civil society assessment report - bosnian version

FINALNI IZVJEŠTAJ

PROCJENA GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BOSNI I HERCEGOVINI

PRIPREMILA

AMERIČKA AGENCIJA ZA MEĐUNARODNI RAZVOJ (USAID/BIH)

AUTORI:

CATHERINE BARNES, NEOVISNI KONSULTANT MILAN MRĐA, NEOVISNI KONSULTANT

SELMA SIJERČIĆ, USAID/BIH MIRJANA POPOVIĆ, USAID/BIH

25 . J U N I 2004. G O D I N E

USAID/BIH 2004 CIVIL SOCIETYASSESSMENT

EXECUTIVE SUMMARY – 25 JUNE 2004 i

SAŽETAK Uvod Misija Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH je okupila tim sastavljen od dva neovisna konsultanta i dva uposlenika USAID-a da bi izvršili procjenu građanskog društva u BiH prije nego Misija pristupi izradi narednog strateškog plana u ljeto 2004. godine. Tri cilja su postavljena pred tim za procjenu.

Procjeniti postojeće USAID/BiH programe građanskog društva te izraditi izvještaj o snagama i slabostima svakog pojedinačnog programa.

Procjeniti građansko društvo uopće, odrediti nivo razvijenosti i identificirati najznačajnije

zapreke i oblasti u kojima je potrebno poboljšanje.

Dati preporuke za buduća usmjerenja USAID/BiH pružanja pomoći građanskom društvu ističući najpovoljnije pristupe koji su u skladu sa trenutnom strategijom USAID/BIH.

Od 2. do 20. maja tim za procjenu je obavio detaljne inetrvjue i diskusije sa fokus grupama koje su brojale više od 107 pojedinaca koji su predstavljali 73 organizacije u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli, Mostaru i okolnim mjestima. Ovi akteri društva su uključivali Ured Visokog predstavnika (OHR), predstavnike vlasti na entiteskom i općinskom nivou, donatore, međunarodne organizacije, novinare, razne domaće NVO-e od strukovnih udruženja do fondacija. Osim toga u obzir su uzeta relevantna istraživanja, programska dokuemntacija, razni izvještaji i novinski tekstovi, a sve to je nadovezano na rezultate i informacije proizašle iz intervjua i fokus grupa. Procjenom se došlo do opsežnh podataka koji su sadržani u poglavlju “Osnovan zapažanja” ovog izvještaja. Ova zapažanja su služila kao osnova za davanje zaključaka i preporuka koji su dijelom ovog izvještaja. Mada je ovaj sažetak je vrlo koristan u smislu upoznavanja čitalaca sa sadržajem izvještaja, ipak bismo čitaocima savjetovali da detaljno pregledaju zaključke i preporuke koji su na 56. stranici izvještaja kako bi stekli precizniju i kompletniju predstavu o izvještaju. Zaključci Međnarodna zajednica i dalje vodi razvojne procese i aktivnosti građanskog društva, mada su evidentni napori domaćih struktura ka preuzimanju valsništva nad sektorom. Intenzivna uključenost međunarodne zajednice u BiH je imala pozitivnih i negativnih posljedica. Što se tiče građanskog društva, međunarodna zajednica je težila ka tome da ojača taj sektor iako je često sama nametala plan djelovanja građanskog društva i vodila njegove razvojne procese, te povremeno i preuzimala njegovu ulogu. Visok nivo međunarodnih sredstava je djelomice doveo do situacije u kojoj nevladine organizacije služe više kao zastupnici međunarodne zajednice nego kao zastupnici građanskog društva u BiH. Gledano unazad, nedostatak inicijativa i kapaciteta u BiH su također znatno doprinijeli takvom stanju. Međutim, od 2001. godine započeo je metodološki, participativni i koordinarani proces preuzimanja vlasništva nad sektorom. Međunarodna zajednica bi ovo trebala da shvati kao priliku za prijenos vodeće uloge na domaće aktere te ukazati im dovoljno povjerenja, dati im prostora i podršku. Odluka Misije da podrži ovaj proces koja se odražava u direktnom finansiranju CSPC-a je pozitivan i nužan korak ka preuzimanju vodeće uloge.


EXECUTIVE SUMMARY – 25 JUNE 2004 ii

Pravni okvir za građansko društvo je u mnogome poboljšan, mada i dalje ima praznina i nedostataka koji utiču na razvoj sektora i na šanse za uspjeh intervencija u tom pravcu. U poređenju sa 2000.godinom, pravni okvir građanskog društva kojeg čini novi zakon o asocijacijama i fondacijama na entiteskom i državnom nivou, je danas usklađen sa međunarodnim standardima i najboljim primjerima iz prakse iz regije i ujedno je plod konstruktivnog partnerstva između javnog i privatnog sektora. Ovaj osnovni pravni okvir nije kompletan i krajnje su potrebni dodatni zakoni, pravilnici i politike. Sve dok se oni ne donesu biće ugrožena mogućnost nevladinih organizacija da se uspješno angažuju u brojnim aktivnostima poput namicanja sredstava, regrutiranja volontera, i ostvarivanje prihoda. Budući da će Misija nastaviti sa davanjem podrške i postavljanjem ciljeva, trebalo bi ozbiljno razmotriti odnos između pravnog okvira i mogućnosti održivosti. Da se samo donošenje zakona ne bi smatralo krajnjim rezultatom, potrebno je nastaviti stavljati akcenat na njihovu implementaciju, pogotovo na državnom nivou. Odnos između vlasti i građanskog društva tek treba da bude definisan i sproveden u djelo na višim instancama. Generalno gledano, odnos između vlasti i trećeg sektora u BiH nije niti dovoljno dobro definisan niti struktuiran. Na višim nivoim vlasti je posebno evidentan nedostatak politika koje regulišu uloge i odgovornosti vlasti i građanskog društva i koje definišu mehanizme i procese interakcij, te omogućavaju transparentnost i odgovornost. Kombinacija formalnih politika i mehanizama za koordinaciju i vezu sa vlastima može da olakša, profesionalizira i regulira saradnju među sektorima. One su u skladu sa evropskim i praksama iz regije i ne bi trebale biti zanemarene. Ovaj proces će iziskivati domaće inicijative, kontinuiran angažman međunarodnih faktora i njihove stručne pomoći, kao i dovoljno vremena. Domaće NVO-e će morati biti aktivno angažovane u procesu koji će rezultirati politikama i mehanizmima koji nikako neće ograničiti ili potčiniti treći sektor. Postoji kritična masa profesionalnih nevladinih organizacija, ali je domaća infrastruktura za podršku građanskog društva i dalje nedovoljno nerazvijena. Stvorena je kritična masa profesionalnih nevladinih organizacija. U protekle 4 godine ove NVO-e su napredovale u smislu izgradnje kapaciteta, održivosti, i samopouzdanja, ali i u pogledu njihove saradnje kako unutar sektora tako i sa drugim sektorima. Sve one imaju razumijevanja za značaj i potrebe razvoje građanskog društva. No, kapaciteti izvan ove vodeće grupe NVO-a i izvan urbanih i polu-urbanih centara i dalje ostaju nerazvijeni. Osim toga, djelovanje posredničkih organizacija za podršku je raznoliko i u toj infrastrukturi postoje nedostaci. Većina resursnih centara i koordinacijskih tijela nije opstala. Vrlo mali broj organizacija je poznat po njihovoj ulozi u polju pružanja usluga edukacije, pravnih i tehničkih savjeta, ili kao izvori informacija. Ne postoji efikasan mehanizam za ostvarivanje pristupa postojećim kapacitima u zemlji Izgradnja kapaciteta za upravljanje grantovima i angažman lokalnih fondacija je dosta zanemaren. Generalno posmatrano, donatori bi se trebali više fokusirati na lokalnu infrastrukturu za podršku građanskog društva. Nivo javne svijesti i imidž sektora postepeno napreduju, ali na njima i dalje treba raditi i poboljšavati ih. Čini se da raste nivo javne svijesti i pozitivnih stavova o nevladinim organizacijama, ali još postoje neka zaostala pogrešna shvatanja uloge građanskog društva i negativne predožbe o motivaciji nevladinih organizacija. Povremena pokrivenost aktivnosti pojedinih nevladinih


EXECUTIVE SUMMARY – 25 JUNE 2004 iii

organizacijama u neovisnim medijima ima informativni i promtovini efekat u lokalnim zajednicama i regiji. Mogućnost jasnog prezentiranja misije i poruke kao i demonstracija konkretnih rezultata je ključ za postizanje značajne i pozitivne zastupljenosti u medijima što je vrlo značajno za regrutiranje lokalnih resursa. Teško je ustvrditi koliko ad hoc zastupljenost u medijima doprinosi tome da se širom BiH razumije i cijeni uloga koju igra građansko društvo. Oprečni stavovi oficijelnih medija su pogotovo imali kontraproduktivan efekat. Predstavljanje sektora i pohvalno isticanje njegovog imidža treba biti strateški orjentirano. Iako postoje, domaći izvori finansiranja su dosta ograničeni. U poređenju sa 2000. godinom, elitna grupa NVO-a je uspjela da proširi svoju bazu donatora koja sada uključuje različite strane donatore, javno finansiranje, privatne doprinose, i/ili prihode od njihovih aktivnosti ostvarivanja prihoda. Čak je i ova elita i dalje u mnogome ovisna o međunarodnoj zajednici u smislu njihove finansijske održivost. Neke organizacije građanskog društva se finansiraju iz domaćih izvora, ali ti izvori još uvijek nisu faktor njihove održivosti. Uspjeh intervencija s ciljem namicanja domaćih sredstava će biti predmetom budućih pravnih, fiskalnih i poreskih reformi i ekonomskog razvoja. Nedavno započete aktivnosti UMCOR-a s ciljem promoviranja individualne filantropije i volonterizma su vrlo značajne u smislu kultivisanja sredstva i drugih doprinosa iz domaćih izvora i pomaganja nevladinih organizacija u njihovom dopiranju do građana, ciljnih grupa i zajednica koje treba da opslužuju. Međutim, nevladinim organizacijama će trebati podrška iz različitih domaćih izvora uključujući vladu i privatna preduzeća kako bi se organizacije i njihove aktivnosti održale. Kampanje zagovaranja rješenja određenog problema i inicijative u zajednici su imale dosta uspjeha, iako je angažman građanskog društva bio ograničen i neravnomjeran. Zagovaranje nevladinih organizacija je dosta doprinijelo ostvarivanju uspjeha u sprovođenju pravnih i političkih reformi na državnom i entiteskom nivou, dok su inicijative u zajednici dovele do participativnog procesa odlučivanja u odabranim općinama. Ove inicijative su doprinijele procesima, partnerstvu i mehanizmima na osnovu kojih će se graditi buduće inicijative. Iako je trenutno relativno mali broj nevladinih organizacije koje se rutinski bave zagovaranjem, taj broj raste. Ipak uloga sektora u zagovaranju još uvijek nije zvanično prepoznata od strane šire javnosti niti od strane onih koji učestvuju u procesima odlučivanja. Zagovaranje je najevidentnije na lokalnom nivou, a što je vlada udaljenija od građanstva tako i nivo zagovaranja opada. Nedostaje zagovaranja na državnom nivou. Inicijative se i dalje neproporcionalno usmjeravaju na zdravstvo, socijalnu zaštitu i ekologiju dok druga bitna pitanja «od državnog značaja» npr. privatizacija, korupcija, ratni zločini ili budućnost BiH ostaju pitanja kojima se domaće inicijative skoro nikako ne bave. Potrebno je stalno naglašavati značaj uspostave mehanizama za dijalog o politikama; izgradnju kapaciteta u pod-sektorima koji još uvijek nemaju dovoljno potencijala; povezivanje vještina analize plitika i javnog zagovaranja; promociranje koalicija i mreža okupljenih oko određenog problema; podsticanje veće zastupljenosti aktivnosti nadgledanja. Vrlo je rijetka saradanja između nevladinih organizacija i političkih stranaka na unapređenju političkih reformi. Uprkos tome što se nevladine organizacije i dalje gnušaju politike i ne vjeruju političkim strankama, ipak postoje primjeri efikasne saradnje između pojedinih NVO-a i političkih stranaka u cilju postizanja promjena u politikama. CCI ima možda najbolju metodologiju za ostvarivanje pristupa i saradnje sa političkim strakama o čemu svjedoči njihova uspješna kampanja zagovaranja za direktan izbor načelnika. Nevladine organizacije koje se bave pitanjima žena i mladih su također bile aktivne u angažovanju omladinskih ogranaka i klubova žena iz političkih


EXECUTIVE SUMMARY – 25 JUNE 2004 iv

stranaka, kao i u angažovanju članova Parlamenta koji zastupaju populaciju iz njihove ciljne grupe u svrhu uspostavljanja političkog dijaloga, postizanja promjena u politici, i obezbjeđenju budžeta za ciljeve za koje se zalažu. Uloga političkih stranaka u ostvarivanju ovih rezultata treba da bude još više promovirana u NVO zajednici, zajedno sa efektom koji njihov angažman može da ima na usvajanje političkih reformi. Metode uspostavljanja i vođenja ovakvog odnosa bi trebale biti široko zastupljene. Trenutni fokus na pružanju usluga, npr. izgradnje organizacijskih kapaciteta plitičkih stranaka – naspram njihvoih vještina vođenja kampanja – će igrati ulogu u uspostavi efikasnih partnerstava sa NVO-ma. Smanjenje obima stranog finansiranja nevladinih organizacija u BiH će dovesti do konsolidacije sektora što treba smatrati prilikom, a ne negativnom posljedicom. Stvaranje nevladinih oragniazcija kao i njihov razvoj je dinamičan proces u svakoj zemlji. Nevladine organizacije će biti i proći. U BiH, kao i drugdje, na ovaj proces će uticati smanjenje međunarodnih donacija za građansko društvo kao i povlačenje raznih agencija i međunarodnih nevladinih organizacija. Ukoliko se to bude odvijalo postepeno i koordinirano, donatori mogu očekivati konsolidaciju, a ne kolaps sektora. Mnoge organizacije koje su ispunile svoju misiju i realno nemaju više razloga za postojanje i one NVO-e koje su motivirane novcem više nego zadatkom, će prestati sa radom. Više šansi za opstanak imaju one organizacije koje imaju čvrste veze sa zajednicom, ciljnim grupama, javnošću, koje su vrlo posvećene postizanju svog cilja, i koje su sposobne za ostvarivanje rezultata. Manje ozbiljne i oportunistične organizacije su iscrpile postojeće izvore finansiranja i uglavnom su predstavljale mrlju na imidžu sektora. Stoga je vrlo dobrodošao njihov odlazak sa scene. Nevladine organizacije će sve više morati da se natječu na tržištu. Ostvaren je napredak u razvoju građanskog društva čemu su doprinijeli USAID i njegovi partneri u implementaciji. Od vremena zadnje procjene iz 2000. godine građansko društvo je sazrelo i sve više se okreće ka odgovaranju na potrebe društva koje se stalno mijenjanju, istovremeno radeći na svom sopstvenom razvoju. Misija je doprinijela značajnim pozitivnim pomacima u pogledu pravne/političke reforme koja se tiče građanskog društva kao i u smislu uspostavljanja kritične mase profesionalnih NVO-a i konkretnih uspjeha ostvarenih u kampanjama zagovaranja koje su NVO-e vodile na državnom nivou i građanskim inicijativama na nivou zajednice. Njihove intervencije su pomogle postavljanje temelja za nastavak pozitivnih kretanja i ubuduće. Sve veća strateška orjentacija Misije ka programima građanskog društva i napori koje ulaže u stvaranje sinergija između građanskog društva i znatnih rezultata, kao što su pravna reforma i efikasnije lokalne vlade, su zajedno doprinijeli postizanju maksimalnih rezultata. ICNL je koštao relativno malo, a od njega je bilo ogromne koristi. Njihov najveći doprinos je bio u postizanju reforme osnovnog pravnog i političkog okvira za građansko društvo kroz uspostavu partnerstva uzmeđu javnog i privatnog sektora, što je u mnogome pomoglo stvaranju povoljnog okruženja za NVO-e i neformalne grupe u BiH. Ove reforme su vrlo bitne za održivost sektora i stvaraju prostor za druge neophodne programske intervencije. Proces u kojem su postignute reforme je pomogao formalizaciji i profesionalizaciji pristupa NVO institucijama vlade, te je poboljšao položaj sektora u odnosu na vladu, promovirao obavezu dužnosnika vlade da informišu javnost o procesima odlučivanja, i osnažio ulogu NVO-a u davanju doprinosa u procesima pravnih i političih reformi koje se tiču građanskog društva. Biće potreban nastavak njihovog angažmana kako bi se popunile praznine, otklonili nedostaci i nedosljednost iz šireg pravnog i


EXECUTIVE SUMMARY – 25 JUNE 2004 v

političkog okvira za građansko društvo i kako bi se poboljšala implementacija i pridržavanje tih odredbi. DemNet Projekat je igrao vrlo važnu ulogu u stvaranju kritične mase profesionalnih NVO-a širom zemlje koje zastupaju razne pod-sektore. Njihovo fokusiranje na izgradnju internih kapaciteta je imalo direktnog uticaja na njihove aktivnosti i efekat koji su imali na svoej korisnike, kao i na njihove šanse za održivost i podizanje nivoa samopouzdanja. Podrška koju su dali kampanjam zagovaranja koej su vodiel NVO-e i građanskim inicijativama je dovela do stvaranja partnerstva između javnog i privatnog sektora i do konkretnih rezultata uglavnom na nižim nivoima vlasti i u sferama zdravstva i socijane zaštite. Kroz niz programskih komponenti su uspjeli izgraditi kapacitete i stvoriti mogućnosti u ruralnim i udaljenim područjima. Iako je ADF DemNet izgradio kapacitete nekih posredničkih organizacija za podršku, potrebno je još više raditi na izjednačavanju nivoa razvijenosti i adekvatnoj integraciji domaće infrastrukture. U poređenju sa zapažanjima procjene građanskog društva iz 2000. godine, CCI je profesionalno stasao i izgradio organizacijske kapacitete, imidž, i bazu izvora finansiranja ne samnjujući obim svog dejlovanja kako na nivou lokalne zajednice tako i na višim nivoima. Kombinacija organizacijskih snaga i pouzdanja sa razumnom programskom metodologijom su dali značajne rezultate na polju zagovaranja, mada ne treba zaboraviti da su ove aktivnosti bile značajno finansijski podržane od strane USAID-a i drugih donatora. CCI pokazuje vodeće sposobnosti u pristupima zagovaranju i lobiranju usmjerenom ka jačanju drugih institucija, bilo da se radi o vladinim tijelima ili političkim strankama, ne oslanjanjući se samo n individualne kontakte. Njihova saradnja sa drugim mrežama nevladinih organizacija i ad hoc koalicije oko brojnih inicijativa su pomogle povećanje broja prilika za ostvarivanje učešća, unapređenje profila sektora, olakšavanje prijenosa znanja, i stvaranje uslova za bolju iskorištenost resursa. Kratkoročno gledano, održivost organizacije se čini izvjesno za narednih pet godina, mada postoje razlozi za zabrinutost na dugoročnom planu. Preporuke U ovom dijelu izvještaja je sinopsis preporuka za buduće intervencije za podršku građanskom društvu zajedno sa nizom programski opcija čija je svrha da doprinesu i podstaknu naredna strateška planiraja Misije. Generalno posmatrano, Misija bi trebala da:

Nastavi da koristi široku definiciju građanskog društva koja omogućava postojanje raznovrsnog i dinamičnog sektora.

Sve više upotrebljava postojeće resurse u BiH i regiji. I dalje podržava uspostavu lokalnog vlasništva nad razvojem sektora i uvezivati prioritete

Misije sa onima koji prozlaze iz domaćih inicijativa. Koristi povremene posjete terenu od strane programskog menadžera kako bi čuli

mišljenja aktera, provjerili u kojoj mjeri se programski sadržaj i dalje može primijeniti, ocjenili procese i identifikovali konkretne rezultate.

Doprinosi održivosti i aktivnom angažmanu sektora više nego da se fokusira na dugovječnost pojedinih organizacija.

Nastavi doprinositi strateški orjentisanim programima koji su u skladu sa potrebama fokusirajući se na rezultate uz korištenje fleksibilnih mehanizama finasiranja i primjenu dugoročnijeg finansiranja u kombinaciji sa periodičnim ocjenjivanjem.

Ukoliko je moguće uspostavi fond za brzo reagovanje kako bi sama Misija bila u boljoj poziciji da potpomogne razvojne procese i da iskoristi svaku priliku.


EXECUTIVE SUMMARY – 25 JUNE 2004 vi

Identifikuje elemente programa građanskog društva koji spadaju pod različite strateske ciljeve i podciljeve te da od same faze osmišljavanja integriše različite programske osnove ili aktivnosti.

Koordinira sa drugim donatorima i međunarodnim nevladinim organizacijama u cilju ravnomjerne iskorištenosti resursa, olakšavanja strateškog pristupa razvoju građanskog društva i radi postizanja obostrano korisnih rezultata.

Sve niže navedene preporuke odražavaju konsenzus lokalnih aktera u svezi priritetnih potreba za period od narednih pet godina i predložene su sa namjerom da doprinesu uspostavu lokalnog vlasništva nad razvojem građanskog društva i stvaranja boljih uslova za održivost i aktivni angažman sektora. Preporuka 1: Dodatno razviti i ojačati pravni i politički okvir za razvoj građanskog društva kroz uspostavu partnerstva između javnog i privatnog sektora. Programi bi mogli: (a) pomoći u izradi novih zakona o volonterima i donacijama, (b) inicirati unapređenje pravne definicije organizacija od javnog značaja, (c) insistirati na reformi poreskih i fiskalnih politika kojima bi se osigurala veća održivost sektora, (d) Podržati kretanje domaćih partnera ka usvajanju vladine politike o saradnji sa nevladinim organizacijama, (e) izgraditi kapacitete institucionalnih mehanizama za saradnju vlasti i nevladinih organizacija, ili (f) Obezbijediti blagovremenu, pravu i dosljednu implementaciju novih zakona i politika tako što će se obučiti dužnosnici vlasti, predstvanici NVO-a, i kroz primjenu aktivnosti nadgledanja. Preporuka 2: Podstaći domaće nevladine organizacije da ubuduće osiguraju i preuzmu vlasništvo nad razvojem građanskog društva. Specifično djelovanje: (a) Podržati napore domaćih struktura orjentisane ka tome da se glas sektora čuje, (b) obezbijediti poboljšano samouređenje sektora; (c) i dalje razvijati i jačati domaću infrastrukturu kroz pomoć usmjerenu ka sposobnim, inkluzivnim i respektabilnim posredničkim organizacijama za podršku, i (d) Koristiti domaće posredničke organizacije za podršku u svrhu nastavka razvijanja kapaciteta slabijih grupa na nivou lokalne zajednice. Preporuka 3: Podržati proširenje i raznovrsnost baze domaćih izvora finansiranja nevladinih organizacija. Naprimjer: (a) nastaviti podsticati individualnu filnatropiju usmjerenu na podršku aktivnosti NVO-, (b) jačati veze između nevladinih organizacija i poslovnih subjekata te podsticati korporacijsku filantropiju u kombinaciji sa unapređenjem ekonomskih uslova i poreskih olakšica, (c) raditi sa vladinim organima na uspostavi politika, procedura i mehanizama za transparentno i odgovorno javno finansiranje nevladinih organizacija putem grantova i/ili ugovora za pružanje socijalnih usluga, (d) povezati filantropske aktivnosti sa naporima uloženim u povećanje vizibiliteta sektora kao i poboljšanje slike sektora u javnosti, promoviranje pozitivnog imidža cijelog sektora. Osim toga, potrebno je uraditi detaljniju procjenu mogućnosti razvoja fondacija u BiH kako bi se bolje utvrdila izvodljivost programa u ovom području. Preporuka 4: Iznaći sveobuhvatniju strategiju za stvaranje javnog imidža sektora. Programi u ovom području bi mogli: (a) sponzorirati posebne emisije na državnoj i neovisnim televizijama koje bi pojasnile ulogu građanskog društva u demokraciji, upoznale gledateljstvo sa različitim profilima grupa koje čine građansko društvo, te predstvaile dobre primjere/priče iz cijele zemlje, (b) povećati povezanost i saradnju između nevladinih organizacija i udruženja novinara te podići nivo njihove svijesti i razumijevanja sektora, i (c) nastaviti izgradnju kapaciteta


EXECUTIVE SUMMARY – 25 JUNE 2004 vii

među akterima građanskog društva kako bi što bolje javnosti prenijeli svoju poruku, ojačati i održavati odnose sa medijima, imati više razumijevanja za potrebe medijskih kuća. Preporuka 5: Dodatno izgraditi kapacietete građanskog društva za učestvovanje u političkom dijalogu. Postoji potreba da se: (a) poveća učešće građanskog društva povećanjem pristupa informacijama, razvijanjem vještina za analizu politika i njihovu formulaciju, vertikalnu integraciju organizacija koje se bave istraživanjem politika i aktivnih mreža, (b) ojačaju mreže NVO-a oformljenje oko zajedničkog probema i interesnih skupina, pogotovo u pod-sektorima gdje je do sada bilo nedovoljno angažmana, (c) olakša konsolidacija i prerastanje inicijativa okupljenih oko nekog problema ili koalicija na nižim nivoima u državni forum, (d) povežu mjere izgradnje kapaciteta sa sistemima i procesima, npr. PRSP, studije izvodljivosti, razvojne politike, itd. koje omogućavaju neposrednu primjenu vještina i znanja stečenog iskustvom, (e) obezbijedi da se u kampanjama zagovaranja rješenja nekog problema koje vode kolalicije adekvatno osigura prijenos znanja i vještina sa snažnijih na slabije organizacije, (f) podrže pristupi nevladinih organizacija zagovaranju koji podržavaju institucionalni razvoj, npr. organa vlasti i političkih stranaka, i kojima se teži ka stvaranju mehanizama za uspostvau partnerstva između javnog i privatnog, i (g) podrži angažman NVO mreža u aktivnostima nadgledanja kao načinu poboljšanja implementacije politika i zakona koji promoviraju reforme.

SADRŽAJ

1 UVOD................................................................................................. Error! Bookmark not defined. 1.1 CILJEVI I OBIM PROCJENE .............................................................................................................. 1 1.2 TIM ZA PROCJENU I METODOLOGIJA .............................................................................................. 2 1.3 DEFINICIJA GRAĐANSKOG DRUŠTVA ............................................................................................ 3 1.4 ZAHVALE ....................................................................................................................................... 5

2 KONTEKST ........................................................................................... Error! Bookmark not defined. 2.1 BOSNA I HERCEGOVINA ................................................................................................................ 5 2.2 TRENDOVI KRETANJA GRAĐANSKIH DRUŠTAVA U SREDNJOJ I ISTOČNOJ EVROPI ......................... 6

2.2.1 Pravni okvir........................................................................................................................... 6 2.2.2 Mehanizmi za suradnju NVO-a i vlasti................................................................................. 7 2.2.3 Javno i privatno finansiranje ................................................................................................. 9

3 USAID-OV PRISTUP RAZVOJU GRAĐANSKOG DRUŠTVA..................................................................... 12 3.1 STRATEŠKI OKVIR PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA ............................................................ 12 3.2 PRESJEK USAID-OVIH PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH........................................... 12

3.2.1 Projekat NVO pravne reforme [1998 - 2005] ..................................................................... 12 3.2.2 Program demokratske mreže II (Dem Net II) [2001 – 2004].............................................. 13 3.2.3 Projekat jačanja građanskog društva [2003 – 2006] ........................................................... 13 3.2.4 Projekat domaćeg prikupljanja sredstava i filantropije [2003 – 2005] ............................... 13 3.2.5 Projekat analize politika i uspostavljanja dijaloga [2003 – 2005] ...................................... 14 3.2.6 Održiv razvoj neprofitnog sektora u BiH [2004 – 2007] .................................................... 14

3.3 PRISTUPI RAZVOJU GRAĐANSKOG DRUŠTVA............................................................................... 15 4 OSNOVNA ZAPAŽANJA......................................................................................................................... 17

4.1 STANJE GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH ..................................................................................... 17 4.1.1 Uloga Visokog Predstavnika............................................................................................... 17 4.1.2 Međunarodno vođstvo naspram građanskog društva u domaćem vlasništvu .................... 18 4.1.3 Pravni, fiskalni i poreski okvir ............................................................................................ 19 4.1.4 Suradnja NVO-a i vlasti ...................................................................................................... 22 4.1.5 Kapaciteti i profesionalizam sektora .................................................................................. 26 4.1.6 Infrastruktura u podršci razvoja sektora ............................................................................. 27 4.1.7 Koordinacija i umrežavanje NVO-a.................................................................................... 29 4.1.8 Finansijska održivost sektora .............................................................................................. 30 4.1.9 Volonterizam....................................................................................................................... 33 4.1.10 Pružanje socijalnih usluga................................................................................................... 34 4.1.11 Zagovaranje rješenja određenog problema ......................................................................... 35 4.1.12 NVO-e i političke stranke ................................................................................................... 38 4.1.13 Javni imidž sektora.............................................................. Error! Bookmark not defined.

4.2 PREDNOSTI, SLABOSTI I DOSTIGNUĆA PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA ............................. 42 4.2.1 ICNL ................................................................................................................................... 42 4.2.2 ADF – DemNet II ............................................................................................................... 43 4.2.3 CCI...................................................................................................................................... 49

4.3 PREDODŽBE O USAID-OVOM PRISTUPU PROGRAMIMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA ...................... 51 4.3.1 Inkluzivni pristup građanskom društvu .............................................................................. 51 4.3.2 Strateški pristup baziran na realnim potrebama ................................................................. 52 4.3.3 Fleksibilno i dugoročno finansiranje .................................................................................. 52 4.3.4 Direktno finansiranje domaćih NVO-a ............................................................................... 52 4.3.5 Prednosti i osobenosti programa ........................................................................................ 53 4.3.6 Nedostaci i područja u kojima ima mjesta za napredovanje ............................................... 53

4.4 PODRŠKA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE GRAĐANSKOM DRUŠTVU ............................................... 54 4.4.1 Izrada programa .................................................................................................................. 54 4.4.2 Koordinacija među donatorima........................................................................................... 54 4.4.3 Budući planovi donatorske zajednice.................................................................................. 55

5 ZAKLJUČCI........................................................................................... Error! Bookmark not defined. 6 NAUČENE LEKCIJE ............................................................................................................................... 62 7 PREPORUKE ......................................................................................... Error! Bookmark not defined.

ANEKSI Aneks 1 Biografije članova tima Aneks II Lista intervjua Aneks III Lista referenci Aneks IV Prednosti i slabosti pristupa izradi programa građanskog društva TUMAČENJE SKRAĆENICA ACILS ADF ADV AEOBIH APS ATG BiH CAP CARDS CBO CCI CEE CIM CIPE COP CRS CSO CSPC CSR D&G DEMNET DfID

American Center for International Labor Solidarity - Američki centar za međunarodnu solidarnost radnika America’s Development Foundation - Američka demokratska fondacija Advocacy Package (DemNet Project) - Paket zagovaranja Association of Election Officials in Bosnia and Herzegovina – Asocijacija izbornih dužnosnika u BiH Annual Program Strategy – Godišnja programska strategija Advanced Training Grant (DemNet Project) – Grant za obuku profesionalnog usavršavanja Bosna i Hercegovina Civil Action Partnership Grant – Grant za partnerstvo po osnovu akcija građana Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization – Podrška zajednicama u izgradnji, razvoju i stabilizaciji Community Based Organization – Organizacija u zajednici Centers for Civil Initiatives – Centir civilnih inicijativa Central East Europe – Srednja i istočna Evropa Civic Initiatives Microgrant – Mikrogrant za građanske inicijative Center for International Private Enterprise – Centar za međunarodna privatna preduzeća Chief of Party Catholic Relief Services – Katolička služba pomoći Civil Society Organization – Organizacija građanskog društva Civil Society Promotion Center – Centar za prmociju građanskog društva Corporate Social Responsibility – Korporacijska socijalna odgovornost Democracy and Governance – Demokracija i uprava Democracy Network Program (funded by USAID/BiH) – Program demokratske mreže U.K. Department for International Development – Odjel za međunarodni razvoj, Velika Britanija

EC EU FBiH FCO FDP GAP IAP ICNL ICT ICVA IDP IFI IGP INGO IOCC ISO IR KM M&E NDI NGO NP OHR OSAP OSCE OSF OTI PBO PRO PRSP PTP RMAP ROL RS SAP SEE SIDA SIG SME

European Commission – Evropska komisija European Union – Evropska unija Federation of Bosnia and Herzegovina – Federacija Bosne i Hercegovine Foreign Commonwealth Office Financial Development Package (DemNet) – Finansijski paket za razvoj Government Accountability Project (USAID/BiH and SIDA) – Projekat odgovornosti vlade (USAID i SIDA) Integrated Assistance Package (DemNet) – Paket integrisane pomoći (DemNet) International Center for Not-for-Profit Law – Međunaordni cnetar za neprofitno pravo Information and Communication Technology – Informacijska i komunikacijska tehnologija International Council of Volunteer Agencies – Međunarodno vijeće volonterskih agencija Internally Displaced Person – Interno raseljena osoba International Finance Institution – Međunarodna finansijska institucija Internal Governance Package (DemNet) – Paket međunarodne uprave (DemNet) International Non-Governmental Organization – Međunarodna nevladina oragnizacija International Orthodox Christian Charities – Međunarodna pravoslavno kršćanska dobrotvorna organizacija Intermediary Support Organization – Posrednička organizacija za podršku Intermediate Result (USAID) – Neposredni rezultat Convertible Mark – Konvertibilna marka Monitoring and Evaluation – Praćenje i evaluacija National Democratic Institute – Nacionalni demokratski institut Non-Governmental Organization – Nevladina organizacija New Practices Grant (DemNet) – Grant za nove prakse (DemNet) Office of the High Representative – Ured Visokog Predstavnika Orphan Support and Advocacy Program Grant (DemNet) – grant za programe podrške siročadima i zagovaranje Organization for Security and Cooperation in Europe – Organizacije za bezbjednost i saradnju u Evropi Open Society Fund – Fond Otvoreno durštvo Office of Transition Initiatives (USAID) – Ured tranzicijskih inicijativa (USAID) Public Benefit Organization – Organizacija od javnog značaja Policy Research Organization – Organizacija za istraživanje politika Poverty Reduction Strategy Paper – Strategija za smanjenje siromaštva Participant Training Program (funded by USAID/BiH) – Program usavršavanja (financiran od strane USAID-BiH) Rights-Based Municipal Assessment and Planning Project (UNDP) – Projekat općinske procjene i planiranja sa stanovišta ljudskih prava Rule of Law – Vladavina prava Republika Srpska Stabilization and Association Process (EU) – Proces stabilizacije i udruživanja (EU) South East Europe – Jugoistočna Evropa Swedish International Development Cooperation Agency – Švedska agencija za međunarodnu saradnju i razvoj Support Institution Grant (DemNet) – Grant za podršku institucijama (DemNet) Small and Medium Enterprise – Mala i srednja preduzeća

SO SOW SUTRA TA UI UMCOR UNDP UNOHCHR USAID USG VAT WL WV

Strategic Objective – Strateški cilj Statement of Work – Izjava o radu Sustainable Transfer to Return-Related Authorities (UNDP) –Trajan prijenos odgovornosti za povratak na nadležene institucije Technical Assistance – Tehnička pomoć Urban Institute United Methodist Committee on Relief – Komitete ujedninjenih metodista za pomoć United Nations Development Programme – Razvojni program Ujedninjenih nacija United Nations Office of the High Commissioner for Human Rights – Visoki komesarijat za ljudska prava Ujedninjenih nacija United States Agency for International Development – Američka agencija za međunarodni razvoj United States Government – Vlada Sjedinjenih Američkih Država Value Added Tax – Porez na dodatnu vrijednost World Learning World Vision

1 USAID/BIHPROCJENA GRAĐANSKOG DRUŠTVA 2004

ZAVRŠNI IZVJEŠTAJ – 25. JUNI 2004

PROCJENA GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH JUNI 2004

1 UVOD

1.1 CILJEVI I OBIM PROCJENE Misija Američke agencije za međunarodni razvoj u Bosni i Hercegovini (USAID/BiH) je pred tim za procjenu postavila tri cilja.

Procjeniti postojeće USAID/BiH programe građanskog društva te izraditi izvještaj o prednostima i slabostima svakog pojedinačnog programa.

Procjeniti građansko društvo uopće, odrediti nivo razvijenosti i identificirati najznačajnije

zapreke i oblasti u kojima je potrebno značajno poboljšanje.

Dati preporuke za buduća usmjerenja USAID-ovog pružanja pomoći građanskom društvu ističući najpovoljnije pristupe koji su u skladu sa trenutnom strategijom Misije USAID-a u BIH.

Vezano za prvi cilj, a imajući u vidu okvir zadataka, tim za procjenu se uglavnom fokusirao na tri najznačajnija programa građanskog društva koje je Misija od vremena posljednje procjene građanskog društva iz 2000. godine finansirala, a to su:

Projekat jačanja građanskog društva kojeg sprovodi Centar civilnih inicijativa (CCI);

Projekat demokratske mreže (DemNet) faza II, kojeg sprovodi Američka demokratska fondacija (ADF),1 i;

Projekat NVO pravne reforme kojeg sprovodi Međunarodni centar za neprofitno pravo (ICNL).

