemu stvarne i nestvarne motive. Kojih se sje}a{ iz

ranije pro~itanih sli~nih djela?

Mo`emo li odrediti mjesto i vrijeme radwe?

Carevi su vladali stotinama godina, a i danas ih ima. Da li se

radwa u cijelom tekstu odvija u gradu? Znamo li o kojem je gradu

rije~?

Mo`emo li preciznije odrediti mjesto i vrijeme radwe?

Ko jedini od likova ima ime i kako ga je dobio?

Ponovo pro~itaj prve tri re~enice teksta. U kakvoj su se situ-

aciji na{la djeca? Da li su se pomirili sa sudbinom? [ta ~ine?

Donose li prvi kontakti sa svijetom ohrabrewe?

Koga sre}u na po~etku svoga puta?

Koliko puta u pri~i nailaze na qude? Na koga nailaze posqed-

wi put?

[ta djeca mole cara? Koliko puta? Kakav je odgovor na molbe?

Ko zadatke uspje{no rje{ava? Kakvi su zadaci koje dobija? Da li

su iste te`ine?

Saznali smo po ~emu je Trinajsti} dobio ime. Svi|a li vam se we-

govo ime? Za{to? Kakvo je vjerovawe u vezi s brojem trinaest?

Da li se zlokobnost broja potvr|uje u ovoj pri~i? Kada umiru

roditeqi?

Osim {to je obiqe`en brojem, kakav je Trinajsti} u odnosu na svo-

ju bra}u? Obratite pa`wu na sufiks (nastavak) u wegovom imenu.

^ i t a n k a6

U S R E ] U S E U Z D A Q U D

97

M o t i v je najmawi dio kwi-

`evnog djela koji zadr`ava sa-

mostalno zna~ewe u okviru te-

me. Motivi u bajci nisu origi-

nalni, nego su poznati od rani-

je, posu|eni iz neke starije baj-

ke ili pri~e. Bajka se sla`e od

stalnih motiva, kao kompozici-

ja voza od vagona.

Motivi u ovoj bajci: siroma{-

na porodica, smrt roditeqa,

odlazak od ku}e radi postiza-

wa ciqa, bezosje}ajnost qudi,

`ivotiwe koje ugwetavaju na-

rod, najmla|i, a najhrabriji i

najspretniji ~lan porodice.

Junak bajke mora izvr{iti ne-

ke zadatke, ili savladati neke

prepreke, ali se na kraju sve

zavr{ava sretno. Junak obi~no

ima i neke predmete s ~arob-

nim mo}ima.

F a n t a s t i ~ n i e l e m e n t isu, bilo da su u ve}em ili ma-

wem broju, neizostavan dio baj-

ke. U ovoj bajci fantasti~ni

motiv je:

...........................................................

L i k o v i u bajkama nose op}a

imena. Tu su car i carica, care-

vi}, djevojka, mladi}, ~obani...

Od natprirodnih bi}a u bajka-

ma su ~esti: zmajevi, vile, vje-

{tice, ~arobwaci...

U ovoj bajci samo jedan lik

ima ime. Kako ga je dobio?

T r o j s t v o , karakteristi~no

za bajke, prisutno je i u Tri-

najsti}u. Djeca tri puta na

svom putu nailaze na qude, triputa mole cara... [ta se jo{

desi tri puta?

Koje osobine pokazuje taj najmawi u susretu sa `enom i mu{kar-

cem? Kako reaguje kad samo wega nude hranom i vodom?

Kako biste vi postupili u sli~noj situaciji? Za{to?

Koje osobine iskazuje Trinajsti} prilikom rje{avawa zadataka?

Ko pobje|uje u bajci? Ko sebi i bra}i donosi sre}u?

Da li od najmaweg o~ekujemo da pobijedi mnogo ja~e protivnike?

Koju biste ideju, u vezi s tim, mogli odrediti?

[ta nam se, dakle, kroz pri~u poru~uje u vezi s vjerovawem u ne-

sretnost broja trinaest?

Kakva su bra}a prema Trinajsti}u? Da li negdje i oni pokazuju

osje}aje?

Kako je prikazana carska porodica?

Da li je carevo pomagawe rezultat samilosti? Kako odgovara na

molbe djece?

Koga predstavqaju car i carica, a koga bra}a?

Ko spa{ava carstvo?

Odredite temu djela!

Borba siroma{nog, ali hrabrog, snala`qivog i po`rtvovanog

djeteta u borbi sa `ivotnim neda}ama.

Kako se bajka zavr{ava? [ta je pobijedilo i u ovoj bajci?

Dobro je pobijedilo zlo.

Kao rezultat ~ega je ta pobjeda do{la?

Koju su nagradu bra}a dobila od cara?

[ta je u toj nagradi, po va{em mi{qewu, vi{ak? Da li je ba{

sve {to su dobili neophodno za sre}u?

Da li je qudski `ivot sli~an `ivotnom putu junaka iz ove bajke?

Donosi li nam `ivot samo lijepe trenutke? Na koji na~in se bo-

riti protiv neda}a na koje }emo u `ivotu nai}i?

Ivica Vawa Rori}PJESMA

Dje~ak i wegov otac su `ivjeli na obali Velikog

Plavog Jezera. Imali su ku}icu pokrivenu {a{om i

~amac. Lovili su ribu i tako se prehrawivali.

Jednog jutra, kad je otac otplovio, po~eli su se gomila-

ti crni oblaci. Dunuo je jak vjetar, kro{we drve}a su

se povile, i po~ela je da pqu{ti hladna ki{a. Dje~ak

je potr~ao na jezero. [ta li je s ocem? Grmjelo je i si-

jevale su muwe. Dje~ak je plakao i dozivao oca. Talasi

su nemilosrdno nasrtali na obalu kao da }e da je smrve.

[ta li je s ocem? Dje~ak je plakao i dozivao. A onda

je prestao da pla~e i po~eo je da pjeva.

Pjevao je:

“O~e moj, ti si sada daleko na jezeru, a ja te ~ekam na

obali i pla~em. O~e moj, tebe }e talasi rastrgati, je-

98

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :{a{(a) – visoka mo~varna trava

I v i c a V a w a R o r i } ro|en

je 1951. u Fo~i. U~iteqsku

{kolu zavr{io je u Derventi, a

Filolo{ki fakultet u Beo-

gradu. Ure|ivao je ~asopis Ve-

sela sveska. Za djecu je napisao

kwige Dje~ak grli svijet, Do-

`ivqaji [i{a Mi{a i Duga u

travi.

N k a o n o v e l aNovela je pri~a koja govori o

nekom neobi~nom, interesant-

nom, ~udnom doga|aju iz `ivo-

ta. Wen naziv potje~e od tali-

janske rije~i novella {to zna~i

novost. Ona je, dakle, pri~a o

doga|aju za koji se ranije nije

~ulo – nova pri~a.

U noveli Pjesma prona|i po je-

dan primjer imenice u:

NOMINATIVU

...........................................................GENITIVU

........................................................... DATIVU

........................................................... AKUZATIVU

........................................................... VOKATIVU

........................................................... INSTRUMENTALU

........................................................... LOKATIVU

...........................................................

zero }e te progutati, voda }e potopiti tvoj ~amac.

Molim vas, duboke vode jezerske, ne u~inite nikakvo

zlo mom tati.”

Oluja je i daqe bjesnila. Modar od studeni, dje~ak je i

daqe pjevao:

“O~e moj, ti }e{ spavati duboko pod vodom i ne}e{

~uti moje dozivawe, a ja }u ploviti nad tobom i ne}u

te vidjeti iz svoga ~amca. Molim vam se, ki{o i vje-

tre, molim vam se, plave vode jezerske, ne u~inite ni-

kakvo zlo mom tati.”

Ki{a je ~ula dje~akovu pjesmu, sa`alila se i prestala

da pada. Ali je i daqe grmjelo i talasi su bijesno na-

srtali na obalu.

Gologlav i ozebao, dje~ak je i daqe pjevao:

“O~e moj, ne daj se vodi i vjetru. Ja te ~ekam na obali

i pla~em. Molim vam se, plave vode jezerske, ne u~ini-

te nikakvo zlo mom tati.”

I gle, vjetar je prestao da povija drve}e, voda se sti-

{ala, oblaci su se razi{li i granulo je sunce. U da-

qini se bjelasalo usamqeno jedro.

On je! Dje~ak je zaplakao od radosti.

^amac je pristao i otac je isko~io na obalu.

– Sine moj!

– Tata!

R a z g o v o r o d j e l uGdje su i kako `ivjeli otac i sin?

Kako reagira dje~ak kad shvati da oca nema?

Za{to prestaje plakati i ~ime zamjewuje suze?

Je li pjesma koju dje~ak pjeva napisana u stihovima? Je li rit-

mi~na kao ostale pjesme? Kome se obra}a pjesmom?

Kakva se promjena dogodi u prirodi zbog dje~akove pjesme?

Za{to je prirodu, vi{e od dje~akovih suza, dirnula pjesma?

Dobra pjesma:

– mora biti napisana u stihovima, ritmi~na i slikovita;

– mora prenositi iskreno osje}awe onoga ko ju je ispjevao.

Objasni svoj odgovor i pove`i ga s Rori}evom novelom Pjesma.

Poznaje{ li jo{ neku pri~u o jezeru? Jezero je ~est motiv u baj-

kama. Povezuje se s ~udesima i za wega se vezuju fantasti~ni do-

ga|aji u bajci. U jednoj od pripovjedaka iz zbirke pri~a Patu-

qak vam pri~a, Ahmet Hromaxi} poja{wava ra|awe bajke – sva-

kog jutra na jezeru se pojave cvjetovi u jednoj boji (crveni, plavi,

`uti), oboje vodu, biqke i `ivotiwe, i tako nastane po jedna baj-

ka. Na kraju pri~e, otkriva se tajna vodenih cvjetova – labudovi

koji dolaze na jezero u kqunovima donose sjeme cvije}a. Odakle –

to i daqe ostaje tajna.

^ i t a n k a6

U S R E ] U S E U Z D A Q U D

99

Umjetnik je od pijeska napravio scenu iz poznatog roma-na Guliverova putovanja D`onatana Svifta. Mnogo vreme-na, strpljenja i vje{tine bilo je potrebno da zavr{i svojedjelo. A samo jedan udarac nogom da se ono uni{ti. Ru{i-ti, kvariti, rasturati, derati, ~upati, razvaljivati puno je lak-{e nego graditi, popravljati, sakupljati. Puno je lak{e pso-vati, galamiti, sva|ati se nego razgovarati, slu{ati, sara|i-vati.Re}i da je knjiga dosadna i glupa lak{e je nego pro~itati jei razumjeti.Lak{e je biti dio grupe i zajedno s njom ~initi krivo negobiti sam i braniti ono {to je pravo.Ali ne rade ljudi uvijek i samo ono {to je lak{e.Od ~ega to zavisi?Pro~itaj sa`etak Guliverovog putovanja u Liliput; da si TiGuliver, {ta bi u knjizi bilo druga~ije?

TEROR JE ERROR

100

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :admiral (tur.) – oficir s najvi{im~inom u ratnoj mornaricirizni~ar – onaj ko upravlja dra-gocjenostimakomornik – ima vi{e zna~enja (ri-zni~ar, savjetnik, ~lan skup{tine,~lan organizacije nekih stale`a...)hereza – otpadni{tvo od zvani-~nog vjerskog mi{ljenjasubesjednik – sagovornikvidar – onaj koji lije~i, vida rane

J o n a t h a n S w i f t (ro|en 1667.u Dablinu) bio je oniska rasta, sta-men, lijepo gra|en. Imao je modreo~i, tamnu boju lica, guste tamneobrve, nos blago orlovski savijen, isva mu pojava i crte lica pokazivahustrogost, ponositost i neustra{ivostkaraktera. U mladosti je slovio zavrlo lijepa mu{karca, a u poodma-klim godinama njegov izgled, iakostrog, bio je plemenit i dojmljiv.Swifta su svuda do~ekivali iskazuju-}i mu najdublje po{tovanje. Znao jere}i kako bi valjalo uprili~iti priku-pljanje priloga da bi ga opskrbili {e-{irima, jer se njegovi brzo otrcajukad uzvra}a na tolike pozdrave kojemu upu}uju. Ovako je WalterScott opisao Swifta.Swift je izme|u ostalog rekao iovo:Niko nije tako slijep kao onaj kojine}e da vidi.Kada se na svijetu pojavi genije, po-znat }ete ga po ovom znaku: sve bu-dale }e se udru`iti protiv njega.Knjige su djeca uma.Satira je neka vrsta ogledala u ko-jem se vidi sva~iji odraz osim sop-stvenog.

Jonathan SwiftGULIVEROVA PUTOVANJA – PUTOVANJE U LILIPUTK r a t a k s a d r ` a j :Kao jedinog pre`ivjelog brodolomca, Gulivera na otoku zarobljavajuLiliputanci, ljudi ne ve}i od ljudskog prsta. Izvjesno vrijeme provodiu zato~eni{tvu, a nakon {to, odlukom vlasti, postaje slobodan ~ovjek,u~estvuje u `ivotu ovog malog svijeta. Obilazi njihove gradove,u~estvuje u carskim igrama, te poma`e u borbi protiv Blefu{~ana, lili-putanskih neprijatelja.No, kada odbije da svoju snagu i dalje stavlja na raspolaganje caru injegovim ratnim ciljevima, vlastodr{ci ga optu`uju za izdaju i osu|u-ju na gubitak vida. Guliver bje`i u Blefusko, gradi ~amac i vra}a se udomovinu.

Jonathan SwiftVELEIZDAJA I DRUGA TE[KA ZLO^INSTVA(Odlomak iz VII poglavlja Guliverovih putovanja)

Sve dosad, za svega svog `ivota nisam znao za dvorove,kamo po niskom stale`u svojem nisam ni pripadao. Slu-{ao sam dodu{e i ~itao dosta o }udi mo}nih vladara i mi-nistara; ali nisam nikad slutio da bi od toga bilo takostra{nih posljedica u ovako dalekoj zemlji kojom vladaju,mislio sam, posve druga~ija na~ela nego u Europi.Kad sam se ba{ spremao pohoditi cara blefu{~anskoga,do{la k mojoj ku}i kradom, po no}i, u zatvorenoj nosiljci,znatna dvorska li~nost (kojoj sam bio vrlo uslu`an kad jebila u najve}oj nemilosti njegova carskoga veli~anstva), tene kazuju}i ime zaiskala da bude pu{tena u ku}u. Nosa~ibudu otpravljeni: ja turim nosiljku i gospodina u njoj ud`ep na kaputu, nalo`im jednomu pouzdanom slugi ne-ka ka`e da sam bole`ljiv te sam oti{ao spavati, zatvorimku}na vrata, metnem, kako mi je ve} navada, nosiljku nastol i sjednem pred nju.Po{to smo se kao obi~no pozdravili, a ja opazio da je go-spodinu zabrinuto lice i zapitao ga za uzrok, zai{te on daga strpljivo saslu{am u jednoj stvari koja se silno ti~e mo-je ~asti i mojega `ivota. Govorio je evo ovo, jer ja sam svezapisao ~im je on oti{ao od mene: “Treba da znate”, rekao je, “da su radi vas sazvali ono-mad na najtajniji na~in nekoliko odbora dr`avnoga vije-}a, a tek su dva dana kako se njegovo veli~anstvo sasvimodlu~ilo.

^ i t a n k a6101

Prvo izdanje Guliverovih putova-nja: zvani~an naziv romana bioje Putovanja u nekoliko dalekihsvjetskih zemalja, u ~etiri dijela.

Guliverova putovanja

Vrlo dobro znate da je Skyresh Bolgolam (galhert ilivrhovni admiral) krvni neprijatelj va{, gotovo od samogadolaska va{ega. Pravih mu razloga ne znam; ali mr`njamu je porasla od va{ih velikih uspjeha protiv Blefuscua,jer time je jako pomra~ena njegova admiralska slava.Taj gospodin, u dru`bi s Flimnapom, rizni~arom, kojemuse zna da vam je zbog svoje `ene neprijatelj, s generalomLimtocom, s komornikom Lalconom, i s vrhovnim sucemBalmuffom, sastavio je ~lanke koji vas optu`uju za veleiz-daju i za druga te{ka zlo~instva.”Kako sam bio svjestan o svojim zaslugama i nekrivici, to-liko me uzrujao taj uvod da ga htjedoh prekinuti; ali onme zamoli da {utim i nastavi ovako:“Od zahvalnosti za usluge {to ste mi ih iskazali, obavijestiosam se o cijelom postupku i pribavio sam prijepis tih ~la-naka; vama za uslugu stavljam u tome glavu na kocku.”Tako re~e pa mi pro~ita ovo:

^LANCI ZA OPTU@BUQuinbusa Flestrina, Gorostasa

^lanak I.Premda se zakonom izdanim za vlade njegova carskoga veli~anstvaCalina Deffara Plune uzakonilo da je svaki koji bude mokrio u po-dru~ju kraljevske pala~e, kriv i ka`njiv za veleizdaju, ipak je re~eniQuinbus Flestrin, o~ito kr{e}i re~eni zakon, pod izlikom da gasi vatru{to je nastala u odajama premile carske supruge njegova veli~anstvapakosno, izdajni~ki i |avolski ispra`njivanjem svoje mokra}e ugasiore~enu vatru {to je nastala u re~enim odajama koje se nalaze i jesu upodru~ju re~ene kraljevske pala~e, u opreci sa zakonom, odre|enim zataj slu~aj itd., u opreci s du`no{}u itd.

^lanak II.Kad je re~eni Quinbus Flestrin carsko brodovlje blefu{~ansko dovukaou kraljevsku luku i nakon toga mu njegovo carsko veli~anstvo nalo`i-lo neka zaplijeni sve druge brodove re~ene carevine blefu{~anske i tucarevinu prevrati u pokrajinu kojom }e upravljati potkralj odavde teneka uni{ti i usmrti ne samo sve tu{i~ke prognanike nego i sve ljudeu toj carevini koji ne}e da se odmah odreknu tu{i~ke hereze; on, re~eniFlestrin, kao la`ljiv izdajnik protiv premilostivoga, prejasnog carsko-ga veli~anstva, zamolio je da bude rije{en od to slu`be, pod izlikom dane voli nasilovati savjest ili ni{titi nekrivu narodu slobo{tine i `ivote.

