Clive Cussler

Virus

NIŠTA

Buckley Field, Colorado, sijeèanj 1954.Boeing C97 Stratocruiser nalikovao je grobnici. Možda je tu sliku uzrokovala hladna zimska noæ, a možda je nastala zbog snijega koji je stvarao ledeni ogrtaè na krilima i trupu. Treperava svjetla s vjetrobrana pilotske kabine i sjene posade mehanièara koje su brzo promicale samo su pojaèavale hladni prizor.Bojnik Ravmond Vvlander iz Vojnog zrakoplovstva Sjedinjenih Država nije mario za to što vidi. Gledao je u tišini kako se kamion s gorivom udaljava i nestaje u olujnoj tami. Ukrcajna rampa bila je spuštena sa stražnjeg dijela velikoga, kitolikog trbuha, a tada su se teretna vrata polako zatvorila, presijecajuæi trak svjetlosti koji je padao na teški vilièar. On malo skrene pogled i zagleda se prema dvostrukom redu bijele svjetlosti koji je ogranièavao pistu zrakoplovne luke Bucklev dugu jedanaest tisuæa stopa što se protezala ravnicom Colorada. Njihovo sablasno svjetlucanje gubilo se u noæi i postupno blijedjelo iza zavjese snijega koji je padao.On refokusira svoj pogled i prouèi umorno lice koje se odražavalo u prozoru. Kapa mu je bila zabaèena nemarno unatrag, otkrivajuæi gustu, tamnu kosu. Ramena su mu bila povijena prema naprijed, i izgledao je poput trkaèa na sto metara koji èeka pucanjstartnog pištolja. Njegov prozirni odraz, koji se u staklu spajao s odrazom zrakoplova u pozadini, naveo ga je da nehotice zadrhti. On zatvori oèi, odgurne prizor u udaljeni zakutak uma, i okrene se prema prostoriji.Admiral Walter Bass, koji je sjedio za rubom stola, uredno smota meteorološku kartu, obriše svoje oznojeno èelo rupèiæem i kimne Vvlanderu.Fronta se pomièe s istoènih obronaka Stjenjaka. Trebali biste iziæi iz oblaka negdje iznad Kontinentalne rasjekline.Ukoliko uspijem podiæi sa zemlje tu pticu goleme guzice.Uspjet æete.Podizanje teškog zrakoplova napunjenog do vrha gorivom i s teretom od sedamdeset tisuæa funta uslijed snježne oluje s boènim vjetrom od trideset èvorova i na nadmorskoj visini od pet tisuæa stopa baš i nije idilièno polijetanje.Pažljivo je razmotren svaki èimbenik, reèe Bass hladno.Vaši kotaèi trebali bi se odlijepiti od zemlje tako da vam preostane još tri tisuæe stopa piste.Vvlander se spusti na stolac poput ispuhanog balona.Vrijedi li to riskiranja života moje posade, admirale? Što li je to tako prokleto važno Mornarici da mora izvuæi zrakoplov Vojnog zrakoplovstva u bespuæu usred noæi kako bi oteglio neko smeæe na otok u Pacifièkom oceanu?Na trenutak Bassovo lice porumeni, a zatim omekša. Kad je progovorio, bilo je to blago, gotovo s isprikom. Bolno je jednostavno, bojnièe. To smeæe, kako ga nazivate, jest teret visokog prioriteta namijenjen vrlo tajnom programu testiranja. Buduæi da je vaš Stratocruiser bio jedini teški teretni zrakoplov u krugu od tisuæu milja koji može obaviti taj posao, Vojno zrakoplovstvo odluèilo gaje posuditi Mornarici. Ubacili su u to i vas i vašu posadu, i to vam je sve.

Vvlander probode Bassa pogledom. Ne želim odavati dojam da odbijam zapovijed, admirale, ali to nije sve, niti izbliza.Bass zaobiðe stol i sjedne.Vi to morate smatrati samo rutinskim letom.Cijenio bih, gospodine, kad biste mi bacili kost i prosvijetlili me glede sadržaja tih spremnika u mojem teretnom prostoru.Bass je izbjegavao njegov pogled.Žao mi je, to je stroga tajna.Vvlander je znao kad ga muljaju. On se umorno osovi na noge, pokupi svežanj koji je sadržavao njegov plan leta i karte, i krene prema vratima. Zatim zastane i okrene se.U sluèaju da se moramo prisilno spustiti...Nemojte! Ako se dogodi neki problem tijekom leta, reèe Bass ozbiljno, spustite ga u nenaseljeno podruèje.Previše tražite.Ovo nije formalni zahtjev ovo je zapovijed! Vi i vaša posada ne smijete napustiti zrakoplov izmeðu polazišta i odredišta, bez obzira na to što se dogodilo.Vvlanderovo se lice zamraèi. Onda je to to.Ima još nešto.Što?Sretno, reèe Bass, a usta mu se rašire u škrt osmijeh.Bio je to osmijeh koji se Vvlanderu nije nimalo svidio. On otvori vrata i bez rijeèi iziðe na hladnoæu.U kontrolnoj kabini poruènik Sam Gold, Vvlanderov kopilot, spustio se tako nisko u svom stolcu da mu je glava bila dobru stopu niža od naslona, i prouèavao listu provjere leta. Iza njega, s lijeve strane, satnik George Hoffman, navigator, radio je s plastiènim kutomjerom. Niti jedan od njih nije pokazao da je primijetio Vvlandera dok je ovaj ušao kroz vrata koja su vodila iz teretnog prostora.Je li smjer odreden?, upita Vvlander Hoffmana.Sav preliminarni prljavi posao odradili su mornarièki struènjaci. No, ne mogu reæi da se slažem s njihovim živopisnim izborom rute. Letimo preko najpustijih predjela Zapada.Vvlanderovo lice na trenutak poprimi zabrinut izraz, što je Hoffman primijetio. Bojnik pogleda preko ramena prema velikim metalnim spremnicima prièvršæenim u teretnom prostoru i pokuša prizvati viziju njihovog sadržaja.Njegovo razmišljanje prekine mrtvoozbiljno lice višeg narednika Joea Burtona, inženjera leta, pomalo nalik na Bustera Keatona, koje proviri iza vrata kabine.Sve je spremno za let u divlja plava prostranstva, bojnièe.Vvlander kimne bez skidanja pogleda sa spremnika koji su izgledali zlokobno. U redu, krenimo s ovom kuæom strave.Prvi motor se pokrene i oživi, a za njim ubrzo i ostala tri motora. Zatim se iskljuèi pomoæni izvor struje, uklonjeni su podmetaèi za kotaèe, i Vvlander pokrene pretrpani zrakoplov prema kraju glavne piste. Stražari i mehanièari okrenu se i krenu prema toplini obližnjeg hangara dok im je oluja šibala leda.Admiral Bass stajao je u kontrolnom tornju Buckleva i promatrao kako Stratocruiser gmiže poput trudne bube preko snijegom pokrivene piste. On uhvati telefon i tiho progovori u slušalicu. Možete informirati predsjednika da je Vixen 03 spreman za polijetanje.Kada procjenjujete vrijeme dolaska?, upita ozbiljan glas Charlesa Wilsona, tajnika obrane, kroz slušalice.Uz stanku za dopunu gorivom na Hickam Fieldu, na Havajima, Vixen 03 trebao bi sletjeti na podruèje testiranja otprilike u 14.00 sati po washingtonskom vremenu.

Ike nas je naruèio za sutra u 8.00 sati. Inzistira na detaljnom opisu buduæih eksperimenata i izvještaju o letu Vixena 03.Odmah kreæem za Washington.Ne moram vam nacrtati, admirale, što bi se moglo dogoditi ako zrakoplov padne u neki veliki grad ili njegovu blizinu.Bass je oklijevao u tišini koja se èinila duga i zastrašujuæa.Da, gosp. tajnice, bila bi to zaista noæna mora s kojom nitko od nas ne bi mogao živjeti.Pritisak i transformator malo su niže no što bi trebalo, reèe narednik Burns. Promatrao je inženjersku ploèu poput kobca.Dovoljno da prekinemo?, upita Gold s nadom.Žao mi je, poruènice. Motori s unutrašnjim sagorijevanjem neæe moæi raditi u rijetkom planinskom zraku Denvera kao što bi mogli na razini mora. S obzirom na visinu, pokazatelji su odgovarajuæi.Vvlander je promatrao traku asfalta pred njima.Snježna meæava je oslabila, i gotovo je mogao vidjeti oznaku polovine piste. Srce mu zakuca malo brže, održavajuæi ritam s brisaèima vjetrobrana. Bože, pomisli on, ne izgleda veæe od igrališta za shuffleboard. Kao u transu, on dohvati svoj ruèni mikrofon.Kontrola Bucklev, ovo je Vixen 03. Spremni za pokret. Prijem.Vaša je, Vixen 03, zaškripi poznati glas admirala Bassa u slušalicama. Ostavite jednu prsatu domorotkinju za mene.Vvlander jednostavno iskljuèi prijemnik, otpusti koènice i gurne èetiri ruèice za gas do kraja.zabije svoj debeli nos u snježnu meæavu i s naporom se pokrene niz dugu pistu dok je Gold monotonim glasom izvještavao o poveæanju brzine. Pedeset èvorova.Gotovo prebrzo, osvijetljeni znak s velikom brojkom 9 bljesne pokraj njih.Još devet tisuæa stopa, zujio je Gold.Brzina sedamdeset èvorova.Bijela svjetla piste jurila su pokraj vrhova krila. Stratocruiser poskoèi naprijed, dok su se moæni PrattWhitney motori napinjali u svojim ležištima, a njihove èetiri elise grabile prorijeðeni zrak. Vvlanderove ruke bile su zacementirane za palicu, a zglobovi na prstima pobijeljeli su, dok je izgovarao mješavinu molitva i kletva.Stotinu èvorova... još sedam tisuæa stopa.Bumove oèi nisu napuštale ploèu s instrumentima. Prouèavao je svaki trzaj igala pokazivaèa, spreman za prvi znak problema. Hoffman nije mogao uèiniti ništa osim da bespomoæno sjedi i gleda kako pred njime pista prebrzo nestaje.Stotinu dvadeset i pet.Vvlander se sada borio s kontrolnom ploèom, dok je snažan boèni vjetar udario po površini zrakoplova. Kaplja znoja spusti mu se niz lijevi obraz i padne mu u krilo. Turobno je išèekivao neki znak koji bi pokazao da je zrakoplov postao lakši, ali još uvijek je imao osjeæaj kao da krov kabine pritišæe neka divovska ruka.Stotinu trideset i pet èvorova. Recite zbogom oznaci za pet tisuæa stopa.Podigni se, mali, podigni se, molio je Hoffman dok su Goldovi pokazatelji padali jedan za drugim.Stotinu i èetrdeset i pet èvorova. Još tri tisuæe stopa.On se okrene prema Vvlanderu.Upravo smo prošli toèku nakon koje nema povratka.Toliko o sigurnosnoj margini admirala Bassa, promrmlja Vvlander. Približavaju se dvije tisuæe stopa. Brzina je stotinu pedeset i pet.Vvlander je mogao vidjeti crvena svjetla na kraju piste. Imao je osjeæaj kao da upravlja kamenom. Gold ga je i dalje nervozno pogledavao, oèekujuæi pokret laktova koji bi znaèio da je bojnik povukao upravljaè u položaj za uspinjanje. Vvlander je sjedio mirno, nepomièno poput vreæe portlandskog cementa.

0, Bože... oznaka za tisuæu stopa... stiže, stiže, prošla je.Vvlander nježno povuèe upravljaè prema sebi. Gotovo tri sekunde, što se èinilo kao cijela vjeènost, ništa se nije dogodilo. Ali tada, s bolnom sporošæu, Stratocruiser se odlijepi od tla i poleti na pedeset jarda prije kraja piste.Stajni trap uvuèen reèe on promuklim glasom.Prošlo je nekoliko trenutaka nelagode prije no što se stajni trap uvukao, i Vvlander osjeti lagano poveæanje brzine.Stajni trap uvuèen i zatvoren, reèe Gold.Zrakoplov se podigao na èetiri stotine stopa i ljudi u kabini zajedno duboko odahnu dok je Vvlander poèeo skretati prema sjeverozapadu. Svjetla Denvera treperila su pod lijevim krilom, ali brzo su se izgubila ispod oblaka. Vvlander se nije potpuno opustio dok se brzina nije popela iznad dvjesto èvorova, i dok visinomjer nije pokazivao tri tisuæe i pet stotina stopa izmeðu zrakoplova i tla.Idemo, idemo dalje, uzdahne Hoffman.Moram priznati da sam imao nekoliko malih sumnja.Nisi jedini, reèe Burns cereæi se.Èim je izišao iz oblaka i izravnao Stratocruiser na šesnaest tisuæa stopa, u smjeru zapada, preko Stjenjaka, Vvlander pozove Golda. Preuzmi. Idem provjeriti stražnji dio.Gold ga pogleda. Bojnik obièno nije prepuštao kontrole tako rano u toku leta. Imam ga, reèe Gold položivši ruke na palicu.Vvlander otpusti svoj pojas i krene u teretni prostor, pazeæi da vrata kabine budu zatvorena iza njega.Prebrojio je trideset i šest sjajnih spremnika od nehrdajuæeg èelika, èvrsto privezanih za drvene blokove. Zatim pažljivo prouèi površinu svakog spremnika. Tražio je uobièajene vojne oznake koje su oznaèavale težinu, datum proizvodnje, inicijale inspektora i upute za rukovanje. Nije ih bilo.Nakon gotovo petnaest minuta htio je odustati i vratiti se u kabinu, kad je uoèio malu aluminijsku ploèicu koja je pala izmeðu blokova. Imala je ljepljivu pozadinu, i Vvlander osjeti lagano zadovoljstvo kad ju je usporedio s ljepljivim mjestom na nehrdajuæem èeliku na kojem je stajala. On podigne ploèicu na slabom svjetlu i žmirne promatrajuæi glatku površinu. Sitne ugravirane oznake potvrdile su njegove najgore strahove.Stajao je tamo neko vrijeme, promatrajuæi malu aluminijsku ploèicu. Iznenada zrakoplov poskoèi i trgne ga iz njegovih misli. On pojuri kroz prostoriju i otvori vrata pilotske kabine. Bila je ispunjena dimom.Maske s kisikom vikne Vvlander. Jedva je mogao nazrijeti obrise Hoffmana i Burnsa. Gold je bio potpuno obavijen plavkastim svjetlom. On napipa put do pilotskog sjedala i posegne za maskom s kisikom, žmirkajuæi od oporog mirisa kratkog spoja.Toranj Bucklev, ovdje Vixen 03, vikao je Gold u mikrofon.Imamo dim u kabini. Tražimo upute za prisilno slijetanje. Prijem.Preuzimam kontrole, reèe Vvlander.Vaš je. Gold prihvati to bez oklijevanja.Burns?Gospodine?Što je, do vraga, krenulo krivo?Ne mogu biti siguran uz sav taj dim, bojnièe.Burnsov glas zvuèio je šuplje pod maskom s kisikom.Èini se kao kratki spoj u podruèju radioodašiljaèa.Toranj Bucklev, ovdje Vixen 03, ustrajao je Gold.Molim vas, javite se.Nema koristi, poruènièe, izlane Burns.Ne mogu vas èuti. Nitko vas ne može èuti. Osiguraè za fadioopremu ne ostaje ukljuèen.

Vvlanderove oèi tako su snažno suzile da je jedva mogao gledati. Okreæem ga natrag prema Buckleyu, reèe on mirno.No, prije no što je dovršio okret za stotinu i osamdeset stupnjeva, C97 naglo je poèeo vibrirati u ritmu s metalnim zvukom paranja. Dim nestane kao da je odnesen èarolijom, i ledeni udar zraka prodre u kabinu, udarajuæi o izloženu kožu ljudi poput tisuæa osica. Zrakoplov se raspadao na dijelove. iS motora broj tri otpala je elisa vikne Burns.Isuse Kriste, nesreæa nikad ne dolazi sama... Iskljuèi broj tri vikne Vvlander. Pogledaj što je ostalo.Goldove ruke polete kontrolnom ploèom, i uskoro vibracije prestanu. S osjeæajem oèaja, Vvlander je testirao kontrole. Dah mu se ubrzao, a u njemu je rastao užas.Elisa je probila trup, izvijesti ga Hoffman.U stjenci teretnog prostora imamo rupu od šest stopa. Kablovi i hidrauliène cijevi vise na sve strane.To objašnjava kamo je nestao dim, reèe Gold suho.Isisan je kad smo izgubili pritisak u kabini.To objašnjava i razlog iz kojeg ne reagiraju zakrilca i rudo, doda Vvlander. Možemo se penjati i spuštati, ali ne možemo naèiniti zaokret.Možda možemo donekle upravljati otvarajuæi i zatvarajuæi poklopce na motorima jedan i èetiri, predloži Gold. Barem toliko da nas dovede u ravninu spuštanja na Buckley.Ne možemo stiæi do Buckleya, reèe Vvlander.Bez motora broj tri, gubimo visinu gotovo stotinu stopa na minutu. Morat æemo se spustiti u Stjenjaku.Na njegove rijeèi zavlada potpuna tišina. Gotovo da je mogao vidjeti kako strah raste u oèima njegovih èlanova posade, gotovo da ga je mogao namirisati.Moj Bože, zajeèi Hoffman. 1To je nemoguæe. Sigurno æemo udariti u planinu. IJoš uvijek nam rade motori i imamo odreðeni stupanj I kontrole, reèe Vvlander. I izišli smo iz oblaka, tako da barem možemo vidjeti kamo idemo. IHvala nebesima na malim stvarima, progunda Burns. 1Kamo idemo?, upita Vylander.Dvadvasedam sjeverozapadno, odgovori Hoffman.Skrenuli smo za gotovo osamdeset stupnjeva s našeg zacrtanog smjera.Vvlander samo kimne. Više se ništa nije moralo govoriti. Svu pažnju posvetio je tome da održi Stratocruiser u vodoravnom položaju. No, nije mogao zaustaviti brzo spuštanje. Èak i s punom snagom na preostala tri motora, nije bilo šanse da teško optereæeni zrakoplov zadrži visinu. On i Gold mogli su samo nemoæno sjediti dok su se polako spuštali prema tlu kroz doline okružene vrhovima Stjenjaka u Coloradu visokim èetrnaest tisuæa stopa.Uskoro su mogli vidjeti drveæe koje je izvirivalo iz snijegom prekrivenih planina. Na 11.500 stopa vrhovi planina bili su iznad njihovih krila. Gold ukljuèi svjetla za slijetanje i zagleda se kroz vjetrobran, tražeæi ravnu površinu. Hoffman i Burns sjedili su ukoèeno, napeto išèekujuæi neminovni udar.Igla visinomjera spustila se ispod oznake od deset tisuæa stopa. Deset tisuæa stopa bilo je èudo što su se spustili tako nisko èudo što se kameni zid nije iznenada pojavio pred njima i zaprijeèio im se na putanji. Tada, gotovo ravno ispred njih, drveæe se razmakne i svjetla otkriju ravno polje prekriveno snijegom.Livada vikne Gold. Prelijepa, velièanstvena planinska livada na pet stupnjeva s desne strane.Vidim je, potvrdi Vvlander. On malo podesi smjer kretanja Stratocruisera uz pomoæ poklopaca motora i ruèica za gas.Nije bilo vremena za formalnost provjere liste instrumenata. Morao je to biti

pristup uèiniiliumri, školsko slijetanje s podignutim stajnim trapom. More drveæa nestalo je ispod nosa pilotske kabine, i Gold iskljuèi motore i elektriène sklopove dok je Vvlander spuštao Stratocruiser na jedva deset stopa od tla. Tri preostala motora zamru i velika tamna sjena ispod njih brzo se podigne i doèeka trup zrakoplova.Udarac je bio mnogo manje brutalan no što je itko od njih i mogao oèekivati. Trbuh zrakoplova poljubio je snijeg i odskoèio jednom, dvaput, da bi se smirio poput divovske skije.Vvlander nije znao koliko je dugo trajalo nekontrolirano dizanje. Kratke sekunde prolazile su poput minuta.Napokon, zrakoplov se nespretno zaustavi i zavlada duboka tišina, samrtna i zlokobna. Burns je reagirao prvi.Bože... Uspjeli smo promrmlja on kroz drhtave usne.Gold, pepeljaste boje lica, zagleda se u vjetrobran. Njegove oèi vidjele su samo bjelinu. Neprozirni pokrivaè snijega prekrio je staklo. On se polako okrene prema Vvlanderu i otvori usta da nešto kaže, ali ne izusti niti rijeè. Glas mu zamre u grlu.Snažne vibracije iznenada protresu Stratocruiser, uslijedi oštar zvuk lomljave i škripa metala koji se savija. Bjelina s druge strane stakla rastopi se u gusti zid crne tame, a nakon toga uslijedi potpuno ništa.U svojem mornarièkom stožeru u VVashingtonu, admiral Bass odsutno je prouèavao kartu koja je pokazivala planiranu rutu leta Vixen 03. Sve se vidjelo u njegovim umornim oèima, duboko urezanim borama na blijedim, upalim obrazima i umorno pogrbljenim ramenima. U posljednja èetiri mjeseca Bass je znatno ostario. Telefon na stolu zazvoni i on podigne slušalicu.Admirale Bass?, zaèuje se poznati glas.Da, gosp. predsjednièe.Tajnik Wilson rekao mi je da želite opozvati potragu za Vixen 03.Toèno, reèe Bass tiho.Ne vidim smisla u produžavanju agonije. Mornarièki brodovi, zrakoplovi za potragu Vojnog zrakoplovstva i kopnene postrojbe Vojske proèešljali su svaki pedalj zemlje i mora na pedeset milja s obje strane zacrtane rute leta Vixen 03.Što vi mislite?Pretpostavljam da ostatci zrakoplova leže na dnu Pacifièkog oceana, odgovori Bass.Smatrate da je preletio Zapadnu obalu?Da.Nadajmo se da ste u pravu, admirale. Bog nam pomogao ako se srušio na zemlju.Da jest, veæ bismo to saznali, reèe Bass.Da, predsjednik je oklijevao. Pretpostavljam da bi.Još jedna stanka.Zatvorite dosje Vixen 03. Zakopajte ga, i to duboko.Pobrinut æu se za to, gosp. predsjednièe.Bass spusti slušalicu i potone u svoj stolac poraženi èovjek na zalasku duge i inaèe uspješne mornarièke karijere.On se opet zagleda u kartu. Gdje?, reèe on sebi na glas.Gdje si? Kamo si, do vraga, otišao?Odgovor nikada nije dobio. Nije bilo nikakvog traga od zlosretnog Stratocruisera. Èinilo se da su bojnik Vvlander i njegova posada odletjeli u ništa.

Poglavlje I

Colorado, rujan 1988.

Dirk Pitt se razbudi, duboko i zadovoljno zijevne i ogleda se oko sebe. Kad je došao u planinsku kuæicu bio je mrak, a vatra u velikom kaminu niti uz pomoæ svjetla iz smrdljivih kerozinskih svjetiljaka nije najbolje osvjetljavala unutrašnjost drvenjare.Njegov vid izoštri se na starom satu Seth Thomas koji je visio na jednom zidu. Prošle noæi postavio ga je tamo i navio èinilo mu se da to treba uèiniti. Zatim se zagledao u veliku glavu losa prekrivenu pauèinom, koja ga je promatrala prašinavim, staklastim oèima. Malo iza losa nalazio se prozor koji je nudio spektakularan pogled s kamenitog planinskog lanca Sawatch, duboko u Stjenjaku Colorada.Dok su se gubili i posljednji ostatci sna, Pitt se suoèio s prvom odlukom za taj dan treba li dopustiti oèima da uživaju u velièanstvenom krajoliku, ili ih odmarati na glatkom tijelu zastupnice Kongresa iz Colorada Loren Smith, koja je sjedila gola na tepihu usredotoèena na vježbu joge. Pitt se odluèi za zastupnicu.Sjedila je prekriženih nogu, u položaju lotosa, nagnula se unatrag i oslonila laktove i glavu na tepih. Otkriveno gnijezdo izmeðu njezinih bedara i mali brežuljci na njezinim grudima potukli su kamenite vrhove Sawatcha, odluèi Pitt.Kako zoveš ovu nedamsku pozu?, upita on.Riba, odgovori ona, ne pokreæuæi se.Služi oblikovanju prsa.Govoreæi kao muškarac, reèe Pitt glumeæi nadmenost.Ne sviðaju mi se sise tvrde poput kamena.Više bi volio da su opuštene i vreæaste?Njezine ljubièaste oèi skrenu prema njemu.Pa... ne baš. Ali možda malo silikona ovdje i malo ondje...Tb je problem s muškim umom, odbrusi ona, sjedajuæi i zabacujuæi svoju dugu, crvenu kosu. Mislite kako bi sve žene trebale imati mlijeène žlijezde velièine balona, poput onih neukusnih matica na duplericama šovinistièkih magazina.Naša želja æe dovesti do toga.Ona ga prijekorno pogleda. Šteta. Morat æeš se snaæi s mojim grudima 34 B. One su sve što imam.On obgrli njezin torzo èeliènom rukom, i napola je povuèe na krevet. Kolosalne ili sitne, on se sagne i lagano poljubi obje bradavice, niti jedna žena neæe optužiti Dirka Pitta za diskriminaciju.Ona izvije leda i ugrize ga za uho. Èetiri cijela dana smo zajedno i sami. Nema telefona, nema sastanaka odbora, nema koktel zabava, nema pomoænika koji bi mi smetali. Gotovo je predobro da bi bilo istinito. Ona zavuèe ruku pod pokrivaè i pomiluje njegov trbuh. A što misliš o malo sporta prije doruèka?A, èarobna rijeè.Ona mu se lukavo nasmiješi. Sport ili doruèak?Ono što si prije spomenula, tvoj joga položaj.Pitt iskoèi iz kreveta, a Loren padne na svoju lijepo oblikovanu stražnjicu. Gdje je najbliže jezero?Jezero?Da. Pitt se nasmije na njezin zbunjeni izraz lica. Gdje ima jezera, ima i ribe. Ne možemo se cijeli dan izležavati u krevetu kada soèna planinska pastrva èeka bez daha da zagrize udicu.Ona zabaci glavu i upitno ga pogleda. Bio je visok iznad šest stopa i tri pedlja, a njegovo snažno tijelo bilo je osunèano, osim bijele trake oko kukova. Njegova gusta, crna kosa uokvirivala je lice kojekao da je uvijek imalo sumoran izraz, ali je moglo proizvesti osmijeh èija je toplina mogla zagrijati prostoriju punu ljudi. Sada se nije smiješio, ali Loren je poznavala Pitta dovoljno dobro da može proèitati veselje u borama oko njegovih nevjerojatno zelenih oèiju.

Ti, veliki, umišljeni klipane, odbrusi ona. Zadirkuješ me.Ona skoèi s poda, zabije glavu u njegov trbuh i odgurne ga na krevet. Nije se niti za sekundu zavarala da posjeduje nadljudsku snagu. Da se Pitt nije opustio i prihvatio njezin skok, odbila bi se od njega poput odbojkaške lopte.Prije no što je mogao odglumiti protest, Loren ga je zajahala preko prsa, a njezine ruke pritisnule su njegova ramena. On se napne, obgrli je rukama i stisne njezinu mekanu stražnjicu. Ona osjeti kako njegov ud raste pod njom, i uèini joj se da njegova toplina zraèi kroz njezinu kožu.Pecanje, reèe ona promuklim glasom.Jedini štap kojim se znaš koristiti nema udicu.Doruèkovali su u podne. Pitt se istuširao, odjenuo i vratio u kuhinju. Loren se nagnula nad sudoperom, snažno stružuæi pocrnjelu tavicu. Nosila je samo pregaèu i ništa drugo. Stajao je na ulazu, polako zakopèavajuæi svoju košulju, i gledajuæi kako njezine male grudi poskakuju.Pitam se što bi tvoji glasaèi rekli da te sada mogu vidjeti, reèe on.Zajebi moje glasaèe, reèe ona, smijuæi se vragoljasto.Moj privatni život nije njihova briga.Zajebi moje glasaèe, ponovi Pitt ozbiljno, praveæi se da zapisuje bilješke. Još jedan detalj u skandaloznom životu male Loren Smith, zastupnice u Kongresu sedme regije Colorada.Nisi smiješan. Ona se okrene i zaprijeti mu tavom.U sedmoj regiji nema politièkih igara, a ja sam posljednja na Capitol Hillu koju se može optužiti za mito.Ah... ali tvoji seksualni ekscesi. Pomisli samo kakav bi novinarski skandal mediji naèinili od toga. Èak bih te mogao sam razotkriti i napisati uspješnicu.Sve dok moji ljubavnici nisu na mojem platnom popisu, i dok ih ne držim na trošak Kongresa, nitko mi ne može ništa.A što je sa mnom?Ti si platio svoju polovicu namirnica, sjeæaš se?Ona osuši tavu i položi je na ormar.Kako mogu izgraditi biznis od uzdržavanja, reèe Pitt tužno, kada imam tako škrtu ljubavnicu?Ona ga zagrli oko vrata i poljubi ga u bradu. Sljedeæi put kada pokupiš požudnu djevojku na koktel zabavi u VVashingtonu, predlažem ti da se raspitaš o njezinom financijskom stanju.Blagi Bože, prisjeti se ona, ta užasna zabava koju je priredio tajnik za zaštitu okoliša. Mrzila je društvenu scenu glavnoga grada. Ako nije imala neku obvezu povezanu s interesima Colorada ili nekom od njezinih obveza u odborima, obièno je nakon posla išla kuæi svojoj maèki imenom Ichabod i gledala neki film na televiziji.Lorenine oèi magnetski su bile privuèene prema njemu. On je stajao na travnjaku, na treperavoj svjetlosti baklja. Otvoreno ga je promatrala dok je vodila razgovor s još jednim kongresnikom Nezavisne stranke, Mortonom Shavrom iz Floride. Osjetila je èudno ubrzavanje bila. To joj se rijetko dogaðalo, i pitala se zašto joj se dogaða sada. Nije bio zgodan, ne na naèin Paula Newmana, ali imao je neku muževnu, ozbiljnu auru koja joj se sviðala. Bio je visok, a voljela je visoke muškarce. Bio je sam, nije razgovarao ni s kim, i promatrao je ljude oko sebe pogledom koji je izražavao iskreni interes, a ne dosadu i distancu. Kad je postao svjestan da ga Loren promatra, jednostavno joj je uzvratio pogled s iskrenim, otvorenim izrazom lica.Tko je onaj tip tamo u sjeni?, upita ona Mortona Shawa.Shaw se okrene i pogleda u smjeru koji je Loren naznaèila pokretom glave. Njegove oèi trepnu kad je prepoznao èovjeka, i on se nasmije. Dvije godine u VVashingtonu i još ne znaš tko je to?Da znam, ne bih pitala, reèe ona jednostavno.

Zove se Pitt, Dirk Pitt. Direktor je specijalnih projekata Nacionalne agencije za mora i podmorje. Znate on je momak koji je vodio operaciju vaðenja Titanica.Osjeæala se glupo što nije povezala stvari. Njegova slika i prièa o uspješnom vaðenju slavnog broda tjednima su bili naslovna vijest medija. Dakle, to je bio èovjek koji je uèinio nemoguæe. Ona se isprièa i kroz gomilu ljudi probije do Pitta.Gosp. Pitt, reèe ona. To je sve što je uspjela reæi. U tom trenutku povjetarac je izazvao treperenje plamenova i svjetlost padne na Pittove oèi iz drugog kuta. Loren u želudcu osjeti groznicu koju je osjetila samo jednom, kad je bila jako mlada i zaljubila se u profesionalnog skijaša. Bila je zahvalna što je slaba svjetlost prikrila rumenilo koje joj je sigurno obojilo obraze.Gosp. Pitt, reèe ona opet. Èinilo se da ne može izreæi prave rijeèi. On se zagleda u nju u išèekivanju. Predstavi se, budalo, vikala je na sebe u mislima. Umjesto toga, ona izlane Sada kad ste izvadili Titanic, što planirate kao svoj sljedeæi projekt?To je prilièno teško reæi, reèe on toplo se smiješeæi.No, moj sljedeæi projekt radit æu iz velikog osobnog zadovoljstva uživat æu u njemu.A to je?Zavodenje kongresnice Loren Smith.Njezine oèi se rašire. Šalite se?Nikad ne shvaæam olako seks s prelijepom politièarkom.Slatki ste. Je li vas oporbena stranka nagovorila na ovo?Pitt ne odgovori. Uhvati je za ruku i povede kroz kuæu, pretrpanu washingtonskom elitom, i otprati je van, do svojeg automobila. Slijedila ga je bez protesta, više iz znatiželje nego iz poslušnosti.Dok je pokrenuo automobil kroz ulicu koja je prolazila izmeðu redova drveæa, ona napokon upita Kamo me vodite?Korakprvi, on se nasmije privlaènim osmijehom, pronaæi æemo intimni mali kafiæ gdje se možemo opustiti i razmijeniti naše najdublje želje.A korak drugi?, upita ona tihim glasom.Povest æu vas na brzinsku vožnju trkaæim èamcem preko zaljeva Chesapeake.Ne ovu djevojku.Imam jednu teoriju, nastavi Pitt.Avantura i uzbuðenje uvijek pretvore zanosnu kongresnicu u divlju, nezasitnu zvijer.Poslije, dok je toplina jutarnjeg sunca dodirivala èamac, Loren bi bila posljednja osoba na svijetu koja bi se protivila Pittovoj teoriji zavoðenja. Ona zadovoljno primijeti kako njegova ramena na sebi imaju tragove njezinih zuba i noktiju kao dokaz toga.Loren popusti stisak i gurne Pitta prema ulaznim vratima kuæice. Toliko o zabavi i igrama. Imam brdo pisama koje moram riješiti prije no što se sutra zaputimo u Denver u kupovinu. Zašto ne odeš pješaèiti u prirodu ili nešto slièno na nekoliko sati. Ja èu nam kasnije pripremiti obilnu veèeru i provest èemo još jednu perverznu veèer grleæi se pokraj vatre.Mislim da sam ja veæ pervertiran, reèe on protežuæi se.Osim toga, pješaèenja u prirodi definitivno nisu moj stil.Onda poði na pecanje.On je pogleda.Nisi mi rekla kamo.Èetvrt milje preko brda iza kuæice. Jezero Table. Tata je tamo na veliko lovio pastrve.Hvala ti, on je ozbiljno pogleda.Krenut æu sa zakašnjenjem.Gadno.

Nisam ponio nikakvu ribièku opremu. Je li tvoj tata ostavio nešto?Ispod kuæice, u garaži. Sav svoj pribor držao je tamo. Kljuèevi od vrata su na mantilu.Lokot je bio zahrdao od nekorištenja. Pitt pljune na njega i okrene kljuè najjaèe što je mogao a da ga ne slomi. Napokon je uspio, i stara dvostruka vrata otvore se uz škripu. Nakon što je prièekao minutu da bi mu se oèi priviknute na tamnu prostoriju, on ude unutra i ogleda se oko sebe. Bio je tamo prašnjavi ormar s alatom koji je uredno stajao na svojem mjestu. Limenke raznih velièina bile su poredane na nekoliko polica. Neke su sadržavale boju, neke èavle i drugi materijal. Pitt ubrzo pronaðe kutiju s ribièkim priborom ispod ormara.Štap je tražio malo duže. Jedva je ugledao jedan u tamnom kutu garaže. Na putu mu se našlo nešto što je izgledalo kao krupni komad opreme prekriven platnom. Nije mogao dohvatiti štap za pecanje, pa se pokušao popeti preko te prepreke. Ona se pomakne pod njegovom težinom i on padne unatrag, hvatajuæi platno u uzaludnom pokušaju da vrati ravnotežu prije no što je završio na zemljanom podu garaže.Pitt opsuje, obriše prašinu sa sebe i pogleda ono što ga se isprijeèilo izmeðu njega i poslijepodneva provedenog u pecanju. Na licu mu se pojavi zbunjeni izraz. On klekne i prijeðe rukom preko dva velika predmeta koja je sluèajno otkrio. Zatim ustane, iziðe van i pozove Loren.Ona se pojavi na balkonu. U èemu je problem?Dodi malo ovamo.Gunðajuæi, ona odjene mekani kaput i spusti se niz stube. Pitt je povede u garažu i pokaže joj. Gdje je tvoj otac pronašao ovo?Ona se nagne naprijed i žmirne. Što je to?Ovo žuto okruglo je spremnik za kisik iz zrakoplova. Ovo drugo je prednji stajni trap, s gumom i kotaèem. Vraški su stari, sudeæi po stupnju korozije.To još nisam vidjela.Sigurno si ih primijetila prije. Zar nikad ne koristiš garažu?Ona odmahne glavom.Ne otkad sam se kandidirala. Ovo je prvi put da sam došla u tatinu kuæicu otkad je umro u nesreæi prije tri godine.Jesi li ikada èula daje ovdje u blizini pao neki zrakoplov?, upita Pitt.Ne, ali to ne znaèi da se to nije dogodilo. Rijetko viðam susjede, pa nemam mnogo prilike èuti lokalne prièe.Kojim putem?Ha?Tvoji najbliži susjedi. Gdje žive?Niz cestu, dolje prema gradiæu. Prvo skretanje lijevo.Kako se zovu?Raferty. Lee i Maxine Rafertv. On je umirovljeni pripadnik Mornarice. Loren uhvati Pittovu ruku i èvrsto je stisne.Èemu sva ta pitanja?Znatiželja, ništa više. On podigne njezinu ruku i poljubi je. Doæi æu na tu obilnu veèeru. Zatim se okrene i potrèi niz cestu.Pa, zar ne ideš pecati?, vikne ona za njim.Uvijek sam mrzio taj sport.Zašto ne uzmeš Jeep?Pješaèenje u prirodi bila je tvoja ideja, sjeæaš se?, vikne on preko ramena.Loren je gledala za Pittom dok nije nestao u borovom šumarku. Zatim odmahne glavom na neshvatljive hirove muškaraca i utrèi u kuæicu kako bi se sklonila s ranojesenske hladnoæe.