Razmatrana su i tri nedavno uspostavljena programa koja su u sklopu protfeljea građanskog društva, mada uticaj njihovog djelovanja još uvijek nije mjerljiv:

Projekat analize politika i uspostavljanja dijaloga kojeg sprovodi Urban Institute;

Projekat domaćeg prikupljanja sredstava i filantropije kojim rukovodi Komitet za pomoć ujedninjenih metodista (UMCOR), i;

Projekat održivog razvoja neprofitnog sektora u BiH kojim rukovodi Centar za promociju

građanskog društva (CSPC).2 Imajući u vidu prirodu građanskog društva, njegove aktivnosti se prepliću sa mnogim inicijativama, organizacijama i neposrednim rezultatima koje podržava Ured za demokraciju i upravu kao i drugi uredi i 1 Ovo je nastavak projekta DemNet I kojeg je sprovodila američka ORT. 2 Ovaj projekat nije naveden u okviru zadataka obzirom da je odluka o njegovom finansiranju donešena u toku izvođenja ove procjene. Ovaj izvještaj se ipak dotiče i ovog programa u onoj mjeri koliko se sam program bavi prioritetnim pitanjima koje je tim identificirao kao bitna za razvoj civilnog durštva u narednih tri do pet godina.



strateški ciljevi Misije. To podrazumijeva projekte u koje su uključeni Unija neovisnih profesionalnih novinara, Asocijacija izbornih dužnosnika u BiH, zatim doprinos NVO-a u izradi Strategije za smanjenje siromaštva u saradnji sa Katoličkom službom pomoći, poslovnim udruženjima koja podržava Centar za međunarodna privatna preduzeća, kao i sindikate koje podržava Centar za solidarnost.3 Iako ovi projekti nisu obuhvaćeni okvirom zadataka za ovu prcojenu društva tim se ipak susreo sa mnogima od ovih grupa kako bi ispitali sinergiju između pojedinih programskih područja.4

1.2 TIM ZA PROCJENU I METODOLOGIJA Tim za procjenu se sastojao od četiri osobe. U timu su bila tri državljanina BiH, stručnjak za pitanja građanskog društva Milan Mrđa i uposlenici USAID-a u BiH Selma Sijerčić i Mirjana Popović, kao i jedan američki konsultant, Catherine Barnes koja je već ranije radila procjenu građanskog društva za Misiju u 2000. godini.5 Biografije članova tima su priložene u Aneksu I ovog izvještaja. Od 2. do 20. maja tim za procjenu je obavio detaljne inetrvjue i diskusije sa fokus grupama koje su brojale više od 107 pojedinaca koji su predstavljali 73 organizacije u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli, Mostaru i okolnim mjestima. Ovi akteri društva su uključivali Ured Visokog Predstavnika (OHR), predstavnike vlasti na entiteskom i općinskom nivou, donatore, međunarodne organizacije, novinare, razne domaće NVO-e od strukovnih udruženja do fondacija. U Aneksu II ovog izvještaja priložena je kompletna lista osoba koje su intervjuisane u sklopu ovog zadataka. Intervjui i diskusije po fokus grupama su bili donekle struktuirani kako bi se dobile različite perspektive i mišljenja. Tim je pripremio standardizovanu listu pitanja za različite kategorije ispitanika kako bi na najbolji mogući način obuhvatili pitanja makro nivoa koja su od interesa za Misiju, te kako bi na taj način obezbijedili dosljednost i komaparativnost prikupljenih informacija. U toku intervjua i diskusija po fokus grupama obrađene su slijedeće teme:

Mogućnosti i prepreke na putu razvoja građanskog društva u BiH uključujući prioritetne potrebe u narednih 3 do 5 godina;

Nivo domaćeg utjecaja na razvoj građanskog društva i odgovornost donatora, međunarodnih

organizacija i samog sektora prema građanima, interesnim grupama kao i pitanja od prioritetnog značaja za zemlju;

Relativne prednosti i slabosti različitih pristupa programima građanskog društva i do koje mjere

su dosadašnji programi integrirani i koordinirani, kao i utjecaj drugih propratnih intervencija. Od ispitanika se također tražilo da daju osvrt i na naučene lekcije.

3 USAID/BiH je počeo finansiranje CIPE projekta u 2003. godini. Centar za sloidarnost je USAID/BiH počeo finansirati tek u 2004. godini. 4 Mnogi projekti obnove i oporavka, kao što su programi koje su implementirali Catholic Relief Services (CRS), World Vision (WV), i International Orthodox Christian Charities (IOCC) su integrirai komponente građanskog društva. 5 Dva neovisna stručnjaka su sa Misijom potpisala individualne direktne ugovore o djelu.



Tim za procjenu je izradio upitnik za domaće NVO-e kako bi kvalitativne informacije dopunio sa kvantitativnim podacima. Upitnik je pokrivao slijedeće:

Kvalitet i značaj odnosa između NVO-a i različitih učesnika u društvu uključujući građane, različite nivoe vlasti, političke stranke, sindikate, poslovne subjekte, medije i obične ljude.;

Nivo saradnje NVO-a putem mreža i koalicija kao i njihovi stavovi prema takvim vrstama

saradnje;

Raznolikost finasiranja NVO-a i u kojoj mjeri su ovisne o međunarodnoj zajednici, i:

Prednosti i slabosti NVO-a koje se ispitanici zastupali kao i područja u kojima je potrebna izgradnja dodatnih kapaciteta.

Pored toga sprovedeno je i relevantno istraživanje programske dokumentacije, izvještaja, rezultata i analiza proisteklih iz intervjua i fokus grupa. Potpuna lista materijala koji su razmatrani u svrhu vršenja ove procjene je priložena u Aneksu III ovog izvještaja. Čitaoci ovog izvještaja treba da imaju na umu neka činjenična stanja koja su u mnogome odredila stavove izražene u ovom izvještaju:

Većina domaćih NVO-a sa kojima se tim susreo su bili korisnici projekta Demokratske mreže (DemNet) i/ili drugih projekata koje je USAID finasirao.6 Što se tiče njihovih organizacijskih kapaciteta, one spadaju u grupu elitnih NVO-a u građanskom društvu.7

Procjena je bazirana na pristupu ograničenom broju ispitanika. Tim nije mogao da se susretne sa

svim identificiranim učesnicima u društvu ili da putuje van najznačajnijih gradskih centara niti da organizira diskusije po fokus grupama sa običnim ljudima.8

Također je bitno naglasiti da je širina ove procjene dozvoljavala prikupljanje mišljenja učesnika u društvu koja su se razlikovala u smislu njihovog stava prema pomoći koju je USAID u BiH pružio i pruža razvoju građanskog društva, kao i stavove o trenutnim i potencijalnim potrebama sektora. Ovo nije sveobuhvatna analiza građanskog društva. Ovaj izvještaj prije svega predstavlja sliku trenutnog stanja građanskog društva u BiH i stepen njegove razvijenosti, a fokusira se na naredne korake koji bi se nadovezali na dosadašnja postignuća, a koji bi se ticali prioritetnih potreba.

1.3 DEFINICIJA GRAĐANSKOG DRUŠTVA Budući da se ovaj izvještaj fokusira na građanskom društvu i njegovoj razvijenosti u BiH, dobro je ustanoviti njegovu operativnu definiciju. U svrhu vršenja ove procjene tim je usvojio veoma široku definiciju građanskog društva koja omugućava različitost interesa i djelovanja, a koja je prihvaćena od strane političkih naučnika i međunarodne razvojne zajednice:

Prostor između pojedinca i države u kojem se građani udružuju shodno svojim željama, vrijednostima i interesima9.

6 Pored toga, mnoge od ovih NVO-a su primile sredstva od drugih stranih donatora. 7 Sastanci sa manjim, novijim ili slabijim nevladinim organizacijama bi zasigurno uticali na zapažanja izrečena u ovom izvještaju i mogli bi timu stvoriti predstavu o tome u kojoj mjeri jače i iskusnije nevladine organizacije, uključujući i polaznike DemNet programa prenose svoja znanja i vještine na one nešto slabije. 8 Da bi se stekao uvid u mišeljenja običnih ljudi, tim se oslanjao na podatke stečene kroz ankete USAID/BIH i OSCE-a. 9 Vidi: «Građansko društvo, demokratizacija i razvoj: čišćenje analitičkog tla,» u Demokratizaciji, 1:3, (jesen 1994).



Ovaj domen može biti formalan, kao u slučaju NVO-a, ili neformalan kao u slučaju udruženja građana. Prema Thomasu Carothersu: «…pogrešno je izjednačavati građansko društva (samo) sa nevladinim organizacijama. Ispravno je shvatanje da je građansko društvo širi aspekt koji podrazumijeva sve organizacije i asocijacije koje postoje pored države i tržišta.»10 Prema ovom širem konceptu, grupe unutar građanskog društva mogu se kategorisati prema njihovim funkcijama, od kojih se neke preklapaju,11 kao naprimjer:

Organizacije orjentisane na pružanje usluga, kao što su one koje odgovaraju na potrebe osoba sa posebnim potrebama ili invalida, žena žrtava nasilja, ovisnika, djece bez roditelja i strateljstva i siromašnih.

Institucije koje analiziraju pitanja razvoja i politika, kao što su recimo trustovi mozgova i

organizacije za istraživanje politika i obuku kako javnosti tako i onih koji učestvuju u procesima odlučivanja.

Grupe koje zagovaraju razvojne ciljeve, političke reforme, budžetske prioritete, naprimjer grupe

za zaštitu ljudskih prava, okoliša, potrošača i udruženja građana kao i oni koji prate sprovođenje politika, naprimjer grupe koje se bave nadgledanjem.

Interesne organizacije, kao naprimjer sindikati ili udruženja privrednika, općina, novinara,

udruženja roditelja i nastavnika, ili udruženja stanara.

Grupe koju su osnovane u cilju direktne proizvodnje, prerade i marketinga, kao naprimjer poljoprivredne zadruge ili kreditne asocijacije u zajednici.

Posredničke organizacije koje služe kao infrastruktura za podršku razvoju sektora, kao što su

pružaoci grantova, organizacije koje nude edukaciju i obuku, vodeće organizacije u pod-sektorima, NVO inkubatori, informacioni i savjetodavni centri, npr. oni koji pružaju pravnu pomoć, ili pomoć pri registraciji i računovodstvene usluge.

Tim prihvata činjenicu da građansko društvo nigdje u svijetu nije ograničeno samo na vrijedne i uzvišene ciljeve i dobronamjerne aktere društva, te je, imajući u vidu prethodno ponuđenu definiciju društva, svjestan da ono vrlo često podrazumijeva i one koji rade u korist manje plemenitih ciljeva. Literatura koja se danas bavi ovim pitanjem ovaj fenomen naziva «ne-građansko društvo.»12 Iako ova komponenta postoji u BiH, ona nije težište ovog istraživanja. Što se tiče razlike između političkih stranaka i drugih dijelova društva, tim je polazio od stanovišta da neke organizacije građanskog društva djeluju u pravcu ostvarivanja uticaja na javnu politiku, ali pri tome nemaju namjeru da osvoje niti učestvuju u izvršnoj vlasti. Iako ovakvo pozicioniranje organizacije nije u svakom slučaju tako jasno, ipak će u svrhu ove procjene poslužiti kao adekvatno.13

10 Vidi «Razmisli: Građansko društvo» u časopisu Foreign Policy Magazine, izdanje: zima 1999-2000. 11 For USAID policy positions, refer to New Partnerships Initiative: NPI Core Report, which can be found at www.usaid.gov/pubs/npi/corerept/npi-ngo.htm. 12 Vidi, naprimjer, «Kraj paradigme tranzicije,» autora Thomas-a Carothers-a u Journal of Democracy 13:1 (2002), «Razmisli: Građansko društvo» autora Thomas-a Carothers-a u časopisu Foreign Policy, izdanje: Zima 1999-2000 i «Uspon neliberalne demokracije» autora Fareed-a Zakaria u Foreign Affairs, novembar/decembar 1997. 13 Interesantna pregled odnosa između organizacija građanskog društva i političkih stranaka se može naći u Grupe građanskog društva i političke stranke: Podrška konstruktivnima odnosima, dokument koji je Gwendolyn Bevis napisla za USAID-ov Ured za demokraciju i upravu, iz marta 2004. godine.



1.4 ZAHVALE Tim za procjenu bi se htio zahvaliti brojnom osoblju USAID-a u BiH iz velikog broja ureda i strateških timova koje je odvojilo svoje vrijeme i doprinijelo radu ovog tima iznoseći svoja mišljenja i stavove, kao i onima koji su nam pružili administrativnu i logističku podršku. Svim akterima društva koje smo intervjuisali se zahvaljujemo za njihovo strpljenje i izravne odgovore na opširna i ponekad izazovna pitanja.

2 KONTEKST

2.1 BOSNA I HERCEGOVINA

Politički sistem u Bosni i Hercegovini je određen Dejtonskim mirovnim sporazumom kojim je okončao rat od tri i po godine. To je kompleksna i asimetrična federacija koju tvore slab državni aparat, dva entiteta, od kojih je jedan podijeljen na 10 kantona,14 te Brčko Distrikt pod međunarodnim nadzorom. Svaka od ovih 14 administrativnih jedinica ima svoj statut i svoju vladu. Danas, skoro devet godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, BiH je ustvari i dalje međunarodni protektorat. Ured Visokog Predstavnika nastavlja da vrši dužnost međunarodnog upravitelja15 uz prisustvo međunarodnih vojnih snaga, istina u smanjenom obimu. 16 Međutim, ipak se radi na jačanju države, tako je u 2003. godini ostvaren napredak u smislu:17

Uspostave državnog suda i državnog tužiteljstva osposobljenih za vođenje kompleksnih i visoko-profiliranih slučajeva;

Uvođenja fundamentalnih reformi u BiH sistem indirektnog oporezivanja;

Jačanja uloge Vijeća ministara otvaranjem novih ministarstava i jačanjem pozicije Premijera;

Uvođenja nove strukture odbrane sa civilnom komandom i komandom n državnom nivou

ostvarenom preko Ministarstva odbrane, i;

Skoro potpune implementacije Imovinskog zakona i prijenosa odgovornosti za pitanja povratka raseljenih lica na domaće vlade.

U Izvještaju o državama u tranziciji koji je 2003. godine objavio Freedom House je zabilježen konastantan napredak u procesima demokratizacije i uspostave vladavine prava u BiH, te da su u oba područja ostvareni rezultati od 25 bodova više u odnosu na prošlu godinu.

14 Federacija je nastala kao rezultat pregovora kojima su posredovali Amerikanci, a koji su vođeni između Bošnjaka i Hrvata 1994. godine. 15 Iako je OHR smanjio obim svojih osnovnih zadataka, njihova moć je proširena i povećana, npr. 2002. godine je Visoki Predstavnik ovlašten da imenuje ministre. Prema Izvještaju Freedom House-a za BiH (2003), to «predstavlja proširenje i konsolidaciju međunarodnih intervencija.» 16 Prema izvještaju SIDA-e, broj je opao sa 60.000 (koliko ih je bilo 1995.godine) na 12.5000 u 2003. godini. 17 Preuzeto iz OHR-ovog Plana implementacije za 2004. godinu iz februara 204. godine, te iz članka “Od Dejtona do Brisela” koji je napisao Visoki Predstavnik, Peddy Ashdown 12.05.2004. godine.



Ipak i dalje postoje ozbiljni problemi. Bosna i Hercegovina je još uvijek jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi. Privreda i dalje ne pruža dovoljno radnih mjesta, prosperiteta i prihoda neophodnih za poboljšanje kvaliteta javnih servisa.18 Ekonomski razvoj je u 2003. godini blago usporen te postoje osnovane sumnje da bi GDP mogao znatno da opadne nakon što međunarodna zajednica smanji svoje prisustvo i ovlasti.19 Ekonomski oporavak je ugrožen sporim procesom privatizacije, preprekama na putu slobodnog protoka kapitala, preopterećenim javnim sektorom, nedostatkom direktnih stranih ulaganja, te nazadnom i nedosljednom poreskom politikom.20 Stopa nezaposlenosti je i dalje vrlo visoka kao i zastupljenost «sive ekonomije.»21 Korupcija je uzela maha. Visok procenat stanovništva živi ispod praga siromaštva. Najnestabilnija je ekonomska situacija u kojoj se nalaze povratnici, raseljena lica u zemlji i romska populacija.22 Prema Državnom izvještaju o poštivanju ljudskih prava za 2003. godinu koji je pripremila Vlada SAD-a, unatoč pozitivnim pomacima u nekim sferama, poštivanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini ostaje na vrlo niskom nivou.23 Nacionalističke stranke i dalje dominiraju političkom scenom nakon pobjede koju su ostvarile na izborima 2002. godine. U većini slučajeva je obrazovni sistem i dalje podijeljen i ispolitiziran. Sprovođenje reformi u zakonodavstvu i politikama je zaostalo i sporadično. U nekim slučajevima i samo pridržavanje zakona je određeno etničkim interesima. Prema istraživanju sprovedenom krajem 2003. godine većina ispitanika misli da trenutno političko stanje vodi ka raspadu, da su problemi sa kojima je zemlja suočena tako veliki da ih nijedan vođa ne može riješiti, da političari ne slušaju obične ljude, te da njihovi glasovi na izborima ne mogu ništa promijeniti.24 Ovakva sredina predstavlja veliki izazov za USAID u BiH koji na različite načine pruža svoju pomoć i doprinosi razvoju živog građanskog društva.25

2.2 TRENDOVI KRETANJA GRAĐANSKOG DRUŠTVA U SREDNJOJ I ISTOČNOJ EVROPI U ovom poglavlju je prikazan pokušaj identifikacije nekih, svakako ne svih, trendova kretanja građanskog društva u srednjoj i istočnoj Evropi. Cilj je bio postaviti razvojne procese u BiH u jedan širi kontekst te identificirati neke bliske modele i/ili mentore. Neka od komparativnih iskustva se protežu kroz cio izvještaj.

2.2.1 Pravni okvir Većina zemalja srednje i istočne Evrope, izuzev Srbije, je usvojila nove fundamentalne zakone o udruženjima i fondacijama.26 ICNL-ova analiza ovih zakona otkriva nekoliko trendova.27 Neki od njih su:

18 Ibid. 19 SIDA: Strategija za saradnju po pitanju razvoja, 2003 – 2005, str. 1-3. 20 Ibid. 21 Vidi Freedom House-ov Izvještaj o zemljama u tranziciji za BiH, 2003, str. 147. 22 SIDA: Strategija za BiH, str. 3. 23 Ibid, str. 1 24 Vidi anketu koju je za OSCE sprovela agencija “Prism Research” u oktobru/novembru 2003. godine i anketu koju je za USAID sprovela Agencija za istraživanje i savjetovanje “Partner” u novembru 2003. godine. 25 Znanstvenici napominju da u ovim zemljama koje su dosta pogođene ekonomskim krizama i/ili ratom čak i veliki projekti usmjereni na građansko društvo daju dosta skromne rezultate. Vidi: Funding Virtue: Civil society Aid and Democracy Promotion, autori: Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.), 2000. 26 Vlada Jugoslavije je 2002. godine u saradnji sa nevladinim organizacijama odobrila nacrt novog Zakona o ascoijacijama, mada još uvijek nije usvojen. 27 Ovdje predstavljeni trendovi su preuzeti iz Pregleda NVO pravnog okvira u srednjoj i istočnoj Evropi kojeg su za ICNL 2002. godine izradili Douglas Rutzen i Michael Durham.



Većina zemalja priznaje i udruženja i fondacije. Obično su u slučaju udruženja potrebna dva do deset osnivača, dok je za fondacije potreban jedan ili više. Pravna lica mogu da se pojave kao osnivači. Kapital nije neophodan za udruženja, dok je za osnivanje fondacija potreban početni kapital.

Usklađeni su procesi registracije i ovlasti za registrovanje su prenešene na sudove ili druga

«navodno nestranačka tijela.» Omogućeno je više vremena za registraciju i data je prilika za ponovnu registraciju ukoliko je prvobitni zahtjev odbijen. Uslovi pod kojima se mogu ugasiti NVO-e su jasno i usko definisani. Uvedeni su javni registri, a neki od njih su dostupni i na internetu.

Zakoni predviđaju i upravljačke strukture udruženja i fondacija, s tim da je učešće vlasti u

upravljačkim tijelima NVO-a ukinuto. Upravljačka tijela NVO-a imaju slobodu da raspuste datu nevladinu organizaciju.

Nevladinim organizacijama je dozvoljeno da se bave širokom lepezom djelatnosti u svrhu

ostvarivanja prihoda.

Od njih se zahtjeva redovno prijavljivanje poreza.

Zabranjene su stranačke aktivnosti, iako se prepoznaje uloga NVO-a u zagovoranju javnih politika.

U široj perspektivi, konačno uspostavljanje zakonskog okvira za djelovanje NVO-a je i dalje neuravnoteženo. Pozitivni pomaci su učinjeni u sjevernijim zemljama, kao i u Hrvatskoj i Rumuniji. Naime, usvojeni su zakoni o:

Organizacijama i djelatnostima od javnog značaja, npr. u Češkoj Republici, Mađarskoj, Poljskoj;

Javnom finansiranju, filantropiji, i/ili poreskim olakšicama, npr. u Češkoj Republici, Mađarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Slovačkoj Republici, i Rumuniji, i;

Volonterizmu, npr. u Poljskoj, Češkoj Republici, Rumuniji, Mađarskoj.

Čak i u razvijenijim zemljama, napredak može da teče sporo. Nakon sedmogodišnjih priprema, u Poljskoj je 2003. godine usvojen Zakon o djelatnostima od javnog značaja i volonterizmu. Danas se mnoge nerazvijene zemlje muče oko toga kako adekvatno definisati organizacije od javnog značaja i usvojiti zakone ili poboljšati postojeće zakonske odredbe kako bi omogućili održivost nevladinih organizacija, npr. one zakone koji se tiču javnih finansija, poreskih olakšica, donacija i volonterizima. Jedan od prvih testova pred koje će Vijeće za javne djelatnosti u Poljskoj (više u daljem tekstu) biti stavljeno je koliko uspješno će moći da zagovara povoljniji poreski režim za nevladine organizacije prije nego na snagu stupi novi Zakon o porezima 2005. godine.28 Nedavni pokušaji da se otklone nazadne poreske politike u Bugarskoj su odbačeni od strane Vlade.

2.2.2 Mehanizmi saradnje između nevladinih organizacija i vlade Širom srednje i istočne Evrope, pravni okviri i politike pružaju niz mehanizama saradnje između nevladinih organizacija i vlade. Uopćeno posmatrano, a kao što je i očekivano, južnije zemlje su manje napredne u odnosu na svoje susjede na sjeveru, iako su neke od tih zemalja tek nedavno usvojile i uobličile takve mehanizme. Od svih zemalja koje su nekad tvorile bivšu Jugoslaviju, Hrvatska trenutno

28 Vidi “Poljsko vijeće za aktivnosti od javnog značaja: Nova era partnerstva između vlade i građanskog društva,” autorice Ewa-e Kulik-Bielinska, u Socijalna ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 15 –16.



ima najrazvijenije politike i mehanizme na državnom nivou. Srbija i Crna Gora i Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, kao i Bosna i Hercegovina, su i dalje u kategoriji slabije razvijenih, ako ne i nerazvijenih zemalja. Napredovanje u uspostavi kompaktne saradnje nevladinih organizacija i vlade u Bugarskoj je zaustavljeno obzirom na nedostatak učešća zvaničnika. Postojeći modeli saradnje u Regiji uključuju slijedeće:

U Češkoj Republici je Državno Vijeće NVO-a odgovorno za pregovore sa ministarstvima vezane za pravila raspodjele državnih subvencija, za održavanje centralnog registra nevladinih organizacija koje primaju državne subvencije, te za izradu izvještaja o stanju razvoja građanskog društva i o potrebama sektora.29

Odjel civilnih odnosa pri kabinetu Premijera u Mađarskoj je odgovoran za razvoj i koordinaciju

politika koje se tiču neprofitnog sektora. Odjel je izradio detaljnu strategiju za podršku i razvoj sektora, koju je Vlada usvojila u junu 2003. godine. U sklopu Parlamenta je i Komitet za podršku organizacijama građanskog društva koji je preuzeo odgovornost za zakone i politike koji se tiču sektora.30

Poljsko Vijeće javnih djelatnosti je odgovorno za iznošenje mišljenja o sprovođenju Zakona o

djelatnostim od javnog značaja i volonterizmu (2003), o relevantnim nacrtima zakona, javnim nabavkama socijalnih usluga od nevladinih organizacija, kao i za razrješavanje sukoba i izlaganje standarda javnog značaja. Vijeće čini pet zastupnika državnih i lokalnih vlada i deset predstavnika nevladinih organizacija koje imenuje Ministar ekonomije, rada i socijalne politike.31

U Slovačkoj Republici Vijeće nevladinih organizacija služi kao savjetodavno tijelo vladi i

građanskom društvu, a vezano za pitanja od zajedničkog interesa. Od aprila 2003. prioritetni zadaci Vijeća uključuju i evropske integracije i javno finansiranje nevladinih organizacija.32

Ured Vlade Hrvatske za saradnju sa nevladinim udrugama (uspostavljen 1998. godine) pruža

tehničku i administativnu podršku Vijeću za razvoj građanskog društva, a čine ga predstavnici nadležnih ministarstava (10) i nevladinih organizacija (14). Ured održava bazu podataka o programima nevladinih organizacija, prati implementaciju vladinih programa za saradnju sa nevladinim organizacijama, te koordinira napore koji se ulažu u uvođenje dodatnih reformi u zakone koji se tiču građanskog društva.33

Ured za institucionalnu i socijalnu analizu u Rumuniji promovira vladinu startegiju i saradnju sa

nevladinim organizacijama, uspostavi dijalog između kabineta Premijera i građanskog društva, te omogućava što veću transparentnost u radu vlade.34

Slovenija je u procesu definiranja saradnje između nevladinih organizacija i vlade. Vlada je u

oktobru 2003. godine usvojila Strategiju za saradnju sa nevladinim organizacijama. U decembru 2003. je održana državna konferencija na kojoj je prisustvovalo 250 nevladinih organizacija što je

29 Vidi “Oblici partnerstva između nevladinih organizacija i organa javneu prave” autora Peter-a Pajas u Socijalna Ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 12-13. 30 Vidi “Mehanizmi za saradnju vlade i nevladinih organizacija u Mađarskoj”, autor: Nilda Bullain, Socijalna Ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 13-14. 31 Vidi “Poljsko vijeće za aktivnosti od javnog značaja: Nova era partnerstva između vlade i građanskog društva,” autorice Ewa-e Kulik-Bielinska, u Socijalna ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 15 –16. 32 Vidi “Slovačka pomoć razvoju: Studija slučaja vezana za saradnju između vlade i nevladinih organizacija,” autorice Lenke Surotchak u Socijalna Ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 17-18. 33 Vidi “Od vizije ka promjeni” autorice Cvjetane Plavše-Matić, ravnateljice Vladinog Ureda za suradnju sa nevladinim udrugama u Republici Hrvatskoj. 34 Vidi “Jačanje osnova za saradnju između nevladinih organizacija i vlade u Rumuniji,” autorice Anca-e Giurgiu u Socijalna Ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 45-47.



rezultiralo usvajanjem memoranduma o saradnji. Radne grupe su počele sa radom u februaru 2004. godine kako bi operativno sprovele sporazum.35

Mnoge od navedenih zemalja imaju i druge neformalne mehanizme saradnje između zvaničnih tijela i nevladinih organizacija. Ti mehanizmi podrazumijevaju radne grupe unutar parlamentarnih tijela te savjetodavne odbore pri nadležnim ministarstvima i/ili vladine urede i odjele.

2.2.3 Javno i privatno finansiranje Brojne zemlje u Regiji su uvele sistem javnog finansiranja i filantropije kako bi podržale razvoj građanskog društva. Akademicima, praktičarima i donosiocima politika su posebno ineresantni «procentni zakoni» usvojeni u Mađarskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Rumuniji i Litvaniji. Mađarska je prva zemlja u Regiji koja je takava zakon usvojila 1996. godine. Prema mađarskoj procentnoj šemi, poreskim obveznicima je data prilika da nevladinim orgamizacijama doniraju jedan procenat svojih poreza na prihod. Slovačka je usvojila sličan zakon. U obje ove zemlje otprilike jedna trećina poreskih obveznika zaista i izdvaja taj jedan procenat, a ovi programi se šire i dalje.36 Slovačka podiže vrijednost prenosivog uplaćenog poreza na dva procenta.37 Mađarska je počela sa usporedbom izdvajanja poreskih obveznika, tako da je za očekivati da se 23 miliona eura godišnje usmjeri nevladinim organizacijama.38 Poljska i Rumunija su također uvele ovu opciju izdvajanja jednog procenta, dok je Litvanija postavila minimum od dva procenta.39 Osim što je ovo vrlo dobrodošao izvor prihoda, on ima i još neke svoje dobre strane. U siromašnim zemljama ovakvi procentni sistemi ne stvaraju dodatni izdatak ljudima koji imaju sredstva koja bi htjeli dati u dobrotvorne svrhe. Ovakvi sistemi također služe i za podizanje javnog zanimanja za nevladine organizacije, te im omogućuju da redovno prate i mjere javno prihvatanje i podršku.40 Neki od drugih načina iznalaženja dodatnog finansiranja ili uvođenja finansiranja trećeg sektora, su:

Hrvatski Zakon o prihodu iz igara na sreću (iz 2002. godine), prema kojem se 50% sredstava iz lutrija izdvaja za građansko društvo.

U Češkoj Republici se određeni procenat prihoda stečenih privatizacijom preduzeća koja su bila u

državnom vlasništvu koristio za doniranje čeških fondacija. U zemljama u kojima je javno finansiranje prilično razvijeno, tim sredstvima se upravlja uz pomoć brojnih mehanizama kao što su nadležna ministarstva, vladini uredi, parlamentarne komisije, i/ili javne fondacije:

U Mađarskoj je 2003. godine odgovornost za dodjelu bespovratnih sredstava prenešena sa parlamentarne komisije na Nacionalni fond za građansko društvo. Organizaciona struktura fonda je takva da on uključuje nacionalno vijeće (tijelo koje donosi politike) i regionalne institucije (administrativna tijela). Predstavnici vlasti i NVO-a učestvuju u radu oba ova tijela, s tim da predstavnici NVO-a čine većinu i biraju se kroz otvoreni sistem izbora. Udio javnih finansija u ukupnom finansiranju NVO sektora je otprilike jedna trećina. Ovo je jedan od najvećih udjela u Regiji, mada je ispod prosjeka zapadno evropskih zemalja (40% - 60%).41

35 Vidi intervju sa Edvardom Kobalom, “Slovenačke fondacije jačaju veze sa vladom i nevladinim organizacijama,” u Socijalnoj ekonomiji i pravu, zima 2003. – proljeće 2004, str. 52-54. 36 Vidi “Procentne zakone: Tranzicija i filantropija,” autorice Marianne Torok u Socijalna ekonomija i pravo, zima 2003. – proljeće 2004, str. 56. 37 Ibid. 38 Ibid. 39 Ibid. 40 Ibid, str. 56. 41 Vidi “Mehanizmi saradnje između Vlade i nevladinih organizacija u Mađarskoj,” autora Nilda Bullain, Socijalna ekonomija i pravo, zima 2003. – proljeće 2004., str. 13-14.



Nakon 24 mjeseca planiranja i priprema, 2003. godine je u Hrvatskoj osnovana Nacionalna

fondacija za građansko društvo. Fondacija je odgovorna za upravljanje javnim sredstvima dobivenim iz Vladinog Ureda za suradnju sa nevladinim udrugama koji je otvoren 1998. godine. Fondacija vrši raspodjelu javnih (i drugih) sredstava nevladinim organizacijama i neformalnim udruženjima građana i građanskim inicijativima koja nisu podržana od strane različitih ministarstava.42

Zanimljiv je podatak da je Slovačka Republika otišla korak dalje od same podrške građanskom

društvu u svojoj zemlji te tako pruža pomoć u razvoju i onima van svojih granica. 2002. godine je Ministarstvo vanjskih poslova kao posebnu stavku u budžetu usvojilo podršku razvoju (otprilike pet miliona američkih dolara) namijenjenih prijenosu znanja i iskustva stečenog u tranziciji u svrhu jačanja demokracije i tržišno orjentiranih institucija. Prioritetna zemlja za period 2003-2004 je Srbija i Crna Gora, mada je i Bosna i Hercegovina fokus njihovog zanimanja.43

Svakako da su ovo primjeri onih s vrha ljestvice dok se slabije razvijene zemlje i dalje bore sa ostvarivanjem značajnijeg nivoa javnog finansiranja. Mada, činjenica je da problemi ne nestaju čak ni onda kad se uspostavi sistem javnog finansiranja i kad se usvoje potrebne politike i mehanizmi. Naprimjer, u Mađarskoj još uvijek ima problema vezanih za nedostatak transparentnosti u vladinoj raspodjeli bespovratnih sredstava, nedovoljnu odgovornost nevladinih organizacija, te ispolitiziranost javnog finansiranja.44 Također postoje i drugi primjeri javnog finansiranja i vidova suradnje između vlasti i nevladinih organizacija na općinskom nivou, npr. u općinama postoje osobe ili odjeli zaduženi za suradnju sa građanskim društvom, zatim savjetodavna tijela, itd. U Bosni i Hercegovini, međutim, ovakva iskustva su vrlo različita od općine do općine. Podaci prikupljeni u sklopu Johns Hopkins-ovog projekta komparativnog neprofitnog sektora bilježe različite trendove u finansiranju NVO-a u zemljama srednje i istočne Evrope koje su bile obuhvaćene istraživanjem.45 Među tim zemljama su rumunske NVO-e imale najveći procenat javnih finansija i filnatropskih davanja, dok su poljske NVO-e imale najveći procenat članarina i taksi. Obezbijeđeni su i podaci iz nekoliko zemalja zapadne Evrope te iz SAD-a, u svrhu poređenja.

TABELA I: PROCENTUALNI PRIKAZ PRIHODA KOJE OSTVARUJE NVO SEKTOR PO DRŽAVAMA Javno finansiranje Korporativna i

pojedinačna filantropija Članarine i/ili takse

Češka Republika 39% 14% 47% Mađarska 27% 18% 55%

Poljska 24% 16% 60% Rumunija 45% 27% 29% Slovačka 22% 23% 55%

Francuska 58% 8% 35% Njemačka 64% 3% 32%

42 Vidi “Od vizije ka promjeni” autorice Cvjetane Plavše-Matić, ravnateljice Vladinog Ureda za suradnju sa nevladinim udrugama u Republici Hrvatskoj. 43 Vidi “Slovačka pomoć razvoju: Studija slučaja vezana za saradnju između vlade i nevladinih organizacija,” autorice Lenke Surotchak u Socijalna Ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 17-18. 44 Vidi “Mehanizmi za saradnju vlade i nevladinih organizacija u Mađarskoj”, autor: Nilda Bullain, Socijalna Ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 13-14. 45 For more information, see www.jhu.edu/∼cnp/compdata.html, Table 3.



Velika Britanija 47% 9% 45% SAD 30% 12% 56%

Ovi podaci pokazuju razlike između građanskih društava SAD-a i zapadne Evrope. Kao što su znanstvenici primijetili, u zapadnoj Evropi je sve manje nevladinih organizacija i one imaju sve bolje odnose sa svojim vladama.46 Studija Johna Hopkinsa je također pokazala da je većina volontera u istim zemljama srednje i istočne Evrope svoje vrijeme donirala nevladinim organizacijama koje su aktivne u kulturnim i društvenim područjima.47 Takav je slučaj i sa zemljama van srednje i istočne Evrope. Izuzev u Makedoniji, poreski zakoni u skoro svim zemljama srednje i istočne Evrope predviđaju neku vrstu olakšica za korporacijska davanja.48 U Bosni, Hrvatskoj, Češkoj Republici, i Srbiji i Crnoj Gori su olakšice ograničene na određeni procenat ukupnog prihoda, dok se u većini ostalih zemalja srednje i istočne Evrope one obračunavaju na osnovu prihoda prije poreza. Visina odbijanja je između .05% i 10% operozivog prihoda, iako u Mađarskoj i Litvaniji odbijanja iznose od 20% do 40%.49 Obzirom na centralnu poziciju organizacija od javnog značaja u odnosu na filantropske okvire, davanje operativne pravne definicije organizacije od javnog značaja je predstavljalo izazov (ili nastavlja da predstavlja izazov) u mnogim zemljama srednje i istočne Evrope.50 Korporacijska filantropija u srednoj i istočnoj Evropi nije tako široko zastupljena iako uzima sve više maha u zemljama pridruženim članicama EU-e. Naprimjer:

Trenutno u regionu postoji više od 400 domaćih i međunarodnih kompanija koje se uključene u korporativne građanske programe sa partnerima Međunarodnog foruma poslovnih lidera u Bugarskoj, Češkoj Republici, Mađarskoj i Poljskoj.51

Sveobuhvatno istraživanje korporacijske socijalne odgovornosti u Hrvatskoj je pokazalo da veće

kompanije češće vidno i rasprostranjeno djeluju pogotovo u sektoru usluga, iako i mala i srednja preduzeća redovno ulažu u svoje lokalne zajednice.52 Korporacijska socijalna odgovornost se u Hrvatskoj promovira kroz poslovna udruženja i privredne komore, vladina ministarstva, nevladine organizacije, medije, stručne organizacije, kao i putem sektorskih inicijativa.53

2001. godine je 39% kompanija u Rumuniji dalo dobrovoljne priloge (kao i 50% ukupnog

stanovništva).54

U Mađarskoj je korporacijska filantropija za 2000. godinu iznosila 111 miliona američkih dolara (5% od ukupnog prihoda sektora). Usljed značajne podrške od strane države, cjelokupni udio prihoda NVO-a opada od 1993. godine.55

46 Za više detalja o ovoj temi i pristupu evropskih i američkih donatora razvoju građanskog društva u srednjoj i istočnoj Evropi, vidi “Uzvišeni ciljevi, skromni rezultati: Pružanje pomoći grašanskom društvu u istočnoj Evropi,” autora Kevin-a F. F. Quigley u Funding Virtue: Civil Society Aid and Democracy Promotion, autori: Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.), 2000. 47 Za više informacija vidi www.jhu.edu/∼cnp/compdata.html, Tabela 2. 48 Vidi “Fiskalni okvir za korporacijsku odgovornost u srednjoj i istočnoj Evropi i NIS” autora David-a More u Socijalna Ekonomija i pravo [izdanje na internetu], jesen 2003. 49 Ibid. 50 Ibid. 51 Vidi Pregled korporacijske socijalne odgovornosti u Hrvatskoj” kojeg su izradili Akdemija za međunarodni razvoj (AED), Forum Princa od Velsa za međunarodne poslovne lidere (IBLF) i MAP Consulting Inc., str. 23 52 Ibid, str. 26-27. 53 Ibid, str. 28. 54 vidi “Između tradicija koje se vraćaju i novih modela: Korporacijska filnatropija u Rumuniji,” autorice Gabriele Ivascu u Socijalna Ekonomija i pravo [izdanje na internetu], jesen 2003.