^lanak III.Kad su do{li neki poslanici s blefu{~anskoga dvora da na dvoru njego-va veli~anstva mole mir, on, re~eni Flestrin, kao la`ljiv izdajnik, po-magao je, podupirao, ja~ao i upu}ivao re~ene poslanike, premda jeznao da su slu`benici vladara koji je nedavno bio otvoren neprijateljnjegovu carskomu veli~anstvu i u otvorenom ratu protiv re~enoga ve-li~anstva.

102

Sud je rije~ koja ima vi{e zna-~enja. Mo`e biti zgrada u kojojse sudi, mo`e biti zdjela, a mo-`e biti zaklju~ak o ne~emu, ko-na~no mi{ljenje, stav. Kako sezove ta osobina rije~i? Na ba-kropisu iznad prikazan je je-dan sud. Ko sudi? O ~emu?Zna{ li cijelu pri~u, kako je po-~ela, a kako zavr{ila?

Sud

Pro~itaj opis Jonathana Swiftas prethodne stranice i uporediga s ovom njegovom slikom.Izrazi svoj utisak jednim emo-tikonom.

Opis lika

^lanak IV.Re~eni Quinbus Flestrin, protiv du`nosti vjerna podanika, pripravljase sada za put na dvor i u carevinu blefu{~ansku, za koji je dobio odnjegova carskoga veli~anstva samo usmenu privolu, te pod izlikom teprivole izdajni~ki namjerava krenuti na taj put i tako pomo}i, oja~atii poduprijeti cara blefu{~anskoga, koji je jo{ nedavno bio neprijatelj iu otvorenom ratu s njegovim carskim veli~anstvom, re~enim prije.

“Ima jo{ nekoliko ~lanaka”, re~e moj subesjednik, “ali tosu najva`niji, iz njih sam vam pro~itao izvadak.”I nastavi ovako:“Moram priznati da je u raznim raspravama o toj optu`binjegovo veli~anstvo mnogo puta dokazalo svoju velikublagost; jer je ~esto nagla{avao usluge koje ste mu vi iska-zali, i nastojao ubla`iti va{e krivice. Rizni~ar i admiral pri-onuli neka vam se po no}i potpali ku}a, pa da poginetenajmu~nijom i najsramotnijom smr}u; a general je imaopostaviti dvadeset tisu}a momaka, oboru`anih otrovnimstrelicama, da vam se poodapinju u lice i u ruke. Nekimva{im slugama trebalo je tajom nalo`iti neka vam ko{uljei plahte poliju otrovnim sokom koji }e vas ubrzo natjeratida sami uzmete trgati svoje tijelo i da umrete u najlju}immukama. General se slo`io s tim mi{ljenjem, tako da jeve}ina dugo bila protiv vas; ali kako je njegovo veli~an-stvo odlu~ilo da vama, ako se bude moglo, o~uva `ivot,komornik je to najposlije prihvatio.Nakon te zgode nalo`io car Reidresalu, prvom tajniku zaosobne poslove, koji vam se uvijek pokazivao istinskimprijateljem, neka mu izjavi svoje mi{ljenje, i on je to u~inioi tim opravdao dobri sud {to ga vi imate o njemu. Priznaoje da su va{a zlodjela velika, ali jo{ vazda ima prilike zamilost, za najdi~niju vrlinu vladarsku, s koje tako pravo islave njegovo veli~anstvo. Prijateljstvo izme|u vas i njega,re~e, toliko se pro~ulo po svijetu da ga prepo{tovano vije}esmatra mo`da pristranim: ali on se pokorava nalogu {tomu je dan te }e otvoreno, izjaviti svoje mi{ljenje. Ako nje-govo veli~anstvo, uva`aju}i va{u slu`bu i povode}i se zasvojim milostivim raspolo`enjem, bude izvoljelo po{tedjetivam `ivot i jedino nalo`iti da vam se iskopaju oba oka, mi-sli on pokorno da }e tim na~inom donekle udovoljiti prav-di i sav }e svijet odobravati carevoj blagosti, a i velikodu{-nom postupku onih kojima je ~ast da su mu savjetnici. Gu-bitak o~iju ne}e vam biti smetnja tjelesnoj jakosti, kojom i

^ i t a n k a6

T E R O R J E E R R O R

103

Stari Grci su imali dvije bogi-nje: Diku, boginju pravednos-ti, i Temidu, boginju prava.Rimljani su izjedna~ili pravo ipravdu i uobli~ili ih u jednombo`anstvu – Justiciji.Pred vama je slika boginjepravde. [ta ona dr`i u ruka-ma? [ta je neobi~no na njoj?O~i joj se ne vide?! Za{to?Da li je pravda prisutna uodnosu vladaju}ih prema Gu-liveru u ovom odlomku?Obrazlo`i odgovor.

Pravda

S a t i r a je knji`evna vrsta u ko-joj se, ismijavaju}i, iznosi kriti~kiodnos prema pojedincu, dru{-tvu, dr`avi ili vlasti. Satira je ~es-to kori{tena kao sredstvo politi-~ke borbe.Prepoznaje{ li u ovom odlomkudokaze da se radi o satiri~nomromanu?Koga Swift ismijava govore}i oLiliputancima:...ali nikad nisam slutio da bi od to-ga bilo tako stra{nih posljedica uovako dalekoj zemlji kojom vladaju,mislio sam, posve druga~ija pravilanego u Evropi.S kojim svijetom pisac poredisvijet Liliputa?

dalje mo`ete koristiti njegovu veli~anstvu: sljepo}a jo{ po-ve}ava hrabrost, jer nam sakriva opasnosti; strah va{ za o~ibje{e vam najve}a neprilika kad ste prevozili neprijateljskobrodovlje; i dosta }e vam biti ako budete gledali ministar-skim o~ima, kad i najve}i vladari ne ~ine druk~ije.Taj prijedlog do~ekalo cijelo vije}e s najve}im negodova-njem. Admiral Bolgolam nije mogao suspregnuti `estinunego ustao bijesan i rekao da se ~udi kako se tajnik usu-dio iskazati mi{ljenje da bi se izdajniku o~uvao `ivot:slu`be {to ste ih vi izvr{ili, poradi sviju istinskih dr`avnihrazloga, vrlo otego}uju va{a zlo~instva; vi, koji ste bili ka-dri da mokrenjem ugasite po`ar u odajama njena veli-~anstva (to je spomenuo sa zgra`anjem), mogli biste udrugo doba tim istim na~inom uprili~iti poplavu i potopi-ti svu pala~u; a ona ista jakost {to vam je omogu}ila daste dovezli neprijateljsko brodovlje, mogla bi vam, ~imbudete nezadovoljni, poslu`iti da ga opet odvezete na-trag; on ima valjanih razloga misliti da ste u srcu tu{i~ar;a kako se izdaja zapo~inje u srcu prije nego {to se javlja uotvorenim djelima, optu`uje vas zbog toga kao izdajnikai zato tra`i da budete smaknuti.Rizni~ar je bio istoga mi{ljenja: predo~io je u kakvu je ne-priliku zapao dohodak njegova veli~anstva zbog tro{kaoko va{eg uzdr`avanja, koji }e naskoro toliko porasti dase ne}e mo}i podnositi: tajnikov naum da vam se iskopajuo~i nije nipo{to lijek od toga zla, nego bi ga po svoj prilicipogor{ao, kao {to je jasno iz obi~ne prakse kad budu osli-jepljene neke vrste `ivadi, jer iza toga se br`e goje i prijedebljaju; njegovo posve}eno veli~anstvo i vije}e, suci va{i,u savjesti su svojoj potpuno uvjereni o va{oj krivici, a to jedovoljan razlog da vas osude na smrt, ako i nema formal-nih dokaza {to ih iziskuje strogo slovo zakonsko. Ali nje-govo carsko veli~anstvo, odlu~no protivno smrtnoj kazni,milostivo je izvoljelo kazati da se mo`e, kad vije}e mislida je gubitak o~iju prelaka osuda, odrediti kasnije kojadruga osuda. A va{ prijatelj tajnik zamolio ponizno da gaopet saslu{aju, te uzvratio na ono {to je prigovorio rizni-~ar zbog velikog tro{ka u kojem je njegovo veli~anstvo zava{e uzdr`avanje, i rekao da njegova preuzvi{enost samaraspola`e carevim dohotkom, pa mo`e lako dosko~iti to-mu zlu ako bude postupno smanjivala va{u opskrbu; odtoga }ete vi, u nedostatku dovoljne hrane, oslabjeti i iz-

☺Knji`evnik Antun Gustav Mato{je vidio na ulici jednu `enu kakotu~e svoje dijete po glavi. Revolti-ran takvim postupkom on jojpristupi i re~e: – Kad ve} mislitebatinama da odgajate svoje dije-te, onda ga bar ne tucite po glavi.To mo`e imati {tetne posljedice! –Vrlo va`no! I mene su moji rodi-telji tako odgajali. – odgovori `e-na. – Uvi|ate, dakle, da ja imampravo! – re~e joj Mato{ i ode prijenego {to je zbunjena `ena razu-mjela Mato{evu re~enicu.

104

Madurodam, zabavni park uHolandiji, u blizini grada Ha-ga, poznat je po velikom brojuminijatura (umanjenih stvari)iz holandskih gradova. Posjeti-oci mogu {etati kao Guliver poLiliputu, i zagledati luku,aerodrom, Amsterdam, Delft...Park je sagra|en 1952. godine(i od tada se stalno {iri i obo-ga}uje novim maketama), apri~a o nastanku je zanimljivai lijepa. Jedna `ena, gospo|aStarp, tra`ila je izvor prihodaza bolnicu u kojoj su se lije~ilibolesni studenti, a gospodin igospo|a Maduro `eljeli su na-praviti spomenik svom, u rat-nom logoru umrlom, sinu. Itako su do{li na ideju za ovajzabavni park-spomenik, ~iji seprihod daje za lije~enje mla-dih ljudi. [ta misli{ o ovoj idejii o ovakvom spomeniku?

Madurodam

mr{avjeti, i izgubiti apetit, i uginuti za malo mjeseci; i ne-}e onda biti toliko opasan smrad va{ega trupa kad se bu-de smanjio za vi{e nego polovicu; a ~im vi umrete, mo`evam pet-{est tisu}a podanika njegova veli~anstva za dva-tri dana zguliti meso s kostiju, odvesti ga na ta~kama ispaliti u dalekim krajevima, da predusretnu zarazu, a kos-tur ostaviti za spomen, da mu se potomci dive.Tako se, po velikom prijateljstvu tajnikovu, izravnala cijelastvar. Strogo se nalo`ilo da se ima tajiti kako }e vas postu-pno moriti gla|u; ali presuda da }e vam se iskopati o~i upi-sana je u knjige; nitko se nije protivio, osim admirala Bol-golama, koji je cari~ina kreatura, pa ga njeno veli~anstvoneprestano podbada neka ne odustaje od va{e smrti, jer ca-rica je u vje~itoj pakosti na vas, zbog onoga gadnoga i ne-zakonitoga na~ina kojim ste se poslu`ili da ugasite u nje-nim odajama po`ar. Za tri dana bit }e va{ prijatelj tajnik po-slan k va{oj ku}i, da vam pro~ita ~lanke te optu`be, a ondada vam objavi veliku blagost i milost njegova veli~anstva ivije}a, po kojoj ste osu|eni jedino da izgubite o~i, te njego-vo veli~anstvo i ne sumnja da }ete se tomu zahvalno i po-nizno pokoriti; a dvadeset vidara njegova veli~anstva stajat}e i pazit }e da se operacija valjano izvr{i kad vi budete le-`ali na zemlji, te vam u o~i budu odapete o{tre strijele. (...)

R a z g o v o r o d j e l uKakvim vam se ~ine optu`be? Da li je Guliver krivac {to nije po{to-vao zakon u trenucima dok je, gase}i mokra}om po`ar na dvoru, spa-{avao `ivote dvorjana?Da li se krivcem mo`e smatrati ~ovjek koji odbija nasilovati savjest ilini{titi nekrivu narodu slobo{tine i `ivote?Da li njihove optu`be imaju ikakvog upori{ta u zakonu, koji bi oni,kao predstavnici vlasti, morali po{tovati?Kakve kazne predla`u?Ko je, jedini, na Guliverovoj strani?Da li Reldresal bezrezervno brani Gulivera?Svi nabrojani su ljudi iz vlasti. Kome bi ta vlast trebala slu`iti, o komebrinuti?O kome se oni brinu? [ta njih brine?Kako sami sebe do`ivljavaju?Slika vlasti koja nam se ovdje nudi najbolje je predstavljena u re~eni-cama: Gubitak o~iju ne}e vam biti smetnja tjelesnoj jakosti, kojom i daljemo`ete koristiti njegovom veli~anstvu...I dosta }e vam biti ako budete gledali ministarskim o~ima, kad i najve}ivladari ne ~ine druk~ije.Recite svoje mi{ljenje o navedenim re~enicama. Pove`ite ih sa stvar-no{}u u kojoj `ivite.

^ i t a n k a6

T E R O R J E E R R O R

105

Autor svima na svijetu pozna-tog smajlija (lica koje se smije)je Amerikanac Harvey Ball,koji ga je dizajnirao da bi po-pravio raspolo`enje u firmi ukojoj je radio. Nije smatrao datreba za{tititi svoju ideju, do-pustio je svima da se slobodnokoriste njegovim dizajnerskimdjelom.Razvojem interneta i mobilnetelefonije, razvila se i upotrebasmajlija. Lice s osmijehom do-bilo je i druge izraze, koriste}ise kao ikonica s emocijom –emoticon.[ta misli{, da li bi trebalo do-zvoliti da se emotikoni smijukoristiti u {kolskim pismenimzada}ama? A u slu`benim pi-smima?

Emoticon

G r i g o r Vi t e z ro|en je 1911.u Kosovcu kraj Nove Gradi{ke.Bio je pisac, pjesnik, prevodilac,urednik i u~itelj. Napisao je omi-ljenu dje~iju pjesmu Kako `iviAntuntun. Poznate su njegoveknjige za djecu: Kad bi drve}e ho-dalo, Sto vukova i Gdje pri~e rastu.U njegovu ~ast dodjeljuje se na-grada za dje~iju knji`evnost kojanosi ime Grigor Vitez.

Grigor VitezPLAVA BOJA SNIJEGAK r a t a k s a d r ` a j :Obra}aju}i se djeci, dvorska luda pri~a neobi~nu pri~u o dvoru nakojem `ive kralj Karaslav, njegova k}erka Krizantema, mudrac Ka-~kavalj i general Razbinos. Luda nam otkriva da kralj Karaslav, uzpomo} svog mudraca, donosi neobi~nu naredbu da pada snijeg u bo-ji. Saznajemo, tako|er, da je general Razbinos zaljubljen u kraljevuk}erku, ali je u nju zaljubljen i seoski pastir Kaloper koji se i njoj svi-|a. Kralj se ne mo`e pomiriti s k}erkinom ljubavi prema Kaloperu,pogotovo zato jer Kaloper ne priznaje njegovu naredbu: umjesto sni-jega, on vidi cvije}e. Ipak, na molbu svoje k}erke, daje Kaloperu pri-liku da odgovori na tri mudra~eva pitanja i ta~nim odgovorima osvo-ji ruku Kriznateme i pola njegovog kraljevstva. Kaloper, naravno, od-govara ta~no na jednostavna mudra~eva pitanja i pri~a se zavr{avasre}om zaljubljenih.

106

Grigor VitezKRALJEVSKA VOLJA(Odlomak iz igrokaza Plava boja snijega)

Kralj KaraslavIma ve} dugo, moja vjerna brado,Kako nam vuci napadaju stado.Oh, a ja tako volim janjetine!Ako nema janjetine,Ako nema bravetine,Ne treba mi onda kraljevine!

Ka~kavaljVa{e veli~anstvo, imam jednu misao,Nitko je jo{ nije napisao,Nitko je jo{ nije rekao,A dok se rodila, dugo sam je ~ekao.

Kralj KaraslavOh, daj mi reci da joj ~ujem glas.Oh, to }e biti cijeloj zemlji spas!

Ka~kavaljEvo odmah, va{e veli~anstvo!Odgovor na ovo mo`e vam se re}i:Za{to vukovi napadaju ovce,A jeleni ne, iako su ve}i?

Kralj KaraslavPa vuci jedu meso, a jeleni travu...

Ka~kavaljVa{e veli~anstvo, sasvim ste u pravu!A kad bi vukovi travom se hranili,Da li bi onda ovce tamanili?

Kralj KaraslavMislim da ne bi, kad bi pasli travu...

Ka~kavaljVa{e veli~anstvo, opet ste u pravu!I sad je sasvim lako zaklju~iti:Vukove treba od mesa odu~iti

^ i t a n k a6

T E R O R J E E R R O R

107

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :krizantema – ukrasna biljkabijelih ili `utih cvjetovaka~kavalj – vrsta sirakaloper – ljekovita biljkabravetina – ov~ije mesotamaniti – uni{tavati

☺Atenski vladar Termistokles je-dnom prilikom u {ali re~e danjegov mali sin vlada Gr~kom.Njegovi za~u|eni prijatelji zatra-`ili su od njega da to objasni. ITemistokles re~e:Sasvim jednostavno: Atenjani vla-daju Gr~kom, ja Atenjanima, moja`ena zapovijeda meni, a moj sin mo-joj `eni.

I polako ih svaki dan u~itiDa pasu travu!

Kralj KaraslavKakva misao! Ba{ misao slavna!Kako duboka! Kako jednostavna!