Poglavlje II

Maxine Rafertv odisala je Zapadom. Bila je teške grade i nosila široku haljinu, naoèale bez okvira, i mrežu preko plavkastosrebrene kose. Sjedila je zamotana na prednjem trijemu kuæice od cedra i èitala knjigu. Lee Rafertv, visok, mršav èovjek, kleèao je i premazivao uljem nosaèe prednje osovine starog kamioneta International, kada je Pitt dotrèao uz put i pozdravio ih.Dobar dan.Lee Rafertv izvadi nezapaljenu, prožvakanu cigaru iz usta i kimne. Bok.Lijep dan za vježbanje, reèe Maxine, promatrajuæi Pitta preko vrha knjige.Hladni povjetarac pomaže, reèe Pitt.Na licima im se vidjelo prijateljstvo, ali i oprez koji su stanovnici zabaèenih krajeva imali prema strancima na svojem posjedu, naroèito strancima koji su izgledali kao gradski tipovi.Lee obriše ruke u masnu krpu i približi se Pittu.Mogu li vam pomoæi?Možete, ako ste vi Lee i Maxine Raferty.Maxine se digne sa stolca. Mi smo Rafertyji.Moje ime je Dirk Pitt. Ja sam gost Loren Smith, koja živi lje niz cestu.Široki osmjesi zamijene izraze nelagode. Mala Loren Smith. Naravno, reèe Maxine vedro. Svi mi iz ovih krajeva prilièno smo ponosni na nju, s time što nas zastupa u VVashingtonu i to.Mislio sam da biste mi možda mogli dati neke informacije vezane uz ovo podruèje.Rado, odgovori Lee.Nemoj stajati tu kao drvo, reèe Maxine svojem suprugu.Donesi èovjeku nešto za piæe. Izgleda žedno.Naravno, što kažete na pivo?Zvuèi dobro, reèe Pitt smiješeæi se.Maxine otvori ulazna vrata i ugura Pitta unutra.Ostat æete na ruèku. Bila je to više zapovijed nego zahtjev, i Pitt nije imao izlaza osim da slegne ramenima i složi se.Dnevna soba kuæe imala je visoki strop i odvojeni prostor za spavanje. Dekor je bio skupa kombinacija art deco namještaja. Pitt je osjeæao kao da je stupio u 30. godine XX. stoljeæa. Lee požuri u kuhinju i brzo se vrati s dva otvorena piva. Pitt je primijetio kako na bocama nema etiketa.Nadam se da vam se sviða domaæe piæe, reèe Lee.Trebale su mi èetiri godine da uhvatim pravi omjer gorèine i slatkoæe. Ima oko osam posto alkohola.Pitt je uživao u okusu. Bio je drukèiji od onoga što je oèekivao. Da nije osjetio lagani traèak kvasca, rekao bi da je pivo zrelo za široku prodaju.Maxine postavi stol i pozove ih. Izvadila je veliku zdjelu salate od krumpira, lonac kuhanog graha, i tanjur s tanko narezanim komadima mesa. Lee zamijeni brzo ispražnjene boce piva i poène dodavati tanjure.Salata od krumpira bila je snažna, s pravom dozom kiselosti. Kuhani grah bio je preliven medom. Pitt nije prepoznao meso niti njegov okus, ali bilo mu je izvrsno. Usprkos èinjenice da je jeo s Loren prije samo sat vremena, miris domaæeg jela natjerao ga je da prione hrani poput fizièkog radnika.Vi dugo živite ovdje?, upita Pitt izmeðu dva zalogaja.Odlazili smo na odmor u Sawatch još tamo krajem 50ih, reèe Lee.Preselili smo ovamo nakon što sam otišao u mirovinu iz Mornarice. Bio sam ronioc. Razbolio sam se i dobio prijevremeni otpust. Da vidim, to je bilo negdje u ljeto 71.70 ispravi ga Maxine.Lee Rafertv namigne Pittu. Max nikada ništa ne zaboravlja.Znate li možda za neku olupinu zrakoplova, recimo u krugu od deset milja?Ne sjeæam se. Lee pogleda svoju suprugu. A ti, Max?

Pa, dobro, Lee, gdje ti je mozak? Ne sjeæaš li se onog jadnog lijeènika i njegove obitelji koji su poginuli kad im se zrakoplov srušio iza Diamonda?... Kakav je grah, gosp. Pitte?Odlièan, reèe Pitt. Je li Diamond grad?Nekad je bio. Sada je samo križanje puteva i jedan mali ranè.Sjeæam se sada, reèe Lee, posežuæi za mesom. To je bio jedan od onih malih jednomotoraca. Izgorio je do temelja. Ništa nije ostalo. Šerifov odjel je tjedan dana identificirao ostatke.To se dogodilo u travnju 74, reèe Maxine.Mene zanima mnogo veæi zrakoplov, objasni Pitt strpljivo.Vjerojatno se srušio prije 30 ili 40 godina.Maxine okrene svoje okruglo lice i zagleda se u strop. Napokon odmahne glavom. Ne, ne mogu reæi da sam ikada èula za takvu nesreæu. Barem ne ovdje.Zašto vas to zanima, gosp. Pitt?, upita Lee.Našao sam dijelove nekog starog zrakoplova u garaži gðice Smith. Vjerojatno ih je njezin otac stavio tamo. Mislio sam da ih je možda pronašao negdje u planini.Charlie Smith, reèe Maxine zamišljeno.Neka mu Bog prosti dušu. Razmišljao je o tome kako da se obogati i više od nezaposlenog radnika na burzi.Vjerojatno je kupio dijelove u nekoj trgovini u Denvef u kako 01 mogao izgraditi još jedan od svojih izuma koji ne funkcioniraju.Imam utisak da je Lorenin otac bio frustrirani izumitelj.Jadni Charlie je bio upravo to. Lee se nasmije. Sjeæam se Kad je pokušao izgraditi automatski zabacivaè štapova za ribolov. rokleta stvar bacala je mamac na sve strane, samo ne u vodu.Zašto kažete jadni stari Charlie?Na licu Maxine pojavi se žalostan izraz. Pa valjda zbog užasnog naèina na koji je poginuo. Nije li vam Loren prièala o tome?Rekla je samo da je to bilo prije tri godine.Lee pokaže prema Pittovoj gotovo praznoj èaši.Hoæete li još jedno pivo?Ne, hvala, dovoljno je.Istina je, reèe Lee, da je Charlie eksplodirao.Eksplodirao?Pretpostavljam, dinamit. Nitko nije bio siguran. Sve što su mogli prepoznati bila je jedna èizma i palac.Izvještaj šerifa bio je da se radilo o još jednom Charlievom izumu koji nije proradio, reèe Maxine.Ja još uvijek kažem da je to sranje progunda Lee.Srami se.Maxine pogleda supruga puritanskim pogledom.To ja mislim. Charlie je znao više o eksplozivu od bilo kojeg èovjeka. Bio je vojni miner. Dovraga, pa on je razmontirao bombe i granate po cijeloj Europi u Drugom svjetskom ratu.Ne obraæajte pažnju na njega, reèe Maxine oholo.Lee si je utuvio u glavu da je Charles ubijen. Smiješno. Charlie Smith nije na svijetu imao neprijatelja. Njegova smrt bila je obièna nesreæa.Svi imaju pravo na svoje mišljenje, reèe Lee.Jeste li za desert, gosp. Pitt?, upita Maxine.Napravila sam pitu od jabuka.Ne mogu više pojesti ni zalogaja, hvala.A ti, Lee?Ni ja više nisam gladan, progunda Rafertv.Nemojte se ljutiti, gosp. Rafertv, reèe Pitt tješeæi ga.Èini mi se da je i mene nadvladala mašta. Pronalaženje dijelova zrakoplova

usred planina... Pomislio sam da su pronaðeni na mjestu nesreæe.Muškarci su ponekad takva djeca.Max pogleda Pitta uz osmijeh djevojèice.Nadam se da ste uživali u ruèku.Bio je pravi gurmanski ruèak, reèe Pitt.Trebala sam malo duže kuhati školjke Stjenjaka. Bile su malo nresirove. Što misliš, Lee?Meni su bile dobre.Školjke Stjenjaka?, upita Pitt.Da, znate, reèe Maxine. Peèeni testisi bika.Rekli ste testisi.Lee inzistira da ih pripremam barem dva puta tjedno.Uvijek potuèe mesnu pitu, reèe Lee i iznenada prasne u smijeh.To nije sve što potuèe, promrmlja Pitt gledajuæi svoj želudac, pitajuæi se imaju li Rafertvji AlkaSeltzer.Sada je požalio što nije otišao pecati.

Poglavlje III

U tri sata ujutro Pitt je bio potpuno budan. Dok je ležao u krevetu s Loren sklupèanom pokraj sebe i promatrao obrise planina kroz prozorèiæe, njegov je um nabacivao slike u njegovoj glavi poput kaleidoskopa. Posljednji djeliæ onoga što se pokazalo savršeno vjerodostojnom slagalicom nikako se nije uklapao. Nebo se poèelo osvjetljavati na istoku kad je Pitt izišao iz kreveta, navukao hlaèe i tiho izišao iz kuæice.Lorenin stari Jeep stajao je na prilazu. On pruži ruku, dohvati svjetiljku iz odjeljka za rukavice i ude u garažu. Povuèe prekrivaè i pogleda spremnik s kisikom. Oblik mu je bio cilindrièan, po Pittovoj procjeni malo duži od jednog jarda, i osamnaest pedalja u promjeru. Površina mu je bila izgrebana i udubljena, ali najviše mu je privuklo pažnju stanje prikljuèaka. Nakon nekoliko minuta on pogleda stajni trap. Dvostruki kotaèi bili su spojeni istom osovinom koja je bila prièvršæena za njihova središta spojem u obliku slova T. Gume su bile oblikovane poput uštipaka, i relativno neistrošene. Bile su visoke otprilike tri stope, i zaèudo, još uvijek ispunjene zrakom.Garažna vrata zaškripe. Pitt se okrene i ugleda Loren kako viri u tamnu prostoriju. On je osvijetli. Nosila je samo plavu najlonsku spavaæicu. Kosa joj je bila razbarušena, a lice odražavalo mješavinu straha i nesigurnosti.Jesi li to ti, Dirk?Ne, reèe on smiješeæi se u tami.To je tvoj prijatelj, planinski mljekar.Ona odahne, priðe mu i uhvati ga za ruku radi osjeæaja sigurnosti. Komièar sigurno nisi. No, što radiš ovdje?Nešto me kopka u vezi s ovim stvarima. On usmjeri zraku svjetlosti prema dijelovima zrakoplova. Sada znam što je to bilo.Loren ustane i zadrhti u toj prljavoj, prašnoj garaži ispod tihe kuæice. Praviš od buhe slona, promrmlja ona. Sam si rekao Rafertvji imaju logièno objašnjenje o tome kako je taj beskorisni otpad došao ovamo. Tata je vjerojatno pokupio nešto na odlagalištu.Nisam baš siguran, reèe Pitt.Uvijek je kupovao stare otpatke, ustvrdi ona. Pogledaj oko sebe mjesto je puno èudnih, napola dovršenih izuma.Napola dovršenih, da. Ali od ostalog otpada napravio je barem nešto. Spremnik za kisik i stajni trap nije niti taknuo. Zašto?Nema nièeg tajanstvenog u vezi s tim. Vjerojatno je poginuo prije no što je stigao do njih.

Moguæe.Onda je to riješeno, reèe ona èvrsto.Vratimo se u krevet prije no što promrznem nasmrt.Žao mi je, još nisam gotov.Što još imaš za vidjeti?Nazovi to kamenèiæem u cipeli logike, reèe on.Pogledaj ovdje, ove prikljuèke na spremniku.Ona se nagne preko njegovog ramena.Slomljeni su. Što si oèekivao?Da je to izvaðeno iz starog zrakoplova na odlagalištu otpada, Prikljuèci bi bili odvrnuti kljuèevima ili prerezani plamenikom ili snažnim kliještima. Ovi su savijeni i istrgnuti velikom snagom. Isto Vrijedi i za stajni trap. Spoj je savijen i otkinut ispod hidrauliènog arnortizera. Èudno lom se nije dogodio odjednom. Možeš vidjeti Kako je najveæi dio ruba zahrðao, dok mali dio na vrhu još uvijek lz8leda kao nov. Izgleda kao da su se glavno ošteæenje i posljednji dogodili u razmaku od više godina.Pa što sve to znaèi?Ništa veliko. Ali dokazuje da ovi dijelovi ne potièu s odlagališta zrakoplovnog otpada ili iz prodavaonice viškova.Jesi li sada zadovoljan?Ne u cijelosti. On s lakoæom podigne spremnik za kisik, iznese ga van i odloži u Jeep.Ne mogu sam prenijeti stajni trap. Morat æeš mi pomoæi.to smjeraš?Rekla si da æemo se spustiti u Denver u kupovinu.Pa?Dok ti kupuješ cijeli grad, ja æu odvuæi ove stvari u zraènu luku Stapleton i pronaæi nekoga tko bi mogao identificirati zrakoplov s kojeg je ovo došlo.Pitt, reèe ona, ti nisi Sherlock Holmes. Èemu sav taj trud?To mi je razbibriga. Dosadno mi je. Ti se cijeli dan baviš svojom kongresnom poštom. Meni je dosadilo razgovarati s drveæem.Noæu imaš moju nepodijeljenu pažnju.Èovjek ne može živjeti samo od seksa.Ona je promatrala s tihom fascinacijom kako on vadi dvije duge drvene daske i postavlja ih na stražnji dio Jeepa.Spremna?, upita on.Nisam baš odjevena za tu priliku, reèe ona, a u glasu joj se osjeæala hladnoæa, dok joj je koža bila naježena.Onda skini to da se ne uprljaš.Kao u snu, ona objesi svoju spavaæicu na klin, pitajuæi se zašto žene instinktivno prate muškarce u njihovim adolescentnim mušicama. Zatim njih dvoje Pitt u kratkim hlaèama, kongresnica Loren Smith potpuno gola podignu i prenesu prašnjavi stajni trap na improviziranu rampu na stražnjem dijelu Jeepa.Dok je Pitt prièvršæivao teret, Loren je stajala na ranojutarnjem svjetlu i promatrala prašinu i mast kojima su joj bili premazana bedra i trbuh, i pitala se što li joj je bilo da pronaðe ludog ljubavnika.

Poglavlje IV

Harvev Dolan, glavni inspektor za tehnièko održavanje Ureda zraènog prijevoza SUZa podigne svoje naoèale na svjetlu i, ne primijetivši nikakve mrlje na staklu, vrati ih na nos u obliku piramide.Pronašli ste ih u planini, kažete?Oko trideset milja sjeverozapadno od Leadvillea, u lancu Sawatch, odgovori

Pitt. Morao je govoriti glasno kako bi ga èovjek mogao èuti u buci vilièara koji je nosio stajni trap i spremnik s kisikom iz Jeepa kroz velika, razjapljena vrata inspekcijskog hangara FAA.Nije mnogo za poèetak, reèe Dolan.Ali. možda možete nagaðati.Dolan nehajno slegne ramenima. To možete usporediti s policajcem koji pronaðe malo dijete kako luta ulicama. Policajac vidi da je to dijete s dvije ruke i dvije noge, staro otprilike dvije godine. Djetetova odjeæa kupljena je u jednoj robnoj kuæi, a cipele u drugoj. Kaže da mu je ime Joey, ali ne zna svoje prezime, adresu niti telefonski broj. Mi smo u istom položaju kao i taj policajac, gosp. Pitte.Možete li prevesti svoju analogiju u èinjenice?, reèe Pitt smiješeæi se.Molim vas, gledajte, reèe Dolan s profesionalnim zadovoljstvom. Iz džepa na grudima izvadi penkalu i poène njome pokazivati.Pred nama se nalazi prednji stajni trap zrakoplova, koji je težio negdje oko sedamdeset ili osamdeset tisuæa funta. Taj je zrakoplov imao propelerski pogon, jer gume nisu konstruirane za udarce prilikom slijetanja mlaznih zrakoplova. Takoðer, njihov dizajn pripada tipu koji nije proizveden nakon 1950ih. Dakle, starost je negdje izmeðu 30 i 45 godina. Gume je proizveo Goodvear, a kotaèe Rantoul Engineering u Chicagu. A što se tièe tipa zrakoplova i njegovog vlasnika, bojim se da nemamo dovoljno podataka.Dakle, sve završava ovdje, reèe Pitt.Prerano ste bacili ruènik, reèe Dolan. Na trapu se nalazi savršeno èitak serijski broj. Ako možemo odrediti tip zrakoplova za koji je dizajniran ovakav prednji stajni trap, tada postaje jednostavno pronaæi broj kod proizvoðaèa i utvrditi o kojem je zrakoplovu rijeè.Kada to tako kažete, zvuèi jednostavno.Ima li još dijelova?Samo to što vidite.Kako ste odluèili donijeti ih ovamo?Pretpostavio sam da, ako ih itko može identificirati, onda je to Savezni ured za zrakoplovstvo.Uvalili ste nas, ha?, reèe Dolan cereæi se.Nisam mislio ništa loše, odgovori Pitt, takoðer s cerekom.Nemamo mnogo za poèetak, reèe Dolan, ali nikad se ne zna možda nam se posreæi.Pokaže palcem prema mjestu na betonskom podu oznaèenom crvenom toèkom. Vozaè vilièara kimne i spusti paletu s dijelovima. Zatim pokrene vilièar unatrag, skrene udesno za devedeset stupnjeva i odbruji prema drugom kutu hangara.Dolan podigne spremnik s kisikom, preokrene ga u ruci poput struènjaka koji prouèava grèku vazu, pa ga spusti. Nema šanse da otkrijemo odakle je ovo došlo, reèe on jednoliènim tonom.Standardizirane spremnike poput ovoga još uvijek proizvodi nekoliko proizvoðaèa za dvadesetak modela zrakoplova.Dolan se poèeo zagrijavati za svoj zadatak. Kleknuo je i prouèio svaki pedalj stajnog trapa. U jednom trenutku Pitt mu je pomogao da se premjesti u novi položaj. Prošlo je pet minuta a da nije izgovorio niti rijeè.Pitt napokon prekine tišinu.Jeste li što otkrili?Mnogo. Dolan se uspravi.Ali, nažalost, ne i odgovor za milijun dolara.Šanse ukazuju na poslovièni Sizifov posao, reèe Pitt.Ne osjeæam se dobro što sam vam zadao toliki posao.Glupost, uvjeravao gaje Dolan.Zato me plaæaju. SUZ u svojim dosjeima ima desetke nestalih zrakoplova èije sudbine nikada nisu otkrivene. Kad god dobijemo priliku za zatvaranje nekog sluèaja, skaèemo na nju.

Kako stojimo s otkrivanjem tipa zrakoplova?Inaèe bih pozvao istraživaèke tehnièare iz naših inženjerskih odjela. No, mislim da æu pokušati pronaæi preèicu i pogoditi. Phil Devine, šef održavanja u United Airlinesu, hodajuca je enciklopedija za zrakoplove. Ako nam itko može reæi o èemu se radi na prvi pogled, to je on.Tako je dobar?, upita Pitt.Vjerujte mi na rijeè, reèe Dolan s osmijehom.Tako je dobar.Fotograf nisi. Osvjetljenje ti je grozno.Cigareta bez filtera visjela je s usana Phila Devinea dok je prouèavao polaroidne slike stajnog trapa koje je naèinio Dolan. Devine je bio tip lika u stilu W.C. Fieldsa širok u sredini, sporog, piskutavog glasa.Nisam došao ovamo radi umjetnièke kritike, odgovori Dolan. Možeš li odrediti stajni trap ili ne?Izgleda donekle poznato, pomalo podsjeæa na B29.To nije dovoljno.Što oèekuješ od gomile nejasnih slika apsolutnu nepogrešivu identifikaciju?Nadao sam se neèem takvom, da, odgovori Dolan smireno.Pitt se poèeo pitati hoæe li prisustvovati tuènjavi. Devine proèita nelagodan pogled u njegovim oèima.Opustite se, gosp. Pitt, reèe on i nasmiješi se.Harvey i ja imamo pravilo nikada nismo ljubazni jedan prema drugome tijekom radnog vremena. Meðutim, èim proðe pet sati, prestajemo s prostaèenjem i odlazimo zajedno na pivo.Koje obièno ja plaæam, ubaci se Dolan.Vi momci iz državne službe u boljem ste položaju da zaradite nešto i sa strane, uzvrati Devine.Što se tièe stajnog trapa.. reèe Pitt tiho.0, da, mislim da mogu nešto iskopati. Devine se s naporom podigne od stola i otvori ormar koji je od poda do vrha bio ispunjen debelim knjigama uvezanim u crni vinil. Stari priruènici za održavanje, objasni on. Ja sam vjerojatno jedini luðak u trgovaèkom zrakoplovstvu koji ih koristi. On dohvati jednu knjigu zakopanu u gomili i poène listati. Nakon minute, pronaðe ono što je tražio i položi otvorenu knjigu na stol. Je li vam ovo dovoljno blizu?Pitt i Dolan nagnu se naprijed i prouèe crtež stajnog trapa.Kotaèi, dijelovi i dimenzije, Dolan udari prstima po knjizi, isti su.Koji zrakoplov?Boeing Stratocruiser, odgovori Devine. Zapravo, i nisam toliko promašio kad sam rekao B29. Stratocruiser je utemeljen na tom dizajnu. Verzija vojnog zrakoplovstva imala je oznaku C97.Pitt okrene prednju stranu priruènika i pronaðe sliku zrakoplova u letu. Izgledao je èudno trup na dva kata slièio je velikom kitu s dva trbuha. Sjeæam se ovih iz djetinjstva, reèe Pitt.Upotrebljavao ih je Pan American.A takoðer i United, reèe Devine. Letjeli smo s njima na liniji za Havaje. Vraški dobar zrakoplov.A što sada?, Pitt se okrene prema Dolanu.Sada æemo poslati Boeingu u Seattle serijski broj stajnog trapa, zajedno sa zahtjevom da ga se spari sa zrakoplovom kojem je pripadao. Ja æu nazvati i Nacionalni odbor za sigurnost prijevoza u Washingtonu, a oni æe mi reæi jesu li izgubili neki putnièki Stratocruiser nad kontinentalnim dijelom Sjedinjenih Država.A ako se pokaže daje neki nestao?SUZ æe pokrenuti službenu istragu, reèe Dolan.A tada æemo vidjeti što æe se pojaviti.

Poglavlje V

Pitt je proveo sljedeæa dva dana u iznajmljenom helikopteru, leteæi nad planinama u sve širim i širim krugovima potrage. Dva su puta on i pilot spazili mjesta pada, ali pokazalo se da su to poznate i obilježene olupine. Nakon nekoliko sati u zraku kad mu je stražnjica utrnula od sjedenja, a ostatak tijela bio iscrpljen od vibracija motora i od bacanja prouzroèenih uzlaznim strujama i boènim vjetrovima bio je iskreno zahvalan kad se na vidiku ukazala Lorenina kuæica i kad je pilot spustio helikopter na obližnju livadu.Skije potonu u mekanu, smeðu travu, i elise se polako zaustave. Pitt otkopèi svoj sigurnosni pojas, otvori vrata i iziðe van, te poène istezati mišiæe.Sutra u isto vrijeme, gosp. Pitt? Pilot je imao narjeèje Oklahome i kratku frizuru koja je odgovarala tome.Pitt kimne.Skrenut æemo prema jugu i pokušati s donjim dijelom doline.Planirate preskoèiti padine iznad linije rasta drveæa?Da je zrakoplov pao na otvorenom, ne bi trideset godina bio uvršten medu nestale.Nikad se ne zna. Sjeæam se vojnog zrakoplova za obuku koji je udario u padinu planine dolje u San Juanu. Udar je prouzroèio lavinu, i ostatci zrakoplova zatrpani su. Žrtve su još uvijek pod kamenjem.Pretpostavljam da postoji i ta moguænost, reèe Pitt umorno.Ako želite moje mišljenje, to je jedina moguænost.Pilot zastane kako bi ispuhao nos.Mali, lagani zrakoplov mogao je propasti kroz drveæe i ostati zauvijek skriven, ali ne i putnièki zrakoplov s èetiri motora. Nema šanse da borovi sakriju olupinu te velièine. A èak i da se to dogodilo, neki bi lovac do sada veæ naišao na nju.Otvoren sam za bilo koju teoriju koja ima smisla, reèe Pitt. Kutom oka vidio je Loren kako trèi livadom iz smjera kuæice. Zalupio je vrata i mahnuo pilotu, i okrenuo se bez osvrtanja kad je motor oživio. Letjelica se podigne i odzuji preko vrhove krošanja okolnog drveæa.Loren mu se baci u naruèje, bez daha zbog svojeg trka po rijetkom zraku. Izgledala je živo i vibrantno u uskim bijelim tajicama i crvenom puloveru s ovratnikom. Èinilo se da njezine elegantne crte lica sjaje na kasnoposlijepodnevnom suncu. Ukošene zrake svjetla pojaèavale su uèinak dajuæi njezinoj koži zlatnu nijansu. On je okrene oko sebe i progura svoj jezik kroz njezine usne, gledajuæi par vlažnih ljubièastih oèiju koje su mu uzvraæale pogled. Pitta je uvijek zabavljalo to što je Loren držala otvorene oèi dok bi se ljubila ili vodila ljubav, tvrdeæi da ne želi ništa propustiti. Napokon ona doðe do daha i odgurne ga, naboravši nos. Uh, smrdiš.Oprosti zbog toga, ali prosjediti cijeli dan u plastiènoj kabini helikoptera slièi dehidriranju u stakleniku.Ne moraš se isprièavati. Ima nešto u muškom mošusnom mirisu što napali žene. Naravno, èinjenica da smrdiš po benzinu i ulju ne pomaže.Onda æu odmah nastaviti ravno do tuša.Ona pogleda svoj sat.Kasnije. Ako požurimo, još ga možeš uloviti.Uloviti koga?Harveya Dolana. Zvao je.Kako? Nemaš telefon.Znam samo da je naišao šumar i rekao da trebaš nazvati Dolana u njegov ured. Rekao je da je važno.Gdje æemo pronaæi telefon?Gdje drugdje? Kod Rafertvja.

Lee je bio u gradu, ali Maxine je sretno dovela Pitta do telefona. Posjela ga je za staromodni stol i dodala mu slušalicu.Operator je bio uèinkovit, i za manje od deset sekunda Dolan se oglasi na drugom kraju linije. Kako ti je palo na pamet da me zoveš na moj raèun?, progunda on.Država si to može priuštiti, reèe Pitt.Kako si mi uspio prenijeti obavijest?Putem radiouredaja iz mojeg automobila. Dobio sam signal iz satelita za javne komunikacije i prenio ga šumarskoj postaji u nacionalnom parku Bijela rijeka, zamolivši ih da prenesu poruku.Što imaš?Neke dobre vijesti i neke ne tako dobre vijesti.Isprièaj mi ih tim redoslijedom.Dobra je vijest da sam dobio poruku od Boeinga. Stajni trap instaliran je kao dio izvorne opreme na zrakoplovu 75403. Ne tako dobra vijest jest da je taj zrakoplov isporuèen vojsci.Dakle, vojno zrakoplovstvo ga ima.Èini se da je tako. U svakom sluèaju, Nacionalni odbor za sigurnost prijevoza nema bilješke o nestalom putnièkom Stratocruiseru. Bojim se da je to ono što ja mogu uèiniti. Od sada, ako želiš nastaviti svoju istragu kao privatna osoba, moraš proæi kroz vojsku. Njihova zraèna sigurnost je izvan naših ovlasti.Uèinit æu to, odgovori Pitt. Ako ništa drugo, kako bih smirio maštarije koje imam o sablasnim zrakoplovima.Nadao sam se da æeš reæi nešto takvo, reèe Dolan.Zato sam uzeo sebi slobodu da pošaljem zahtjev u tvoje ime, naravno za trenutnim statusom Boeinga 75403 generalnom inspektoru za sigurnost u zrakoplovnoj bazi Norton, u Kaliforniji. Pukovnik Abe Steiger kontaktirat æe te èim pronaðe nešto.Taj Steiger, što je on?U osnovi, on je moj kolega u vojsci. On provodi istrage o uzrocima zrakoplovnih nesreæa vojnog zrakoplovstva u zapadnoj regiji.Onda æemo uskoro dobiti odgovor na zagonetku.Èini se da je tako.Kakvo je tvoje mišljenje, Dolan?, upita Pitt. Iskreno.Pa.. Dolan poène oprezno.Neæu ti lagati, Pitt. Osobno, mislim da æe se tvoj nestali zrakoplov pojaviti u dosjeima nekog trgovca koji trguje dijelovima starih zrakoplova koje je država proglasila viškom.A mislio sam da imamo poèetak divnog prijateljstva.Htio si istinu. Rekao sam ti je.Ozbiljno, Harvev, zahvalan sam ti na pomoæi. Kad doðem u Denver iduæi put, svratit æu na ruèak.Nikad ne odbijam besplatnu klopu.Dobro. Radujem se tome.Prije nego što spustiš slušalicu, Dolan duboko uzdahne, ako sam u pravu, i postoji neko normalno objašnjenje za to što se stajni trap zatekao u garaži gdice Smith, što onda?Imam neki èudan osjeæaj da nije tako, odgovori Pitt.Dolan spusti slušalicu, sjedne i zagleda se u trap.Èudna hladnoæa popne mu se uz leda i koža mu se naježi. Pittov glas zvuèao je kao da dopire iz grobnice.

Poglavlje VI

Loren odnese posude od veèere i donese pladanj s dvije šalice vruæe kave na balkon. Pitt je sjedio zavaljen u stolac s nogama na ogradi. Usprkos hladnom zraku rujanske veèeri, nosio je pulover s kratkim rukavima.Kavu?, upita Loren.Kao u transu, on se okrene i pogleda je. Što?, tada progunda.Žao mi je, nisam èuo da si izišla.Ljubièaste oèi prouèavale su ga. Ponašaš se poput opsjednutog èovjeka, reèe ona iznenada, ne znajuæi ni sama zašto.Može biti da sam poludio, reèe on lagano se osmjehnuvši.Poèinjem vidjeti olupinu zrakoplova u svakoj svojoj misli.Ona mu doda jednu šalicu, a drugu obuhvati dlanovima, upijajuæi njezinu toplinu.To glupo staro tatino smeæe. Samo o tome razmišljaš otkad smo došli ovamo. Pridao si mu puno veæi znaèaj no što zaslužuje.Ni ja to ne mogu shvatiti. On zastane i srkne kavu.Nazovi to Pittovom kletvom ne mogu ostaviti neki problem dok ne pronaðem neko rješenje koje æe me zadovoljiti.On se okrene prema njoj. Zvuèi li to èudno?Pretpostavljam da su neki ljudi prisiljeni tražiti odgovore na nepoznato.On nastavi govoriti na introspektivan naèin.Ovo nije prvi put da imam snažan intuitivan osjeæaj za nešto.Jesi li uvijek u pravu?On slegne ramenima i naceri se.Iskreno govoreæi, moj omjer uspjeha je jedan prema pet.A ako se dokaže da tatin otpad ne dolazi sa zrakoplova koji je pao u blizini, što onda?Tada æu zaboraviti na to i vratiti se u stvarni, praktièni svijet.Oni se primire, i Loren mu priðe i spusti se u njegovo krilo, pokušavajuæi upiti njegovu tjelesnu toplinu na hladnom vjetru koji je strujio niz planine.Još imamo dvanaest sati prije no što se ukrcamo na zrakoplov za VVashington. Ne želim da bilo što pokvari našu posljednju zajednièku noæ. Molim te, udimo unutra i poðimo u krevet.Pitt se nasmiješi i nježno je poljubi u oèi. Premjesti njezinu težinu na obje ruke i ustane sa stolca, podižuæi je s jednakom lakoæom kao da podiže veliku krpenu lutku. Zatim je unese u kuæicu. Mudro je zakljuèio kako to nije pravo vrijeme da joj priopæi da æe se sama vraæati u glavni grad, i da æe on ostati ovdje i nastaviti istragu.

Poglavlje VII

Dvije veèeri kasnije, potišteni Pitt sjedio je za stolom u kuæici i prouèavao raširenu topografsku kartu. Zatim se nasloni na stolac i protrlja oèi. Sve stoje do sada postigao bila je Ijutita djevojka i povelik raèun kompanije koja mu je iznajmila helikopter.Zaèuje korake kako se penju uz stube na prednji balkon, i ubrzo se jedna potpuno obrijana glava i lice s toplim oèima boje lješnjaka i velikim brkovima u stilu Kaisera Wilhelma pojavi na prozoru vrata.Bok, kuæo, pozdravi glas koji kao da je dopirao iz para velikih èizama.Udite, odgovori Pitt ne dižuæi se.Èovjekovo tijelo bilo je èetvrtasto i s baèvastim prsima. Pitt procijeni daje težio dvjesto i dvadeset funta. Stranac ispruži mesnatu ruku. Vi ste sigurno Pitt.Da, ja sam Pitt.Dobro. Pronašao sam vas iz prve. Bojao sam se da sam pogrešno skrenuo u mraku. Ja sam Abe Steiger.

Pukovnik Steiger?Zaboravite titulu. Kao što vidite, došao sam odjeven kao stari štakor.Nisam oèekivao da osobno odgovorite na moj upit. I pismo bi bilo dovoljno.Steiger se široko naceri. Zapravo, nisam htio dopustiti da mi cijena marke uskrati moguænost tragalaèkog putovanja.Tragalaèkog putovanja?Ubija, dvije muhe jednim udarcem, da tako kažem. Prvo, trebao bih sljedeæi tjedan držati govor o sigurnosti zrakoplova u zrakoplovnoj bazi Chanute u Illinoisu. Drugo, nalazite se u srcu rudarskog kraja Coloradoa, a buduæi da mi je traganje za zlatom jak fetiš, uzeo sam si slobodu da malo ovdje zastanem prije no što nastavim dalje održati govor.Više ste nego dobrodošli da mi se prikljuèite. U ovom trenutku ionako sam sam.Gosp. Pitt, prihvaæam vaše gostoprimstvo.Jeste li donijeli kakvu prtljagu?Vani je, u iznajmljenom autu.Donesite je, a ja æu skuhati kavu.Zatim doda Jeste li za veèeru?Hvala, ali prezalogajio sam s Harvevem Dolanom prije no što sam došao ovamo.Onda ste vidjeli stajni trap.Steiger kimne i izvadi staru kožnu aktovku. Otvori je i preda Pittu zatvoreni registrator.Izvještaj o statusu Boeinga C97 Vojnog zrakoplovstva, broj 75403, pod zapovjedništvom bojnika Vvlandera. Možete ga proèitati dok se ja ne raspakirani. Ako imate bilo kakva pitanja, pitajte.Nakon što se Steiger smjestio u gostinskoj sobi, on se pridruži Pittu za stolom. Je li to odgovor na vašu znatiželju?Pitt podigne pogled s papira.U ovom izvještaju stoji daje 03 nestao nad Pacifikom tijekom rutinskog leta izmeðu Kalifornije i Havaja tijekom sijeènja 1954.To se vidi u izvještaju Vojnog zrakoplovstva.Kako objašnjavate prisutnost stajnog trapa ovdje u Coloradu?Nema velike tajne. Ponekad se, tijekom radnog vijeka zrakoplova, stajni trap zamijeni novim. To nije neobièna stvar. Mehanièari su pronašli pogrešku u strukturi. Nešto se slomilo prilikom tvrdog slijetanja. Možda je ošteæen dok su ga vukli po pisti. Postoje desetci razloga zbog kojih je možda bilo potrebno zamijeniti trap.Pokazuju li izvještaji mehanièara zamjenu?Ne, ne pokazuju.Nije li to pomalo èudno?Nepravilno, možda, ali ne èudno. Mehanièari Vojnog zrakoplovstva poznati su po vještini mehanièkih popravaka, ne po administrativnim vještinama.Ovdje takoðer piše da nikada nije pronaðen trag posade ili zrakoplova.Priznajem da je to zbunjujuæe. Izvještaji ukazuju na to da je provedena opsežna potraga, mnogo veæa od normalnih procedura spašavanja koje zahtijeva pravilnik. No ipak, udružene snage Vojnog zrakoplovstva i Mornarice pronašle su jednu veliku nulu.Steiger zahvalno kimne Pittu koji mu je dodao šalicu vruæe kave. Medutim, takve se stvari dogaðaju. Naši dosjei prepuni su zrakoplova koji su odletjeli u ništa.Odletjeli u ništa. Vrlo poetski.Pitt nije pokušao sakriti ciniènost u glasu.Steiger je ignorirao ton i srknuo kavu.Za istražitelja zraène sigurnosti, svaki neriješeni pad je poput trna u peti. Mi smo poput lijeènika koji ponekad izgube pacijenta na operacijskom stolu. Zbog onih koji nam izmaknu ne spavamo noæu.A 03?, upita Pitt mirnim glasom. Drži li vas on budnim?