3 USAID-OV PRISTUP RAZVOJU GRAĐANSKOG DRUŠTVA

3.1 STRATEŠKI OKVIR PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA Cilj strateškog plana Misije za period od 2001 do 2005 je stabilno, ujedinjeno i multietničko društvo, otvoren politčki proces, tržišno orjentirana ekonomija, kao i ujednačen socijalni sistem. Osnovna ideja vodilja programa od 2001. godine je bila nastavak povratka manjina, produbljivanje ekonomskih reformi, jačanje demokracije preko lokalnog razvoja i institucionalnog razvoja na državnom nivou. Lokalne inicijative uključuju razvoj malih i srednjih preduzeća, jačanje građanskog društva, unapređivanje pravnog sistema, stvaranje efektivnijih i odgovornijih lokalnih vlada. Glavni strateški cilj Ureda za demokraciju i upravu je SC 2.1 «Demokratsko društvo u kojem ima mjesta za sve.» Neposredni rezultat (NR) vezan za aktivnosti građanskog društva je NR 2.1.1 «Povećano učešće građana u procesima donošenja političkih i socijalnih odluka,» koji ima još tri niža nivoa NR-a. Specifični ciljevi su također uključeni u Godišnju izjavu o programu Misije, što utiče na odluke o sredstvima za narednu godinu.56

3.2 PREGLED USAID-OVIH PROGRAMA ZA GRAĐANSKO DRUŠTVO U BIH U ovom poglavlju su predstavljeni implementatori kao i kratak opis aktivnih programa građanskog društva u sklopu Misije. Prva tri projekta u nizu su prošla kroz direktan pregled kao dio ove procjene. Ovi projekti su djelomično osmišljeni na osnovu preporuka proisteklih iz prethodno izvršene procjene programa građanskog društva u Misiji (januar 2000. godine). Posljednja tri projekta su tek nedavno uspostavljena, ali su uvrštena u spisak obzirom da tretiraju neka pitanja od ključnog značaja za ovaj izvještaj. Prisustvo Centra civilnih inicijativa i Centra za promociju građanskog društva na ovom spisku odslikava trend Misije koji sve više ide u pravcu finansiranja domaćih nevladinih organizacija kadagod je to izvodivo umjesto da koriste međunarodne posrednike. Opisi koji su ovdje predstavljeni ne uključuju komentare ili zaključke budući da su oni u drugom dijelu izvještaja. U ovih šest aktuelnih niže navedenih projekata građanskog društva je uloženo ukupno 9.636.617 $.57 Više informacija o fazama implementacije i nivoima finasiranja se može naći u tabelama 2 i 3 na stranicama 14 i 15.

3.2.1 Projekat pravne reforme NVO-a [1998 - 2005] Međunarodni centar za neprofitno pravo (ICNL) radi sa domaćim partnerima iz javnog i privatnog sektora kako bi zajedno stvorili pravni/regulatorni okvir i poreski/fiskalni sistem za razvoj nevladinog sektora u BiH. Ovaj projekat koji obezbjeđuje tehničku podršku i informacije o komparativnim modelima i praksama je ustvari nastavak posla koji je otpočeo u sklopu LEA projekta finansiranog od strane Soroša. ICNL-ov program u BiH je dio regionalnog Sporazuma o saradnji na koji Misija može svake godine da računa. Jedan lokalni expert je zadužen za aktivnosti ICNL u BiH, sa sjedistem u regionalnom uredu ICNL-a u Budimpešti.

55 Vidi “Polupuna ili poluprazna čaša? Korporacijska finatropija u Mađarskoj,” autor: Nilda Bullain u Socijalna Ekonomija i pravo [izdanej na internetu], jesen 2003. 56 Za više informacija vidi USAID-ovu Izjavu o godišnjem programu: Jačanje građanskog društva, 23.03.2003. 57 Od 1996. godine USAID u BiH je oko 20.000.000 dolara izdvojio za aktivnosti na razvoju građanskog društva.



3.2.2 Program Demokratske mreže II (Dem Net II) [2001 – 2004]58 USAID/BiH je potpisao sporazum o saradnji sa Američkom demokratskom fondacijom (ADF) za implementaciju druge faze DemNet programa koja je otpočela u junu 2001. godine. Ova faza DemNet programa je imala za cilj jačanje, porast samoodrživosti i proširenje grupe visoko obučenih nevladinih organizacija sa profesionalnim rukovodstvom koje bi mogle da imaju vodeće uloge u građanskom društvu u BiH. Kao što je prvobitno zamišljeno projekat se fokusirao na izgradnju kapaciteta novog skupa nevladinih organizacija kroz četiri osnovne programske komponente: (1) obuka i tehnička podrška sa akcentom na organizacijsku izgradnju, umrežavanje i javno zagovaranje; (2) mali grantovi; (3) izgradnja koalicija; (4) strategije održivosti.59 Projekat također predviđa i grantove za obuku i partnerstvo za polaznike DemNet I programa kako bi se ostvario njihov kontinuiran razvoj. Osim toga, na raspolaganje su stavljeni i mikro-grantovi za podršku inicijativama koje su rezultat zajedničkog rada u zajednici. USAID u BiH je nekoliko puta modificirao projekat kako bi se uvele nove komponente kao što su podrška lokalnim fondacijama koje opslužuju siročad i djecu bez starateljstva, te koordiniraju aktivnosti NVO-a, osnivanje mreže «teledomova» kako bi se u ruralnim i polu-ruralnim sredinama omogućio pristup internetu i drugim tehnologijama, a uvedena je i nova kategorija grantova u svrhu podrške učešću u procesima donošenja odluka na općinskom nivou. Projekat vode strani direktor i njegov zamjenik sa sjedištem u Sarajevu.

3.2.3 Projekat jačanja građanskog društva [2003 – 2006] Centri civilnih inicijativa su 2003. godine dobili grant za pružanje podrške lokalnim zajednicama u cilju povećanja učešća građana u planiranju, usvajanju i implementaciji lokalnih budžeta. Ovim projektom su podržane i brojne kampanje zagovaranja koje su vodile koalicije osnovane na bazi određenog problema, kao naprimjer: (1) depolitizacija sistema osnovnog obrazovanja u Tuzlanskom kantonu; (2) poboljšanje uslova življenja osoba sa posebnim potrebama; (3) zaštita okoliša Prokoškog jezera i planine Vranica. Projekat je uključivao i neovisnu inicijativu Centra civilnih inicijativa za uvođenje direktnog izbora načelnika. To je bio drugi direktni grant USAID-a u BiH Centru civilnih inicijativa. Prvi grant koji je dodjeljen 2000. godine je bio fokusiran na udruživanje i organiziranje građana te edukaciju glasača za izbore 2002. godine.60 CCI je domaća organizacija koja djeluje na području cijele BiH. Imaju svoje urede u Banja Luci, Mosatru, Tuzli, Bihaću, Sarajevu, Livnu, Doboju, Zenici i Višegradu. Izvršni direktor CCI-a je građanin BiH sa uredom u Tuzli.

3.2.4 Projekat domaćeg prikupljanja sredstava i filantropije [2003 – 2005] Ovaj projekat će, kao početni pokušaj da se istakne potreba za jačanjem domaćih izvora financiranja u BiH, usko surađivati sa lokalnim NVO partnerima, poslovnim sektorom i medijima da se ponovo uspostavi kultura filantropije.61 The United Methodist Committee on Relief (UMCOR) implementira ovaj projekat. Programska strategija za godinu dana predviđa niz komponenti: (1) istraživanje kojim bi se ocijenile i anlizirale kvantitativne informacije i pojedinačni primjeri u BiH i regionu; (2) obuka iz područja javnih odnosa i prikupljanja sredstava za najznačajniju grupu NVO-a koje dolaze iz različitih pod-sektora; (3) izrada strategija prikupljanja sredstava i planova za kampanje; (4) sprovođenje najboljih 58 DemNet program je počeo 1999. godine i prvobitno ga je implementirala američka ORT. Ideja projekta je bila da ojača vodeću grupu NVO-a u BiH kako bi osigurali da oni i oni koje oni zastupaju aktivnije i efektivnije učestvuju u političkom i ekonomskom životu. Projekat j bi usmjeren ka konsolidaciji i nadogradnji na rezultate ostvarene u drugim programima USAID-a. DemNet I nij težište ove procjene. 59 Opis Projekta Demokratske mreže II. 60 CCI-ev prvi grant nije predmetom ove procjene. 61 Kao novouspostavljena programska aktivnost, ovaj projekat nije predmetom procjene u smislu ostvarivanja uticaja nego u kojoj mjeri odogovara na prioritetne potrebe koje su kao takve identifikovane u ovom izvještaju.



kampanja podizanja nivoa svijesti javnosti i prikupljanja sredstava,62 i (5) aktivnosti prijenosa znanja i procjene uticaja. Startegija razvoja za drugu godinu će biti izrađena na osnovu rezultata prve faze projekta. Projekat se trenutno uglavnom fokusira na individualnu filantropiju. UMCOR-ov glavni ured se nalazi van zemlje dok je direktor za građansko društvo u BiH smješten u Sarajevu.

3.2.5 Projekat analize politika i uspostave dijaloga [2003 – 2005]62 Ovaj projekat kojim treba da se izgrade domaći kapaciteti za analiziranje politika i njihovu formulaciju će biti implementiran od strane Urban Institute. Osnovni cilj ovog projekta je da poveća obim i poboljša kvalitet istraživanja politika koje obavaljaju domaće organizacije za istraživanje te da obezbijedi blagovremeno dostavljanje tih analiza onima koji donose politike, odnosno u vrijeme kada se se odlučuje o značajnim pitanjima.63 2004. godine se otpočelo sa radom tako što su angažovane dviju postojeće organizacije za istraživanje, Prism Research i Ekonomski institut, obje iz Sarajeva. Objema će biti omogućeno tehničko savjetovanje i grantovi. Urban Institute također nudi kurseve profesionalne obuke za predstavnike organizacija za istraživanje, nevladinih organizacija i medija. Projektom rukovodi strani Direktor sa sjedištem u Sarajevu.

3.2.6 Sustainable Development of the Non-Profit Sector in BiH [2004 – 2007] U toku ove procjene USAID u BiH je sa Centrom za promociju građanskog društva (CSPC) potpisao Sporazum o saradnji kako bi se stvorili neophodni preduslovi za modernizaciju i razvoj građanskog društva u BiH. Ovaj projekat predstavlja nadogradnju trogodišnjih napora koje su uložili polaznici DemNet programa kako bi preuzeli vlasništvo nad razvojnim procesima u BiH.64 Drugim riječima, teži ka tome da uz postizanje konsenzusa izradi nacrt strategija i programa u cilju razvoja i uređenja sektora i uvođenja institucija/mehanizama za uspostavu partnerstva između javnoh i privatnog sektora, te da služe kao posredničke organizacije za podršku. CSPC radi na projektu u partnerstvu sa 16 drugih domaćih NVO-a ili mreža NVO-a koje zastupaju 220 domaćih organizacija sa teritorije oba entitea u BiH.65 Projektom upravlja izvršni direktor CSPC-a, građanin BiH, sa sjedištem u Sarajevu.66

TABELA 2

Trajanje USAID-ovih programa građanskog društva (aktivnih) ICNL

ADF

CCI II

UI

62 Kao i sa UMCOR-ovim projektom, ovaj novi projekat nije predmetom ove procjene. 63 Za više informacija vidi UI-ev pregled Organizacije za istraživanje politika u BiH. 64 Vidi Održivi razvoj neprofitnog sektora u BiH kroz partnerstvo sa vladom i poslovnom zajednicom. 65 Od oktobra 2003. godine. 66 Obzirom na to kada je ovaj projekat odobren, ova procjena ga uzima u obzir samo u smislu kapaciteta za davanje odgovora na potrebe identifikovane kao prioritetne za narednih 3 do 5 godina.



UMCOR

CSPC

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 LEGENDA: ICNL International Center for Non-Profit Law (Međunarodni centar za neprofitno pravo)– Projekat NVO

pravne reforme ADF America’s Development Foundation (Američka demokratsk fondacija) – Program demokratske mreže,

Faza II CCI Centers for Civic Initiatives (Centri civilnih inicijativa) - Program jačanja građanskog društva UMCOR United Methodist Committee on Relief (Komitet ujedinjenih metodista za pomoć)– Projekat domaćeg

prikupljanja sredstava i filantropije UI Urban Institute (Urban Institute)– Projekat analize politika i uspostave dijaloga CSPC Civil Society Promotion Center (Centar za promociju građanskog društva)– Projekat održivog razvoja

neprofitnog sektora u BiH

TABELA 3

USAID/BiH sredstva izdvojena za finansiranje tekućih programa građanskog društva 67

ICNL Projekat pravne reforme NVO-a $ 241,166.00 1. maj 1998 – 30. april 2005 ADF Projekat DemNet II $ 5,643,841.00 1. june 2001 – 30. juni 2004 CCI Projekat jačanja građanskog društva $ 1,167,391.00 15. juni 2003 – 31. januar 2006 UI Projekat analize politika $ 1,845,294.00 15. septembar 2003 – 15. septembar 2006 UMCOR Projekat filantropije $ 399,762.00 15. septembar 2003 – 1. decembar 2005 CSPC Projekat održivog razvoja $ 339,163.00 28. maj 2004 - 27. maj 2007

Ukupno $ 9,636,617.00

Završeni projekti: ORT Projekat DemNet 1 $ 2,152,194 15. februar 1999 – 14. juni 2001 CCI Projekat obučavanja glasača i organiziranja građana

$ 760,000 1. februar 2002 – 15. juni 2003

3.3 PRISTUPI RAZVOJU GRAĐANSKOG DRUŠTVA Pregled gore navedenih projekata otkriva šest osnovnih pristupa razvoju građanskog društva koje su od 2001. godine koristili implementatori programa Misije. Ovdje su ukratko opisani ti pristupi te su navedeni programi ili njegove komponente u kojima su bili zastupljeni. Obzirom na kompleksnost programa građanskog društva ove kategorije pristupa nisu decidno predstvaljene, a neki od njih se preklapaju.

67 Ne podrazumijeva druge projekte iz Demokracije i uprave ili drugih portfeljea koji bi mogli imati građansko društvo kao komponentu, kao što su podrška sindikatima, strukovnim udruženjima (neovisnim novinarima, poslovnim subjektima, izbosnim dužnosnicima, općinama) ili programi uprave (na državnom i općinskom nivou).



Pristup broj jedan: Inicijative proistekle iz zajednice koje ne podrazumijevaju aktivno učešće ili aktivno pružanje podrške nekoj domaćoj NVO (naprimjer, ograničen broj korisnika CIM grantova uključenih u ADF-ov DemNet). Opis: Ovaj pristup uključuje podršku neformalnim grupama koje rade na tome da identifikuju, postave kao prioritet i rješavaju pitanja od značaja za lokalnu zajednicu te povećaju nivo učešća predstavnika zajednice u procesima donošenja odluka u lokalnim vladama. Takve grupe se osnivaju po ad hoc principu ili postoje kao nestabilne asocijacije bez ikakvih formalnih struktura. Vrlo često je ovaj pristup zastupljen u ruralnim i udaljenim područjima gdje možda i ne postoje formalne NVO. Pristup broj dva: Inicijative proistekle iz zajednice koje podrazumijevaju aktivno učešće ili pružanje podrške domaćoj NVO (kao što je i prikazano u inicijativama CCI-a za promoviranje učešća građana u planiranju općinskih budžeta kao i u slučaju većine korisnika CIM grantova u ADF-ovom DemNet-u). Opis: U ovom slučaju, formalna NVO angažuje građane da identifikuju, postave kao prioritet i rješavaju pitanja od značaja za lokalnu zajednicu te povećaju nivo učešća građana u procesima donošenja odluka u lokalnim vladama, a istovremeno služe i kao stalni resurs za cijelu zajednicu. Pristup broj tri: Pružanje podrške i jačanje domaćeg NVO sektora (kao što je u mnogome ilustrovao ADF-ov DemNet). Opis: Ovim pristupom se više fokusira na razvijanje NVO sektora nego na razvijanje jedne organizacije ili zajednice. Ovo se postiže višestranim ili ciljanim intervencijama koje podrazumijevaju pružanje usluga obuke, tehničke pomoći i malih grantova kako bi se izgradili kapaciteti vodeće grupe NVO-a; stvaranje domaće infrastrukture za pružanje podrške sektoru, naprimjer resursni centri ili organizacije za obučavanje; aktivnosti umrežavanja unutar sektora ili između pod-sektora i/ili razvoj strategija održivosti. Pristup broj četiri: Zagovaranje rješavanja određenog problema koje realizuje jedna NVO (naprimjer, kampanja za direktni izbor načelnika koju je vodio CCI) Opis: Pružanje podrške zagovaranju za rješavanje nekog problema na državnom, entiteskom ili općinskom nivou, a koje realizuje jedna NVO. Pristup broj pet: Zagovaranje rješavanja određenog problema koje realizuje koalicija (kao što je dijelom ilustrovano ADF-ovim DemNet-om i CCI-om). Opis: Pružanje podrške zagovaranju rješenja nekog problema na državnom, entiteskom ili općinskom nivou koje realizuje koalicija NVO-a. Osim direktnog cilja – uticanja na javne politike, dodatna vrijednost leži u tome da se prenosi znanje sa razvijenijih na slabije razvijene NVO-e. Pristup broj šest: Dijalog o politikama kroz javnu/privatnu saradnju (prije svega ilustrovano primjerom ICNL-a, ali dijelom i ADF-ovim DemNet-om i primjerom CCI-a).68 Opis: Ovim pristupom se žele uspostaviti mehanizmi za rutinski dijalog između predstavnika nevladinog sektora i onih koji kreiraju politike na različitim nivoima vlasti. Ono što je naslijeđeno u ovom pristupu su napori da se formalizira i profesionalizira pristup NVO-a institucijama vlade, da se poboljša položaj sektora u odnosu na pojedine NVO-e, da se promovira otvoren proces donošenja odluka kroz traženje neovisnog stručnog mišljenja te podsticanjem što veće transparentnosti i odgovornosti u radu izabranih dužnosnika.

68 Osnovna razlika između pristupa 6 i pristupa 4 i 5 je namjera na samom početku da se stvore formalni mehanizmi za saradnju privatnog i javnog sektora, što u druga dva slučaja može , a i ne mora da se desi.



Veza između programa građanskog društva i drugih programa Osim programa koji isključivo spadaju u kategoriju programa građanskog društva Misija je podržala i niz integrisanih inicijativa kojima se unapređuju monogostruki programski ciljevi te se maksimizira njihov efekat. Skoriji primjeri uključuju i Projekat odgovornosti vlada (GAP) koji je kombinacija program općinskih vlasti i učešća građana u sklopu parametara jednog projekta i veze između napora uloženih u izgradnju kapaciteta za istraživačke politike i promovisanje ekonomske reforme što je obezbjeđeno projektom kojeg vodi Urban Institute.

4 OSNOVNA ZAPAŽANJA

4.1 POLOŽAJ GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH

4.1.1 Uloga Visokog Predstavnika Ured Visokog Predstavnika (OHR) je uspostavljen kako bi obezbijedio implementaciju civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma i predstavlja najmoćniji politički faktor u BiH. Već devet godina OHR-ov glavni cilj je da BiH postane mirna i stabilna država na putu ka evropskim integracijama. Obzirom na sve što je do sada postignuto, OHR je svoje osnovne zadatke sveo sa šest na četiri i oni se sastoje u slijedećem:

Uspostaviti vladavinu prava;

Sprovesti ekonomsku reformu;

Ojačati kapacitete vladajućih institucija, pogotovo na državnom nivou, i;

Sprovesti reformu sektora odbrane i obavještajnog sektora kako bi se olakšala integracija BiH u euro-atlanske strukture.69

Prema OHR-u, koji je pri kraju svoje misije u BiH, međunarodna zajednica neće modificirati način na koji je prisutna u zemlji niti će na druge prenijeti svoje ovlasti sve dotle dok BiH ne bude dovoljno uznaporedovala u tranziciji.70 Taj napredak BiH će biti ocijenjen u odnosu na to da li su kompromis i reforme stupile na scenu i umjesto učmalosti i obstrukcija, da li je mir trajan, vladavina prava stabilna, država funkcionalna i živa, te da li je BiH na putu ka Evropi.71 OHR podsjeća svoje partnere u BiH da što brže oni budu sprovodili reforme to će prije OHR moći da postane međunarodna struktura koja pruža podršku na jedan tradicionalan način.72 Što se tiče razvoja građanskog društva, OHR priznaje da su njihova uloga i pristup imali i neke negativne posljedice:

69 OHR-ov Plan implementacije misije 2004. 70 Ibid. 71 Ibid. 72 Ibid.



OHR i međunarodna zajednica su, generalno gledano, uglavnom igrali glavnu ulogu u pozivanju vlade na odgovornost, što je vjerovatno rezultiralo time da se sa tog područja djelovanja «izguralo» građansko društvo.73

OHR nije adekvatno konsultovao niti uključio građansko društvo. NVO-e se plaše i dovode u

pitanje svoju sposobnost da izazovu promjene. Drugi akteri društva su ukazali na OHR-ovu moć da nameće usvajanje zakona i zakonskih odredbi te na njihovu sklonost ka tome da vrše pritisak na državni parlament kako bi oni usvojili neke mjere u hitnoj proceduri što ima negativan efekat na zagovaranje i lobiranje NVO-a na državnom nivou. OHR je potvrdio da su njihove reforme od vrha na niže i da se ovo stanje neće mijenjati. Bez obzira na sve, OHR namjerava da poboljša svoj odnos sa građanskim društvom i želi da sektor preuzme značajniju ulogu u djelovanju međunarodne zajednice.74 Na pitanje šta oni smatraju prioritetima u stvaranju održivog građanskog društva, predstavnici OHR-a su predložili slijedeće:

Analiza politika i izgradnja kapaciteta moraju biti zastupljeni kako u građanskom društvu tako i u strukturama vlasti.75

Mora postojati efektivno tijelo koje će koordinirati rad NVO-a te pomagati razmjenu informacija.

U suprotnom neće se moći iznaći nikakvo «održivo rješenje.»

Građansko društvo mora preuzeti značajniju ulogu u aktivnostima zagovaranja i nadgledanja implementacije novih politika i zakona koji podržavaju reforme.76

NVO-e moraju da se odmaknu od njihovog uopštenog pristupa, te da se više okrenu pojedinačnim

problemima i zastupanju interesa ako žele da imaju uspjeha u vršenju pritiska na vlasti.

4.1.2 Međunarodno vođstvo naspram domaćih struktura koje imaju vlasništvo nad građanskim društvom

Međunarodni akteri društva su nam potvrdili da su oni predstavljali pokretačku snagu u procesima razvoja građanskog društva u BiH. Među lokalnim akterima su identificirali nedostatak vizije i plana djelovanja u pravcu stvaranja građanskog društva, što su smatrali ogromnim izazovom koji ugrožava održivost sektora. Mnogi su to pripisali podijeljenosti sektora i činjenici da domaći akteri u nedovoljnoj mjeri posjeduju inicijative i liderske sposobnosti. Lokalni akteri u društvu su se složili s time da je problem u tome što domaće strukture ne stoje iza razvoja građanskog društva, ali su skloni ka zastupanju mišljenja da je uloga koju ima međunarodna zajednica dijelom doprinijela tome da su domaće strukture (građansko društvo ili vlade) igrale sporednu ulogu. Sve vođe domaćih NVO-a koje smo intervjuisali su se složile s tim da je krajnje vrijeme da oni preuzmu značajniju vodeću ulogu. Također su svi oni vjerovali da je u tom smislu izgradnja kapaciteta kroz programe poput DemNet-a njima od velike koristi. Zapravo, tim je svjestan toga da je metodički i inkluzivni pomak načinjen od 2001. godine na ovamo kako bi se stvorili uslovi za domaće strukture da preuzmu vlasništvo nad razvojem građanskog društva. Taj proces je iniciralo 15 NVO-a, polaznika DemNet programa koji je finansirala Misija USAID-a u BiH, da

73 Prema riječima domaćih aktera društva, imali su dojam da je OHR «preuzeo njihovu ulogu». 74 OHR ističe Buldožer Inicijativu i mostarske komisije kao skorije primjere poboljšane koordinacije. 75 Prema navodima OHR-a, u FBiH postoje ministarstva koja niakda nisu kontaktirala svoje dužnosnike koji rade na razvoju politika. 76 Prem navodima OHR-a, mnogi zakoni su pripremljeni ali nisu usvojeni.



bi prerasli u koaliciju od više od 230 organizacija vođenim motom «raditi i uspjeti zajedno.» Njihov cilj je izrada sveobuhvatne i dugoročne strategije održivog razvoja sektora. Imenovali su Upravni odbor, raspodjelili su 15 referentnih grupa širom zemlje da rade na umrežavanju NVO-a u svojim regijama, a pet operativnih grupa je oformljeno da rade na neposrednim prioritetima koalicije.77 Ove operativne grupe rade na pripremi: (1) koncepta razvoja građanskog društva, (2) programa za i sporazuma o saradnji nevladinih organizacija sa vlastima, (3) kodeksa ponašanja, (4) standarda osiguranja kvaliteta, i (5) razvojne strategije. Koalicija se prije svega nada da će osnovati resursni centar koji bi opsluživao cijeli sektor i lobirao otvaranje ureda pri vladi za saradnju sa NVO sektorom. Između ostalih i ovo su ciljevi koalicije:

Omogućiti razvoj i profesionalizaciju sektora; Proširiti i intenzivirati aktivnosti građanskog društva;

Promovirati državljanstvo;

Podstaknuti stvaranje odgovornih, transparentih i reprezentativnih vlada, i;

Ojačati ukorijenjenost NVO-a u društvu i lokalnim zajednicama.

Iako bi neki međunarodni faktori htjeli što brže vidjeti rezultate, tim za procjenu je bio impresioniran sa pristupom koji promovira učešće i konsenzus i stekli smo dojam da će ovakav pristup proizvesti bolje rezultate nego što bi se desilo putem nametnutih i ekskluzivnih inetrvencija.78

4.1.3 Pravna, fiskalna i poreska reforma Svi akteri u društvu su se složili da se osnovni pravni okvir građanskog društva u BiH, kako u FBiH tako i u RS, znatno poboljšao u odnosu na 2001. godinu. Ovaj pravni okvir čine slijedeća tri zakona:

Državni zakon o udruženjima i fondacijama koji je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila u decembru 2001. godine;

Entiteski zakon o udruženjima i fondacijama koji je Narodna Skupština Republike Srpske

usvojila u oktobru 2001. godine, i;

Entitetski zakon o udruženjima i fondacijama koji je Parlamentarna Skupština Federacije Bosne i Hercegovine usvojila 2002. godine.

Ovaj osnovni set zakona reguliše osnivanje, rad, djelovanje i raspuštanje nevladinih organizacija. Zakoni su u velikoj mjeri usklađeni međusobno i u suglasju su sa međunarodnim standardima i najboljima primjerima iz prakse u regijii. Akteri u društvu dijele mišljenje da ovi novi zakoni predstavljaju korak ka stvaranju povoljnijeg okruženja za razvoj građanskog društva u BiH. Neki od najkorisnijih efekata pravne reforme su:

Osnovna prava demokratskog društva i fundamentalni principi koji doprinose slobodi izražavanja nevladinih organizacija, a generalno su stavljena na snagu i zagarantovana prava na udruživanje, organiziranje i zagovaranje interesa;

77 Za više informacija vidi Održivi razvoj neprofitnog sektora u BiH kroz partnerstvo sa vladom i poslovnom zajednicom kojeg je pripremio CSPC. 78 CSPS koji facilitira napore koalicije je odnedavno direktno finansiran od USAID-a.



Proces osnivanja, registracije, i raspuštanja nevladine organizacije je sada mnogo jednostavniji i jasniji, naprimjer prepoznata su i udruženja volontera te je potreban manji broj fizičkih i pravnih lica osnivača.79

Nevladine organizacije se sada mogu registrovati na državnom nivou i samim tim djelovati na

području cijele zemlje. Jednako značajno je i to da nevladina organizacija registrovana u jednom entitetu može da djeluje i na teritoriju drugog entiteta;

Ukinuta je neopravdno neograničena ovlast vlade u procesu registracije NVO-a, te njihovo

uplitanje u upravljanje nevladinim organizacijama.80

Vrlo precizno su propisani specifični standardi marljivosti i za članove upravnih odbora.

Nevladinim organizacijama je dozvoljeno da se upuste u ekonomske djelatnosti direktno vezane za njihove statutarne ciljeve.

Osim ovih konkretnih izmjena zakonske regulative, ukazano nam je i na važnost procedure u toku koje su ove izmjene predložene, a potom i usvojene. Mehanizmi partnerstva javnog i privatnog sektora su popločali put ka procesima u koje će svi biti uključeni, a domaće NVO-e su bile aktivno angažovane u različitim aktivnostima poput izrade nacrta, lobiranja, pregovaranja i promovisanja. Oni koji su učestvovali u tom procesu su nam naglasili da je ovo iskustvo doprinijelo tome da se izrodi vodeća grupa pojedinaca i organizacija koji su sposobni da u budućnosti preuzmu značajniji ulogu u rukovođenju inicijativam za sprovođenje pravnih reformi. Također su se složili da od sada pa na dalje domaće NVO-e moraju predvoditi pravne reforme koje se tiču NVO sektora, te da taj proces mora biti otvoren za sve kako bi se proširila baza vodećih učesnika i aktivista.81 Nažalost utjecaj ovih reformi nije u cjelosti realizovan usljed nekih značajnih nedostataka u implemetaciji, kao što su:

Uprkos zakonu, uposlenici u državnoj službi, pogotovo na nivou BiH, i dalje za sebe zadržavaju neograničenu ovlast u odlučivanju da li da odobre zahtjev za registraciju nevladine organizacije ili ne;82

Sudski sporovi su otežani zbog nekih pitanja koja nisu adekvatno rješena zakonima ili

podzakonskim aktima83;

Odlaganje donošenja podzakonskih akata je stvorilo konfuziju - i prouzrokovalo probleme u poštivanju zakona - među nevladinim organizacijama koje predaju zahtjeve za registraciju, te je cijeli proces time usporen i zakompliciran;

79 Ranije pravna lica nisu mogla da budu osnivači. 80 Prema ranijim zakonima, vlada je mogla da odluči da li je potrebno osnivanje neke fondacije. 81 Uloga međunarodne zajednice (pogotovo ICNL-a) u postizanju promjena u pravnom okviru i u uključivanju lokalnih partnera u taj proces je prepoznata i detaljnije obrađena u poglavlju 4.2.1 na str. 41. 82 Pored tehničkog savjetovanja ICNL-a, i dalje postoje ozbiljni problemi sa registracijom, pogotovo na državnom nivou, u smislu registracije ili preregistracije udruženja i sindikata. Od brojnih udruženja smo čuli da im je za registraciju na državnom nivou bilo potrebno 9 ili više mjeseci ukolik osu uopšte uspjeli da se registruju. Također smo čuli da su neke NVO-e jednostavno odustajale od registracije na državnom nivou jer se pokazalo kao pretežak proces. Registracija sindikata se pkazala još težom na državnom nivou obzirom da ih službenici za registraciju ne smatraju udruženjima. 83 Kao uslučaju kada su carinske službe BiH nastavile da zahtijevaju potvrde o registraciji pri Ministarstvu rada i izbjeglica prije nego bi odobrili aplikacije humanitarnih organizacija za osloađanje plaćanja carine, uprkos činjenici da je Ministarstv opravde sada nadelžno za registraciju NVO-a. Ministarstvo rada i izbjeglica je pokušalo da iskoristi ovu situaciju i da lobira za izmjene novog zakona kojim bi im se vratila nadležnost za registraciju. Ministarstvo finansija je načelno usvojilo nove podzakonske akte kojima se Ministarstvu pravde daje ndležnost za registraciju.



Institucije vlasti zadužene za registraciju nemaju odgovarajuće osoblje koje je dovoljno kompetentno i kvalificirano da bi moglo odgovoriti na zahtjeve koji proizilaze iz funkcije koju obnašaju;84

Predstavnici NVO-a koji su uzeli učešća u izradi nacrta i donošenju zakona nisu uspjeli da

nadgledaju i osiguraju njihovu implementaciju, što podrazumijeva i usvajanje procedura i mehanizama za praćenje i evaluaciju;

Domaće NVO-e, osobito manje NVO-e u udaljenim i ruralnim područjima nemaju dovoljno

informacija niti su upućene u nove zakone te stoga nisu ni u prilici da ostvaruju prava koja su im ti zakonima data;85

Nedostatak kadra među domaćim advokatima, bilo u neprofitnom sektoru ili u vlasti, koji su

specijalizirali zakone vezane za rad nevladinih organizacija znači da nevladine organizacije imaju vrlo malo ili skoro nikakve opcije u smislu dobijanja pravnih savjeta i usluga vezanih za ostvarivanje njihovih prava i obaveza propisanih zakonom.

Naknade za registraciju se smatraju visokim i nejednakim. Registracija u FBiH košta 50 KM,

dok je u RS 300 KM. Akteri u društvu predlažu niz rješenja za ove nedostatke. Prvo, povećati dostupnost organizacija koje pružaju usluge edukacije i poduke, pravne savjete i informacije koje se tiču nevladinih organizacija, osobito u ruralnim i udaljenim područjima kako bi im se pomoglo da bolje razumiju, ostvaruju i pridržavaju se postojećih pravnih i fiskalnih odredbi. Neki su također smatrali da bi bilo korisno obezbijediti zajednička predavanja za predstavnike vlasti i NVO-a. Drugo, povećati uvažavanje nevladinih organizacija za međusobnu povezanost odgovornosti i transparentnosti na jednoj i javnog kredibiliteta na drugoj strani. Treće, pristupiti detaljnoj i stručnoj reviziji svih ključnih poreskih zakona i odredbi koji iziskuju izmjene i identificirati one koje tek treba donijeti.86 Četvrto, usvojiti standardne isntrumente i mehanizme za praćenje implementacije zakona u građanskom društvu. Osim toga, identificirano je i niz raskoraka ili nepravilnosti u pravnom/fiskalnom okviru koji se moraju riješiti kako bi se obezbijedila održivost sektora, a to su:

Neophodno je imati precizniju i dosljedniju definiciju organizacija od javnog značaja koja bi obuhvatila sve organizacije koje zapravo spadaju u ovu kategoriju i na taj način ih razlikovati od organizacija od privatnog značaja i poslovnih subjekata.87

Potrebno je izraditi nacrt novog zakona o volonterizmu i potom ga i usvojiti.

Progresivna poreska i fiskalna politika treba biti usvojena kako bi se što bolje iskoristili domaći

izvori finansiranja, bilo da se radi o individualnoj ili korporacijskoj filkantropiji, ostvarivanju prihoda, ili javnom finasiranju, te bi se time smanjio obim poreskih obaveza koje imaju nevladine organizacije.

Što se tiče filantorpije potrebno je donijeti zakon o donacijama.

84 ICNL u saradnji sa nekim domaćim NVO-ama radi na ovom problemu tako što pruža tehničku pomoć i programe stručnog usavršavanja za sudije i dužnosnike ministarstava koji su uključeni u registraciju NVO-a. Učešće u ovim programima nije obavezno tako da je dosljedna primjena zakona i dalje prolematična. 85 ICNL i Lex International iz Banja Luke i CSPS iz Sarajeva su pokušali da se bave ovim problemom pripremajući informativne materijale i primjerke obrazaca. 86 Neki akteri društva su istakli značaj uključivanja poslovnih asocijacija u ovaj proces, od pregleda preko pripreme i pregovaranja o novim poreskim politikama. Ovo se smatra prilikom za stvaranje partnerstva između ova tri sektora. Osim poreske politike, preporučuje se analiza svih srodnih zakona koji zahtijevaju modificiranje ili identifikaciju praznina. 87 Trenutno na entiteskom nivou organizacije od javnog značaja imaju vrlo usku definiciju.



Biće neophodno donijeti zakone i pravilnike kojim bi se obezbijedila odgovornost i transparentnost vezana za oslobađanje od poreza i poreske olakšice, doprinose i javno finansiranje (bilo u obliku grantova ili ugovora o pružanju usluga).

Kadrovska politika koja utiče na NVO-e, npr. Potreba da se definiše pitanje beneficija uposlenika

u NVO-ima.

Trebaju biti donešene politike kojima se definiše i reguliše odnos vlasti i NVO-a. Gore navedene reforme se smatraju prioritetnim u smislu promoviranja finansijske održivosti sektora tako što bi se nevladinim organizacijama omogućilo namicanje sredstava – finansijskih i drugih – i da ih upotrijebe za proširivanje obima svojih djelatnosti. Više informacija o ovom pitanju je dato u poglavlju «Finansijska održivost sektora» na 29-toj strani.

4.1.4 Saradnja nevladinih organizacija i vlasti Država Akteri sa kojima se susreo ovaj tim za procjenu su kao značajan problem naveli nedovoljnu saradnju između državnih institucija vlasti i nevladinih organizacija. Skoro jedna četvrtina svih nevladinih organizacija koje smo intervjuisali tokom ove procjene je navelo da je njihov odnos sa državnim institucijama vlasti «slab» ili «vrlo slab», dok je 33% njih reklo da sa državnim vlastima nemaju nikakav odnos. Čak 45% ispitanika je smatralo da od svih nivoa vlasti u zemlji, državne institucije vlasti imaju malo ili najmanje značaja. Državne vlasti su tako dobile najniže ocjene u smislu njihovog značaja ili kvaliteta postojećih odnosa sa nevladinim organizacijama. Samo je jedna nevladina organizacija od svih ispitanih navela da je nekad dobila sredstva od državnih vlasti. Također, relativno mali broj inicijativa zagovaranje sa kojima se tim upoznao je bio usmjeren ka državnom nivou vlasti. U slučajevima kada jesu, međunarodni donatori ili implementatori su uglavnom podržavali takve procese. Upitani zašto je ta interakcija tako ograničena, iznosili su slijedeća mišljenja:

Državna vlada organizirana po principima Dejtonskog mirovnog sporazuma je izrazito decentralizovano tijelo sa ograničenim i specifičnim kompetencijama.

Uloga državnih vlasti u BiH je u mnogome umanjena usljed mandata OHR-a.

Većina zakona se usvaja u ubrzanim i hitnim procedurama sprečavajući time efektivno lobiranje,

zagovaranje i preispitivanje od strane javnosti.

Ne postoji formalna politika ili formalni okvir kojim se reguliše saradnja između vlade i NVO sektora na državnom nivou.

Ograničen je broj efektivnih mehanizama za partnerstvo javnog i privatnog sektora. Na

državnom nivou ne postoji ured, odjel ili uposlenik odgovoran za vezu i saradnju sa nevladinim organizacijama.

Evidentan je nedostatak političke volje u državnim instituciama vlasti za poboljšanjem odnosa i

saradnje sa NVO sektorom.

Državna vlada ima ograničene prihode iz kojih bi mogla izdvajati sredstva za javno finasiranje nevladinih organizacija.

Ljudi sebe ne doživljaju – ili nisu ponosni – na svoje BiH državljanstvo, što negativno utiče na

želju građana da učestvuju u državnoj upravi kroz NVO-e.