Ka~kavaljVa{e veli~anstvo, to va`i odavna,Da je velika misao jednostavna,A ipak nitko da joj sr` doku~i,Osim mudraca {to i druge u~i.Va{e veli~anstvo, a sad pogledajte!Kad vukove polako nau~imoDa pasu travu, o tada }e oniKo jaganjci postati pitomi,I u va{oj }e kraljevini bitiSve ovce na broju i svi vuci siti!

Kralj KaraslavSad mislim, brado, da smo spasli stado!

Ka~kavaljJo{ bih vam ne{to predlo`iti rado.

Kralj KaraslavSamo predlo`i, moj mudra~e stari,Od tebe ~ujem samo umne stvari.

Ka~kavaljVa{e veli~anstvo, kralju Karaslave,Naredite u ime va{e slave,U ime va{e vlasti svemogu}e,Naredite ne{to – nemogu}e!Naredite ne{to {to nigdje ne postoji,Naredite da pada snijeg u boji!Na tako ne{to svaki }e da zine,I to }e usre}iti narod kraljevine.

Kralj KaraslavOh, ti si tako, tako umna glava!...Prva boja neka bude plava!

108

☺Kad je Osman-pa{a bio imeno-van za sultanovog izaslanika uBosni, na putu se odmarao ujednom kr{}anskom preno}i{tu.Upitao je tada 80-godi{njeg gos-tioni~ara koliko se vladara sje}au svom `ivotu. Na to je gostioni-~ar odgovorio:– Gospodine, toliko ih je bilo ko-liko je meni godina.– A koji je od njih bio najbolji?– Neka te Bog zadugo sa~uva,gospodine. Jednom su nam po-slali iz Stambola pa{u koji je me-|utim umro jo{ prije nego {to jestigao do nas. On je od svih bionajbolji.

Na mar{u na Italiju Napoleon jeimao za pomo}nika generalaOgeroa koji je smatrao da nemora slu{ati zapovijedi nadre|e-nog. Napoleon je to neko vrije-me trpio, a kada je prevr{io mje-ru, Napoleon mu zaprijeti:– Gospodine! Vi ste za glavu vi{iod mene, ali ako ne budete iz-vr{avali moje zapovijedi, ta razli-ka }e uskoro nestati.

Jednom je, u vrijeme mira sFrancuzima, njema~ki car Frie-drich Veliki dodijelio orden ne-kom svom kapetanu. On je za-hvaljuju}i rekao:– Veli~anstvo, volio bih da samto odlikovanje zaslu`io na boj-nom polju.– Da, da, svakako – odgovori car.– Ali zar mislite da bih zbog vassada trebao zapo~eti neki novirat?

Ka~kavaljPo nare|enju kralja KaraslavaSutra }e biti boja snijega plava!

Kralj KaraslavKad po~ne snijeg, nek se svima javi,Da sam naredio da pada snijeg plavi.Nadzor }e vr{iti general Razbinos,I tko se ne slo`i s jedinom pravom bojom,Taj se mo`e rastati odmah s glavom svojom!Jer taj je protiv naroda i kraljaI s takvim brzo zavr{iti valja.

A slijede}i putSnijeg }e biti `ut.A iza njega }e pastiSnije`ak ljubi~asti,Pa zelenkasti,Pa crvenkasti...

I tako }e se mijenjati bojaKako bude htjelaKraljevska volja moja.

R a z g o v o r o d j e l uKo su likovi?Pona{a li se Karaslav onako kako bi se trebao pona{ati kralj? Objasnisvoje mi{ljenje, a obja{njenje dopuni primjerima iz teksta.Jesu li pitanja koja mudrac Ka~kavalj postavlja kralju te{ka?Za{to mudrac postavlja ba{ takva pitanja?Kad govori o vucima i janjadi, misli li kralj, zaista, na ove `ivotinje ilije rije~ o metaforama?[to zna~i poslovica I vuk sit i ovce na broju?Kako razumije{ stihove:Kad vukove polako nau~imoDa pasu travu, o tada }e oniKo jaganjci postati pitomi,I u va{oj }e kraljevini bitiSve ovce na broju i svi vuci siti!Ho}e li se boja snijega zaista promijeniti? Mo`e li vladar natjerati lju-de da vjeruju i vide ne{to {to nije mogu}e? Kako? Silom, terorom,policijom? Ili mo`da na neki drugi na~in? Da li vladar nekada pot-kupljuje (podmi}uje, korumpira) podanike; dijeli nagrade, smanjujecijene, uvodi praznike? Ko sve nad Tobom vlada? Kako? Kakve bi, dasi Ti vlast, bile Tvoje odluke?

^ i t a n k a6

T E R O R J E E R R O R

109

M a l i r j e ~ n i k d r a m e

Igrokaz – dramski tekst napisandijalogom, sastoji se iz jednog ~i-na. Igrokaz se jo{ naziva aktov-kom ili jedno~inkom.

Dramski tekst se sastoji iz ~ino-va, slika i prizora (scena). Svakopojavljivanje novog lika na scenipredstavlja novi prizor.

Drama, uz epiku i liriku, ~ini tre-}i knji`evni rod. Dramski tekstnapisan je dijalogom uz koji semo`e javiti i monolog (lik sam na-glas iznosi svoje stavove).

Didaskalije ili indikacije – udrami se jo{ javljaju obja{njenjakoja predstavljaju autorove upu-te ~itatelju, te re`iseru koji pos-tavlja i glumcima koji igraju dra-mu na sceni pozori{ta. Svojepravo zna~enje dramski tekstovidobijaju tek na sceni.

Dramski sukob – likovi u dram-skim tekstovima kroz dijalog su-protstavljaju svoja mi{ljenja, su-kobljavaju se. Bez njihovog su-koba ne bi bilo drame, a iz njiho-vih suprotnih stavova stvara sedramska napetost.

Kompozicija drame razvija se odzapleta do raspleta, a njeni dije-lovi su:1. uvod (ekspozicija) – upoznava-nje s likovima2. zaplet – suprotna mi{ljenja, su-kob me|u likovima3. vrhunac (kulminacija) – najna-petiji trenutak u radnji4. preokret (peripetija) – radnja jo{jednom skre}e kako bi se odgo-dilo razrje{enje5. rasplet – sukobi se rje{avaju

Tragedija – radnja je ozbiljna,dramski sukob se razrje{avasmr}u likova.

Komedija – radnja je duhovita,sukob se rje{ava pomirenjem li-kova.

Vuk i jagnjeVuk je ugledao jagnje pokraj rijeke i po`elio ga je pojesti.Lukavo mu je pri{ao i stao povi{e jagnjeta. Okrivljavaoga je da mu muti vodu jer je nani`e i da vuk stoga nemo`e piti. Na to jagnje odgovori da svojim malenimusnama samo dodiruje vodu te da je nemogu}e da je mu-ti. Vuk je na to, vidjev{i da ga nije uspio nadmudriti, re-kao jagnjetu da se ono pro{le godine njemu i njegovuocu podrugivalo. Jagnje mu je uzvratilo da pro{le godinei nije bilo `ivo. Vuk je potom rekao: Iako za sve ima{ spre-mnu ispriku, ipak }u te pojesti.Pouka: Kad imamo posla sa zlim ljudima, bez obzira na najbo-lju obranu i opravdanja, male su nade za uspjeh.

Sla`e{ li se s ovakvom poukom? Obrazlo`i svoj odgovor.

110

Zej}ir Hasi}PRAVI[ SE VA@AN

Pravi{ se va`an[to si ve}i i {to si ja~i.

Ko da je tvoja ulica!Misli{ da te se bojim?

Vratit }u ja to tebi.Dobit }e{ ti svoje!

Pro}i }e{ kraj moje ku}ePa }e ti moj brat pokazati!

R a z g o v o r o d j e l uKo govori u pjesmi? Ko je, dakle, lirski subjekt?Kad ka`e: Misli{ li da te se bojim? i Dobit }e{ ti svoje! da li on pokazuje:a) strahb) nemo}c) snaguPostoje li u va{oj {koli, va{em odjeljenju primjeri nasilja me|u u~eni-cima? [ta je sve nasilje? [ta vi smatrate nasiljem u {koli? Ko sve mo`ebiti nasilan? Da li se treba oduprijeti nasilniku? Na koji na~in – uz-vratiti mu istom mjerom ili zatra`iti pomo} starijih?Saznaj kako su na ovo pitanje odgovorili tvoji vr{njaci, junaci knjigeTresnu}u vas! Branila se Ema, knji`evnice Elisabeth Zöller.

^ i t a n k a6

T E R O R J E E R R O R

111

Z e j } i r H a s i } ro|en je uBr~kom 1945. godine. Autor jedviju ~itanki za osnovnu {kolu.Pi{e poeziju, prozu i drame.

Z a R a z r e d n i a l m a n a hZna{ li o kojoj se basni radi nailustraciji lijevo? Evo jedne idejekako spojiti zabavu i u~enje. Na-crtajte po jednu basnu i potpi{itese, a onda listove s crte`ima sta-vite u ne~iju kapu. Zatim nekasvako od vas izvu~e po jedan listi ispri~a basnu koju prepozna nacrte`u. Mo`ete se podijeliti i udvije grupe, pa napraviti takmi-~enje.

Elisabeth ZöllerPI[TALO(Odlomak iz romana Tresnu}u vas! Branila se Ema)

Slede}eg dana su opet svi zajedno sasvim pozadi u {kol-skom dvori{tu, jo{ uvek ne znaju}i {ta da rade. Kako defi-nitivno da im se suprotstave? Mora da postoji neka caka!Bar za neki od Evinih fazona. A ima ih podosta. Danas je,na primer, opet ne{to “nestalo”. Ovoga puta je bila Doro-tejina nova hemijska olovka. Kada se gore pritisne, iz njese ~uje lepa melodija.Uzimati predmete od drugih bio je tako|e jedan od Evi-nih specijaliteta. Svi znaju da ona stoji iza toga, ali do sa-da niko nije mogao da doka`e.Odjednom, ne{to samo nestane. Neka posebna olovka,neobi~an lenjir, ili ne{to drugo ~ime se ponosi onaj kometo pripada. Jednostavno, samo nestane. Posle odmora,posle ~asa, u fiskulturnoj sali, u svako doba. Razume seda niko ni{ta nije video, niti je vlasnik sam dao nekomedoti~ni predmet. Pri tom, svi znaju ko ga je uzeo.A Eva se cereka.Zbog toga je gospo|a Vicigman jedno vreme zaklju~avalau~ionicu kada bi svi bili na odmoru. Posle vi{e nije.Odustala je. A neko je i dalje |orisao.Vi{e puta su nestajale i Emine stvari. Tu i tamo bi od ma-ma-Henrijete ili tate Karla Kristijana dobila neku fenome-nalnu olovku. Prva liga. Svima bi se svi|ala.A onda – cap! Pro|e odmor, nema olovke! I, niko nije vi-deo ko ju je uzeo.Nekoliko puta je gospo|a Vicigman naredila u~enicimada istresu sadr`aj svojih torbi na klupe. Jednom je ne{to iprona|eno. I to, kod koga? Kod Eve! Ali, ona se samo lu-kavo sme{kala i hladno rekla: “Neko mi je namestio!”Drugi put ni{ta nije na|eno.– Sigurno je Eva to sakrila u ga}ice – gun|ala je Ema.– Ili u hulahopke – smejala se Klara.Te kra|e su se de{avale ~esto, a ni{ta nije preduzeto danjih vi{e ne do|e. Tako je postepeno prestalo njihovo pri-javljivanje.Danas je, dakle, Dora bila na redu da prigovara:– Tako ne{to ne bi trebalo da se donosi u {kolu. Ali ondaje u {koli stra{no dosadno. I to sve samo zato {to oni mi-sle da su svemo}ni!

112

E l i s a b e t h Z ö l l e r ro|ena je1945. u Brilonu u Njema~koj. Pi-{e za djecu i omladinu. Dobitni-ca je ugledne njema~ke nagradeza omladinsku knji`evnost zaknjigu Ana tr~i, u kojoj se sna`nobori protiv }utanja o zlo~inu.Knjiga Tresnu}u vas! Branila seEma uvr{tena je u Njema~koj uobaveznu lektiru za osnovne{kole.

U ozna~enom dijelu teksta nala-ze se ~etiri ekavska oblika rije~i.Zna{ li njihov ta~an ijekavskioblik? Pri~u }e{ mo`da prepri~a-vati, i vjerovatno to ne}e{ ~initiekavskim govorom. Provjerizna{ li ostale ekavske oblike upri~i izgovoriti ta~no ijekavski.

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :caka – triklenjir – linijarimati pik na ne{to – `eljeti ne{to|orisati, }orisati, zdipiti (`argon)– krasti{tos – trikpro}erdati – potro{iti uzaludrejon – podru~je, oblast

– Tako je! – slo`i se Ema. – Kad neko ima ne{to novo, ja-sno je da `eli to i da koristi. I, naravno, da poka`e drugi-ma. Na primer, novu pernicu, kakvu ja imam. Na nju biEva sigurno imala pik. [ta }e mi ta pernica kod ku}e? A,opet, ne mogu ni da je oka~im o vrat.– Znam! – sinu Teftiju iznenada. – Setio sam se! Znam!– [ta to?– Kako }emo spre~iti Evu da }ori{e! – Tefti se po~e{e poglavi. – Ali {tos ima jednu manu. Nije nimalo jeftin.Onda Tefti islo`i stvar:– Postoji ono malo pi{talo pomo}u kojeg se pronalaze klju-~evi. Stvar je sasvim jednostavna: pi{talo, koje je ustvarimali prijemnik, oka~i se o predmet koji ne sme da se izgu-bi, a drugi deo, oda{ilja~, nosi se u d`epu. I kada zaboravi{gde si stavio taj predmet, kratko aktivira{ oda{ilja~ i onda~uje{ pi{tanje odande gde se predmet nalazi i onda zna{gde je. Super trik za Evu, za slu~aj da ho}e ne{to da zdipi.S nekim predmetima to ne bi bilo tako jednostavno. Ali bi{tos s Eminom pernicom trebalo da funcioni{e.– Super! Super! – trlja Julijus {ake. – Da odmah odemo ugrad i pogledamo gde to pi{talo mo`e da se kupi.– Ne}emo ba{ sada – smeje se Dora – ali ho}emo danaspopodne.Posle podne su svi odjurili u robnu ku}u. Brzo su na{li pi-{talo. Jeste da je skupo, ali vredi.Zastaju na tr`nici, kod ~esme, i stavljaju na gomilu novackoji imaju kod sebe.– Pokaza}emo im! – pobedonosno ka`e Ema. Sada se prviput raduju {to }e im ne{to biti ukradeno.Slede}eg jutra Ema stavlja pi{talo u svoju novu pernicu.Usku, zaobljenu, od fine meke ko`e.U {koli se toga dana svi dive njenoj pernici, hvale je.Na odmoru Ema ostavi pernicu na klupi, otvorenu.Napeti, ona i njeno dru{tvo izlaze u dvori{te. Samo je Ju-lijus hteo da ostane blizu razreda. Da osmatra. Ali, ne do-ga|a se ni{ta. Mora}e i dalje da igraju igru. Ema se ra-zme}e pernicom, ali ni na slede}em odmoru se ni{ta nedoga|a.Tipi~no. Sinula im je odli~na ideja, a sad oni tamo menja-ju taktiku. Tu jedino mo`e da pomogne strpljenje.Ni narednog dana se ne doga|a ni{ta. Prvi odmor je go-tovo pro{ao. Juiljus je ve} hteo da odustane, kad se izne-

^ i t a n k a6

T E R O R J E E R R O R

113

Djevoj~ica Ema, zajedno sasvojim prijateljima, `rtva jegrupe nasilnika iz njihovog ra-zreda, koju predvodi njihovavr{njakinja Eva. Nasilnici tero-ri{u razred ruganjem, nekudjecu u toaletu tuku, nekeuhvate, obore na zemlju, aEva onda tra`i da joj u znakodanosti poljube stopalo. Ra-zrednica, gospo|a Vicigman,ne snalazi se u tome, jedino{to ponavlja je da se na nasiljene smije odgovoriti nasiljem.Svi znaju {ta se de{ava, ali ni-ko ni{ta ne ~ini, jer nema do-kaza. Ema shvata da se samimoraju suprotstaviti.

O nasilju u {koli

nada pojavi Eva, {unjaju}i se iza ugla, a iza nje Filip iOgut. Ogut, naravno, mora da joj {titi le|a. On obavljaprljave poslove za svoju {eficu. Otvaraju vrata u~ionice,jo{ jednom se oprezno osvr}u, na sve strane, a zatim ula-ze. Za svaki slu~aj Julijus se sklanja. Ali mu nije bilo te{koda zamisli {ta oni rade u u~ionici.Posle tri minute, Eva i njena svita izlaze iz u~ionice i po-vla~e se u hol. Osvr}u se. Uvereni su da ih niko nije vi-deo. ^im se oglasilo zvono, svi ulaze u razred. Julijus na-miguje Emi.Kad je gospo|a Vicigman u{la, Ema uzviknu:– Nastavnice, nestala je moja nova pernica.Vicigmanka se uhvati za glavu i progun|a:– Zar opet?! A sutra treba da pi{ete pismeni, i ja sam htelada ve`bam s vama. Dok se to ne re{i, pro}erda}emo celi~as!– Hm... Mo`da nam ne}e biti potrebno toliko vremena.Mo}e to i br`e da se re{i – ka`e Ema tiho. Onda iznenadasko~i sa stolice, kako su se i bili dogovorili. – Da vam po-ka`em kako }u brzo i lako na}i svoju pernicu? U njoj senalazi mali prijemnik. Da proverim, gospo|o Vicigman?Gospo|a Vicigman jo{ uvek stoji zabrinuto, nabrana ~ela.Potvrdno klimnu glavom.Ema se najpre okrenu prema Evi:– Zaista nema{ ni{ta kod sebe?– Nemam! – odgovori Eva prkosno.Ema posegnu rukom u d`ep pantalona i izvadi sve`anj sklju~evima. Na njemu je visilo pi{talo. Ona ga pritisnu je-dnom. U istom trenutku zapi{ta iz Evinog ranca s opre-mom za fizi~ko.– [ta je to? – zapita gospo|a Vicigman. Sada je i njenapa`nja bila pobu|ena.Ema joj objasni. U Evinom rejonu `amor.Eva grozni~avo po~e da pretura po svom rancu, upornopoku{avaju}i da se oslobodi ne~ega.Sad je dosta! Tefti sko~i, ~vrsto uhvati Evu i povika:– Pre nego {to Eva mrdne, pritisni ono jo{ jednom, Ema!Ema pritisnu i opet zapi{ta u Evinom rancu.– Uhvatili smo je! Imamo dokaz! – viknu Tefti. Gospo|aVicigman odmahuje glavom.Eva po~e da vi~e:– Kad }e ovaj blesavi idiot da me pusti?!