Pitate me o nesreæi koja se dogodila kad sam ja imao èetiri godine. Ne mogu prema tome gajiti osjeæaje. Što se mene tièe, gosp. Pitte, i što se tièe Vojnog zrakoplovstva, nestanak 03 je zatvorena knjiga. Leži na dnu mora za cijelu vjeènost, a tajna te tragedije leži s njim.Pitt na trenutak pogleda Steigera, pa mu dopuni šalicu.U krivu ste, pukovnièe Steiger, vrlo ste u krivu. Postoji odgovor na to, i nije udaljen tri tisuæe milja.Nakon doruèka Pitt i Steiger razišli su se Pitt je otišao ispitati duboki klanac koji je bio preuzak za helikopter, a Steiger je krenuo pronaæi potok u kojem æe tražiti zlato. Vrijeme je bilo prohladno. Nekoliko mekanih oblaka lebdjelo je nad planinskim vrhovima, a temperatura se kretala negdje oko deset stupnjeva Celzija.Veæ je prošlo podne kad se Pitt popeo iz klanca i krenuo prema kuæici. Krenuo je slabo oznaèenim putiæem koji je vijugao kroz šumu i izišao na obalu jezera Table. Nakon što je slijedio obalu punu milju, naišao je na potok koji se ulijevao u jezero, i slijedio ga je dok nije naišao na Steigera.Pukovnik je zadovoljno sjedio na ravnoj stijeni u sredini potoka, zamahujuæi velikom metalnom ploèom po vodi.Ima li sreæe?, vikne Pitt.Steiger se okrene, mahne i krene prema obali. Neæu ostavljati depozite u Fort Knoxu. Bit æu sretan ako prikupim pola grama.On pogleda Pitta prijateljskim, ali skeptiènim pogledom.Što je s tobom?Uzaludan trud, odgovori Pitt. Ali osvježavajuæa šetnja.Steiger mu ponudi cigaretu. Pitt odbije.Znaš, reèe Steiger paleæi cigaretu, ti si klasièan sluèaj tvrdoglavog èovjeka.Tako kažu, reèe Pitt smijuæi se.Steiger sjedne, duboko udahne i ispusti dim kroz usta, pa progovori.Uzmi mene ja sam struènjak za odustajanje, ali samo od stvari koje nisu stvarno važne, reèe on. Križaljke, dosadne knjige, projekti oko kuæanstva, i slièno nikad ne dovršavam ništa od toga. Mislim da æu bez toga mentalnog stresa živjeti deset godina duže.Šteta što ne možete prestati pušiti.Touche, reèe Steiger.Upravo tada dvoje tinejdžera, mladiæ i djevojka, odjeveni u vodonepropusne prsluke, stojeæi na improviziranoj splavi, pojave se iza zavoja i proðu pokraj njih. Smijali su se s adolescentnom opuštenošæu, potpuno nesvjesni ljudi na obali. Pitt i Steiger promatrali su ih u tišini dok nisu nestali nizvodno.To je život, reèe Steiger. Nekad sam splavario niz rijeku Sacramento dok sam bio djeèak. Jesi li kada isprobao to?Pitt nije èuo pitanje. Stajao je intenzivno zagledan u toèku na kojoj su mladiæ i djevojka nestali s vidika. Njegov izraz lica promijeni se iz duboke zamišljenosti u iznenadno prosvjetljenje.Sto je s tobom?, upita Steiger.Izgledaš kao da si ugledao Boga.Cijelo vrijeme me udara u lice, a ja sam to ignorirao, promrmlja Pitt.Ignorirao što?To samo dokazuje da najteži problemi bivaju riješeni najjednostavnijim rješenjima.Nisi mi odgovorio na pitanje.Spremnik s kisikom i stajni trap, reèe Pitt.Znam odakle su se pojavili.Steiger samo pogleda Pitta, a pogled mu je bio pomraèen skepticizmom.Ono što želim reæi, nastavi Pitt, jest da smo previdjeli jednu stvar koja im je zajednièka.Ne vidim vezu, reèe Steiger.

Kad se ugrade u zrakoplov, rade pod dva razlièita protoèna sustava, jedan je plinski a drugi hidraulièki.Da, ali skini ih sa zrakoplova i oba imaju jednu zajednièku karakteristiku.A to je?Pitt pogleda Steigera. Samo se smiješio. Zatim izgovori èarobne rijeèi. Plutaju.

Poglavlje VIII

Pokraj vitkih mlažnjaka koji su pripadali bogatašima, Catlin M200 izgledao je poput leteæe žabe. Bio je i sporiji od njih, ali imao je jednu kvalitetu koja ga je iskupljivala, a koja je bila veæa od bilo kojeg drugog zrakoplova te velièine Catlin je bio osmišljen tako da može sletjeti i uzletjeti s nemoguæih mjesta s teretom dvostruko veæim od vlastite težine.Sunce se odražavalo od površine zrakoplova obojene akvamarin bojom dok je pilot struèno spuštao zrakoplov na usku asfaltnu traku zraène luke Lake Countv pokraj Leadvillea. Zrakoplov se naglo zaustavi gotovo dvije tisuæe stopa prije kraja piste, a zatim se okrene i odrula prema Pittu i Steigeru koji su ga èekali. Dok se približavao, na trupu su se sve jasnije vidjela slova NAMP. Catlin se zaustavi, motori se ugase, i minutu kasnije pilot iziðe i približi se dvojici ljudi. Hvala ti, kompa, reèe on i naceri se Pittu.Zašto, za bezbrižan plaæeni odmor u Stjenjaku?Ne, zato što si me izvukao iz kreveta s ludom crvenokosom usred noæi kako bih skupio stvari i doletio ovamo iz Washingtona.Pitt se okrene prema Steigeru.Pukovnik Abe Steiger, mogu li vam predstaviti Ala Giordina, mojeg ponekad sposobnog pomoænika i uvijek glavnog simulatora, iz Nacionalne agencije za mora i podmorja.Giordino i Steiger odmjere jedan drugog poput dva profesionalna borca. Da nije bilo Steigerove obrijane glave i semitskih crta lica, i Giordinovog vragoljastog talijanskog osmijeha i kovrèave crne kose, mogli su proæi kao braæa. Bili su identiène grade iste visine, iste težine, a èak su i mišiæi koji su pokušavali iskoèiti iz svoje odjeæe izgledali kao da su izlijevani u istom kalupu. Giordino ispruži ruku.Pukovnièe, nadam se da se nikada neæemo naljutiti jedan na drugoga.I ja se nadam, reèe Steiger toplo se smiješeæi.Jesi li donio opremu koju sam naruèio?, upita Pitt.Giordino kimne.Trebalo je malo uvjeravanja. Ako admiral otkrije tvoj mali tajni projekt, izvest æe jedan od svojih poznatih bijesnih ispada.Admiral?, upita Steiger.Ne vidim kakve veze Mornarica ima s ovim.Nema, odgovori Pitt. Admiral James Sandecker, umirovljen, sluèajno je glavni direktor NAMPa. Ima tu crtu škrtca ne voli tajne troškove koji nisu ukljuèeni u troškovnik agencije.Steigerove obrve podignu se u iznenadnom razumijevanju.Želiš li reæi da si naveo Giordina da doleti državnim zrakoplovom na državni trošak preko pola zemlje bez ovlaštenja, da ne spominjem ukradenu opremu?Nešto takvo, da.Stvarno smo dobri u tome, reèe Giordino mrtvoozbiljno.To jako štedi vrijeme, reèe Pitt mirno.Birokratske crvene vrpce mogu biti tako naporne.Ovo je nevjerojatno, reèe Steiger tiho.Ja æu vjerojatno biti poslan na vojni sud kao suuèesnik.Ne, ako nam upali, reèe Pitt. Sada, ako vas dvojica odvežete teret, ja bih

dovezao Jeep do zrakoplova.On krene prema parkiralištu.Steiger pogleda za njim na trenutak, a tada se okrene Giordinu. Poznajete ga dugo?Od prvog razreda. Ja sam bio razredni napasnik. Kad se Dirk doselio u naše susjedstvo i pojavio se u školi, prilièno sam ga dobro obradio.Pokazali ste mu tko je glavni?Baš i ne. Giordino otvori vrata teretnog prostora.Nakon što sam mu okrvavio nos i zatvorio oko, ustao je s tla i udario me u prepone. Tjedan dana sam hodao pognut.Zvuèi kao lukav tip.Recimo samo da Pitt ima tonu jaja, mozak u skladu s tim, i nevjerojatan talent da razvali bilo kakvu prepreku koja mu se nade na putu, bila ona djelo ljudskih ruku ili nešto drugo. Nježan je prema djeci i životinjama, i pomaže malim staricama da se penju uz stube. Koliko znam, nikada u životu nije ukrao niti pet centa, niti upotrijebio svoju lukavost za osobnu dobit. Osim svega toga, vraški je dobar momak.Mislite li da je ovaj put otišao predaleko?Mislite na njegovu vjeru u nepostojeæi zrakoplov?Steiger kimne.Ako vam Pitt kaže da postoji Djed Mraz, objesite èarapu na dovratak bolje vam je da povjerujete u to.

Poglavlje IX

Pitt je kleèao u aluminijskom èamcu i podešavao TV monitor. Steiger je sjedio kod pramca i borio se s veslima. Giordino je bio u drugom èamcu, oko dvadeset stopa ispred njih, gotovo skriven iza gomile baterijskih odašiljaèa. Dok je veslao, pažljivo je promatrao kabel koji je bio prebaèen preko krme i nestajao u vodi. Na drugom kraju bila je TV kamera zatvorena u vodootporni omot.Probudite me kad poène neki dobar film strave, reèe im Giordino zijevajuæi.Poèni veslati, progunda Steiger. Poèinjem te pristizati.Pitt nije sudjelovao u njihovom èavrljanju. Koncentracija mu je bila usredotoèena na zaslon. Ledeni poslijepodnevni vjetriæ kotrljao se niz planinske padine i naborao staklastu površinu jezera. Giordinove i Steigerove bolne ruke teško su uspijevale održati ravni smjer kretanja èamaca.Od ranog jutra, jedini predmeti koji su prošli pred monitorom bilo je kamenje ukopano u blatno dno, truli ostatci odavno mrtvog drveæa èije grane bez lišæa kao da su pokušavale dohvatiti kameru u prolazu, i nekoliko iznenaðenih planinskih pastrva koje su zaobilazile kameru u širokom luku.Ne bi li bilo lakše provesti potragu s ronilaèkom opremom?, reèe Steiger prekidajuæi Pittovu koncentraciju.Pitt dlanovima protrlja svoje napregnute oèi.TV je daleko uèinkovitija. Osim toga, jezero je mjestimièno dublje od dvije stotine stopa. Vrijeme koje ronilac može provesti na dnu na toj dubini mjeri se minutama. Dodaj tome i èinjenicu kako je na pedeset stopa ispod površine voda gotovo ledena, i imat æeš jednu prokleto neugodnu situaciju. Èovjek bi bio sretan kad bi njegovo tijelo izdržalo hladnoæu duže od deset minuta.A ako nešto pronademo?Onda æu navuæi ronilaèko odijelo i skoèiti u vodu kako bih pogledao, ali niti sekundu prije toga.Nešto se pojavi na monitoru i Pitt se nagne kako bi pažljivije pogledao, zakrivajuæi svjetlo crnom tkaninom.Mislim da smo upravo pronašli Giordinov film strave, reèe on.to je to?, upita Steiger uzbuðeno. Izgleda kao stara drvenjara.

Drvenjara?Vidi i sam.Steiger se nagne preko Pittovog ramena i pogleda zaslon. Kamera, stotinu i èetrdeset stopa ispod površine, prenosila je kroz ledenu vodu sliku neèega što je nalikovalo iskrivljenoj graðevini. Lelujava svjetlost sunca kroz valovitu površinu i maglovita vidljivost na toj dubini zajedno su joj davali sablastan izgled.Kako je, do vraga, to dospjelo tamo?, upita zbunjeni Steiger.Nije velika tajna, reèe Pitt.Jezero Table je umjetno. Godine 1945. država je napravilabranu na potoku koji je protjecao ovom dolinom. Napušteni mlinkoji se nalazio u blizini starog korita potopljen je kad se voda podigla.Kuæica koju vidimo sigurno je bila namijenjena smještaju radnika.Giordino zavesla unatrag kako bi bacio pogled.Sve što nedostaje je znak na prodaju.Zaèudujuæe dobro oèuvana, promrmlja Steiger.Zahvaljujuæi slatkoj vodi koja je blizu granice smrzavanja,doda Pitt, pa nastavi. Toliko o lokalnim turistièkim atrakcijama.Hoæemo li nastaviti?Koliko još?, upita ga Giordino.Dobro bi mi došlo neko tekuæe okrjepljenje, po moguænosti neko koje dolazi iz boce.Za nekoliko sati æe se smraèiti, reèe Steiger.Mislim da bismo trebali završiti za danas.Imaš moj glas, Giordino pogleda Pitta.Što misliš o tome, kapetane Bligh? Da povuèem kameru?Ne, neka visi. Vuæi æemo je do doka.Giordino nespretno okrene èamac za 180 stupnjeva i krene natrag.Mislim da je tvoja teorija dala svoje, reèe Steiger.Dvaput smo prošli središtem jezera, a sve što imamo jesu bolni mišiæi i slika drvenjare. Suoèi se s neizbježnim, Pitte u ovom jezeru nema ništa zanimljivo osim ribe.Steiger zastane i kimne prema televizijskoj opremi.A govoreæi o stanovnicima dubina što bi ribar dao da posjeduje ovakvu opremu.Pitt zamišljeno pogleda Steigera. A1, kreni prema onom starcu s tvoje lijeve strane koji peca na obali.Giordino se okrene i pogleda u smjeru u kojem je pokazivao Pitt. On tiho kimne i promijeni smjer. Steiger krene za njim. Nakon nekoliko minuta veslanja èamci su se približili postarijem ribièu koji je struèno zabacivao štap pokraj goleme stijene koja je izvirivala iz vode. On podigne pogled i na Pittov pozdrav dodirne svoj šešir prepun mamaca.Ima li sreæe?To nije jako originalno, promrmlja Steiger.Posao ide malo sporije, odgovori ribiè.Pecate li èesto u jezeru Table?Pa, negdje oko dvadeset i dvije godine.Možete li mi reæi koji dio jezera pojede najviše mamaca?Ponovite?Postoji li neki dio jezera Table u kojem ribièi èesto gube svoje mamce?Tamo blizu brane postoji jedno potopljeno deblo koje je prilièno uspješno u tome.Koliko je duboko?Osam, možda dvanaest stopa.Tražim neko mjesto koje je dublje, mnogo dublje, reèe Pitt.Stari ribiè zamisli se na trenutak.Gore prema velikoj moèvari, na sjevernom dijelu jezera, postoji jedna velika

rupa. Prošlog ljeta izgubio sam tamo dva svoja najbolja štapa na veæoj dubini. Mnogo velike ribe pliva dublje kad je vrijeme toplije. Ne preporuèam vam da tamo okušate sreæu. Ne, osim ako nemate udio u prodavaonici ribièke opreme.Mnogo vam hvala na pomoæi, reèe Pitt i mahne.Sretno!I vama, reèe stari ribiè. On nastavi zabacivati, i nakon nekoliko trenutaka njegov štap savije se kada je riba snažno zagrizla.Jesi li èuo, Al?Giordino èeznutljivo pogleda prema doku, pa skrene pogled prema sjevernom dijelu jezera, udaljenom èetvrt milje. Rezignirano s prionuvši poslu, on podigne kameru kako se ne bi vukla po dnu jezera, namjesti rukavice i dohvati vesla. Steiger mrko pogleda Pitta, ali ipak kapitulira. iPola sata borbe protiv boènih udara vjetra prošlo je vrlo sporo. Steiger i Giordino radili su u tišini Giordino je slijepo vjerovao Pittovoj prosudbi, a Steiger nije ni pod koju cijenu htio dopustiti Giordinu da bude izdržljiviji od njega. Pitt je ostao prikovan za monitor, i svako malo Giordinu govorio kako da prilagodi dubinu.Dno jezera Table poèelo se podizati što su se više približavali moèvari. Zatim, odjednom, vodeno bilje poène se gubiti, a voda potamni. Oni zastanu kako bi spustili kameru, pa nastave s veslanjem.Prešli su samo nekoliko jarda, kad se zakrivljeni predmet pojavi na zaslonu. Oblik nije bio jasno definiran i nije bio prirodan.Prestani veslati zapovjedi Pitt oštro. Steiger se opusti na sjedalu, zahvalan na stanci, ali Giordino oštro pogleda Pitta sa svojeg èamca. Veæ je prije èuo taj ton u njegovom glasu.Dolje u hladnim dubinama kamera je polako plutala prema predmetu koji se materijalizirao na monitoru. Pitt je sjedio kao okamenjen dok je velika bijela zvijezda na tamnoplavoj pozadini postajala sve jasnije vidljiva. Èekao je da se kamera približi, a usta su mu se osušila poput prašine iz Kansasa.Giordino je doveslao do njih i držao èamce zajedno. Steiger postane svjestan napetosti, podigne glavu i upitno pogleda Pitta.Imaš nešto?Zrakoplov s vojnim oznakama, reèe Pitt kontrolirajuæi uzbuðenje koje je osjeæao.Steiger dopuže do krme i u nevjerici se zagleda u monitor. Kamera je prešla preko krila i sada je plutala nad trupom zrakoplova. Pred njima su prolazila slova Vojna služba zraènog prijevoza.Isuse izusti Giordino. VSZP transport.Možeš li prepoznati model?, upita Steiger groznièavo.Pitt odmahne glavom. Još ne. Kamera je promašila motore i nos zrakoplova po kojem bi ga bilo lakše identificirati. Došla je uz lijevi vrh krila, i kao što vidite, sada se kreæe prema repu.Serijski broj trebao bi biti napisan na vertikalnom stabilizatoru, reèe Steiger tiho, kao u molitvi.Sjedili su nepomièno dok se nestvaran prizor širio pod njima. Zrakoplov je bio prekriven muljem. Trup se prepolovio iza krila, a repni dio bio je malo iskrivljen. Giordino polako zavesla i povuèe kameru u drugom smjeru, ispravljajuæi njezino polje snimanja. Rezolucija je bila tako jasna da su gotovo uspijevali vidjeti nabore u presvlaci od aluminija. Bilo je to vrlo èudno i neshvatljivo. Bilo im je teško prihvatiti sliku koju im je televizijska oprema prenosila pred oèima. Zatim su zadržali dah kada je serijski broj na vertikalnom stabilizatoru poèeo ulaziti u vidno polje s desne strane. Pitt je zumirao leæe kamere tako da ne bude zabune pri identifikaciji zrakoplova. Najprije 7, pa 5, pa 4, i na kraju 03. Steiger se na trenutak zagleda u Pitta razorni uèinak onoga za što je sada znao da je istina, ali nije mogao prihvatiti, prouzroèio je da mu je pogled postao staklast, kao kod

mjeseèara.Moj Bože, to je 03. Ali to je nemoguæe.Ono što vidiš je ono što dobivaš, reèe Pitt.Giordino pruži ruku i rukuje se s Pittom.Nikad nisam sumnjao, partneru.Tvoje povjerenje u mene zabilježeno je, reèe Pitt.Što æemo sada?Ispusti bovu za oznaèavanje u vodu i za danas æemo završiti. Sutra ujutro vratit æemo se i vidjeti što možemo pronaæi u olupini.Steiger je sjedio, odmahivao glavom i ponavljao To ne bi trebalo biti ovdje... to ne bi trebalo biti ovdje. Pitt se nasmiješi.Dobri pukovnik oèito odbija povjerovati vlastitim oèima. Nije problem u tome, reèe Giordino. Steiger ima jedan psihološki problem. Problem? Da, ne vjeruje u Djeda Mraza.Usprkos ledenom jutarnjem zraku, Pitt se znojio u ronilaèkom odijelu. Provjerio je regulator disanja, dao Giordinu znak palcem i skoèio u vodu preko ruba èamca.Ledena voda, koja je strujala izmeðu njegove kože i unutarnje podstave njegovog tri šesnaestine pedlja debelog odijela od neoprena, djelovala je kao strujni udar. Neko vrijeme lebdio je pod površinom vode, trpeæi snažnu bol, èekajuæi da njegova tjelesna toplina zagrije sloj vode koji je ušao u odijelo. Kad je temperatura postala podnošljiva, oèistio je uši i poèeo udarati perajama, spuštajuæi se u èudan svijet u kojem su vjetar i zrak bili nepoznati. Linija s bove za oznaèavanje spuštala se pod kutom u dubinu, i on zapliva pokraj nje.Èinilo se da mu se dno približava i dolazi mu u susret. Njegova desna peraja prošla je kroz mulj prije no što se izravnao, stvarajuæi sivi oblak koji se širio poput dima iz eksplozije spremnika za naftu.Pitt provjeri dubinomjer na zapešæu. Pokazivao je stotinu i èetrdeset stopa. To je znaèilo da ima otprilike deset minuta za boravak na dnu bez da brine o dekompresiji. Njegov glavni neprijatelj bila je temperatura vode. Ledeni pritisak drastièno æe utjecati na njegov uèinak i koncentraciju. Tjelesnu toplinu hladnoæa æe ubrzo iscrpiti, tjerajuæi njegovu izdržljivost preko granica, u podruèje pretjeranog zamora.Vidljivost nije bila veæa od osam stopa, ali taj ga faktor nije ogranièavao. Bova za oznaèavanje promašila je zrakoplov samo za nekoliko pedalja i morao je samo ispružiti ruku kako bi dodirnuo metalnu površinu. Pitt se pitao kakav æe osjeæaj prostrujiti kroz njega. Bio je siguran kako æe strah i išèekivanje podiæi svoje pipke. No, nisu se pojavili. Umjesto toga, imao je èudan osjeæaj uspjeha.Èinilo mu se kao da je došao na kraj dugog i napornog putovanja.Plivao je preko motora. Elise su bile elegantno povijene unatrag, poput latica irisa. Glave cilindara više nikada neæe osjetiti vruæinu sagorijevanja. Preplivao je pokraj prozora pilotske kabine. Staklo je još uvijek bilo cijelo, ali prekriveno muljem, sprjeèavajuæi pogled u unutrašnjost.Pitt primijeti kako je iskoristio gotovo dvije minute svojeg vremena na dnu. Brzo se pokrene prema mjestu na kojem je trup bio prelomljen, provuèe se unutra i upali ronilaèko svjetlo.Prva stvar koju su njegove oèi razaznale u tami bili su veliki srebreni spremnici. Trake kojima su bili prièvršæeni popucale su prilikom pada i ležali su rasuti po podu teretnog prostora. On ih pažljivo zaobiðe i proðe kroz otvorena vrata u kontrolnu kabinu.U sjedalima su sjedila èetiri kostura sigurnosni pojasevi držali su ih u grotesknim položajima. Prsti navigatora još su uvijek bili stisnuti kostur za ploèom inženjera bio je naslonjen unatrag, s lubanjom koja je bila nagnuta u stranu.

Pitt se pokrene naprijed, dok je u prsima osjeæao nemali strah i odbojnost. Mjehuri iz njegovog regulatora zraka podizali su se u vis i skupljali u jednom uglu stropa kabine. Cijeli prizor bio je još više nezemaljski zbog èinjenice daje odjeæa ostala na kosturima, iako je meso nestalo. Ledeno hladna voda zadržala je proces truljenja tijekom desetljeæa, i posada je bila odjevena u odore kao i u trenutku u kojem je umrla. Kopilot se ukoèio u uspravnom položaju, a vilica mu je bila raširena u sablasnom kriku, kako se èinilo Pittu. Pilot je bio nagnut prema naprijed, a glava mu je skoro dodirivala ploèu s instrumentima. Mala metalna ploèica provirivala je iz njegovog džepa, i Pitt je nježno izvadi, pa ugura mali pravokutnik u jedan od rukava svojeg ronilaèkog odijela. Vinilni omot virio je iz ladice pokraj pilotovog sjedala, i Pitt pokupi i to.Pogled na sat rekao mu je da mu je vrijeme isteklo. Nije mu trebao pisani poziv da krene prema površini i prema prijateljskim zrakama sunca. Hladnoæa mu je poèela prodirati u krv i zamagljivati um. Mogao se zakleti kako su se svi kosturi okrenuli i promatrali ga praznim oènim dupljama.HusslerOn brzo napusti kontrolnu kabinu i okrene se kad mu je ar u teretnoj kabini to dozvolio. Tada je ugledao stopalo kostura dnog spremnika. Tijelo koje je pripadalo stopalu bilo je ršæeno trakama za nekoliko prstenova za vezivanje tereta. Za u od posade u prednjem dijelu, ovaj leš još je imao ostatke mesa istima. Pitt zadrži sadržaj želudca koji mu se dizao u grlu i nje pogleda ono što je nekada bilo živo ljudsko biæe. Odora nije lave boje, kakvu je imalo Vojno zrakoplovstvo, veæ kaki, nalik na odoru kopnene vojske. Pretražio je džepove, ali bili su prazni.U glavi mu se oglasi alarm. Gubio je sav osjet u rukama i na, i poèeo se koèiti od neumoljive hladnoæe. Kretao se kao da njen u sirup. Ako ubrzo ne vrati toplinu u tijelu, stari zrakoplov žit æe još jednu žrtvu. Um mu je bio zamagljen, i na kratki tak osjetio je oštar ubod panike kad se zbunio i izgubio osjeæaj jer. Tada je ugledao mjehuriæe zraka kako izlaze iz teretnog ra i penju se prema površini.S velikim olakšanjem on se okrene od kostura i krene zairiæima prema otvorenoj vodi. Na deset stopa od površined je vidjeti dno èamca koje je lelujalo u prelomljenom svjetlupredmeta u nadrealistiènom filmu. Èak je mogao prepoznatiinovu naizgled bestjelesnu glavu kako viri preko ruba èamca.Jedva je imao snage pružiti ruku i zgrabiti veslo. Tada ga lièka snaga Giordina i Steigera izvuèe na èamac bez imalo a, kao da je malo dijete.Pomozi mi da skinem s njega to odijelo, zapovjedi Giordino.Moj Bože, poplavio je.Još pet minuta i ušao bi u hipotermiju.Hipotermiju?, upita Steiger, skidajuæi Pittovo odijelo.Velik gubitak tjelesne topline, objasni Giordino.Znam za ronioce koji su od toga umrli.Ja nisam... ponavljam... nisam spreman za mrtvozornika, ri Pitt izmeðu dva drhtaja.Ronilaèko odijelo svukli su s njega, a zatim su ga energièno ali ruènicima i omotali teškim vunenim pokrivaèima.Osjet mu se polako vratio u udove, a toplo sunce na koži lo mu je osjeæaj ugode.Srknuo je vruæu kavu iz termos boce, znajuæi da je njezina blagotvornost više psihološka nego fiziološka.Bio si glup, reèe Giordino, više iz brige nego iz bijesa.Skoro si se ubio ostavši predugo dolje. Voda je sigurno blizu toèke smrzavanja na toj dubini.Što si pronašao tamo dolje?, upita Steiger sa strahom.

Pitt sjedne, izbacujuæi ostatke magle iz svoje glave.Omot. Imao sam omot.Giordino ga podigne.Još ga uvijek imaš. Stisnuo si ga lijevom rukom kao kliještima.A mala metalna ploèica?Imam je, reèe Steiger. Ispala ti je iz rukava.Pitt se opusti, nasloni na rub èamca i potegne još jedan gutljaj vruæe kave. Teretni prostor ispunjen je velikim spremnicima od nehrdajuæeg èelika, rekao bih, sudeæi po zanemarivom stupnju korozije. Ne znam što sadrže. Na njima nema nikakvih oznaka.Kakvog su oblika?, upita Giordino.Cilindriènog.Steiger je izgledao zamišljeno.Ne mogu zamisliti kakav bi to vojni teret trebalo zaštititi spremnicima od nehrdajuæeg èelika.Zatim ubaci um u višu brzinu i prodorno pogleda Pitta.A što je s posadom? Ima li ikakvog znaka prisutnosti posade?Ono što je ostalo od njih još je prièvršæeno za sjedala.Giordino nježno otvori jedan kraj vinilnog omota. Papiri su možda èitki. Mislim da ih mogu razdvojiti i osušiti u kuæici.Vjerojatno plan leta, reèe Steiger.Neke stare kuke u Vojnom zrakoplovstvu još uvijek više vole tu vrstu omota od novih, plastiènih za èuvanje papirologije.Možda æe nam reæi što je posada radila tako daleko od rute leta.Nadam se da je tako, reèe Steiger.Želim imati sve èinjenice i tajne uredno otkrivene i zamotane prije no što ih spustim na stol u Pentagonu.Ah... Steigeru.Pukovnik upitno pogleda Pitta.Mrzim ti priopæavati vijesti koje æe ti pobrkati dobro osmišljene planove, ali glede zagonetke leta 03 postoji mnogo više toga no što je vidljivo na prvi pogled mnogo više.Pronašli smo olupinu netaknutu, zar ne?Steiger je pokušavao govoriti tiho. Nije htio izgubiti svoj trenutak trijumfa. Odgovori leže na samo nekoliko jarda od nas. Sada je sve samo pitanje vaðenja ostataka iz jezera. Što još preostaje?Prilièno neugodna dilema na koju nitko od nas nije raèunao.Kakva dilema?Bojim se, reèe Pitt tiho, da imamo posla i s ubojstvom.

Poglavlje X

Giordino je raširio sadržaj omota po kuhinjskom stolu. Bilo je ukupno šest stranica. Mala aluminijska ploèica koju je Pitt pronašao u džepu pilota sjajila se u otopini koju je Giordino spravio kako bi iz metala izvukao tragove hrde. Pitt i Steiger stajali su pred pucketavom vatrom i srkali kavu. Kamin je bio izgraðen od kamenja njegova toplina grijala je cijelu prostoriju.Shvaæaš li posljedice onoga što govoriš?, upita Steiger.Izmišljaš ozbiljan zloèin iz vedra neba, bez ikakvog dokaza...Utuvi si u glavu, reèe Pitt.Ponašaš se kao da sam optužio cijelo Vojno zrakoplovstvo Sjedinjenih Država za ubojstvo. Ne optužujem nikoga. Istina, dokazi nisu potpuno sigurni, ali stavio bih životnu ušteðevinu na to da æe forenzièni patolog potvrditi moju teoriju. Kostur u teretnom prostoru nije umro prije trideset i èetiri godine s izvornom posadom.

Kako možeš biti siguran?Nekoliko stvari se ne poklapa. Kao prvo, naš neoèekivani putnik još je imao meso na kostima. Drugi su ostali bez mesa prije više desetljeæa. To ukazuje, barem meni, da je on umro dugo nakon pada zrakoplova. Isto tako, ruke i noge bile su mu vezane za prstenove za prièvršæivanje tereta. Uz malo mašte gotovo da možeš zamisliti staromodno gangstersko ubojstvo.Poèinješ zvuèati melodramatièno.Cijeli prizor smrdi na to. Jedna misterija nelogièno je ezana za drugu.U redu, uzmimo ono za što znamo daje istina, reèe Steiger.Zrakoplov sa serijskim brojem 75403 nalazi se na mjestu dje ne bi trebao biti. Ipak, tamo je.A mislim da možemo pouzdano pretpostaviti kako izvorna osada sjedi tamo dolje u olupini, nastavi Steiger. Što se tièe lesa oji je višak, možda izvještaj nije spomenuo njegov status. Možda je obio neki zadatak u posljednji trenutak prièuvni inženjer, ili èak lehanièar koji se privezao za prstenove prije pada.A kako objašnjavaš razlièitu odoru? Imao je kaki odoru, ne lavu odoru Vojnog zrakoplovstva.Ne mogu na to odgovoriti s ništa veæom sigurnošæu nego o ti možeš tvrditi kako je ubijen dugo vremena nakon pada. IU tom i jest kvaka, reèe Pitt mirno. IImam prilièno jasnu ideju tko bi mogao biti naš nezvani Dst. A ako sam u pravu, njegovo ubojstvo od jedne ili više nepoznatih oba postaje potpuno izvjesna stvar.Steiger podigne obrve. Slušam, promrmlja on.Koga imaš na umu?Èovjeka koji je izgradio ovu kuæicu. Zvao se Charlie Smith, ac kongresnice Loren Smith.Steiger je sjedio u tišini nekoliko minuta, pokušavajuæi shvatiti ižnost Pittove izjave. Napokon reèe Kakav dokaz imaš za to?Bukvalno, razne dijelove i djeliæe. Pouzdano znam kako je u mrtnici Charliea Smitha pisalo da je raskomadan u eksploziji koju sam izazvao. Sve što je ikada pronaðeno bila je èizma i jedan palac, jep detalj, ne misliš li tako? Vrlo lijepo i precizno. Moram to imati i umu sljedeæi put kada odluèim nekoga srediti. Izrežiram eksploziju, kad se prašina slegne ubacim prepoznatljiv dio obuæe i komadiæ ela žrtve koji je najlakše identificirati pokraj kratera. Prijatelji kasnije entificiraju èizmu, a šerifov odjel ne može propustiti pozitivnu sntifikaciju kada napravi otisak palca. U meðuvremenu, zakopam tatak tijela tamo gdje ga valjda nikada neæe pronaæi. Smrt moje žrtve a zabilježena kao nesreæa, a ja veselo odlazim svojim putem.Želiš mi reæi da kostur u zrakoplovu nije imao èizmu i palac? Pitt samo potvrdno kimne glavom.U pola deset Giordino je bio spreman. Poèeo je predavanjem za Pitta i Steigera kao što bi predavao kemiju srednjoškolskim uèenicima. Kao što možete vidjeti, nakon više od tri desetljeæa uronjenosti u vodu, vinilni omot, buduæi da je anorganski, još je uvijek kao nov, ali papir u njemu skoro se pretvorio u žitku masu. Sadržaj je izvorno mimeografiran taj je proces bio uobièajen prije èuda Xeroxa. Žao mi je reæi kako je tinta gotovo potpuno nestala, i niti jedan laboratorij na svijetu ne može je vratiti, èak niti pod jakim poveæanjem. Tri stranice su izgubljeni sluèajevi. Na njima nije ostalo ništa niti izbliza èitko. Èetvrta izgleda kao da je sadržavala podatke o vremenu. Nekoliko rijeèi tu i tamo odnosi se na vjetrove, visine i atmosferske temperature. Jedina reèenica koju mogu djelomièno dešifrirati kaže Nebo se razvedrava iza zapadnih padina.Zapadne padine to se odnosi na Stjenjak u Coloradu, reèe Pitt.Steigerove šake uhvate rub stola.Kriste, znate li vi što to znaèi?