Brojni istaknuti autori, a među njima i Thomas Carothers i Marina Ottoway iz Carnegiy Endowment-a su se bavili nedostacima slabih država, a osobito nejednakim nivoom razvijenosti između države i drugih učesnika u društvu. Oni tvrde da uprkos tome što se građansko društvo smatra načinom i mehanizmom kojima se vlasti drže odgovornim za svoj rad i koje služi kao osnova na kojoj se gradi demokratsko društvo, ipak je drukčiji slučaj tamo gdje je slab državni aparat.88 Slab državni aparat prije svega:

Doprinosi produbljenju etničke podijeljenosti i potencijalnog političkog nasilja i;

Ne pomaže održivost i procvat građanskog društva.89 Oni pretpostavljaju da su programi međunarodnih donatora koji se neproporcionalno fokusiraju na građansko društvo i političke stranke u slabim državama osuđeni na propast ukoliko ne slijede startegiju za efektivnu obnovu države.90 Posmatrano sa tog stanovišta, napori koje ulaže međunarodna zajednica u izgradnju kapaciteta na državnom nivou, koji su u mnogome vrlo značajni, će istovremeno uticati na održivost trećeg sektora. Entitet Od svih nevladinih organizacija koje smo intervjuisali, 21% smatra da je njihov odnos sa entiteskim vlastima dobar ili vrlo dobar. Međutim, njih 36% je opisalo taj odnos kao slab ili vrlo slab, dok je 18% ispitanika reklo da nemaju nikakav odnos sa entiteskim vlastima.91 Devet procenata nevladinih organizacija/ispitanika je reklo da su primili finansijsku pomoć od entiteskih vkasti. Republika Srpska Prema riječima predstavnika Vlade RS, Vlada podržava aktivnosti nevladinih organizacija iako ne postoje formalni kanali komunikacije, odnosno osoba ili odjel odgovoran za vezu sa NVO sektorom. I predstavnik Vlade i nevladine organizacije su se složili u tome da je odnos Vlade sa nevladinim organizacijama koje zastupaju interese mladih vrlo dobar. Zakon o udruživanju mladih, Koordinacioni ured za mlade pri Vladi, Vladina radna grupa za pitanja mladih su navođeni kao pozitivni rezultati tog odnosa. Iako je Vlada RS direktno finansirala neke nevladine organizacije, ipak priznaju da i dalje ne postoji transparentan proces dodjeljivanja grantova i da je sva finansijska pomoć koja je do sada dodijeljena bila «mizerno malog obima.» Donacije su se uglavnom davale za organiziranje specijalnih događaja. Još uvijek nije potpisan nijedan ugovor za pružanje socijalnih usluga. Kritike nevladinih organizacija na račun Vlade RS su se uglavnom svodile na dva ključna problema. Prvi se tiče naknade koja se mora platiti za registraciju nevladinih organizacija. Ta naknada koja trenutno iznosi 300 KM je 6 puta veća od naknade u FBiH (50KM). Drugi problem je vezan za politiziranje NVO sajma koji je finansirala Vlada, a koji je nedavno održan u Banja Luci. Sajmom su dominirali omladinski organci političkih stranaka. Prema našim saznanjima, opštine u kojima su na vlasti stranke iz opozicije nisu bile ni zvanično obavještene o samom sajmu. Neke od tih opština su za sajam saznale od nevladinih organizacija što navodi na zaključak da među njima postoji otvorena komunikacija. Nevladine organizacije koje su prisustvovale sajmu su izrazile svoje razočarenje zbog toga što su nevladine organizacije iz FBiH bile slabo zastupljene na sajmu. Istovremeno su ipak smatrali da im je sajam poslužio kao dobra prilika za umrežavanje. Nekolicina je postavljala pitanje da li prisustvo klubova

88 Vidi Funding Virtue: Civil Society Aid and Democracy Promotion, Marina Ottoway and Thomas Carothers (eds.), Carnegie Endowment for International Peace, 2000. Također, Democratization and Armed Conflicts in Weak States, autori: Mimmi Soderberg i Thomas Ohlson, mart 2003, str. 18-25. 89 Ibid. 90 Ibid. 91 Od svih sdomaćih struktura vlasti samo je državni nivo dobio slabiju ocjenu.



političkih stranaka na sajmu možda predstavlja znak povećanog interesa političkih stranaka za nevladine organizacije i njihov način da dopru do NVO sektora. Uprkos još uvijek ograničenoj saradnji Vlade RS sa NVO sektorom ipak su evidentne naznake da u Vladi postoje inicijative za ozbiljnijim bavljenjem ovim pitanjem. Vlada RS je pristala da finansira putovanje predstavnika Ministarstva za ekonomsku saradnju i koordinaciju92 u Zagreb da obavi konsultacije sa Uredom za saradnju sa nevladinim udrugama i državnim fondacijama93 pri Vladi Republike Hrvatske, kako bi saznali nešto više o institucionalnim mehanizmima, procedurama, i standardima saradnje između Vlade i nevladinih organizacija i o strateškim pristupima razvoju NVO sektora. Ovo predstavlja prvi korak ka uspostavljanju ureda za saradnju sa NVO sektorom ili bar otvaranje te pozicije u Vladi RS kako bi se na taj način formalizirala saradnja sa trećim sektorom. Federacija BiH Tim se nije susreo sa predstavnikom Vlade FBiH obzirom da nismo naišli nit na jednu osobu zaduženu za pitanja razvoja NVO sektora. Akteri durštva koji su upućeni u dešavanja u oba entiteta misle da je Zakon Republike Srpske o udruženjima i fondacijama relativno bolji od tog zakona u FBiH, te da su odnosi sa nevladinim organizacijama u RS nešto usmjereniji nego u FBiH obzirom da je državni aparat u FBiH opterećen sa dodatnim nivom vlsti – kantonalnim. Kanton U FBiH je 36 % ispitanika u upitnicima koje je sačinio tim za procjenu svoj odnos sa kantonalnim vlastima ocijenilo kao dobar ili vrlo dobar, dok je njih 39% kantonalne vlasti ocijenilo kao najrelevantnije ili vrlo relevantne organe vlasti (rangirani su na drugo mjesto, iza općina, po relevantnosti). 36% ispitanika je primilo finansijsku pomoć od kantonalnih vlasti. Zanimljivo je međutim to da u toku diskusija sa domaćim nevladinim organizacijama po fokus grupama u FBiH nije bilo mnogo govora o kantonalnim vlastima. Većina komentara je bila vezana za odnose sa općinskim i državnim vlastima. Općina Blizu 50% ispitanika je ocijenilo svoj odnos sa općinskim vlastima kao dobar ili vrlo dobar, dok je 55% njih smatralo općine vrlo relevantnim ili najrelevantnijim nivom vlasti, što je znatno više u odnosu na ostale.94 Njih 42% je primilo finansijsku pomoć od općina, što je također znatno viši procenat u odnosu na druge nivoe vlasti. Osim toga, većina kampanja zagovaranja koje su vodile nevladine organizacije i građanske inicijative sa kojim se tim imao priliku susresti su bile na općinskom nivou, nivou grada ili nivou lokalne zajednice. Mnogi akteri društva su smatrali da je odnos između vlasti i nevladinih organizacija najdinamičniji na općinskom nivou, ali su istovremeno ukazali i na značajne razlike među općinama, a koje se tiču slijedećih pitanja:

Formalne politike ili okviri za saradnju vlasti sa nevladinim organizacijama; Uredi, odjeli ili pojedini uposlenici zaduženi za vezu sa nevladinim organizacijama;

Kapaciteti odgovorne osobe/osoba za efektivan rad sa predstavnicima NVO sektora;

Javno finansiranje i druge vrste doprinosa;

92 Dok je odnos između Ministarstva za ekonomske odnose i koordinaciju i podrške Nvo sektoru možda nedovoljno precizan, slanje predstavnika u Zagreb ima svoje korijene u NVO zajednici i dobar je primjer djelovaja u pravom smjeru. 93 Ova javna fondacija je nedavno osnovana i vlada je finansira procentom sredstava iz lutrije. 94 Slijedeći najviši nivo je kantonalni kojeg je najrelevantnijim smatralo 39% ispitanika. 18 % ispitanika je entiteski i državni nivoo smatralo vrlo ili najrelevantnijim. Državni nivo je smatran ubjedljivo najnerelevantnijim.



Korištenje grantova i ugovora o pružanju usluga za diskretne svrhe;

Transparent proces dodjele grantova i procedure nabavke;

Sistemi praćenja i evaluacije i zahtjevi za izvještavanje;

Mehanizmi za partnerstvo javnog i privatnog sektora, i;

Promoviranje saradnje između vlasti i nevladinih organizacija putem masovnih medija.95 Također su ukazali na nedostatak efektivnog mehanizma za prijenos znanja sa iskusnijih na manje iskusne općine u smislu podsticanja preslikavanja uspješnih modela saradnje između vlasti i NVO sektora. U toku posjeta općinama tim je nailazio na različita iskustva i kapacitete, ali su sve imale neki oblik saradnje sa NVO zajednicom.

U Gradačcu je is općinskog budžeta izdvojeno 300.000 KM kako bi se djelomice finansiralo 67 nevladinih organizacija. Općina je također 21 nevladinoj organizaciji ustupila uredski prostor, te nudi besplatne računovodstvene usluge nevladinim organizacijama.

U Gračanici postoji više od 60 asocijacija i nevladinih organizacija, a općina većini njih ustupa

uredski prostor i pokriva dio operativnih troškova. Za kulturne projekte općina raspisuje javni tender. Podrška nevladinim organizacijama je uvrštena kao stavka u općinskom budžetu. Nevladine organizacije koje primaju finansijsku pomoć od općine podnose tromjesečne izvještaje općini.

Općina Lukavac dijelom finansira asocijacije koje zastupaju osobe sa posebnim potrebama, a

trenutno pokreću inicijativu za saradnju sa onima koji se bave pitanjima ekonomskog i poljoprivrednog razvoja.

U Općini Tuzla je Ured za javne odnose imenovao jednu osobu koja je zadužena za odnose sa

nevladinim organizacijama i koja o njihovim aktivnostima izvještava Općinsko vijeće. Općina je također usvojila i zvaničnu politiku usmjerenu ka poboljšanju saradnje između vlasti, nevladinih organizacija i poslovne zajednice. Trenutno se radi na nekim projektima sa nevladinim organizacijama, a koji se tiču poduzetništva i socijalne skrbi.

Općina Sarajevo Centar je finansirala 249 nevladinih organizacija za relizaciju projekata koji su

uglavnom podrazumijevali pružanje usluga, a u vrijednosti od preko 2 miliona KM. Prednost se daje nevladinim organizacijam koje dolaze sa područja Općine, ali ukoliko se ukaže potreba na koju one ne mogu odgovoriti onda Općina traži pomoć susjednih organizacije. Načelnik ima posebnog saradnika za saradnju sa nevladinim organizacijama, usvojena je zvanična politika saradnje, kao i sistemi za transparentno dodjeljivanje grantova i praćenje i evaluaciju. Općina promovira svoju saradnju sa NVO sektorom putem svog ured za informisanje koji je do sada sakupio preko 400 priča vezanih za ovu temu.

Sve općine su izjavile da imaju mehanizme za dobijanje mišljenja građana ili posebnih interesnih skupina, npr. putem otvorenih sjednica vijeća, javnih rasprava, radnih grupa, ili savjetodavnih vijeća. Neke općine su pristupile procesu izrade razvojnih strategija za saradnju sa nevladinim organizacijama. Uprokos svemu rečenom, tim je stekao dojam da općine doživljavaju nevladine organizacije više kao pružaoce socijalnih usluga nego kao partnere u dijalogu o politikama.

95 Iste ove oprečnosti su identificirane u istraživanju općina koju su finansirali UNDP, Soroš fondacija, i Vlada Norveške, a koje je sprovedeno u 25 općina u sklopu RMAP Projekta. Za više informacija vidi Consolidated Report of the Municipality Assessments in Bosnia and Herzegovina, april 2004, str. 27-32.



Na osnovu svog iskustva sa nevladinim organizacijama, načelnici i predstavnici općina su naveli nekolicinu nedostataka u tom smislu:

Nevladine organizacije su nekooridnirane i ne sarađuju međusobno čak ni onda kada se zalažu za iste interese, i umjesto da nastupaju zajedno one se općinskim vlastima obraćaju individualno.

Nevladine organizacije bi se trebale više fokusirati na konkretne projekte kojima bi se postigli

vidljivi rezultati i od kojih bi zajednica imala koristi, umjesto što se fokusiraju na generičke i teoretske programe.

Nevladine organizacije često iniciraju i implementiraju projekte u zajednici bez koordinacije sa

lokalnim vlastima.96

Nevladine organizacije bi trebale igrati značajniju ulogu u iznalaženju kreativnih rješenja, a ne samo da se bave ukazivanjem na probleme.

Nevladine organizacije - isto kao i općine - moraju biti trasparentnije i odgovornije u svom radu i

djelovanju.

4.1.5 Kapaciteti i profesionalizma sektora Trenutno u BiH postoji blizu 8.000 registrovanih nevladinih organizacija.97 No, procjenjuje se da je broj aktivnih nevladinih organizacija između 500 i 1.500. Vrlo malo ih može ponijeti epitet profesionalne organizacije. Sugovornici su nam uglavnom napominjali da je građansko društvo u BiH prilično raznoliko u smislu njihovih organizacijskih kapaciteta. Ipak se pojavila ktirična masa profesionalnih nevladinih organizacija. Mnoge od njih djeluju već duže vrijeme, locirane su u urbanim centrima i imale su koristi od investiranja u izgradnju kapaciteta. Mnogi akteri smatraju da su ove organizacije dosegle viši nivo razvijenosti u odnosu na novonastale organizacije u ruralnim i udaljenim zajednicama i/ili u odnosu na neformalne grupama. Puno puta je ukazivano na različit nivo razvijenosti u urbanim i ruralnim sredinama, bilo u smislu razvijenosti sektora ili nivou demokratičnosti u zajednici. Mnogi su izrazili svoje uvjerenje da nevladine organizacije koje su proizašle iz lokalnih zajednica i nastale kao spontani odgovor na realne potrebe društva imaju veće šanse za održivost nego one koje su nastale kao izdanci stranih organizacija. Predstavnici ove kritične mase nevladinih organizacija smatraju da su igradili svoje sposobnosti i vještine strateškog planiranja, pisanja prijedloga projekata, planiranja budžeta, organizacijskog menadžmenta i rukovodstva, finansijskog menadžmenta, projektnog menadžmenta, upravljanja ljudskim resursima i volonterima, pružanja usluga, zagovaranja, sklapanja koalicija, odnosa sa medijima, namicanja sredstava, praćenja i evaluacije. U odnosu na zadnju procjenu društva koju je Misija radila 2000. godine, predstavnici nevladinih organizacija su ovog puta pokazali više samouvjerenosti i viši stupanj sofisticiranosti u ocjeni svojih prednosti i nedostataka. Uopćeno posmatrano, dosta zreliji je bio dijalog o budućem razvoju sektora. Ovaj tim je bio iznenađen skoro univerzalnim konsenzusom među nevladinim organizacijama kada se govorilo o prioritetnim potrebama sektora za narednih nekoliko godina, mada su postojala različita mišljenja o tome u kom pravcu bi trebala biti usmjerena buduća kretanja. Vodeće nevladine organizacije su uočile niz oblasti u kojima je nužno potreban kontinuiran rad na profesionalnom razvoju i usavršavanju. Ta područja podrazumijevaju organizacijski i finansijski

96 RMAP Projekat je također idnetifikovao ovaj problem pogotovo u oblastima socijalne zaštite i zdravstva. Za više informacija, vidi 28. stranu izvještaja Consolidated Report of the Municipality Assessments in Bosnia and Herzegovina, april 2004. 97 Većina aktera je smatrala da veliki broj neaktivnih NVO-a i onih koje više zanima novac nego misija negativno utiče na imidž cijelog sektora, a postojanje drugo-pomenutih umanjuje šanse za dobijanje dragocjenih sredstava.



menadžment, regrutiranje volontera, namicanje sredstava i filantropija, odnosi sa javnošću, analiza i formulisanje politika,98 i praćenje i evaluacija.99 Očekujući da će se u narednim godinama smanjiti obim pomoći koju pruža međunarodna zajednica, vođe nevladinih prganizacija će morati biti sposobni da efektivno upravljaju promjenama i izradom razvojnih strategija kao i sklapanjem partnerstva u svrhu osiguranja održivog djelovanja. Budući da nevladine organizacije sve više djeluju uz pomoć sredstava koja dolaze iz različitih izvora finansiranja, samim tim je i finansijski menadžment nešto kompliciraniji i zahtijeva dosta sofisticiraniji pristup. Obzirom da nekolicina ovih nevladinih organizacija počinje direktno dobijati sredstva od velikih stranih donatora, pitanja poštivanja ugovora i njegovih odredbi doijaju na značaju za razliku od ranijih slučajeva kad je između NVO-e i donatora postojala posrednička organizacija.100 Što se tiče nevladinih organizacija i neformalnih grupa koje ne spadaju u ovu elitu, osobito onih koje rade u malim mjestima i ruralnim zajednicama, njihove potrebe za izgradnjom kapaciteta us dosta veće i značajnije. Fondacije su kategorija građanskog društva koja je u mnogome zapostavljena u smislu izgradnje institucionalnih kapaciteta. DemNet II je do sada podržao samo jednu fondaciju kao rezultat izmjenjenog originalnog sporazuma sa USAID/BiH. Predstavnici fondacija sa kojima se susreo tim za procjenu se uglavnom slažu da mnoga pitanja koja su specifična za fondacije, bilo u smislu transparentnih metoda i procedura za dodjelu, edukacije povjerenika, programa individualnih i korporacijskih davanja, strategija ulaganja, ili upravljanja zakladama, nisu uvrštena u postojeće programe edukacije i poduke u BiH. Ovi predstavnici su nam također izjavili da su u skladu sa svojim mogućnostima tražili od stranih eksperata izvan BiH da im pruže usluge poduke i tehničku pomoć. Što se tiče predavanja/poduke dostupnih u zemlji potrebno je dodatno obrazovanje iz slijedećih područja: strateško planiranje, finansijski menadžment, osobito upravljanje sredstvima koja pristižu od više donatora, sistemi praćenja i evaluacije, prikupljanje sredstava i strategije javnih odnosa. Stekli smo dojam da unutar građanskog društva ima i niz ključnih organizacija koje se bave nekim određenim problemom koje još uvijek imaju ograničene organizacijske kapacitete, npr. sindikati i poslovna udruženja, što negativno utiče na njihovu sposobnost da dovedu do promjena.101 Slični stavovi su izrečeni i o političkim strankama. Ispitanici su mišljenja da su po pitanju izgradnje organizacijskih kapaciteta strani donatori uložili znatno više u nevladine organizacije – ili barem u elitnu grupu NVO-a – nego i u jedan drugi sektor. Nevladine organizacije su često ukazivale na ovu neuravnoteženost u nivou razvijenosti navodeći ograničene kapacitete vlasti na različitim nivoima. Ovo se smatra preprekom u ostvarivanju efikasnijeg partnerstva između javnog i privatnog sektora.

4.1.6 Infratsruktura za podršku razvoju sektora Kao što je navedeno na početku ovog izvještaja, domaću infrastrukturu za podršku razvoju sektora čine razne posredničke organizacije uključujući organizacije koje dodjeljuju grantove, pružaju usluge poduke/predavanja, te pod-sektorske liderske organizacije, NVO inkubatori, resursni centri, i/ili koordinaciona tijela. Akteri društva različito doživljavaju adekvatnost ove infrastrukture u BiH i nivo spoljnog prepoznavanja domaćih posredničkih organizacija.

98 Analiza politika i druge se smatraju vještinama od vitalnog značaja za zagovaranje – te kao obasti u kojim NVO-ima nedostaje kapaciteta. Više detalja o ovome u sekciji 4.1.11 na str. 34. 99 Vidi Izgradnja kapaciteta NVO-a u BiH (novembar 2003, autor: ICVA) u kojoj je interesantna analiza prioritetnih potreba NVO-a za edukacijom i podukom, a uobuhvaćena je veća grupa NVO-a od ove s kojom smo mi radili. 100 Čak i u fazi apliciranja, neke NVO-e imaju problema sa komliciranijim procesima. Evropska komisija smatra da posotoje slabi kapaciteti za uspješno apliciranje za projekte koji podrazumijevaju velike sume novca. U zadnje mpozivu za ponude za grant EIDHR sa fodnom od do 50.000 eura, 80% aplikanata nije ispunilo uvjete potrebne dokumentacije ili nisu ispunili neki drugi propisani kriterij. Vidi Izgradnja kapaciteta NVO-a u BiH (novembar 2003, autor: ICVA), str. 21-22. 101 USAID u BiH je nedavno finansirao takav projekat CIPE i ACILS-a.



Međunarodna zajednica je uzela značajno učešće u stvaranju koordinacionog tijela za NVO-e na državnom nivou 1996. godine. Danas većina članova kao i predstavnici izvršnog vijeća dolaze iz domaćih NVO-a iako se međunarodne NVO-e izmjenjuju na mjestu predsjedavajućeg ovog tijela. Neki od ispitanika su se složili da ovo tijelo postaje bolje. Međutim, neki ga okarakaterizuju kao forum «donatora» ili «sarajevski» forum radije nego «forum za politike» ili «BiH» forum. Postavljena su i pitanja njegove održivosti zbog toga što ono od samog početka nije vlasništvo domaćih struktura, također su dovodili u pitanje različita mišljenja o njegovim budućim ciljevima i osmjerenjima, nestabilnu finansijsku osnovu,102 i nedovoljno priznanje od stane vanjskih faktora te nedovoljno povjerenje u samu organizaciju. Širom zemlje postoji nekoliko resursnih centara, a mnogi od njih su oformljeni uz značajnu podršku međunarodnih organizacija i kao podrška specifičnim projektima.103 Često ovi resursni centri osplužuju malu grupu nevladinih organizacija. Za to postoje brojni razlozi, kao što su ograničen pristup i marketing, teritorijalna raštrkanost, ili specifična orjentacija projekta, centra i klijentele.104 Oni iz ruralnih zajednica imaju otežan pristup ovim centrima. Još uvijek se u pravoj mjeri ne koriste informacijske i komunikacijske tehnologije, kao što su baze podataka i internet, a koje bi u mnogome pomogle premoštavanje te udaljenosti i izolacije. Izuzeci su nekoliko korisnika grantova DemNet-a, npr. Nacionalna koalicija za prevenciju i liječenje ovisnika o alkoholu i drogi «Zajedno» i Asocijacija teledomova, koji koriste internet u svrhe «chat-a» te tako redovno razmjenjuju informacije. Samo nekolicina organizacija može pružiti stručnu savjetodavnu pomoć vezanu za pravna pitanja, računovodstvo, pitanja poreske politike, procedure registracije ili su u stanju sprovesti istraživanje u području relevantnom za sektor. Mnogi akteri društva su rekli da su nedovoljno informisani o stvarima koje direktno utiču na njih, kao što su ko šta radi (u nevladinim organizacijama) i ko je za šta odgovoran (u vlastima). U nekim pod-sektorima su se pojavile liderske organizacije koje opslužuju široku mrežu nevladinih organizacija i pomažu im u prijenosu znanja sa jačih na slabije organizacije. Referentna grupa Tuzla je izgradila efikasan model pružanja podrške razvoju nevladinih organizacija u regiji tako što su njihove članice organizirane po pod-sektorima shodno njihovim interesnim grupama. Što se tiče edukacije, mnogi su se složili da u zemlji postoje značajni kapaciteti za pružanje usluga obuke i savjetovanja te da ih kao takve treba iskoristiti. Prema navodima ICVA-e, 30% međunarodnih nevladinih organizacija koje su bile uključene u studiju iz 2003. godine je koristilo usluge lokalnih predavača.1 Mnoge međunarodne nevladine organizacije s kojim smo se sreli su koristile neke predavače iz BiH, bilo one iz svojih projekata ili predavače iz domaćih nevladinih organizacija. Naišli smo i na podatke koji ukazuju na to da se predavači iz različitih domaćih nevladinih organizacija udružuju kako bi realizovali neke edukativne aktivnosti. Nekih 5 do 6 nevladinih organizacija su u velikoj većini slučajeva bile rutinski navedene kao kapaciteti za pružanje usluga edukacije. Generalni dojam je takav da ima više smisla govoriti o kvalificiranim predavačima nego o kvalificiranim organizacijama za edukaciju. Tim je bio iznenađen činjenicom da nema efektivnog načina ostvarivanja pristupa niti procjenjivanja postojećih ekspertnih kapaciteta u BiH. Trenutno ne postoji asocijacija koja bi uključivala sve predavače i organizacije koji nude te usluge, a koja je prepoznata kao takva od strane društva, i koja bi omugućila nastavak profesionalnog usavršavanja i razvoja za svoje članove, osiguravajući na taj način kvalitet usluga koje pruža, marketinško obrazovanje i savjetovanje, ili koja bi funkcionisala kao kontakt institucija kojoj bi se obraćali svi oni koji potražuju usluge te vrste. Osim toga ne postoji aktivna baza podataka 102 Trenutno je to tijelo finansirano korz članarine. Međunarodne NVO-e plaćaju višui iznos članarine što čini dobar dio finansija. Ako bi se međunarodne VNO-e prebrzo povukle iz ovog tijle, to bi imalo ogromne finansijske posljedice. 103 To podrazumijeva podršku USAID-a, drugih američkih agencija i fondacija, i podršku mnogostrukih donatora. 104 Npr, IOCC podržava tri resursna centra koja opslužuju 38 NVO-a. Ovi resursni centri služe kao forumi za dijalog, za razmjenu informacija i pristup tehnologijama.



svih predavača i konsultanata u kojo bi bilo moguće pretraživati sadržaj po vještinama, geografskim područjima djelovanja, ili po nekim drugim kriterijima. Evidentno je nepostojanje procesa certificiranja, kodeksa ponašanja, sistema praćenja i evaluacije koji bi svakako doprinijeli uređenju sektora. I pored toga što u BiH postoje edukacijski resursi i predavači, predstavnici građanskog društva od kojih su neki i sami predavači, su napomenuli da se potrebe građanskog društva u BiH mijenjaju te u tom smislu postojeći kapaciteti mogu da se pokažu kao neadekvatni. S tim u vezi prepoznata je potreba za daljom nadgradnjom kapaciteta i povezivanjem predavača na višim instancama. Također su smatrali da postoji potreba za iskustvima i stručnom pomoći iz vana, a što evidento u regiji i postoji. Budući da nema asocijacije ili efikasne mreže predavača, nije se moglo jasno zaključiti kome ili gdje je potrebno obezbijediti dodatnu obuku predavača kako bi se osigurao prijenos novostečenog znanja na širi spektar djelatnika NVO sektora. Što se tiče insitucija koje dodjeljuju grantove, trenutno postoji nekih 55 fondacija koje djeluju širom BiH, od kojih je 12 registrovano na državnom nivou, a mnoge nisu aktivne.105 Tu spadaju i fondacije koje podržavaju NVO sektor i bave se interesima posebnih kategorija, npr. žena, siročadi, ili pitanjima razvoja zajednice.106 Kapaciteti ovih fondacija su vrlo raznoliki i podrazumijevaju: strateško planiranje, organizacijski i finansijski menadžment, različite načine finasiranja, transparentnost, odgovornost, mogućnost pružanja tehničke podmoći i praćenja i evaluacije. Oni koje je tim intervjuisao ili za koje je čuo uglavnom vrše dodjelu grantova od sredstava koja su dobili od međunarodne zajednice. Različite su prakse u sferi podjele troškova od strane korisnika grantova. NVO Fondacija, koja zahtijeva podjelu troškova, navodi da je 34% vrijednosti projekata koje su oni finansirali u 2003. godini pokriveno iz domaćih izvora finasiranja uključujući pojedince, privredne subjekte, javne institucije, a u šta nije uključen značajan doprinos koji daju volonteri u smislu radnih sati.107

4.1.7 Koordinacija i umrežavanje NVO-a Predstavnici građanskog društva su prepoznali stvaranje kritične mase profesionalnih nevladinih organizacija od kojih su neke povezane raznim strukturama, ali ipak generalno posmatrano evidentan je nedostatak pravog vertikalnog i horizontalnog povezivanja i umrežavanja NVO-a u cijelom sektoru. Česti su bili primjeri izolavanih djelovanja ili dupliciranja aktivnosti. Prema navodima jednog predstavnika međunarodne organizacije, nizak nivo umrežavanja nevladinih organizacija u BiH je doveo do situacije gdje ima mnogo organizacija koje «izmišljaju toplu vodu,» što se odražava na taj način da je mnogo napora, a vrlo malo rezultata. Ovakva situacija sprečava nevladine organizacije u efektivnom ostvarivanju pristupa informacijama, u prijenosu znanja, u ujednačavanju resursa, podizanju nivoa rezultata, u poboljšanju statusa i oporavku sektora. Istovremeno postoje brojne mreže koje zastupaju ključne pod-sektore, npr. žene, mlade, te grupe sa različitim zdravstvenim problemima. Dok su neke od njih relativno mlade, ima i onih koje postoje već duže vrijeme. Istraživanje koje je 2002. godine sprovela ICVA je pokazalo da od 70 nevladinih organizacija obuhvaćenih istraživanjem, 67% njih su članice neke mreže, a 90% je umrežavanje smatralo korisnim. One organizacije koje su umrežavanje smatrale korisnim, te su navodile niz koristi koje su imale od toga, su uglavnom članice više od jedne mreže. Prema navodima iz ovog istraživanja, 50% mreža čije su članice organuzacije iz ovog istraživanja, održava mjesečne sastanke, 30% održava sastanke jednom

105 Mnoge orgasnuzacije koje same sebe zovu fondacijama ustvari uopće ne daju grantove. 106 Bar jedn međunarodna NVO, IOCC, je ukazala na to da pkanira da svoje lokalne resursne centre pretvori u fondacije nekad u budućnosti. Malo je koordinacije među donatorima u smislu razvoja fondacija u BiH, bilo u pogledu izlazne strategije ili u nekom drugom pogledu. 107 Vidi godišnji izvještaj o fondacijama za 2003. godinu.



godišnje, 2% ih se sedmično sastaje, a 19% ih nikad nije organizovalo sastanak. Istraživanje se podudara sa impresijama većine naših sugovornika, a to je da su najbolji primjeri efikasnog umrežavanja u tuzlanskoj regiji. Od 33 nevladine organizacije koje je ispitao ovaj tim, samo njih 6 je reklo da nisu članice niti jedne mreže, bilo formalno ili neformalno. Od tih 6, jedna je izjavila da nema namjeru da se učlani u neku mrežu u budućnosti. U toku diskusija po fokus grupama, učesnici su se složili oko toga da je umrežavanje vrlo bitno za uspjeh i održivost sektora. Predstavnici građanskog društva su naveli niz razloga neadekvatnog umrežavanja:

Nedostatak kapaciteta usljed čega je organizacija više fokusirana na samu sebe nego na one okolo nje;

Veliki izazovi koji se nameću organizaciji i potreba da svu svu svoju pažnju posvete

prevazilaženju nekih relativno lokalnih problema;108

Geografska izolovanost i/ili udaljenost izmeđ NVO-a, a ujedno i ograničena upotreba informacijkih tehnologija;109

Nedovoljan svjesnost NVO zajednice o tome šta ko radi i gdje i kakve mogućnosti za saradnju

realno postoje;

Kontraproduktivna konkurencija i nepovjerenje među nevladinim organizacijama, i;

Nedovoljan broj prilika za nevladine organizacije iz cijele zemlje da neformalno sarađuju i komuniciraju i tako stvaraju prilike za stvaranje formalnih mreža u budućnosti.

Domaći predstavnici građanskog društva su primijetili da su međunarodni donatori i implementatori insistirali na umrežavanju što može da rezultira nekim nenamjernim posljedicama. Naglasili su da postoje neke mreže koje su uspostavljene tek toliko da bi postojala mreža i da su to vještaćke tvorevine koje su potpuno neefikasne. Nevladine organizacije koje zapadnu u takve mreže ne vide nikakve koristi za svoje organizacije te stoga nakon izvjesnog vremena izlaze iz tih mreža i poučene tim iskustvom izbjegavaju pridruživanje mrežama ubuduće. Neki su mišljenja da domaće NVO-e smatraju umrežavanje trendom kojim se međunarodna zajednica rukovodi u dodjeli sredstava i da su umorne od slušanja o tome. Nekolicina međunarodnih donatora i implementatora se slaže s tim da je opasno nametati ili požurivati umrežavanje, shvatajući da je potrebno vremena da se izgrade efikasna partnerstva neovisno o tome na koji su način struktuirana.

4.1.8 Finansijska održivost sektora Kada je Misija USAID/BiH sprovela svoju zadnju procjenu građanskog društva u 2000. godini, predstavnici nevladinih organizacija su bili mišljenja da je nemoguće govoriti o finansijskoj održivosti NVO-a imajući u vidu ekonomsku situaciju u zemlji. Danas međutim u govoru na ovu temu oni navode neke druge razloge koji otežavaju finansijsku održivost. Prije svega, kao razlog se navodi poreska politika. Nedostatak poreskih olakšica za filnatropska davanja, osobito davanja privrednika, je po pravilu identifikovano kao problem. Malo je informacija o privrednim 108 Čuli smo za brojna udruženja nastvanika i roditelja koja se masovno pojavljuju širom zemlje kojima je bilo vrlo teško uspostaviti saradnju sa upravama škola, i nemaju vremena da da se udurže i zajedno rade na reformi obrazovanaj na višem nivou. 109 Stekli smo dojam da samo nekolicina mreža efikasno koristi ICT kako bi prevazišli probleme udaljenosti i izolacije ili finansijska ograničenja u smislu putovanja.



subjektima i njihovom stavu po ovom pitanju. ICVA-ino istraživanje navodi da su stavovi nekolicine velikih privrednih subjekata takvi da bi oni rado podržali NVO-e ako bi se uvele poreske olakšice.110 Osim toga, usljed činjenice da je status privatnih poslovnih subjekata izjednačen sa statusom organizacija od javnog značaja, nevladine organizacije su nerealno opterećene poreskim obavezama. Što se tiče ostvarivanja prihoda, čuli smo primjere nevladnih organizacija koje su se uspustile u takve aktivnosti i završile «u crvenom» zbog poreza. Kao što je naglašeno na više mjesta u ovom izvještaju, ostvarivanje prihoda od strane nevladinih organizacija je po novom zakonu dozvoljeno na državnom i entiteskom nivou. Pitanje poreznih obveza na državnom nivou je i dalje nejasno. Na entiteskom nivou je dovoljno otežavajuća okolnost to što ne postoje porezne olakšice.111 Što se tiče javnog mišljenja o ovoj situaciji, OSCE je nedavno sproveo anketu koja je pokazala da javnost daje podršku uvođenju poreznih olakšica za NVO-e.112 Drugo vrlo važna stvaka u diskusiji je bila i nedovoljna svjesnost javnosti o NVO sektoru niti dovoljno prepoznavanje pozitivnog imidža NVO-a, što onemogućava NVO-e da namiču sredstva ili druge vrste doprinosa ili da regrutiraju volontere. O javnom imidžu NVO-a će biti više govora u poglavlju 4.1.13 (strana 39), ali NVO-e su mišljenja da sve dotle dok građani, poslovna zajednica i javne institucije ne shvate ulogu NVO-a i ne uvide konkretne rezultate njihovog djelovanja biće vrlo teško koristiti domaća sredstva. Neki od predstavnika su naveli primjer vjerskih zajednica koje vrlo uspješno namiču sredstva što pripisuju uticaju koji ostvaruju u lokalnim zajednicama i povjerenju koje uživaju, a koje je neophodno za tako uspješno namicanje sredstava.113 Što se tiče ulaganja od strane privrednih subjekata, prepoznata je sposbnost NVO-a da se predstave vrijednost odnosa sa javnošću. Neki predstavnici društva su primjetili da će privredni subjekti prije sponzorisati osobu ili porodicu koja živi u teškim uslovima ili sportski klub nego NVO, jer je u slučaju prvo-pomenutih njihovo priznanje u zajednici značajnije. U odnosu na 2000. godinu, stanje privrede u zemlji se danas smatra manjom preprekom u smislu pojedinačnog i korporacijskog davanja, te se sada akcenat više stavlja na privredne subjekte koji se bave «sivom ekonomijom.» Nekoliko NVO-a je čak nagađalo da bi firme koje rade van zakonskog okvira i izbjegavaju plaćanje poreza prije dale filantropske priloge nevladinim organizacijema nego one firme koje legalno posluju, što je među drugim nevladinim organizacijama izazvala dilemu. Prisutna je bila i zabrinutost da bi u slučaju takvih davanja nevladine organizacije bile iskorištene za «pranje novca.»114 Evidentno je da je povezanost nevladinih organizacija sa poslovnom zajednicom vrlo graničena. Neke NVO-e nisu bile sigurne ni kako da pristupe firmama, na koji način da im se predstave i potom od njih traže da daju prilog. U nekim slučajeva se pokazalo da nema profesionalnog niti konstruktivnog pristupa ovom problemu. Naprimjer, čuli smo i neke primjere gdje su privrednici dali priloge nevladinim organizacijama i potom prestali jer su im NVO-e «dosađivale» traženjem novih priloga. U martu 2003. godine je Ured Visokog Predstvanika preduzeo akciju sprečavanja zloupotrebe javnih fondova od strane preduzeća koja su u vlasništvu ili pod kontrolom države. Naime, usvojen je zakon kojim se ograničavaju donacije koje daju preduzeća u vlasništvu ili pod kontrolom države u oba entiteta. Takva preduzeća mogu dati prilog za sport, kulturu, socijalne skučajeve, u humanitarne svrhe i kao takvi moraju proći kroz određenu proceduru. Neki predstavnici društva su mišljenja da ovaj zakon može da

110 Vidi Mogućnosti NVO sektora u BiH, novembar 2002. str. 37. 111 Sugovornici su navodili to da carisnki službenici nedosljedne implementiraju zakone i neadekvatno shvatajue definiciju legitimnog ostvarivanja prihoda od strane NVO-. 112 Prema anketi iz oktobra/novembra 2003. godine koju je uradila agencija Prism research, 26% ispitanika je istaklo da bi NVO-e trebale uživati poreske olakšice «u svakom slučaju», dok je 35% izreklo isti stva ali «pod uslovom da se njihov rad kontorolira.» 113 Caritas je identifikovan kao grupa sa osobito sofisticiranim metodama namicanja sredstava. 114 Povremeno je ova diskusija išla u pravcu ratnog profiterstva i potpuno neprihvatljivost sredstava iz takvih izvora.



ima neke neželjene posljedice, pogotovo zbog toga što neka preduzeća koja dotiče ovaj zakon mogu potpuno da obustave davanje donacija. Uprkos brojnim evidnetnim izazovima i problemima, ipak smo mogli primijetiti napredak u nekim aspektima finansijske održivosti, pogotovo u smislu raznovrsnosti finansiranja i finansijskoj pomoći iz domaćih izvora, ma kako skromna ona bila. Prema navodima NVO Fondacije, 34% ukupne vrijednosti projekata koje su oni finasirali u 2003. godini je bilo pokriveno iz domaćih izvora iz lokalne zajednice. Preciznije, 15% je bilo iz privrednih subjekata, 12% iz javnih isntitucija, i 7% od građana. Ovi proračuni ne uključuju cijenu volonterskog rada.115 Istraživanje koje je sprovela ICVA ukazuje na pozitivne pokazatelje finansijske podrške od različitih nivoa vlasti i od privatnih prduzeća.116 Osobito ohrabrujući su podaci koji govore da su neke nevladine organizacije godišnje dobijale podršku od vlasti.117 Istina je da su javna sredstva vrlo organičena.118 Neki predstavnici društva taj nivo ocjenjuju kao «vrlo nizak» ili «obeshrabrujući.» Neki drugi predstavncii nevladinih organizacija sa kojima se tim susreo smatraju da javno finasiranje prilikom da izgrade odnos sa vlastima i istovremeno im pokažu svoje sposobnosti. U nekim slučajevima su nam NVO-e potvrdile da su bile pozvane da se prijave za finansiranje i da su u godinama koje su uslijedile dobile više podrške jer su tada vlastima već bile «poznate.» Od 33 nevladine organizacije koje su ipunile naš upitnik, evidentno je bilo da dobijaju sredtsva iz bar jednog domaćeg izvora. Pitali smo ih i da navedu izvore iz kojih dobijaju sredstva. Na narednoj stranici je procentualni prikaz priliva sredstava iz različitih domaćih izvora. Osim toga uočena je raznolikost međunardnih izvora finansiranja. Više od polovine od 33 ispitanika je imalo bar dva strana donatora, a većina ih je imala od 4 do 6. Jedna nevladina organizacija je navela 14 stranih donatora od kojih je finansirana. Najčešće navedeni međunarodni donatori su: USAID, Evropska zajednica, Misija OSCE-a u BiH, UNICEF, Foreign Commonwealth Office (FCO), Odjel za međunarodni razvoj (DfID), Westminister Fondacija, Fond «Otvoreno društvo,» Fondacija Charles Stewart Mott, njemački Marshall fond, Fondacija King Boudouin, Olaf Palme fondacija, Malteser Hilfdienst (MHD) Američka fondacija za razvoj (ADF), Međunarodni centar za neprofitno pravo (ICNL), CRS, UMCOR, i holandski, skandinavski, njemački, švicarski i francuski izvori.119 Tri od ukupno 33 ispitanika su naveli da imaju samo jednog stranog donatora.. Što im je veći broj izvora finasija nevladine organizacije se doimaju sigurnijim u svoju finansijsku održivost. Unatoč raznovrsnim međunarodnim i domaćim izvorima finansiranja, znanstvenici i djelatnici se slažu da nevladine organizacije u BiH i dalje u velikoj mjeri ovise o stranim donatorima. Prema istraživanju koje je sproveo Centar za promociju građanskog društva, u posljednjih nekoliko godina skoro 77% finasija nevladinih organizacija dolazi iz stranih izvora. Podaci iz upitnika koji smo mi pripremili za NVO-e govore da 70% do 100% finasija NVO-a dolazi iz stranih izvora. Nekoliko njih je navelo da sredstva koja dobijaju od stranih izvora ne prelaze 30%. Samo 4 ispitanika je izjavilo da djeluju bez ikakvih sredstava međunarodne zajednice.