114

☺Francuski filozof Voltaire je nekovrijeme proveo na dvoru prus-kog kralja Fridricha. Jednom je skraljem krenuo na rijeku na ve-slanje. Kada su stupili u ~amac,Voltaire primijeti da u ~amaculazi voda i naglo sko~i na oba-lu. Kralj, koji je ostao u ~amcu, sosmijehom re~e:– Zar se toliko bojite smrti?– Naravno da se bojim, na svije-tu je mnogo kraljeva, ali je samojedan Voltaire.

Prepi{i iz odlomka sve izraze ko-ji nisu knji`evni, koji se koristena ulici, u dru{tvu, u neobave-znom razgovoru, ali ne i u zva-ni~nom saobra}anju.

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

...........................................................

Tefti ju je, naime, jo{ uvek ~vrsto dr`ao.– Izvadi, molim te, moju pernicu iz svog ranca – re~e jojEma hladno.Eva nije ~ak ni pocrvenela. Otvori ranac i iz njega izvadiEminu pernicu.– To se desilo sasvim slu~ajno... – zacereka se ona.– Pro{lo je vreme kada si mogla da se pravda{! – re~e Tefti.– Samo smo hteli da se na{alimo – poku{a Filip da smirisituaciju.Raskre~enih nogu, Tefti se postavlja ispred Eve.– Pro{lo je vreme kada si mogla da se pravda{ – ponovi.Gospo|a Vicigman po|e napred, a onda se okrenu pre-ma razredu i re~e:– Mislim da je vrlo tu`no to {to se ovde dogodilo. – Po~eda hoda tamo-amo po u~ionici. – Moram da porazgova-ram sa kolegama, da vidim {ta }emo. Sigurno }e biti ne-kih posledica. – Ona rukom obrisa znoj s ~ela.Kad se razrednica okrenula prema tabli, Eva svima poka-za pesnicu.

R a z g o v o r o d j e l uKo su protagonisti (likovi) ovog odlomka? Kada i gdje on po~inje?Za{to se sastaju? [ta je njihov problem?Ko nam to pripovijeda? Kakvim jezikom? O~igledno, to nije knji`evnijezik, jezik koji se u~i i govori u {koli. U ~emu je razlika? [ta autoricaposti`e pripovijedaju}i takvim jezikom? Da li je zbog toga situacijauvjerljiva, jesu li likovi realnije prikazani? Da li je knji`evno djelo ma-nje vrijedno ako je napisano takvim jezikom, i s takvom namjerom?Kada po~inje zaplet u ovoj epizodi? Nakon ~ijeg se i kakvog prijedlo-ga radnja pokre}e i ubrzava?U razvoju zapleta de{avaju se neke male komplikacije. (Zaplet semora zaplitati!) Kako ih protagonisti rje{avaju?[ta je vrhunac ovog odlomka iz romana Tresnu}u vas! Branila se Ema?Da li je to trenutak kada pi{talo zapi{ti? Ili trenutak kada gospo|a Vi-cigman razmi{lja {ta da u~ini? Obrazlo`i svoj izbor.Na kraju, iza razrednicinih le|a, Eva pokazuje pesnicu. Da li je onarazumjela poruku i pouku?Za{to?De{avaju li se u va{em razredu sli~ne stvari? Da, ne, ili ne znate?Postoji li ne{to o ~emu pri~ate na dvori{tu, a ne pri~ate na ~asu odje-ljenjske zajednice, iako mislite da bi trebalo? [ta je to? Napi{ite va{prijedlog dnevnog reda za takav jedan ~as.Neka na oglasu za takav ~as bude slika sa sljede}e stranice...

^ i t a n k a6

T E R O R J E E R R O R

115

N a s i l j e u { k o l i (odgovoriu~enika petog razreda)– kada ja~i tuku slabije– psovke, izazivanje, vrije|anje– veoma ru`na stvar– vikanje na u~enike– nagovaranje da se uradi ne{to{to ne valja– nazivanje pogrdnim imenima– davanje ru`nih nadimaka– kada te neko tjera da radi{ {tone}e{– kada ti neko ne da da radi{ {toho}e{– meni je dobro u {koli, meni sesvi|a– kada se neko pravi va`an– kada neko mora u toalet, anastavnik mu ne da– kada nastavnici vi~u na nas– namjerno guranje dok silazimoniz stepenice– tu~a, psovanje, {kakiljanje, vri-je|anje– tra~anje, podsmijavanje– ono {to je bezobrazno, ru`no iglupo– ~esti kontrolni radovi– previ{e gradiva, previ{e ~asova– davanje nezaslu`enih ocjena– gore je psihi~ko jer su to ranena du{i, a to boli– uzimanje ~ipsa bez pitanja

Tri majmuna na ulazu u jedan japanski hram poru~uju:

ne vidim zlo, ne ~ujem zlo, ne govorim zlo. To je stara

mudrost. [ta Ti misli{ o tome? Da li se zlo mo`e

pobijediti ako mi `mirimo pred wim i ako se pravi-

mo gluhi? Ako u Tvom razredu neko ~ini zlo, ho}e{

li za`miriti? Ako ne~iji postupak treba osuditi,

ho}e{ li {utjeti?

Narodne mudrosti (poslovice) pou~avaju nas ovako:

Pokornu glavu sabqa ne sije~e.

Kad si u kolu, vaqa igrati.

Ko visoko leti nisko pada.

Junakova majka prva zapla~e.

Umiqato jagwe dvije ovce doji.

Nemoj pa se ne boj.

Koliko se ove mudrosti zaista mudre? Mo`e li se ne-

{to pokvareno popraviti, ne{to lo{e poboq{ati,

ne{to krivo ispraviti, ako smo svi ovako mudri?

Da li pjesnik u sqede}oj pjesmi `miri pred zlom ili

ukazuje na wega?

NE VIDIM, NE ^UJEM,

NE GOVORIM

116

D u { k o T r i f u n o v i } je ro-

|en 1933. u Sijekovcu, selu po-

kraj Bosanskog Broda.

Za vrijeme {kolovawa nije po-

kazivao interes za pisawe, pa

je prvu pjesmu napisao tek s 22

godine `ivota. Napisao je dva-

desetak zbirki pjesama, ~etiri

romana, nekoliko drama, pisao

je scenarije za filmove... Os-

tao je zapam}en i kao autor te-

levizijskih emisija [ta djeca

znaju o zavi~aju.

Vi{e od 300 Du{kovih pjesama

je komponovano i snimqeno, a

izvodili su ih Zdravko ^oli},

Jadranka Stojakovi}, \or|e

Bala{evi}, Arsen Dedi}, Seid

Memi} Vajta, grupe Indeksi,

Te{ka industrija... Ipak, naj-

plodniju saradwu ostvario je

sa rok-grupom Bijelo dugme.

Du{ko Trifunovi}^IST ZRAK

Moj brat svaki dan ustaje u pet do pet

i odlazi na posao

uz put ka{qe

uz put pu{i

uz put di{e ~isti zrak

Moj brat svaki dan napravi lokomotivu

on je te{ka industrija

on je taj fundament

a uz put di{e ~isti zrak

Idite svi

na put

na more

idite svi u avanturu

moj brat radi danas

gradi za vas

novu seriju

novu turu

on je te{ka industrija

on je taj fundament

a uz put di{e ~isti zrak

Moj brat se vra}a s posla

svakog dana oko tri

Ide te{ka industrija

na biciklu

nosi hqeb

i veliko srce svoje

Sklonite se

wemu treba ~isti zrak.

^ i t a n k a6117

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :te{ka industrija – industrija

koja proizvodi sirovine ili

poluproizvode za prera|iva-

~ku industriju.

fundament – osnova, temeq

tura – runda, krug, etapa, dio

S o c i j a l n a k w i ` e v n o s tgovori o te{kom polo`aju ra-

dnika, seqaka i ostalih siro-

ma{nih slojeva u dru{tvu.

Pisac je na strani onih koji su

obespravqeni.

Za{to je ovo socijalna lirska

pjesma?

R a z g o v o r o d j e l uKoga sre}emo u prvoj strofi?

[ta radi pjesnikov brat?

Koliko dana u sedmici radi?

Za{to pjesnikov brat pu{i, ako mu treba ~isti zrak? Misli li

pjesnik ovdje doslovno na zrak koji nije zaga|en dimom, smogom,

prqav{tinom?

Na koga vam li~i pjesnikov brat sa svojim mehani~kim ponavqa-

wem radwi?

Da li je mogu}e da ~ovjek napravi lokomotivu, i to svaki dan po

jednu?

Za{to pjesnik pretjeruje u opisivawu posla kojim se brat bavi?

Kako se zove ta stilska figura?

[ta u `eqezni~koj kompoziciji predstavqa lokomotiva? Koli-

ko je bitna?

[ta u jednom dru{tvu predstavqa radnik? [ta zna~i fundament?

Gdje radi pjesnikov brat?

[ta je te{ka industrija?

Da li brat zaista mo`e biti te{ka industrija? Koja stilska

figura je u pitawu?

Koga u tre}oj strofi pjesnik {aqe na more, u avanture?

Ko je krivac da radnik ovako `ivi?

U {ta se pretvara stih uz put di{e ~isti zrak u posqedwoj

strofi? Za{to pjesnik ka`e: Sklonite se/wemu treba ~isti

zrak? U kakvim se situacijama naj~e{}e ~uje povik: Sklonite se,

treba mu zraka?

O ~emu govori ova pjesma?

Koje je osje}awe u vama pobudila ova pjesma? Za{to?

Koja je vrsta lirske pjesme u pitawu?

Odre|eno mjesto u kwi`evnom djelu koje sadr`i glavnu misao,

poruku, naj~e{}e na kraju djela, naziva se poenta.

Kojoj vrsti rije~i pripada rije~ put? U ovoj pjesmi rije~ put ima

dva zna~ewa. Spomiwe se uz put i na put. Ko ide uz, a ko na

put? [ta ona zna~i u jednom, a {ta u drugom slu~aju? [ta utje~e

na promjenu zna~ewa rije~i put? Kojim vrstama rije~i pripadaju

rije~i uz i na?

Koristi li autor ^istog zraka hiperbolu? (Podsjeti se {ta je

hiperbola na 63. str.) [ta `eli wome ista}i?

Hiperbola je ~esta i u svakodnevnici. Zar vam nije nekad srce

si{lo u pete dok ste umirali od straha? Ili ste se topili od

miline, a srce vam htjelo isko~iti iz grudi?

118

( N e ) s l o b o d n i s t i hSlobodnim stihom su pisane

pjesme u kojima se autori nisu

pridr`avali pravila u gradwi

stihova i strofa, ili u raspore-

du rima. Stihovi su razli~ite

du`ine, ~esto i strofe, a rime

nema, ili se javqa povremeno.

Kakvim je stihom pisana pje-

sma ^ist zrak? Slobodnim

ili vezanim?

Da li vam se vi{e svi|aju ri-

movane, ili pjesme poput ove?

Za{to? Da li je rima najva`-

niji sastojak u poslastici zva-

noj pjesma?

Da pi{e{ pjesme, {ta bi bio

tvoj izbor: pisati ne vezuju}i

sebi ruke ograni~ewima i pra-

vilima ili, naprotiv, pravila

i ograni~ewa prihvatiti kao

izazov vi{e?

Svetozar ]orovi}U NO]I

Pod tankim, drowavim pokriva~em zgurio se Tri{a i

trese se, drh}e od studeni. Napoqu zvi`di vjetar,

drma {qemenom ku}nim i zve~i starim }eremetima.

Bubwaju}i na po~a|ali prozor, za~epqen prqavim

krpama, prokrada se i u sobu, igra se krajevima iski-

dane zavjese i vezenim pe{kirom ispod ogledala, pod-

vla~i se pod pokriva~ i pu{e Tri{i uz noge, {kakqi

ga, {tipka. Negdje u blizini kao da jau~e ne{to, cvi-

li; ~uje se kako u ba{ti krckaju zamrznute grane i

udaraju jedna o drugu, a nadaleko, pod prozorom ili

ispod tavanice, hr{ti okorjela daska pod mi{evijem

zubima... Slu{aju}i tu ~udnu muziku gr~i se i stewe

Tri{a pod tankim pokrivalom, pla{qivo osluhuju}i:

je li mu zaspao majstor, koji se nedavno vratio iz me-

hane, qutit i pijan, i, ne svla~e}i se, posrnuo na ras-

klimani krevetac.

[to ne spava{, pseto? – okosi se majstor iznenada,

kao poga|aju}i da ga kroz pomr~inu tra`e sawive o~i

djetiwe. – Ho}e{ li se smiriti jedanput?...

Tri{a zamrije zaustavi dah. Boje}i da mu se ne spusti

na glavu majstorova papu~a ili prelomqeni svije}wak,

br`e boqe zaklopi o~i i poku{a da na silu zaspi.

Uzalud.

Vjetar {i{ti, bubwa na prozor, grane krckaju, ispod

strehe kao da ne{to re`i, suvo, promuklo, kao majstor

kad se probudi i po~ne psovati. Zatim, jasnije i glasni-

je, kao da zabruja{e sva zvona sa crkve i meko brujawe,

kao snije`nim pramewem omotano, topi se u pomr~ini,

razliva i jecaju}i se gubi iznad nakrivqenog dimwaka.

Napo{qetku kao da odjeknu poznata pjesma Tri{inog

sela: “Poqem se viiija ooj zor deliiiija”... Grub,

o{tar glas ne~iji izvijao je pjesmu, – Tri{a je gotovo

razumijevao rije~i i ponavqao ih, dok ne zavr{i jed-

nim surovim vriskom od koga se zatrese ku}no {qeme,

a ~a|ava stakla na prozoru sitno zacilikta{e...

Pjesmu je ovu po{qedni put ~uo kad su ga poveli iz se-

la. Uz pisku i zvi`dawe o{trih kosa izvijala se ona

iz grla radosnih, krepkih kosa~a, rastolijegala se

kroz modru uvalu i puzaju}i uz rumene grebeni leluja-

^ i t a n k a6

N E V I D I M , N E ^ U J E M , N E G O V O R I M

119

S v e t o z a r ] o r o v i } rodio

se 1875. u Mostaru gdje zavr{a-

va osnovnu i trgova~ku {kolu.

Zajedno s Aleksom [anti}em i

Jovanom Du~i}em zaslu`an je

za bu|ewe i unapre|ewe kul-

turnog `ivota u Mostaru. Ku}a

Svetozara ]orovi}a je sada

Muzej Hercegovine.

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :{qeme – krov

}aremet, }eremida – crijep

mehana – kr~ma, gostionica,

kafana

pa{a – turska plemi}ka titu-

la; visoki turski civilni voj-

ni ~in; general

vezir – ministar, predstavnik

pokrajine, predstojnik vilajeta;

guw – }ebe, pokriva~; kratki su-

kneni kaput {to ga nose seqaci

tamjan – vrsta mirisave smole

iz isto~nih zemaqa

ikona – slika sveca ili bo-

`anstva u pravoslavnim crkva-

ma, i to na drvetu ili platnu

U l o v n a g l a g o l e !Odaberi nekoliko re~enica i

prebroji glagole u wima. Lako

}e{ ustanoviti da su u ovoj

pri~i glagoli najbrojniji.

[ta oni ozna~avaju? [ta to

zna~i za pri~u? Kako utje~e na

wu? Sve se brzo smjewuje. Po-

ku{aj to povezati s upotrebom

glagola.

R i j e ~ i , z a ~ i n p r i ~ iMnoge rije~i u ovom tekstu

prepoznaje{, ali ih upotreb-

qava{ u druga~ijem obliku.

Prona|i te rije~i. Uzmi za

primjer to da je neko izvijao

pjesmu. [ta bi se u zna~ewu

promijenilo kada bismo umjes-

to toga rekli da je neko pjevao

pjesmu? Prevedi pri~u na jezik

bli`i tvom govoru. Da li se

time ne{to izgubilo ili dobi-

lo? Ako jeste, reci {ta?

la se nad surim vrhovima, malaksavala... Tada je otac,

vode}i ga za ruku tu`na i uplakana, tje{io ga i soko-

lio... Pri~ao mu ne{to o te{kom `ivotu na selu, o

mu~nom radu, o znoju i motici. Zatim mu hvalio va-

ro{, isticao ne~uvene qepote, spomiwao razne gazde,

koji su odavna si{li sa sela na zanate kao goli siro-

masi, a danas `ive kao pa{e i veziri.

Bi}e{ sre}an!... bi}e{ sre}an! – ponavqao je otac po

nekoliko puta, neprestano ga kore}i {to jo{ jeca i

bri{e suze. Kad nau~i{ zanat i po~ne{ raditi, bi-

}e{ sre}niji od sviju nas... Za tvoje dobro, magar~e,

rastavqam te od ku}e...

Ne{to sna`no kao da udari u prozor i stakla zajeca-

{e, ciknu{e... Huhuhuhuuuu, iznenada se zasmija neko i

~itava ba{ta zasmija se za wim. Stotinu debelih, ja-

kih glasova kao da zadovoqno zagrohota{e: hohohooo.