To znaèi da let 03 nije krenuo iz Kalifornije, kao što piše u izvještaju, reèe Pitt. Vjerojatno je krenuo s toèke na istoku, ako je posada morala znati vremenske uvjete iznad Kontinentalne rasjekline.Toliko o stranici broj èetiri, reèe Giordino.E, sada, u usporedbi s ostalima, stranica pet je prava riznica informacija. Ovdje možemo nazrijeti nekoliko kombinacija rijeèi, ukljuèujuæi i imena dvojice èlanova posade. Mnoga slova nedostaju, ali uz malo elementarne dedukcije možemo otkriti znaèenja. Na primjer, pogledajte ovamo.Giordino pokaže prema stranici, a druga dvojica nagnu se bliže Za ovjed k opio a bo ay onVl ndeSada, ako ispunimo praznine, nastavi Giordino, dobit æemo Zapovjednik zrakoplova bojnik Ravmond Vylander.A evo još jedne kombinacije, reèe Pitt pokazujuæi prstom.To su ime i èin inženjera leta.Joseph Burns, potvrdi Giordino.U redovima koji sijede, nedostaje previše slova da bismo mogli nagaðati što znaèe. Zatim slijedi ovo. Giordino pokaže niz papir odn me ixn03.Tajni naziv, upadne Pitt. Svaki zrakoplov èiji je let vezan uz sigurnosna pitanja to ima. Obièno neka imenica nakon koje slijede posljednje dvije znamenke broja zrakoplova.Steiger pogleda Pitta s poštovanjem. Kako ti to znaš?Pokupio sam negdje, reèe Pitt nehajno.Giordino je pratio prazna polja.Sada imamo Kodno ime nešto 03.Koje imenice imaju u sredini ix?, pitao se Steiger.Sva je prilika da je nakon slovo e ili o.Može li biti Nixon?, predloži Giordino.Jako sumnjam da bi obièni transportni zrakoplov dobio naziv po potpredsjedniku, reèe Pitt. Èini mi se da je bliže lVixen 03.Vixen 03, ponovi Steiger tiho. To je dobar pokušaj.Idemo dalje, reèe Giordino.Naš posljednji dio koji je moguæe dešifrirati na petoj stranici jest prazno D, Rongelo 060 prazno.Procijenjeno vrijeme dolaska, šest ujutro u Rongelo, prevede Steiger, dok mu je lice još odražavalo nevjericu.Gdje je to, do vraga? Vixen 03 trebao je sletjeti na Havajima.Èitam onako kako vidim, reèe Giordino.A što je sa šestom stranicom?, upita Pitt.Prilièno malo toga. Uglavnom besmisleno, osim datuma i sigurnosne klasifikacije pri dnu. Pogledaj, te pokažeapovij od ijeè2 954OvlarltrBSTR POVKOD1A.Steiger se nadvio nad neprepoznatljivim rijeèima. Prvi red piše zapovijedi od sijeènja, negdje izmeðu 20. i 29.1954.Pitt reèe Drugi red izgleda kao Ovlastio, ali ime èasnika je izgubljeno. No, mogao bi biti u rangu generala.Zatim dolazi Strogo povjerljiv kod jedan A, reèe Giordino.Ne može biti tajnije od toga.Mislim da sa sigurnošæu možemo pretpostaviti, reèe Pitt, kako je netko u gornjim slojevima Pentagona ili Bijele kuæe, ili oboje, pustio u optjecaj lažni izvještaj o nesreæi Vixen 03 kao paravan.U svim mojim godinama provedenim u Vojnom zrakoplovstvu nikada nisam èuo za nešto takvo. Zašto tako lagati o obiènom zrakoplovu na rutinskom letu?Suoèite se s èinjenicama, pukovnièe. Vixen 03 nije bio obièan zrakoplov. U izvještaju stoji kako je poletio iz Zraène luke Travis, u blizini San

Francisca, i kako je trebao sletjeti na Hickam Fieldu, na Havajima. Sada znamo daje posada letjela prema odredištu koje se zove Rongelo.Giordino se poèeše po glavi. Ne mogu se sjetiti da sam ikada èuo za mjesto pod imenom Rongelo.Niti ja, reèe Pitt. Ali možemo riješiti taj misterij èim doðemo do atlasa svijeta.Dakle, što imamo?, upita Steiger.Ne mnogo, prizna Pitt. Samo to da je tijekom druge polovine sijeènja 1954 C97 poletio s neke toèke u istoènom ili srednjem dijelu Sjedinjenih Država na strogo povjerljivi let. Nešto je pošlo naopako nad Coloradom. Mehanièki kvar koji je prisilio posadu da spusti zrakoplov na najgorem moguæem terenu. Imali su sreæe, ili su tako pomislili. Nakon što je nekim èudom izbjegao sudar s planinom, Vvlander je pronašao èistinu i pripremio Stratocruiser za prisilno slijetanje. Ali ono što nisu mogli vidjeti imajte na umu da je to bio sijeèanj, i da je tlo sigurno bilo prekriveno snijegom jest da su se spustili na zaleðeno jezero.Dakle, kad je zrakoplov zastao i kad se njegova težina slegla, reèe Steiger odsutno, led je probijen i zrakoplov je propao.Toèno. Plimni val vode koja je prodrla u prepolovljeni trup i šok od hladnoæe preplavili su posadu prije no što je mogla reagirati, i svi su se utopili na svojim mjestima. Nitko nije vidio pad, voda se opet smrznula nad njihovom grobnicom, i svi tragovi tragedije izbrisani su. Potraga koja je uslijedila nije pronašla ništa, a Vixen 03 kasnije je skriven lažnim izvještajem o nesreæi, i zaboravljen.Napisao si zanimljiv zaplet, reèe Giordino, i ima smisla. Ali, gdje u tu prièu dolazi Charile Smith?Valjda je zakvaèio spremnik s kisikom dok je pecao. Buduæi da je bio po prirodi znatiželjan, vjerojatno je pretražio podruèje i izvadio otkinuti prednji stajni trap s olupine.Mora da je imao zadovoljan izraz lica kad se trap pojavio na površini, reèe Giordino smiješeæi se.Èak i ako prihvatim da je Smith ubijen, reèe Steiger, ne vidim motiv.Pitt podigne oèi i pogleda Steigera.Uvijek postoji motiv da se èovjeku oduzme život.Teret, izlane Giordino, i sam ne vjerujuæi vlastitom zakljuèku. Bio je to strogo povjerljiv let. Logièno je da je ono što je Vixen 03 prenosio nekome bilo jako važno. Dovoljno važno da nekoga ubije.Steiger odmahne glavom.Ako je teret bio tako vrijedan, zašto ga Smith ili njegov navodni ubojica nisu izvadili? Prema Pittu, još je uvijek tamo dolje.I prièvršæen je, doda Pitt.Koliko sam vidio, spremnici nikada nisu bili otvarani.Giordino proèisti grlo. Sljedeæe pitanje.Pucaj.Što je unutar spremnika?Morao si pitati, reèe Pitt. Pa, ima nešto što treba uzeti u obzir. Zrakoplov koji nosi cilindriène spremnike na tajnoj misiji negdje u Pacifièkom oceanu u sijeènju 1954...Naravno, prekine ga Giordino. Pokusi s nuklearnim bombama u to vrijeme vršeni su na Bikiniju.Steiger ustane i ukoèi se.Želiš li reæi da je Vixen 03 prenosio nuklearne bojeve glave?Ne želim reæi ništa, reèe Pitt nehajno. Samo nudim jednu moguænost, i to intrigantnu. Zašto bi inaèe Vojno zrakoplovstvo zataškalo nestanak zrakoplova i pokušalo progurati lažne informacije? Zašto bi inaèe posada riskirala gotovo sigurnu smrt kako bi spustila ošteæeni zrakoplov u planinama umjesto da izvade

padobrane i puste ga da padne, možda èak i na naseljenom podruèju?Postoji jedna vitalna informacija koja potapa tvoju teoriju Vlada nikada ne bi odustala od potrage za izgubljenim nuklearnim glavama.Priznajem, tu si u pravu. Èini se èudno što je razorna moæ dovoljna da uništi pola države ostavljena da trune u prirodi.Steiger iznenada nabora nos. Kakav je to odvratni smrad?Giordino brzo ustane i priðe peænici.Mislim da je naša metalna ploèica gotova.U èemu je kuhaš?U kombinaciji octa i sode. To je sve što sam mogao pronaæi za ono što sam htio postiæi.Jesi li siguran da æe to skinuti hrdu?Ne mogu biti siguran. Nisam kemièar. No, neæe ni štetiti.Steiger podigne ruke i okrene se Pittu. Znao sam da sam to trebao ostaviti profesionalnim laboratorijskim tehnièarima.Giordino je mirno ignorirao Steigerovu primjedbu i oprezno podigao ploèicu iz kipuæe vode uz pomoæ dvije vilice zatim je osuši suhom krpom za posude. Podigne je prema svjetlu, i poène okretati.Što vidiš?, upita Pitt.Giordino položi ploèicu na stol pred njima. Duboko uzdahne, a izraz lica mu se uozbilji.Simbol, reèe on napeto. Simbol za radioaktivnost.

Poglavlje XI

Natal, Južna Afrika, listopad 1988.Oku neupuæenog promatraèa veliko deblo mrtvog baobaba izgledalo je poput jednog od tisuæa raspršenih obalnom ravnicom provincije Natal u Južnoj Africi. Nije bilo naèina da se otkrije zašto je umro ili kada. Stajao je u nekoj vrsti groteskne ljepote, a njegove su grane bez lišæa grabile ažurno nebo èvornatim, drvenim prstima, dok se njegova trula kora mrvila u humus na tlu koji je mirisao ljekovito. Meðutim, postojala je jedna zapanjujuæa stvar koja je razlikovala ovaj mrtvi baobab od drugih njegovo je deblo bilo izdubljeno, a u njemu se skrivao èovjek, i intenzivno gledao kroz mali otvor dalekozorom.Bilo je to idealno skrovište, napravljeno prema nekom odavno zaboravljenom priruèniku o gerilskom ratovanju. Marcus Somala, voda odjeljenja Afrièke revolucionarne armije, bio je ponosan na svojih ruku djelo. Trebala su mu samo dva sata da prošle noæi izdubi spužvastu jezgru drveta i potajno razbaca ostatke po okolnom grmlju. Kad se udobno smjestio unutra, nije morao dugo èekati da njegovo skrovište proðe svoj prvi test.Ubrzo nakon zore, crni poljski radnik s farme koju je Somala promatrao prošao je pokraj njega, zastao, pa se pomokrio uz baobab.Somala je promatrao, smiješeæi se u sebi.Osjetio je impuls da gurne sjeèivo svojeg dugog, zakrivljenog marokanskog noža kroz rupu i odreže radniku pimpek. Impuls je Somali bio zabavan, ništa drugo. Nije se bavio glupim akcijama. Bio je profesionalni vojnik i posveæeni revolucionar, iskusni veteran iz gotovo stotinu napada. Bio je ponosan što je služio u prvoj liniji križarskog rata èija je svrha bila izbrisati posljednji trag engleskog raka s afrièkog kontinenta.Prošlo je deset dana otkad je poveo svoju skupinu od deset ljudi iz logora u Mozambiku preko granice u Natal. Kretali su se samo noæu, izbjegavajuæi poznate putove policijskih patrola i skrivajuæi se u visokoj travi i grmlju od helikoptera Južnoafrièkih obrambenih snaga. Bio je to naporan put. Proljeæe u listopadu na južnoj hemisferi bilo je neobièno hladno, a niska je trava cijelo vrijeme bila ljepljiva od stalnih kiša.

Kad su napokon stigli do malog farmerskog gradiæa Umkomo, Somala je postavio svoje ljude prema planu koji mu je dao njegov vijetnamski savjetnik. Svaki je èovjek morao promatrati jednu farmu ili vojno postrojenje tijekom pet dana, prikupljajuæi informacije za buduæe napade. Somala je sebi odredio farmu Fawkes.Nakon što je poljski radnik otišao dalje na svoj posao, Somala refokusira svoj dalekozor i poène promatrati imanje Fawkes. Najveæi dio iskrèenog prostora, za koji se stalno vodila bitka protiv mora trave i grmlja, bio je zasaðen šeæernom trskom. Ostatak su uglavnom bili pašnjaci za mala stada stoke, uz nešto malo zasaðenog èaja i duhana. Iza glavne zgrade bio je i mali vrt koji je sadržavao povræe za osobnu upotrebu obitelji Fawkes.Kameni štagalj koristili su za pohranu stoène hrane i gnojivo. Bio je udaljen od velike garaže u kojoj su se nalazili kamioni i oprema za farmu. Èetvrt milje dalje, smještena pokraj zavojitog potoka, nalazila se zgrada u kojoj je živjela zajednica od, kako je Somala nagaðao, nekih pedeset radnika i njihovih obitelji, zajedno s kravama i kozama.Kuæa Fawkes u stvari, imanje dominirala je vrhom brda i bila je okružena redovima gladiola i plamenih ljiljana koji su bili posaðeni uz rub pažljivo pokošenog travnjaka. Slikovit prizor kvarila je ograda od lanèanih karika visoka deset stopa, na èijem vrhu se nalazila bodljikava žica. Ograda je okruživala kuæu sa svih strana.Somala pažljivo prouèi prepreku. Bila je to èvrsta ograda. Stupovi koji su je držali bili su debeli i nesumnjivo umetnuti u beton. Ništa manje od tenka nije moglo probiti tu ogradu, zakljuèi on. Pomakne dalekozor sve dok mu se u vidnom polju ne pojavi èvrst, mišiæav èovjek s puškom prebaèenom preko ramena. Stražar se nehajno nasloni na drvenu kuæicu koja je stajala pokraj vratnica. Stražare se moglo iznenaditi i s lakoæom eliminirati, razmišljao je Somala, ali tanke žice koje su vodile od ograde do podruma kuæe umanjivale su njegovo samopouzdanje. Nije mu trebao elektrièar da bi shvatio kako je ograda spojena s generatorom. Mogao je samo nagaðati o snazi struje koja je tekla kroz ogradu. Takoðer je primijetio kako je jedna žica vodila i u stražarsku kuæicu. To je znaèilo da stražar mora iskljuèiti prekidaè svaki put kad se vratnice otvaraju, i to je bila Ahilova peta Fawkesove obrane.Zadovoljan zbog svojeg otkriæa, Somala se smjesti unutar svojeg skrovišta i nastavi promatrati i èekati.Kapetan Patrick McKenzie Fawkes, umirovljeni pripadnik Kraljevske mornarice, koraèao je svojom terasom jednakim intenzitetom koji je nekad pokazivao na palubi broda kad bi se približavao matiènoj luci. Bio je to div od èovjeka, malo viši od šest stopa i šest pedalja kad je bio bosonog, i težak više od dvije stotine i osamdeset funta. Oèi su mu bile tmurnosive boje, poput voda Sjevernog mora u oluji u studenom. Svaka vlas kose boje pijeska bila je uredno poèešljana, kao i prosijeda brada u stilu kralja Georgea V. Favvkes je mogao proæi kao pomorski kapetan iz Aberdeena, a upravo je to i bio prije no što je postao farmer u Natalu.Dva dana uzvikne on gromoglasnim škotskim naglaskom.Ne mogu si dopustiti da dva dana ne budem na farmi. To je neljudski da, baš tako, neljudski. Zaèudo, èaj se odbijao preliti preko ruba šalice kojom je mahao po zraku. jAko je ministar obrane osobno zatražio susret s tobom, najmanje što možeš uèiniti jest da ga poslušaš.Ali, prokletstvo, ženo, ne zna što traži. jFavvkes odmahne glavom. Upravo èistimo nove površine. Onaj vrhunski bik kojeg sam kupio u Durbanu prošlog mjeseca trebao bi stiæi sutra. Traktore treba održavati. Ne, ne mogu poæi.Bilo bi ti najbolje da zagriješ svog terenca.Myrna Fawkes spusti svoje pletivo i pogleda supruga.

Veè sam ti spremila stvari i napravila ti užinu kako bi bio dobre volje kada doèekaš ministrov vlak u Pembrokeu.Fawkes se nadvije nad svoju suprugu i namršti se. Bila je to uzaludna gesta. U dvadeset i pet godina nikada nije ustuknula pred njime. Iz èiste tvrdoglavosti on pokuša s još jednim argumentom.Bilo bi neodgovorno od mene da ostavim tebe i djecu same, sa svim tim prokletim neznaboškim teroristima koji se prikradaju kroz divljinu i na sve strane ubijaju bogobojazne kršæane.Nisi li pomiješao terorizam sa svetim ratom?Pa, baš neki dan, nastavi Fawkes, farmer i njegova supruga ubijeni su kod Umoroa.Umoro je udaljen osamdeset milja, reèe njegova supruga mirno.Moglo bi se dogoditi i ovdje.Otiæi æeš u Pembroke i posjetit æeš ministra obrane.Ženine rijeèi kao da su bile uklesane u stijenu.Imam pametnije stvari koje moram raditi umjesto da sjedim na terasi cijelo jutro i objašnjavam se s tobom, Patrick Fawkes. Sada kreni, i drži se podalje saluna u Pembrokeu.Myrna Fawkes nije bila žena koju je trebalo ignorirati. Iako je bila sitna i mršava, posjedovala je èvrstinu dva dobra muškarca. Fawkes ju je rijetko viðao bez jedne od njegovih kaki košulja i plavog jeansa zadjevenog u visoke èizme. Mogla je raditi gotovo sve što je mogao i on pomagati kravi koja se teli, upravljati vojskom domorodaèkih radnika, popraviti stotinu i jednu mehanièku napravu, njegovati bolesne i ozlijeðene žene i djecu u njihovoj zgradi, te kuhati poput francuskog kuhara. Zaèudo, nikada nije nauèila voziti auto niti jahati konja, i nije niti pokušala. Održavala je svoje žilavo tijelo u formi miljama svakodnevnog pješaèenja.Ne brini za nas, nastavi ona.Imamo pet naoružanih stražara. Jenny i Patrick mladi mogu ustrijeliti mambu u glavu s pedeset metara. U sluèaju nevolje mogu putem radija pozvati policiju. A ne zaboravi ogradu pod naponom. Èak i ako se gerilci probiju kroz to, tu je još uvijek i stari Lucifer kojeg trebaju svladati.Ona pokaže saèmaricu s dvanaest naboja Holland Holland koja je bila naslonjena na okvir vrata.Prije no što je Fawkes progundao svoj posljednji pokušaj obrane, njegov sin i kæi dovezu se u britanskom Bushmasteru i zaustave kod stubišta terase.Napunjen je gorivom i spreman za pokret, kapetane, vikne Patrick mladi. Prije dva mjeseca napunio je dvadeset godina i imao je lice i vitkost svoje majke, ali bio je tri pedlja viši od oca. Njegova godinu dana mlada sestra, krupnih kostiju i velikih prsa, imala je veseli smiješak na licu posutom pjegicama.Nestalo mi je ulja za kupanje, tata, reèe Jenny.Hoæeš li se sjetiti da mi ga kupiš kada doðeš u Pembroke?Ulje za kupanje, zajeèi Fawkes.To je prokleta zavjera. Cijeli moj život je jedna velika zavjera koju je osmislila moja roðena krv. Mislite da se možete snaæi bez mene? Onda neka bude tako. Ali, u mojem brodskom dnevniku svi ste vi prokleti pobunjenici.Nasmijana Myrna ga poljubi, a sin i kæi ga poguraju, i Fawkes neodluèno ude u terensko vozilo. Dok je èekao da stražar otvori vratnice, okrene se i pogleda kuæu. Svi su još uvijek stajali na stubama terase, uokvirene cvjetovima bugenvilije. Njih troje mahnu mu, i on im odmahne. Tada ubaci u brzinu i krene Bushmasterom prema makadamu, podižuæi mali oblak prašine iza sebe.Somala je gledao kapetanov odlazak, bilježeæi proceduru stražara koji je iskljuèio i ukljuèio struju otvarajuæi i zatvarajuæi vratnice. Pokrete je izvodio mehanièki. To je bilo dobro, pomisli Somala. Èovjeku je bilo dosadno. Utoliko bolje kada doðe vrijeme za napad.On pomakne dalekozor prema gustoj slonovskoj travi prošaranoj grmljem koje je

oznaèavalo granice farme. Gotovo je propustio to. Propustio bi da nije perifernim vidom zahvatio kratki bljesak odsjaj sunca. Njegova instinktivna reakcija bila je da trepne i protrlja oèi. Zatim opet pogleda.Još jedan crnac ležao je na platformi iznad tla, djelomièno skriven lišæem akacije nalik na paprati.Osim što je bio malo mladi i imao nešto svjetliju kožu, mogao bi proæi kao njegov dvojnik. Uljez je bio odjeven u identièno kamuflažno borbeno odijelo i nosio je kinesku automatsku pušku CK88 s redenikom standardnu opremu vojnika u Afrièkoj revolucionarnoj armiji. Somali se èinilo da gleda udaljeni odraz u ogledalu.Misli su mu bile zbrkane. Znao je gdje se nalaze ljudi iz njegovog odjeljenja. Ovog èovjeka nije prepoznao. Je li njegov vijetnamski savjetnièki odbor poslao špijuna da promatra njegovu izvidnièku uèinkovitost? Njegova lojalnost ARAi nije bila upitna. Somala osjeti kako mu trnci pužu uz vrat.Drugi vojnik nije gledao Somalu.Dalekozorom je promatrao Fawkesovu kuæu.

Poglavlje XIII

Vlaga je lebdjela u zraku poput pokrivaèa, sprjeèavajuæi vodu da ispari iz bara. Fawkes pogleda sat na upravljaèkoj ploèi automobila bilo je tri i trideset pet. Za sat vremena stiæi æe u Pembroke. Poèeo je osjeæati sve snažniju želju za èašicom whiskyja.Prošao je pokraj dvojice crnih mladiæa koji su èuèili u jarku pokraj ceste. Nije obratio pažnju na njih i nije vidio kako su skoèili na noge i potrèali za Bushmasterovom prašinom. Stotinu jarda dalje cesta se sužavala. S desne strane bila je moèvara prekrivena trulom trskom. S lijeve strane nalazio se klanac koji je padao više od stotinu stopa do blatnog korita potoka. Ravno pred njim, mladiæ od kojih šesnaest godina stajao je nasred ceste. U jednoj je ruci držao Zulu koplje širokog sjeèiva, a u drugoj kamen.Fawkes naglo zaustavi vozilo. Mladiæ je ostao na mjestu i s odluènim izrazom lica promatrao bradato lice iza vjetrobrana. Bio je odjeven u poderane kratke hlaèe i prljavu, iskidanu majicu koja nikada nije vidjela sapun. Fawkes spusti boèni prozor i proviri van. Nasmiješi se i progovori dubokim, prijateljskim glasom.Ako se namjeravaš igrati sa mnom sv. Juraja i zmaja, momèe, predlažem ti da još jednom promisliš o tome.Favvkesu odgovori tišina. Tada istovremeno postane svjestan tri stvari, i njegovi se mišiæi zgrèe.Ugledao je komadiæe stakla razbacane po putu erodiranom od kiše. Ugledao je paralelne tragove guma koje su skretale prema rubu provalije. A posljednji, najjasniji dokaz da se dogaða nešto opasno bio je odraz dvojice mladiæa koji su jurili prema njegovom automobilu, a koje je vidio u retrovizoru. Prvi, debeli mladiæ, uperio je staru pušku. Drugi je mahao nad glavom hrðavom maèetom.Moj Bože, bljesne u Fawkesovom umu. Školarci su mi napravili zasjedu. Njegovo jedino oružje bio je lovaèki nož u odjeljku za rukavice. Obitelj ga je tako brzo poslala na put da je zaboravio ponijeti svoj omiljeni revolver Magnum 44.Ne gubeæi vrijeme na proklinjanje svoje nepromišljenosti, on ubaci Bushmastera u vožnju unatrag i pritisne papuèicu za gas. Gume zagrizu tlo i trgnu terensko vozilo unatrag. Automobil promaši djeèaka s maèetom, ali zakvaèi onog s puškom, tako da ovaj odleti u moèvaru. Favvkes tada zakoèi i prebaci u prvu brzinu, pa krene prema mladiæu koji je èekao spreman da baci koplje i kamen.U oèima crnog tinejdžera nije bilo nimalo straha kad je ukopao bose noge i zamahnuo s obje ruke istovremeno. U prvi trenutak Fawkes pomisli kako je

mladiæ bacio previsoko èuo je kako se koplje odbija od krova. No, tada se vjetrobran rasprsne u kišu svjetlucavih stakalaca i kamen se pojavi na prednjem sjedalu pokraj njega. Fawkes osjeti kako mu komadiæi stakla režu lice, ali jedino èega se poslije sjeæao bio je hladan pogled mržnje u oèima njegovog napadaèa.Udar podigne mladiæa s nogu poput elastiène lutke i baci ga pod prednje kotaèe. Fawkes pritisne nogom koènicu, ali time je samo pogoršao ozljede. Blokirane gume prokliznule su po mekanom mesu, trgajuæi kožu s tkiva.Fawkes iziðe iz automobila i oprezno krene unatrag. Djeèak je bio mrtav lubanja mu je bila gotovo potpuno zgnjeèena, a mršave noge pretvorene u grimizno meso. Debeli djeèak s puškom ležao je napola uronjen u moèvarnu vodu punu alga, a napola na obali. Glava mu je bila iskrenuta unatrag tako da je dodirivala kralježnicu. Nije bilo ni traga njegovom kolegi nestao je u moèvari.Fawkes podigne pušku. Cijev je bila otvorena, a u njoj je bio naboj. On ga izvadi i prouèi problem. Razlog iz kojeg debeli djeèak nije pucao bio je taj što puška nije mogla opaliti.Udarna igla bila je previše iskrivljena. Fawkes baci staru pušku najdalje što je mogao prema najdubljem dijelu moèvare, gledajuæi kako pljuska u vodu i tone.Mali kamion ležao je preokrenut u klancu. Dva tijela virila su kroz otvorena, iskrivljena vrata. Muškarac i žena, brutalno unakaženi, bili su prekriveni rojevima muha. Bilo je jasno da su tri afrièka djeèaka kamenjem napali iznenaðene putnike, ranili vozaèa i skrenuli kamion u klanac, gdje su raskomadali zarobljene preživjele ljude. Zatim su se, u napadu samopouzdanja zbog svoje lagane pobjede, smjestili kako bi prièekali sljedeæe žrtve.Glupi klinci, promrmlja on u smrtnoj tišini.Prokleto glupi klinci.Poput maratonca koji je ispao iz utrke na milju od kraja, Fawkes je bio bolan od umora i žaljenja. Polako se vrati do Bushmastera, upijajuæi rupèiæem kapi krvi koje su mu se cijedile niz obraze. Posegne kroz vrata, postavi frekvenciju na pokretnom radiju i pozove policiju u Pembrokeu. Kad je dovršio s izvještajem, ustane, opsuje i poène neprecizno kamenjem gaðati lešinare koji su se približavali.

Poglavlje XIV

Kasni, reèe Pieter De Vaal, ministar obrambenih snaga Južne Afrike, na afrikaansu. On podigne prozor vagona i nagne se van, pretražujuæi cestu koja je granièila s prugom. Njegove rijeèi bile su namijenjene visokom, vitkom èovjeku s dubokim, plavim oèima, odjevenom u odoru pukovnika. Ako Patrick Fawkes kasni, reèe pukovnik, vrteæi èašom u ruci, sigurno za to ima dobar razlog.De Vaal se okrene od otvorenog prozora i proðe s obje ruke kroz gustu, sijedu, valovitu kosu. Više je nalikovao profesoru antièkih jezika nego èeliènom vodi druge najveæe vojne sile na kontinentu. Osim toga, nije naslijedio neki lagan posao. De Vaal je bio peti ministar obrane u sedam godina. Njegov prethodnik trajao je manje od pet mjeseci.Tipièno englesko ponašanje, reèe on nestrpljivo.Englez živi samo za gin, kraljicu i uvježbano indiferentno ponašanje. Na njih se ne može osloniti.Ako mu samo spomenete da je Englez, Herr Minister, Fawkes æe postati vrlo nekooperativan. Pukovnik Joris Zeegler proguta svoje piæe i nalije si novo. Fawkes je Škot. Uz sve poštovanje, gospodine, predlažem vam da to ne zaboravite.

De Vaal se nije naljutio na Zeeglerov drski ton. Ozbiljno je razmatrao savjete svojeg šefa obavještajne službe. Nije bila tajna u Ministarstvu da je De Vaalov uspjeh u razbijanju vanjskih terorista igušenju lokalnih ustanaka bio dobrim dijelom zasluga genijalnog! ubacivanja Zeeglerovih vrhunski obuèenih operativaca u pobuf njenièke organizacije.Englez, Škot više bih volio imati posla s Afrikanerom.Slažem se, reèe Zeegler. Ali Fawkes je najbolje kvalificiran da ponudi svoje mišljenje o projektu. Mjesec dana raèunalne potrage po bazi podataka s iskusnim vojnim osobljem dokazalo je to.On otvori omot s dosjeom. Dvadeset i pet godina u Kraljevskoj mornarici. Od toga petnaest kao brodski inženjer. Dvije godine kapetan HMS Audacious. Kraj službe doèekao je kao direktor inženjeraca u Kraljevskom brodogradilištu Grimsbv. Kupio je farmu u sjevernom Natalu i umirovio se tamo prije jedanaest godina.A što vaše raèunalo misli o èinjenici da on mazi svoje Bantu radnike?Moram priznati kako je to što je crncima i mulatima ponudio udio u profitu svoje farme liberalna gesta. Ali ne može se poreæi kako je Fawkes izgradio najbolje imanje u sjevernom Natalu u vrlo kratkom vremenskom roku. Njegovi ljudi nevjerojatno su mu lojalni. Jao radikalnima koji pokušaju podiæi bunu na Fawkesovoj farmi.De Vaal je upravo formulirao još jednu pesimistiènu izjavu, kad se na vratima zaèuje kucanje. Mladi èasnik ude i stane u stav pozor. Oprostite mi na smetnji, Herr Minister, ali došao je kapetan Fawkes.Uvedite ga, reèe De Vaal.Fawkes sagne glavu kako bi prošao kroz niski dovratak. De Vaal ga pogleda u tišini. Nije oèekivao nekoga tih razmjera, niti nekoga èije je lice bilo izrezano na desetak mjesta. On ispruži ruku.Kapetane Fawkes, zaista mi je zadovoljstvo, reèe De Vaal na afrikaansu. Lijepo od vas što se došli.Fawkes smrvi De Vaalovu ruku u svojoj ruci. Oprostite, gospodine, ali ne govorim vaš jezik. De Vaal glatko prijeðe na engleski.Oprostite mi, reèe uz lagani osmijeh.Zaboravljam da vi Eng... ah, Škoti ne uèite strane jezike.Valjda smo tupoglavi.Oprostite mi što to istièem, kapetane, ali izgledate kao da ste se brijali trnjem.Naletio sam na zasjedu. Prokleti mali vragovi razbili su mi vjetrobran. Zastao bih u lokalnoj bolnici, ali veæ sam kasnio na naš sastanak.De Vaal uhvati Fawkesa pod ruku i dovede ga do stolca.Mislim da vam treba piæe. Joris, hoæeš li nas ti poslužiti? Kapetane Fawkes, ovo je Joris Zeegler, direktor Unutarnje obrane Južne Afrike.Zeegler kimne i podigne bocu.Pretpostavljam da najviše volite whisky, kapetane?Da, tako je, pukovnièe.De Vaal priðe vratima i otvori ih. Poruènièe Anders, obavijestite dr. Steedta da imamo pacijenta za njega. Vjerujem da æete ga naæi kako spava u svojem odjeljku.On zatvori vrata i okrene se prema prostoriji.Najprije ono najvažnije. Sada, kapetane, dok èekamo dobrog doktora, možda biste bili ljubazni da nam detaljno opišete zasjedu.Doktor je došao i otišao, veselo mumljajuæi dok je pregledavao oklop nosoroga koji je Fawkes nazivao kožom. Osim dvije rane za koje su trebala po tri šava, doktor nije morao povezivati ostale posjekotine.Sreæa je da te posjekotine ne nalikuju tragovima noktiju, jer biste imali problema da ih objasnite supruzi, našalio se zatvarajuæi torbu.Sigurni ste da napad nije organiziran?, upita Zeegler nakon što je doktor

otišao.Nije vjerojatno, odgovori Fawkes. Bili su to samo odrpanci iz divljine. Samo Bog zna što ih je navelo da poènu ubijati.Bojim se da vaš susret s krvožednim tinejdžerima nije izolirani dogaðaj, reèe De Vaal tiho.Zeegler kimne glavom u znak slaganja. Vaša prièa, kapetane, uklapa se u isti primitivni modus operandi, ako hoæete, još najmanje dvadeset takvih napada u posljednja dva mjeseca.Ako želite moje mišljenje, frkne Fawkes, iza toga stoji ona prokleta ARA.Indirektno, krivnju bi se moglo prebaciti na prag ARAe. Zeegler povuèe dim iz tanke cigare nalik penkali.Polovina crnih djeèaka u dobi od dvanaest do osamnaest godina dali bi svoje testise da postanu vojnici ARAe, upadne De Vaal. Možete to nazvati svojevrsnim obožavanjem junaka.Morate priznati vragu da je sposoban, reèe Zeegler.Hiram Lusana je jednako lukav psiholog kao što je i propagandist i taktièar.Da, reèe Fawkes, gledajuæi pukovnika. Èuo sam mnogo o tom gadu. Kako je on postao voda ARAe?Sam se nametnuo. On je amerièki crnac. Èini se da je zaradio goleme sume novca u meðunarodnom krijumèarenju droge. Ali bogatstvo mu nije bilo dovoljno. Gajio je snove o moæi i velièini. Zato je prodao svoj biznis francuskom sindikatu, došao u Afriku i poèeo organizirati i opremati vlastitu oslobodilaèku vojsku.Èini se kao golem pothvat za jednog èovjeka, reèe Fawkes, èak i ako je bogat.Nije tako golem ako imate pomoæ, i to mnogo pomoæi, objasni Zeegler. Kinezi ga opskrbljuju oružjem, a Vijetnamci mu obuèavaju ljude. Na sreæu, naše snage sigurnosti uspijevaju ih gotovo konstantno držati u bijegu.Ali naša vlada sigurno æe pasti ako budemo podvrgnuti dugim ekonomskim blokadama, doda De Vaal.Plan Lusanine igre jest voðenje èistog rata, po knjizi. Bez terorizma, bez ubijanja nevinih žena i djece. Do sada su njegove snage napadale samo vojna postrojenja. Na taj naèin, glumeæi benevolentnog spasitelja, može dobiti potpunu moralnu i financijsku pomoæ od Sjedinjenih Država, Europe i zemalja Treæeg svijeta. Kad ostvari te ciljeve, može upotrijebiti svoj novosteèeni ugled da zatvori sve naše ekonomske poslove s vanjskim svijetom. Kraj bijele Južne Afrike tada æe se dogoditi u roku od nekoliko tjedana.Nema li naèina da se Lusana sprijeèi?, upita Fawkes.De Vaalove grmolike obrve podignu se.Postoji jedna moguænost, ukoliko joj date svoj blagoslov.Fawkes se zagleda u ministra sa zbunjenim izrazom na licu.Ja sam samo nasukani mornar i farmer. Ne znam ništa o protugerilskom ratovanju. Kako bih ja mogao pomoæi Ministarstvu obrane?De Vaal ne odgovori Fawkesu, veæ mu jednostavno pruži knjigu s kožnim koricama, veliku poput tankog knjigovodstvenog registratora. Zove se Operacija Divlja ruža.Svjetla Pembrokea palila su se jedno po jedno u veèernjem sumraku. Lagana kišica oprala je prozore vagona, ostavljajuæi tisuæe tragova na prašnjavom staklu. Fawkesove naoèale za èitanje stajale su na njegovom velikom nosu i uveæavale mu oèi, koje su bez stanke jurile lijevodesno po stranicama. Bio je tako udubljen u ono što je èitao da je odsutno žvakao lulu koja se odavno ugasila.Bilo je osam sati i nekoliko minuta kad je zatvorio korice Operacije Divlja ruža. Sjedio je tamo jedan dugi trenutak, kao da kontemplira. Napokon umorno odmahne glavom.Molim Boga da ne doðe do toga, reèe on tiho.Dijelim vaše osjeæaje, reèe De Vaal. Ali brzo se približava vrijeme kad æe naša leda biti pritisnuta uza zid i kad æe nam Operacija Divlja ruža biti

posljednja nada da izbjegnemo uništenje.Još uvijek ne shvaæam što biste vi, gospodo, htjeli od mene.Samo vaše mišljenje, kapetane, reèe Zeegler. Proveli smo istraživanja provedivosti plana i znamo što raèunala kažu o moguænostima za uspjeh. Nadamo se da æe vaše godine iskustva pružiti ljudsku prosudbu o dobrim i lošim stranama plana.Mogu vam reæi da je vaš plan gotovo nemoguæ, reèe Fawkes.A u moje ime možete dodati i lud. Ono što predlažete je najgori oblik terorizma.Toèno, složi se De Vaal.Upotrijebivši udarne snage crnaca maskiranih u èlanove Afrièke revolucionarne armije, možemo okrenuti meðunarodne simpatije od crnaca prema bijelcima Južne Afrike.Moramo imati podršku zemalja poput Sjedinjenih Država ako želimo preživjeti, objasni Zeegler.Ono što se dogodilo u Rodeziji moglo bi se dogoditi i ovdje, nastavi De Vaal. Sva privatna imovina, farme, trgovine, banke otete i nacionalizirane. Crnci i bijelci poklani na ulicama, tisuæe ljudi koji su saèuvali samo odjeæu na sebi prognani s kontinenta. Nova, crna,komunistièki orijentirana vlada, despotski, plemenski diktator koji ugnjetava i iskorištava vlastiti narod u svojevrsnom ropstvu. Možete biti sigurni, gosp. Fawkes, da ako i kada naša vlada padne, neæe biti zamijenjena vladom koja na umu ima demokratsku vlast.Ne znamo pouzdano što æe se dogoditi ovdje, reèe Fawkes.A èak i kad bismo mogli pogledati u kristalnu kuglu i predvidjeti najgore, niti to ne bi opravdalo pokretanje Operacije Divlja ruža.Ne tražim moralnu prosudbu, reèe De Vaal ozbiljno.Rekli ste da je plan nemoguæ. To æu prihvatiti.Nakon što je Fawkes otišao, De Vaal natoèi sebi još jedno piæe. Kapetan je bio iskren. To mu moram priznati.Osim toga, u pravu je, reèe Zeegler.Divlja ruža jest najgori oblik terorizma.Možda, promrmlja De Vaal.Ali kakav izbor ima onaj koji dobiva bitke a gubi rat?Ja nisam veliki strateg, odgovori Zeegler, ali siguran sam da Operacija Divlja ruža nije odgovor, ministre. Apeliram na vas da je odbacite.De Vaal je neko vrijeme razmišljao o Zeeglerovim rijeèima.U redu, pukovnièe. Prikupite sve podatke vezane uz operaciju i zapeèatite ih u trezoru Ministarstva zajedno s drugim planovima za hitne sluèajeve.Da, gospodine, reèe Zeegler, a njegovo olakšanje bilo je vidljivo.De Vaal zamišljeno pogleda tekuæinu u svojoj èaši. Zatim podigne pogled. Šteta, velika šteta. Moglo je funkcionirati.Fawkes je bio pijan.Da je neka golema šaka posegnula i podigla dugi šank od mahagonija u hotelu Pembroke, pao bi ravno na svoje previjeno lice. Kroz izmaglicu, mogao je vidjeti da je on posljednji gost u prostoriji.Naruèi još jedno piæe, primijetivši uz neko blago sadistièko zadovoljstvo kako je vrijeme zatvaranja odavno prošlo, i kako je niskom barmenu neugodno što ga mora zamoliti da ode.Jeste li u redu, gospodine?, upita barmen oprezno.Ne, do vraga zaurla Fawkes. Osjeæam se odvratno.Molim vas, ali ako se osjeæate tako loše, zašto pijete?Nije whisky ono što mi okreæe želudac. To je zbog Operacije Divlja ruža.Gospodine?Fawkes se ogleda oko sebe po prostoriji, pa se nagne preko šanka. Što ako vam kažem da sam se našao s ministrom obrane na postaji, tamo dolje niz ulicu, u

njegovom privatnom vagonu, prije manje od tri sata?Zadovoljan osmijeh pojavi se na barmenovim usnama.Ministar mora daje vraški dobar èarobnjak, gosp. Fawkes.Èarobnjak?Kad može biti na dva mjesta u isto vrijeme.Reci veæ jednom, èovjeèe.Barmen posegne pod šank i baci novine pred Fawkesa. Pokaže na èlanak na naslovnoj stranici i proèita tekst naglas.Ministar obrane Pieter De Vaal primljen u bolnicu Port Elizabeth na kirurški zahvat.Nemoguæe!Ovo su veèernje novine, reèe barmen. Morate priznati ne samo da ministar ima nevjerojatnu moæ oporavka, veæ i prokleto brzi vlak. Port Elizabeth je udaljen više od tisuæu kilometara na jug.Fawkes zgrabi novine, protrese glavom, stavi naoèale i proèita prièu. Bilo je toèno. On nespretno dobaci barmenu svežanj novèanica i istetura kroz vrata, kroz ulaznu salu hotela, i na ulicu.Kad je došao do željeznièke postaje, bila je prazna. Mjesec se odražavao od napuštenih traènica. De Vaalov vlak je nestao.