115 Z više informacija vidi godišnji izvještaj NVO Razvojne fondacije za 2003. godinu. Od juna 2004. godine fondcija će imati ime Mozaik – Fondacija za razvoj zajednice. 116 Mogućnosti NVO sektora, novembar 2002. godina, str. 27 – 30 i 37-38. 117 Od 77 ispitanika NVO-a koji su učestvovali u ICVA-nom istraživanju, njih skoro 20% se izjasnilo da od vlade godišnje dobijaju sredstva. 118 Smatra se da preveliki javni sektor u BiH konzumira nepotrebno veliku količinu novca koji bi bolj bilo izdvojiti za veliki broj potreba uključujući i podršku NVO-a bilo u obliku granta ili ugovora o pružanju usluga. 119 Važno je napomenuti da neke međunarodne NVO-e koje su identifikovane kao donatori, npr. ADF, CRS, ICNL i UMCOR većinu svojih sredstava dobijaju od USG-a. OSCE se manje oslanja na USG.



Table 4: Percentage of NGO Respondents Receiving Funds from Various Domestic Sources

58%

21%

55%

42%

36%

9%

39%

30%

3%0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

Individual

Dues

Fees

Corporate

Income

Municipal

Canton

Entity

State

Individual

Dues

Fees

Corporate

Income

Municipal

Canton

Entity

State

Results based on responses (33) to a written questionnaire prepared by the assessment team.

Sve nevladine organizacije su bile svjesne, ako ne i potpuno spremne za značajno smanjenje nivoa finansijske pomoći od međunarodne zajednice u godinama koje dolaze. Većina njih je mišljenja da bi to moglo imati i pozitivan efekat u smislu konsolidacije sektora u kojem bi onda ostale samo one najpredanije, najsposobnije i najodgovornije NVO-e.120 Međutim iznijeli su i jednu primjedbu, a to je da bi se međunarodna zajednica trebala povlačiti postepeno i koordinisano. Evidentna je zabrinutost da ukoliko se svi međunarodni donatori istovremeno povuku to može prouzrokovati nestabilnost sektora

4.1.9 Volonterizam U BiH trenutno nema zakona koji reguliraju prava i obaveze volontera kao ni pravnih lica koja bi ih regrutirala. Osim toga, ne postoji ni jasna pravna definicija volontera. U takvoj situaciji, volonteri u BiH rade u jednom pravnom vakumu.121 Prema ICNL-u: «Nevladine organizacije ne mogu sklopiti ugovore sa volonterima bez bojazni da bi državne inspekcije mogle tog volontera smatrati uposlenikom NVO-a i samim tim optužiti tu NVO da krši Zakon o radu.»122 Pored niza drugih poteškoća, predstavnici

120 Akteri su često napominjali da ovisnost domaćih NVO-a o stranim sredstvima u kombinaciji sa vodećom ulogom koju ima međunarodna zajednica u razvoju građanskog društva je imala kontra efekat – domaće NVO-e su više odgovorne mešđunarodnoj zajednici nego svojim korisnicima, drugim riječima psotaju zastupnici međunarodne zajednice umjesto građanskog društva. 121 Vidi ICNL-ov polugodišnji izvešta za BiH od 15.12.2003., str.4. 122 Ibid.



građanskog društva su navodili i nedostatak kulture volontiranja u BiH, slabe ekonomske uvjete življenja koji dodatano otežavaju građanima da se fokusiraju na bilo šta što se ne tiče njihovih vitalnih potreba, zatim nedostatak svjesti i pozitivnog doživljaja NVO-a, kao i nedovoljnu «ukorijenjenost» NVO-a u lokalnim zajednicama. Od ukupnog broja nevladinih organizacija sa kojima se tim susreo, 42% njih je ocijenilo regrutiranje volontera kao jedno od najbitnijih područja koje iziskuje dalji razvitak i koje bi doprinijelo održivosti organizacija. Pored tog, ispitanici su samo još jedno područje ocijenili tako visoko značajnim, a to je područje organizacijskog menadžmenta. Iako je regrutiranje volontera u BiH otežano, ono ipak nije nemoguće. Naprimjer:

Na nivou lokalnih zajedncia postoje organizacije koje u cjelosti ovise od rada volontera. Udruženje žena «Maya» u Bratuncu ovisi o radu 70 volontera koje rade na unapređivanju ekonomskog osnaživanja žena i mladih kroz edukaciju, poljoprivredu i stočarstvo, i umrežavanje.123

U sklopu 18 projekata u zajednici koje je u 2003. godini finansirala NVO Razvojna fondacija u

BiH, regrutirano je 723 volontera koji su dali doprinos od 15.883 radna sata.

Centri civilinih inicijativa navode da su od 1998. godine na ovamo regrutirali preko 15.000 ljudi da im pomažu u praćenju izbora.124

Istraživanje vezano za volonterizam koje je 2002. godine sprovela ICVA ukazuje na to da je 55%

od ukupno 77 NVO-a koje su intervjuisali imalo volontere. Od njh je 61% organizacija imalo 10 ili manje volontera, a 16% njih se pohvalilo sa više od 30 volontera.125

Skoro jedna petina nevladinih prganizacija koje smo mi kontaktirali je navelo regrutiranje

volontera kao jednu od svoji najvećih organizacijskih snaga. Povećan broj volontera u BiH se djelomice pripisuje edukaciji i naporima koje su mreže NVO-a ulagale u podizanje svijesti o ovom pitanju.126 Rezultati ankete o stavovima javnosti prema volonterizmu te njihovoj sklonosti ka volontiranju su vrlo raznoliki. Prema istraživanju koje je sproveo OSCE, 61% ispitanika je reklo da bi bili voljni raditi kao volonteri nekoliko sati sedmično kako bi doprinijeli svojoj lokalnoj zajednici.127 Unatoč ovoj spremnosti koju su pokazali, stvarno volontiranje je ipak upitno. Na pitanje u anketi USAID-a u BiH, da li su ikada i na bilo koji način učestvovali u nekim aktivnostima, inicijativama, građanskim pokretima u svrhu poboljšanja uvjeta življenja, 81% ispitanih je odgovorilo negativno.128

4.1.10 Pružanje socijalnih usluga Javnost i vlasti danas uglavnom povezuju nevladine organizacije sa pružanjem usluga.

Prema istraživanju koje je u oktobru i novembru 2003. godine sproveo OSCE, građani obuhvaćeni istraživanjem nevladine organizacije uglavnom posmatraju u svjetlu pružanja socijalnih usluga i podrške ugroženoj populaciji. Oko 30% do 40% ispitanika prepoznaje ulogu

123 Ova NVO je korisnica Dem Net programa. Za više informacija vidi ADF-ovu listu NVO-a od 25.02.2004. godine. 124 Vidi CCI-ev opis projekta za njihov trenutni projekat razvoja građanskog društva kojeg finansira USAID u BiH. 125 Vidid Mogućnosti NVO sektora u BiH, novembar 2002, str. 24. 126 Vidi Izvještaj Freedom House-a o državama u tranziciji, str. 157. 127 Prezentacija rezultata istraživanja javnog mnijenja kojeg je vodio OSCE-ov odjel za demokratizaciju ispred NVO Vijeća je zakazana za 25.05.2004. Ppodaci za ovo istraživanje su prikupljani u oktobru i novembru 2003. godine. 128 Anketa javnog mnijenja u BiH. Za USAID pripremila agencija PARNTER, novembar 2003.



NVO-a u pružanju pomoći «te njihovu ulogu u programima socijalne skrbi onih s kojima država neadekvatno postupa.»129

Također je evidentno i to da većina službenika u vlasti na nelvadine organizacije gledaju kao na

one koji pružaju usluge, a ne kao nekoga ko igra ulogu u zagovaranju. Neke vlade su putem ugovora koristile usluge nevladinih organizacija, mada se u praksi pokazalo da se vlasti radije koriste grantove kao mehnizam nego ugovore za pružanje usluga. Nailazili smo na različite kapacitete za transparentno i proefisonalno dodjeljivanje grantova. Od svih općina koje smo posjetili, bar jedna, Sarajevo Centar, ima uspostavljen sistem za transparentno i profesionalno dodjeljivanje grantova kao i praćenje i evaluaciju pružanja socijalnih usluga. Općina koristi bodovnu listu prema kojoj ocjenjuju pružaoce usluga i odbijaju one koji ne ostvare potreban broj bodova. Prema riječima načelnika, nevladine organizacije su do sada obavljale vrlo dobar posao, i samo dvije NVO-e nisu ispunile očekivanja. Predstavnici građanskog društva su smatrali problemom nedostatak standarda i instrumenata za osiguranje kvaliteta u sektoru. Prije svega, imidž sektora je narušen nedosljednošću u pružanju usluga i nekompetentnošću pojedinih nevladinih organizacija. Nadalje, u ovom ranom stadiju saradnje, nevladinim organizacijama je teško da predstave svoje mogućnosti i profesionalne standarde vlastima i drugima koji bi mogli potraživati njihove usluge. Čini se da nevladine orgaizacije koje su aktivne u pružanju usluga imaju dosta uspjeha u razvijanju sistema socijalne skrbi i pružanja podrške djeci bez roditelja i starateljstva, invalidima i osobama sa posebnim potrebama.130

4.1.11 Zagovaranje rješenja određenog problema Tim za procjenu je čuo različita mišljenja o zagovaračkoj ulozi nevladinih organizacija u BiH. Donatori su uglavnom frustrirani slijedećim stvarima:

Malim brojem domaćih NVO-a koje su aktivne u lobiranju i zagovaranju; Nedostatkom koordinisanog i strateškog pristupa širokih koalicija okupljenih oko određenog

problema;

Nemogućnost inicijativa sa državnog nivoa da se nadovežu na aktivnosti na lokalnom nivou, a koje su vezane za određenu politiku;

Relativno periferna priroda problema čije se rješenje zagovara;

Nedovoljan angažman struktura na državnom nivou;

Neuspješno zajedničko djelovanje NVO-a i političkih stranaka u pravcu sprovođenja političkih

reformi;131

I dalje slabe institucije koje po tradicionalnim nazorima treba da dovedu do promjene, npr. sindikati - oni koji zastupaju interese poslovne zajednice, i;

Nedostatak aktivnosti nadgledanja kako bi se obezbijedila implementacija novih zakona i politika

te se tako doprinijelo ostvarivanju dugoročnih rezultata.

129 OSCE-ova anketa, 25.05.2004. 130 USAID-ov Indeks održivosti NVO-a za BiH, 2003 (nacrt). 131 U narednom poglavlju se o ovom problemu detaljnije diskutira.



Donatori su naglašavali konstantnu ulogu međunarodne zajednice, bilo direktno ili indirektno, u domaćim kampanjama zagovaranja. Što se tiče uspješnih primjera zagovaranja za koje smo čuli, u skoro svakom od njih je strani faktor imao neki vid učešća, bilo tako što su ih finansirali, pomagali uspostavu dijaloga, pružali pomoć u analizi politika, ili pružali tehničku pomoć. S tim u vezi, našem timu je bilo teško ocijeniti realane kapacitete i njihovu sposobnost za neovisno vođenje kampanja. I pored podrške koju su donatori pružali domaćim nevladinim organizacijama za vođenje zagovaranja, do sada je relativno malo urađeno na po pitanju sistematske ocjene efekta kojeg su te kampanje zagovaranja imale. Ipak zagovaranje kao takvo je u BiH novi koncept. Njegovo poimanje i primjena je otežana i komplikovana usljed niza faktora, bilo da se radi o OHR-ovoj moći da nametne zakone i odredbe, ili o zaostalim komunističkim mentalitetima koji su još prisutni u vladajućim strukturama, ili zbog averzije koju NVO-e osjećaju prema politici. Među većinom predstavnika građanskog društva manjka svjesnosti i pozitivnih konotacija. Prema podacima iz ankete koje je vodio OSCE, samo 13% ispitanika je prepoznalo domaće NVO-e kao sredstvo putem kojeg građani mogu ostvariti uticaj na vlast. Nevladine organizacije su uglavnom shvaćene kao oni koji stranim organizacijama pomažu da utiču na procese donošenja odluka.132 Većina predstavnika vlasti sa kojima se tim susreo vidi nevladine organizacije kao pružaoce usluga radije nego kao zagovarače ili tijela za nadgledanje.133 Što se tiče građanskog društva, i mnoge nevladine organizacije još uvijek nisu u potpunosti shvatile i prihvatile tu svoju ulogu. Čak i one koje jesu, još uvijek ne shvataju da je zagovaranje proces koji podrazumijeva edukaciju i mobilizaciju javnosti, a ne samo dijalog između onih koji u građanskom durštvu predstavljaju elitu i predstavnika vlasti.134 Prihvatajući sve ove nedostatke i probleme, domaće nevladine organizacije i neki međunarodni implementatori i dalje prilično odlučno tvrde da u sektoru ipak ima napretka. Prema njihovim navodima, postoje građanske inicijative, NVO kampanje zagovaranja, kao i pratnerstvo javnog i privatnog sektora koji imaju rezultata na različitim nivoima vlasti i po pitanju raznih problema. Neki od skorijih primjera koje navode su:

Zakoni vezani za finansiranje i direktan izbor načelnika u BiH; Depolitizacija sistema obrazovanja u Tuzlanskom kantonu;

Usvajanje UN-ovih standardnih pravila za davanje jednakih mogućnosti invalidima;

Strategija za smanjenje siromaštva (PRSP);135

Izmjene zakona kroz Buldožer Inicijative;

Zakon o jednakosti spolova;

Zakon o nacionalnim manjinama;

Identifikacija potreba u zajednici, prioreti u izdvajanju sredstava iz budžeta, priprema razvojnih

strategija u raznim općinama. . Akteri građanskog društva se slažu s tim da koalicije okupljene oko nekog problema postoje i da su se pokazale kao efikasne u zastupanju interesa žena, mladih, osoba sa posebnim potrebama, oboljelih, i ovisnika. Oni su mišljenja da angažovanje različitih nevladinih organizacija oko sličnih problema na 132 Vidi istraživanje javnog mnijenja koje je uradio OSCE-ov Odjel za demokratizaciju, a koji će NVO Vijeću biti predstavljlen 25.05.2004. 133 Tim je svejstan toga da neki ljudi iz vlade dovode u pitanje legitimitet i odgovornost NVO-a u smislu da li one zaista predstavljaju interese šire zajednice ili određenih interesnih grupa. 134 Održavanej odgovronosti NVO-a prema zajednici i istovremena izgradnja komeptencija i kredibiliteta među onima koji učestvuju u odlučivanju je jedan od velikih problema sa kojiam su suočene NVO-e koje teže ka tome da utiču na javne politike. 135 Prilično su različira mišljenja o ulozi domaćih NVO-a u odnosu na PRSO i Buldožer Komisiju. Donatori vjeruju da su NVO-e u to uključene samo kao rezultata inicijative međunarodne zajednice.



regionalnom nivou može da posluži kao temelj na kojem bi se ubuduće gradile koordinirane inicijative na višim nivoima vlasti. Također napominju da su se kapaciteti NVO-a u ovom području tek nedavno izgradili, te da će veće i značajnije inicijative uslijediti onda kada NVO-e steknu iskustvo i povjerenje.136 Naposlijetku, ovi akteri građanskog društva vjeruju da značaj i uspjeh nekih inicijativa, npr. kampanje za direktan izbor načelnika, pomaže ne samo stvaranju javne svijesti nego takođe otvara vrata značajnijem dijalogu o politikama između NVO-a i vlasti. Više infomracija o inicijativama koje je DemNet finasirao može se naći na 46. stranici. Ovo su neka od mišljenja predstavnika građanskog društva vezana za pomoć međunarodne zajednice usmjerenu na povećanje broja kampanja zagovaranja među domaćim nevladinim organizacijama i o prijenosu znanja u sektoru koji bi potom uslijedio:

Programi koji nude kombinaciju tehničke pomoći i edukacije, kao što je slučaj sa DemNet-om, i koji sistematski povezuju ljude u procesima, npr. izbori, PRSP, EU Studija izvodljivosti, su najcjenjeniji i najkorisniji.

Više pažnje treba da se pokloni izgradnji kapaciteta i osposobljavanju za analizu politika unutar

građanskog društva, a potrebno je uspostaviti i veze između organizacija koje se bave istraživanjem politika i grupama u zajednici koje su aktivne u tom polju.

Domaći kapaciteti za pružanje usluga edukacije i tehničke pomoći trebaju biti proširene i

obuhvatiti: analizu aktera društva, identifikaciju problema, postavljanje prioriteta, prikupljanje informacija, istraživanje i analiza, artikulisanje poruka, odnose sa javnošću i medijima, izgradnju i upravljanje koalicijama, izradu nacrta zakona, vještine pregovaranja, tehnike efikasnog lobiranja i zagovaranja.

Potrebno je obezbijediti prilike gdje se mogu iznijeti najbolji primjeri iz prakse i naučene lekcije,

podjela iskustava, prijenos znanja, neformalno umrežavanje, kako u BiH tako i u regiji. Domaći akteri građanskog društva su također naglašavali da je vrlo značajno da donatori pruže podršku većem broju NVO-a u vođenju kampanja zagovaranja, a ne da se ograniče samo na mali broj ekskluzivnih NVO-a. Što se tiče iskustva iz regije, npr. iz srednje i istočne Evrope, postoji relativno malo podataka za poređenje i analizu kapaciteta zagovaranja, i za odgovarajuće trendove, ili u kojoj mjeri prioriteti i finansije stranih donatora mogu voditi ove procese (gdje je to moguće). Postavljaju se i nova pitanja u nekim novim članicama EU-a i zemljama pridruženim članicama, a u vezi s tim da li je proces kvalificiranja i sticanja prava na članstvo služio kao katalizator za domaće zagovaranje ili kao prepreka u tom procesu.137 Uopćeno gledano, čini se da javno zagovaranje od strane nevladinih organizacija i mreža NVO-a dobija na značaju u zemljama srednje i istočne Evrope.138 Procenat nevladinih orgaizacija koje su orjentisane ka politikama je ipak prilično nizak. Prem riječima Kevina Quigley, vrlo malo nevladinih organizacija iz srednje i istočne Evrope može dokazati da su imali pozitivnog uticaja na javne politike, kao što je to slučaj sa njihovim kolegama u zapadnoj Evropi i Americi.139 136 Iskustvo CCI-a je dobar primjer. 137 U nekim zemljama se javlja zagovaranje rješenja nekog problema koji se tiče EU-a i članstva u NATO-u (npr. Slovačka i Bugarska), dok u drugim zemljama (npr. Hrvatska) to nije slučaj. Poljska je postala prva zemlja koja ima zastupnika u Briselu koji isključivo lobira prema EU-u. U nekim slučajevima su počele žalbe na ubrzane procese usvajanja zakona (u svrhu ispunjavanja rokova) što dovodi do potkopavanaj priliak za zagovaranje, dijalog o politikama i nadziranje od strane javnosti. 138 Vidi USAID-ov Indeks održivosti NVO-a (2002) za Bugarsku, Češku Republiku, Mađarsku, Makedoniju, Crnu Goru, Poljsku, Rumuniju, Srbiju, Slovačku i (nacrte iz 2003) Hrvatcku i BiH. 139 Vidi «Uzvišeni ciljevi, skromni rezultati: Pružanej pomoći građanskom društvu u istočnoj Evropi» u Funding Virtue: Civil Society Aid and Democracy Promotion, Autori: Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.), 2000, str. 208.



Uvidom u USAID-ovu dokumentaciju vezanu za aktivnosti NVO-a srednje i istočne Evrope na polju zagovaranja se da zaključiti da ipak u regiji i u BiH ima dosljednosti u smislu mreža i pod-sektora koji uzimaju učešća u ovim aktivnostima:

Udruženja novinara u vezi sa zakonom o medijima Grupe koje se bave ljudskim pravima i pravima manjinskih grupa

Udruženja žena koja se bore protiv nasilja nad ženama, trgovine ženama i pravima djeteta

Udruženja mladih

Organizacije koje se bave zaštitom okoliša

Udruženja koja zastupaju invalide i osobe sa posebnim potrebama

Udruženja vezana za neka oboljenja, npr. udruženja oboljelih od raka dojke, udruženja ljudi

zaraženih HIV virusom, udruženja ovisnika o drogama

Domaće grupe za praćenje raznih kampanja i izbora U nekim zemljama su nevladine orgaizacije sve više uključene u decentralizaciju i regionalni razvoj (Slovačka), borbu protiv korupcije (Bugarska, Crna Gora), zaštitu potrošača (Hrvatska). Osim državnog nivoa, sve više aktivnosti se vodi na nivou lokalne zajednice, na općinskom nivou. Što se tiče nekih od razloga zbog kojih su zagovaračke aktivnosti NVO-a ograničene, moguće je povući paralelu između iskustava u BiH i u drugim zemljama srednje i istočne Evrope.140 Neki od primjera su:

NVO-e su fokusirane na njihov ekonomski opstanak više nego na reformu politika. Javnost ne vjeruje da mogu uticati na donošenje odluka na državnom nivou.

Uloga NVO-a u zagovaranju nije dovoljno cijenjena (u poređenju sa njihovom ulogom u pružanju

usluga).

Među nevladinim organizacijama postoji nepovjerenje i kontraproduktivna konkurencija.

Među nevladinim organizacijama manjka povezanosti sa zajednicom, interne demokracije i/ili zastupanja različitih interesa.

Politička opozicija nevladinim organizacijama ne daje mnogo prostora za manevrisanje. Ili je

politiziranje odnosa između NVO-a i vlasti dovelo do nedosljednog angažmana.

Više značaja se daje individualnim kontaktima nego institucionalnim mehanizmima saradnje između javnog i privatnog sektora.

Dok u većini zemalja postoji jedna ili više nevladinih organizacija koje djeluju «u ime» trećeg sektora u smislu revizije zakona i politika koji ih dotiču, ipak nekolicina zemalja u regiji ima efikasne federacije NVO-a. Kao što je ranije već navedeno, neka mješovita tijela sastavljena od predstavnika vlasti i NVO-a su preuzela odgovornost za sprovođenje neophodnih reformi.

4.1.12 NVO-e i političke stranke Predstavnici međunarodnih organizacija su izrazili svoju zabrinutost nedostatkom saradnje između političkih stranaka i ostatka građanskog društva u svrhu rješavanja problema i sprovođenja političkih

140 Ponovo, vidi Quigley-a i USAID-ove indekse održivosti za regiju.



reformi. Što se tiče predstavnika domaćih organizacija, oni političke stranke smatraju «prljavim» i «korumpiranim.» Vođe NVO-a odbijaju da «kompromituju svoje moralne vrijednosti» i «ugrožavaju imidž» svoje organizacije ili sektora sarađujući i udruživanjem sa političkim strankama. Problem je čak predstavljao i sam dijalog o politikama, budući da se NVO-e vrlo brzo usmjere na optuživanje političkih stranaka. Ovaj problem je djelomice prouzrokovan i činjenicom da u bosanskom jeziku potoji jedan termin «politka» koji je i politika kao djelatnost pojedinca ili političke stranke, a ujedno i politika kao smjer i metoda djelovanja. Jasno je da među nevladinim organizacijama postoji averzija prema politici kao djelatnosti, što u mnogome sprečava njihovo učešće u odlučivanju o politikama – kao smjerovima djelovanja. Različiti predstavnici građanskog društva su bili zabrinuti time da bi saradnja između NVO-a i političkih stranaka mogla dovesti do toga da NVO-e postanu dijelom političkih stranaka. One snažnije NVO-e se nisu toliko brinule o takvim mogućim ishodima i dosta radije se upuštaju u uključivanje političkih stranaka u aktivnosti za koje se zalažu NVO-e. Uspješno lobiranje Centara civilnih inicijativa i saradnja sa politčkim strankama je naprimjer doprinijelo provođenju nekih ustavnih amandmana i novih zakona koji su rezultirali dirketnim izborom načelnika u FBiH. Osim toga, «mladi za mlade» i «žene za žene» pristup saradnji NVO-a i klubova iz struktura političkih stranaka (kao i sa onima iz izabranih tijela) je naveden kao primjer saradnje koji daje konkretne i pozitivne rezultate.

Tabela 5: Stavovi ispitanih NVO-a prema odnosu sa političkim strankama

37%

18% 18%

6%3%

12%

6%

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

40%

Nem

aodgovora

Nikakavodnos

Vrlo slab

Slab

Fer

Dobar

Vrlo

dobar

Bez odogovora

Nikakav odnos

Vrlo slab

Slab

Fer

Dobar

Vrlo dobar

Rezultati iz upitnika kojeg je pripremio tim za procjenu, a na kojeg je odgovaralo 33 predstavnika NVO-a.

Sa tačke gledišta političkih stranaka, cilj je osvajanje političke moći. Ukoliko NVO-e nisu dovoljno ukorijenjenje u društvu, odnosno ako nisu dovoljno fokusirane na probleme tog društva, ako im je članstvo skromno, ako jasno ne zastupaju interese grupa koje tvrde da predstavljaju, ako ih kao takve



javnost ne prepoznaje, onda one oni neće imati kapaciteta da efikasno funkcionišu kao platforma za političku mobilizaciju. Sve dotle dok ne budu u prilici da daju značajan broj glasova, političke stranke će i dalje zanemarivati NVO-e i nastaviće usmjeravati svoje napore u sticanje povjerenja od etničkih i vjerskih grupa.141 To ukazuje na ogromnu potrebu za nastavkom ulaganja napora u izgradnju efektivnih mreža, asocijacija i koalicija. Nekoliko predstavnika društva je pretpostavljalo da neravnomjeran nivo razvijenosti u smislu organizacijskih kapaciteta proefsionalnih NVO-a (vodeće elite) i velikih političkih stranaka također može biti razlogom izostajanja pravog partnerstva. Prema toj teoriji, političke stranke su uglavnom bile fokusirane na učestale izbore u BiH, tako da su im svi njihovi napori bili uloženi u vođenje kampanja umjesto u izgradnju organizacijskih kapaciteta što bi im zauzvrat omogućilo da lakše dopru do svih nivoa građanskog društva i da traže saveznike za rješavanje određenog problema. Gwendolyn Bevis u svom tekstu «Građansko društvo i političke stranke» naglašava negativne posljedice tog neravnomjerenog nivoa razvijenosti i opreza u preuzimanju intervencija koje bi dovele do ublažavanja makro-efekata jačanja jednog sektora na štetu drugog.142 Dok NVO-e jasno ne predstavljaju opasnost po političke strane, čini se da političke stranke ipak potkopavaju NVO-e. To nalaže potrebu da se sa nevladinim organizacijama još treba raditi i pomoći im da više cijene saradnju sa političarom naspram saradnje sa strankama i da tako podstaknu zagovaranje koje će podržati, čak i poboljšati partijski sistem.143 Iskustva i metode Centara civilnih inicijativa pružaju model koji bi mogao biti preslikan na druge organizacije građanskog društva.

4.1.13 Javni imidž sektora Većina nevladinih organizacija je mišljenja da su u proteklim godinama učinile veliki iskorak u smislu unapređenja svojih vještina ophođenja sa medijima i svojim odnosima sa neovisnim medijima. Mnogi su ukazivali na primjere zastupljenosti njihovih aktivnosti ili projekata u različitim medijima. Barem jedna općina je također istakla značajnu pokrivenost primjera saradnje sa nevladinima organizacijama u štampanim medijima.144 Međutim, nevladine orgaizacije su uglavnom mišljenja da ovakva ad hoc pristup pokrivanju pojedinih nevladinih organizacija ne znači viši nivo svijesti javnosti o samom sektoru niti značajno doprinosi pozitivnom imidžu sektora. Televizija se smatra ključnim medijem za predstavljanje sektora i izgradnju njegovog pozitivnog imidža. Prema USAID-ovoj anketi sa kraja 2003. godine, 73.5% građana se informiše putem televizije.145 Kada smo pitali zašto zastupljenost NVO sektora u masovnim medijima nije značajnija, nevladine organizacije koje smo intervjuisali su pokazale zdravu samokritičnost. Potreba da se na bolji i jasniji način artikuliraju misija, problemi i uspjesi; više razumijevanja za potrebe novinara, npr. u smislu sadržaja vrijednog objavljivanja i vremenskih rokova; kao i proaktivniji pristup i kontinuiran angažman medija su često identificirani kao područja na kojima bi trebalo poraditi. Neki su istakli i činjenicu da ima nevladinih organizacija koje su uspjele ostvariti izvanrednu saradnju sa medijima, ali dosta njih nije uspjelo da je održi na tom nivou. Osim toga, bilo je i mišljenja da postoje veće šanse za ostvarivanje dobre saradnje između nevladinih organizacija i asocijacije neovisnih novinara.

141 Vidi Demokratizacija i oružani sukobi u slabim državama, autori: Mimmi Soderberg i Thomas Ohlson, mart 2003, str. 24-25. 142 Bevis, Gwendolyn. Grupe građanskog društva i političke strake: Podrška konstruktivnim partnerstvima Supporting Constructive Relationships, dokument Ureda za demokraciju i upravu, Biroa za demokraciju, sukob, i humanitarnu pomoć USAID-a mart 2004. 143 Ibid. 144 U Općini Sarajevo Centar načelnik nam je naglasio da je od 2001. objavljeno 412 priča/informacija (od ukupno 2010) vezanih za saradnju sa NVO-ma. Općina ima informativni ured koji prikuplja i objavljuje te priče. 145 Vidi Ispitivanje javnog mnijenja u BiH, novembar 2003, kojeg je pripremila agencija PARTNER.



Predstavnici međunarodnih kao i nekih domaćih organizacija, su mišljenja da su problemi vezani za imidža sektora dijelom rezultat neadekvatne transparentnosti i odgovornosti NVO-a. Ogromna neravnoteža u stranim i domaćim izvorim finansiranja u BiH se takođe smatra faktorom koji utiče na to da domaće NVO služe više kao zastupnici međunarodne zajednice nego građanskog društva. Ovo su bitni problemi koji doprinose negativnom poimanju sektora.

Tabela 6: Stavovi ispitanih NVO-a prema odnosu sa masovnim medijima

9%

27% 27%

31%

6%

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

Vrlo slab

Slab

Fer

Dobar

Vrlo

dobar

Vrlo slab

Slab

Fer

Dobar

Vrlo dobar

Rezultati iz upitnika kojeg je pripremio tim za procjenu, a na kojeg je odgovaralo 33 predstavnika NVO-a. Što se tiče medija, ima se dojam da su mediji upoznati sa nekim nevladinim organizacijama i njihovim aktivnostima, ali je evidentan generalni manjak razumijevanja i inetresovanja za građansko društvo. Sklonost novinskih agencija ka negativnim pričama, kao što su skandali ili kontraverzne priče, se također smatra problemom, što nije slučaj samo sa medijima u BiH. Tim je imao priliku čuti za mnogo inspirativnih priča koje su zaslužile svoje mjesto u medijima kao i pažnju novinara, ali je činjenica da se puno puta predstavnici medija uopće ne pojave na konferencijama za medije. Antagonizam medija koji su u vlasništvu države je identifikovan kao veliki problem, pogotovo usljed činjenice da su to mediji koji ostvaruju najznačajniju geografsku pokrivenost i najveće gledateljstvo/slušateljstvo. Skoro svi su kao primjer negativnog predstavljanja NVO-a u medijima navodili emisiju «Forum» na televiziji Federacije i RS-e, gdje je jasno pokazan negativan stav oficijelnih medija prema nevladinim organizacijama. CCI je predvodio vrlo značajnu kampanju zagovaranja i lobiranja za direktan izbor načelnika. Tog dana kada je zakon usvojen, CCI je «razapet na križ» u «Forumu» zbog sredstava koje dobija iz stranih izvora. U emisiju skoro nimalo pažnje nije poklonjeno



uspjehu koji je inicijativa zagovaranja postigla kao ni efektu koji će taj novo-usvojeni zakon imati na obične glasače. Što se tiče javne svijesti, podaci iz ankete ukazuju na podizanje nivoa svijesti, ali što za sobom povlači niz pitanja. Na osnovu podataka iz USAID-ove anketa koja je sprovedena u novembru 2003. godine, nivo svijesti je oslikan procentom od 49% ispitanih građana.146 Tu je primjetan porast od 16% u odnosu na anketu koju je Misija provela godinu i pol ranije, u januaru 2002. godine.147 U istraživanju koje je finansirao OSCE (u oktobru i novembru 2003. godine) je zabilježeno 64% građana koji su imali pozitivan dojam o NVO sektoru.148 Taj njihov podatak je za 15 poena viši od podataka koje je dobio USAID u anketi koju je sproveo u istom periodu. Prema OSCE-ovom istraživanju, NVO-e se uglavnom prepoznaju po njihovoj ulozi u pružanju pomoći ugroženim kategorijama stanovništva, ili po njihovom angažmanu u rješavanju socijalnih problema kojima se država/vlada neadekvatno bavi.149 Istovremenom još uvijek postoji vjerovanje da je nevladinim organizacijama stalo do njih samih, do toga da dobiju dobre plaće, ili da pomažu stranima organizacijama da kontrolišu procese odlučivanja.150 Uloga nevladinih organizacija u tome da građanima pružaju mogućnost da utiču na vlasti je ispitanicima bila skoro potpuno nepoznata.151 Od predstavnika nevladine organizacije «BUKA» smo saznali za rezultate istraživanja koj su objavljeni 2003. godine prema kojima je skoro 60% ispitanika mislilo da su nevladine organizacije korumpirane. Neovisno o tome na šta mogu da upućuju rezultati ankete, svi predstavnici građanskog društva s kojima smo mi imali priliku razgovarati i dalje misle da je evidentan nedostatak javnog priznanja uloge i vrijednosti građanskog društva u BiH.152 Studiozno istraživanje ovog problema ukazuje na to da bi veće ulaganje u edukaciju građana putem masovnih medija moglo da doprinese većem shvatanju i priznanju vrijednosti građanskog društva kao i značajnijem angažmanu šire javnosti.153

4.2 PREDNOSTI, SLABOSTI I DOSTIGNUĆA PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA Iako ovo nije bila dubiozna evaluacija USAID-ovih programa građanskog društva, ipak se od tima za procjenu tražilo da uradi reviziju tri implementatora i njihovih projekata kako bi se identificirale njihove prednosti i slabosti. Taj dio naših aktivnosti je i predočen u nastavku teksta, kao i u tabeli u Aneksu IV. Međutim, prije nego nastavimo, bitno je naglasiti da je vrlo teško povući paralelu između finansijske pomoći USAID-a i konkretnih rezultata, obzirom da su istovremeno prisutni i neki drugi međunarodni donatori i implementatori koji uzimaju učešća u nekim aktivnostima i projektima.