O{tar pisak kao odjek trube probi se kroz grawe i

uzleti uz dimwak. I kao udaqena grmqavina da zamu-

mla odozgo, za pomr~inom prekrivenih brda, i Tri-

{in pokriva~ zaigra, otr`e mu se iz pomodrele ruke,

kojom ga podr`avao...

Spavaj, `ivotiwo! – okosi se majstor, koji se nemirno

vrtio na krevetu i je~ao kao rawenik. – Zar se i od

vjetra pla{i{?

Ko se pla{i od vjetra?... Tri{a?... Na selu se nikad

pla{io nije dok je spavao pod te{kim guwem, izme|u

svoje bra}e i sestara, kraj niskog ogwi{ta, na kome

hukti vatra i zalizuje uz mrki, neravni zid uskakuju}i

~ak do greda...

I on ~isto osjeti kako ga ta vesela vatra po~e zagrija-

vati. Osjeti i miris tamjana, koji se u plavi~astom di-

mu razlijevao po ku}i klawaju}i se ispred ikone. I

kao da ugleda krupne o~i sijedog svetiteqa kako ga pi-

tomo i blago gledaju, kroz zasu{enu granu ru`marina,

kojom je ikona uvijek bila oki}ena. Spazi i nekolike

grivne qe{nika i tri vijenca osu{enih smokava, kako

vise na zidu ispod ~a|ave grede; mati je to sa~uvala za

materica da daruju djecu, kada joj dotr~e u gomili da

ove}im konopcem za le|ima i, qube}i joj uvele ruke,

tokorse zaprijete, da }e je svezati... Tog ~asa kao da se

dobro, nasmijano lice materino nadnese nad Tri{u i

topli prsti wezini kao da ga po{kakiqa{e po ~elu...

120

Spavaj!...

Opet kao da po~e{e praskati }eremeti, pucati... Za-

pomaga li neko, podviknu li?... Fijukawe, tutaw, pras-

kawe, prolomi{e pomr~inu, iskida{e je, rastrza{e...

Nastade ~udno kome{awe, hrvawe... ^itava ku}a hrve

se, bori i, ne predaju}i se drhti, trese se, lomi... Dim-

wak po~e krkqati, sru~i se, zaogriwa na krovu i sita,

o{tra pra{ina sa tavanice zasu Tri{u po licu, po

kosi...

Da mi je pobje}i?... – uzdahnu Tri{a umotavaju}i se

sve ja~e... – Eh...

I pomisli: {ta bi radila bra}a i sestre kad bi ga

opazili?...

Kao da ih gleda kako tr~e po avliji, po neraspr}enom

snijegu, poskakuju}i, posr~u}i... Sa {ubarama od snije-

ga po bujnoj, neure|enoj kosi, sa pomodrelim jedrim

obrazima i izgrebanim rukama vi~u, klik}u i bacaju

meke grude snijega jedno na drugo, guraju se, gone,

vla`nim rukavima otiru}i suze, koje im od studeni i

od smijeha udaraju na o~i... Sna`ni, kosmati {arov,

dah}u}i i laju}i optrkuje oko wih, uskakuje im uz le|a

kao da bi da ih obgrli jakim, prqavim {apama i zava-

quje se u snijeg, preme}e se, sa ispla`enim jezikom i

razjapqenim ~equstima kao, takorse, prijete}i, da }e

nekoga ujesti, rastrgnuti.

[to i ja nijesam sa wima?... Ra{ta?... Zar sam na{o

neku sre}u ovdje?... Zar je nijesam tamo ostavio? –

tu`no protepa Tri{a, a suze mu navrije{e na o~i.

Okorjela daska sve ja~e hr{ti pod mi{ijevim zubima,

majstor na krevetcu prevr}e se i je~i... Napoqu, za-

pleten u smrznutim granama stewe neko, uzdi{e, kri-

je{ti i tvrdim prstima grebe oko prozora. Pra{ina

sa tavanica osipa se, prijawa po o~ima. Uz noge mili

ne{to hladno, vla`no, kao pu` balavac...

– Ako se ne smiri{, dobi}e{ }u{ku... Jesi li ~uo?

I majstor, pokazuju}i stisnutu {aku opsova ne{to

krupno i opet jeknu...

R a z g o v o r o d j e l uPrva re~enica u pri~i, romanu ili nekom drugom kwi`evnom

djelu, jako je va`na. Da li je tako i ovdje?

Pod tankim drowavim pokriva~em zgurio se Tri{a i trese se,

drh}e od studeni.

^ i t a n k a6

N E V I D I M , N E ^ U J E M , N E G O V O R I M

121

Abaxija je zanatlija koji od

grubog platna (sukna) pod

nazivom aba {ije narodnu

no{wu.

Sara~ je zanatlija koji izra-

|uje predmete od ko`e: se-

dla, opasa~e, fi{eklije za

lovce, futrole za vatreno

oru`je, nov~anike. Sara~

uglavnom svoje proizvode ra-

di ru~no.

Kujunxija je zanatlija koji

izra|uje ili prepravqa na-

kit od zlata, srebra ili dru-

gih plemenitih metala.

^ur}ija je zanatlija koji se

bavi izradom odjevnih pred-

meta od ko`e. Naziv dolazi

od rije~i ~urak: ko`ni

prsluk od jawe}e ko`e sa

o{i{anim krznom na unu-

tra{woj strani.

Stari zanati

I s a k S a m o k o v l i j a ro|en

je 1889. u Gora`du. Odrastao je

na Drini, koju je jako volio i o

kojoj je mnogo pisao. Wegove

pripovijetke na slikovit i

`ivopisan na~in govore o `i-

votu Jevreja u Bosni i Herce-

govini. Preci su mu bili Je-

vreji Sefardi, porijeklom iz

[panije, a svoje bosansko pre-

zime dobili su nakon {to se

Isakov djed doselio u Sarajevo

iz Samokova u Bugarskoj. Kao

doktor je pomagao siroma{nim

qudima u Sarajevu, a mnogi od

wih su glavni likovi wegovih

pripovjedaka. O wima je pisao

sa suosje}awem, isti~u}i wi-

hove male `ivotne radosti i

sre}u kojoj su te`ili.

Sahrawen je na starom jevrej-

skom grobqu u Sarajevu.

Upoznali smo se s jednim likom – Tri{om. Da li on dr{}e jedi-

no zbog studeni, ili mo`da i zbog ne~eg drugog?

Kako se majstor odnosi prema Tri{i?

Na osnovu majstorovih rije~i upu}enih Tri{i, kojim rije~ima ga

mo`emo opisati:

qutit – nasilnik – prostak – pijanica – bezosje}ajan – grubijan?

U kakvom su odnosu Tri{ina unutra{wa, psihi~ka de{avawa i

stawe u prirodi?

Otkud Tri{a u gradu? Za{to `ivi kod majstora?

Je li Tri{a sretan u gradu? Objasni nekom situacijom iz pri~e!

Pisac se obra}a tebi, ti si wegov pa`qivi slu{ateq. [ta ti je

Svetozar ]orovi} poru~io ovom Tri{inom misli: [to i ja ni-

jesam s wima?... Ra{ta?... Zar sam na{o neku sre}u ovdje?... Zar je

nijesam tamo ostavio?

Isak SamokovlijaDJE^AK ARON

Godine 1940. Aron je po{ao na obu}arski zanat. Pret-

hodno je zavr{io ~etiri razreda osnovne {kole. Kad

se jednom uve~er vra}ao s posla, za~u pasje cviqewe.

Spustiv{i se oprezno s me|e na put i po{to pro|e ne-

koliko kora~aja naprijed, ugleda s druge strane puta,

do same ograde, malo bijelo kudravo pa{~e. Le`alo je

u izga`enom korovu. Iako se ve} bilo dosta smra~ilo,

mogao je Aron jo{ dobro da vidi kako mala kudrava

`ivotiwa silno podrhtava. “Jadnik!” – ote se Aronu

uzdah od koga se sav strese. Pa{~e je bilo ispru`ilo

desnu stra`wu {apu u stranu, pa je ~as spu{talo, ~as

opet podizalo glavu, izdizalo wu{ku, `mirkalo

crnim okruglim o~ima i jednako cviqelo.

Aron mu je ve} pri{ao sasvim blizu.

Pseto se nije pomicalo s mjesta. Oborilo je glavu,

prislonilo je sasvim na zemqu, mrdalo je u{ima i dva-

tri puta mahnulo tamo-amo repom.

Aron je gledao. Prva mu je misao bila: “Neko ga je si-

gurno premlatio... udario ga kamenom... jadnika... Sad

ne mo`e daqe.. Sigurno je i gladan... Kako samo `mir-

ka o~ima... kako dr{}e... mo`da }e i lipsati do sutra...

Jadnik.”

– Bucko! – (ovo mu ime do|e ni sam nije znao odakle) –

Bucko, hodi! – zovnu ga, pa poturi vre}u i kle~e na wu.

Pseto je jednako drhtalo i cviqelo. Aron spusti gla-

122

U ozna~enom dijelu teksta

osmotri interpunkcijske zna-

kove kojima se zavr{avaju re~e-

nice. U ~ijem ih govoru ima vi-

{e? [ta je pisac time posti-

gao? Poku{aj te re~enice pro-

~itati kao da se sve zavr{avaju

ta~kom. [ta zapa`a{?

vu i po~e da ga gladi po glavi. Pseto nasloni glavu na

Aronovu nogu i stade je trqati o koqeno.

Jadnik, kao da ho}e ne{to da ka`e... da ispri~a kako

su ga gonili... udarali.

Aron ustade, brzo razmota vre}u, namami psa u wu,

oprezno prihvati }o{kove, podi`e ih, podmetnu ruku

i uze zamotuqak u naru~je, kao da je kakvo dijete u po-

voju i po|e ku}i.

Pred avlijskim vratima ugledao je neku tamnu sjenku. U

prvi mah u~ini mu se da je to majka, pa ustuknu br`e na-

trag u }o{ak. Kad je domalo opet provirio, sjenka je bi-

la odmakla daqe. Odahnu, pa {uwaju}i se sti`e najzad

do ku}e. Od silnog uzbu|ewa, ~inilo mu se kao da mu

srce udara pod samim grlom. Da majka nije ve} zakqu~a-

la avlijska vrata? Stajao je i spremao se da polako

uhvati za ru~ku, ali u tom ~asu odjednom se vrata otvo-

ri{e. Mala `ena, mr{ava, s krpicom na glavi, s preba-

~enim {alom preko ramena, u papu~ama, trgnu se natrag.

Iako je bila iznena|ena ovim naglim susretom, ona se

brzo pribra i po~e o{tro, ali prigu{eno da se jada:

– Zaboga, gdje si do sad? Iskidala mi se du{a od stra-

ha. Ve} je mrak. Tek {to otac nije do{ao. [ta je, gdje

si se toliko zadr`ao? Mjesto da {to ranije dolazi{...

On u|e u malu avliju, ali se brzo, ne znaju}i {ta da

uradi s Buckom, zaustavi nasred we. Majka pro|e kraj

wega i dobaci:

– [ta si stao, hajde ulazi u ku}u.

– Donio sam pa{}e – Aron pokaza na zamotuqak.

– Donio? [ta si donio?

– Pa{}e – ponovi Aron.

– Kakvo pa{}e, te{ko meni! – snebivala se Buena.

– Na{ao sam ga gdje cvili...

– Napoqe iz avlije! Kakvo te pa{}e sna{lo! Idi na-

poqe i pusti ga. Jesi li poludio? Pa{}e mi unosi{ u

ku}u. Gdje se to vidjelo?

– Majko, maj~ice draga, ~ekaj – {aptao je Aron glasom

koji je molio i prekliwao. – ^ekaj da ti ka`em...

– [ta }e{ da mi ka`e{? Nosi ga iz ku}e! Idi!

Aron ispusti zamotuqak na avlijsku kaldrmu i razvi

ga. Bucko stade da cvili i izdi`e wu{ku.

– Gledaj kako su mu tu`ne o~i. Slu{aj kako cvili –

moqakao je Aron.

^ i t a n k a6

N E V I D I M , N E ^ U J E M , N E G O V O R I M

123

P k a o p a s :U izrazu dupli pas – misli se

na dva psa ili na ne{to drugo?

Objasni ovu nedoumicu.

Ako je u nekoga tanak pas, ko je

mr{av – on ili pas?

Ako je genitiv od pas – psa, da

li je genitiv od ~as – ~sa?

Prona|i uqeze:

– pasjaluk

– pasmina

– pa{~ara

– pastrmka

– psina

– psi}

– kompas

– Ne}u ni da gledam, ni da slu{am, idi s wim napoqe

i ostavi ga gdje si ga na{ao. Idi dok nije do{ao otac.

Buena je u{la u kuhiwu.

Aron sjede na kaldrmu. Pseto se sti{te uz wega, on mu

polo`i ruku na glavu i stade da ga miluje po kratkoj

kudravoj dlaci.

Zatim u|e u drvarnik i tapkaju}i u mraku, smjesti se u

jedan }o{ak u trije{}u. Dr`ao je pseto na svom krilu

i sav se zacewivao od pla~a.

Buena je ~ekala u kuhiwi, onda odmaknu {arenu zavje-

su s prozora i, zasjewuju}i rukom o~i, pogleda u avli-

ju. Nije mogla ni{ta da vidi. Otvori vrata, proviri i

zovnu: “Arone!” Kad se ni sad niko ne odazva, ona iza-

|e napoqe i po|e prema avlijskim vratima, ali uto za-

~u Aronovo grcawe. Okrenu se prema drvarniku.

“Arone!” zovnu opet. Ne vidje ni{ta, ali osjeti da

Aron sjedi u }o{ku.

– Izlazi otale, ho}e{ da se razboli{ na tom smetqu,

na tom |ubretu?

– Neka se razbolim! – izusti Aron qutito kroz pla~.

– Umrije}e{.

– Neka krepam! – tvrdoglavo i prkosno odgovori Aron

i stade da mlatara nogama.

– Pa dobro. Ostavi pseto tu do sutra, ali ulazi sad u

ku}u da se umije{. Sav si prqav. A sigurno si gladan –

dodade na kraju bri`no, maj~inski.

Aron je jo{ jednako grcao i tresao se.

– Hajde, ne rastu`uj maj~ino srce, i onako je... Ah,

te{ko meni. U wenom glasu moglo se osjetiti kako }e

se i sama rasplakati.

– Hajde ti, ja }u do}i – jedva odgovori Aron. Pseto

vrtuka sve ja~e repom, sagiwe glavu, iskre}e je kao da

ho}e da je trqa o dje~akovu ruku.

“To on mene miluje!” re~e Aron u sebi i osjeti u tom

~asu kako ne{to toplo prostruja kroza w. Stade da mu

tepa: “De, Bucko, lezi sad, odmori se, osta}e{ zauvi-

jek kod mene. Ja }u te hraniti, ja }u te ~uvati, ja }u te

braniti. Ne}e{ se vi{e morati vucarati mahalom i

ne}e te vi{e ga|ati kamewem, ne}e te vijati niko, ni

`ene, ni qudi, ni djeca. Izlazi}e{ sa mnom kad te

pro|e noga, i}i }emo na Grdow...”

124

P a s , p s e t o . . . Koliko razli-

~itih oblika izvedenih iz pas

pisac koristi u ovoj pri~i? Da

li svi ti oblici zna~e isto,

ili se ipak u ne~emu razliku-

ju? Da li je pri~a time dobila

na kvalitetu ili izgubila?

[ta je neobi~no na ovoj slici?

Da li je ona montirana (foto-

monta`a) ili stvarna? Je li

ne{to ovakvo mogu}e? Za{to

se za qude koji se ne trpe ka`e

ko pas i ma~ka? [ta su osobine

ma~ke, a {ta psa? U ~emu se ra-

zlikuju? Koga bi radije za pri-

jateqa? Koje su osobine va`ne,

najva`nije za prijateqstvo?

R a z g o v o r o d j e l uKakav utisak je na tebe ostavila ova pri~a?

Na ~ijoj strani su bile tvoje simpatije? Uz dje~akovu `equ ili

uz maj~inu zabranu?

U kojem licu je pripovijetka ispri~ana?

Da li se doga|aji nadovezuju jedan na drugi ili su pri~ani kao

sje}awe dje~aka na susret s psom? (Kako se zove ovakav na~in pri-

povijedawa?)

Likove ove pri~e, kao i glavni razvoj doga|aja, upoznajete putem

opisa i dijaloga. Izdvojite najbitniji dijalog u pripovijeci.

Za{to dje~ak ka`e: Neka krepam? Da li ~ovjek krepa ili umre?

Za{to je Aron odabrao upravo ovaj pojam da izrazi svoj bijes i

prkos?

Mo`ete li opisati dje~aka? Koje wegove osobine posebno dolaze

do izra`aja?

Kako je reagirao na maj~inu zabranu?

Za{to je dje~ak odbio da izbaci psa na ulicu, nakon {to mu je to

majka naredila?

Kako je majka odgovorila na taj wegov postupak?

Pojasni razliku izme|u maj~ine prve i druge reakcije. Mo`e{

li naslutiti {ta se u majci odvijalo? Prona|i citate.

Da li biste vi reagirali kao dje~ak? A va{i roditeqi? Da li bi

u~inili isto {to i Aronova majka?

Odredite temu pri~e.

Kakva je ideja ove pri~e?

^ i t a n k a6

N E V I D I M , N E ^ U J E M , N E G O V O R I M

125

126

Biblioteke/knji`nice su zgrade ili prostorije u kojima se knjige posu-|uju na ~itanje. Osim knjiga, u njihovim zbirkama mogu se na}i ~a-sopisi, stripovi, filmovi, CD-ovi, note, stari rukopisi, mape, dokumenti,ukratko, sve {to je na neki na~in povezano s ljudskim znanjem i stva-ranjem. Najve}e i najpoznatije biblioteke, s najbogatijim zbirkama,nalaze se u velikim gradovima, poput Washingtona, Pariza, Londona(slika 1).