Poglavlje XV

Došli su s izlaskom sunca. Somala je izbrojio najmanje trideset ljudi, i bili su odjeveni u iste odore kao i on. Gledao ih je kako se iskradaju iz grmlja poput sjena i nestaju u šeæernim trskama.Zatim pogleda dalekozorom drvo akacije. Izvidnik je nestao. Vjerojatno se iskrao kako bi se pridružio svojoj postrojbi, pomisli Somala. Ali, tko su oni bili? Nitko iz napadaèke skupine nije mu izgledao poznato. Jesu li to mogli biti pripadnici nekog drugoga pobunjenièkog pokreta? Ako je tako, zašto su nosili prepoznatljive crne berete ARAe?Somala je bio pred ozbiljnim iskušenjem da napusti svoje skrovište u baobabu i pristupi uljezima, ali promislio je bolje o tome i ostao skriven. I dalje æe ih promatrati. Takve je imao zapovijedi, i on æe ih poslušati.Farma Fawkes polako je oživljavala. Radnici su se poèeli rasporeðivati po svojim dnevnim zaduženjima. Patrick Favvkes mladi prošao je kroz elektriènu ogradu i pošao prema velikom kamenom štaglju, gdje je poèeo popravljati traktor. Stražari na vratnicama su se smijenili, a momak koji je odradio noænu smjenu stajao je na ulazu u kuæicu i razmjenjivao novosti sa sljedeæim stražarom. U tom trenutku, iznenada i u tišini, on padne na zemlju. Istovremeno, padne i drugi stražar.Somala je zapanjeno gledao kako val napadaèa trèi iz šeæerne trske u širokoj borbenoj liniji i napreduju prema kuæi. Veæina je nosila kineske jurišne puške CK88, ali dvojica su kleknula i naciljala puškama s dugim cijevima, s optièkim ciljnicima i prigušivaèima.CK88 otvorili su vatru i Fawkes mladi kao da se trgnuo kada je najmanje deset metaka probilo njegovo tijelo. Njegove ruke zagrabe prazan zrak, a tada se sruèi na otvoreni motor traktora. Grmljavina pušèane salve uzbunila je Jenny, i ona dotrèi na prozor na gornjem katu kuæe.0, Bože, mama vrisne ona.U dvorištu su vojnici i pogodili su Pata.Myrna Fawkes dohvati pušku Holland Holland i dotrèi do ulaznih vrata. Trebao joj je samo jedan pogled da shvati kako su sve obrane probijene. Afrikanci u zelenim i smeðim kamuflažnim odorama veæ su prodirali kroz otvorene vratnice koje su bile neupotrebljive zbog prekinutog strujnog kruga. Ona zalupi vratima, zakljuèa bravu i dovikne Jenny Uzmi radio i pozovi policiju.

Zatim mirno sjedne, gurne dva naboja sa saèmom u cijev, i pripremi se na èekanje.Pušèani hitci iznenada se približe, i vriska žena i uplašene djece zaèuje se iz radnièke nastambe. Nisu poštedjeli èak niti vrhunsku stoku Fawkesovih. Myrna nije željela slušati njihove bolne urlike, prigušujuæi jecaj zbog osjeæaja gubitka. Podigla je dvocijevku kad se prvi napadaè probio kroz vrata.Bio je to najljepši Afrikanac kojega je Myrna ikada vidjela. Njegove crte lica bile su indoeuropske, ali koža mu je bila gotovo savršeno crna. On podigne pušku kao da joj želi smrviti glavu rukohvatom, i jurne kroz sobu. Myrna pritisne oba otponca i stari Lucifer izbljuje plamen. Pogodak na toj udaljenosti gotovo je otkinuo glavu Afrikanca. Lice mu se raspalo u mlazu kosti i crvenkastosivog tkiva, i on odskoèi i udari u vrata, pa spuzne na pod, dok mu je torzo podrhtavao od grèevitog pulsiranja.Gotovo nehajno, kao da je na streljaèkom turniru, Myrna napuni pušku. Upravo je zatvorila cijev kada još dva èovjeka nagrnu kroz vrata. Stari Lucifer pogodi prvog u prsa, i ovaj se sruèi na pod. Drugi napadaè preskoèi tijelo palog suborca, i zbog tog skoka Myrninhitac pogodi ga malo niže. Naboj iz druge cijevi završio je u njegovim preponama. On vrisne, odbaci oružje i rukama dohvati ranu. Promumlja nešto nerazumljivo, pa odšepa na terasu i baci se na tlo, a jedna noga u èizmi ostane u sobi.Myrna opet napuni pušku. Jedan prozor razbije se, i iznenada se pojave rupe u tapeti pokraj njezinog stolca. Nije osjetila nikakvu prodornu bol, nikakav ubod. Ona spusti pogled. Krv je poèela prodirati kroz plavi jeans.Snažan zvuk poput grmljavine zaèuje se s kata znala je da Jenny puca u dvorište kapetanovim Magnumom 44.Sljedeæi Afrikanac bio je oprezniji. Ispalio je kratak rafal iza vrata i prièekao prije no što je ušao. Nije ga doèekala nikakva uzvratna paljba, pa se ohrabrio i krenuo. Naboj iz saèmarice otkinuo mu je lijevu ruku. Nekoliko trenutaka zbunjeno je promatrao ud koji mu je ležao pokraj noge, dok su se prsti još uvijek grèili. Krv je u mlazovima istjecala iz njegovog praznog rukava i prolijevala se po podu. Još uvijek u transu, vojnik polako padne na koljena i ostane kleèiti, tiho jauèuæi dok je njegova životna tekuæina istjecala iz njega.Myrna je jednom rukom petljala oko Lucifera. Tri metka posljednjeg napadaèa razbili su joj desnu podlakticu i zapešæe. Nekako je uspjela otvoriti cijev i izbaciti èahure. Èinilo joj se da joj je svaki pokret uronjen u ljepilo. Novi naboji ispali su joj iz znojnih prstiju i pali izvan domašaja.Mama?Myrna podigne pogled. Jenny je stajala nasred stubišta. Revolver joj je labavo visio u ruci, a prednji dio njezine košulje bio je natopljen grimizom. Mama... ranjena sam.Prije no što je Myrna mogla odgovoriti, još jedna prilika ude u sobu. Jenny pokuša podiæi oružje. Bila je spora i zakasnila je. Pridošlica opali prvi i ona padne i zakotrlja se niz stube poput odbaèene krpene lutke.Myrna je mogla samo sjediti i èvrsto držati Lucifera. Gubitak krvi oduzimao joj je energiju i zamagljivao vid. Odsutno je promatrala èovjeka koji je stajao nad njom. Kroz sve gušæu maglu mogla je vidjeti kako je položio vrh puške na pedalj od njezinog èela.Oprosti mi, reèe on.Zašto?, upita ona slabašnim glasom.Zašto ste uèinili ovu strašnu stvar?Hladne, tamne oèi nisu joj dale nikakav odgovor. Za Myrnu, cvjetovi bugenvilije na terasi eksplodirali su u snažnom bljesku, a zatim utonuli u tamu.Somala je hodao medu leševima, tupo gledajuæi lica zauvijek smrznuta u šoku i

zbunjenosti. Napadaèi su beskrupulozno pobili gotovo sve radnike i njihove obitelji u nastambi. Možda ih je nekolicina uspjela pobjeæi u grmlje. Hrana u štaglju i oprema bili su zapaljeni, a plamenovi su veæ sukljali iz gornjeg kata Fawkesove kuæe.Kako èudno, pomisli Somala. Napadaèi su obišli bojno polje i pokupili svoje mrtve tiho poput duhova. Pokreti su bili uèinkoviti i proraèunani. Nije bilo nikakve panike kad se zaèuo udaljeni zvuk Obrambenih snaga Južne Afrike. Napadaèi su se jednostavno stopili s okolnim grmljem jednako neèujno kao što su i došli.Somala se vrati do baobaba po svoju opremu, i krene prema gradiæu. Jedine njegove misli bile su usredotoèene na to da okupi ljude iz svojeg odjeljenja i odnese izvještaj u svoj logor preko granice Mozambika. Nije gledao mrtvace razbacane po farmi. Nije vidio lešinare koji su se okupljali.Nije niti èuo hitac iz puške koji se zabio u njegova leda.

Poglavlje XVI

Vožnja iz Pembrokea do Umkonoa za Patricka Fawkesa bila je totalna praznina. Njegove ruke okretale su volan, a noge pritiskale pedale ukoèenim, mehanièkim pokretima. Nije treptao oèima, pogled mu je bio staklast dok je napadao strmine i slijepim instinktom terencem svladavao oštre zavoje.Nalazio se u maloj trgovini i kupovao Jenny ulje za kupanje, kad ga je pronašao narednik iz postaje Pembroke i ukratko, zamuckujuæi, opisao tragediju. U prvom trenutku Favvkes je odbijao povjerovati u to. Tek nakon što je radijem iz Bushmastera nazvao Shawna Francisa, policajca iz Umkonoa roðenog u Irskoj, pomirio se s najgorim.Bolje da doðeš kuæi, Patrick, napeti Francisov glas pucketao je iz zvuènika. Policajac je poštedio Favvkesa detalja, a Favvkes ih nije tražio. Sunce je još bilo visoko kad je Favvkes došao u vidokrug svoje farme. Od kuæe nije ostalo mnogo. Samo su kamin i dio terase još stajali. Ostatak je bio pretvoren u hrpu pepela. S druge strane dvorišta gume na traktorima pušile su se na svojim èeliènim okvirima ispuštajuæi gusti, crni dim. Radnici su ležali u nastambi tamo gdje su pali. Lešinari su trgali lešine njegove vrhunske stoke.Shawn Francis i nekoliko vojnika Obrambenih snaga okupili su se oko tri prilike koje su ležale pod pokrivaèima kada je Favvkeszakoèio u dvorištu. Francis mu priðe dok je iskakao iz Bushmastera umrljanog blatom. Lice policajca bilo je blijedo poput granita.Bože moj krikne Fawkes. Pogleda u oèi Francisa, tražeæi u njima neku zraku svjetla. Moja obitelj. Što je s mojom obitelji?Francis se borio da izbaci rijeèi, a tada odustane i kimne glavom u smjeru tijela prekrivenih pokrivaèima. Fawkes se progura pokraj njega i potrèi dvorištem, ali ga uhvate èvrste ruke policajca koje su ga iznenada obuhvatile oko prsa.Ostavi ih, Patrick. Ja sam ih veæ identificirao.Do vraga, Shawn, moja obitelj leži tamo.Molim te, prijatelju, ne gledaj.Pusti me. Moram ih vidjeti.Ne reèe Francis, držeæi ga èvrsto, ali svjestan da njegova snaga nije ravna Fawkesovoj. Myrna i Jenny jako su izgorjele. Nema ih, Patrick. Voljene osobe koje si poznavao nestale su. Pamti ih žive, ne ovakve kako izgledaju u smrti.Francis je mogao osjetiti kako napetost polako nestaje iz Fawkesovih mišiæa. Policajac polako popusti svoj stisak.Kako se to dogodilo?, upita Fawkes tiho.Nema naèina da dobijemo detaljan opis. Svi tvoji radnici su ubijeni ili otjerani. Nije bilo ranjenika koji bi isprièali prièu.

Netko mora znati... netko je morao vidjeti...Pronaæi æemo svjedoka. Pojavit æe se do jutra. Obeæavam.Turobni razgovor prekinut je kad se helikopter spustio na zemlju. Vojnici su nježno podigli tijela Mvrne, Jenny i Patricka mlaðeg, unijeli ih u teretni prostor i prièvrstili. Fawkes nije ni pokušao doæi do njih. Samo je ukoèeno stajao tamo i s neizmjernom tugom u oèima gledao kako helikopter uzlijeæe i kreæe prema mrtvaènici u Umkonou.Tko je odgovoran?, upita Fawkes Francisa. Reci mi, tko mi je pobio ženu i djecu i moje radnike i spalio mi farmu.Jedna ili dvije plastiène èahure iz CK88, pougljenjeni ostatci ruke unutar kuæe s kineskim satom na zapešæu, otisci vojnih èizama u prašini. Dokazi upuæuju na ARAu.Kako to misliš, jedna ili dvije èahure?, frkne Favvkes.Prokleti gadovi trebali su ostaviti planinu èahura.Francis bespomoæno odmahne rukom.Tipièno za napad ARAe. Oni uvijek pregledaju podruèje nakon napada. Nije im lako pripisati èvrste dokaze. Meðunarodnim istragama terorizma uvijek tvrde da su nevini, pokazujuæi licemjernim prstom prema drugim oslobodilaèkim organizacijama. Da nije bilo naših njemaèkih ovèara, nikada ne bismo otkrili èahure, a možda ni ruku.Dolazni i odlazni tragovi napadaèa vode kroz polja šeæerne trske do kuæe. Pretpostavljam da su ustrijelili stražare tijekom smjene straže, dok su vrata bila otvorena, što je prekinulo strujni krug. Pat mladi ubijen je tamo kod onog spaljenog traktora. Myrna i Jenny ležale su udaljene nekoliko stopa u ulaznom hodniku. Svi su bili ustrijeljeni. Patrick, ako ti je to nekakva utjeha, nije bilo silovanja niti muèenja.Francis zastane kako bi povukao gutljaj iz èuturice. On je pruži Fawkesu, koji samo odmahne glavom. Hajde, Patrick. To je whisky.Favvkes opet odbije.Moj ured dobio je poziv u pomoæ od Jenny. Rekla je kako je Pat ustrijeljen i kako ljudi u maskirnim odorama napadaju farmu. Ona i Myrna vjerojatno su se vraški dobro borile. Našli smo èetiri odvojene lokve krvi u dvorištu iza kuæe. A i sami možete vidjeti da je ono što je ostalo od terase prekriveno krvavim mrljama. Jennyne posljednje rijeèi bile su Dobri Bože, ubijaju djecu u nastambi.Okupili smo snage i došli ovamo najbrže što su nas helikopteri mogli dovesti. Trebalo nam je samo trinaest minuta. Do tada, sve je bilo u plamenu, a napadaèi su nestali. Dva voda i helikopter sada ih prate kroz divljinu.Moji ljudi, promrmlja Fawkes, pokazujuæi mirne prilike razbacane oko nastambe. Ne možemo ih ostaviti lešinarima.Vaš susjed Brian Vogel dolazi sa svojim radnicima da ih pokopa. Trebali bi stiæi svakoga èasa. Do tada, moji ljudi æe tjerati lešinare.Fawkes je hodao poput èovjeka izgubljenog u snu dok se uspinjao stubama terase. Još nije mogao pojmiti velièinu tragedije. Još je djelomièno oèekivao da vidi svojih troje voljenih osoba kako stoje uokvireni cvijeæem. Njegov um gotovo mu je prikazao sliku njih kako mu sretno mašu dok je kretao u Pembroke.Terasa je bila prekrivena krvlju. Tragovi krvi vodili su od pepela koji se dimio, niz stubište pa do dvorišta, gdje su naglo nestajali. Favvkesu se èinilo kako su tri ili èetiri tijela izvuèena iz kuæe prije no što je zapaljena. Krv je koagulirala i postala hrskava pod poslijepodnevnim suncem. Rojevi debelih, svjetlucavih muha okupili su se oko tragova krvi.Fawkes se nasloni na ogradu i osjeti prve nekontrolirane drhtaje šoka. Kuæa koju je izgradio za svoju obitelj sada je bila samo pocrnjela, groteskna ruševina nabacana usred pokošenog travnjaka i medu gredicama gladiole i vatrenih ljiljana koji su ostali netaknuti. Èak i sjeæanje na njezin izgled poèelo se iskrivljavati. On se spusti na stube i prekrije lice rukama.

Još je sjedio tamo pola sata kasnije, kad mu je prišao policajac Francis i nježno ga gurnuo. Dodi, Patrick, povest æu te k sebi. Ništa ne možeš dobiti time što ostaješ ovdje.Francis povede Fawkesa, koji se nije protivio, prema Bushmasteru, i blago ga smjesti na suvozaèevo sjedalo.Dok je vozilo prolazilo kroz vratnice, Favvkes je gledao ravno pred sebe i nije se osvrtao. Znao je da više nikada neæe vidjeti svoju farmu, niti stupiti nogom na nju.

Poglavlje XVII

Iako mu se èinilo kako mu je glava tek pala na jastuk, Hiram Lusana spavao je sedam sati kada ga probudi kucanje na vratima. Na ruènom satu koji je stajao na noænom ormariæu bilo je šest. On opsuje, rasani svoje oèi boje kave trljajuæi ih, i ustane.Uðite.Kucanje se ponovi. Rekao sam, udite, progunda on glasno.Satnik John Mukuta ude u sobu i stane u stav pozor.Žao mi je što vas budim, gospodine, ali odjeljenje èetrnaest upravo se vratilo s izviðanja u Umkonou.U èemu je žurba? Mogu kasnije prouèiti njihov izvještaj.Mukutin pogled i dalje je bio fiksiran na toèku na zidu.Ophodnja je imala problema. Voda odjeljenja pogoðen je i leži u bolnici teško ranjen. Inzistira na tome da izvijesti vas i nikog drugog.Tko je on?Zove se Marcus Somala.Somala? Lusanine obrve se spoje. On ustane iz kreveta.Reci mu da stižem.Satnik salutira i ode, tiho zatvarajuæi vrata za sobom, praveæi se da nije primijetio drugu priliku sklupèanu pod pokrivaèem.Lusana posegne i povuèe pokrivaè.Felicia Collins spavala je mirno poput statue. Njezina kratka afro frizura svjetlucala je u polutami, a usne su joj bile pune i rastvorene. Koža joj je bila boje kakaoa, a kupaste grudi, s tamnim, velikim bradavicama podizale su se sa svakim dubokim uzdahom.On se nasmiješi i ostavi je nepokrivenu. Još uvijek napola u snu, otetura u kupaonicu i pljusne nekoliko puta hladnu vodu po licu. Oèi koje su ga promatrale iz ogledala bile su zakrvavljene. Lice oko njih bilo je izborano i ispijeno nakon noæi provedene uz piæe i seks. On blago ruènikom potapša izbrazdane crte lica, vrati se do spavaæe sobe i odjene se.Lusana je bio mali, žilav èovjek, srednje teške graðe i svjetlije kože od bilo kojeg èovjeka u vojsci Afrikanaca kojom je zapovijedao. Iza leda su ga nazivali Amerièki ten. No, bilo kakve primjedbe o njegovoj boji ili njegovom opuštenom ponašanju nisu izricane zbog manjka poštovanja. Njegovi ljudi promatrali su ga s nekom vrstom prirodnog strahopoštovanja prema natprirodnom. Zraèio je onom sigurnošæu kakvom veæina boksaèa lakih kategorija zraèi na poèetku karijere neki bi to mogli nazvati i arogancijom. Još jednom pogleda Feliciju s ljubavlju, uzdahne, pa krene kroz logor prema bolnici.Kineski lijeènik bio je pesimistièan.Metak je ušao s leda, otkinuo mu pluæno krilo, slomio rebro i izišao ispod lijeve bradavice. Èudo je što je èovjek još živ.Može li govoriti?, upita Lusana.Da, ali svaka rijeè crpi mu snagu.Koliko dugo...Æe još živjeti?

Lusana kimne.Marcus Somala je nevjerojatno èvrste grade, reèe lijeènik.Ali ne vjerujem da æe izdržati duže od jednog dana.Možete li mu dati nešto što æe mu stimulirati osjete, pa makar i na nekoliko minuta?Lijeènik se zamisli.Pretpostavljam da nema veze ako ubrzamo neizbježno.On se okrene i promrmlja upute sestri, koja iziðe iz sobe.Lusana pogleda Somalu. Lice vode odjeljenja bilo je upalo, a prsa su mu se podizala u plitkim, grèevitim uzdasima. Mnoštvo plastiènih cijevi visjelo je s vješalice nad krevetom ove su bile spojene s njegovim nosom i rukama. Velika kirurška gaza bila mu je zalijepljena na prsa.Sestra se vrati i pažljivo doda lijeèniku injekciju. On zabode iglu i poène ravnomjerno ubrizgavati sadržaj. Za nekoliko trenutaka Somaline oèi zatrepere i napola se otvore, i on zajeèi. Lusana tiho pokaže lijeèniku i sestri da se udalje, i ovi iziðu na hodnik i zatvore vrata za sobom. On se nagne nad krevet.Somala, ja sam, Hiram Lusana. Razumiješ li me?Somala prošapæe promuklo i s naznakom osjeæaja u glasu.Ne vidim dobro, moj generale. Jeste li to stvarno vi?Lusana uhvati Somalinu šaku i èvrsto je stisne.Da, hrabri moj ratnice. Došao sam poslušati tvoj izvještaj.Èovjek na krevetu lagano se nasmiješi, a zatim mu oèi poprime sablastan, upitni izgled.Zašto... zašto mi niste vjerovali, moj generale?Vjerovao?Zašto mi niste rekli da ste poslali ljude da napadnu Fawkesovu farmu?Lusana je bio potresen.Opiši ono što si vidio. Opisi sve. Nemoj ništa izostaviti.Dvadeset minuta kasnije, iscrpljen od napora, Marcus Somala opet je izgubio svijest. Do podneva je bio mrtav.

Poglavlje XVIII

Patrick Fawkes stajao je sam i lopatom bacao glinenu zemlju nalik na melasu na lijesove svoje obitelji. Odjeæa mu je promoèila od lagane kiše i vlastitog znoja. Htio je iskopati obièan grob i sam ih sahraniti. Pogrebna ceremonija odavno je završila i njegovi prijatelji i susjedi otišli su, ostavivši njemu bolan zadatak. Napokon izravna zemlju, zakoraèi unatrag i spusti pogled. Nadgrobni kamen još nije stigao, i humak je izgledao golo i napušteno medu starijim grobovima prekrivenim travom i okruženim redovima uredno održavanog cvijeæa. On padne na koljena i posegne rukom u džep odbaèenog kaputa. Izvuèe šaku latica bugenvilije, pa ih rasprši po vlažnoj zemlji.Fawkes dopusti svojoj boli da teèe. Plakao je dok sunce nije zašlo za obzor. Plakao je sve dok mu suze nisu presušile.Njegov um vratio se dvanaest godina u prošlost i prikazivao mu slike poput filmskog projektora. Vidio je Myrnu i djecu u kuæici pokraj Aberdeena na Sjevernom moru. Vidio je iznenaðenje i sreæu na njihovim licima kad im je rekao da se pakiraju i sele u Natal kako bi osnovali farmu. Vidio je kako su Jenny i Pat mladi imali bolesno blijedu kožu u usporedbi s drugim školarcima u Umkonou, i kako su brzo potamnjeli i oèvrsnuli. Vidio je kako Mvrna teška srca napušta Škotsku kako bi potpuno promijenila svoj stil života, i kako je zavoljela Afriku više no što ju je on zavolio.Nikada neæeš biti dobar farmer dok ne izbaciš slanu vodu iz svojih vena, obièavala mu je reæi. Njezin mu je glas sada zvuèao tako jasan da nije mogao

prihvatiti èinjenicu kako ona poèiva pod zemljom na kojoj on kleèi, i kako više nikada neæe vidjeti svjetlost sunca. Sada je bio sam, i na tu se pomisao izgubio. Kada žena izgubi muškarca, jednom je negdje èuo, ona nastavi sa životom i izlazi na kraj sa svakodnevicom. Ali kada muškarac izgubi ženu, polovina njega umre.On izbaci sretne prizore iz svojeg uma i pokuša si predoèiti sjenovitu ljudsku priliku. Lice mu nije bilo jasno definirano, jer bilo je to lice èovjeka kojega Favvkes nikada nije vidio lice Hirama Lusane.Fawkesov bol iznenada proguta plimni val hladne mržnje. On skupi šake i poène njima udarati u vlažnu zemlju sve dok se njegove emocije napokon nisu iscrpile. Zatim duboko uzdahne i uredi latice bugenvilije tako da oblikuju ime Myrne i njegove djece.Zatim se nestabilno osovi na noge. Znao je što mora uèiniti.

Poglavlje XIX

Lusana je sjedio na èelu ovalnoga konferencijskog stola. Oèi su mu bile zamišljene, dok su mu se ruke poigravale penkalom. Gledao je uvijek nasmiješenog pukovnika Duc Phon Loa, glavnoga vojnog savjetnika ARAe, a zatim i èasnike koji su sjedili u zbijenoj formaciji u stolcima pokraj njega.Neki krvožedni idiot odluèi uništiti farmu najcjenjenijeg graðanina Natala, a vi sjedite ovdje i izgledate nevino poput Zulu djevica. On zastane na trenutak, pretražujuæi pogledom njihova lica.Hajde, hajde, gospodo. Prestanimo igrati igre. Tko stoji iza toga?Lo pogne glavu i raširi ruke na stolu. Njegove bademaste oèi i kratko ošišana ravna kosa izdvajale su ga od drugih. On progovori polako, precizno naglašavajuæi svaku rijeè. Imate moju rijeè, generale, da nitko pod vašim zapovjedništvom nije odgovoran. Prouèio sam toèan položaj svakog odjeljenja u vrijeme napada. Nitko od njih, osim onih koje je predvodio Somala, nije bio bliže od dvije stotine kilometara od Umkonoa.Kako onda objašnjavate to?Ne mogu objasniti.Lusanin pogled poèivao je na Lou, prouèavajuæi Azijèev izraz lica.Kada nije pronašao nikakav trag skrivenih namjera u trajnom osmijehu, on se okrene i pogleda druge ljude za stolom.Njemu s desna sjedio je bojnik Thomas Machita, njegov glavni obavještajni analitièar. Do njega je bio pukovnik Randolph Jumana, njegov zamjenik. S druge strane stola sjedili su Lo i pukovnik Oliver Makeir, koordinator propagandnih programa ARAe.Ima li kakvih teorija u vezi s tim?, upita Lusana.Jumana izravna svoje papire po deseti put izbjegavajuæi Lusanin pogled. to ako je Somala umislio napad na Fawkesa? Možda ga je vidio u deliriju a možda ga je i izmislio.Lusana se namršti i iritirano odmahne glavom. Zaboravljate, pukovnièe, ja sam èuo Somalin izvještaj. On je bio prokleto dobar èovjek. Najbolji voda odjeljenja kojeg smo imali. Nije bio u deliriju i nije imao razloga da smišlja bajke, znajuæi da umire.Nema sumnje da se napad dogodio, reèe Makeir.Južnoafrièki tisak i televizija stalno javljaju o tome. Njihove verzije u skladu su s onim što je Somala isprièao generalu, osim što državne Obrambene snage još nisu pronašle pouzdanog svjedoka koji bi mogao pružiti opis napadaèa. Imali smo sreæe što se Somala uspio vratiti iz misije i detaljno opisati ono što je vidio prije smrti.Je li vidio tko ga je ustrijelio?, upita Jumana.Pogoden je u leda s velike udaljenosti, odgovori Lusana, vjerojatno snajperom.

Jadnik je uspio prepuzati tri milje do mjesta gdje se nalazio ostatak njegove izvidnice. Pružili su mu prvu pomoæ koliko su mogli, i vratili se u naš logor.Thomas Machita odmahne glavom, potpuno zbunjen.Ništa od toga nema smisla. Sumnjam da bi se drugi oslobodilaèki pokreti maskirali u vojnike ARAe.S druge strane, reèe Makeir, možda su isplanirali napad zato da prebace krivnju na nas i skinu pažnju sa sebe.Ja održavam bliske kontakte sa svojim zemljacima koji savjetuju vašu braæu revolucionare, reèe pukovnik Lo.Svi su ljuti poput uznemirenih stršljena. Nitko ne bi dobio ništa napadom na Fawkesovu farmu. Jedini je rezultat bio taj da je ojaèala odluènost bijelaca, Indijaca, mulata i mnogih crnaca da se èvrsto suprotstave vanjskoj intervenciji.Lusana položi bradu na sklopljene ruke.U redu, ako oni to nisu uèinili, a mi znamo da mi nismo to uèinili, tko nam ostaje kao glavni sumnjivac?Južnoafrièki bijelci, odgovori Lo jednostavno.Sve oèi okrenu se prema vijetnamskom savjetniku. Lusana se zagleda u njegove neèitljive oèi. Molim te, ponovi.Samo sugeriram da je netko iz južnoafrièke vlade možda zapovjedio ubojstvo obitelji Favvkes i njihovih radnika.Svi se bez rijeèi zagledaju u njega na nekoliko trenutaka. Napokon Machita prekine tišinu.Ne vidim svrhu.Niti ja, reèe Lo i slegne ramenima.Ali, razmislite o ovome. Tko bi drugi imao sredstava da opremi grupu komandosa oružjem i odorama koji su identièni našima? Osim toga, što je najvažnije, nije li vam ovo èudno, gospodo iako su se napadaèi povukli na zvuk helikoptera Obrambenih snaga, nitko od njih nije ulovljen. Èinjenica je gerilskog života da nam je potrebno barem sat vremena kako bismo osigurali barem umjerene šanse za bijeg. Prednost od manje od deset minuta pred vojnicima koji imaju helikoptere i pse èisto je samoubojstvo.Tvoja verzija dogaðaja je zanimljiva, reèe Lusana, udarajuæi prstima po stolu. Ne prihvaæam je niti na trenutak kao vjerodostojnu. Meðutim, ne bi bilo loše provjeriti. On se okrene prema Machiti.Imaš li povjerljivog doušnika u Ministarstvu obrane?Imam jednog na visokom položaju, odgovori Machita.Koštalo nas je prilièno puno, ali njegove su informacije potpuno pouzdane. No jedna stvar je èudna nikad se ne pojavljuje dvaput na istom mjestu pod istom krinkom.Opisuješ ga kao nekog mistika, reèe Jumana.Možda i jest, složi se Machita.Emma se materijalizira kad ga najmanje oèekujemo.Emma?Njegovo kodno ime.Ili èovjek ima èudan smisao za humor, ili je transvestit, reèe Lusana.Ne mogu reæi, generale.Kako stupate s njim u kontakt?Ne stupamo. On kontaktira nas kad ima korisne informacije koje nam može prodati.Jumanino lice se smrkne.Kakvo imamo jamstvo da nam ne daje falsificirane podatke?Do danas, sve što nam je dojavio iz Ministarstva bilo je sto posto toèno.Lusana pogleda Machitu. Ti æeš se onda pobrinuti za to?Machita kimne. Osobno æu odletjeti do Pretorije i èekati da se Emma pojavi. Ako itko može objasniti ovu tajnu, to æe biti on.

Poglavlje XX

Logor Afrièke revolucionarne armije i nije bio pravi logor to je u stvari bio stožer smješten u nekadašnje malo portugalsko sveuèilište nastalo u vremenu kad su oni vladali Mozambikom. Novo sveuèilište za crne graðane izgraðeno je u srcu novoga grada odvojenog od sjevernoga unutrašnjeg dijela zemlje, na jezeru Malawi.Preureðeni studentski dom bio je idealna baza za Lusaninu vojsku imao je spavaonice za vojnike, kafiæe pretvorene u blagovaonice, sportske terene pretvorene u terene za borbenu obuku, udobne apartmane za èasnike, i novoureðenu dvoranu za društvene dogaðaje.Demokratski kongresnik Frederick Daggat, jedan od trojice crnih kongresnika New Jerseva, bio je impresioniran. Jednim dijelom oèekivao je tipièni revolucionarni pokret koji vode uroðenici naoružani sovjetskim raketama, odjeveni u kineske odore, prepuni neprimjerenih, pohabanih marksistièkih klišea. Umjesto toga, sa zadovoljstvom je otkrio organizaciju predvoðenu po pravilima amerièke naftne korporacije. Lusana i njegovi èasnici više su nalikovali biznismenima nego gerilcima.Sve na koktel zabavi odvijalo se strogo prema newyorškom protokolu. Èak bi i hostesa, Felicia Collins, služila na èast zabavi u Manhattanu. Daggat zadrži njezin pogled i ona se isprièa skupini somalijskih izaslanika koji su joj se divili.Priðe mu i položi svoju ruku na njegovu.Uživate, kongresnièe?Jako.Hiram i ja nadali smo se da æete ostati ovdje do vikenda.Nažalost, moram biti u Nairobiju na sastanku s Obrazovnim vijeæem Kenije sutra poslijepodne.Nadam se da vam je smještaj zadovoljavajuæ. Malo zaostajemo za hotelima Hilton.Moram priznati, gostoprimstvo gosp. Lusane mnogo je više od onoga što sam oèekivao.Daggat je pogleda. Veèeras je prvi put vidio Feliciu Collins izbliza. Zvijezda, pjevaèica s tri zlatne ploèe, glumica s dva Emmvja i Oscarom za tešku ulogu crne sufražetkinje u filmu Cesta makova. Bila je upravo onako zanosna kako je izgledala na filmu.Felicia je stajala mirno, pozirajuæi u zelenoj svilenoj opravi. Mali top privezan oko struka i odgovarajuæe hlaèe pružali su lijep pogled na njezine dobro oblikovane noge. Njezina je kosa bila ošišana kratko po afrièkoj modi.Hiram je na putu da dostigne velièinu, znate.On se nasmiješi na njezinu pompoznu izjavu.To se valjda moglo reæi i za Atilu Huna.Mogu vidjeti zašto washingtonski novinari hrle na vaše konferencije za tisak, kongresnièe.Njezina je ruka i dalje bila na njegovoj. Vaš jezik je oštar.Vjerujem da ga zovu Daggatovo koplje.Možda vam služi da bolje ubadate bijeli establishment?On je uhvati za ruku i poène sve snažnije stiskati, dok ne primijeti lagano širenje velikih oèiju boje mahagonija.Recite mi, gdice Collins, što dovodi prelijepu i slavnu crnu glumicu i pjevaèicu u džunglu?Isto ono što dovodi crnog enfant terriblea iz Kongresa Sjedinjenih Država, odvrati mu ona.Da bih pomogla èovjeku koji se bori za interese naše rase.