4.2.1 ICNL Predstavnici građanskog društva dijele mišljenje da je ICNL-ov program osigurao mehnizme za pravo pratnerstvo između javnog i privatnog sektora što nevladinim organizacijama omogućava učešće u zakonodavnim i političkim reformama koje se tiču trećeg sektora. Također su isticali i to da je ICNL sa

146 Ispitivanje javnog mnijenja u BiH, novembar 2003, kojeg je pripremila agencija PARTNER, 38. 147 Vidi Rezultati istraživanja javnog mnijenja od 31.01.2002.kojeg je uradila agencija PRISM Market, Media, and Social Research. 148 Vidi ispitivanje javnog mnijenja kojeg je uradio OSCE-ov Odejl za demokratizaciju (prezentacija NVO Vijeću 25.05.2004). 149 Ibid. Od ispitanika se tražilo da odaberu od ponuđenih odgovora koj najbolje opisuje njihov stav, nisu im se davali otvoreni tipovi odgovora kako bi identifikovali ulogu NVO-a u BiH društvu. 150 Ibid. 151 Ibid. 152 USAID-ov Indeks održivosti za BiH , 2003 (nacrt pokazuje isto. 153 Vidi, npr., «Uzvišeni ciljevi, skromni rezultati: Pružanje pomoći građanskom društvu u istočnoj Evropi», autori: Kevin F. F. Quigley u Funding Virtue, Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.). 2000.



svojim domaćim partnerima pomogao značajno unapređenje osnovnog zakonodavnog okvira u kojem su NVO-a u FBiH i u RS tako što je ostvaren održiv, koordiniran i participacijski pristup.154 Svi predstavnici građanskog društva sa kojima se tim sreo su prepoznali vodeću ulogu ICNL-a u pomaganju i kataliziranju procesa sprovođenja reformi, pružanju savjeta u izradi nacrta, vodeći računa da su novo-usvojeni zakoni u skladu sa međunarodnim standardima, najboljim primjerima iz prakse iz regije, te da su usklađeni sa srodnim zakonima na državnom i entiteskom nivou.155 Zakonske odredbe na čije donošenje je uticao ICNL uključuju i one kojima su pojednostavljeni zahtjevi za registraciju i osnivanje, zatim odredbe kojima se nevladinima organzacijama omogućuje djelovanje na teritoriji cijele BiH, odredbe kojima su smanjeni uticaj i umješanost države, odredbe kojima se propisuju standardi marljivosti, i odredbe kojima se omogućavaju ekonomske aktivnosti. Sve one su detaljno opisane u poglavlju Pravi, fiskalni i poreski okvir na 18-toj stranici. Kao što je već pomenuto, iako je osnovni pravni okvir već uspostavljen i dalje je ICNL-u i njegovim domaćim partnerima ostalo još mnogo posla. Zakoni o volonterizmu i donacijama još uvijek nisu donešeni, potrebno je uspostaviti i takav poreski sitem koji bi na pravi način tretirao nevladine organizacije, osobito organizacije od javnog značaja, te stimulisao filantropiju, nužne su i izmjene zakona o radu u smislu uposlenih u nevladinim organizacija, a potrebno je proširiti okvir za saradnju nevladinih organizacija i vlasti. Osim toga, implementacija novih zakona je usporena nedostatkom političke volje, nedostatkom podzakonskih akata, uskim tumačenjima zakona, i nedefiniranošću nadležnosti. ICNL je pokušao da odgovori na ove probleme kroz niz aktivnosti uključujući pružanje tehničke pomoći i edukacije usmjerene na izgradnju kapaciteta u agencijama i institucijama vlade, te pružanjem podrške regulatornim radnim grupama. Po nekim pitanjima je dosada bilo uspjeha, ali drugdje i dalje postoje problemi. Tim shvata da su ovo vrlo realne političke prepreke koje se ne mogu niti lako ni brzo prevazići. Što se tiče informacija o novom pravnom okviru kao i o primjerima iz prakse, mnogi predstavnici građanskog društva su hvalili ICNL i njegova dva domaća partnera, Lex Inetrnational i Centar za promociju građanskog društva, priznajući njihove napore u izradi i distribuciji materijala. Prema riječima ljudi iz Centra za promociju građanskog društva, dobili su orgoman broj telefonskih poziva i zahtjeva koji su bili plod distribucije praktičnog priručnika za NVO-e u kojem su bile ponuđene informacije o pravnom okviru. I sam Centar za promociju građanskog društva i drugi akteri društva su pohvalili i priznali ICNL-ove napore uložene u izgradnju Centrovih kapaciteta za sprovođenje istraživanja u sektoru, za savjetovanje drugih NVO-a o izmjenama zakona i politika koji se njih tiču, kao i o prijenosu znanja. Mnoge nevladine organizacije su istakle da su ima ovakve informacije i savjeti očajnički potrebni. Biće potrebno još pomoći u izgradnji kapaciteta u NVO sektoru kako bi se zadovoljile njihove trenutne potrebe za pravnim savjetima i tehničkom asistencijom, bilo na način ustupanja stručnih kadrova za zakone vezane za NVO-e ili putem posredničkih organizacija.

4.2.2 ADF – DemNet II156 Kritična masa Od njegovog osnivanja 1999. godine, DemNet je pomogao izgradnju kapaciteta u preko 130 nevladinih organizacija i u 56 lokalnih zajednica širom BiH.157 Dosadašnje iskustvo pokazuje da su samo dvije

154 Zakon o udruženjima i fondacijama u RS, (2001) i zakon o udruženjima i fondacijama u FbiH (2002), te Zakon o udruženjima i fondacijama BiH (2002). 155 U slučaju Zakona u FbiH, niz odredbi nacrta predloženog Parlamentu su naknadno izmjenjene. Ipak, ICNL zaključuje da novi Zakon «uključuje mnogo progresivnih odredbi, u mnogome je u skaldu sa najboljim primjerima iz prakse reigije i sa međunardnim standardima, te predstavlja značajan korak naprijed...» 156 Od tima je traženo da se posebno osvrne na DemNet II projekat, ali iapk se ne može zanemariti efekat DemNet I projekta niti se neke NVO-e mogu svrstati samo u jednu ili drugu fazu.



NVO prestale da djeluju, od ukupnog broja onih kojima je DemNet pružio pomoć.158 Polaznici DemNet programa su pohvalno govorili o vrijednostima ove pomoći koju su dobili, posebno ističući fokusiranje na organizacijski razvoj i efekat koji je to imalo na njihov rad kako interno tako i eksterno, zatim na njihov nivo samopuzdanja, položaj NVO sektora, umrežavanje, i stvaranje koalicija. Također su uočili i to da je ovaj porogram uticao na stvaranje kritične mase profesionalnih NVO-a koji zastupaju različite interese. Prema riječima jednog od korisnika, «nema riječi kojima se može opisati uticaj koje je imala pomoć DemNet-a.» Ovakvih pozitivnih priča je bilo tako puno da sve ne bi mogle stati u ovaj izvještaj, ali ćemo izdvojiti neke primjere kao najilustrativnije:

Nevladina organizacija koja se bavi zaštitom okoliša «EKO Neretva» iz Jablanice sprovodi aktivnosti zagovaranja i nadgledanja, a koje su u vezi sa zaštitom okoliša i edukaciju o ekologiji i održivom razvoju. Do sada su realizovali preko 30 projekata i imaju oko 700 članova. Rezultat njihovog zagovaranja je da je Općinsko vijeće Jablanice usvojilo Akcioni plan zaštite okoliša.

Biro za ljudska prava u Bijeljini se fokusira na zaštitu ljudskih prava, njihovu zastupljenost u

školstvu, zatim sprovode aktivnosti zagovaranja, nadgledanja, i pružanja pravne savjetodavne pomoći. U protekloj godini su pružili savjete za preko 7.000 klijenata.

NVO «Obrazovanje gradi BiH» iz Sarajeva je organizacija koja broji preko 600 članica. Misija

im je pružanje pomoći u obrazovanju djece bez roditelja. Do sada su dali preko 550 stipendija, organizovali putovanja i pružili materijalnu pomoć – hranu, odjeću, i školski materijal u vrijednosti od 3.000.000 KM.

NVO «Žene BiH» iz Mostara ima 78 uposlenih, 50 volontera, i preko 300 članica. Fokusiraju se

na zaštitu prava žena i njihovo ekonomsko osnaživanje. Prvi su uveli SOS telefonsku liniju za pomoć žrtvama nasilja i do sada su pružili pravne savjete i pomoć za preko 5.000 žena. Također su otvorili i kozmetičku kompaniju koja upošljava preko 58 žena iz njihovog područja. Rezultat njihove zagovaračke kampanje je novi Zakon o osnovnom obrazovanju koji nalaže da prava djeteta i načela demokratije moraju biti uključeni u nastavni plan i program.

Udruženje paraplegičara iz Doboja sistematski rješava probleme sa kojima su suočene invalidne

osobe, rade na poboljšanju njihovih životnih uslova, i integrišu ih u širu zajednicu. U saradnji sa sedam drugih NVO-a osnovali su Nadzornu komisiju koja je izradila aneks Zakona o prostornom planiranju i građevinarstvu kako bi se u javnim zgradama obezbijedila implementacija međunarodnih standarda za invalidne osobe. Ministarstvo za planiranje RS-a je taj Aneks usvojilo u januaru 2003. godine.

Asocijacija poslodavaca sa sjedištem u Sarajevu ima 500 pojedinaca i 4+5asocijacija koje su

njeni članovi. Ona promovira i radi na poboljšanju poduzetničke sredine kroz tripartitni dijalog. Ova Aocijacija je igrala klučnu ulogu u osnivanju Socio-ekonomskog vijeća zajedno sa Vladom FBiH i sindikatima. Svi njihovi prijedlozi zakona (23) su stavljeni na listu ekonomskih reformi. Također su organizovali debatu o ekonomskim programima za političke stranke koje su učestvovale na izborima u novembru 2002. godine.

NVO «Naša djeca» iz Zenice radi na programima koji su bazirani na UN-ovoj Konvenciji o

pravima djeteta. Do sada su organizovali časove stranih jezika, umjetnosti, glume, šaha, zatim parteće aktivnosti u igraonici i foto-klubu za preko 6.000 djece. Pružaju pomoć Domu za siročad, zeničkoj bolnici i izbjegličkim kampovima u njihovom području. Njihovi mladi članovi su

157 Broj NVO-a je izračunat na osnovu broja direktnih korisnika edukacije, tehničke pomoći, i pod-grantoba. Ne podrazumijeva NVO-e koje su članice krovnih organizacija kao što su mreže, asocijacije i kolaicije. Kao takav, ukupan broj korisnika, direktnih i indirektnih je dosta veći. 158 Obje su bile polaznice DemNet I programa. Treća organizacija se sposjila sa CSPC-om.



pripremili 200 sati radijskog programa za Radio Zenica. NVO “Naša djeca” je dobila podršku od preko 50 domaćih i stranih donatora.

Udruženje profesionalnih novinara sa sjedištem u Sarajevu pruža usluge za svoja 330 člana

uključujući i pravnu pomoć i razne beneficije za neovisne profeisonalne novinare. Pokušavaju da osnuju formalnu mrežu u koju bi bile umrežena 4 postojeća udruženja novinara u BiH kako bi na bolji način predstavljali i zastupali interese svojih članova. Nedavno su stupili u partnerstvo sa Helsinškim komitetom kako bi zajedno pratili implementaciju Zakona o kleveti i sudske procese protiv novinara.

Predstavnici građanskog društva su iznijeli pohvalne stavove o DemNet programu, smatrajući da je kombinacija tehničke pomoći i pod-grantova posebno efikasna kako u smislu izgradnje organizacijskih kapaciteta tako i u primjeni novog znanja i vještina. Posredničke organizacije podrške U nizu kategorija grantova koje daje DemNet II, «Grant za institucionalnu podršku» ima za cilj izgradnju kapaciteta domaćih struktura koji će moći pružati informacije,vršiti istraživanje, edukaciju, koordinaciju, zagovaranje, i ostale usluge koje pružaju drugim nevladinima organizacijama. Takva podrška može biti usmjerena na organizacije koje svoje aktivnosti i usluge fokusiraju na cijeli NVO sektor ili na pojedine pod-sektore. Četiri nevladine organizacije su dobile grantove za institucionalnu podršku u sklopu DemNet II programa. Neke od ostalih inicijativa ADF-a usmjerenih na podršku razvoja infrastrukture nevladinih organizacija ili infrastrukture pod-sektora su:

Stvaranje organizacije Izbor +, koja pruža profesionalnu edukaciju i savjetovanje, a čine je lokalno osoblje ADF-a koji nevladinim organizacijama pružaju usluge;

Pomaganje lokalne fondacije koja podržava nevladine organizacije i inicijative za pomaganje

djece bez starateljstva.

Uspostavljanje mreže teledomova (22), odnosno centara sa višestrukim informacijsko-komunikacijskim namjenama, a čije usluge koriste građani i građansko društvo u ruralnim i udaljenim sredinama (u nastavku teksta je više detalja o teledomovima).

Prva ovaka inicijativa je bila u sklopu DemNet I programa, a naredne dvije su na inicijativu USAID-a naknadno uključene u projekat. Tim za procjenu je svjestan toga da neke nevladine organizacije/polaznice DemNet programa funkcioniraju kao strukture za podršku iako nisu aplicirale za grantove za institucionalnu podršku. Osim toga, nevladine organizacije koje su članice koalicija okupljenih oko određenog problema, zatim mreže NVO-a, asocijacije, udruženja bazirana na članstvu, koje su bile primarna ciljna grupa za pomoć koju je DemNet II program pružao, su dobile i dodatnu vrijednost u smislu horizontalne razmjene informacija i prijenosa znanja.159 Trideset osam takvih grupa su bile korisnice paketa integrisane pomoći za te svrhe. Neovisno o tome da li polaznice DemNet programa sebe vide – i da li ih drugi vide – kao posredničke organizacije podrške, one prihvataju činjenicu da one sada posjeduju vještine na osnovu kojih mogu da služe kao resursni centri za druge NVO-e. Pitanje je, naime, koliki procenat njih će to zaista i biti – ili nastaviti da opslužuju druge i nakon završetka DemNet programa? 159 Prema trećoj godini, treći kvartalni izvještaj, u toku prve dvije godine projekta, 126 NVO-a je podiglo nivo svog dijaloga sa vlastima i osnovale su ad hoc koalicije/partnerstva sa drugim NVO-ma oko nekog problema



Predstavnici građanskog društva se slažu da je domaća infrastruktura za podršku nevladinih organizacija i dalje nedovoljno razvijena. Također su izrazili različita mišljenja o nekim organizacijama za «podršku» koje su kao takve propagirane od strane međunarodne zajednice. Kada smo upitali predstavnike građanskog društva da navedu organizacije za koje su smatrali da vrše ovu funkciju, pet do šest istih organizacija je po pravilu imenovano. Većina njih je dobila neku vrstu pomoći od DemNet-a. Mnogi ispitanici su nam ukazali na to da nisu baš najbolje shvatali šta ko radi. Mišljenja su da je potreban bolji marketing kako bi se poboljšalo vanjsko priznanje ovih organizacije kao takvih. Kao što je u ovom izvještaju već rečeno, naglašen je problem nedostatka baze podataka i informacija preko kojih bi potencijalni korisnici mogli ostvariti pristup predavačima, konsultantima, ili drugim pružaocima usluga. Drugi su navodili da je problem u tome što neke organizacije za podršku imaju nedovoljno jasno definisane misije ili ne uključuju dovoljno sturktura. DemNet II je definitivno doprinio razvoju nekih NVO-a i mreža koje funkcioniraju u posredničkim kapacitetima, ali se ipak još mnogo toga treba uraditi. Teledomovi U sklopu DemNet II programa, ADF je osnovao mrežu od 22 teledoma širom BiH koji služe kao višenamjenski centri za komunikaciju putem interneta i kao uslužni centri u ruralnim zajednicama.160 Teledomovi su udomljeni u postojećim nevladinim organizacijama, a nude lepezu usluga koje se u skladu sa lokalnim potrebama. ADF obezbjeđuje grantove za uspostavu teledoma – za kupovinu opreme i kancelarijskog namještaja i kojima se pokrivaju operativni troškovi za prvih 12 mjeseci. «World Learning» je za 12 direktora teledomova organizovao edukaciju u Mađarskoj i Jugoslaviji. Asocijacija teledomova na državnom nivou je registrovana 2003. godine. Asocijacija predstavlja mehanizam preko kojeg organizovaniji i iskusniji teledomovi mogu da prenose svoje znanje i da služe kao mentori svojim mlađim kolegama, a pored toga Asocijacija služi i kao mehanizam zastupanja zajedničkih interesa. Teledomovi ostvaruu prihod putem naplate usluga edukacije, podrške poslovnim subjektima, te naplatom korištenja opreme i pristupa internetu. Prema ADF-ovoj dokumentaciji, od 1.marta 2004. godine 27.706 građana je posjetilo 22 teledomov i stvorilo prihod od 36.277 KM.161 Mnogi predstavnici građanskog društva su se pohvalno izrazili o kreativnom pristupu projektu teledomova i njegovoj efikasnoj upotrebi modernih tehnologija. Nekoliko sugovornika je s ushićenjem govorilo o tome kako uživaju u diskusijama koje se u teledomovima organizuju svakog petka uz korištenje interneta i «chat room-a.» Drugi su mišljenja da su teledomovi mjesta gdje se različiti ljudi okupljaju i druže. Neki su naglasili mogućnost teledomova ne samo da «spajaju i aktiviraju» male lokalne zajednic, nego i da služe kao kanali ruralnog i ekonomskog razvoja. Neki donatori smatraju da teledomovi pružaju priliku za integrisano programiranje u svrhu postizanja niza ciljeva. Naprimjer, Svjetska banka, Biro za zapošljavanje RS, Ured za socijalnu zaštitu će raditi zajedno sa teledomovima kako bi djeci bez starateljstva obezbijedili stručno usvaršavanje. Evropska unija također razmatra mogućnosti finansiranja teledomova u svrhu promocije turizma. Tim za procjenu je imao priliku posjetiti samo dva od ukupno 22 teledoma, ali u oba slučaja smo bili impresionirani njihovim nivom aktivnosti i kvalitetom saradnje koju ostvaruju sa vlastima i poslovnim partnerima:

Teledom u Kotor Varoši ima 10 redovnih poslovnih klijenata/sponzora, pruža poslovne usluge i edukaciju, izdaje poslovni prostor lokalnoj mikro-kreditnoj organizaciji, te planira otvoriti poslovni inkubator. Ujedno predstavlja i jedino mjesto u svojoj zajednici gdje građani mogu da se pretplate na korištenje interneta.162 Osim toga imaju i svoju web stranicu, objavljuju mjesečni časopis, i obje ove publikacije su vrlo popularne među lokalnim građanstvom koje želi da se

160 Ova komponenta programa je uvedena u januaru 2002. godine. 161 Vidi ADF DemNet-ovu treću godinu, treći kvartalni izvještaj za period zaključno sa 29.02.2004. 162 Tteledom ima ugovor sa državnim internet provajderom.



oglasi. Čak i Opština objavljuje svoj izvještaj u njihovom časopisu. Teledom koristi prostorije koje im je na besplatno korištenje ustupila Opština.

Teledom u Laktašima je u saradnji sa lokalnom zajednicom indetifikovao tri prioritetna zadatka

za period do 2006. godine. Oni su IT edukacija, razvoj poljoprivrede i malih i srednjih preduzeća, te promocija turizma. Teledom će pružiti usluge IT edukacije za nastavnike, službenike u vlasti, poslovne ljude, i za nezaposlene u svojoj lokalnoj zajednici. Ova zadnja inicijativa će biti realizovana u saradnji sa Službom za zapošljavanje. Također sarađuju sa lokalnom turističkom kompanijom i rade na promociji Laktaša kako u zajednici tako i šire, te pokušavaju uspostaviti saradnju sa lokalnim udruženjem proizvođača kako bi ih što bolje povezali sa potrošačima. Teledom je do sada dobio 80.000 KM od Opštine i očekuju nastavak finansijske pomoći za realizaciju više projekata. Osim toga, imaju ugovor sa RS internet provajderom «Teol» čije proizvode teledom prodaje. Teledom može otvoriti individualne i poslovne račune i naplaćivati korištenje interneta po satu uz pretplatu. Oni pri tome ostvaruju proviziju od 5% i sate besplatnog korištenja interneta obračunate po osnovu 10% od pretplata koje su naplaćene.

Neki predstavnici građanskog društva su izrazili svoju zabrinutost u vezi sa nivom razvijenosti pojedinih teledomova. Obzirom na značajnije iskustvo, mnogi stariji teledomovi se smatraju profesionalnijim i sposobnijim od ostalih. Ova neuravnoteženost u nivou sposobnosti na određen način ugrožava kvalitet usluga koje se pružaju. U tom smislu, dodatno obučavanje i prijenos znanja se smatraju kao vrlo nužni. Na osnovu svega što smo čuli, tim je stekao dojam da Asocijacija teledomova predstavlja odgovarajući mehanizam za nastavak profesionalnog razvoja. Zagovaranje U sklopu DemNet II programa ADF je nudio dvije vrste grantova za zagovaranje: (1) grant za građanske akcije i stvaranje partnerstva kojim se podržava saradnja unutar sekotora i između sektora kako bi se podigao nivo javne rasprave o politikama, iznašli mehanizmi za dijalog o politikama, i da bi se zagovarale promjene, i (2) mikro-grant za građanske inicijative kojim se podržavaju lokalne inicijative kojima se podstiče i olakšava učešće građana, osobito u ruralnim sredinama. Od 2002. godine, korisnici grantova iz programa DemNet II su sproveli skoro 44 kampanje zagovaranja. Od te 44 kampanje, šest ih je još uvijek u toku, tako da se njihovi rezultati ne mogu mjeriti.163 Ostalih 38 kampanja su imale uticaja na podizanje javne svijesti, zatim u smislu konkretnih aktivnosti od strane javnih vlasti i zajednica, stvaranja mehanizama za partnerstvo između javnog i privatnog sektora, i/ili postizanje izmjena zakona i politika na različitim nivoima.164 Kao što je prikazano u tabeli niže, većina zagovaračkih aktivnosti su bile realizovane na općinskom, kantonalnom i entiteskom nivou, dok je tek nekolicina bila na državnom nivou.

NIVO VLASTI BROJ INICIJATIVA Država 2 Entitet 9

Kanton 10 Općina 13

Grad 2 Lokalna zajednica 2

163 Podrazumijeva nekoliko inicijativa od strane koalicija okupljenih oko nekog problema na državnom nivou. Jedna od ovih koalicija okupljena oko pitanja okoliša nije trenutno aktivna. Vidi ADF-ov treći kvartalni izvještaj za period zaključno sa 29.02.2004., str. 24. 164 Prema tabeli sa rezultatima zagovaranja koju je pripremio ADF, pet inicijativa još uvijek čeka pravo djelovanje u tom pogledu.



Većina inicijativa je bila usmjerena na zdravstvo, javnu bezbjednost, slične socijalne službe (15) i okoliš (8). Pet njih je bilo fokusirano na ljudska prava, prava žena, prava djeteta, četiri su bile fokusirane na ekonomski razvoj, i još četiri na neki aspekt vlasti/administracije. Dvadeset dvije inicijative su imale za cilj ostvarivanje uticaja na stanovništvo, dok su druge bila usmjerene na određene ciljne grupe i njihovu dobrobit. Neki od rezultata su 165:

Opština Modriča je podržala osnivanje Ekonomskog foruma i Poslovnog inkubatora, te su izradili Strategiju razvoja.

Kanton Sarajevo je usvojio novi model prevencije, ranog otkrivanja i pomaganja djece sa

posebnim potrebama, što je bio dio Programa za 2004. godinu Ministarstva zdravstva.

Tuzlanski kanton je izradio Akcioni plan za razvoj poduzetništva i malih i srednjih preduzeća.

Općinsko vijeća Bugojna je osnovalo Savjetodavni i prevencioni centar za ovisnost .

Opština Prijedor je ponovo stavila na snagu Odluku o zaštiti rijeke Sane i izdvojla sredstva za izgradnju potpornog zida za sprečavanje poplava (radovi su u toku).

Republika Srpska je uvela telefonsku liniju za dobijanje poslovnih savjeta i uspostavila novu

prvrednu komoru.

Općina Tuzla je uklonila osam ilegalnih odlagališta smeća i uspostavila novi način plaćanaj za redovan odvoz smeća.

Općina Breza je uspostavila Odbor za koordinaciju žena koji pruža savjete o zaštiti prava žena i

ulozi žena u ekonomskom razvoju.

Sudski procesi u Republici Srpskoj su poboljšani i u skladu su sa evropskom Konvencijom o ljudskim pravima.

Državni Parlament je usvojio izmjene i anekse Izbornog zakona kako bi se bolje i jasnije

definisala izborna tijela i finansiranje izbora. Tim za procjenu nije u poziciji da komentira implementaciju gore navedenih pravnih i političkih reformi, ali je izvjesno da su sve nevladine organizacije koje su uzele učešća ovim aktivnostima uspjele ostvariti partnerstva sa vlastima kako bi stavili u prvi plan interesne skupine koje zastupaju, bilo da su to samo građani ili neka posebna interesna skupina. Bilo bi nam drago da smo mogli vidjeti ravnomjerenije raspoređene inicijative na državnom nivou u odnosu na druge nivoe vlasti i u vezi sa politikama koje su bile predmetom kampanja zagovaranja. Istovremeno smo svjesni izazova koji predstavlja zagovaranje na državnom nivou, o čemu je već bilo riječi u ovom izvještaju. Osim toga, razumljivo je zašto se ADF opredijelio da finansira inicijative svojih korisnika grantova radije nego da im oni sami nameću ideje. Mada bi ovaj drugo-pomenuti pristup obezbijedio pravedniju podjelu aktivnosti, u tom slučaju bi ipak šanse za održivost i domaće vlasništvo bile dosta ugrožene. Čini se da je DemNet projekat postavio temelje za veće i značajnije inicijative na višim nivoima vlasti koje bi se mogle desiti ubuduće, ali će o tome govoriti neki budući timovi za procjenu.

165 Kompletnu listu rezultata i detaljlnije opise možete dobiti u ADF-ovom prikazu rezultata zagovaranja.



4.2.3 CCI Organizacijski kapaciteti Na osnovu svog iskustva – učešća u DemNet programu – i uz podršku drugih međunarodnih nevladinih organizacija, CCI je uspio da izgradi svoje organizacijske kapacitete i da profesionalizira svoje djelovanje. Međunarodna zajednica i domaće nevladine organizacije smatraju CCI vodećom NVO. CCI uživa poštivanje svojih kolega zobg uspješnog regrutiranja volontera (prema CCI-ovoj dokumentaciji, CCI je regrutirao preko 15.000 ljudi koji su pratili izbore 1998. godine), cijene ih i zbog toga što su izgradili «ime», zatim zbog njihove sposobnosti namicanja sredstava (više detalja u nastavku teksta), zbog njihove razumne metodologije i sve većeg uticaja kojeg ostvaruju na procese odlučivanja. Finansijska održivost U protekle četiri godine, CCI je od prvobitno samo jednog donatora uspio da izgradi bazu donatora koju čini 16 međunarodnih organizacija, opština Laktaši, te njihovi uposlenici koji se odriču 1% svojih mjesečnih plaća u korist organizacije, zatim od provizije i naplate usluga edukacije i savjetovanja. U toku su pregovori sa još dvije općine od kojih očekuju neku vrstu podrške, zatim planiraju da traže donacije od privatnih preduzeća, te se nadaju da prošire svoju klijentelu koja koristi usluge edukacije i savjetovanja.166 Predstavnici CCI-a su nam potvrdili da se u poređenju sa ranijim periodima danas dosta manje brinu o svojoj finansijskoj održivosti, obzirom da su došli do stadija kada gubitak jednog donatora ne utiče znatno na njihov opstanak. Stekli smo dojam da je CCI prilično finansijski stabilan i održiv za narednih pet godina. Dugoročnije gledano i imajući u vidu pad nivoa stranih donacija, CCI će se suočiti sa istim problemima kao i njihove kolege iz regiona.167 Drugim riječima, organizacije koje se skoro eksluzivno bave kampanjama zagovaranja i obnašaju funkcije nadlgedanja, se uglavnom u dosta većoj mjeri oslanjaju na strane donacije nego na sredstva iz domaćih izvora. Kevin Quigley u svom članku «Uzvišeni ciljevi, skromni rezultati: Pružanje pmoći građanskom društvu u istočnoj Evropi» navodi:

«Nevladine organizacije koje se bave politikama su posebno suočene sa neizvjesnom budućnošću obzirom da kao takve privlače tek nekolicinu alternativnih izvora finasiranja. U tom smislu, najugroženije su NVO-e koje su dobile najviše novca od međunarodne zajednice. Ukoliko na vrijeme ne uspostave veze sa vlastima i/ili poslovnom zajednicom, vrlo malo njih će i opstati onda kada strani donatori povuku svoja sredstva.»168

Sve dotle dok vlasti u zemlji ili poslovni subjekti na nevladine organizacije budu gledali kao na prijetnju a ne kao na partnera, namicanje sredstava će uspijevati u rijetkim slučajevima i biće vrlo komplikovano. Za razliku od strukovnih udruženja i asocijacija okupljenih oko određenog interesa koje također mogu da vode kampanje zagovaranja, CCI-evi kapaciteti za izgradnju široke, dosljedne i održive baze članstva (od kojih se mogu prikupljati članarine) bi mogli da bude vrlo ograničeni. Dok traje podrška međunarodnih donatora CCI-u, potrebno je pronaći pristup kojim se uspostavlja ravnoteža između potrebe za korištenjem domaćih sredstava i zaštite CCI-eve vodeće uloge u zagovaranju i građanskim inicijativama. Ne postoji adekvatna studija o traganju za domaćim sredstvaima u srednjoj i

166 Ibid. 167 Np., organizacije poput GONG-a u Hrvatskoj, MOST-a u Makedoniji. CESID-a u Srbiji kao i neke druge slične organizacije, npr. one koje se bave ljudskim pravima ili promocijom demokracije. 168 U Funding Virtue, autori: Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.), 2000, str. 209.



istočnoj Evropi, kao ni o uticaju koji ona ima na misiju i aktivnosti NVO-a, ali se u izdvojenim slučajevima pojavljuju dokazi da je potraga za domaćima izvorima ostavljala nenamjerne posljedice na misiju i aktivnosti NVO-a. Naprimjer, u Mađarskoj su NVO-e postale dosta uspješne u stvaranju prihoda kroz pružanje usluga i zahvaljujući naplati socijalnih usluga koje pružaju u ime vlade. Međutim, taj trend je uticao na slabljenje njihove zagovaračke funkcije.169 U susjednoj Hrvatskoj postoji mišljenje da su neke NVO-e izgubile svoje osnovne kompetencije u zagovaranju kao rezultat njihovog prevelikog fokusa na pružanje usluga edukacije od kojih zarađuju novac. 170 Što se tiče CCI-a, oni su svjesni toga da bi možda trebali da smanje obim svojih aktivnosti, a razmišljaju i o strateškom stvaranju novih centara, odnosno da neki od njih postanu neovisni ogranci. Postojanje velikog broja centara pruža felksibilnost u smislu mogućnosti da se maksimalno iskoristi stručnost sviju i u smislu pronalaženja više izvora finansiranja. Naprimjer, jedan centar može da ima vodeću ulogu u edukaciji, dok se drugi fokusira na zagovaranje, te se na taj način sprečava situacija u kojoj bi se potpuno preorjentisala misija organizacije. Zagovaranje U protekloj godini, CCI je vodio neokoliko visoko-profiliranih kampanja zagovaranja na različitim nivoima vlasti. Ove kampanje su rezultirale time što je Vijeće ministara BiH usvojilo UN-ova «Standardna pravila za jednake mogućnosti za invalidne osobe», zatim je Skupština FBiH usvojila amandamane na Ustav i zakone kojima se omogućava direktan izbor načelnika, a u Tuzlanskom kantonu je usvojen Zakon o osnovnom obrazovanju kojim je depolitiziran proces izbora direktora škola. Kako domaće tako i međunarodne NVO-e smatraju ove njihove uspjehe ogromnim dostignućima. I pored toga što su aktivni u zagovaranju na višim nivoima vlasti, CCI je i dalje prisutan u lokalnim zajednicama i zajedno sa garađanim rade na tome da im obezbijede učešće u odlučivanju i planiranju bužeta na lokalnom nivou. Prema riječima predstvanika građanskog društva, uspjeh CCI-a se pripisuje slijedećim faktorima: Reagovanje na aktuelne probleme: CCI je vrlo efektivno iskoristio podatke stečene anketiranjem kako bi identifikovali probleme građana i u tom smislu ostvarili pritisak na one koji učestuju u donošenju politika. Istraživanje koje je CCI proveo 2003. godine je pokazalo da je 85% ispitanika mislilo da političke stranke negativno utiču na izbor direkotra škola, na osnovu čega je CCI započeo kampanju zagovaranja u Tuzlasnkom kantonu s ciljem promjene metode izbora direktora škola. CCI također koristi istraživanje kako bi identifikovali prioritete po lokalnim zajednicama i kako bi pomogli postizanje konsenzusa između dužnosnika vlasti i građana oko pitanja raspodjele budžeta. Strateški orjentisane medijske kampanje: U prilog medijske pokrivenosti njihovih kampanja zagovaranja, CCI je izradio medijsku strategiju koja podrazumijeva javno oglašvanje, intervjue, i specijalne emisije, npr. televizijska emisija na RT RS, «Svi smo mi jednaki», koja je osmišljena kao podrška istoimenoj inicijativi zagovaranja.171 Takav integrisan pristup je CCI-u pomogao da poboljšaju svoj profil, podignu javnu svijest i razumijevanje javnosti za ključne probleme, a i da ostvare pritisak u pravcu sprovođenja reformi. Kontrolišući svoje poruke koje odašilju, CCI na izvjestan način utiče na negativno izvještavanje oficijelnih medija.172

169 Vidi “Mehanizmi za saradnju vlade i NVO-a u Mađarskoj,” autr: Nilda Bullain u Social Economy and Law, zima 2003 – proljeće 2004, str. 13-14. 170 Vidi Procjena NVO sektora Hrvatskoj: Nadogradnja prednosti, djelovanja i partnerstva, autori: Catherine Barnes i Nataša Skrbić za USAID u Hrvatskoj, mart 2004. 171 Kampanja «Svi smo mi jednaki» je uključivala koaliciju stotina NVO-a, mreža, i asocijacija koej se bave pitanjiam osoba sa posebnim potrebama- Također je predstavljala saradnju između CCI-a i ADF-ovog DemNet-a što je omogućilo uizgradnju kapaciteta među grupama učesnicama. 172 Više na 39. str.



Direktno učešće građana u procesima: CCI je koristio kreativne metode kako bi uključili građane u zagovaranje i naveli ih da predano vjeruju u uspješan ishod. Kao dio njihove kampanje za direktan izbor načečnika, CCI je organizovao potpisivanje peticija u Sarajevu, Tuzli, Srebreniku, Lukavcu, Živinicama, Zenici i Čapljini. Preko 5.000 građana je potpisalo peticije, a prema anketi «Dnevnog avaza» 77% građana je podržalo kampanju CCI-a. Na nivou lokalne zajednice, stotine građana je učestvovalo u javnim tribinama koje je organizovao CCI i na kojima su identifikovali potrebe lokalne zajednice i prioritete za sredstva iz budžeta. Spremnost da zajedno sa političkim strankama učestvuju u sprovođenju političkih reformi: Za vrijeme kampanje za direktan izbor načelnika, CCI je vršio konsultacije sa strankama na vlasti i onima iz opozicije u Parlamentu FBiH, kako bi obezbijedili podršku svojoj kampanji. Svih 18 stranaka je dalo pismenu podršku kampanji. Ovaj proces kao i njegov pozitivan ishod daju model koji se može preslikati na širu NVO zajednicu, koja je do sada pokazivala odbojnost prema stupanju u partnerstva sa političkim strankama. Fokusiranje na širu zajednicu onih koji učestvuju u odlučivanju, a ne samo na individualne kontakte: U slučaju kampanje za direktan izbor načelnika CCI je pisao pisma i obavljao telefonske pozive sa svakim zastupnikom u Parlamentu tražeći njihov glas. Ovakav pristup se isplatio. U Predstavničkom domu je 24. marta 2004. 69 članova Parlamenta usvojilo ustavne amandmane (1 protiv, 2 suzdržana). U Domu naroda 14. aprila 2004. je 39 zastupnika u Parlamentu glasalo za ustavne amandmane (2 protiv, 4 suzdržana), a 33 ih je glasalo za zakon (1 protiv, 8 suzdržanih). Što se tiče kampanje «Svi smo mi jednaki», CCI je slao pisma zakonodavnim skupštinama, uredima vlade, te odgovornim ministarstvima u oba entiteta. Konstruktivna partnerstva između javnog i privatnog sektora: Tokom svoje kampanje za direktan izbor načelnika CCI je usavršio svoje prijedloge politika radeći sa Radnom grupom Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona na pripremi reforme zakona o osnovnom obtazovanju i sa komisijama općinskih vijeća iz TK koji su dali svoj doprinos izradi ovog zakona. U sklopu kampanje «Svi smo mi jednaki» u oba entiteta je osnovana komisija NVO-a, predstavnika vlasti i neovisnih stručnjaka. Ove komisije će raditi na usklađivanju zakona i pravila sa UN-ovim «Standardnim pravilima za jednake mogućnosti za invalidne osobe».

4.3 PREDODŽBE O USAID-OVOM PRISTUPU PROGRAMIMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA

4.3.1 Inkluzivni pristup građanskom društvu Brojni sugovornici su nam komentarisali široku deifniciju građanskog društva koju je usvojila Misija i uticaj te široke definicije na razvoj raznovrsnosti sektora. Takvi komentari su bili upućeni na niz organizacija, interesa i grupa koje zastupaju kao i na spremnost USAID-a da pruži podršku kako formalnim tako i neformalnim grupama. U tome se očitava značajan preokret u orjentacije Misije u odnosu na 2000. godinu kada je izvršena zadnja procjena građanskog društva. U to vrijeme Misijina definicija građanskog društva uopće nije podrazumijevala neformalna udruženja građana ili NVO-e koje su isključivo bavile pružanjem usluga, a ne zagovaranjem.173 U jednoj od fokus grupa korisnika pomoći USAID-a smo bili iznenađeni širokim dijapazonom interesa koje su te NVO-e zastupale, od predstvanika udruženja vozača i automehaničara, preko žena oboljelih od raka dojke, invladinih osoba, izabranih dužnosnika, poslodavaca, novinara, ovisnika, i mnogih drugih koji su raspravljali o pomoći u pravcu 173 Vidi Učešće građana i organizacijska procjena, 30.03.2000. kojeg je MSI pripremio za USAID/BiH by MSI, str, 15. takvim grupama je pružana pomoć nakon potpisivanaj Dejtonskog sporazuma iako su uglavno bile fokusirane na pružanje usluga ili kao oni koji educiraju građane, te kao takvi nisu bili uvršteni u strategiju građanskog društva.



izgradnje kapaciteta i uticaju koji ta pomoć ima na njihovo djelovanje i lagani pomak ka konsenzusu po pitanju mnogih potreba i izazova cijelog sektora.