U nekim bibliotekama korisnici mogu u}i me|u knjige, listati ih i bira-ti {ta `ele posuditi i ~itati. U drugim to nije dozvoljeno. Korisnici ima-ju na raspolaganju katalog, ormar s ladicama, u kojima se nalaze kar-ton~i}i s podacima o knjigama. Jedan karton~i}, jedan naslov (slika 2).

Kad se odlu~i koju }e knjigu uzeti, ~lan biblioteke ispunjava revers, pa-pir na koji upisuje podatke o izabranoj knjizi. Najva`niji podatak, osimimena knjige i autora, jeste signatura, {ifra koja govori gdje se tra`enaknjiga nalazi, i po kojoj je knji`ni~ari pronalaze. Kod preuzimanja knji-ge, ~lan potpisuje zadu`enje. Knjige se obi~no mogu zadr`ati petnaestdana, ako je potrebno i du`e, ali u pravilu ne treba otezati s vra}anjemknjige jer mo`da jo{ neko `eli zaviriti u nju (slika 3).

NEMA{ BRIGE, EVO KNJIGE!

1

2

3

^ i t a n k a6127

Rijetke i skupe knjige, ili arhivski materijali, ne mogu se iznositi, alije njih mogu}e pogledati i koristiti u ~itaonici, kakva je, recimo, ovau njujor{koj biblioteci (slika 4).

Naravno, sve je vi{e biblioteka koje umjesto ormara s ladicama i kar-ton~i}a nude svojim ~lanovima mogu}nost da knjige tra`e koriste}ikompjuter. Pretraga je brza, dovoljno je znati nekoliko klju~nih rije~i oknjigama, ili o tekstovima koji nas zanimaju, ili o autorima, ili o tema-ma, i dobijamo spisak sa svim onim {to bi nas moglo zanimati (slika 5).

A sve vi{e je biblioteka koje umjesto pravih knjiga na papiru nudevirtualne – na ekranu monitora. Tako je danas mogu}e, uz pomo} bes-platnih programa i interneta, sjediti ku}i i listati rukopise Leonardada Vincija (slika 6).

4

65

Orfej je junak gr~kog mita, pjesnik i svira~ lire, u ~ijoj sumuzici u`ivali ljudi, `ivotinje i biljke. Kad je njegova dje-vojka Euridika umrla, i oti{la u svijet sjenki, on je zbogtuge prestao svirati. Svi njegovi slu{aoci zamolili su ondaboga podzemnog svijeta Hada da Euridiku vrati me|u `i-ve. Had je usli{io njihovu molbu, ali pod uslovom da seOrfej, dok bude izvodio njenu sjen, ne smije niti jednomosvrnuti. Orfej je pristao. Euridikina sjenka je po{la zanjim, ali on nije ~uo njen dah i njen korak, i posumnjaoje da ga ona prati...Razmi{lja{ li o smrti? Nosi{ li smrt nekog dragog u svomiskustvu? Da li je ona neizbje`na? Za{to ljudi umiru?Smrt je jedna od najve}ih, najva`nijih, nej~e{}ih tema uknji`evnosti.

KONAC TIJELO KRASI

128

E k a o e p i t e tObrati pa`nju na prvi dio pri~e,on je u cijelosti posve}en opisi-vanju. Pogledaj koliko tu imaepiteta, a koliko u ostalim dijelo-vima pri~e? Kojoj vrsti rije~i onipripadaju? Koja je njihova funk-cija u re~enici? [ta zaklju~uje{?Ako je o opisivanju rije~, neizos-tavni su...?

I s a a c B a s h e v i s S i n g e r ro-|en je 1904. u Poljskoj. Pisao jehebrejskim pismom na jezikukoji se zove jidi{. Prvo djelo, Ustarosti, objavio je pod pseudoni-mom (drugo, izmi{ljeno ime).Dobitnik je Nobelove nagrade zaknji`evnost. Najpoznatija djelasu mu Gimpel Luda, Spinoza str`nice, Rob... Pamte se, prepisujui razmjenjuju mnoge njegovemisli, izjave, stavovi. Naprimjer:Kakva mi je to velika stvar pokazatizanos u vrijeme obilja? Istinska jeveli~ina u tome da se ~ovjek predajeradosti kad voda oko njega raste.

Isaac Bashevis SingerOLE I TRUFA

1.[uma je bila velika, gusta, puna svih vrsta listopadnogdrve}a. Bio je mjesec studeni. Obi~no je u to vrijeme godi-ne hladno i dogodi se da ~ak ponekad i snije`i, ali ovajstudeni bio je relativno i topao. No}i su bile hladne i vje-trovite, ali ~im bi sunce jutrom iza{lo, postajalo bi toplije.Moglo bi se pomisliti da je ljeto kad ne bi ~itava {uma bilaposuta otpalim li{}em – `utim kao {afran, crvenim poputvina, a bilo ga je i zla}anog, kao i satkanog od razli~itihboja. Kidala ga je ki{a, vjetar, padalo bi danju, padalo bino}u – oblikuju}i debeli sag na {umskom podu. Iako sumu se sokovi isu{ili, li{}e je jo{ uvijek ispu{talo ugodanmiris. Sunce ga je obasjavalo kroz napu{teno, ali `ivo gra-nje, a crvi i muhe, koje su nekako pre`ivjele jesenske olu-je, plazile su po njemu. Prostor ispod li{}a pru`ao je tajnaskrovi{ta zrikavcima, poljskim mi{evima i drugim bi}imakoja su tra`ila uto~i{te u zemlji. Ptice – koje ne sele zimi utoplije krajeve nego ostaju kod ku}e – poredale su se pogolim udovima drve}a. Me|u njima bili su vrapci – si}u{-ne ptice, ali obdarene s mnogo hrabrosti i iskustva saku-pljenog tisu}ama generacija. Skakutali su i `ivkali tra`e}ihranu {to je {uma u to doba godine pru`a. Mnogo, mno-go kukaca i crva poginulo je pro{lih tjedana, ali nitko nijeoplakivao njihovu sudbinu. Bo`ja stvorenja znaju da jesmrt samo oblik `ivota. Dolaskom prolje}a {uma }e se po-novo ispuniti travkama, zelenim li{}em, procvalim grana-ma i cvije}em. Ptice selice vratit }e se iz dalekih zemalja iponovno se nastaniti u svojim napu{tenim gnijezdima. Paako je vjetar ili ki{a o{tetila gnijezdo, lako }e ga popraviti.

2.Na vrhu drveta koje je izgubilo sav svoj lisnati pokrov os-tala su jo{ samo – dva lista. Jednom je bilo ime Ole, adrugom Trufa. Ole i Trufa zajedno su visjeli na jednojgran~ici. Kako bijahu na samom vrhu drveta, primali sumnogo sun~eva svjetla. Iz nekog posebnog razloga, kojiOle i Trufa nisu poznavali, pre`ivje{e sve ki{e, sve hladneno}i i vjetrove, jo{ uvijek se dr`e}i za vr{ak gran~ice. Tkozna razlog za{to jedan list pada a drugi ostaje? No, Ole i

^ i t a n k a6129

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :{afran – ljekoviti cvijet koji seupotrebljava i kao za~insag – tepih, }ilimtu~a – gradklonu}e – obamrlosttjeskoba – nespokojstvo, nemirvje~nost – vrijeme bez po~etka ikrajamolekule, atomi, protoni, elektroni – ~estice materijesvemir – prostorno i vremenskineograni~en svijet koji nas okru-`uje; u njemu je na{a planetaZemlja, Sunce i zvijezdebla`enstvo – velika sre}a

Mo`da nije vi{e tako rano da sta-vi{ prvi list u svoj herbar. Da, ali{ta je herbar?Herbar je, najprostije re~eno, ma-pa s listovima na kojima su listovi.Da, ali ~emu slu`i herbar? Her-bar slu`i znanju. Sakupljaju}i lis-tove, razmi{ljamo o biljkama, ra-zmi{ljaju}i o biljkama razmi{lja-mo o `ivotu na Zemlji.

Trufa su vjerovali da odgovor le`i u velikoj ljubavi {to suje osje}ali jedno za drugo. Ole je bio ne{to ve}i od Trufe inekoliko dana stariji, ali Trufa je bila ljep{a i nje`nija. Je-dan list mo`e malo u~initi za drugoga kada vjetar pu{e,ki{a lijeva ili tu~a po~ne padati. Dogodi se da i ljeti padneponeki list, a pogotovo se u u jesen i zimi ni{ta ne mo`eu~initi. Ipak, Ole je hrabrio Trufu u svakoj prilici.

3.Za vrijeme najgorih oluja, kada su gromovi treskali i mu-nje sijevale, a vjetar kidao ne samo li{}e nego i ~itave gra-ne, Ole je zaklinjao Trufu:– Dr`i se, Trufa! Dr`i se svom snagom!Katkada, za vrijeme hladnih i burnih no}i Trufa bi se po-`alila:– Moje je vrijeme do{lo, Ole, ali ti se ~vrsto dr`i!– Za{to? – upitao bi Ole. – Bez tebe `ivot mi je besmislen.Ako ti padne{, i ja }u pasti s tobom.– Ne, Ole, nemoj to u~initi! Tako dugo koliko god list mo-`e ostati, ne smije oti}i...– Sve ovisi o tome da li ti ostaje{ sa mnom – odvrati Ole.– Danju te promatram i divim se tvojoj ljepoti. No}u osje-}am tvoj miris. Biti usamljen list na drvetu? Ne, nikada!– Ole, tvoje su rije~i tako slatke, ali nisu istinite – re~eTrufa. – Ti znade{ vrlo dobro da vi{e nisam lijepa. Pogle-daj kako sam naborana. Svi su se moji sokovi isu{ili i stidme je pred pticama. Promatraju me s toliko sa`aljenja!Ponekad mi se ~ini da mi se smiju gledaju}i me kako samse sme`urala. Ja sam izgubila sve, a jedino mi je jo{ ostala– ljubav za tebe.– Zar to nije dosta? Od svih na{ih mo}i ljubav je najvi{a,najdivnija – re~e Ole. – Tako dugo dok se me|usobno vo-limo, mi ostajemo ovdje, i nikakav vjetar ni ki{a ne mogunas uni{titi. Re}i }u ti ne{to, Trufa! Nikada te nisam tolikovolio koliko te sada volim!– Za{to, Ole? Za{to? Pa ja sam sva `uta.– A tko ka`e da je zelena boja lijepa, a `uta nije? Sve suone jednako lijepe.

4.I dok je Ole govorio upravo te rije~i, zbilo se ono ~ega seTrufa sve te mjesece pribojavala – podigao se vjetar i otki-

130

Pro~itaj sljede}e re~enice i odgo-vori na pitanje ima li imenica lististo zna~enje u svakoj od njih?a) Od sutra okre}em novi list.b) Ve~erali smo ribu list i krompir.c) Samo je jedan list ostao nadrvetu.d) Napisao je svoje ime na pra-znom listu.

Rije~ mo`e imati svoje osnovno ipreneseno zna~enje. Ukoliko ne-ku rije~ ~uje{ prvi put, njenozna~enje na}i }e{ u rje~niku.Prvo }e biti obja{njeno osnovnozna~enje rije~i, a slijedit }e, uko-liko ih ima, prenesena zna~enja.[ta misli{ u kojoj je re~enici rije~list upotrijebljena u svom osnov-nom zna~enju?A {to bi rije~ list zna~ila u preos-talim re~enicama?Jedna rije~ mo`e imati vi{e zna-~enja i ta se pojava zove vi{ezna~-nost ili polisemija.

nuo Olu s gran~ice. Trufa je po~ela drhtati i treperiti, te se~inilo da }e se i ona uskoro otkinuti, ali – dr`ala se ~vrsto.Vidjela je kako Ole pada i nji{e se zrakom, te ga po~e zva-ti jezikom li{}a:Ole! Vrati se! Ole! Ole!No prije nego {to je i prestala dozivati, Ole je i{~eznuo svidika. Pomije{ao se s ostalim li{}em na tlu, a Trufa je os-tala sama na drvetu.

5.Dok je jo{ bio dan, Trufa je nekako uspjela izdr`ati svojubol. Ali kada se smra~ilo, a hladna i prodorna ki{a po~elapadati, utonula je u o~aj. Nekako je po~ela osje}ati da jeza sve nevolje li{}a krivo drvo, njegovo deblo i sna`niudovi. Li{}e je palo, ali je deblo ostalo visoko, krupno i~vrsto ukorijenjeno u tlu. Trufi se pri~inilo nekom vrstomboga! U nekoliko mjeseci stablo bi se pokrilo li{}em, a za-tim ga streslo sa sebe. Hranilo ga svojim sokom toliko du-go koliko mu se svi|alo, a zatim pustilo da umre od `e|i.Trufa je molila drvo da joj vrati njezinog Olu i da ponov-no stvori ljeto, ali drvo nije marilo, niti je `eljelo mariti, zanjezine molbe...Trufa nije vjerovala da no} mo`e biti tako duga, tako tam-na, tako studena. Govorila je Oli i o~ekivala odgovor, aliOle je {utio ne daju}i nikakva znaka o svojoj prisutnosti.Trufa se obrati drvetu:– Budu}i da si mi uzeo Olu, uzmi i mene!Ali ni tu molbu drvo nije usli{alo.

6.Nakon nekoliko ~asaka Trufa je zadrijemala. To nije biosan nego neko ~udno klonu}e. Trufa se probudila i nasvoje veliko iznena|enje otkrila da vi{e ne visi na drvetu.Vjetar ju je otpuhnuo dolje dok je spavala. Osje}ala sedruk~ije nego {to je to obi~no bivalo kad se budila nadrvetu prilikom izlaska sunca. Sada su sve njezine boja-zni i tjeskobe i{~ezle. Bu|enje je donijelo sa sobom svijestkoju nikada prije nije osjetila. Ona je sada znala da nijesamo vi{e list koji ovisi o svakom hiru vjetra, nego da jedio svemira. Ona nije vi{e ni malena, ni slaba, ni prola-zna, nego dio vje~nosti. Pomo}u neke tajanstvene sileTrufa je shvatila ~udo svojih molekula, atoma, protona i

^ i t a n k a6

K O N A C T I J E L O K R A S I

131

elektrona – golemu energiju koju je predstavljala i ~ude-san plan kojega je bila dio. Odmah do nje le`ao je Ole, ioni su se pozdravili s ljubavlju kakve nikada prije nisu bi-li svjesni. To nije bila ljubav koja bi ovisila o zgodi i prilici,nego ljubav koja je tako mo}na i vje~na kao {to je i samsvemir. Sve ono ~ega su se bojali danima i no}ima izme|utravnja i studenog preokrenulo se da ne bude smrt negospasenje.Nai{ao je povjetarac i podigao Olu i Trufu u zrak, i oni sulebdjeli bla`enstvom poznatim samo onima koji su slobo-dni i sjedinjeni s vje~no{}u.

R a z g o v o r o d j e l uSvi|a li Ti se upravo pro~itan tekst? Za{to?Je li on bajka ili pripovijetka? Po ~emu to zaklju~uje{?(Da Ti pomognemo: u bajkama nije bitan prostor i vrijeme, u pripo-vijetkama jest; likovi u bajkama se ponavljaju kao da sve bajke proi-zlaze iz jedne, a u pripovijetkama se ljudski `ivoti ne ponavljaju, pri-povijetke uvijek donose nove likove i nove doga|aje.)Jezik pripovijetke je slikovit. Prona|i primjer za stilska izra`ajnasredstva (stilske figure):personifikacija .................................................................................................

epitet ..................................................................................................................

pore|enje ..........................................................................................................

metafora ............................................................................................................U kojem licu je ispripovijedana radnja?Ko su glavni likovi?Opi{i izgled likova. Prona|i dijelove teksta kojim }e{ potkrijepiti svojodgovor.(Opis izgleda lika nazivamo fizi~ka karakterizacija lika.)Kako se likovi odnose jedan prema drugome? Pro~itaj dio teksta izkojeg to vidimo.(Opis razmi{ljanja likova iz kojih saznajemo njihov karakter nazivase psiholo{ka karakterizacija lika.)Kako je mogu}e da li{}e govori? Kako se zove stilski postupak kojimje pisac dao li{}u mogu}nost govora?O kome zapravo govori ova pri~a?U kojoj su `ivotnoj dobi ljudi na koje se pri~a odnosi? Koji dio tekstato potvr|uje?Odredi naslove za etape kompozicije djela: uvod – zaplet – vrhunac– rasplet.Tema pripovijetke je:a) opadanje li{}a u jesenb) umiranje i strah od smrtic) razumijevanje svemirskih zakona i ~udesnog plana ~iji smo dio

132

[ta je za tebe dobra fotografijaneke pri~e ili pjesme? Da li je ovo dobra fotografija?

Fotografija

[ u k r i j a Pa n d ` o ro|en je uUlogu kod Kalinovika 1910. go-dine. Pisao je i za djecu i za od-rasle. Od njegovih djela posebnotreba izdvojiti zbirku pjesamaRazgovori i zbirku pri~a Samo jo{kosovi zvi`du}u. Te knjige nagra-|ene su nagradom Udru`enjaknji`evnika BiH.

R i j e ~ i r i t a mPjesnik upotrebljava rije~ utrti.Kojoj vrsti rije~i pripada ova rije~u pjesmi? Kojoj vrsti rije~i jo{mo`e pripadati? Kako mo`e{ ra-zlikovati koja je vrsta u pitanju?Na sli~an na~in razmisli i o rije~imetla. U pjesmi je to...? A mo`ebiti i...?Za{to pisac ne upotrijebi rije~stavila umjesto metla? Odgovorna to }e{ dobiti ako prebroji{ slo-gove drugog i ~etvrtog stiha usvakoj strofi. [ta bi se promijeni-lo da pisac umjesto metla upotri-jebi stavila? Kako bi to utjecalona ritam pjesme?