Više sam sklon vjerovati da se Hiram Lusana bori za interese svojeg bankovnog raèuna.Felicia se podrugljivo nasmiješi.Razoèarali ste me, kongresnièe. Da ste se potrudili napraviti svoju domaæu zadaæu, znali biste da to nije istina.Daggat se ukoèi. Rukavica je baèena. On pusti njezinu ruku i približi joj se tako da je njegovo lice bilo udaljeno samo nekoliko pedalja od njezinog. Kada pola svijeta gleda afrièke nacije, èekajuæi i pitajuæi se kada æe pokrenuti cirkusku toèku i ukloniti posljednji bastion bijele prevlasti, vidi tko se pojavljuje poput mesije iz divljine, i nudi izreku za svaku priliku naš prijatelj, meðunarodni krijumèar droge Hiram Lusana. Kao da je preko noæi doživio prosvjetljenje, on prodaje svoj unosan posao i zauzima se za jadnu, smrdljivu crnu masu Južnoafrikanaca.Osnažen potporom crnaca, i potaknut svjetskim medijima koji su gladni za osobnošæu, bilo kojom osobnošæu, naoèito i nasmiješeno Hiramovo lice iznenada se nade na naslovnicama ne manje od èetrnaest magazina èija je ukupna naklada iznad šezdeset milijuna primjeraka. I tako, sunce sja s nebesa, a Hirama Lusanu obožavaju ljubitelji Biblije zbog njegove pobožnosti strana veleposlanstva natjeèu se za pozivom na njegove zabave traži i dobiva goleme honorare za predavanja a naivci poput vas, gdo. Collins, iz svijeta zabave, ljube mu dupe i grebu se za dio svjetala pozornice.Felicijino lijepo lice plane u bijesu. Namjerno vrijeðate.Možda govorim golu istinu.Daggat zastane, uživajuæi na trenutak u Felicijinoj nelagodi.A što mislite da æe se dogoditi ako Lusana dobije ovaj rat, i bijela rasistièka vlada Južne Afrike se preda? Hoæe li on, poput Cincinnatusa, odbaciti vodeæu ulogu i vratiti se plugu? Malo vjerojatno. Ja ne sumnjam da æe proglasiti sebe predsjednikom i zavesti diktaturu. Zatim æe, s golemim resursima najnaprednije afrièke države u džepu, preokrenuti veliki križarski rat, i milom ili silom progutati slabije crne nacije.Vi ste slijepi, reèe ona oštro.Hiram se u životu rukovodi visokim moralnim nazorima. Nezamislivo mi je da bi on ikada prodao svoje ideale za osobnu dobit.Felicia nije vidjela oprez u Daggatovim oèima.Mogu vam to dokazati, gðo. Collins, a sve što æe vas to koštati u financijskom smislu ako izgubite, jest jedan amerièki dolar.Pecate u jezeru bez ribe, kongresnièe. Oèigledno ne poznajete generala.Kladite se sa mnom.Ona se zamisli na trenutak, a zatim podigne pogled. Može.Daggat se galantno nakloni, pa je povede do Lusane koji je razgovarao o taktici sa èasnikom vojske Mozambika. Lusana prekine razgovor kad su mu prišli i pozdravi ih.Ah, moji prijatelji Amerikanci. Vidim da ste se upoznali.Mogu li na trenutak nasamo razgovarati s vama i gdom. Collins, generale?, upita Daggat.Pa naravno.Lusana se isprièa vojnom èasniku i povede ih u malu radnu sobu namještenu u stilu afromoderne.Vrlo lijepo, reèe Daggat. Moj omiljeni dekor.Lusana mu pokaže da sjedne. A zašto ne? Nije li zasnovan na domorodaèkim motivima naših predaka?Osobno, više volim nove egipatske kreacije, reèe Daggat indiferentno.0 èemu ste željeli razgovarati?, upita Lusana.Daggat odmah prijeðe na stvar.Ako mogu biti izravan, generale, jedini razlog zbog kojeg ste postavili ovu veèerašnju izložbu pasa i konja bio je da pridobijete mene da utjeèem na

Ministarstvo vanjskih poslova SADa u ime ARAe. Slažete li se?Lusana nije mogao sakriti pogled koji je izražavao neugodu, ali ipak se sjetio da treba zadržati pristojnost.Moje isprike, kongresnièe. Nisam htio biti tako providan. Da, nadao sam se da æu pridobiti vašu podršku za našu borbu. Ali pridobiti vas? Nema šanse. Nisam takva budala da pokušam nagurati pamuk u uši èovjeku s vašom reputacijom lukavosti.Toliko o uvodu. Sto ja dobivam time?Lusana fascinirano pogleda Daggata. Nije oèekivao takvu izravnost. Njegovi planovi bili su više zaobilazni. Sada ga je ulovio nespremnog. Otvoreni zahtjev za mitom šokirao ga je. Odluèio je glumiti naivnost kako bi dobio na vremenu za razmišljanje.Ne znam o èemu govorite, kongresnièe.Nije ništa komplicirano, stvarno. Ako me želite u svojem timu, to æe vas koštati.Još uvijek ne shvaæam.Prekinite glumu, generale. Vi i ja dolazimo iz iste kanalizacije. Nismo se riješili siromaštva i diskriminacije i došli do ovdje bez da smo usput pokupili ikakav trik.Lusana se okrene i polako, pažljivo upali cigaretu.Želite li da otvorim pregovore s ponudom za vaše usluge?To neæe biti potrebno. Veæ imam na umu... ah... nešto.Molim vas, recite.Na Daggatovim se usnama pojavi osmijeh. Gða. Collins.Lusana podigne pogled, zbunjen.A to je nešto jako lijepo. Ali ne vidim što bi ona...Dajte mi Feliciu Collins i pobrinut æu se da moj odbor izglasa financiranje naoružavanja vaše revolucije.Felicia skoèi na noge, dok su joj oèi boje mahagonija gorjele.Ne mogu vjerovati.Smatrajte to malom žrtvom u ime plemenitog ideala, reèe Daggat sarkastièno.Hiram, za ime Božje, frkne ona, reci ovom puranu da se spakira i ode.Lusana nije odmah odgovorio. Spustio je pogled u krilo i rukom uklonio imaginarni komadiæ konca sa savršeno ispeglane nogavice hlaèa. Napokon progovori tihim glasom. Žao mije, Felicia, ali ne mogu dopustiti osjeæajima da se miješaju u ovo.Kakvo sranje!Ona se zagleda u njega, a izraz njezinog lica iskazivao je potpunu nevjericu. Obojica ste ludi, potpuno ludi, ako mislite da možete trgovati sa mnom kao sa zdjelom griza.Lusana ustane, priðe joj i poljubi je u èelo.Nemoj me mrziti. Zatim se okrene prema Daggatu.Kongresnièe, uživajte u svojem plijenu.Zatim iziðe iz sobe. Jedan dugi trenutak Felicija je stajala na mjestu, a njezino lice bilo je mješavina neprijateljstva i zbunjenosti zatim shvati o èemu je rijeè i oèi joj se ispune suzama. Nije se bunila niti pružala otpor kad ju je Daggat nježno privukao sebi i poljubio je.Ti, kopile, prošaptala je.Ti, prokleto kopile. Nadam se da si zadovoljan.Ne još. jDobio si svoje meso. Što još želiš? jOn izvadi rupèiæ iz džepa i obriše njezine suzne oèi. jZaboravljaš, reèe on, cereæi se sarkastièno.Još uvijek mi duguješ dolar.

Poglavlje XXI

Pieter De Vaal zatvori omot s izvještajem o masakru na Fawkesovoj farmi. Njegovo je lice bilo ispijeno i umorno kad je podigao pogled. Još sam šokiran ovom užasnom tragedijom. Bila je tako besmislena.Fawkes je ostao nepomièan. Sjedio je preko puta ministra obrane i stavljao duhan u svoju staru lulu. Prostorija utihne samo je prigušeni zvuk prometa Pretorije dopirao kroz velike prozore koji su gledali na Burger Park. Napokon, De Vaal vrati omot u ormar i izbjegne Fawkesov pogled dok je govorio. Žao mi je što naše ophodnje nisu ulovile divljake koji su odgovorni za to.Odgovoran je samo jedan èovjek, reèe Fawkes turobno.Onaj koji je pobio moju obitelj slušao je njegove zapovijedi.Znam što mislite, kapetane Fawkes, ali nemamo dokaza da Lusana stoji iza toga.Siguran sam da jest.Što mogu reæi? Èak i da smo sigurni u to, on se nalazi preko naših granica. Nema naèina na koji bismo mu mogli nauditi.Ja mu mogu nauditi.Kako?Tako što æu se dobrovoljno prijaviti da predvodim vašu Operaciju Divlja ruža.De Vaal je mogao osjetiti osvetnièku mržnju koja je bujala u Patricku Fawkesu. Ministar obrane ustane i priðe prozoru, gledajuæi preko mora drveæa jacaranda koje je raslo diljem grada.Suosjeæam s vama, kapetane. Meðutim, odgovor je ne.Ali, zašto, èovjeèe?Divlja ruža je monstruozni koncept. Ako operacija ne uspije, posljedice bi se mogle pokazati katastrofalnima za našu vladu.Fawkes udari lulom o ministrov stol, tako da se ova slomi.Ne, prokletstvo! Moja farma bila je samo poèetak. Lusana i njegova krvožedna gomila moraju biti zaustavljeni prije no što krv poteèe u cijeloj zemlji.Rizik je daleko veæi od moguæe dobiti.Ja æu uspjeti, reèe Fawkes hladno.De Vaal je izgledao poput èovjeka rastrganog svojom savješæu. Nervozno je koraèao prostorijom, zatim se zaustavi i zagleda u Fawkesa. Ne mogu vam obeæati da æu vas uspješno evakuirati kada doðe vrijeme za to. A Ministarstvo obrane æe, naravno, zanijekati svaku povezanost s misijom ako vas otkriju.Razumijem. Fawkes duboko odahne. Zatim mu još jedna misao padne na pamet.Vlak, ministre. Kako ste tako brzo stigli iz operacijske sale u durbanskoj bolnici do željeznièke postaje u Pembrokeu?Prvi put, De Vaal se nasmiješi.Jednostavna varka. Ušao sam na prednja vrata u bolnicu, a izišao na stražnja. Hitna pomoæ odvela me do zraène luke Heidriek, gdje sam se ukrcao na vojni mlažnjak i odletio do piste u blizini Pembrokea. Vlak pripada našem predsjedniku. Samo sam ga posudio na nekoliko sati dok je putovao prema predviðenom rasporedu.Ali, èemu ta složena iluzija?Èesto smatram potrebnim prikrivati svoje poteze, odgovori De Vaal.A, mislim da æete se složiti, Operacija Divlja ruža baš i nije projekt koji bismo željeli reklamirati.Vidim u èemu je stvar.A vi, kapetane Favvkes. Možete li vi nestati s vidika bez da izazovete sumnje?Fawkes ozbiljno kimne. Ostavio sam Umkono u žalosti. Moji prijatelji i susjedi misle da sam se vratio u Škotsku.Onda u redu. De Vaal sjedne za svoj stol, napiše nešto na komadu papira i pruži to Fawkesu. Ovdje je adresa hotela deset milja južno od grada. Uzmite sobu i prièekajte potrebne papire i upute za poèetak prièe. Od ovog trenutka, vlada Južne Afrike smatra vas mrtvim. On opusti ramena. Neka nam Bog pomogne.

Bog? Ne, ne mislim tako.U Fawkesovim oèima zapleše zla svjetlost.Iskreno sumnjam da bi on htio sudjelovati u tome.Na katu ispod ministrovog ureda, pukovnik Zeegler bio je sam u sobi za operacije, koraèajuæi lijevodesno pred velikom ploèom na kojoj su bile zalijepljene fotografije.Prvi put u svojoj vojnoj karijeri bio je potpuno zbunjen. Napad na Fawkesovu farmu imao je nekakvu auru intrige koja se nije uklapala u uobièajenu shemu terorista. Bio je izveden previše precizno i sofisticirano za ARAu. Osim toga, to nije bio Lusanin stil. Istina, mogao je narediti smrt bijelih vojnika, ali nikada ne bi zapovjedio ubojstva Fawkesovih Bantu radnika, naroèito ne žena i djece. Taj dio nije bio u skladu s poznatom strategijom vode pobunjenika.A tko onda?, razmišljao je Zeegler na glas.Sigurno ne crni vojnici Obrambenih snaga Južne Afrike. To bi bilo nemoguæe bez njegovog znanja. On zastane i promiješa fotografije koje su snimili istražitelji nakon napada. Nije pronaðen niti jedan svjedok, niti je uhvaæen ijedan od napadaèa. Bilo je previše savršeno izvedeno, previše lišeno pogrešaka.Nije mogao pronaæi niti jedan trag o identitetu napadaèa. Ali godine iskustva govorile su mu da je tu negdje, skriven u pozadini. Poput kirurga koji istražuje rendgenske slike pripremajuæi se za delikatnu operaciju, Zeegler uzme poveæalo i po dvadeseti put poène prouèavati svaku fotografiju.

Poglavlje XXII

Mlažnjak Air Malavvija iz Lourenco Marquesa, Mozambique, sletio je i odrulao do terminala zraène luke Pretoria. Nekoliko trenutaka kasnije, buka motora se stišala, spuštena je iskrcajna rampa, i putnici su kimanjem pozdravljali zgodnu afrièku stjuardesu i kretali prema terminalu.Bojnik Thomas Machita slijedio je druge putnike, a kad je došao red na njega, predao je svoju falsificiranu putovnicu službeniku na carini.Bijeli Južnoafrikanac prouèavao je fotografiju na putovnici i ime pod njom George Yariko pa se lukavo nasmiješi. Ovo vam je treæe putovanje u Pretoriju tijekom posljednjeg mjeseca, gosp. Yariko. On kimne prema aktovci prièvršæenoj lancem za Machitino zapešæe.Upute za vašeg konzula u posljednje vrijeme su èeste i hitne.Machita slegne ramenima.Ako me Ministarstvo vanjskih poslova ne šalje u naš konzulat u Pretoriji, šalje me u neki drugi konzulat. Ne želim vas vrijeðati, gospodine, ali više bih volio isporuku u Pariz ili London.Službenik ga uputi prema izlazu.Veselim se našem sljedeæem susretu, reèe on s podrugljivom pristojnošæu.Uživajte u boravku.Machita se nasmiješi, pokazujuæi sve zube, i mirno proðe kroz terminal do taksija koji su èekali vani. Slobodnom rukom mahne prvom taksiju koji je vozio na duge relacije. Vozaè ga primijeti i pokrene motor. No, iznenada, prije no što se mogao ukrcati u svoj prijevoz, drugi taksi probije se s kraja linije, ubaci se i stane pred Machitu praæen kakofonijom ljutitih povika i automobilskih sirena upuæenom od bijesnih vozaèa taksija koji su èekali svoj red.Machiti je predstava bila zabavna.On ubaci torbu na stražnje sjedalo i sjedne za njom.Konzulat Mozambika, reèe on agresivnom vozaèu.Taksist samo dotakne prstom kapu, pokrene taksimetar i ubaci se u promet. Machita se nasloni i zagleda se kroz prozor. On otkljuèa lanac sa zapešæa i

ubaci ga u aktovku. Konzul Mozambika, koji je podržavao ARAu, dopuštao je Machiti i njegovim operativama da dolaze i odlaze pod krinkom diplomatskih kurira. Nakon što bi neko vrijeme proveli uživajuæi u gostoprimstvu konzulata, povukli bi se u neki neugledni hotel i nastavili s poslom špijunaže.U pozadini Machitinog mozga iz nekog razloga zasvijetli znak upozorenja. On se uspravi i promotri okolinu. Vozaè nije krenuo izravnom rutom prema konzulatu umjesto toga, kretao se prema prometnom poslovnom centru Pretorije.Machita potapša vozaèa po ramenu. Ja nisam turist kojega možeš vozikati, prijatelju. Predlažem ti da kreneš najbržom rutom prema mojem odredištu ako oèekuješ da ti platim.Jedini odgovor koji je dobio bilo je nemarno slijeganje ramenima. Nakon još nekoliko minuta probijanja kroz gusti promet, vozaè skrene na podzemno parkiralište velikog trgovinskog centra. Machiti nije trebalo vanosjetilno zapažanje da shvati kako se radi o zamci. Jezik mu je natekao poput suhe spužve, i mogao je èuti kako mu srce poèinje lupati. On pažljivo otvori aktovku i izvadi Mauser 38 automatik.Na najnižoj razini parkirališta, vozaè parkira taksi na praznom mjestu pokraj zida koji je bio najudaljeniji od ulaznog tunela. Zatim se okrene i otkrije da mu cijev Machitinog pištolja miluje vrh nosa.Machita je tada prvi put promotrio vozaèevo lice.Glatka tamna koža i crte lica odavale su Indijca, kojih je u Južnoj Africi bilo više od pola milijuna. Èovjek se opušteno nasmiješi. Nije pokazivao nelagodu kakvu je Machita oèekivao.Mislim da možemo prekinuti s glumom, bojnièe Machita, reèe vozaè. Niste u opasnosti.Machita je mirno držao pištolj. Nije se usudio pogledati parkiralište kako bi vidio vojsku teško naoružanih ljudi za koje je bio siguran da su tamo. Što god se dogodi, ti umireš sa mnom, reèe on.Vi ste emotivan èovjek, primijeti vozaè.Zapravo, glup. Za èovjeka vaše struke nije dobro kada reagira poput adolescenta kojeg uhvate kako krade slatkiše u trgovini.Prekini, èovjeèe, odbrusi Machita. U èemu je štos?Vozaè se nasmije.To ste izgovorili kao pravi amerièki crnac, što i jeste. Luke Sampson iz Los Angelesa ili Charlie Le Mat iz Chicaga ili bojnik Thomas Machita iz ARAe a Bog zna koliko drugih likova imate.Machita osjeti val hladnoæe. Njegov um grèevito je tražio odgovore na pitanja tko je taksist i kako je znao toliko mnogo o njemu.Griješiš. Zovem se Yariko, George Yariko.Kako god želite, reèe taksist. Medutim, oprostit æete mi ako smatram korisnijim razgovor s bojnikom Machitom.Tko si ti?Za obavještajca, vaše moæi zapažanja su bijedne.Glas se suptilno promijeni u engleski s laganim naglaskom afrikaansa. Veæ smo se dvaput sreli.Machita polako spusti pištolj. Emma?A, magla se diže.Machita duboko odahne i vrati pištolj u aktovku.Kako si, do vraga, znao da dolazim baš tim letom?Uz pomoæ kristalne kugle, reèe Emma, koji oèito nije htio dijeliti svoje tajne.Machita se zagleda u èovjeka na vozaèkom sjedalu, upijajuæi svaki detalj lica i glatke kože. Nije bilo niti najmanje sliènosti s vrtlarom i konobarom u kafiæu koji su tvrdili da su Emma prilikom njihova dva prethodna susreta. Nadao sam se da æeš me kontaktirati, ali nisam te oèekivao tako brzo.Imam nešto za što smatram da æe biti zanimljivo Hiramu Lusani.

Koliko je ovoga puta?, upita Machita suho.Nije bilo oklijevanja. Dva milijuna amerièkih dolara.Machita naèini grimasu.Nema informacije koja vrijedi toliko.Nemam vremena za dokazivanje, reèe Emma. On preda Machiti malenu omotnicu.Ovo sadrži kratki opis vrhunski tajne strategije protiv ARAe poznate pod imenom Operacija Divlja ruža. Materijal objašnjava koncept i svrhu plana. Dajte to Lusani. Ako se, nakon što prouèi sadržaj, složi s mojom cijenom, isporuèit æu mu cijeli plan.Omotnica je završila u aktovci, povrh lanca i Mausera.Bit æe u generalovim rukama do sutra naveèer, obeæa Machita.Odlièno. Sad æu vas povesti do konzulata.Ima još nešto.Emma pogleda bojnika preko ramena. Slušam vas.General želi znati tko je napao Fawkesovu farmu u Natalu.Emmine tamne oèi zamišljeno se susretnu s Machitinima.Vaš general ima èudan smisao za humor. Dokazi koji su ostali na poprištu povezali su vašu dobronamjernu ARAu s masakrom.ARA je nevina. Moramo znati istinu.Emma slegne ramenima. U redu, pogledat æu.Zatim krene unatrag i iziðe s mjesta za parking. Osam minuta kasnije ostavio je Machitu kod konzulata Mozambika.Još jedan savjet, bojnièe.Machita se nagne prema vozaèevom prozoru. Što?Dobar operativac nikad ne ulazi u prvi taksi koji mu se nudi u liniji. Uvijek izaberite drugi ili treæi. Na taj naèin neæete upasti u nevolje.Machita je posramljeno stajao na ploèniku i gledao za taksijem što gaje ubrzo progutao gusti promet Pretorije.

Poglavlje XXIII

Zrake kasnoposlijepodnevnog sunca prikradale su se preko ograde balkona i poèele dodirivati mirnu priliku ispruženu izvan jednog od skupljih apartmana hotela New Stanlev u Nairobiju u Keniji.Felicia Collins imala je na sebi šareni grudnjak i Kongo suknju u skladu s njim preko donjeg dijela bikinija. Ona se prevrne na bok, upali cigaretu i poène razmišljati o svojim akcijama tijekom posljednjih nekoliko dana. Istina, spavala je s najrazlièitijim ljudima tijekom godina. Taj dio nije joj smetao. Prvi put joj je bilo sa šesnaestogodišnjim roðakom, kad je njoj bilo tek èetrnaest. U najboljem sluèaju, bilo je to iskustvo koje je izblijedjelo s prolaskom vremena. Do svoje dvadesete imala je najmanje još deset muškaraca. Veæinu njihovih imena odavno je zaboravila, a lica su im u njezinom sjeæanju bila nejasna i neprepoznatljiva.Ljubavnici koji su ulazili i izlazili iz njezinog kreveta tijekom godina dok se nastojala probiti kao pjevaèica èinili su mješavinu direktora izdavaèkih kompanija, disk jockeva, glazbenika i skladatelja. Veæina njih na neki je naèin pridonijela njezinom usponu na vrh. Iznenadni val uspjeha donio joj je Hollywood i cijelu novu orgiju života na visokoj nozi.Lica, pomisli ona. Kako èudno što se nije mogla sjetiti njihovih oblika i izraza. Ali jasno se sjeæala spavaæih soba i njihovih dekora.Osjeæaj madraca, dizajn na tapetama, izgled kupaonica bili su joj utkani u sjeæanje zajedno s razlièitim tipovima stropnih greda i kreèa koje je gledala na stropovima.Kao i za mnoge druge žene, seks za Feliciju nije nužno bio na višem položaju od drugih oblika zabave. Nebrojeno je puta poželjela da se umjesto toga

pozabavila nekim dobrim romanom. Lice Hirama Lusane veæ se poèelo gubiti zajedno s ostalima.U prvom trenutku mrzila je Daggata, mrzila je samu pomisao na to da je on može uspaliti. Vrijeðala ga je cijelo vrijeme, ali on je ostao ljubazan. Ništa što je mogla reæi ili uèiniti nije ga ljutilo. Bože, to je izludujuæe, mislila je. Gotovo da je željela da se ponaša prema njoj kao prema ropkinji kako bi njezina mržnja bila opravdana, ali nije bilo tako. Frederick Daggat bio je previše lukav. Igrao se s njom nježno, oprezno, poput ribièa koji zna da na udici ima ribu rekordne velièine.Vrata balkona skliznu u stranu i Daggat iziðe van. Felicia sjedne i skine sunèane naoèale kad je njegova sjena pala preko njezinog tijela.Jesi li drijemala?Ona se kratko nasmiješi. Samo sanjarila.Postaje prohladno. Bilo bi ti bolje da uðeš unutra.On je dohvati za ruku i povuèe na noge.Ona se na trenutak zagleda vragoljasto u njega, pa skine grudnjak bikinija i pritisne svoje gole grudi o njegova prsa. Još stignemo voditi ljubav prije veèere.Bilo je to zadirkivanje i to su oboje znali. Otkad su otišli zajedno iz Lusaninog logora, ona je reagirala na njegove seksualne manipulacije strasno poput robota. Ovu ulogu nije glumila nikada prije.Zašto?, upita on jednostavno.Njezine izražajne oèi boje kave prouèavale su ga. Zašto?Zašto si napustila Lusanu i pošla sa mnom? Ja nisam èovjek za kojim se žene okreæu. Gledam ovo svoje ružno lice u ogledalu svakoga dana tijekom 40 godina i ne želim se zavaravati da sam materijal za superzvijezdu. Nisi se morala ponašati poput uplašene krave, Felicia. Lusana te nije posjedovao, ne posjedujem te niti ja, a mislim da te neæe posjedovati niti jedan muškarac. Mogla si nam obojici reæi da idemo do vraga, ali pošla si sa mnom svojevoljno, previše svojevoljno. Zašto?Ona osjeti kako joj trbuh podrhtava kad su joj nosnice osjetile njegov snažan muški miris, i uhvati rukama njegovo lice.Pretpostavljam da sam iskoèila iz Hiramovog kreveta u tvoj samo da bih dokazala da, ako me on ne treba, mogu i bez njega.Savršeno ljudska reakcija.Ona ga poljubi u bradu. Oprosti mi, Frederick. Na neki naèin, i Hiram i ja smo te iskoristili on da pridobije tvoju podršku u kongresu, a ja u adolescentnoj igri da ga uèinim ljubomornim.On se nasmiješi. Ovo mi je jedini put u životu da mogu iskreno reæi kako sam sretan što me iskorištavaju.Ona ga uhvati pod ruku, povede u spavaæu sobu i struèno razodjene. Ovaj put, reèe ona promuklim glasom, pokazat æu ti pravu Feliciju Collins.Veæ je odavno prošlo osam sati kad su se napokon razdvojili. Bila je daleko snažnija no što je Daggat vjerovao. Nije mogao izmjeriti dubine njezine strasti. Ležao je nekoliko minuta u krevetu, slušajuæi kako ona pjevuši pod tušem. Zatim umorno ustane i navuèe kratki kimono, sjedne za stol zatrpan dokumentima koji su se èinili važnima, i poène ih razvrstavati.Felicia dotapka iz kupaonice i odjene kuæni mantil s crvenobijelim dizajnom. Sviðalo joj se ono što je vidjela u visokom ogledalu. Njezin je stas bio vitak i èvrst vitalnost koja je tekla njezinim gipkim mišiæima zasjenjivala je umor napora koje je proživjela tijekom rane veèeri.Trideset i dvije godine, i još uvijek vraški provokativna, zakljuèi ona. Još je imala nekoliko dobrih godina prije no što dopusti svojem agentu da poène za nju prihvaæati uloge ozbiljnijih gospoda, osim ako joj, naravno, neki producent ne ponudi scenarij megahita i dobar postotak od zarade.Misliš li da može pobijediti?, upita Daggat, prekidajuæi njezine maštarije.

Molim?Pitao sam, može li Lusana poraziti Obrambene snage Južne Afrike.Ja baš i nisam netko tko bi mogao dati vjerodostojnu procjenu ishoda revolucije, reèe Felicia.Ja sam u ARAi bila samo prikupljaèica sredstava.On se naceri.Da i ne spominjemo zabavljanje vojnika, naroèito generala.Usputna dobit, reèe ona i nasmije se.Nisi mi odgovorila na pitanje.Ona odmahne glavom.Èak niti s vojskom od milijun ljudi, Hiram nikada ne može pobijediti bijelce u izravnom, dugom sukobu. Francuzi i Amerikanci izgubili su u Vijetnamu iz istog razloga iz kojeg je pala vlada u Rodeziji gerilci koji se bore pod zaštitom guste džungle imaju sve prednosti. Nažalost za crnce, osamdeset posto Južne Afrike je otvorena, ravna zemlja, koja je prikladnija za oklopno i zraèno ratovanje.Što, onda, on namjerava?Hiram raèuna na meðunarodnu podršku i ekonomske sankcije koje æe prisiliti vladajuæu bijelu klasu na predaju.Daggat osloni bradu na velike ruke. Je li on komunist?Felicia zabaci glavu i nasmije se.Do vraga, Hiram je zaradio svoje bogatstvo kao kapitalist. Previše ga zanima zaraðivanje da bi prihvatio crvene.Kako onda objašnjavaš njegove vijetnamske savjetnike i besplatne zalihe iz Kine?Stara rutina P. T. Barnuma. Vijetnamci su tako oduševljeni revolucijama da bi dopremili specijaliste za gerilsko ratovanje u moèvare Floride kad bi ih netko pozvao. Što se tièe kineske velikodušnosti, nakon što su ih izbacili iz osam afrièkih nacija u osam godina, ljubit æe bilo èije dupe kako bi zadržali utjecaj na kontinentu.On bi se mogao utopiti u živom pijesku bez da shvati što mu se dogaða.Podcjenjuješ Hirama, reèe Felicia.Poslat æe Azijce kuæi èim više ne budu koristi ARAi.Lakše je to reæi nego uèiniti.On zna što radi. Vjeruj mi na rijeè. Hiram Lusana sjedit æe u premijerskom stolcu u Cape Townu devet mjeseci od sada.Zar ima vremenski raspored?, upita Daggat u nevjerici.Isplaniran na dan.Daggat polako pokupi papire sa stola i uredno ih složi.Spakiraj se.Felicijine uredno poèupane obrve podignu se.Odlazimo iz Nairobija?Letimo u Washington.Njegov iznenadni autoritativni nastup zatekao ju je.Zašto bih se vratila u SAD s tobom?Nemaš ništa pametnije što bi sada mogla raditi. Osim toga, povratak uz cijenjenog kongresnika nakon što si se godinu dana trošila s poznatim radikalnim revolucionarom moglo bi ti pomoæi da vratiš ljubav svojih obožavatelja.Felicia napuæi usta. No, Daggatova logika imala je smisla. Prodaja njezinih ploèa opala je, a smanjio se i broj poziva od producenata. Bilo je vrijeme, zakljuèi ona brzo, da vrati svoju karijeru na pravi put.Bit æu spremna za pola sata, reèe ona.Daggat kimne i nasmiješi se. U njemu se poèelo raðati uzbuðenje. Ako je, kao što je Felicia rekla, Lusana bio na putu da postane prvi crni voda Južne Afrike, tada bi Daggat, zastupajuæi pobjednièku stranu na Capitol Hillu, mogao

sebi osigurati velik utjecaj u Kongresu i poštovanje glasaèa. Bilo je vrijedno pokušati. A ako bude oprezan, i pametno izabere svoje rijeèi i programe, mogao bi... možda... imati i šansu da postane potpredsjednik, što je bio najvažniji korak za njegov krajnji cilj.

Poglavlje XXIV

Lusana podigne ruku do razine oka, a zatim zabaci štap spretnim trzajem zapešæa. Mali komad sira na udici koji je služio kao mamac pljusne u rijeku, pa potone. Riba je bila tamo. Lusanini instinkti treperili su u išèekivanju. Stajao je u sjeni drveta koje se nadvijalo nad obalu i poèeo polako okretati blinker na štapu.Kad je zabacio osmi put, riba je zagrizla, i to tako snažno da mu je skoro istrgla štap iz opuštenih ruku. Zakvaèio je ribu tigra, ribu iz Starog svijeta koja je bila srodnik divljih pirana iz južnoamerièke Amazone. On odmota blinker, dopuštajuæi ribi da se kreæe. Nije imao mnogo izbora štap se gotovo presavio napola. Zatim, iznenada, prije no što se borba zahuktala, riba zapliva oko potopljenog debla drveta, prekine najlon i pobjegne.Nisam mislio da je moguæe uloviti ribu tigra s komadom sira, reèe pukovnik Jumana. Sjedio je na tlu, naslonjen leðima na drvo. U ruci je držao omotnicu koja je sadržavala kratak opis Operacije Divlje ruža.Mamac nije važan ako je plijen gladan, reèe Lusana.Vrati se do obale i poène stavljati novi najlon na štap.Jumana se okrene na bok i pogleda okolni krajolik kako bi vidio jesu li Lusanini stražari na svojim mjestima i jesu li na oprezu.Bila je to uzaludna gesta.Nije bilo vojnika koji bi služili s veæom odanošæu i žarom. Bili su èvrsti i iskusni, izabrao ih je Lusana osobno, ne toliko zbog neustrašivosti i snage koliko zbog inteligencije. Stajali su u okolnom grmlju, držeæi oružje odluèno i mirno.Lusana se okrene kako bi nastavio sa zabacivanjem.Kako ti se to èini?, upita on.Jumana pogleda omotnicu, a lice mu se iskrivi u skeptiènom izrazu. Varka. Varka od dva milijuna dolara.Ti je ne bi kupio?Ne, gospodine. Iskreno, ne bih.Jumana ustane i otrese svoju vojnu odoru.Mislim da je taj Emma davao bojniku Machiti sitne komadiæe informacija kao pripremu za veliki ulov. On odmahne glavom. Ovaj izvještaj ne govori nam ništa. Samo indicira kako æe bijelci pokrenuti veliki teroristièki udar negdje u svijetu s grupom crnaca koji æe glumiti sljedbenike ARAe. Južnoafrikanci nisu toliko glupi da riskiraju meðunarodnu osudu zbog tako apsurdne ideje.Lusana zabaci štap.Ali, pretpostavi samo pretpostavi da je premijer Koertsmann vidio da mu se bliži kraj. Mogao je doæi u iskušenje da pokuša s oèajnièkim potezom, posljednjim bacanjem kocke.Ali kako?, upita Jumana. Gdje?Odgovor na to pitanje, prijatelju moj, dolazi samo uz dva milijuna amerièkih dolara.Još uvijek mislim da je ta Operacija Divlja ruža obièna prijevara.U stvari, plan je genijalan, nastavi Lusana.Ako udar rezultira s velikim brojem žrtava, nacija koja je bila žrtva nastojat æe okrenuti simpatije svijeta od nas i izglasati dostavu oružja i financijske pomoæi Koertsmannovoj vladi.Pitanja su bezbrojna, reèe Jumana.

Koja je nacija izabrana za metu?Pretpostavljam Sjedinjene Države.Jumana baci omotnicu na zemlju. Ignorirajte ovu glupu varku, moj generale. Bolje iskoristite taj novac. Poslušajte moj prijedlog za niz napada koji æe unijeti strah u srca bijelaca.Jumana se naðe pod èeliènim pogledom.Znaš moje mišljenje o klanju, reèe Lusana.Jumana nastavi. Tisuæu brzih napada na gradove, sela i farme, s jednog kraja zemlje na drugi, i bit æemo u Pretoriji do Božiæa.Nastavit æemo sa sofisticiranim ratom, reèe Lusana hladno.Neæemo se ponašati poput primitivne gomile.U Africi je èesto potrebno goniti ljude željeznom rukom. Rijetko znaju što je dobro za njih.Recite mi, pukovnièe uvijek sam spreman uèiti tko zna što je najbolje za narode Afrike?Jumanino lice poprimi grimiznu boju od kontroliranog bijesa. Afrikanci znaju što je najbolje za Afrikance.Lusana je ignorirao uvredu njegove amerièke krvi. Mogao je osjetiti nagone koji su se kovitlali u Jumani mržnju prema svim stranim stvarima snažnu ambiciju i novootkriveni luksuz moæi pomiješan s nepovjerenjem prema modernom svijetu i gotovo djetinjasto prihvaæanje krvožednog divljaštva. Lusana se poèeo pitati nije li napravio veliku pogrešku postavljajuæi Jumanu na visoku zapovjednu razinu.Prije no što se Lusana mogao fokusirati na probleme koji bi mogli nastati medu njima, tiho tapkanje nogu zaèuje se na obali iza zavoja rijeke. Stražari se trgnu, pa se opuste kada bojnik Machita dotrèi niz puteljak.Zaustavi se pred Lusanom i salutira.Jedan od mojih agenata upravo je stigao iz Pretorije s Emminim izvještajem o napadu na Fawkesovu farmu.Što je otkrio?Emma kaže kako nije uspio pronaæi dokaze o sudjelovanju Obrambenih snaga u tome.Lusana je izgledao zamišljeno. I tako, opet smo na poèetku.Èini se nevjerojatnim da neka postrojba može pobiti gotovo pedeset ljudi i ostati neidentificirana, reèe Machita.Je li Emma možda lagao?Moguæe je. Ali nema razloga za to.Lusana ne odgovori. Opet skrene pažnju na ribu. Njegov je najlon šuštio u tekuæoj vodi. Machita upitno pogleda Jumanu, ali pukovnik je izbjegavao njegov pogled.Machita je na trenutak bio zbunjen, pitajuæi se što je stvorilo atmosferu napetosti koja je lebdjela izmeðu njegova dva zapovjednika. Nakon duge, nelagodne tišine, on kimne prema omotnici.Jeste li donijeli odluku glede Operacije Divlja ruža, generale?Jesam, odgovori Lusana namotavajuæi najlon.Machita je èekao u tišini.Namjeravam platiti Emmi njegovih trideset srebrenjaka za ostatak plana, reèe Lusana napokon.Jumana se razbjesni. Ne, to je varka! Èak ni vi, moj generale, nemate pravo glupo razbacivati novac naše armije.Machita zadrži dah i zgrèi se. Pukovnik je prekoraèio svoje granice. Ali Lusana je i dalje bio leðima okrenut obali i nonšalantno je nastavio pecati. Moram te podsjetiti, reèe on preko ramena s tihim autoritetom, da najveæi dio našeg novca dolazi od mene. Ono što je moje mogu uzeti ili iskoristiti kako želim.Jumana èvrsto stisne šake, a na vratu mu se pojave žile. On krene prema rubu

vode, iskeženih zuba. Tada, iznenada, kao da se neka sklopka u njegovom mozgu preopteretila i iskljuèila, izraz bijesa nestane mu s lica i on se nasmiješi. Rijeèi je izgovorio nehajno, ali s prizvukom gorèine. Isprièavam se zbog svojih primjedaba. Premoren sam.Machita je u tom trenutku zakljuèio da je pukovnik opasnost koju treba motriti. Mogao je vidjeti da Jumana nikada neæe u potpunosti prihvatiti ulogu èovjeka broj dva.Zaboravi, reèe Lusana.Sada je važno da se domognemo Divlje ruže.Dogovorit æu razmjenu, reèe Machita.Uèinit æeš i više od toga, reèe Lusana gledajuæi obalu.Naèinit æeš plan za isplatu. Tada æeš ubiti Emmu.Jumana razjapi usta. Niste niti namjeravali platiti dva milijuna dolara?, ispljune on.Lusana se naceri. Naravno da ne. Da si bio strpljiv, mogao si nas poštedjeti svojeg adolescentnog ispada.Jumana ne odgovori. Nije imao što reæi. Njegov osmijeh se raširi i on slegne ramenima. Tada Machita primijeti gotovo nevidljiv trzaj njegovih oèiju. Jumana nije gledao ravno u Lusanu njegov je pogled bio usmjeren prema rijeci, na deset stopa uzvodno od generala.Stražo vikne Machita, grèevito mašuæi rukama.Rijeka! Pucajte! Za ime Božje, pucajte!Vrijeme reakcije stražara bilo je manje od dvije sekunde. Njihovi hitci eksplodiraju u Machitinim ušima, a voda eruptira na nekoliko stopa od Lusane u stotinama gejzira.Dvadeset stopa dugaèko tijelo prekriveno smeðim ljuskama izbije na površinu i preokrene se oko sebe, s repom koji je ludo mlatarao dok su se metci poput grada zabijali u tvrdu kožu. Zatim pucnjava prestane, a veliki reptil se još jednom okrene u grèu i potone pod površinu.Lusana je stajao u svojim ribièkim èizmama, raširenih oèiju, tijela nepokretnog od šoka. Gledao je krokodilovo tijelo u bistroj vodi, koje se sada graciozno okretalo u vodenoj struji.Na obali, Machita je drhtao, ne toliko zbog opasnosti kojoj je Lusana izbjegao, koliko zbog sotonskog izgleda na Jumaninom licu oblikovanom poput neandertalca.Gad je znao, pomisli Machita. Znao je od trenutka kad je krokodil spuznuo u vodu na drugoj obali i krenuo prema generalu, ali nije ništa rekao.