4.3.2 Strateški pristup baziran na realnim potrebama Strateški pristup Misije programima građanskog društva baziran na procjeni realnih potreba je posebno naglašen. Domaći predstavnici građanskog društva su cijenili to što su u toku prve procjene društva u 2000. godini bili konsultovani, kso što su i ovoga puta. Učesnici 4 fokus grupe održane u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli i Mostaru su bili oduševljeni čijenicom da imaju priliku da iznesu svoje mišljenje i iskazali su interesovanje da i ubuduće uzmu učešća u ovakvim dijalozima. Obim u kojem ovakve procjene utiču na odlučivanje Misije sve više dobija oblik formalnog strateškog planiranja, a smatra se da je izvještavanje o rezultatima strateških ciljeva i onim neposrednim rezultatima imalo velikog uticaja na stratešku orjentaciju i kohezivni dizajn programa građanskog društva, i ujedno je dovelo do ulaganja većih napora u integrisanje programskih područja.174 Donatori i implementatori su također istakli značaj istraživanja kojeg je sprovela i finansirala Misija za potrebe njihovog planiranja, impelementacije i praćenja, imajući na umu i demokratsku anketu i godišnji Indeks odživosti NVO-a u BiH.

4.3.3 Fleksibilno i dugoročno finansiranje Predstavnici društva su istakli vrijednost i potrebu za nastavkom felksibilnih mehanizama finansiranja, kao što su sporazumi o saradnji – radije nego ugovori, kojima se organizacijama koje implementiraju programe građanskog društva daje dovoljno prostora i slobode za brzo prilagođavanje izmjenama okolnosti i prioriteta. Takvi mehanizmi i Misiji olakšavaju proširivanje svojih programa kako bi adekvatno odgovorili na potrebe. Različite modifikacije DemNet II programa su dobra primjer takvog slučaja. Tim je ipak došao i do dileme da li previše modifikacija, pored toga što povećavaju obim aktivnosti i resursa bez produžavanja vremenskog trajanja projekta, dovode do toga da se prvobitna orjentacija projekta razvodni i samim time oteža potpuno ispunjavanje zacrtanih ciljeva. Mnogi implementatori su pohvalili Misiju i njihovo produženje ciklusa finansiranja u odnosu na praksu od ranije.175 Oni su smatrali da duži ciklusi finansiranja, tri godine, u kombinaciji sa periodičnim ocjenama daju više prostora za stratešku orjentaciju i dalje držeći korisnike grantova odgovornim za rezultate.176

4.3.4 Direktno finansiranje domaćih NVO-a Domaći predstavnici društva su posebno isticali spremnost Misije da direktno finansira domaće NVO-e i tumačili su to kao pokazatelj povjerenja u njihove sposobnosti. Svi domaći predstvanici su pokazali interesovanje za direktno finansiranje od strane USAID-a, ne smo zbog toga što bi u tom slučaju dobijali veća sredtsva, nego i zato što bi to poboljšalo njihov položaj i ulogu u očima drugih aktera društva, uključujući i druge donatore. Istina, mnoge domaće nevladine organizacije nisu svjesne toga šta sve sa sobom povlači direktno finansiranje u smislu ugovornih obaveza i pridržavanja odredbi ugovora, zatim 174 Zbog programske orjentacije ka davanju brzih odgovora u ranim stadijima obnove kao i obzirom na jedinstvene okolnosti u BiH, Misija nije bila dužna dostaviti strateške planove i prefled rezultata niti obrasce za zahtjev resursa (R4). Stoga niej bilo strateškog cilja koji bi obuhvatio ave očekivane rezultate programa građanskog društva koji su tada bili finansirani. 175 Prema Učešću građana i organizacijskoj procjeni iz marta 2000.»mnogi partneri u implementaciji su izražavali svoju frustriranost i problem kratkoročnosti njihovih ugovora ili grantova neproporcionalan u odnosu na visoka očekivanja. Postoje dokazi o skraćenim ciklusima finansiranja koji zahtijevaju frekeventni angažman i prestanak angažmana...» str. 17. 176 S tim u vezi, većina korisniak DemNet granta i domaćih NVO-a koje USAID direktno finansira su naveli da iako su moždau početku to odbijali sada shvataju da je ogroman uticaj koji je ovo imalo na profesionalnost njihovih organizacija, s tim da je jedini problem potreba da se imaju realna očekivanja..



potrebe izvještavanja, te i gubitak tehničke pomoći i edukacije koju su obično dobijali od međunarodnih posredničkih organizacija, kao što je ADF. Bar jedna domaća NVO koju USAID direktno finansira je izrazila žaljenje zbog činjenice da nisu dobili više povratnih informacija od Misije u toku trajanja projekta. Direktno finansiranje također ima niz posljedica na Misiju sa stanovišta upravljanja i nadgledanja pa sve do zabrinutosti oko toga koliko brzo se mogu očekivati pozitivni rezultati bez prisustva međunarodnih intervencija, podsticaja, ili pritisaka. Što se tiče procedura apliciranja i obaveza koje imaju korisnici grantova, proces apliciranja na USAID-ova sredstva se smatra jednostavnijim od apliciranja na fondove Evropske zajednice.177

4.3.5 Prednosti i osobenosti programa Obzirom da je u razvoj građanskog društva u BiH, direktno ili indirektno, uključen veliki broj međunarodnih donatora, vrlo je teško mjeriti i ocjeniti izdvojeni efekat i uticaj USAID-a. Ipak je vodeća uloga Misije u ovom području naširoko priznata. Vođstvo USAID-a preko ICNL-a i njegovih domaćih partnera u procesu stvaranja povoljnije pravne i političke sredine za razvoj građanskog durštva u BiH je jasno prepoznato i cijenjeno. Prema navodima ispitanika, fokusiranje DemNet-a na izgradnju orgnizacijskih kapaciteta se također smatra kao vrlo pozitivni doprinos u stvaranju vodeće grupe prfesionalnih NVO-a širom BiH i širom sektora.178 Oba ova područja se smatraju osobenostima USAID-a. USAID također ima povoljniji položaj zahvaljujući svojim partnerima u implementaciji i u smislu pomoći koju pružaju manjim nevladinim organizacijama i neformalnim grupama, pogotovo onima koje djeluju u ruralnim i udaljenim sredinama, što je svakako dosta značajnije u poređenju sa drugim velikim donatorima. Što se tiče drugih inicijativa, predstavnici međunarodne zajednice su posebno «kreativnim» i «inovativnim» ocijenili projekat teledomova u sklopu DemNet programa kao i nedavno odobreni projekat Urban Institute koji se fokusira na organizacije koje se bave istraživanjem politika.

4.3.6 Nedostaci i područja u kojima ima prostora za napredovanje Što se tiče ograničenja sa kojima se Misija suočava ili nedostatka u njihovim pristupima, predstavnici društva su izdvojili slijedeće:

Ograničeni kapaciteti za brzo reagovanje, naprimjer u odnosu na OTI,179 ili bar nedostatak fonda za brza reagovanja.

Nedovoljno rutinsko prisustvo osoblja Misije na terenu, čime bi se pružila prilika akterima

društva da im daju svoje mišljenje, a što bi osoblju Misije bila prilika za praćenje napretka programa.

Nemogućnost pružanja tehničke pomoći i mentorstva domaćim nevladinim organizacijma koje

USAID direktno finansira.

Ograničen broj implementatora/projekata kojim Misija može efikasno upravljati.

Ambiciozna očekivanja koja bi mogla dovesti do frustracija ako procesi ne napreduju i ako se rezultati ne ostvaruju dovoljno brzo.180

177 Od jedne vodeće NVO-e smo čuli da im je trebalo 16 dana da ispune aplikaciju za fond EC-a. 178 Kombinacija edukacije, tehičke pomoći i grantova se smatra posebno vrijednom pogotovo onima koji su korisnici pomoći. 179 Office of Transition Initiatives (OTI) u sklopu Misije USAID-a je napustila zemlju u maju 2000. OTI je implementirao USG prve inicijative građana u BiH. 180 I međunarodni i domaći implementatori se slažu sa ovim.



U odnosu na 2000. godinu Misija je napravila ogroman pomak u identificiranju sinergija i integrisanju programskih područja. Predstavnici društva su izrazili želju za još više integrisanja ubuduće, pogotovo u osmišljavanju koncepta projekata.181 Inicijative kao što su GAP i projekat Urban Institute pokazuju da Misija već postupa u tom pravcu.

4.4 PODRŠKA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE GRAĐANSKOM DRUŠTVU

4.4.1 Izrada programa Brojni međunarodni donatori i implemetatori projekata su nam saopštili da oni svoje programske prioritete, strategije, i sadržaj projekata zasnivaju na informacijama iz različitih izvora. Ovdje se misli na procjenu realnih potreba, analizu aktera društva, anketiranje, instrumenti za evaluaciju kao što je recimo Indeks odživosti NVO-a kojeg priprema USAID, te informacije koje dobiju od svog lokalnog osoblja i svojih korisnika.182 Neki od ovih instrumenata, kao što su ankete i indeksi, se rade jednom godišnje, dok se procjene vrše sukladno procesima strateškog planiranja i ciklusima implementacije, što znači svakih 4 do 5 godina. Akteri društva su također istakli da na njihovo strateško planiranje u mnogome utiču instrumenti poput recimo Strategije za smanjenje siromaštva (PRSP), Studija izvodljivosti Evropske Komisije,183 te regionalni razvojni planovi/razvojne politike u BiH. Dosta njih je potvrdilo da njihovi programi zastupaju široko regionalne, i.e. balkanske, srednjo- i istočno-evropske, ili pak evropske interese ili razvojne planove Evropske Komisije ili UN-a. Neke od informacije i analiza koje su pripremili donatori se distribuiraju cijeloj međunarodnoj zajednici, dok ih neki rade samo za interne potrebe. Dokumenti USAID-a su široko raspoloživi, i naš tim je bio oznenađen koliko je sugovornika imalo izvještaje o procjeni građanskog društva iz 2000. godine.184 Iako su mišljenja međunarodne zajednice da njihovi programi daju pravi odgovor na domaće prioritete, predstavnici građanskog društva koje smo intervjuisali se nisu u potpunosti slagali s njima. Prema navodima jednog od sugovornika: «Mi još uvijek realizujemo projekte koje mi nikad ne bismo sami realizovali da nam ih međunarodna zajednica nije nametnula kao prioritete». Ovakav stav donekle odslikava nemogućnost birokracije da blagovremeno odgovori na brze izmjene okolnosti, odnosno jaz među identifikacijom novih potreba građanskog društva i realizacijom propratnih programa. Smatra se da USAID/BiH, u poređenju sa Evropskom zajednicom, ima veće kapacitete za fleksibilnost i odgovaranje na potrebe, ali ipak nedovljno velike kapacitete u odnosu na Office of Transition Initiatives (OTI).185 Svi domaći predstavnici građanskog društva su izražavali entuzijazam i želju da češće učestvuju u planiranju i u dijalogu, kroz mehanizme poput fokus grupa kakve je ovaj tim organizovao.

4.4.2 Koordinacija među donatorima Većina donatora i međunarodnih implementatora se složilo s tim da nema dovoljno koordinacije među programima građanskog društva. Smatrali su da je koordinacija u građanskom društvu bila prije bolja, ali 181 U nekim slučajevima smo stekli dojam da se projekti koordiniraj uanknadno umjestzo od samog početka. Obzirom n veću dugoročnost grantova ovo može da ovisi o vremenu potrebnom za odobravanje različitih projekata. 182 Vidi npr., ankete USAID-a i OSCE-a ili Consolidated Report of the Municipality Assessment in Bosnia and Herzegovina (april 2004) kojeg je pripremio UNDP-ov RMAP projekat, posebno poglavlje o građanskom društvu, str. 27-32. 183 U ovoj studiji je identifikovano 16 oblasti u kjima u BiH mora da se postigne značajan napredak na početku 2004. godine kako bi EC pozitivno preporučila iniciranje pregovora za Sporazum o stabilizaciji i udruživanju. Vidi http://www.delbih.cec.eu.int/en/index.htm. 184 I bili su detaljno upoznati sa rezultatima. 185 Ured OTI-a u Misiji USAID/BiH je zatvoren u maju 2000.



nikad nije dosegla isti nivo kao neke druge inicijative poput izgradnje i povratka raseljenih lica. Neki taj nedostatak pripisuju neodstatku plana djelovanja kako domaćih aktera tako i međunarodne zjaednice, dok drugi smatraju da je uzrok u tome što je vrlo malo agencija koje su imale isključivo programe građanskog društva, kao što to radi USAID, ali s tim da je ta aktivnost ukomponovana sa drugim, naprimjer sa aktivnostima povratka raseljenih lica, preporoda zajednice, rukovodstva, ljudskih prava, itd. Domaći akteri su bili svjesni tog nedostatka koordinacije i smatrali su da su nedovoljna ulaganja u paralelne aktivnosti, jazove u programiranju, intervencije bez strateške orjentacije, ili u programe koji u ranijim periodima nisu dali dobre rezultate. Iako se svi slažu da je potrebno više koordinacije, pogotovo u situaciji kada se nivo stranih donacija za građansko društvo znatno smanjuje i kad se neke međunarodne organizacije pripremaju za povlačanje, ipak se niti jedna organizacija ne doima spremnom da preuzime tu inicijativu. Obzirom na njegovo strateško usmjerenje na građansko društvo, USAID je identifikovan kao kandidat koji bi vodio taj proces. Nedavno pokrenuti mjesečni sastanci koje organizuje USAID u sklopu Projekta vladine odgovornosti je poslužio kao model za koordinaciju. Oni koji su uzeli učešća u tim sastancima su kao njihovu prednost isticali neformalni karakter sastanaka i otvorenu razmjenu informacija.

4.4.3 Budući planovi donatorske zajednice Tim za procjenu nije bio u mogućnosti da u potpunosti stekne uvid u buduće planove drugih međunarodnih donatora koji djeluju u području građanskog društva, ali je činjenica da su mnogi od njih preduzimali aktivnosti slične USAID-ovim, npr. procjenu realnih potreba i razvojnu strategiju kako bi odredili svoje buduće porogramske prioritete i usmjerenja.186 Evropska komisija, DfID i OSF su u vrijeme trajanje ove procjene također bili angažovani na sličnim aktivnostima. Stoga je ovdje predočen jedan opšti pregled. Detalji će biti dostupni tek pošto izvještaji, strategije i planovi budu objavljeni. Evropska komisija Evropska komisija je 2001. godine usvojila Strategiju za BiH koja obuhvaća period 2002-2006 i pruža okvir za pomoć Evropske unijie. Od tada je preko 240 miliona € potrošeno kroz Program pomoći zajednici u izgradnji, razvoju i stabilizaciji (CARDS). Prema navodima Evropske komisije, nacrt liste prioriteta za njihov višegodišnji indikativni program podrazumijeva: demokratsku stabilizaciju, izgradnju administrativnih kapaciteta, ekonomski i socijalni razvoj, okolišni i prirodni resursi, pitanja sudstva i unutarnjih poslova, programe u zajednici, saradnju sa međunarodnim finansijskim institucijama.187 Uključenost NVO-a i građanskog društva u njihove programe se svodi na prvo programsko područje, osobito pomoć nevladinim orgaizacijama koje promoviraju integraciju povratnika u društvo i dodjelu grantova kako bi podigli svijest o i uključenost u proces stabilizacije i udruživanja u području građanskog društva, sporta, kulture, mladih i obrazovanja. Direkcija za evropske integracije BiH će biti odgovorna za vođenje CARDS programa s tim da će ih značajno podržati i nadgledati Evropska komisija. Od Direkcije se očekuje da u svoj rad uključi aktere građanskog društva. Predstavnik Evropske komisije u Sarajevu je naveo dva značajna faktora koja utiču na njihov rad: (1) dekoncentracija odgovornosti iz Brisela u ured Evropske komisije u Sarajevu i (2) zajednička odluka Vijeća Europe i Europske komisije da u procese programiranja uključe vanjske aktere. Generalno gledano, partnersto između javnog i privatnog sektora uključujući vlasti, građansko društvo i poslovnu zajednicu se smatra vrlo važnim za naredni period. Razvojni program Ujedinjenih Nacija (UNDP) 186Osim toga, neki od predstavnika donatora nisu nam bili na raspolaganju u toku našeg rada. 187 Na osnovu nacrta prioriteta za pomoć - MIP 2005/6 BIH.



Programi UNDP-a u BiH se struktuirani oko pet osnovnih oblasti koje podrazumijevaju upravu, zaštitu ljudi, informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT), razvoj po područjima, te zaštitu okoliša. Unjedinjene Nacije nemaju neki određeni program građanskog društva, mada je razvoj građanskog društva uvršten u njihove programe.188 Naprimjer, u sklopu UNDP-ove Inicijative trajnog prijenosa ovlasti vezanih za povratak na nadležne insitucije (SUTRA) općine, građansko društvo i poslovna zajednica zajedno rade na re-integraciji unutar razvojnih okvira.189 Ova inicijativa predstavlja pomak, obzirom da se sa oporavak neposredno nakon sukoba koji je bio pod međunarodnim nadzorom okreće ka programima koji su u vlasništvu lokalnih struktura i koji su orjentirani ka razvoju.190 U tom smislu, UNDP u saradnji sa UMCOR-om i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice radi na pilot projektu procjene općina sa stanovišta ljudskih prava i planiranja (RMAP), koji ima za cilj da izgradi kapacitete općina i građanskog društva kako bi izradili općinske razvojne strategije bazirane na ljudskim pravima. Organizacija za bezbjednost i saradnju (OSCE) Iako OSCE tehnički nije donator u BiH ipak spada u ovu kategoriju obzirom da aktivno djeluje u građanskom društvu te putem ugovora koristi domaće nevladine organizacije kao implementatore svojih programa. Jedna od njihovih najznačajnijih inicijativa je pokrenuta 2003. godine u kojoj koriste istraživanje javnog mnijenja kako bi i građane i vlasti upoznali sa tim kako se takvi mehanizmi koriste u procesu donošenju javnih politika. Rezultati istraživanja se osim toga koriste da bi se definisale kampanje javnog informisanja i da bi se građani naveli da zajedno rade u korist pozitivnih promjena.191 Preko svojih resursnih centara OSCE sprovodi projekte kojima žele odgovoriti na lokalne potrebe i podići nivo participacije građana kao i njihovog praćenja rada vlasti i njihovih politika. Ovi projekti se u mnogome oslanjaju na aktere građanskog društva. Osim toga, Misija aktivno radi na informisanju građana o njihovim pravima koja su im obezbjeđena novim Zakonom o slobodi informisanja. Prema navodima OSCE-a, njihovo djelovanje na državnom nivou je rezultat traženja međunarodnih i domaćih aktera da se ubrzaju pravne reforme u svrhu stimulisanja razvoja građanskog društva.192 U januaru 2003. godine, OSCE je usvojio i jasno predstavio svoju politiku građanskog društva čiji je cilj da osigura jedinstveno shvatanje same Misije u smislu šta je to građansko društvo u BiH, da pojasni svrhu djelovanja Misije u tom području i obezbijedi dosljedan pristup. Pristup Misije se sastoji od pet ključnih faktora: prije svega bazira se na aktivnom djelovanju, promovira razumijevanje, ima za cilj intervencije, podržava partnerstvo, i teži ka tome da iz oskudnih kapaciteta izvuče maksimum.193 Švedska agencija za međunarodni razvoj (SIDA) 30 miliona € sa kojima raspolaže čine SIDA-u najvećim bilateralnim donatorom u BiH. Očekuju da će zadržati ovaj obim sredstava sve do 2006. godine.194 Njihov program građanskog društva se fokusira na žene, mlade i ljudska prava. Domaćim nevladinim organizacijama pružaju mogućnost izgradnje kapaciteta, ali umjesto dirketnog finansiranja biraju tri posredničke organizacije/implementatore: (1) Olaf Palme, (2) Švedki Helsinški Komitet i (3) Žene ženama. SIDA je partner USAID-a na Projektu odgovornosti vlade kojem je jedna od komponenti i učešće građana. SIDA će u potpunosti finansirati komponentu «materijalne pomoći za omogućavanje sprovođenja reformi» koja podrazumijeva i program malih grantova. Program dodjele grantova će podržati projekte koji su izrađeni uz učešće cijele zajednice

188 Osim toga UN-ovi milenijski ciljevi razvoja podrazumijevaju građansko društvo, demokraciju i ljudska prava. 189 SUTRA projekat podržava konzorcij koji uključuje i EC. 190 Vidi UNDP BiH: Ne radi se samo o tome šta mi radimo, nego i o tomekako mi to radimo! 191 Prema navodima predstavniak OSCE-a u BiH, kampanje javnog informisanja putem televizija su vrlo važne u smislu podizanaj nivoa svjesti javnosti i unapređenju vizibiliteta NVO-a i pokretanja javnosti. Angažman više donatora u ovoj oblasti se smatra korisnim za tajedničke projekte i podjelu troškova. 192 Iz OSCE-ovog pregleda programa učešća građana.na www.oscebih.org/denicratuzatuib/citizenpp.asp?d=3. 193 Za više informacija vidi OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina Civil Society Policy od 18.01.2003. 194 SIDA ne očekuje značajan pad nivoa sredstava za ubuduće.



i koji odražavaju transparentne i participativne procese identifikacije razvojnih prioriteta u zajednici. Ova inicijativa se ne fokusira samo na postizanje kratkoročnih rezultata koji mogu biti od značaja za zajednicu, nego i na uspostavu procesa utvrđivanja prioriteta uz usvajanje mišljenja građana.195 Odjel za međunarodni razvoj (DfID) DfID nema tradiciju izdvojenih programa građanskog društva nego ga je kao komponentu integrisalo u druge programe. Naprimjer, kroz svoje napore da implementira efikasnu socijalnu politiku, DfID je pokušao da uspostavi partnerstvo između općina i građanskog društva u smislu pružanja socijalnih usluga. Pomoć koju pružaju organizacijama građanskog društva je prije svega organizovana kroz program malih grantova koji se zvaršava 1. aprila 2005. godine. DfID-ova dosadašnja Strategija za BiH je privedena kraju i trenutno se priprema aneks Strategije kako bi se utvrdila područja budućeg djelovanja. DfID prolazi kroz značajno restruktuiranje usljed nove orjentacije prioriteta kao i smanjenog obima sredstava za ovu regiju. Stoga je većina takvih DfID-ovih programa u BiH pri kraju. U narednim godinama, DfID će se fokusirati na implementaciju PRSP-a i na pitanja evropskih integracija, te će raditi na koordinaciji sa drugim donatorima i vladajućim strukturama. Prema riječima njihovih predstavnika u Sarajevu, sredstva za finansiranje građanskog društva bi mogla doći iz nekih drugih izvora kao naprimjer iz CIVIL SOCIETY CHALLENGE FUND,196 koim upravlja glavni ured DfID-a u Londonu kao i iz Fonda globalnih mogućnosti197 i iz Fonda za sprečavanje globalnih sukoba, a oba ova fonda su pod rukovodstvom Foreign Commonwealth Office. Fond otvoreno durštvo (OSF) Fond otvoreno društvo mijenja svoje prioritete i staviće veći akcenat na istraživanje i analizu politika. Oni će se iniciriajući dijalog o alternativama Dejtonskom mirovnom sporazumu, osobito fokusirati na značajnu i kontinuiranu ovisnost BiH o međunarodnoj zajednici što je prouzrokovalo stvaranje vještačkog bosanskog društva.

5 ZAKLJUČCI Međnarodna zajednica i dalje vodi razvojne procese i aktivnosti građanskog društva, mada su evidentni napori domaćih struktura ka preuzimanju vlasništva nad sektorom. Jedinstvena uloga i intenzivna uključenost međunarodne zajednice u BiH je imala pozitivnih i negativnih posljedica. Što se tiče građanskog društva, međunarodna zajednica je težila ka tome da ojača taj sektor iako je često sama nametala plan djelovanja građanskog društva i vodila njegove razvojne procese, te povremeno i preuzimala njegovu ulogu. Visok nivo međunarodnih sredstava je djelomice doveo do situacije u kojoj nevladine organizacije služe više kao zastupnici međunarodne zajednice nego kao zastupnici građanskog društva u BiH. Gledano unazad, nedostatak inicijativa i kapaciteta u BiH su također znatno doprinijeli takvom stanju. Međutim, od 2001. godine započeo je metodološki, participativni i koordinarani proces preuzimanja vlasništva nad sektorom. Ovaj proces je započela grupa domaćih nevladinih organizacija od kojih su većina bili polaznici DemNet programa, a danas preko 220 nevladinih organizacija širom zemlje učestvuje u ovom vrijednom procesu koji ima sve više prioriteta i aktivnosti. Međunarodna zajednica bi ovo trebala da shvati kao priliku za prijenos vodeće uloge na domaće aktere te ukazati im dovoljno povjerenja, dati im prostora i podršku. Odluka Misije da podrži

195 Vidi Local Government Assistance IQC, Izjava o radu, USAID-Sida, Governance Accountability Project (GAP) u BiH, str. 9. 196 Ured DfID-a u Sarajevu ima priliku da pregleda prijedloge i razmotri ih. 197 Ovaj fond je namijenjen zemljama koej su na putu ka članstvu u EU i njihovim susjedima. Iako BiH može sotvariti pristup ovim fondovima, ona nije prioritetna zemlja u ovom slučaju. Programi građanskog društva spadaju pod parametre ovog fonda.



ovaj proces koja se odražava u direktnom finansiranju CSPC-a je pozitivan i nužan korak ka preuzimanju vodeće uloge. Pravni okvir za građansko društvo je u mnogome poboljšan, mada i dalje ima praznina i nedostataka koji utiču na razvoj sektora i na šanse za uspjeh intervencija u tom pravcu. U poređenju sa 2000.godinom, pravni okvir građanskog društva kojeg čini novi zakon o udruženjima i fondacijama na entiteskom i državnom nivou, je danas usklađen sa međunarodnim standardima i najboljim primjerima iz prakse iz regije. Taj okvir je plod konstruktivnog partnerstva između javnog i privatnog sektora i odražava vrijednost participativnog procesa odlučivanja. Ovaj osnovni pravni okvir nije kompletan i krajnje su potrebni dodatni zakoni, pravilnici i politike. Sve dok se oni ne donesu biće ugrožena mogućnost nevladinih organizacija da se uspješno angažuju u brojnim aktivnostima poput namicanja sredstava, regrutiranja volontera, ostvarivanje prihoda, i u naporima međunarodnih faktora da kroz razne projekte povećaju nivo održivosti NVO-a. Budući da će Misija nastaviti sa davanjem podrške i postavljanjem ciljeva, trebalo bi ozbiljno razmotriti odnos između pravnog okvira i mogućnosti održivosti. Da se samo donošenje zakona ne bi smatralo krajnjim rezultatom, potrebno je nastaviti stavljati akcenat na njihovu implementaciju, pogotovo na državnom nivou. Odnos između vlasti i građanskog društva tek treba da bude definisan i sproveden u djelo na višim instancama. Generalno gledano, odnos između vlasti i trećeg sektora u BiH nije niti dovoljno dobro definisan niti struktuiran. Što je viši nivo vlasti, manje je transparentan i institucionaliziran taj odnos. Na državnom i entiteskom nivou je evidentan nedostatak politika koje regulišu uloge i odgovornosti vlasti i građanskog društva i koje definišu mehanizme i procese interakcije. Kombinacija formalnih politika i mehanizama za koordinaciju i vezu sa vlastima može da olakša, profesionalizira i regulira saradnju. Za razliku od američkog iskustva, politika vezana za saradnju vlasti i nevladinih organizacija kao i organizacija vladinih ureda za koordinaciju sa NVO sektorom je više u skladu sa evropskim i praksama iz regije, a njihove potencijalne pozitivne posljedice u BiH bi trebale i dalje biti podržavane. Međutim, uvođenje takvih politika i mehanizama u BiH će iziskivati domaće inicijative, kontinuiran angažman međunarodnih faktora i njihove stručne pomoći, kao i dovoljno vremena (pet godina). Domaće NVO-e će morati biti aktivno angažovane u procesu koji će rezultirati politikama i mehanizmima koji nikako neće ograničiti ili potčiniti treći sektor. Na općinskom nivou postoje modeli saradnje vlasti i NVO sektora, mada se ti primjeri dobre prakse neadekvatno prenose na druge.198 Još uvijek nismo naišli na efikasan kanal za prijenos takvog znanja i iskustva u nekoj općini. Postoji kritična masa profesionalnih nevladinih organizacija, ali je domaća infrastruktura za podršku građanskog društva i dalje nedovoljno nerazvijena. Stvorena je kritična masa profesionalnih nevladinih organizacija koje su na različitim geografskim lokalitetima i pripadaju različitim sektorima. U protekle 4 godine ove NVO-e su napredovale u smislu izgradnje kapaciteta, održivosti, i samopouzdanja, ali i u pogledu njihove saradnje kako unutar sektora tako i sa drugim sektorima. Sve one imaju razumijevanja za značaj i potrebe razvoja građanskog društva. U sektoru postoje značajni ljudski kapaciteti. No, kapaciteti izvan ove vodeće grupe NVO-a i izvan urbanih i polu-urbanih centara i dalje ostaju nerazvijeni. Osim toga, djelovanje posredničkih organizacija za podršku je raznoliko i u toj infrastrukturi postoje nedostaci. Većina resursnih centara i koordinacijskih tijela nije opstala. Vrlo mali broj organizacija je poznat po njihovoj ulozi u polju pružanja usluga edukacije, pravnih i tehničkih savjeta, ili kao izvori informacija. Ne postoji efikasan mehanizam za

198 Podrazumijevaju plitike, urede za vezu i saradnju, radne grupe i savjetodavne odbore, transparentne procedure za dojdeljivanje grantova, javno finansiranje, itd.



ostvarivanje pristupa i procjenjivanje postojećih kapaciteta i usluga koje se pružaju u zemlji. Izgradnja kapaciteta za upravljanje grantovima i angažman lokalnih fondacija je dosta zanemaren. Generalno posmatrano, donatori bi se umjesto fokusiranja na pojedinačne nevladine organizacije više trebali okrenuti lokalnoj infrastrukturi za podršku razvoja građanskog društva u BiH. Više pomoći bi trebalo biti usmjereno na: (1) domaće i inkluzivne organizacije koje u potpunosti služe kao posredničke organizacije za podršku i koje kao takve prepoznaje i respektuje šira zajednica i (2) mreže putem kojih je moguće razmjenjivati informacije i prenositi znanja. Nivo javne svijesti i imidž sektora postepeno napreduju, ali na njima i dalje treba raditi i poboljšavati ih. Čini se da raste nivo javne svijesti i pozitivnih stavova o nevladinim organizacijama, ali još postoje neka zaostala pogrešna shvatanja uloge građanskog društva i negativne predožbe o motivaciji nevladinih organizacija. Povremena pokrivenost aktivnosti pojedinih nevladinih organizacijama u neovisnim medijima ima informativni i promotivini efekat u lokalnim zajednicama i regiji. Mogućnost jasnog prezentiranja misije i poruke kao i demonstracija konkretnih rezultata je ključ za postizanje značajne i pozitivne zastupljenosti u medijima što je vrlo značajno za regrutiranje lokalnih resursa. Teško je ustvrditi koliko ad hoc zastupljenost u medijima doprinosi tome da se širom BiH razumije i cijeni uloga koju igra građansko društvo. Oprečni stavovi oficijelnih medija su pogotovo imali kontraproduktivan efekat. Predstavljanje sektora i pohvalno isticanje njegovog imidža treba biti strateški orjentirano. Takvi napori bi trebali biti usmjereni na najefikasniji medij u BiH – televiziju. Predstavnici medija sa najznačajnijom teritorijalnom pokrivenosšću i najvećim gledateljstvom, Federalna televizija i Televizija RS ne mogu biti izostavljeni. Iako postoje, domaći izvori finansiranja su dosta ograničeni. U poređenju sa 2000. godinom, elitna grupa NVO-a je uspjela da proširi svoju bazu donatora koja sada uključuje različite strane donatore, javno finansiranje, privatne doprinose, i/ili prihode od njihovih aktivnosti ostvarivanja prihoda. Čak je i ova elita i dalje u mnogome ovisna o međunarodnoj zajednici u smislu njihove finansijske održivosti. Neke organizacije građanskog društva se finansiraju iz domaćih izvora, ali ti izvori još uvijek nisu faktor njihove održivosti. Uspjeh intervencija s ciljem namicanja domaćih sredstava će biti predmetom budućih pravnih, fiskalnih i poreskih reformi i ekonomskog razvoja. Nedavno započete aktivnosti USAID-a preko UMCOR-a s ciljem promoviranja individualne filantropije i volonterizma su vrlo značajne u smislu kultivisanja sredstva i drugih doprinosa iz domaćih izvora i pomaganja nevladinih organizacija u njihovom dopiranju do građana, ciljnih grupa i zajednica koje treba da opslužuju. Međutim, nevladinim organizacijama će trebati podrška iz različitih domaćih izvora uključujući vladu i privatna preduzeća kako bi se organizacije i njihove aktivnosti održale. Dugoročno posmatrano i imajući u vidu činjenicu da se okruženje unapređuje, Misija bi trebala nastaviti podržavati javno finasiranje i korporacijsku filantropiju. Kampanje zagovaranja rješenja određenog problema i inicijative u zajednici su imale dosta uspjeha, iako je angažman građanskog društva bio ograničen i neravnomjeran. Zagovaranje nelvadinih organizacija je dosta doprinijelo ostvarivanju uspjeha u sprovođenju pravnih i političkih reformi na državnom i entiteskom nivou, dok su inicijative u zajednici dovele do participativnog procesa odlučivanja u odabranim općinama. Osim što su ove kampanje imale specifičnih efekata na politike, one su doprinijele procesima, partnerstvu i mehanizmima na osnovu kojih će se graditi buduće inicijative. Iako je trenutno relativno mali broj nevladinih organizacije koje se rutinski bave zagovaranjem, taj broj raste. Međutim, moramo zaključiti da je uloga sektora u ostvarivanju uticaja na javne politike i dalje na samom početku. Ta uloga još nije zvanično prepoznata od strane šire javnosti niti je kao takvu cijene oni koji učestvuju u procesima odlučivanja. Zagovaranje je najevidentnije na



lokalnom nivou, a što je vlada udaljenija od građanstva tako i nivo zagovaranja opada. Nedostaje zagovaranja na državnom nivou koje je komplikovano usljed niza faktora, kako zbog slabosti i nerelevantnosti države, tako i zbog OHR-ovog ubrzanog i «od vrha ka dolje» odlučivanja. Inicijative se i dalje neproporcionalno usmjeravaju na zdravstvo, socijalnu zaštitu i ekologiju dok druga bitna pitanja «od državnog značaja» npr. privatizacija, korupcija, ratni zločini ili budućnost BiH ostaju pitanja kojima se domaće inicijative skoro nikako ne bave. Potrebno je stalno naglašavati značaj uspostave mehanizama za dijalog o politikama; izgradnju kapaciteta u pod-sektorima koji još uvijek nemaju dovoljno potencijala; povezivanje vještina analize plitika i javnog zagovaranja; promociranje koalicija i mreža okupljenih oko određenog problema; podsticanje veće zastupljenosti aktivnosti nadgledanja. Vrlo je rijetka saradanja između nevladinih organizacija i političkih stranaka na unapređenju političkih reformi. Uprkos tome što se nevladine organizacije i dalje gnušaju politike i ne vjeruju političkim strankama, ipak postoje primjeri efikasne saradnje između pojedinih NVO-a i političkih stranaka u cilju postizanja promjena u politikama. CCI ima možda najbolju metodologiju za ostvarivanje pristupa i saradnje sa političkim strakama o čemu svjedoči njihova uspješna kampanja zagovaranja za direktan izbor načelnika. Nevladine organizacije koje se bave pitanjima žena i mladih su također bile aktivne u angažovanju omladinskih ogranaka i klubova žena iz političkih stranaka, kao i u angažovanju članova Parlamenta koji zastupaju populaciju iz njihove ciljne grupe u svrhu uspostavljanja političkog dijaloga, postizanja promjena u politici, i obezbjeđenju budžeta za ciljeve za koje se zalažu. Uloga političkih stranaka u ostvarivanju ovih rezultata treba da bude još više promovirana u NVO zajednici, zajedno sa efektom koji njihov angažman može da ima na usvajanje političkih reformi. Metode uspostavljanja i vođenja ovakvog odnosa bi trebale biti široko zastupljene. Trenutni fokus na pružanju usluga, npr. izgradnje organizacijskih kapaciteta plitičkih stranaka – naspram njihvoih vještina vođenja kampanja – će igrati ulogu u uspostavi efikasnih partnerstava sa NVO-ma. Smanjenje obima stranog finansiranja nevladinih organizacija u BiH će dovesti do konsolidacije sektora što treba smatrati prilikom, a ne negativnom posljedicom. Stvaranje nevladinih oragniazcija kao i njihov razvoj je dinamičan proces u svakoj zemlji. Nevladine organizacije će biti i proći. U BiH, kao i drugdje, na ovaj proces će uticati smanjenje međunarodnih donacija za građansko društvo kao i povlačenje raznih agencija i međunarodnih nevladinih organizacija. Ukoliko se to bude odvijalo postepeno i koordinirano, donatori mogu očekivati konsolidaciju, a ne kolaps sektora. Mnoge organizacije koje su ispunile svoju misiju i realno nemaju više razloga za postojanje i one NVO-e koje su motivirane novcem više nego zadatkom, će prestati sa radom. Više šansi za opstanak imaju one organizacije koje imaju čvrste veze sa zajednicom, ciljnim grupama, javnošću, koje su vrlo posvećene postizanju svog cilja, i koje su sposobne za ostvarivanje rezultata. Manje ozbiljne i oprtunistične organizacije su iscrpile postojeće izvore finansiranja i uglavnom su predstavljale mrlju na imidžu sektora. Stoga je vrlo dobrodošao njihov odlazak sa scene. Nevladine organizacije će sve više morati da se natječu na tržištu. Donatori bi trebali da olakšaju ovaj proces tako što će postepeno podešavati odnos njihovog doprinosa sa onim što pružaju i daju korisnici/NVO-e. Ostvaren je napredak u razvoju građanskog društva čemu su doprinijeli USAID i njegovi implementacijski partneri. Od vremena zadnje procjene iz 2000. godine građansko društvo je sazrelo i sve više se okreće ka odgovaranju na potrebe društva koje se stalno mijenjanju, istovremeno radeći na svom sopstvenom razvoju. Misija je doprinijela značajnim pozitivnim pomacima u pogledu pravne/političke reforme koja se tiče građanskog društva kao i u smislu uspostavljanja kritične mase profesionalnih NVO-a i konkretnih uspjeha ostvarenih u kampanjama zagovaranja koje su NVO-e vodile na državnom nivou i građanskim



inicijativama na nivou zajednice. Njihove intervencije su pomogle postavljanje temelja za nastavak pozitivnih kretanja i ubuduće. Sve veća strateška orjentacija Misije ka programima građanskog društva i napori koje ulaže u stvaranje sinergija između građanskog društva i znatnih rezultata, kao što su pravna reforma i efikasnije lokalne vlade, su zajedno doprinijeli postizanju maksimalnih rezultata. ICNL ICNL-ov angažman je bio od velike koristi u poređenju sa prilično malim troskovima. Njihov najveći doprinos je bio u postizanju reforme osnovnog pravnog i političkog okvira za građansko društvo kroz uspostavu partnerstva uzmeđu javnog i privatnog sektora, što je u mnogome pomoglo stvaranju povoljnog okruženja za NVO-e i neformalne grupe u BiH. Ove reforme su vrlo bitne za održivost sektora i stvaraju prostor za druge neophodne programske intervencije. Proces u kojem su postignute reforme je pomogao formalizaciji i profesionalizaciji pristupa NVO institucijama vlade, te je poboljšao položaj sektora u odnosu na vladu, promovirao obavezu dužnosnika vlade da informišu javnost o procesima odlučivanja, i osnažio ulogu NVO-a u davanju doprinosa u procesima pravnih i političih reformi kje se tiču građanskog društva. Osim toga, njihova uska suradnja sa drugim donatorima i implementatorima je omogućila stratešku orjentaciju i postizanje rezultata. Biće potreban nastavak njihovog angažmana kako bi se popunile praznine, otklonili nedostaci i nedosljednost iz šireg pravnog i političkog okvira za građansko društvo i kako bi se poboljšala implementacija i pridržavanje tih odredbi putem izgradnje kapaciteta u vladama i domaćim posredničkim organizacijama za podršku. U saradnji sa drugim implementatorima, ICNL bi također trebao da stavi veći akcenat na aktivnosti nagledanja koje bi vršile mreže NVO-a kako bi se pobrinule da se usvojene reforme i primjenjuju. ADF DemNet DemNet Projekat je igrao vrlo važnu ulogu u stvaranju kritične mase profesionalnih NVO-a širom zemlje koje zastupaju razne pod-sektore. Njihovo fokusiranje na izgradnju internih kapaciteta je imalo direktnog uticaja na njihove aktivnosti i efekat koji su imali na svoej korisnike, kao i na njihove šanse za održivost i podizanje nivoa samopouzdanja. Rad na umrežavanju i stvaranju koalicija je imao mnogostruke pozitvine efekte, između ostalih i bolju međusobnu koordinaciju i saradnju, povećan nivo mogućnosti za razmjenu informacija i prijenos znanja, bolju iskorištenost resursa, kao i povećan autoritet sektora. Podrška koju su dali kampanjam zagovaranja koej su vodiel NVO-e i građanskim inicijativama je dovela do stvaranja partnerstva između javnog i privatnog sektora i do konkretnih rezultata uglavnom na nižim nivoima vlasti i u sferama zdravstva i socijane zaštite. Kroz niz programskih komponenti su uspjeli izgraditi kapacitete i stvoriti mogućnosti u ruralnim i udaljenim područjima. Iako je ADF DemNet izgradio kapacitete nekih posredničkih organizacija za podršku, potrebno je još više raditi na izjednačavanju nivoa razvijenosti i adekvatnoj integraciji domaće infrastrukture. Osim toga biće potrebno dodatno raditi na izgradnji kapaciteta fondacija; razviti inkluzivnu asocijaciju profesionalnih predavača i organizacija koje nude te usluge; povećati broj organizacija koje su u poziciju da pružaju pravne i tehničke savjete, informacije i analizu podataka vezanih za sektor, te uspostaviti efikasno koordinaciono tijelo na državnom nivou. CCI U poređenju sa zapažanjima procjene građanskog društva iz 2000. godine, CCI je profesionalno stasao i izgradio organizacijske kapacitete, imidž, i bazu izvora finansiranja ne samnjujući obim svog dejlovanja kako na nivou lokalne zajednice tako i na višim nivoima. Kombinacija organizacijskih snaga i pouzdanja sa razumnom programskom metodologijom su dali značajne rezultate na polju zagovaranja, mada ne treba zaboraviti da su ove aktivnosti bile značajno finansijski podržane od strane USAID-a i drugih donatora. CCI pokazuje vodeće sposobnosti u pristupima zagovaranju i lobiranju usmjerenom ka jačanju drugih



institucija, bilo da se radi o vladinim tijelima ili političkim strankama, ne oslanjanjući se samo n individualne kontakte. Osim toga, bili su uspješni u angažovanju glasačkog tijela na sprovođenju reformi. Njihova saradnja sa drugim mrežama nevladinih organizacija i ad hoc koalicije oko brojnih inicijativa su pomogle povećanje broja prilika za ostvarivanje učešća, unapređenje profila sektora, olakšavanje prijenosa znanja, i stvaranje uslova za bolju iskorištenost resursa. Obzirom na vrijednost koju imaju, USAID bi ubuduće trebao da daje prednost ovakvim vidovima saradnje u odnosu na neovisno i izdvojeno djelovanje. Kratkoročno gledano, održivost organizacije se čini izvjesno za narednih pet godina, mada postoje razlozi za zabrinutost na dugoročnom planu. CCI će morati smanjiti svoj ukupan budžet povećavajući udio domaćih izvora kako bi osigurali svoju održivost i nakon što strani donatori smanje obim svoje pomoći.