[ta zaklju~uje{ iz ovih re~enica:Ona je sada znala da nije samo vi{e list koji ovisi o svakom hiru vjetra, negoda je dio svemira. Ona nije vi{e ni malena, ni slaba, ni prolazna, nego diovje~nosti. Pomo}u neke tajanstvene sile Trufa je shvatila ~udo svojih moleku-la, atoma, protona i elektrona – golemu energiju koju je predstavljala i ~ude-san plan kojega je bila dio.Za{to pisac spominje atome, molekule, protone, elektrone, energiju?Kakvi su to termini? Koji je to ~udesni plan koji vlada svemirom? Dali si i Ti dio svemira? Kako?Uporedi Singerovu pri~u s pjesmom koju je napisao [ukrija Pand`o.

[ukrija Pand`oLIST NA PUTU

Sagnula se mala sejanad utrti puti podigla list sa zemljei crven i `ut.

Pa pomisli: on boluje,metla ga na dlan,a nad njima smije{io setih jesenji dan.

I kap ki{e, gle, na njemu:to je suza tragpognula se i spustilana nj poljubac blag.

Za{u{kao list uveli,sletio na put,i zaspao snom dubokimrasplakan i `ut.

R a z g o v o r o d j e l uZa{to djevoj~ica misli da je list bolestan? [ta pomisli{ kad vidi{ crve-nilo i `utilo kod ljudi? Da li tebe kapi ki{e podsje}aju na suze? Dje-voj~ica o listu razmi{lja na osnovu osobina koje se pripisuju ljudima.Kako se zove ta stilska figura? Gdje se sve ona u pjesmi pojavljuje?Da li ova pjesma, isto kao i prethodna pri~a, govori o umiranju ismrti?Prona|i sve sli~nosti izme|u pri~e i pjesme!Istakni i objasni sve razlike.

^ i t a n k a6

K O N A C T I J E L O K R A S I

133

Jovan Du~i}SELO (Iz Trstenog)

Vitorog se mesec zapleo u granjuStarih kestenova; no} svetla i plava.Ko nemirna savest {to prvi put spava,Tako spava more u nemom blistanju.

^empresova {uma bdije; mesec na njuSipa svoje hladno srebro; odsijavaModro letnje inje sa visokih trava.Zatim krik. To kriknu buljina na panju.

Ribarsko seoce poleglo na stenu,I si{lo u zaton; i kroz maglu mle~nuJedva se nazire, ko kroz uspomenu.

Sve je utonulo u ti{inu ve~nu.Ni {uma, ni glasa; samo jednolikoIzbija ~asovnik kog ne ~uje niko.

R a z g o v o r o d j e l u[ta o ovoj pjesmi mo`e{ re}i nakon prvog ~itanja?Pjesma je:a) lijepab) tu`nac) nejasnad) nostalgi~na (nostalgija – ~e`nja za ne~im davno pro{lim ili osobitodragim)

134

J o v a n D u ~ i } ro|en je 1871. uTrebinju. U Mostaru je poha|aoosnovnu {kolu i ni`u gimnaziju.Zajedno s Aleksom [anti}emosnovao je knji`evni ~asopis Zo-ra. Kao diplomata `ivio je u veli-kim evropskim gradovima –Istanbulu, Sofiji, Rimu, Atini,Madridu, Kairu, Bukure{tu. Pi-sao je i prozu.

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :buljina – sovazaton – zaliv, dio mora koji ulazidoblje u kopno

Objasni svoj izbor u nekoliko re~enica.Kakve je emocije u tebi pjesma izazvala?a) radostb) tuguc) ravnodu{nostd) ljubavPoku{aj svoj stav objasniti u nekoliko re~enica. Uporedi s prvim stihom ove pjesme stihove Ivana Ma`urani}a:A mjesec bi vitorog te gledoSa zapada ispred zvijezda sjajnijehKo predvodnik ispred stada ovan.Je li ti sad jasno na {ta se odnosi epitet vitorog? O kojoj stilskoj figurise tu radi?Obrati pa`nju na tre}i i ~etvrti stih. [ta je to nemirna savjest? Zbog~ega se sve mo`e imati nemirna savjest? Jesi li ikad ~uo da neko nemo`e spavati zbog nemirne savjesti? Kad taj neko zaspi? [ta je potre-bno da bi se savjest umirila? Je li ti nakon odgovora na postavljenapitanja jasnije pore|enje koje pjesnik pravi? Kakav to san onda imamore? U drugoj strofi nalazi se jedina zvu~na pjesni~ka slika u pjesmi. Pro-na|i je. Koliko ona doprinosi dramatizaciji u pjesmi? Koliko utje~e napromjenu atmosfere u pjesmi?Kad pjesnik poslije opisa ve~ernje ti{ine ka`e: Krik!, {ta ti sve na umpadne? Ako je to samo buljina (sova) na panju, ima li razloga zauzbunu? U stvarnosti ne, jer se ne moramo bojati te grabljivice, onanam ne mo`e nauditi. Ali u pjesmi, ona predstavlja prijetnju kojavreba iz mraka, ona je opasnost, smrt.Tek u tre}oj strofi spominje se selo, ta~nije, seoce, a pjesma nosi nazivSelo. Kako to obja{njava{? (Da li na tvoj do`ivljaj nekog mjesta utje~esamo ono {to mo`e{ vidjeti u tom mjestu, ili i ono {to ga okru`uje?)Pjesnik ka`e da se selo jedva nazire, ko kroz uspomenu. Za{to? Ako no-si{ uspomenu na neki davni trenutak, poku{aj taj trenutak kroz tuuspomenu prizvati u sje}anje.Obrati pa`nju na zadnji stih u pjesmi. Za{to niko ne ~uje ~asovnik?U kakvoj je to vezi s krikom koji se ~uo? Da li je ova pjesma samoopis sela? Ako misli{ da nije, objasni o ~emu ona jo{ govori.Prepoznaj u pjesmi stilske figure: metafore, pore|enja, epitete, per-sonifikacije. Podvuci ih razli~itim bojama. Poku{aj pjesmu predstavitikroz crte`.

Isidora Sekuli}BUREK r a t a k s a d r ` a j :Djevoj~ica koja je ostala bez majke provodi ljeto igraju}i se sama ujednom velikom buretu u dvori{tu. Crta po zidovima bureta, posma-tra `ivot insekata, zami{lja da su lokvice vode more, i kako po njimaplovi na daleki sjever. Cijelo ljeto igra se tako, u toj svojoj kolibici, akad do|e jesen, postane svjesna prolaznosti i smrti, jer li{}e opada,bube polako nestaju, ptice odlaze, sve dok i jesenje ki{e i jak vjetarne rasto~e bure.

^ i t a n k a6

K O N A C T I J E L O K R A S I

135

Isidora Sekuli}TICA(Odlomak iz pri~e)

U toj truloj kolibici sam nau~ila da volim i ono {to ne vi-dim, ono {to nemam, i ono {to mora i da pro|e.Volela sam sunce, svetlost, leptire, bubice i cvr~ke. Volelasam ih nervozno i sa strepnjom, jer sam videla da suncezalazi, i znala da }e za dan ili za nedelju poumirati {arenii ludi leptiri, i da }e za malo popadati iznureni malicvr~ci. Popada}e, i vru}ina }e ih spr`iti, i ja }u mo`da sa-ma izgaziti osu{ene le{inice veselih mojih peva~a.Malo srce deteta koje jo{ nije znalo ni {ta je sada{njost,slutilo je da ima prolaznost i pro{lost, da ima tren kad sevene i pada i hladi, da dolazi ~as kad su gordi vilinski ko-njici {to lepr{aju tamo visoko pod suncem isto {to i tupeslepe gliste {to gmi`u pod zemljom.Razvijala se u detetu tuga onih {to nikad ne veruju da }ese vratiti na mesto koje ostavljaju, i sumnjaju da mo`eopet do}i ono {to je pro{lo.Telom svojim sam ose}ala padanje ve~eri, i kao suncokretokretala svoju malu glavicu za suncem. Ima dakle nekoprokletstvo da ni{ta voljeno ne mo`e ostati. Proleti kakvatica, svetla kao rasprsnuta zvezda, pa je nikad vi{e nema.Prhne kakav leptir, {aren kao da je kroz dugu proleteo,pa ga nikad vi{e nema.Mo`da ima takvo ose}anje i me|u nekim insektima. Pijusunce i kupaju se na suncu, a tihi su i }ute. I ja sam u bu-retu nau~ila }utati kao insekt. Pa i sada jo{ volim taj svetkoji ljubi, sveti se, ubija i umire u otmenoj ti{ini. Gde ~o-vek podivlja kao zver, oni su savladani i nemi kao pobedastrasti. Pod zavesom kakvog mrtvog lista ne~ujno sesvr{avaju misterije ljubavi i smrti.Neko vreme, svako jutro u jedno isto doba, na jednu istuda{~icu krova, dolazila je, ne znam otkud, ~udna nekamala, usplahirena i }utljiva tica. Klimnula bi glavom nasve strane mog bureta, zatreperila telom kao da }e sva-kim percem za sebe poleteti, i posle nekoliko trenutakanestala.Poku{ala sam da u tanjiri}u ostavim mrvica, od hleba, odkola~a, vo}a i {e}era, ali se tica uvek jednako pona{ala inikad ni{ta nije dodirnula. Za{to je ta `ivotinjica dolazila,

I s i d o r a S e ku l i } ro|ena je uVojvodini 1877. Pisala je pri~e,putopise, eseje, i gotovo ni{ta zadjecu. Bila je nastavnica, i ~lanAkademije nauka i umjetnosti. Ovako ju je opisao jedan novi-nar, posjetiv{i je zbog intervjua:Poslije drugog zvonjenja, pojavi seIsidora, povijenih ramena i vrata,tako da joj je naporno gledati pravo.Ramena su joj uska i kosa, kao da jehtjela da bude riba, kako ona samaopisa jedan svoj lik, Kostu Zemljo-tresa. O~i su joj krupne, plave, maloisko~ile iz debelih kapaka. Na ~eluiznad lijeve obrve ima malu bradavi-cu. Sijedu kosu je savila u pun|u.Dvije velike bore su joj usje~eneispod istaknutih jagodica, a drugedvije polaze od kraja usana i odvaja-ju bradu od ostalog lica. Na njoj jeku}na haljina neodre|ene boje, is-krpljena na laktovima.

136

P r e ( n e ) p o z n a t e r i j e ~ i :Tamuz – bog rasta i umiranja.

^ i t a n k a6

K O N A C T I J E L O K R A S I

137

{ta ju je privla~ilo, {ta je gledala i {ta je videla? Nije mi sedalo da razloge doku~im, ali sam tu ticu volela kao {to sevoli simbol ljubavi i dobrote.Jednog divnog letnjeg dana, kad se sva lepota jednog go-di{njeg vremena svezala u lepo jutro, kad su golubovi iz-gledali krupni, plasti~ni i te{ki, kad su izukr{tani sun~evizraci zve~ali kao srebro, kad se govor ~uo kao smeh, kadje svetlost tako gusta bila da su je mu{ice i leptiri krilimarazbijali, kad sam ja sre}na i vesela dotr~ala u bure – ticanije do{la. Ni tada, ni ikad vi{e.^ekala sam je jo{ mnogo dana i `alila sam je mnogo. Ali,fantazija male devoj~ice be{e tada bog Tamuz sa dvadesetdevet imena i toliko isto krila i `ivota.

R a z g o v o r o d j e l uIzaberi jedan od dva ponu|ena odgovora i obrazlo`i svoj izbor. Po-ku{aj navesti i neku re~enicu iz djela koja tome ide u prilog. (Pazi,nekada su oba ponu|ena odgovora dobra!)^iji je glas koji pri~a?– @ene, koja se sje}a jedne epizode iz svog djetinjstva.– Djevoj~ice koja se igra u buretu.Za{to nam pri~u kazuju dva razli~ita glasa – nekada u prvom licu anekada u tre}em?– Zato {to ta dva glasa pokazuju bure onako kako ga djevoj~ica vidi ido`ivljava, i onako kako to izgleda nekome sa strane/sa distance.– Zato {to se time nagla{ava vrijeme koje je proteklo, isti~e se ne-umitnost starenja, prolaznost.

Kojeg pri~anja ima vi{e – u prvom ili u tre}em licu? Za{to?– Pri~anja u prvom licu, zato {to pri~anje u prvom licu uvjerljivijedo~arava atmosferu, op~injenost, zama{tanost djevoj~ice. ^italac jenaveden da se poistovjeti s njom, da povjeruje u mo} njene fantazije.– Pri~anja u tre}em licu, zato {to autorica `eli objektivno ispri~ati pri~u.

Koga djevoj~ica upozna u buretu?– Svijet malih bi}a, insekata i ptica.– Sebe.

[ta je glavni doga|aj u odlomku? Kako se odlomak zavr{ava? [tadjevoj~ica ne razumije?Razumije{ li ti – za{to je ptica do{la, {ta je htjela, i za{to je oti{la?Ne previdi! – Kakav je bio dan kad je ptica oti{la? (Sjeti se prve pri~eiz ove ~itanke. I tamo je ljeto, i tamo se pominje jedna ptica...)Za{to pripovjeda~ica ka`e da fantazija male devoj~ice be{e tada bog Ta-muz sa dvadeset devet imena i toliko isto krila i `ivota? Ko je Tamuz?Kad mislimo o smrti, na {ta tako|er moramo pomisliti jer ne idu je-dno bez drugoga? Tamo gdje ima razloga za strepnju, razlog je i zaradovanje? Mo`e li ovo biti poenta odlomka?Ako ne mo`e, ponudi svoje tuma~enje.

S k a o s t i lKojim se stilskim sredstvima slu-`i Isidora Sekuli}?

1. Koje rije~i, u primjerima kojislijede, izazivaju kod tebe sna-`niji utisak? Koje te iznenadesvojom pojavom, jer nismo navi-kli da se upotrebljavaju na takavna~in?

– {areni i ludi leptiri

– iznureni mali cvr~ci

– gordi vilinski konjici

– tupe slepe gliste

– osu{ene le{inice veselih mojihpeva~a

– krupni, plasti~ni i te{ki golubovi

– ~udna neka mala, usplahirena i}utljiva tica

2. Podvuci sva pore|enja i izabe-ri jedno po tvom mi{ljenju naj-ljep{e, najuspjelije.

3. Protuma~i ove stilske figure:piti sunce, pod zavesom lista.

^ i t a n k a6139

I z g o v o r i p i s a n j e s t r a n i h r i j e ~ i

Hans Christian Andersen – HansKristijan Andersen Harvey Ball – Harvi BolMichael Ballack – Mihael BalakHonoré de Balzac – Onore de BalzakCarl van Beethoven – Karl van BetovenLudwig van Beethoven – Ludvig vanBetovenSkyresh Bolgolam – Skajre{ BolgolamJames Bond – D`ejms BondFrances Hodgson Burnett – FrensisHod`son BarnetCharlie Chaplin – ^arli ^aplinQuirino Christiani – Kirino KristijaniPierluigi Collina – Pjerluidi KolinaLeon Forrest Douglas – Leon Forest DaglasDickon – DikonWalt Disney – Volt DizniThomas Edison – Tomas EdisonMaurits Cornelis Escher – Moris KornelisE{erFarenheit 451 – Farenhajt Victor Fleming – Viktor FlemingQuinbus Flestrin – Kvinbas FlestrinFriedrich der Große – Fridrih VelikiJohannes Gutenberg – JohanesGutenbergBob Haworth – Bob HovortFrank HerbertAgnieszka Holland – Agnje{ka HolandLuc Jacquet – Lik @aketIndiana Jones – Indijana D`onsOliver Hardy – Oliver HardiCrazy Horse – Krejzi HorsHelen Keller – Helen KelerRobert Koch – Robert KohStan Laurel – Sten LorelLalcon – LalkonMary Lennox – Meri LenoksLimtoc – LimtokLitwos – LitvosBra}a Auguste i Louis Jean Lumière –Ogist i Luj @an LimijerBra}a Marx – Marks (Groucho, Gummo,Zeppo, Chico i Harpo – Gru~o, Gumo,Zepo, ^iko i Harpo)Karl May – Karl MejGerhard Gerd Müller – Gerhard Gerd MilerMozart – Mocart (Wolfgang AmadeusMozart)Baron Münchhausen – Baron MinhauzenCalin Deffar Plun – Kalin Defar PlanRudolph Erich Raspe – Rudolf Erih RaspeMarjane Satrapi – Mar|an Satrapi William Shakespeare – Vilijam [ekspirHenryk Adam Aleksander PiusSienkiewicz – Henrik Sjenkjevi~ Isaac Bashevis Singer – Isak Ba{evisSinger

Anne Sullivan – En Saliven Jonathan Swift – D`onatan SviftFrançois Roland Truffaut – Fransoa RolanTrifoLeonard da Vinci – Leonardo da Vin~iVoltaire – VolterElisabeth Zöller – Elizabet CelerWALL-E – Vol-i

I n d e k s i m e n a i p o j m o v a

Ahilej – 57Akcijski filmovi – 87Album stripa – 34Anegdota – 81Apostrof – 96Arhaizam – 96Avanturisti~ki film – 88Avanturisti~ki roman – 70Bajka – 95Baron Münchhausen – 81Borike – 55Bu{a – 67^itaonica – 127Crazy Horse – 53Crvenda} – 12Deseterac – 60Didaskalije – 109Dokumentarni film – 87Dramski sukob – 109E-Book – 77Ekologija – 73Emoticon – 105Epitet – 129Epovi – 57Epska knji`evnost – 58Epska pjesma – 53Facebook – 77Fantasti~ni elementi – 97Forumi – 76Galerija – 76Globe – 85Google Earth – 77Gutenberg Johannes – 74Harfa – 32Herbar – 130Hiperbola – 63Homer – 58Horor – 87Ideja – 46Igrokaz – 109Indikacije – 109Ironija – 40Jablan – 44Katalog – 126Komedija – 87Komedija – 88Kompozicija drame – 109Korida – 45Kupovina – 76Likovi u bajkama – 97

Lirske slike – 42Madurodam – 104Mlije~ni put – 9Motiv – 97Nau~nofantasti~ni film – 87Novela – 99Obla~i} u stripu – 34Opera – 79Osobine narodne lirske poezije – 31Performanse – 28Peru}ica – 70Pinokio – 82Porculan – 21Pravda – 103Pripovijedanje – 55Pripovjeda~ – 55Pustinja – 69Pustolovni roman – 70Revers – 126Rima – 40Rje~nik – 76Roman – 55Satira – 103Sevdalinka – 29Signatura – 126Sijelo – 25Slavenska antiteza – 31Slavuj – 20 Slobodni stih – 118Socijalna knji`evnost – 117Socijalna lirika – 40Stalni epiteti – 60[tamparska ma{ina – 74Stari zanati – 121Tabla stripa – 34Tajni vrt – 10Telegraf – 74Tema – 46Tragedija – 109Triler – 87Usmena knji`evnost – 79U Z V R K – 94Vegetarijanci – 68Vestern – 87Vijesti – 74Vuk Karad`i} – 80Wikipedia – 77You Tube – 77

140

Pjesma u kojoj Silvije Strahimir Kranj~evi} ironi~no govori o svijetu zove se

_________. Druga, s istim odnosom prema stvarnosti, u kojoj je pjesnikov

brat te{ka industrija, zove se __________________. Ironija postoji i u naslovu

pri~e Ned`ada Ibri{imovi}a ____________. Ta pri~a govori o vrlinama. Kako

se zove pri~a u kojoj jedna djevoj~ica poka`e upornost? ________________.