Poglavlje XXV

Zaljev Chesapeake, SAD, listopad 1988.Dva sata prije zore Patrick je platio vozaèu taksija i došao do osvijetljenih vrata Forbesove kompanije za vaðenje brodskih olupina. Stražar u odori okrene se od prijenosnog televizora i zijevne kad mu Fawkes doda malu omotnicu kroz nadsvoðeni prozor stražarnice. Èovjek pogleda potpise i usporedi fotografiju s èovjekom koji je stajao pred njim. Zatim mu vrati omotnicu.Dobrodošli u Ameriku, kapetane. Moji poslodavci su vas oèekivali.Je li ovdje?, upita Fawkes nestrpljivo.Privezan je za istoèni dok, odgovori stražar, pokazujuæi kroz prozor fotokopiju karte podruèja vaðenja.Pazite kuda hodate. Otkad je uvedena štednja, noæna rasvjeta pristaništa je iskljuèena. Tamo vani mraèno je kao u rogu.Dok je Fawkes prolazio ispod divovskih dizalica prema doku, vjetar puhne s mora i u njegove nosnice donese težak vonj prepoznatljiv miris pristaništa. On udahne pomiješanu aromu dizel goriva, katrana i slane vode. Uvijek mu je

vraæala raspoloženje.Vrati se do doka i pogleda oko sebe, tražeæi neki znak ljudske aktivnosti. Noæna smjena odavno je otišla kuæi.Samo je morski galeb, koji je sjedio na drvenom stupu, uzvraæao Fawkesu pogled kroz jedno staklasto oko.Nakon još stotinu jarda, Fawkes zastane kod krupnog, sablasnog oblika koji se nadvijao u tami pokraj doka. Popne se uz stube, stane na naizgled beskrajno dugu palubu, i nepogrešivo nade put do zapovjednog mosta kroz èelièni labirint.Malo kasnije, kad je sunce poèelo provirivati na istoènoj strani zaljeva, bijedno stanje broda postalo je vidljivo. Ali boja koja se ljuštila, velike površine hrde, i tragovi plamenika kojima su se služili èlanovi posade broda za vaðenje olupina bili su nevidljivi Favvkesovim oèima. Poput oca strašno unakažene kæeri, mogao je vidjeti samo njezinu ljepotu.Da, lijep si ti brod, vikne on na tihoj palubi. Bit æeš dobar.

Poglavlje XXVI

Washington D. G, studeni 1988.Steigerovi nadreðeni u Pentagonu èuvali su njegov izvještaj o otkriæu Vixen 03 gotovo dva mjeseca prije no što su ga pozvali u Washington. Steigeru se èinilo da sjedi u publici i gleda predstavu iz noæne more. Više se osjeæao kao neprijateljski svjedok nego kao kljuèni istražitelj.Iako su imali dokaz pred oèima u obliku videokasete, general Ernest Burgdorf, šef Sigurnosnog odjela Vojnog zrakoplovstva, i general John OKeefe, pomoænik šefova Združenog stožera, izrazili su sumnju glede važnosti potopljenog zrakoplova, tvrdeæi kako se ništa ne može dobiti vaðenjem zrakoplova osim senzacionalistièkih medijskih naslova. Steiger je bio šokiran.Ali što je s njihovim obiteljima, pobuni se on. Bilo bi kriminalno ne obavijestiti obitelji posade da tijela nisu pronaðena.Budite pametni, pukovnièe, reèe Steiger. Postoji moguænost da teret Vixen 03 ukljuèuje nuklearne bojeve glave.To smo pretražili, odbrusi OKeefe. Detaljna raèunalna pretraga kroz vojne dokumente potvrdila je da nema nestalih bojevih glava. Toèno se zna gdje je svaki komad atomskog naoružanja, poèevši s bombom baèenom na Hirošimu.Jeste li svjesni, gospodine, da se nuklearni materijal prevozio, i još se uvijek prevozi, u spremnicima od nehrdajuæeg èelika?A je li vama palo na pamet, pukovnièe, reèe Burgdorf, da su spremnici za koje tvrdite da ste ih našli možda prazni?Steiger se pogrbi u stolcu, poražen. S jednakim je rezultatima mogao raspravljati i s vjetrom. Tretirali su ga kao dijete prebujne mašte koje je tvrdilo da je vidjelo slona na poljima Minnesote.A ako to zaista jest zrakoplov koji je navodno nestao nad Pacifikom, doda Burgdorf, mislim da je najbolje ostaviti lava da spava.Gospodine?Razlozi za takvu drastiènu promjenu u ruti zrakoplova možda i nisu nešto što bi Vojno zrakoplovstvo željelo objaviti. Razmislite o moguænostima. Letjeti tisuæu milja u suprotnom smjeru zahtijeva totalni kvar najmanje pet sustava instrumenata zajedno s glupošæu posade, navigatorom koji je poludio, ili zavjerom cijele posade da ukrade zrakoplov, Bog zna u koju svrhu.Ali, netko je morao ovlastiti zapovijedi leta, reèe Steiger, zbunjen.Netko i jest, reèe OKeefe. Izvorne zapovijedi izdane su u zrakoplovnoj bazi Travis, u Kaliforniji, od pukovnika Michaela Irwina.Steiger skeptièno pogleda generala.Zapovijedi leta rijetko se èuvaju dulje od nekoliko mjeseci. Kako je moguæe da

su ove èuvane više od trideset godina?OKeefe slegne ramenima. Ne pitajte me kako, pukovnièe. Vjerujte mi na rijeè posljednji plan leta Vixen 03 pojavio se u starim dosjeima u uredu Travisa.A zapovijedi koje sam pronašao u olupini?Prihvatite neizbježno, reèe Burgdorf. Papiri koje ste izvadili iz tog jezera u Coloradu bili su previše uništeni da bi ih se moglo dešifrirati s nekom razinom toènosti. Vi ste u njima jednostavno išèitali nešto èega tamo nije bilo.Što se mene tièe, reèe OKeefe odluèno, objašnjenje za skretanje Vixen 03 s rute leta zakljuèeno je.On se okrene prema Burgdorfu. Slažete li se, generale?Slažem.OKeefe se zagleda u Steigera. Imate li još nešto što biste htjeli iznijeti pred nama, pukovnièe?Steigerovi nadreðeni sjedili su i èekali njegov odgovor. Znao je da ne vrijedi trošiti rijeèi. Došao je u slijepu ulicu. Implikacije su visjele nad njegovom glavom poput maèa. Ili æe Abe Steiger zaboraviti sve o Vvcen 03, ili æe njegova karijera u Vojnom zrakoplovstvu naglo završiti.Predsjednik je stajao na zelenoj površini iza Bijele kuæe i ukoèenim pokretima udarao loptice prema rupi udaljenoj svega pet stopa. Niti jedna nije pogodila cilj, što mu je dokazalo kako golf nije njegova igra. Mogao je shvatiti natjecateljski izazov tenisa ili rukometa, pa èak i bilijar, ali nije mogao shvatiti zašto bi se netko htio natjecati sam sa sobom.Sada mogu mirno umrijeti, jer vidio sam sve.Predsjednik se uspravi i pogleda nacereno lice Timothvja Marcha, svojeg ministra obrane.Sve to dokazuje koliko imam slobodnog vremena sad kad sam obogaljeni predsjednik.March, nizak, zbijen èovjek koji je prezirao svaku moguæu fizièku vježbu, stupi na zelenu površinu. Trebali biste biti zadovoljni izborima. Pobijedila je vaša stranka i vaš èovjek.Nitko nikada ne dobiva na izborima, progunda predsjednik. Što imaš na umu, Tim?Mislio sam da biste htjeli znati da sam zatvorio poklopac u vezi s onim starim zrakoplovom pronaðenim u Stjenjaku.Vjerojatno mudar potez.Zbunjujuæa stvar, reèe March.Osim onih preureðenih planova leta u dosjeima Vojnog zrakoplovstva, nema traga od prave misije posade.Neka bude tako, reèe predsjednik, napokon ubacivši lopticu u rupu. Neka stvar ostane tajna. Ako je Eisenhower zakopao odgovore tijekom svojeg mandata, ja zasigurno neæu otvarati konzervu s crvima tijekom mojeg.Predlažem da ostatku posade osiguramo vojni pogreb. Toliko im dugujemo.U redu, ali bez ikakvog publiciteta.To æu staviti do znanja odgovornom èasniku Vojnog zrakoplovstva.Predsjednik dobaci podlogu za loptice èovjeku iz Tajne službe koji je stajao u blizini i pokaže Marchu da krene za njim u Izvršni ured. Kakva je tvoja pretpostavka, Tim? Što misliš, što je Ike zaista pokušavao zataškati još tamo 1954?Zbog tog pitanja imao sam nekoliko neprospavanih noæi, reèe March. Nemam blage veze.Steiger se probio kroz gomilu ljudi koja se okupila na ruèku i èekala mjesto za stolom u Cottonwood Innu, i ušao u kafiæ. Pitt mu mahne iz stražnjeg dijela i istim pokretom pozove konobaricu. Steiger se smjesti pokraj Pitta, a konobarica, u zavodnièkom skraæenom kolonijalnom kostimu, istakne svoje bujne grudi nad stolom.

Martini s ledom, reèe Steiger, promatrajuæi izboèine.Kad bolje razmislim, neka bude dupli. Imao sam teško jutro.Pitt podigne svoju gotovo praznu èašu.Još jedan slani pas.Kriste, zajeèi Steiger. Kako možeš to podnijeti?Èujem da je dobro za liniju, odgovori Pitt.Enzimi iz grejpovog soka poništavaju kalorije u votki.Zvuèi poput bapske prièe. Osim toga, èemu trud? Nemaš ni grama sala na sebi.Vidiš?, nasmije se Pitt. Stvarno funkcionira.Humor je bio zarazan. Prvi put toga dana Steigeru je bilo do smijeha. Ali kad su stigla piæa, njegov se izraz lica opet smrkne, i on se utiša, poigravajuæi se svojom èašom bez da je i probao sadržaj.Ne reci, reèe Pitt, èitajuæi pukovnikove tmurne misli, tvoji prijatelji u Pentagonu su te srezali?Steiger polako kimne.Izrezali su svaku reèenicu mojeg izvještaja i poslali je toaletom u washingtonski sustav kanalizacija.Ti to ozbiljno?Nisu htjeli ni èuti.A što je sa spremnicima i petim kosturom?Tvrde da su spremnici prazni. A što se tièe tvoje teorije o ocu Loren Smith, to nisam niti spomenuo. Nisam vidio razloga da podjarim plamen njihovog veæ goruæeg skepticizma.Dakle, skinuli su te s istrage.Moram odustati ako želim u mirovinu kao general.Pritisnuli su te?Nisu morali. Pisalo im je u oèima.Što sada?Steiger mirno pogleda Pitta.Nadao sam se da æeš nastaviti sam.Njihovi pogledi se sretnu.Želiš da ja izvadim zrakoplov iz jezera Table?Zašto ne? Bože, pa izvukao si Titanic s trinaest tisuæa stopa dubine usred Atlantika. Stratocruiser u jezeru bi za èovjeka tvojeg talenta trebao biti djeèja igra.Vrlo laskavo. Ali zaboravljaš da ja nisam svoj šef. Za podizanje Vbcen 03 trebat æe mi posada od najmanje dvadeset ljudi, nekoliko kamiona opreme, minimalno vrijeme od dva tjedna, i troškovnik od gotovo èetiri stotine tisuæa dolara. To ne mogu izvesti sam, a admiral Sandecker nikada ne bi NAMPu odobrio projekt te velièine bez èvrstih dokaza da æe dobiti dodatna sredstva od države.A kad bi samo izvadio jedan spremnik i Smithove ostatke radi identifikacije?I da se naðemo držeæi posloviènu vreæu?Vrijedi pokušati, reèe Steiger, dok mu je u glasu raslo uzbuðenje. Možeš sutra odletjeti natrag u Colorado. U meðuvremenu, nabavit æu ugovor za vraæanje tijela posade. To æe te skinuti s tapete u Pentagonu i NAMPu.Pitt odmahne glavom. Zao mi je, ali moram te razoèarati. Sandecker me odredio za nadgledanje vaðenja oklopnjaèe Unije koja je potonula kod obale Georgije tijekom graðanskog rata.On zastane kako bi pogledao na sat.Moram se ukrcati na let za Savannah za šest sati.Steiger uzdahne, a ramena mu se opuste.Možda možeš pokušati nakon toga.Pripremi ugovor i drži ga na ledu. Iskrast æu se do Colorada prvom prilikom. Obeæavam ti.Jesi li rekao kongresnici Smith za njezinog oca?

Iskreno, nisam smogao hrabrosti.Sumnjaš da si u krivu?To je samo dio razloga.Odsutni izraz pomraèi lice Abea Steigera. Isuse, kakav nered. On proguta dupli martini i tužno se zagleda u èašu.Konobarica se vrati s hranom koju su naruèili. Steiger je odsutno promatrao kako vrti stražnjicom odlazeæi prema kuhinji.Umjesto što sjedim ovdje i razbijam glavu tajnom za koju nitko ne mari, trebao bih se usredotoèiti na povratak u Kaliforniju svojoj ženi i djeci.Koliko?Djece? Ukupno osmero. Pet djeèaka i tri djevojèice.Sigurno si katolik.Steiger se nasmije. S imenom Abraham Levi Steiger? Šališ se.Uzgred, nisi mi rekao kako su objasnili plan leta Vixen 03.General OKeefe pronašao je originalni plan. Nije bio usklaðen s našom analizom plana iz olupine.Pitt razmisli na trenutak, pa upita Imaš li fotokopiju koju bih mogao posuditi?Plana leta?Samo šestu stranicu.Vani je, zakljuèana u mojem automobilu. Zašto?Pucam naslijepo, reèe Pitt. Imam prijatelja u FBIju koji ne može odoljeti dobroj križaljci.Moraš li iæi veèeras?, upita Loren Pitta.Oèekuju me na sastanku ujutro na kojem æemo razgovarati o operaciji vaðenja, reèe on iz kupaonice, gdje je pakirao pribor za brijanje.Prokletstvo, napuæi ona usne. Mogla sam imati vezu s trgovaèkim putnikom, bilo bi mi isto.On ude u spavaonicu.Hajde, za tebe sam samo privremena igraèka.Nije tako. Ona ga zagrli.Osim Phila Sawyera, ti si mi omiljena osoba.Pitt je pogleda.Otkad se viðaš s predsjednikovim tajnikom za tisak?Kada nema pastuha, Loren æe se poigrati.Ali, dobri Bože! Phil Sawyer. On nosi bijele košulje i govori poput rjeènika.Zaprosio me.Povraæat æu.Ona ga èvrsto zagrli. Molim te, bez sarkazma veèeras.Žao mi je što ti se ne mogu više posvetiti kao ljubavnik, ali previše sam sebièan da bih se obvezao. Nisam sposoban davati stotinu posto koliko treba žena kao ti.Zadovoljit æu se postotkom koji dobijem.On se sagne i poljubi je u vrat.Bila bi jako loša supruga Philu Sawyeru.

Poglavlje XXVII

Thomas Machita platio je svoju ulaznicu i ušao u putujuæi zabavni park, jedan od mnogih koji su se pojavljivali tijekom praznika diljem južnoafrièkog ladanja. Bila je nedjelja i velike skupine Bantua i njihovih obitelji stajale su èekajuæi svoj red za vrtuljak, vlak smrti i druge zabavne sadržaje. Machita se probijao do kuæe strave, prema Emminim telefonskim uputama.Još nije odluèio kojim æe oruðem ubiti Emmu. Žilet koji mu je bio prièvršæen za lijevu podlakticu nije baš bio oružje kakvo bi mogao poželjeti. Mali komad

èelika bio je oružje za blizinu, smrtonosno samo ukoliko bi prerezao vratnu arteriju žrtve jednim neoèekivanim, diskretnim pokretom, što je Machita smatrao ne previše vjerojatnim u gomili koja ga je okruživala.Machita se napokon odluèi za šiljak za led. Duboko odahne, kao da je riješio veliku znanstvenu zagonetku. Šiljak æe neprimjetno držati medu trskom od koje je bila naèinjena košara. Uklonio je drvenu dršku, a umjesto nje šiljak je omotao nekoliko puta izolacijskim trakom. Brzi ubod medu rebra u srce, ili u oko ili uho kad bi nekako uspio zabiti šiljak u Emminu Eustahijevu tubu, gotovo da ne bi bilo nikakve tjelesne tekuæine koja bi ga mogla izdati.Machita èvršæe uhvati košaru u kojoj su se nalazili i šiljak za led i dva milijuna dolara.Došao je red na njega, i on plati kartu i sjedne na platformu za vožnju kuæom duhova. Par pred njime, èovjek koji se kikotao i njegova debela žena, nekako su se ugurali u malo vozilo za dvoje. Operater, stari, ispijeni èovjek koji je cijelo vrijeme šmrcao, spusti sigurnosnu šipku preko njihovih nogu i gurne veliku polugu koja je virila iz poda. Vozilo poskoèi naprijed na traènici i zakotrlja se kroz vrata. Uskoro je mogao èuti kako krikovi žene odzvanjaju iz mraène unutrašnjosti.Machita ude u sljedeæe vozilo. Opusti se i poène se zabavljati pri pomisli na vožnju. Vratile su mu se slike iz djetinjstva i sjetio se kako se stiskao u sliènom vozilu za vrijeme prolaska kroz kuæu strave dok su fosforescentne vile narikaèe iskakale iz tame pred njim.Nije gledao operatera dok je ovaj gurnuo polugu nije niti reagirao u trenutku kad je starac spretno skoèio u vozilo pokraj njega i spustio sigurnosnu šipku. Nadam se da æeš uživati u vožnji, reèe glas za koji je Machita znao da je Emmin.Još jednom, tajanstveni doušnik lukavo je iskoristio Machitinu opuštenost. Izgledi za èisto ubojstvo iznenada su isparili.Emmine ruke spretno su pretražile njegovu odjeæu. Kako mudro od vas što ste došli nenaoružani, dragi moj bojnièe.Bod za nas, pomisli Machita, dok su njegove ruke opušteno držale košaru i skrivale šiljak za led.Imate li Operaciju Divlja ruža?, upita on službenim tonom.Imaš li ti dva milijuna amerièkih dolara?, upita sjenovita prilika pokraj njega. Machita je oklijevao i nesvjesno se sagnuo kad je vozilo skrenulo pod visoku gomilu buradi koja je padala prema njima, zaustavivši se na samo nekoliko pedalja od njihovih glava.Ovdje... u košari.Emma izvuèe omotnicu iz prljave jakne.Vašem šefu ovo æe biti jako zanimljivo štivo.Ako veæ ne i jako precijenjeno.Machita je gledao kroz dokumente u omotnici kada par groteskno obojenih vještica, obasjanih ultraljubièastim svjetlom, skoèi na vozilo i vrisne kroz skrivene zvuènike. Emma je ignorirao voštane figure i otvorio košaru, prouèavajuæi tisak novèanica pod purpurnom rasvjetom. Vozilo se kretalo naprijed, i skrivene opruge povuku vještice u njihovo skrovište, a tunel opet utone u tamu.Sada pomisli Machita. On izvadi šiljak za led iz skrovišta i zamahne prema mjestu na kojem je mislio da se nalazi Emmina desna oèna duplja. No, u tom djeliæu sekunde vozilo naglo skrene i naranèasti reflektor obasja bradatog Sotonu koji prijeteæi mahne vilama. Bilo je to dovoljno da skrene Machitino ciljanje. Šiljak promaši Emmino oko i njegov vrh zabije se u lubanju, iznad obrve.Šokirani doušnik vikne, udari po Machitinoj ruci i izvadi tanki šiljak iz svoje glave. Machita zgrabi žilet prilijepljen za svoju ruku i široko zamahne njime prema Emminom grlu. No, Sotonine vile udare ga po zapešæu, slomivši mu

kost.Vrag nije bio lutka. Bio je to jedan od Emminih suradnika. Machita uzvrati otvarajuæi sigurnosnu šipku i udarajuæi nogama. Pogodio je maskiranog èovjeka u prepone, osjeæajuæi kako se njegove pete zabijaju duboko u mekano meso. Tada vozilo skrene natrag u tamu i vrag ostane za njim.Machita se okrene prema Emmi, ali otkrije da je sjedalo pokraj njega prazno. Kratak bljesak sunèanog svjetla pojavi se na nekoliko metara s lijeve strane vozila kad su se vrata otvorila i zatvorila. Emma je izišao kroz izlaz, ponijevši košaru s novcem sa sobom.

Poglavlje XXVIII

Odvratna glupost, reèe pukovnik Jumana sa zlokobnim zadovoljstvom. Morate mi oprostiti što to kažem, moj generale, ali rekao sam vam.Lusana je zamišljeno gledao kroz prozor prema formaciji ljudi koji su vježbali na dvorištu. Pogrešna procjena, pukovnièe, ništa više. Neæemo izgubiti rat zato što smo izgubili dva milijuna dolara.Pokunjeni Thomas Machita sjedio je za stolom, lica okupanog znojem, gledajuæi odsutno gips koji je pokrivao njegovo zapešæe. Nisam mogao znati...On se ukoèi kad je Jumana skoèio na noge, dok mu je lice isijavalo èisti bijes. On zgrabi Emminu omotnicu i baci je Machiti u lice. Nisi mogao znati da su ti namjestili? Budalo! Sjediš tu, slavni šef obavještajne službe, a ne možeš ni ubiti èovjeka u mraku. Zatim stavljaš sol na ranu predajuæi mu dva milijuna dolara za omotnicu koja sadrži operativne procedure za uklanjanje vojnog otpada.Dosta odbrusi Lusana.Zavlada tišina. Jumana duboko uzdahne, zatim polako krene prema svom stolcu. Bijes je kipio u njegovim oèima.Glupe pogreške, reèe on ogorèeno, ne dobivaju oslobodilaèke ratove.Pretjerali ste, reèe Lusana ledenim glasom.Vi ste vrhunski voda, pukovnièe Jumana, i tigar u bitci, ali kao i veæina profesionalnih vojnika, slabi ste u administraciji.Molim vas, moj generale, ne iskaljujte svoj bijes na meni. Jumana uperi optužujuæi prst prema Machiti. On zaslužuje kaznu.Osjeæaj frustracije obuzme Lusanu. Bez obzira na inteligenciju ili obrazovanje, um Afrikanca zadržavao je gotovo djeèju nevinost u odnosu na krivnju. Krvavi rituali još su ih ispunjavali uzvišenijim osjeæajem pravde nego ozbiljne konferencije. Lusana umorno pogleda Jumanu.Pogreška je moja. Ja sam jedini odgovoran. Da nisam izdao bojniku Machiti zapovijed da ubije Emmu, Operacija Divlja ruža mogla je u ovom trenutku ležati pred nama. Bez umorstva na umu, vjerujem da bi bojnik provjerio sadržaj omotnice prije no što bi predao novac.Još uvijek vjerujete da je plan vjerodostojan?, upita Jumana u nevjerici.Vjerujem, reèe Lusana èvrsto. Dovoljno da upozorim Amerikance kada iduæi tjedan odletim u Washington kako bih svjedoèio na saslušanju u Kongresu o pomoæi afrièkim nacijama.Vaši prioriteti su ovdje, reèe Machita, dok su mu oèi odražavale paniku.Preklinjem vas, generale, pošaljite nekoga drugog.Nema nikoga kvalificiranijeg, uvjeravao ga je Lusana.Ja sam još uvijek amerièki graðanin s mnogim visokim vezama koje simpatiziraju našu borbu.Jednom kada odete bit æete u velikoj opasnosti.Svi mi imamo posla s opasnošæu, zar ne?, upita Lusana.Ona je naš brat po oružju.On se okrene prema Jumani. Pukovnièe, vi æete zapovijedati u mojoj odsutnosti.

Izdat æu vam izravne zapovijedi za voðenje naših operacija. Oèekujem da ih provedete do kraja.Jumana kimne.Strah poène bujati u Machiti. Pitao se nije li Lusana hrlio prema vlastitoj propasti i uzrokovao plimni val krvi koji æe uskoro zapljusnuti cijelu Afriku.

Poglavlje XXIX

Loren Smith ustane od svojeg stola i ispruži ruku kad su u njezin ured uveli Fredericka Daggata. On se nasmiješi svojim najboljim osmijehom politièara. Nadam se da æete mi oprostiti zbog smetnje... ah... kongresnice.Loren èvrsto stisne njegovu ruku. Uvijek ju je zabavljalo kad su muškarci petljali s njezinom titulom. Èinilo se da nikako ne mogu nauèiti izgovarati kongresnice.Sretna sam zbog prekida, reèe ona pokazujuæi mu da sjedne. Na njegovo iznenaðenje, ona mu pruži kutiju s cigarama. On uzme jednu. Ovo je zaista poslastica. Nisam oèekivao... imate li što protiv da zapalim?Izvolite, molim, reèe ona nasmiješeno.Slažem se da izgleda malo èudno kada žena nudi cigare, ali praktièna vrijednost postaje oèita kada uzmete u obzir kako moji muški posjetitelji brojem nadmašuju ženske u omjeru dvadeset prema jedan.Daggat izbaci veliki plavi oblak prema stropu i ispali svoju prvu salvu.Vi ste glasali protiv mojega poèetnog prijedloga o financiranju Afrièke revolucionarne armije.Loren kimne. Nije govorila, jer je èekala da Daggat napadne punom snagom.Bijela vlada Južne Afrike na rubu je samouništenja. Ekonomija države srozala se posljednjih nekoliko godina. Riznica je iscrpljena. Bijela manjina predugo je okrutno i bezobzirno tretirala crnu veæinu kao roblje. Tijekom deset godina, otkad su crnci preuzeli vlast u Rodeziji, Afrikaaneri su postali tvrdi i potpuno nemilosrdni u postupanju prema Bantu graðanima. Unutarnji nemiri odnijeli su više od pet tisuæa života. To krvoproliæe ne smije se nastaviti. ARA Hirama Lusane jedina je nada za mir. Moramo joj dati podršku, i financijsku i vojnu.Ja sam imala dojam da je Hiram Lusana komunist.Daggat odmahne glavom. Bojim se da imate krivo mišljenje, kongresnice Smith. Priznajem da Lusana upotrebljava vijetnamske vojne savjetnike, ali osobno vas uvjeravam kako on nije, i nikada nije ni bio, pijun meðunarodnog komunizma.Drago mi je što to èujem.Lorenin glas bio je neodreðen. U njezinom umu, Daggat joj je pokušavao prodati odreðenu robu, a ona je odluèila ne kupiti je.Hiram Lusana èovjek je visokih ideala, nastavi Daggat.Ne dopušta pokolj nevinih žena i djece. Ne potièe nediskriminirajuæe krvožedne napade na gradove i sela, kao što èine drugi pobunjenièki pokreti. Njegov je rat usmjeren iskljuèivo protiv državnih institucija i vojnih ciljeva. Ja osobno smatram da bi Kongres trebao dati potporu vodi koji djeluje racionalno i moralno.Spustite se s križa, kongresnice. I vi i ja znamo Hiram Lusana je umjetnik kriminala. Prouèila sam njegov dosje u FBIju. Izgleda kao biografija mafijaškog ubojice. Lusana je proveo pola života u zatvorima zbog svih moguæih zloèina, od silovanja do napada, da ne spominjem izbjegavanje vojske i plan postavljanja bombe u glavnom gradu Alabame. Nakon naroèito maštovite pljaèke oklopnog vozila, prebacio se u biznis preprodaje droge i zaradio cijelo bogatstvo. Zatim je pobjegao iz zemlje kako bi izbjegao plaæanje poreza. Mislim da æete se složiti kako on baš nije uzorni amerièki heroj.Nikada nije optužen za otmicu oklopnih kola.

Loren slegne ramenima. U redu, u vezi s tim ostavit æemo moguænost da nije kriv. Ali, njegovi ostali zloèini teško da ga kvalificiraju za voðenje svetog rata za osloboðenje potlaèenih masa.Povijest je povijest, nastavi Daggat.Bez obzira na svoju sumnjivu prošlost, Lusana je ipak naša jedina nada za stabilnom vlašæu nakon što crnci preuzmu Južnoafrièki parlament. Ne možete zanijekati kako je prijateljstvo s njim u najboljem interesu Amerikanaca.Zašto poduprijeti bilo koju stranu?Daggateove obrve se podignu.Primjeæujem li ja da naginjete izolacionizmu?Gledajte što nam je to donijelo u Rodeziji, nastavi Loren.Unutar nekoliko mjeseci otkad je genijalni plan našega državnog tajnika o predaji vlasti iz ruku bijele manjine u ruke crne veæine stupio na snagu, izbio je graðanski rat izmeðu radikalnih frakcija i vratio zemlju deset godina unatrag. Možete li obeæati kako neæemo doživjeti isti ishod kad se Južna Afrika pokori neizbježnom?Daggatu se nije sviðalo kad bi ga žena, bilo koja žena, stjerala u kut. On ustane iz naslonjaèa i nagne se na Lorenin stol.Ako ne podržite moj prijedlog i zakon o pomoæi koji planiram predati Kuæi, tada se, draga kongresnice Smith, bojim kako æete iskopati svojoj politièkoj karijeri grob tako velik i dubok da neæete iz njega iziæi do sljedeæih izbora.Na Daggatovo iznenaðenje, Loren prasne u smijeh, što ga dodatno naljuti. Blagi Bože, ovo je dobro. Vi meni zaista prijetite?Ukoliko ne podržite afrièki nacionalizam, obeæavam vam da æete izgubiti sve glasove crnaca u vašem okrugu.Ne mogu vjerovati.Vjerujte, jer uskoro æete vidjeti i nerede kakve nikada niste vidjeli u ovoj zemlji ako ne podržimo Hirama Lusanu i Afrièku revolucionarnu armiju.Gdje dobivate informacije?, upita Loren.Ja sam crnac i znam to.Ali ste i puni govana, reèe Loren. Razgovarala sam sa stotinama crnaca u svojem okrugu. Nisu drukèiji od bilo kojeg amerièkoga graðanina. Svi su zabrinuti zbog visokih poreza, rasta cijena namirnica i struje, kao i bijelci, Orijentalci, Indijanci i Latinoamerikanci. Vi samo zavaravate sebe, Daggat, ako mislite da naši crnci mare za to kako æe afrièki crnci urediti svoje zemlje. Ne mare, i to iz prostog razloga što afrièki crnci ne mare za njih.Èinite žalosnu grešku.Ne, vi èinite grešku, odbrusi Loren. Zakuhavate nevolje tamo gdje ih ne bi trebalo biti. Crna rasa dobit æe jednake šanse kroz obrazovanje, kao i svatko drugi. Nisu to uèinili nakon Drugog svjetskog rata. Kad su se vratili iz logora, radili su na poljima Južne Kalifornije kako bi poslali svoje sinove i kæeri na sveuèilišta, i ovi su postali odvjetnici i lijeènici. Stigli su. Sada je red na crncima. I oni æe to uèiniti, ako ih ne ometu ljudi poput vas, koji stvaraju nerede kad god mogu. Sada, hvala vam i gonite se iz mojeg ureda.Daggat se zagleda u nju, dok mu je lice bilo maska gnjeva. Zatim mu se usta polako razvuku u osmijeh. On pruži ruku s cigarom i pusti da cigara padne na tepih. Zatim se okrene i izjuri iz ureda.Izgledaš poput djeèaka kojem su upravo ukrali bicikl, reèe Felicia Collins. Sjedila je u jednom kutu Daggatove limuzine, lakirajuæi svoje duge nokte. Daggat sjedne pokraj nje i pokaže vozaèu da krene. Gledao je ravno pred sebe, a lice mu je imalo neèitljiv izraz.Felicija vrati lak u svoju torbicu. Èekala je, a oèi su joj odavale pažnju. Napokon, ona prekine tišinu.Vjerujem da te Loren Smith odbila.Bijela kuja prljavih usta, reèe on, gotovo ispljunuvši rijeèi.Misli da se prema meni može ponašati kao prema nekom crnom pastuhu s plantaže

prije Graðanskog rata.0 èemu, zaboga, govoriš?, upita ona iznenaðeno.Poznajem Loren Smith. Ona u sebi nema niti malo predrasuda.Daggat se okrene prema njoj. Poznaješ je?Loren i ja bile smo kolegice u srednjoj školi. Još se uvijek povremeno nalazimo. Na Felicijinom licu pojavi se tvrdi izraz kojega prije nije bilo tamo. Imaš nešto zlobno na umu, Frederick. Što je to?Moram zadobiti podršku kongresrtice Smith ako želim progurati svoj zakon o slanju oružja i pomoæi ARAi.Želiš li da ja razgovaram s Loren? Da lobiram za Hirama?To i više od toga.Ona pokuša proèitati njegove misli. Više?Želim da nadeš nešto o njoj. Nešto što bih mogao iskoristiti da promijenim njezino razmišljanje.Felicia se zagleda u njega, šokirana. Ucijeniti Loren? Ne znaš što tražiš. Ne mogu špijunirati dobru prijateljicu. Nema šanse.Tvoj izbor je jasan djevojaèko prijateljstvo iz školskih dana u zamjenu za slobodu milijuna naše braæe i sestara koji su porobljeni od tiranske vlasti.A ako ne mogu pronaæi ništa prljavo?, reèe Felicia, tražeæi izlaz. Nije tajna da je njezina politièka karijera besprijekorna.Nitko nije savršen.Što bih trebala tražiti?Loren Smith je privlaèna neudana žena. Mora imati seksualni život.Pa što i ako ima?, reèe Felicia.Svaka djevojka proživjela je svoje ljubavne veze. Sve dok nije udana, ne možeš stvoriti skandal od toga.Daggat se nasmiješi. Kako oštroumno od tebe. Uèinit æemo upravo to stvorit æemo skandal.Loren to ne zaslužuje.Ako nas podrži, neæe morati razbijati glavu zbog objavljivanja svojih tajna.Felicia ugrize usnicu. Ne, neæu zabiti prijateljici nož u leda. Osim toga, Hiram nikada ne bi podržao takvu zlobu.Daggat odbije igrati njezinu igru. Zaista? Ti si možda spavala sa spasiteljem Afrike, ali sumnjam da si ikada stvarno proèitala tog èovjeka. Pogledaj malo njegovu prošlost. Pokraj Hirama Lusane, Al Capone i Jesse James izgledaju poput curica. To mi bacaju u lice svaki put kad se zauzmem za njega.Daggat suzi oèi. Zar si zaboravila kako te prodao meni?Nisam zaboravila.Felicia okrene glavu i zagleda se kroz prozor.Daggat joj stisne ruku. Ne brini, reèe on, smiješeæi se.Ništa što æe se dogoditi neæe ostaviti ožiljke.Ona podigne njegovu ruku i poljubi je, ali nije povjerovala u njegove rijeèi niti na trenutak.

Poglavlje XXX

Za razliku od svojega slavnog prethodnika Monitora, Chenago je bio poznat samo šaèici pomorskih povjesnièara. Otkupljen tijekom lipnja 1862. u New Yorku, odmah je upuæen u flotu Unije koja je blokirala ulaz u Savannah. Nesretni Chenago nikada nije imao priliku opaliti iz svojih topova udaljen još sat vožnje od svoje odreðene lokacije, naletio je na oluju na moru i prevrnuo se, povukavši cijelu svoju posadu od èetrdeset i dva èovjeka na devedeset stopa dubine.Pitt je sjedio u sali za konferencije na NAMPovom brodu za vaðenje olupina Visalia i prouèavao niz podvodnih fotografija Chenagovog groba koje su snimili

ronioci. Jack Folsom, mišiæavi voditelj operacije vaðenja, žvakao je veliku gumu za žvakanje i èekao neizbježna pitanja. Pitt ga nije razoèarao.Je li oplata broda èitava?Folson prebaci gumu u ustima.Nema vidljivih uzdužnih pukotina. Ne možemo vidjeti cijeli brod, naravno, buduæi da je trup sedam stopa zakopan u morsko dno, a unutrašnjost je ispunjena s pijeskom dubokim jedan jard. Ali nagaðam da su izgledi za longitudinalni lom vrlo mali. Kladio bih se da ga možemo izvuæi u jednom komadu.Koju metodu predlažeš?Dollingerove promjenjive zraène tankove, odgovori Folsom.Potopit æemo ih u parovima pokraj trupa broda. Zatim æemo ih prièvrstiti i napuniti zrakom. Isti princip kojim smo izvadili staru podmornicu Ffour koja je potonula kod Havaja 1915.Morat æete upotrijebiti usisne pumpe kako biste uklonili pijesak. Što je lakši, manji su izgledi da se raspadne. Èini se da su debele željezne ploèe ostale saèuvane, ali sloj od teške hrastovine iza njih odavno je istrunuo.Možemo skinuti i topove, reèe Folsom.Moguæe je doæi do njih.Pitt prouèi kopiju originalnog plana Chenagoa. Monitor je imao samo jednu kružnu topnièku kupolu, ali Chenago je imao dvije, po jednu na svakom kraju trupa. Iz obje kupole pružala su se po dva Dahlgrena topa glatkih cijevi, promjera trideset centimetara, od kojih je svaki težio po nekoliko tona.Dollingerovi tankovi, reèe Pitt, iznenada se zamislivši.Koliko su oni uèinkoviti za podizanje potopljenih zrakoplova?Folsom prestane žvakati i zagleda se u Pitta. Koliko je velik?Stotinu i sedamdeset ili osamdeset tisuæa funta, ukljuèujuæi i teret.Koliko je duboko?Stotinu i èetrdeset stopa.Pitt je gotovo mogao èuti kako se okreæu kotaèiæi u Folsomovom mozgu. Napokon voditelj operacija vaðenja nastavi sa žvakanjem i reèe Ja bih preporuèio dizalice.Dizalice?Dvije dizalice na stabilnim platformama mogle bi s lakoæom podiæi tu težinu, reèe Folsom. Osim toga, zrakoplov je lomljiv. Ako upotrijebiš DoUingerove tankove i oni izgube sinkronizaciju u najmanjoj mjeri tijekom dizanja, mogli bi rastrgati zrakoplov.On zastane i upitno pogleda Pitta.Èemu sva ta hipotetska pitanja?Pitt se lukavo nasmiješi. Nikad ne znaš kad se može pojaviti neki zrakoplov. Folsom slegne ramenima.Toliko o mašti. Sada, vratimo se na Chenago...Pittove oèi pažljivo su pratile dijagrame koje je Folsom poèeo crtati na ploèi.Ronilaèki program, tankovi za zrak, brodovi na površini i potopljena oklopnjaèa pojavljivali su se u skladu s Folsomovim komentarima o planiranoj operaciji dizanja. Pitt je izgledao vrlo zainteresirano, ali ništa što je gledao nije se bilježilo u njegovim stanicama za pamæenje njegov um bio je udaljen dvije tisuæe milja, duboko u jezeru u Coloradu.Upravo kad je Folsom opisivao prijedlog procedure za vuèu olupine, nakon što je izvade prvi put u 125 godina, èlan posade Visalie proviri kroz vrata i pozove Pitta. Poziv s obale za vas, gospodine.Pitt kimne, okrene se i dohvati telefon koji se nalazio na polici.Pitt ovdje.Teže je pronaæi tebe nego strašnoga snježnog èovjeka, reèe glas kroz pucketanje elektriciteta.