6 NAUČENE LEKCIJE U ovom poglavlju je predstavljeno nekoliko naučenih lekcija. Obzirom na komleksnost zadatka, ova lista lekcija nije definitivna i može da uključuje još niz lekcija naučenih tokom ove procjene.

Širok i fleksibilan pristup građanskom društvu koje uključuje grupe različitih profila koje dolaze iz niza pod-sektora doprinosi stvaranju raznolikog i živopisnog građanskog društva sa većim kapacitetima za bavljenje širokim dijapazonom problema i interesa.

Planiranje programa i odabir sadržaja baziran na procjeni potreba i participativnim procesima koji

uključuju lokalne aktere osigurava realnu procjenu sposobnosti nevladinih organizacija, lokalnih uslova, primjenjivosti projekata, što uzevši skupa zasigurno mora da da bolje rezultate.

Integrisan programski sadržaj koji se fokusira kako na ponudu tako i na potražnju doprinosi

izbalansiranom razvoju i stvara uslove za uspostavu pravih partnerstava.

Pomoć koja za cilj ima poboljšanje pravnog okvira je ključ za održivost sektora i uspjeh drugih intervencija u građanskom društvu.

Razvoj domaće infrastrukture za podršku građanskog društva je neophodan kako bi se napravio

pomak od ovisnosti o međunarodnoj zajednici, što iziskuje dosljednu i dugoročnu pomoć.

Pružanje posebno osmišljenih predavanja/poduke i tehničke pomoći u kombinaciji sa pod-grantovima ima veći uticaj na organizacijske kapacitete nego samo davanje grantova ili samo pružanje poduke, osobito u slučaju manje razvijenih nevladinih organizacija.

Ulaganje u izgradnju internih kapaciteta pozitivno utiče na vršenje aktivnosti i ostvareni efekat.

Povezivanjem pomoći koja se daje građanskom društvu sa većim procesima i sistemima

nevladinim organizacijama i neformalnim grupama se daje mogućnost da uspješnije primjene znanje i vještine i da shvate svoju ulogu u društvu.

Vrijeme je resurs i treba ga kao takvog uključiti u planiranje programa i očekivanja.

Napori uloženi u pružanje pomoći nevladinim organizacijama i vladama u smislu definisanja i

struktuiranja njihovog odnosa igraju ključnu ulogu u postizanju efikasne i održive interakcije.

7 PREPORUKE U ovom dijelu izvještaja su preporuke za buduće intervencije za podršku građanskom društvu zajedno sa nizom programski opcija čija je svrha da doprinesu i podstaknu naredna strateška planiraja Misije. Ovo su naši prijdelozi, ali uz par napomena. Prvo, nekoliko nedavno odobrenih programa Misije se fokusira na prioritetne potrebe identifikovane u ovoj procjeni. To govori u prilog tome da je Misija na pravom



putu. Drugo, realno postoji više potreba nego što bi ijedan sam donator mogao da zadovolji, pa tako ni USAID, pogotovo uz činjenicu da se donatorska sredstva smanjuju. Ovo će za ubuduće da iziskuje veći nivo koordinacije i integracije programa. Treće, tim nije upoznat sa tačnim obimom sredstava planiranim za programe građanskog društva u narednih pet godina. Konačno, mnoge preporuke i opcije su međusobno povezane i dopunjuju se, drugim riječima, veliki broj aktivnosti može biti pokriveno jednim specifičnim programom čime će se olakšati teret upravljanja na strani Misije. Generalno posmatrano, Misija bi trebala da:

Nastavi da koristi široku definiciju građanskog društva koja omogućava postojanje raznovrsnog i dinamičnog sektora.

Sve više upotrebljava postojeće resurse u BiH i regiji tako što će angažovati lokalne stručnjake,

podržati regionalne i državne mreže, obezbjeđivati programe usavršavanja na Balkanu i u srednjoj i istočnoj Evropi, te tako što će direktno finasirati domaće nevladine organizacije kadgod je to moguće.

I dalje podržava uspostavu lokalnog vlasništva nad razvojem sektora i uvezivati prioritete Misije

sa onima koji prozlaze iz domaćih inicijativa.

Koristi povremene posjete terenu od strane programskih menadžera kako bi čuli mišljenja aktera, provjerili u kojoj mjeri se programski sadržaj i dalje može primijeniti, ocjenili procese i identifikovali konkretne rezultate.

Doprinosi održivosti i aktivnom angažmanu sektora više nego da se fokusira na dugovječnost

pojedinih organizacija.

Nastavi doprinositi strateški orjentisanim programima koji su u skladu sa potrebama fokusirajući se na rezultate uz korištenje fleksibilnih mehanizama finasiranja i primjenu dugoročnijih ciklusa finansiranja (tri godine) u kombinaciji sa periodičnim ocjenjivanjem.

Ukoliko je moguće, uspostavi fond za brzo reagovanje kako bi sama Misija bila u boljoj poziciji

da potpomogne razvojne procese i da iskoristi svaku priliku.

Identifikuje elemente programa građanskog društva koji spadaju pod različite strateške ciljeve I podciljeve te da od same faze osmišljavanja integriše različite programske osnove ili aktivnosti kako bi osigurala uravnotežen razvoj, uspostavu efikasnih partnerstava između javnog i privatnog sektora, i veće sinergije.

Koordinira sa drugim donatorima i međunarodnim nevladinim organizacijama u cilju

ravnomjerne iskorištenosti resursa, olakšavanja strateškog pristupa razvoju građanskog društva i radi postizanja obostrano korisnih rezultata u situaciji kada se međunarodna sredstva smanjuju i neki akteri povlače.

Sve niže navedene preporuke odražavaju konsenzus lokalnih aktera u svezi priritetnih potreba za period od narednih pet godina i predložene su sa namjerom da doprinesu uspostavu lokalnog vlasništva nad razvojem građanskog društva i stvaranja boljih uslova za održivost i aktivni angažman sektora. Preporuka 1: Dodatno razviti i ojačati pravni i politički okvir za razvoj građanskog društva kroz uspostavu partnerstva između javnog i privatnog sektora. Programske opcije:



Nastaviti sa davanjem pomoći u izradi novih zakona o volonterima i donacijama te inicirati unapređenje pravne definicije organizacija od javnog značaja.

I dalje insistirati na reformi poreskih i fiskalnih politika kojima bi se osigurala veća održivost

sektora tako što bi se smanjilo breme poreskih obveza koje nose organizacije od javnog značaja, stimulirala bi se filnatropija, podstaklo ostavarivanje prihoda, i obezbijedilo javno finansiranje.

Podržati kretanje domaćih partnera ka usvajanju vladine politike o saradnji sa nevladinim organizacijama, pogotovo na državnom nivou, te definisati odnos, uloge i odgovornosti kako vlade tako i sektora.

Ukoliko bi gore pomenuta politika rezultirala stvaranjem institucionalnih mehanizama za

saradnju vlade sa nevladinim organizacijama po mogućnosti na državnom nivou, izgraditi kapacitete kroz poduku (uključujući regionalni PTP), tehničku pomoć, i druge neophodne vrste podrške.

Obezbijediti blagovremenu, pravu i dosljednu implementaciju novih zakona i politika tako što će

se obučiti dužnosnici vlasti, predstvanici NVO-a, i kroz primjenu aktivnosti nadgledanja. Preporuka 2: Podstaći domaće nevladine organizacije da ubuduće osiguraju i preuzmu vlasništvo nad razvojem građanskog društva. Programske opcije:

Podržati napore domaćih struktura koji su inkluzivni, pasrticipativni i strateški orjentisani ka tome da se glas sektora čuje, odnosno, identifikovati prioritete, odrediti plan djelovanja, razviti programe, ukazivati na probleme i zastupati interese.

Podržati kretanje domaćih struktura ka samo-uređenju sektora kroz usvajanje i široku primjenu

instrumenata kao što su kodeks ponašanja, standardi za osiguranje kvaliteta, programi certifikacije, sistemi praćenja i evaluacije.

Usmjeriti pomoć ka sposobnim, inkluzivnim i respektabilnim posrerdničkim organizacijama za

podršku koje čine domaću infrastrukturu, npr. koordinirajuća tijela, organiziacije za edukaciju/poduku, resursni centri, pod-sektorske organizacije, i/ili fondacije.

Koristiti domaće posredničke organizaciej za podršku u svrhu nastavka razvijanja kapaciteta

slabijih grupa na nivou lokalne zajednice. Preporuka 3: Podržati proširenje i raznovrsnost baze domaćih izvora finansiranja nevladinih organizacija. Programske opcije:

Na osnovu lekcija naučenih u prvoj godini trajanja projekta filantropije, nastaviti podsticati individualnu filnatropiju usmjerenu na podršku aktivnosti NVO-a, izgraditi kapacitete za namicanje sredstava među vodećim nevladinima organizacijama iz različitih pod-sektora, i obezbijediti prijenos znanja od kojeg će cijeli sektor imati koristi.

Zajedno sa poboljšanim ekonomskim uslovima i poreskim olakšicama, podržati aktivnosti

usmjerene na jačanje veza između nevladinih organizacija i poslovnih subjekata te podsticati korporacijku filantropiju.

Raditi sa vladinim organima na uspostavi politika, procedura i mehanizama za transparentno i

odgovorno javno finansiranje nevladinih prganizacije putem grantova i/ili ugovora za pružanje



socijalnih usluga. Podsticati prijenos znanja/preslikavanje efikasnih modela pogotovo na općinskom nivou.

Povezati filantropske aktivnosti sa naporima uloženim u povećanje vizibiliteta sektora kao i

poboljšanje slike sektora u javnosti, promoviranje pozitivnog imidža cijelog sektora, a ne samo pojedinih nevladinih organizacija (više detalja niže).

Postepeno umanjiti nivo sredstava domaćim nevladinim organizacijama – korisnicma grantova, a

istovremeno insistirati na većoj podjeli troškova.

Uraditi detaljniju procjenu mogućnosti razvoja fondacija u BiH. Ovisno o rezultatima procjene, pripremiti i inicirati strategiju razvoja fondacija u saradnji sa drugim donatorima/implementatorima koji promoviraju filantorpiju.

Preporuka 4: Iznaći sveobuhvatniju strategiju za stvaranje javnog imidža sektora. Programske opcije:

Sponzorirati seriju video prezentacija na državnoj i neovisnim televizijama, koje bi pojasnile ulogu građanskog društva u demokraciji, upoznale gledateljstvo sa različitim profilima grupa koje čine građansko društvo, te predstavile dobre primjere/priče iz cijele zemlje.

Povećati povezanost i saradnju između nevladinih organizacija i udruženja novinara te podići

nivo njihove svijesti i razumijevanja sektora.

Nastaviti izgradnju kapaciteta među akterima građanskog društva kako bi što bolje javnosti prenijeli svoju poruku, ojačati i održavati odnose sa medijima, imati više razumijevanja za potrebe medijskih kuća, npr. njihove rokove, dozirane informacije i potrebu da vijest bude vrijedna objavljivanja.

Preporuka 5: Dodatno izgraditi kapacietete građanskog društva za učestvovanje u političkom dijalogu. Programske opcije:

Povećati učešće građanskog društva povećanjem pristupa informacijama, razvijanjem vještina za analizu politika i njihovu formulaciju, vertikalnu integraciju organizacija koje se bave istraživanjem politika i aktivnih mreža na nivou lokalne zajednice.

Ojačati mreže NVO-a oformljenje oko zajedničkog probema i interesnih skupina, pogotovo u

pod-sektorima gdje je do sada bilo nedovoljno angažmana.

Olakšati konsolidaciju i prerastanje inicijativa okupljenih oko nekog problema ili koalicija na nižim nivoima u državni forum.

Povezati mjere izgradnje kapaciteta sa sistemima i procesima, npr. PRSP, studije izvodljivosti,

razvojne politike, itd. koje omogućavaju neposrednu prmijenu vještina i znanja stečenog iskustvom.

Obezbijediti da se u kampanjama zagovaranja rješenja nekog problema koje vode koalicije

adekvatno osigura prijenos znanja i vještina sa snažnijih na slabije organizacije.

Podržati pristupe nevladinih organizacija zagovaranju koje podržava institucionalni razvoj, npr. organa vlasti i političkih stranaka, i kojima se teži ka stvaranju mehanizama za uspostvau partnerstva između javnog i privatnog sektora, a ne uspostvai neproporcionalnih individualnih kontakata.



Podstaći angažman NVO mreža u aktivnostima nadgledanja kao načinu poboljšanja implementacije politika i zakona koji promoviraju reforme.

ANEKS I

BIOGRAFIJE ČLANOVA TIMA

CATHERINE BARNES: SINCE 1990, MS. BARNES HAS WORKED ON DEMOCRACY AND Catherine Barnes: Od 1990. godine gospođica Barnes radi na projektima demokracije i uprave u 24 zemlje, uglavnom u istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu. Svoje stručne kvalifikacije iz polja organizacijskih i masovnih komunikacija te javnog informisanja i zagovaranja gospođica Barnes primjenjuje u političkom razvoju, izbornim reformama, lokalnoj upravi i projektima podrške NVO sektora. Njeno iskustvo zalazi u sve aspekte realizacije projekta počev od faze osmišljavanja, preko implementacije do upravljanja (u glavnim sjedištima i na terenu) i evaluacije. Radila je za IRI i IFES, a potom je 1997. godine osnovala svoj privatni savjetodavni ured. Sarađivala je sa nizom partnera iz vlade, politčkog života, reklamnih kompanija, masovnih medija, visokog školstva, i građanskog društva. Autorica je nekoliko članaka na temu pristupa stranoj pomoći i političkog razvoja u bivšem Sovjetskom Savezu i u bivšoj Jugoslaviji. Milan Mrđa: Gospodin mrđa je rođen 27.07.1954. godini u Postojni u Sloveniji. Završio je Fakultet političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu. Već šest godina radi u Centru za promociju građanskog društva (CSPS) u Sarajevu gdje obavlja dužnosti sekretara organizacije i menadžera programa. Učestvovao je u pripremi, upravljanju i implementaciji niza programa i operativnih projekata koji su se bavili ključnim poljima djelovanja CSPC-a. Selma Sijerčić: Gospođa Sijerčić je rođena 22.10.1973. godine u Zenici u Bosni i Hercegovini. Skoro sedam godina radi na demokratskim programima USAID-a. Trenutno obavlja dužnost menadžera projekta za USAID-ove programe razvoja politika, razvoja građanskog društva i pravne reforme NVO-a. Gospođa Sijerčić je ranije radila za International Rescue Committee (IRC) i USAID-ov Office of Transition Initiatives (OTI). Mirjana Popović: Gospođica Popović preko tri godine radi na demokratskim programima USAID-a. Trenutno obavlja dužnost menadžera USAID-ovog projekta Razvoj filantropije u trećem sektoru i projektima podrške religioznom pomirenju. Gospođica Popović je radila za razne međunarodne organizacije i diplomatske misije u BiH (HVM – Praćenje i verifikacija stambenih kapaciteta; ICMPD/RIC) i za medijske kuće (CBS News; CANAL +).

ANNEX II LIST OF PERSONS INTERVIEWED FOR CIVIL SOCIETY ASSESSMENT IN BIH

2 – 21 MAY 2004

Note: Most domestic NGOs participated in focus groups conducted in the four cities visited.

SARAJEVO INTERVIEWS USAID/Bosnia Howard Sumka, Michael Henning, Marc Ellingstad, John

Seong, Caroline Brearley, Cvjetlana Derajic, Gene Ward (TDY)

Office of Public Affairs, US Embassy Douglas Ebner, Irma Harambasic, and Rahela Dzidic European Community Paolo Scialla OSCE Sima Osdoby OHR Denisa Sarajlic-Maglic, Marsaili Fraser, and Archie Tuta Open Society Fund Hrvoje Batinic Dutch Embassy Jan De Boer SIDA Marie Larsson and CRS Greg Auberry and Melinda Burrell DFID/British Embassy Ruvejda Hadzihrustic and Sabina Dapo UNDP Hideko Shimoji World Learning Mike Wenzler World Vision Sue Birchmore and Claudia Bade UMCOR Andrea Zeravcic and John Farquharson CIPE Dana Southworth and Vivek Date Urban Institute Chris Miller PADCO Jon Thiele and Ana Jokic CHF Zoran Radic Municipality Centar Ljubisa Markovic ICNL Dragan Golubovic

Tia Pausic and Tom McClure ADF – DemNet/Izbor + Elmida Saric, Zlatko Saric, Zlatan Mujanovic, Samir Ibesevic, Slavica Draskovic, Tihomir Knezicek, Aneza Cavdar

ICVA Milan Miric Women’s Initiative BiH Taib Bajramovic and Marijana Dinek AEOBiH Irena Hadziabdic Assoc. of Drivers and Auto Mechanics Muhamed Hamzagic Center for Civil Society Promotion Fadil Sero and Elvira Imsirevic DISS Jovo Janjic DUGA Anka Izetbegovic Education Builds BiH Mehmed Agic Employer’s Association FBiH Azra Muric and Mersiha Kurspahic Independent Union of Professional Journalists

Borka Rudic

NGO Foundation Zoran Puljic and Renato Zrnic OAZA Haris Causevic PROI Amer Rastoder Renesansa Snjezana Rubcic Union of Assoc. for Assistance to the Mentally Retarded FBiH

Haris Haveric

Women for Women International Seida Saric Association of Municipalities Anton Stitic

BANJA LUKA INTERVIEWS RS Ministry of Economics Aida Bogdan CARE Intl. John Crownover IOCC Gregory Manzuk and Tina Wolfe NGO “Duga” Stela Pavlovic CCI Igor Stojanovic TI Aleksandra Martinovic Center for Information Aleksandar Trifuncic Helsinki Parliament Lidija Zivenovic Teledom Lakasi Sasa Raditic Teledom Kotor Varos Predrag Pesic

MOSTAR INTERVIEWS NGO of Entrepreneurs Vehbija Bilic Women of BiH Azra Hasanbegovic Altruist Dubravka Andric Lijepa Nasa, Capljina Marinko Dalmatin Under the Same Sun, Ozren Islamovic Association of Entrepreneurs (Stolac) Ernest Djonko Malteser Hilfsdienst Wolfgang J. Herdrt City of Mostar Sead Maslo, Predrag Supljeglav, Mirsad Saric, Mirsad

TUZLA INTERVIEWS CCI Zlatan Ohranovic and Asmir Cilimkovic Neda (Hope) Association Senada Pasalic Initiative 21 Rusmir Avdic Referent Group Sanela Sehic BOSPO Elvira Fatic TALDI Indira Prljaca Prijateljice Jasminka Tadic Husanovic Red Cross Jadranka Durakovic Association of Paraplegics Bozana Kubinek Zemlja djece Mirsada Bajramovic Vesta NGO and Radio Amra Seleskovic Tuzla Municipality Jasmin Imamovic, Safet Husanovic Lukavac Municipality Izudin Delikovic Gracanica Municipality Nusret Helic, Omer Hamzic Gradacac Municipality Ferhat Mustafic

ANNEX III

LIST OF REFERENCES America’s Development Foundation. ADF Programs in Bosnia and Herzegovina. (www.adfusa.org/countries_bosnia.htm). America’s Development Foundation. Grid of Advocacy Results. America’s Development Foundation. NGO List. 25 February 2004. America’s Development Foundation. Program Description. B&H Teledom Association & Network. America’s Development Foundation. Program Description. Democracy Network II. America’s Development Foundation. Quarterly Report: Bosnia and Herzegovina, 1 December 2003 – 29 February 2004. Cooperative Agreement No. 168-A-00-01-00106-00. Ashdown, Paddy. “From Dayton to Brussels.” The Reporter. 12 May 2004. Barnes, Catherine and Skrbic Natasa. Croatia NGO Sector Assessment: Building Upon Strengths, Performance, and Partnership. For USAID/Croatia. March 2004. Bullain, Nilda. “Mechanisms of Government-NGO Cooperation in Hungary.” Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 13-14. Carnegie Endowment for International Peace. Multilateral Strategies to Promote Democracy. Report on panel discussions conducted as part of the Empire and Democracy Project. Carothers, Thomas. ‘The End of the Transition Paradigm.” Journal of Democracy (31:1). 2002. Carothers, Thomas. “Think Again: Civil Society.” Foreign Policy Magazine. Winter 1999-2000 edition. Center for International Private Enterprise. Promoting Investment Through Civil Society. Center for the Promotion of Civil Society. Sustainable Development of Non-Profit Sector in BiH Through Partnership with Government and Business Sector. 2004. Centers for Civic Initiatives. Project Description. Civil Society Development in BiH – Phase II. Centers for Civic Initiatives. Quarterly Report: Civil Society Development Project, 15 December 2003 – 15 March 2004. Department for International Development. Country Strategy Paper for Bosnia and Herzegovina. September 2000.

European Commission. European Initiative for Democracy and Human Rights (EIDHR), Programming 2005 – 2006. Commission Staff Working Document (draft). 3 May 2004. European Commission. Main Areas of On-Going Support. European Stability Initiative. Making Federalism Work – A Radical Proposal for Practical Reform. 8 January 2004. European Stability Initiative. Western Balkans 2004, Assistance, Cohesion, and the New Boundaries of Europe: A Call for Policy Reform. 3 November 2002. Freedom House. Nations in Transit. Report on Bosnia-Herzegovina. 2001. Freedom House. Nations in Transit. Report on Bosnia-Herzegovina. 2002. Freedom House. Nations in Transit. Report on Bosnia-Herzegovina. 2003. Freedom House. Nations in Transit. Report on Bosnia-Herzegovina. 2004. Giurgiu, Anca. “Strengthening the Basis for NGO-Government Cooperation in Romania. Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 45-47. Global Civil Society at a Glance. An information brochure of the Johns Hopkins Comparative Non-Profit Sector Project. Institute for Policy Studies/Center for Civil Society Studies. Kulik-Bielinska, Ewa. “Poland’s Council on Public Benefit Activities: A New Era of Government – Civil Society Partnership.” Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 15 – 16. International Center for Not-for-Profit Law. Implementation Assistance for Law on Uniform NGO Registry. Concept for Expanded Workplan. 2 October 2003. International Center for Non-for-Profit Law. Semi-Annual Report: Bosnia and Herzegovina, 1 May – 31 October 2003. Cooperative Agreement No. EDG-A-00-01-00002-00. 15 December 2003. ICVA. NGO Capacity Building in BiH. November 2003. ICVA. Perspectives on the NGO Sector in BiH. November 2002. Johns Hopkins University. Global Civil Society At-a-Glance: Major Findings of the Johns Hopkins Comparative Nonprofit Sector Project. Baltimore, MD: Institute for Policy Studies/Center for Civil Society Studies. Leban, Mojca. “Faith-Based NGOs in Bosnia and Herzegovina.” International Journal of Not-for-Profit Law, vol. 6, issue one. September 2003. Letter to the Mr. Michel Peretti at the European Commission from representatives of CARE International, Save the Children Fund UK, Handicap International, International Rescue Committee, MPDL, Open Society Institute-Brussels, and World Vision including attachment addressing the 2005-2006 CARDS Regional Indicative Programme. 31 March 2004.

Management Systems International. Civic Participation and Organizing Assessment. Evaluation prepared for USAID. 30 March 2000. NGO Development Foundation Bosnia and Herzegovina. Annual Report. 2003. Office of the High Representative. OHR Mission Implementation Plan for 2004. February 2004. Open Society Fund Bosnia and Herzegovina. Annual Report. 2002. OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina. Civil Society Policy. 18 January 2003. OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina. Presentation of the OSCE Democratization Department’s Public Opinion Research to the NGO Council, 25 May 2004 Ottoway, Marina and Carothers, Thomas (eds). Funding Virtue: Civil Society Aid and Democracy Promotion. Carnegie Endowment for International Peace. 2000. Overview of Corporate Social Responsibility in Croatia. Prepared by the Academy for International Development, Prince of Wales International Business Leaders Forum, and MAP Consulting Inc. February 2004. Pajas, Petr. “Forms of Partnership between NGOs and Public Authorities in the Czech Republic.” Social Economy and Law, Winter 2003 – Sprint 2004. pp. 12 – 13. Panov, Luben. “NGOs and the State in Bulgaria: Towards Greater Cooperation.” Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 42-43. Paunovic, Zarko. “New Relations Between the Non-Governmental Sector and Public Authorities in Serbia.” Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 48-49. Plavsa-Matic, Cvjetana. From Vision to Change. Government Office for Cooperation with NGOs. Public Opinion Poll in Bosnia and Herzegovina. Banja Luka: Partner Marketing Consulting Agency. November 2003. Quigley, Kevin F. F. “Lofty Goals, Modest Results: Assisting Civil Society in Eastern Europe.” Funding Virtue: Civil Society Aid and Democracy Promotion. Marina Ottoway and Thomas Carothers (eds.). Carnegie Endowment for International Peace. 2000. pp. 191 – 213. Rutzen, Douglas and Durham, Michael. Overview of NGO Framework Legislation in CEE. ICNL. 2002. Soderberg, Mimmi and Ohlson, Thomas. Democratization and Armed Conflicts in Weak States. March 2003. “Slovenian Foundations Building Stronger Ties with Government and NGOs.” An interview with Edvard Kobal. Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 52 – 54.

Surotchak, Lenka. “Slovak Development Aid: A Case Study of NGO-Government Cooperation.” Social Economy and Law. Spring 2003 – Winter 2004. pp. 17-18. Solidarity Center. Promoting Working Participation in Civil Society in Bosnia and Herzegovina, 1 March 2004 – 28 February 2006. Swedish International Development Agency. Country Strategy for Development Cooperation, Bosnia and Herzegovina, January 2003 – December 2005. Torok, Marianna. “Percentage Laws: Transition to Philanthropy.” Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 56-57. United Methodist Committee on Relief. Towards a Sustainable Tomorrow: Project in Bosnia and Herzegovina, Year 1 Workplan. Cooperative Agreement No. 168-A-00-03-00108-00. 30 November 2003. United Nations Development Program in BiH. Consolidated Report of the Municipality Assessment in Bosnia and Herzegovina, a publication of the Rights-Based Municipal Assessment and Planning Project (RMAP), April 2004. United Nations Development Program BiH. It’s Not Just What We Do, But Also How We Do It! Urban Institute. Policy Research Organizations in Bosnia and Herzegovina. U.S. Agency for International Development. Civil Society Groups and Political Parties: Supporting Constructive Relationships. Occasional Papers Series. Washington D.C.: Office of Democracy and Governance/Bureau for Democracy, Conflict, and Humanitarian Assistance. March 2004. U.S. Agency for International Development. Lessons in Implementation: The NGO Story. Washington D.C.: Office of Democracy and Governance/ USAID Bureau for Europe and Eurasia. October 1999. U.S. Agency for International Development. Local Government Assistance IQC, Statement of Work, USAID-Sida Governance Accountability Project (GAP).in Bosnia and Herzegovina. U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina NGO Sustainability Index for 2000. U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina NGO Sustainability Index for 2001. U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina NGO Sustainability Index for 2002.1 U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina NGO Sustainability Index for 2003 (draft).

1 Also indices for Bulgaria, Croatia, the Czech Republic, Hungary, Macedonia, Montenegro, Poland, Romania, Serbia, and Slovakia.

U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. Local Government Assistance IQC Scope of Work: USAID – Sida Governance Accountability Project (GAP) in Bosnia-Herzegovina. U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. USAID Bosnia and Herzegovina Fact Sheet: Civil Society Strengthening. U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. USAID/Bosnia and Herzegovina Strategic Plan Summary. U.S. Department of State. Country Reports on Human Rights Practices 2003. Report on Bosnia and Herzegovina. 25 February 2004. U.S. Institute of Peace. Can Faith-Based NGOs Advance Interfaith Reconciliation?: The Case of Bosnia and Herzegovina. March 2003. Waddell, Steve. The Evolving Strategic Benefits for Business in Collaboration and Nonprofits in Civil Society: A Strategic Resources, Capabilities, and Competencies Perspective. 9 November 1999. Willoughby, Susan. The Impact of NGO Resource Centres In Central and Eastern Europe. Report to the Charles Stewart Mott Foundation. London, England: Charities Evaluation Services. 31 May 1996. Zakaria, Fareed. “The Rise of Illiberal Democracy.” Foreign Affairs. November/December 1997.

ANEKS IV: RELATIVNE PREDNOSTI I SLABOSTI RAZLIČITIH USAID-OVIH PRISTUPA IZGRADNJI GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH

PRISTUP JEDAN: INICIJATIVE PROISTEKLE IZ ZAJEDNICE KOJE NE PODRAZUMIJEVAJU AKTIVNO UČEŠĆE NEKE DOMAĆE NVO1 (naprimjer, neki korisnici mikrograntova iz DemNet II programa)

Relativne prednosti Relativne slabosti

Kod običnih građana gradi praktične vještine Slabi ili nikakvi kontakti sa nevladinim organizacijama Fokusiran (na pojedinačne ili prioretizirane skupove problema) Nema garancija za nastavak aktivnosti Pruža pokrivenost i može da doprinese izgradnji demokracije u ruralnim/udaljenim područjima

Nema mehanizama za (institucionalnu) održivost programa

Stvara uslove za potencijalni organizacijski razvoj Olakšava saradnju između lokalnih vlada i građana

PRISTUP DVA: INICIJATIVE PROISTEKLE IZ ZAJEDNICE KOJE PODRAZUMIJEVAJU AKTIVNO UČEŠĆE NEKE DOMAĆE NVO (neke komponente ADF-ovog DemNet II I CCI-evog programa)


Sve prednosti navedene u Pristupu jedan. NVO su mehanizmi za nastavak aktivnosti, podršku zajednice i tehničku pomoć

Rizik od toga da će NVO-e zadržati ulogu “posrednika” umjesto da ojačaju direktne kontakte i neovisnost kapaciteta

Pristup široj NVO zajednici Dozvoljava koncentraciju resursa čime se efekat NVO-a može pojačati

PRISTUP TRI: PRUŽANJE PODRŠKE I JAČANJE DOMAĆEG NVO SEKTORA (naprimjer ADF-ov Dem Net II)


Pomaže izgradnju kapaciteta i održivosti korisnika NVO-a Može povećati ovisnost Doprinosi stvaranju kritične mase profesionalnih NVO-a Može doprinijeti stvaranju elite i eksluzivnosti Ravnomjereno koristi lokalne resurse i strana ulaganja Može prouzrokovati veću orjentiranost ka donatorima nego ka

građanima Podstiče umrežavanje i zajedničke akcije Popravlja položaj sektora 1 Prednosti i slabosti ovog pristupa skoro da su ostale nepromijenjene u poređenju sa 2000. godinom. Vidi Učešće građana i organizacija procjene, 30.03.2000. godine, str. 23-24.

Gradi liderstvo u sektoru

PRISTUP ČETIRI: ZAGOVARANJE RJEŠENJA NEKOG PROBLEMA KOJEG REALIZUJE JEDNA NVO (jedna komponenta CCI-a)


Usavršeni procesi odlučivanja mogu dovesti do brzog djelovanja Širok i nedovoljno fokusiran pristup zagovaranju bi mogao biti neodrživ e

Izgrađeno specijalizovano liderstvo u nevladinim organizacijama Može doprinijeti to ekskluzivnog ili elitističkog pristupa Stvaranje prepoznatljivog imena (posebno po tome što dovode do promjena)

Može izolovati NVO-e iz šireg sektora

Među nevladinima organizacijama nema razmjene informacija ili prijenosa znanja

Neravnomjerna iskorištenost resursa Rizik od toga da pristup neće biti strateški ili da će efekat biti limitiran

PRISTUP PET: ZAGOVARANJE RJEŠENJA NEKOG PROBLEMA KOJE REALIZUJE KOALCIJIA (komponenta CCI-a o ADF-ovog DemNet II programa)


Inkluzivni i participativni pristup Postizanje konsenzusa u odlučivanju i planiranje uzimaju puno više vremena

Pruža mogućnost razmjene informacija i prijenosa znanja Nepostizanje konsenzusa među članovima koalicije može da uništi napore

Popravlja položaj sektora u odnosu na vladu Više kapaciteta je potrebno za upravljanje koalicijom Ravnomjerno iskorištava resurse članova koalicije Nejednak nivo kapaciteta među članovima koalicije može da znači

nejednaku zastupljenost i učešće Osigurava širok krug zainteresovanih za rezultate

PRISTUP ŠEST : DIJALOG O POLITIKAMA KROZ JAVNU/PRIVATNU SARADNJU (ilustrovano ponajbolje u primjeru ICNL-a, ali ne samo u njihovom slučaju )


Daje snagu nevladinim organizacijama da utiču na reforme koje se njih tiču

Nedostatak političke volje na strani aktera vlasti što može ugroziti napore

Pruža priliku za fokusirano djelovanje koje daje konkretne rezultate Reforme se ne mogu implementirati blagovremeno i dosljedno Obezbjeđuje načine kojima se može ostvariti pristup informacijama i onima koji učestvuju u odlučivanju

Pomaže formalizaciji i profesionalizaciji odnosa između vlasti i NVO-a Doprinosi informiranijem odlučivanju od strane dužnosnika Pomaže popravljanje položaja sektora u odnosu na partnere u vlasti

civil society assessment report - bosnian version

Documents