Jedna druga djevoj~ica poku{ava provoditi ljeto na neobi~nom mjestu i

otkriva da sve {to traje mora i pro}i. U kojoj pri~i? _____________________.

Istu poentu, da sve prolazi, ima i jedna pjesma o listu. Kako se ona zove?

__________________. Pri~a koja nas uvjerava u ne{to sasvim suprotno; da

ni{ta ne prolazi, da su sve atomi i molekuli, nosi naslov _________________.

U toj pri~i spominju se drvo i jesen. Na koga te dvije rije~i asociraju? S kim

se sprijatelji kineski car? U kojoj pri~i? ______________________. A u kojem

romanu djeca pri~aju crvenda}ki? ___________________. Djeca i `ivotinje

lako postaju prijatelji. Kako se zove tele koje svojom umiljato{}u uspije

sprije~iti pogibelj? ____________________. Kako dje~ak koji se ne `eli rastati

od na|enog psa? ______________________. A kako pri~a u kojoj prijateljuju

dje~ak i bik? ________________________. Ta je pri~a patriotska, tj. njome se

iskazuje privr`enost svom narodu i zemlji? Isti osje}aj iskazuju i pjesma

povratku u zavi~aj, koja po~inje stihovima ____________________, i pjesma

o `utoj ptici, ~iji je puni naziv __________________________. Koji jo{ junak

ima pti~iji pogled na svijet? Kako se zove roman o jednom od njegovih

Do{li smo do kraja ~itanke! Koliko pamti{ njen sadr`aj,koliko se sje}a{ onoga o ~emu su pri~e i pjesme govorile?Provjeri to, upisuju}i odgovore na za to predvi|ene linije.

DO NOVE ^ITANKE

^ i t a n k a6141

putovanja? ___________________________. Jedna pjesnikinja poziva nas na

putovanje plavom ko~ijom; u kojoj pjesmi? _______________________. Ako

krenemo, koga bismo jo{ mogli sresti na mjesecu? U kojem romanu su

opisane njegove avanture? ________________________. On nije jedini la`ov

u ovoj ~itanci. Kako se zove narodna pri~a u kojoj lukavac nadmudri i `enu

i njenog mu`a? _______________________. A narodne pjesme, sevdalinke?

___________________________. Vuk Karad`i} takve pjesme naziva `enskim.

Koje su mu{ke? Junak jedne je \erzelez Alija, a druge __________________.

Junaci se te{ko mogu zamisliti bez konja. Ko je `eleo konje vrane, po livadi

razigrane? _____________________. A u kojem romanu konji misle i govore

kao ljudi? _______________________. Da li je to basna? Za{to? Kako se zove

basna o sili i nepravdi, koju smo pro~itali ovdje? _______________________.

Nasilja i nepravde ima i u {koli; koji roman govori o tome?

_________________________________. Nekada, dok sva djeca jo{ nisu i{la u

{kolu, nego su i{la na zanat, majstori su bili ti koji su znali biti grubi i

nepravedni. U kojoj je pripovijetki to opisano? ________________________.

A u kojoj car tjera narod da vidi ono {to ne vidi? ______________________.

Kako se mo`emo tome suprotstaviti? Da li je na~in iz pjesme Zej}ira Hasi}a

dobar? Kako se ta pjesma zove ___________________. Da li se dje~ak koji je

spasio Nelu pravi va`an? Njih dvoje su junaci romana _________________.

Li~i li njihova pri~a na bajku? ^ija pri~a jeste bajka? ____________________.

Donosi li mu broj trinaest sre}u? [ta donosi sre}u u pri~i Skendera

Kulenovi}a? _______________________________. Za sre}u je dovoljna tvoja

blizina, ka`e se u pjesmi s naslovom _________________________________.

Rje{enje: Lijep si bijeli svijete; ^isti zrak, Du{ka Trifunovi}a; Vije}e mudraca; Stela je zvijezdaNade Ga{i}; BureIsidore Sekuli}; List na pu-tu[ukrije Pand`e; Ole i TrufaIsaka Ba{evica Singera; Carev slavujH.K. Andersena; Tajni vrtF.H. Barneta; Cvjetko[ime E{i}a; Dje~akAron Isaka Samokovlije; JablanPetra Ko~i}a; Ah, evo opetA.B. [imi}a; U o~ima ptice `ute, Ibrahima Kajana; Guliverova putovanja, Putova-nje u Liliput, D`onatana Svifta; Mlije~na stazaVesna Parun; Avanture Barona Minhauzena, R.E. Raspe; Ero s onoga svijeta; ^udna jada odMostara grada, Dva cvijeta u bostanu rasla,Il je vedro il obla~no; Starina Novak i knez Bogoslav; Vasa Lada~ki\or|a Bala{evi}a; Divlji konjiBo`idara Prosenjaka; Vuk i jagnje; Tresnu}u te! Branila se EmaElizabete Celer; U no}iSvetozara ]orovi}a; Plava boja snijegaGrigora Vi-teza; Pravi{ se va`an; Kroz pustinju i pra{umu Henrika Mickijevi~a; Trinajsti}; Gromovo |ule; HarfaMirsada Be}irba{i}a.

142

P r a v a i z a h v a l n o s t

Prilikom grafi~kog i likovnog opremanja ud`benika vo|eno je ra~una o po{tivanju autor-skih prava. Sve fotografije preuzete s internetskih izvora imaju Creative Commons licencukoja dozvoljava upotrebu fotografije uz potpis autora i navedeni izvor (vi{e informacijao ovoj licenci na: http://wiki.creativecommons.org/Hr:Prije_licenciranja). Likovna djela, te fotografije iz filmova prenosimo uz imenovanje slikara i re`isera. Foto-grafije, nacrte, portrete i umjetni~ka djela kojima su autorska prava istekla prenosimouz naznaku slobodna prava. Naslovnice knjiga, te odlomke ili ilustracije iz stripova tako-|er prenosimo uz obavezno navo|enje autora, crta~a, te izdava~a i(li) prevodioca. U ne-koliko slu~ajeva gdje nismo uspjeli obezbijediti jasna prava, vodili smo se uvjerenjem daautori ne bi imali ni{ta protiv kori{tenja njihovih djela na na~in i u svrhu kako je to ov-dje u~injeno. Zahvalnost dugujemo ilustratoru Adnanu Dervi{evi}u, izdava~u DejanuIli}u koji nam je ustupio prava na objavljivanje odlomaka iz grafi~kog romana Persepo-lis, a posebno prijateljima i saradnicima bez ~ije podr{ke bi rezultat na{eg rada bio mno-go skromniji.

Str. 6-7: Zvjezdana no}, Van Gogh; Djevojka s bisernom nau{nicom, Johannes Vermeer; Po-ljubac, Marc Shagall; Kruh, Safet Zec; Utrke, Edouard Manet; Kocka, M.C. Escher; Dembe-lija, Peter Bruegel; 3. maj, Francisco Goya; Dje~aci jedu vo}e, Bartolomé Murillo; Jaha~i apo-kalipse, Albrecht Dürer. Str. 8-9: Galaksija, NASA, slobodan pristup; Mlije~ni put, Creati-ve Commons. Prevod: Ivan Ott. Str. 10: Tajni vrt, kadar iz filma u re`iji Agnieszke Hol-land, prema romanu F.H. Burnett. Str. 12: Crvenda}, John Haslam, Flickr, Creative Com-mons. Str. 13: Leondardo Da Vinci, nacrt prvog helikoptera, prava slobodna; Letjelica bra-}e Wright, C. H. Claudy, preuzeto s Wikipedije, prava slobodna; Airbus, Ben Allsup, Flic-kr, Creative Commons. Str. 15: Hellen Keller i Ann Saliven, Izvor: New England HistoricGenealogical Society, preuzeto s Wikipedije. Str. 16-17: Bethoweenov portert, Joseph KarlStieler; Piano, Tamara Marwood. Str. 19: Carev slavuj, prevod: Josip Tabak. Str. 20-21: Sla-vuj, Dan Morelle, Creative Commons; tekst prema Wikipediji; [olja, autor Re Jin Lee. Str.22-23: karikature Fritsa Ahlefeldt-Laurviga, Flickr, Creative Commons; Wall-e, kadar izanimiranog filma, re`ija Andrew Stanton. Str. 24-25: Dervi{ iz Konje, Ned`ad Ibri{imovi},foto: N. Veli~kovi}; Prelo, Dragan Laj{i}. Str. 26-27: karta BiH, Google Earth. Str. 28-29:stari ra~unar, www.clipart.com; prijenosni ra~unar MacBook Air, www.apple.com; Starimost u Mostaru, Edin Junuzovi}, Flickr, Creative Commons; Big Dam Bridge, Flickr, Cre-ative Commons. Str. 30-31: Carev vodono{a i car Bumbar, fotovnica, Pozori{te mladih, Sa-rajevo, 2005. godine. Str. 32: Joanna Newsom svira harfu, Marcus Moxham, Flickr, CreativeCommons. Str. 34: H. Pratt: Corto Maltese; P. O’Donnell – J. Holdaway: Modesty Blaise; A.Franquin: Gaston; H. Foster: Princ Valiant; Max-Magnus: Alan Ford; Hermann Huppen:Jeremiah; Morris-Goscinny: Lucky Luke; Wilhelm Busch: Max und Moritz; J. Siegel – J.Shuster: Superman; H. Alley – R. Outcault: Yellow Kid. Str. 35-37: Strip, Superoglasi, Sara-jevo, crte` Dado Mujki}; Persepolis, Marjane Satrapi, Fabrika knjiga, Beograd 2008, pri-jevod s francuskog: Slavica Mileti}. Str. 38: Tvrtko, crte`, Dado Mujki}, tekst Nenad Veli-~kovi}. Str. 40: Moj zavi~aj, Ivan Rabuzin. Str. 44: Jablan, Omnibus. Str. 45: Korida, PixelinPictures, Flickr, Creative Commons. Str. 47-48: Sony E-Book Reader, http://presscen-tre.sony.eu; Kroz pustinju i pra{umu, naslovnica, Naklada Mosta, Osijek; ilustracija izstripa Persepolis, Marjane Satrapi; Helen Keller: ^uda se nastavljaju, prizor iz filma, re-`ija: Alan Gibson. Str; 50-51: Autoportreti Mujezinovi}a i Berbera preuzeti iz monogra-fija, Hafizovi}: Konji i Autoportret, ljubazno{}u autora. Str. 52-53: Trojanski konj, fotografi-ja iz filma Troja, re`ija: Wolfgang Petersen, (isto i na str. 57); Crazy Horse, Wikipedia. Str.54-55: SMS poruka, @eljko Malinovi}; Borike, Emir Vu~ijak. Str. 56-57: Branderbur{ka kapi-ja, Stavros Markopoulos; Fontana di Trevi, Jan Kunst, Verssailes, Wally Gabetz; Ahilej, pri-zor iz filma, v. str. 52-53. Str. 58: Homer, Britanski muzej London, preuzeto s Wikipedije;detalj sa vaze, prava slobodna, preuzeto s Wikipedije. Str. 67: Bu{a, foto: Emir Vu~ijak; tek-st: prema sajtu HPA. Str. 68: Eat more chicken krave, reklamna kampanja za lanac restora-na Chick-Fil-A, www.chick-fil-a.com. Str. 69: Kroz pustinju i pra{umu, preveo \or|e @iva-novi}; Pustinja, Carol Walker, Flickr, Creative Commons. Str 70: Peru}ica, Radoslaw Bo-tev, preuzeto s Wikipedije. Str. 72-73: Dina, fotografija iz filma, re`ija: Frank Herbert; Sje-~a {ume, Birdlife International; Pipi Duga ^arapa, kadar iz filma, re`ija: Olle Hellbom, pre-ma romanu Astrid Lindgren. Str. 74-75: [tamparski stroj, Deutsches Museum, Munchen;Dnevne novine, Omnibus. Baltimore American; Radio prijemnik, www.clipart.com; [tam-pa u BiH, Omnibus, Sarajevo. Str. 78-79: Sila`enje-uspinjanje, Maurits Cornelis Escher; Eros onog svijeta, fotografija s operne izvedbe ansambla Hrvatskog Narodnog Kazali{ta

Split. Str. 80-81: Vuk S. Karad`i}, litografija Josepha Kriehubera; ^udnovate pustolovine ba-rona Minhauzena, ilustracija, www.clipart.com, prevela Nina Lazovi}. Str. 82: Pinokio, ilus-tracija iz animiranog filma, re`ija: B. Sharpsteen, H. Luske. Str. 84-85: Kozja }uprija, foto:N. Veli~kovi}; Anti~ki teatar, foto: Asim \elilovi}; Globe teatar, http://www.shakespeares-globe.org. Str. 86-87: Sje}a{ li se Dolly Bell, re`ija: Emir Kusturica; Ni~ija zemlja, re`ija: Da-nis Tanovi}; Grbavica, re`ija: Jasmila @bani}; Snje`ana i sedam patuljaka re`ija: Walt Di-sney; Quirino Cristiani, misterija prvog animiranog filma, re`ija: Gabriele Zuccelli; fotogra-fije iz filmova Otac na slu`benom putu i Dom za vje{anje, re`ija: Emir Kusturica; Ulazak vo-za u stanicu, re`ija: bra}a Lumiere; Pjeva~ jazza, re`ija: Alan Crosland. Str. 88-89: JamesBond: Samo dvaput se `ivi, re`ija Lewis Gilbert; Gospodar prstenova, re`ija: Peter Jackson;Veliki diktator, re`ija: Charlie Chaplin; Indiana Jones i kraljevstvo kristalne lobanje, re`ija:Steven Spielberg; Nosferatu, re`ija: Friedrich Murnau; Sinovi pustinje, re`ija: William A.Seiter; Rambo 2, re`ija: George P. Cosmatos; Vrisak, re`ija: Wes Craven; Ta~no u podne,re`ija: Fred Zinnemann; Ratovi zvijezda, re`ija: George Lucas; Terminator, re`ija: JamesCameroon; Winnetou, re`ija: Harald Reinl. Str. 90: kadar iz filma Mad Money, re`ija: Cal-lie Khouri; nov~anica, www.svastara.com. Str. 92: fotografija iz filma Potraga za sre}om, re-`ija: Gabriele Muccino. Str. 100-101: Guliverova putovanja, motiv u pijesku, sa www.ros-tonline.org; Guliverova putovanja, prvo izdanje knjige, prava slobodna, prevod: IsoVelikanovi} i Josip Tabak. Str. 102-103: Jonathan Swift, portret, Charles Jervas, Izvor: Na-cionalna galerija portreta, London, preuzeto s Wikipedije; bakropis, prava slobodna,preuzeto s Wikipedije; Pravda, www.clipart.com. Str. 104: Madurodam, Diego Rivera, Flic-kr, Creative Commons. Str. 105: Emoticons, preuzeto sa http://joanadas.wordpress.com.Str. 106: Plava boja snijega, foto: Asim \elilovi}. Str. 110-111: ilustracije, Adnan Dervi{evi}Dado. Str. 113: Tresnu}u vas! Branila se Ema, naslovnica knjige autorice Elisabeth Zöller,Kreativni centar, Beograd, prevod: Piro{ka Mati}. Str. 116: Tri majmuna, http://www.flic-kr.com/photos/bagdadcafe/2757635765/, Creative Commons. Str. 121: Stari zanati, foto:Asim \elilovi}. Str. 125: Pas i ma~ka, Izvor: Flickr. Str. 126-127: 1 – Stara britanska bibliote-ka (danas muzej), Alex Watson, Flickr, Creative Commons; 2 i 3 – Biblioteka Filozofskog fa-kulteta u Sarajevu, Omnibus; 4 – ^itaonica njujor{ke biblioteke – David Illif, Creative Com-mons, preuzeto s Wikipedije; 5 i 6 – Online knjige Britanske biblioteke, www.bl.uk. Str. 128:Orfej, Indiana University Bloomington. Str. 129: Ole i trufa, prevod: Ivo Zalar. Str. 130:Listovi, iz li~nog herbara Maje Martinovi}-Muk. Str. 132: fotografija, Omnibus. Str. 138:ilustracija pri~e Bure, Adnan Dervi{evi} Dado.

^ i t a n k a6143

144

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

821-822(075.2)

SVEZAME, otvori se! : ~itanka za 6. razreddevetogodi{nje osnovne {kole / [autori Lamija Begagi} ... [et al.]. - Sarajevo : Sezam, 2009. -144 str. : ilustr. ; 29 cm

Tekst lat. i }ir.

ISBN 978-9958-9405-3-81. Begagi}, LamijaCOBISS.BH-ID 17533190