Tko je to?Eto ti nepravde, reèe glas sarkastièno.Radim kao rob za neurednim stolom do tri ujutro, praveæi ti uslugu, a ti se ne sjeæaš niti mojeg imena.Žao mi je, Paule, reèe Pitt smijuæi se, ali glas ti preko radiofona zvuèi dvije oktave više.Paul Buckner, dugogodišnji Pittov prijatelj i agent FBIja, progovori dubljim glasom. Evo, je li sada bolje?Mnogo. Imaš li odgovore za mene?Sve što si tražio, i to prilièno zanimljive.Slušam.Kao prvo, èin osobe za koju misliš da je izdala zapovijedi za let Vixen 03 oèito nije ispravan.Ali general je jedina titula koja odgovara.Ne nužno. Titula je bila rijeè od sedam slova. Èitljivo je bilo samo peto slovo, V. Naravno, pretpostavka je da, buduæi da je Vixen 03 zrakoplov Vojnog zrakoplovstva kojim pilotiraju piloti Vojnog zrakoplovstva, zapovijedi za let mdže izdati samo èasnik Vojnog zrakoplovstva.Reci mi nešto što ne znam.U redu, pametnjakoviæu, priznajem da je to i mene zbunilo, naroèito nakon što sam pretražio dosjee osoblja Vojnog zrakoplovstva i nisam pronašao niti jedno ime koje bi odgovaralo poznatim slovimaimena našega misterioznog èasnika. A tada mi je palo na pamet admiral je takoðer rijeè od sedam slova, a njezino je peto slovo isto V.Pitt osjeti kao da mu je šampion u teškoj kategoriji zabio desnicu u želudac. Admiral rijeè je projurila njegovim umom. Nikome nije palo na pamet da zrakoplov Vojnog zrakoplovstva možda prenosi mornarièki teret. Zatim sljedeæa misao otrijezni Pitta i vrati ga na zemlju.Ime?, upita on, gotovo se bojeæi odgovora.Jesi li uspio dobiti ime?Sve je bilo vrlo jednostavno za znatiželjan um poput mojeg. Šest slova, od kojih tri poznata, dva prazna mjesta s lt nakon kojih slijedi još jedna praznina, a zatim V. To me dovelo do imena Walter. Sada dolazi piece de resistance. prezime. Èetiri slova koja poèinju s i završavaju sa V. Buduæi da bajs nije odgovaralo, a veæ sam imao èin i ime tog momka, raèunalna potraga kroz dosjee Biroa i Mornarice ubrzo je urodila plodom Admiral Walter Horatio Bass.Pitt nastavi s ispitivanjem. Ako je Bass bio admiral 1954 tada je stariji od osamdeset godina, ili mrtav najvjerojatnije mrtav.Pesimizam te neæe odvesti nikamo, reèe Buckner.Bass je bio èudo od djeteta. Proèitao sam njegov dosje. Vrlo je impresivan. Dobio je svoju prvu zvjezdicu još s 38 godina. Neko vrijeme èinilo se da ide prema položaju zapovjednika mornarièkog stožera. Ali tada je vjerojatno odbio zapovijed ili se suprotstavio nadreðenom, jer iznenada je dobio premještaj na mjesto zapovjednika nevažne baze u Indijskom oceanu, što je ambicioznom mornarièkom èasniku ravno izgnanstvu u pustinju Gobi. Umirovio se u prosincu 1959. Iduæeg prosinca navršit æe sedamdeset i sedam godina.Želiš mi reæi da je Bass još živ?, upita Pitt.Na popisu je umirovljenika MornaricoImaš li adresu?Bass posjeduje i vodi seoski hotel zvan Kuæa Sidrišta južno od Lexingtona u Virginiji. Znaš taj tip ne prima životinje ni djecu. Petnaest soba opremljenih antiknim slavinama i krevetima, u kojima je spavao George Washington.Paul, dužnik sam ti.Hoæeš li mi reæi o èemu se radi?Prerano je.

Siguran si da nije nešto za što bi Biro trebao znati?Nije u vašoj jurisdikciji.Onda u redu.Još jednom, hvala ti.Dobro, momèe. Piši kad pronaðeš neki posao.Pitt spusti slušalicu, duboko udahne i naceri se. Još jedan veo tajne uklonjen je. On odluèi da još ne kontaktira Abea Steigera. Tada pogleda Folsoma. Možeš li me pokrivati za vikend?Folsom mu se naceri. Ne želim insinuirati kako šef nije nužan za operaciju, ali do vraga, mislim da æemo preživjeti sljedeæih 48 sati bez tvoje uzvišene prisutnosti. Što taJcuhaš?Misteriju staru 34 godine, reèe Pitt. Iskopat æu odgovore opuštajuæi se u miru i tišini seoskog hotela.Folsom se zagleda u njega na nekoliko sekunda, a tada, u nemoguænosti da išèita bilo što iz Pittovih zelenih oèiju, odustane i okrene se opet prema ploèi.

Poglavlje XXXI

Na jutarnjem letu za Richmond, Pitt je izgledao kao jedan od desetaka drugih putnika koji su drijemali. Oèi su mu bile zatvorene, ali um mu je analizirao tajnu zrakoplova u jezeru. Nije bilo svojstveno Vojnom zrakoplovstvu da prikriva nesreæu, mislio je. Pod normalnim okolnostima, bila bi pokrenuta velika istraga kako bi se utvrdilo zašto je posada toliko skrenula sa zacrtane rute. Nije mogao pronaæi logièan odgovor, i otvorio je oèi kad je mlažnjak Eastern Airlines sletio i poèeo rulati prema terminalu.Pitt unajmi automobil i krene. Ljupki, brdoviti krajolici Virginije odisali su miješanom aromom borova i jesenskih kiša. Kad je prošlo podne, on skrene s autoceste 81 i krene prema Lexingtonu. Ne zaustavljajuæi se kako bi se divio graðevinama u gradu, skrenuo je na jug, na usku državnu cestu. Ubrzo je došao do znaka koji nije bio u skladu s ruralnom okolinom, a koji je prikazivao brodsko sidro kako doèekuje goste i pokazuje uz seoski put prema malom hotelu.Na recepciji nije bilo nikoga, a Pitt nije htio razbijati tišinu u urednom i èistom predsoblju. Upravo je htio reæi do vraga i pritisnuti zvono, kada u prostoriju uðe visoka žena, gotovo njegove visine, noseæi stolac s visokim naslonom. Izgledala je kao da je u ranim tridesetima i bila je odjevena u jeans i bluzu od denima, s crvenom maramom vezanom oko pepeljastoplave kose. Njezina koža gotovoda nije pokazivala ljetni ten, ali bila je glatka poput kože modela. Nešto u njezinom mirnom izrazu lica u trenutku kad je iznenada ugledala stranca reklo mu je kako je to žena visokog roda, nauèena rezerviranom ponašanju u bilo kakvim okolnostima osim možda požara i potresa.Žao mi je, reèe ona postavljajuæi stolac pokraj prekrasnog svijeænjaka. Nisam èula da ste došli.To je zanimljiv stolac, reèe on. Shaker, zar ne?Ona ga pogleda s odobravanjem.Da, napravio ga je Henry Binn stariji, iz Canterburryja.Ovdje imate mnogo vrijednih predmeta.Admiral Bass, vlasnik, zaslužan je za ono što vidite.Ona zaðe iza stola. Prilièan je struènjak za starine, vidite.Nisam bio svjestan toga.Želite li sobu?Da, samo za noæas.Šteta što ne možete ostati duže. Lokalni teatar otvara se preksutra naveèer kod nas.

Imam talent za lošu procjenu vremena, reèe Pitt nasmiješeno.Njezin osmijeh bio je blijed i formalan. Ona mu okrene knjigu gostiju i on je potpiše. Soba èetrnaest. Uz stubište, pa troja vrata na lijevo, gosp. Pitt.Proèitala je njegovo ime naopako dok se potpisivao.Ja sam Heidi Milligan. Ako trebate bilo što, samo pritisnite zvonce kod svojih vrata. Dobit æu poruku prije ili kasnije. Nadam se da vam ne smeta što æete sami nositi svoje stvari.Snaæi æu se. Je li admiral u blizini? Htio bih razgovarati s njim o... o starinama.Ona pokaže kroz dvostruka vrata na kraju hodnika.Pronaæi æete ga kod ribnjaka, tamo èisti ljiljane.Pitt kimne i krene u smjeru koji mu je pokazala Heidi Milligan. Vrata su vodila na stazu koja je vijugala niz blagu padinu. Admiral Bass mudro je odluèio ne oblikovati okoliš Kuæe Sidrišta. Okolni tereni ostavljeni su prirodi, i bili su prekriveni borovima i divljim cvijeæem kasnoga cvata. Pitt na trenutak zaboravi svoju misiju i poène upijati slikovite prizore koji su okruživali put do ribnjaka.Pronašao je starijeg èovjeka, sa èizmama do bedara i s vilama u ruci, kako agresivno napada kružnu zajednicu vodenih ljiljana na oko osam stopa od obale. Admiral je bio velik èovjek i bacao je išèupano korijenje s lakoæom trideset godina mlade osobe. Nije nosio nikakav šešir pod suncem Virginije, a znoj mu se spuštao niz æelavu glavu i kapao s vrha nosa i brade.Admiral Walter Bass?, reèe Pitt pozdravljajuæi ga.Vile zastanu usred zamaha. Da, ja sam Walter Bass.Gospodine, moje je ime Dirk Pitt, i pitam se bih li mogao razmijeniti rijeèdvije s vama?Naravno, recite, reèe Bass, dovršavajuæi zamah.Oprostite ako nastavim èistiti ovaj prokleti korov, ali želim oèistiti što je moguæe više prije veèere. Kad ne bih to uèinio najmanje dvaput tjedno prije zime, zagušili bi cijeli ribnjak prije proljeæa.Pitt korakne unatrag kada prema njemu doleti gomila stabljika i srcolikog lišæa. Za njega, situacija je bila nelagodna, i nije znao kako iziæi s njom na kraj. Admiral mu je bio okrenut leðima, i Pitt je oklijevao. On duboko uzdahne i zapoène. Htio bih vam postaviti nekoliko pitanja vezana uz zrakoplov s kodnim imenom Vixen 03.Bass nastavi raditi bez zastoja, ali bijeli zglobovi prstiju koji su držali ruèku vila nisu promaknuli Pittu.Vixen 03, reèe on i slegne ramenima.Ne zvuèi poznato. Trebao bih znati za to?Bio je to zrakoplov Vojne službe zraènog prijevoza koji je nestao 1954.Bilo je to davno, Bass se odsutno zagleda u vodu.Ne, ne mogu se sjetiti nikakve povezanosti sa zrakoplovom VZSP, reèe on napokon. Nije iznenaðujuæe. Tijekom svojih trideset godina službe u mornarici, bio sam brodski èasnik. Moja specijalnost bila je teško topništvo.Sjeæate li se da ste ikada susreli bojnika Vojnog zrakoplovstva pod imenom Vylander?Vylander? Bass odmahne glavom. Ne mogu reæi da jesam.Zatim zamišljeno pogleda Pitta. Kako se zovete? Zašto me to pitate?Moje ime je Dirk Pitt, ponovi on.Pripadnik sam Nacionalne agencije za mora i podmorje. Pronašao sam neke stare papire na kojima piše kako ste vi èasnik koji je izdao zapovijed o letu Vixen 03.Mora da se radi o grešci.Možda, reèe Pitt. Možda æe tajna biti riješena kada zrakoplov bude izvaðen i temeljito ispitan.Mislio sam da ste rekli kako je nestao.

Otkrio sam olupinu, odgovori Pitt. Pažljivo je prouèavao Bassa, tražeæi neku vidljivu reakciju. Nije je bilo. Odluèio je ostaviti admirala kako bi pribrao misli. Žao mi je što sam vam smetao, admirale. Vjerojatno sam pomiješao znakove.Pitt se okrene i krene uz put prema hotelu. Prešao je oko pedeset stopa kad je Bass viknuo za njim. Gosp. Pitt!Pitt se okrene. Da?Jeste li odsjeli u hotelu?Do sutra ujutro. Tada moram krenuti.Admiral kimne. Kad je Pitt stigao do borova kod Kuæe Sidrišta, još jednom pogleda prema ribnjaku. Admiral Bass mirno je vadio ljiljane na obalu, kao da su upravo razgovarali o berbi i vremenu.

Poglavlje XXXII

Pitt je uživao u opuštenoj veèeri s drugim gostima u malom hotelu. Blagovaonica je bila dizajnirana u stilu seoske taverne iz osamnaestog stoljeæa, sa starim puškama na kremen, peharima za piæe, i trošnim pomagalima za farmu koja su visjela po zidovima.Hrana je bila odlièna i domaæa. Pojeo je po dvije porcije peèenog pileta, kuhane mrkve, peèenog kukuruza i slatkih krumpira, i jedva mu je ostalo mjesta za debelu krišku pite od jabuka.Heidi se kretala oko stolova, poslužujuæi kavu i razgovarajuæi s gostima. Pitt primijeti kako je veæina gostiju postarija. Mladim je parovima, razmišljao je, vjerojatno dosadan spokoj seoskog hotela. Popio je irsku kavu i izišao na trijem. Na istoku je izišao puni mjesec i obojio borove u srebrenu boju. On se spusti u prazni stolac za ljuljanje i podigne noge na ogradu, èekajuæi sljedeæi pokret admirala Bassa.Mjesec je prešao gotovo dvadeset stupnjeva na nebu kad je Heidi izišla i polako krenula u njegovom smjeru. Na trenutak zastane iza njega, pa reèe Mjesec nigdje nije tako sjajan kao u Virginiji.Tome se neæu protiviti, reèe Pitt.Jeste li uživali u veèeri?Bojim se da su mi oèi bile veæe od želudca. Pretrpao sam se. Moji komplimenti kuharu. Njegova domaæa kuhinja poezija je za nepce.Heidin osmijeh pretvori se iz prijateljskog u prekrasan pod mjeseèinom. Ona æe biti sretna što to èuje.Pitt bespomoæno slegne ramenima. Cijeli život ispunjen šovinistièkim tendencijama teško je potisnuti.Ona smjesti svoju èvrstu stražnjicu na ogradu i okrene se prema njemu, a izraz lica iznenada joj postane ozbiljan.Recite mi, gosp. Pitt, zašto ste došli u Kuæu Sidrišta?Pitt se prestane ljuljati i zagleda se u njezine oèi. Je li to ispitivanje uèinkovitosti vaše promidžbe, ili ste jednostavno znatiželjni?Žao mi je, nisam htjela biti naporna, ali VValter je izgledao jako uzrujano kad se veèeras vratio iz ribnjaka. Mislila sam da možda...Mislili ste da je razlog tome nešto što sam ja rekao, dovrši Pitt umjesto nje.Ne znam.Jeste li u rodu s admiralom?Bilo je to èarobno pitanje, jer poèela je govoriti o sebi. Ona je bila mornarièka poruènica upuæena je u pristanište Norfolk u službu se ukljuèila izravno iz koledža Wellesley i imala je jedanaest godina do mirovine njezin bivši suprug bio je pukovnik u marincima i zapovijedao joj je kao da je regrut imala je histeroktomiju, pa nije imala djece ne, nije bila u rodu s admiralom upoznala ga je kad je bio gost predavaè na seminaru Pomorskog koledža, i

dolazila je u Kuæu Sidrišta svaki put kad bi se uspjela iskrasti od svojih dužnosti nije skrivala èinjenicu da su ona i Bass imali vezu od svibnja do prosinca. Baš kad je postalo zanimljivo, zastala je i pogledala na sat.Bolje da pogledam i druge goste.Ona se nasmiješi, i opet se dogodi preobrazba. Ako se umorite od sjedenja, predlažem da prošetate do vrha uzvisine pokraj hotela. Tamo æete pronaæi lijep vidik na svjetla Lexingtona.Njezin je ton, èinilo se Pittu, bio više zapovijed nego prijedlog.Heidi je bila samo napola u pravu. Pogled s uzvisine nije bio samo lijep bio je spektakularan. Mjesec je obasjavao cijelu dolinu, a ulièna svjetla grada treperila su poput udaljene galaksije. Pitt je stajao tamo nepunu minutu, kada postane svjestan da je netko iza njega.Admirale Bass?, upita on nehajno.Molim vas, podignite ruke i ne okreèite se, naredi Bass grubo.Pitt uèini onako kako mu je reèeno.Bass nije pretražio cijelo tijelo, veæ umjesto toga izvadi Pittovu novèarku i usmjeri mlaz svjetlosti na njen sadržaj. Nakon nekoliko trenutaka, on ugasi svjetlo i vrati novèarku u Pittov džep.Možete spustiti ruke, gosp. Pitt, i okrenuti se ako želite.Ima li razloga za melodramatiku?, Pitt glavom pokaže revolver u Bassovoj lijevoj ruci.Èini se da ste iskopali veliku kolièinu informacija o temi koja bi trebala ostati zakopana. Morao sam se uvjeriti u vaš identitet.Sigurni ste da sam onaj koji kažem da jesam?Da, nazvao sam vašeg šefa u NAMPu. Jim Sandecker služio je pod mojim zapovjedništvom na Pacifiku tijekom Drugog svjetskog rata. Dao mi je impresivan popis vaših preporuka. Takoðer je htio znati što tražite u Virginiji, kad biste trebali biti na mjestu vaðenja olupine kod obale Georgije.Nisam prièao admiralu Sandeckeru o svojim otkriæima.A to su, kao što ste mi rekli prije, kod ribnjaka, ostatci Vixen 03.On postoji, admirale. Dodirnuo sam ga.Bassove oèi bijesnu neprijateljski. Ne samo da blefirate, gosp. Pitte, veæ i lažete. Želim znati zašto.Moj sluèaj nije utemeljen na lažima, reèe Pitt mirno. Imam još dva pouzdana svjedoka i snimku na videokaseti kao dokaz.Bassovo lice smrkne se u nevjerici. Nemoguæe! Nestao je nad oceanom. Više mjeseci smo ga tražili, i nismo pronašli ništa.Tražili ste na pogrešnom mjestu, admirale. Vixen 03 leži u planinskom jezeru u Coloradu.Èinilo se da se Bassova èvrsta fasada raspada, i Pitt je na mjeseèini pred sobom odjednom vidio umornog, starog èovjeka. Admiral spusti pištolj, pa zatetura prema klupi na rubu vidikovca. Pitt posegne rukom kako bi ga stabilizirao. Bass kimne u znak zahvale i potone na klupu. Pretpostavljam da se i to jednom moralo dogoditi. Bio sam tako glup da sam mislio kako tajna može potrajati zauvijek.On podigne pogled i zgrabi Pitta za ruku.Teret. Što je s teretom?Spremnici su razasuti, ali èine se netaknutima.Hvala Bogu barem na tome, odahne Bass.Colorado, kažete. Stjenovite planine. Dakle, bojnik Vvlander i njegova posada nikada nisu napustili državu.Let je krenuo iz Colorada?, upita Pitt.Vbcen 03 krenuo je s Bucklev Fielda.On uhvati glavu rukama. Što je krenulo krivo veæ tako rano? Sigurno su se srušili ubrzo nakon uzlijetanja.

Èini se da su imali mehanièke probleme i da su se pokušali prisilno spustiti na jedini ravan prostor koji su mogli pronaæi. Bila je zima i jezero je bilo smrznuto, pa su se prevarili misleæi kako se spuštaju na polje. Težina zrakoplova tada je probila led i ovaj je potonuo u dubokom dijelu jezera, tako duboko da, nakon što se led otopio, njegov obris nije bio vidljiv iz zraka.A cijelo to vrijeme mi smo mislili.. Bassov glas se izgubi.Sjedio je u tišini.Napokon tiho reèe Ti spremnici moraju biti izvaðeni.Zar sadrže nuklearni materijal?, upita Pitt.Nuklearni materijal.. ponovi Bass jednoliènim tonom.Zar je to ono što mislite?Datum koji piše u planu leta Vixen 03 mogao bi ga dovesti na Južni Pacifik na vrijeme za testiranje Hbombe na Bikiniju. Pronašao sam i metalnu ploèicu jednog od èlanova posade, obilježenu simbolom radioaktivnosti.Pogrešno ste protumaèili dokaze, gosp. Pitt. Istina, spremnici su naèinjeni za pohranu nuklearnih granata za brodske topove. No, one noæi kad su nestali Vvlander i njegova posada, upotrijebljeni su za mnogo drukèiju svrhu.Reèeno nam je da su prazni.Bass je sjedio poput voštane figure.Da je barem stvar tako jednostavna, promrmlja on. Nažalost, postoje i druga sredstva za ratovanje osim nuklearnih. Moglo bi se reæi kako sus Vixen 03 i njegova posada bili nositelji.Nositelji?Kuga, reèe Bass. Spremnici sadrže organizam Sudnjeg dana.

Poglavlje XXXIII

Nelagodna tišina zavlada izmeðu dva èovjeka dok je Pitt pokušavao probaviti velièinu onoga što mu je admiral otkrio.Prema vašem izrazu lica, vidim da ste šokirani, reèe Bass.Organizam Sudnjeg dana, ponovi Pitt tiho.Zvuèi zastrašujuæe.Opis je precizan, uvjeravam vas, reèe Bass. Tehnièki govoreæi, posjedovao je impresivno biokemijsko ime dugo trideset slova i potpuno neizgovorljivo. Vojna oznaka, meðutim, bila je kratka i jasna. Mi smo ga nazvali samo BS, skraæenica za Brza smrt.Govorite o tom BSu u prošlom vremenu.Admiral naèini gestu bespomoænosti. Snaga navike. Do vašeg otkriæa Vixen 03, mislio sam da više i ne postoji.0 èemu se toèno radilo?BS je bio krajnji domet sofisticiranog vojnog oružja. Prije 35 godina, mikrobiolog pod imenom dr. John Vetterlv kemijski je stvorio umjetni oblik života koji je bio u stanju stvoriti potpuno nepoznatu bolest. Najjednostavnije reèeno, bio je to bakteriološki agens kojeg nije bilo moguæe detektirati niti identificirati, a koji je mogao onesposobiti ljudsko biæe ili životinju za nekoliko sekunda nakon izlaganja, te omesti rad vitalnih životnih funkcija, uzrokujuæi smrt u roku od tri do pet minuta.Ne bi li i nervni plin imao isti uèinak?Pod idealnim uvjetima, da. Ali meteorološki poremeæaji kao što su vjetar, oluja ili ekstremne temperature mogli su razblažiti smrtonosnu dozu nervnog ili toksiènog agensa izbaèenog na širokom podruèju. S druge strane, epidemija BSa neovisna je o vremenskim uvjetima i stvara lokaliziranu kugu koja je izrazito izdržljiva.Ali ovo je dvadeseto stoljeæe. Epidemije se sigurno mogu staviti pod kontrolu?Ako mikroorganizam može biti detektiran i identificiran, tada je moguæe. Procedure dekontaminacije i cijepljenja serumima i antibioticima u veæini æe

sluèajeva usporiti ili zaustaviti pobješnjelu epidemiju. Ali ništa na ovome svijetu ne može zaustaviti BS kad jednom izbije u gradu.Kako je BS ukrcan u zrakoplov u sredini Sjedinjenih Država?, upita Pitt.Jednostavno. Arsenal Stjenovite planine pokraj Denvera bio je najveæi državni proizvoðaè kemijskih i bioloških oružja više od dvadeset godina.Pitt je šutio, puštajuæi starca da nastavi s prièom. Bass je gledao panoramu pred njima, ali oèi su mu bile nefokusirane. Ožujak 54 reèe on, dok su se davno zakopani dogaðaji odmotavali u njegovom umu. Hbomba trebala je eksplodirati nad Bikinijem. Meni su povjerili zapovjedništvo nad testovima s BSom jer dr. Vetterlvja je financirala mornarica, a ja sam bio struènjak za mornarièko topništvo. Tada sam smatrao logiènim provoðenje eksperimenata pod krinkom uzbuðenja zbog nuklearne eksplozije. Dok se svijet koncentrirao na glavni dogaðaj, mi smo provodili naše testove na otoku Rongelo, èetiri stotine milja sjeveroistoèno, potpuno nezamijeæeni.Rongelo, reèe Pitt polako. Odredište Vvcen 03.Bass kimne. Sirovi, izbijeljeni koraljni greben koji je izvirivao iz mora u bespuæu. Èak su ga i ptice izbjegavale.Bass zastane kako bi promijenio položaj. Isplanirao sam dva niza testova. Prvi je bio aerosolni ureðaj koji je rasuo malu kolièinu BSa po atolu. Drugi je ukljuèivao bojni brod Wisconsin. On je s udaljenosti od dvadeset milja trebao ispaliti bojevu glavu s BSom iz svojih glavnih baterija. Test se nikada nije dogodio.Bojnik Vvlander nije isporuèio robu, nagaðao je Pitt.Sadržaje spremnika, potvrdi Bass.Mornarièke granate ispunjene BSom.Mogli ste naruèiti još jednu pošiljku.Mogao sam, složi se Bass. Ali, pravi razlog zbog kojeg sam zaustavio serije testova bilo je ono što smo saznali iz aerosolnog ispuštanja. Rezultati su bili grozni i ispunili su osjeæajem užasa sve one koji su bili upoznati s tajnom.Govorite kao da je otok uništen.Vizualno, ništa se nije promijenilo, reèe Bass jedva èujnim glasom. Bijeli pijesak na obali, nekoliko palma, sve je kao što je i bilo. Naravno, sve životinje koje smo doveli na otok bile su mrtve. Ja sam inzistirao na periodu èekanja od dva tjedna kako bismo omoguæili preostalim uèincima da se rasprše prije no što dopustimo znanstvenicima da iz prve ruke ispitaju rezultate. Dr. Vetterlv i trojica njegovih pomoænika pristali su na plažu odjeveni u zaštitnu odjeæu i s ureðajima za disanje. Sedamnaest minuta kasnije, svi su bili mrtvi.Pitt se trudio da saèuva hladnokrvnost.Kako je to bilo moguæe?Dr. Vetterlv je jako podcijenio svoje otkriæe. Drugi smrtonosni agensi vremenom izgube snagu. Suprotno tome, BS jaèa. Na koji je naèin prodro u zaštitna odijela znanstvenika ostala nam je tajna.Jeste li izvukli tijela?Još uvijek leže tamo, reèe Bass s tugom u oèima.Vidite, gosp. Pitt, užasna snaga BSa samo je polovina opasnosti koju predstavlja. Njegova najgora osobina jest to što odbija umrijeti. Kasnije smo otkrili kako taj bacil stvara superotporne pore, koje mogu prodrijeti u tlo u sluèaju otoka Rongelo, u koralj i živjeti nevjerojatno dugo.Nevjerojatno mije to što niti nakon 34 godine nitko ne može otiæi tamo i donijeti Vetterhjeve ostatke.Bassov glas odavao je muèninu.Nemamo naèin za toèno odreðivanje datuma, promrmlja on, ali po našim procjenama, èovjek neæe moèi stupiti nogom na Rongelo još tristo godina.

Poglavlje XXXIV

Fawkes se nagne nad brodski stol za karte, prouèavajuæi niz nacrta i povremeno radeæi oznake penkalom. Dvojica velikih ljudi, vrlo mišiæavi, s preplanulim i zamišljenim licima pod kacigama, stajali su njemu s obje strane. Želim da s njega izvadite sve, svaki odjeljak, svaki dio nepotrebnih cijevi i elektriènih sklopova, èak i pregradne zidove.Èovjek s Fawkesove lijeve strane frkne prijezirno.Izgubili ste se, kapetane. Ako mu izvadite pregradne zidove raspast æe se i na najmanji znak nemirnog mora.Dugan je u pravu, reèe drugi èovjek.Ne možete s plovila te velièine vaditi dijelove bez da izgubi svoju strukturalnu otpornost na udarce.Vaše primjedbe primljene su na znanje, gospodo, odgovori Fawkes. Ali da bismo ga izvukli na površinu, moramo mu smanjiti gaz za najmanje 40 posto.Nikada nisam èuo za skidanje dijelova s neošteæenog broda samo da bi mu se smanjio gaz, reèe Dugan.Koja je svrha tome?Možete skinuti i oklop, kao i pomoæne strojeve, reèe Fawkes, ignorirajuæi Duganovo pitanje. A osim toga, možete organizirati i uklanjanje jarbola na kupolama.Ma hajde, kapetane, odbrusi Lou Metz, luèki nadzornik.Tražite od nas da uništimo ono što je nekada bio vraški dobar brod.Da, bio je dobar brod, složi se Favvkes.I za mene još uvijek jest. Ali vrijeme ga je pregazilo. Vaša vlada prodala ga je za otpadne dijelova, a Afrièka revolucionarna armija kupila ga je za vrlo važan pothvat.To je još jedna stvar koja nam smeta, reèe Dugan. Trgamo se kako bi gomila radikalnih crnèuga mogla ubijati bijelce.Fawkes spusti penkalu i uputi Duganu oštar pogled.Ne mislim da vi zapravo shvaæate problematiku situacije, reèe on. Ono što ARA èini s brodom kad ovaj napusti vaše brodogradilište ne treba se ticati vaših rasnih filozofija. Ono što je važno jest da plaæaju moje honorare, kao što plaæaju vama i vašim ljudima, kojih je, ako dobro pamtim, stotinu i sedamdeset. Meðutim, ako inzistirate, rado æu prenijeti vaše osjeæaje službenicima koji su zaduženi za riznicu ARAe. Siguran sam da oni mogu pronaæi drugo brodogradilište koje æe biti više raspoloženo za suradnju. A to bi bila šteta, buduæi da je ugovor s njima jedini koji trenutaèno imate. Bez njega, svih vaših stotinu i sedamdeset ljudi morali bi dobiti otkaz. Ne mislim da æe njihove obitelji biti sretne kada saznaju kako su vaši sitnièavi prigovori lišili njihove muškarce posla.Dugan i Metz razmijene ljutite, poražene poglede. Metz potišteno spusti pogled na nacrte, izbjegavajuæi Fawkesove oèi.U redu, kapetane, vi odluèujete.U Fawkesovom škrtom osmijehu odražavalo se samopouzdanje stvoreno dugim godinama zapovijedanja. Hvala vam, gospodo. Sad kad smo riješili sve moguæe nesporazume, hoæemo li nastaviti?Sat kasnije dva luèka nadzornika napustili su most i krenuli dolje, na glavnu brodsku palubu.Ne mogu vjerovati da sam dobro èuo, promrmlja Metz.Je li taj Škot s olovom umjesto mozga zapovjedio da uklonimo pola nadgradnje, dimnjake, prednju i stražnju topnièku kupolu, i zamijenimo ih drvenim konstrukcijama obojenim u sivo?Tako je rekao, odgovori Dugan.Pretpostavljam da misli kako može olakšati brod za petnaest tisuæa tona ako izbaci svu tu težinu.

Ali zašto sve to zamjenjuje lažnim konstrukcijama?Nemam pojma. Možda on i njegovi crni prijatelji žele izblefirati Južnoafrièku mornaricu.Još i to, reèe Metz. Kad bi ti kupio brod poput ovoga kako bi ga upotrijebio u ratu u inozemstvu, ne bi li pokušao prikriti taj posao? Pretpostavljam da žele diæi u zrak Cape Town.Ni manje ni više nego lažnim topovima, progunda Dugan.Htio bih reæi tom preraslom gadu da uzme svoj ugovor i zabije si ga u guzicu, izusti Metz.Ne možeš poreæi da nas drži za jaja.Dugan se okrene i pogleda prema sjenovitoj prilici iza prozora zapovjednog mosta. Misliš li da je zreo za luðaèku košulju?Lud?Da.Bijesan poput kojota, možda. Zna što radi, i to je ono što me zbunjuje.Što misliš, što ARA zapravo ima na umu kad dopreme brod do Afrike?Kladim se da nikada neæe stiæi do luke, reèe Metz.Kad završimo s komadanjem, bit æe tako nestabilan da æe se okrenuti naopako prije no što napusti zaljev Chesapeake.Dugan smjesti svoju stražnjicu na golemo vitlo. Pogleda niz brod. Njegova velika, èelièna masa izgledala je hladno i zlobno èinilo se kao da zadržava dah, èekajuæi neku neèujnu zapovijed da oslobodi svoju golemu moæ.Cijela ova stvar smrdi, reèe Dugan napokon.Samo se nadam da ne radimo nešto što bismo mogli požaliti.Fawkes je prouèavao oznake na istrošenim navigacijskim kartama. Najprije je izraèunao poznatu brzinu i fluktuacije struje, a zatim raspon plime. Zadovoljan brojevima, prouèio je kurs do svojeg odredišta milju po milju, pamteæi svaku bovu, svaki svjetionik i oznaku dubine, sve dok ih nije mogao vidjeti u svojem umu bez brkanja njihovog toènog redoslijeda.Zadatak koji je stajao pred njim èinio se nemoguæim. Èak i uz preciznu analizu i uspješno prevladavanje svake prepreke, još je uvijek bilo previše varijabla koje su prepuštene sluèajnosti.Nije bilo naèina za predviðanje vremena na dan koji je bio još tjednima udaljen. Izgledi za sudar s drugim brodom takoðer nisu bili neznatni. Te nepoznanice nije uzimao olako, ali moguænost da bi ga mogli otkriti i zaustaviti nije ulazila u njegovu glavu. Èak se oèelièio za ignoriranje De Vaala ako ovaj odluèi odustati i zapovjediti prekid misije.Deset minuta prije ponoæi Fawkes skine svoje naoèale i protrlja umorne oèi. Izvadi mali držaè za fotografije iz džepa na prsima i pogleda davno snimljena lica svoje obitelji. Zatim uzdahne i postavi držaè na mali sanduk položen pokraj ležaja u kontrolnoj prostoriji. Tijekom prvog tjedna spavao je u kapetanovim odajama, ali udoban smještaj sada je nestao namještaj, instalacije, èak i pregradni zidovi kabine uklonjeni su.Fawkes se razodjene i ubaci svoje veliko tijelo u vreæu za spavanje, pogledavši još jednom fotografiju. Zatim ugasi svjetlo i nade se okružen tamom svoje usamljenosti i nepokolebljive mržnje.

Poglavlje XXXV

De Vaal smota cigaretu tankim prstima.Hoæe li Fawkes ispuniti plan, što misliš?Jedan od mojih operativaca kaže kako tjera radnike u brodogradilištu poput sadista, odgovori Zeegler.Ne mogu ne misliti kako æe dobri kapetan zapoèeti s Divljom ružom na vrijeme.A što je s njegovom crnom posadom?

Nalaze se pod strogim osiguranjem na teretnom brodu, usidreni kod udaljenog otoka u blizini Azora.Zeegler sjedne nasuprot De Vaala prije no što nastavi. Kada sve bude spremno, posadu æemo prokrijumèariti na Fawkesovbrod.Hoæe li biti upoznati s operacijom broda.Najbolje je da provedemo obuku s lažnjacima na teretnom brodu. Svatko æe znati svoj posao kada Favvkes krene.Što je reèeno ljudima?Misle kako su ih unovaèili da povezu brod za vježbu plovidbe i topnièkog gaðanja prije no što krenu prema Cape Townu.DeVaal se na trenutak koncentrira.Šteta što ne možemo imati Lusanu kao putnika.Postoji ta moguænost, reèe Zeegler.De Vaal podigne pogled. Šališ se?Moji izvori kažu da je otišao u Sjedinjene Države, odgovori Zeegler.Nemoguæe je pratiti ga kroz Afriku i znati njegov toèan raspored putovanja. Može napustiti kontinent kada god želi, potpuno nezamijeæen. Ali ne može se vratiti bez da se pokaže. Kad napusti SAD, èekat æu ga.Otmica.De Vaal polako izgovori rijeè, uživajuæi u svakom slovu.Bonus koji æe uèiniti Operaciju Divlja ruža potpuno sigurnom.

Poglavlje XXXVI

Zrakoplov za prekooceanske letove BEZAMozambik skrene s glavne piste na rijetko upotrebljavan trak za taksije i spusti nos u trenutku kad je pilot pritisnuo koènice. Vrata za iskrcavanje se otvore, i nosaè prtljage odjeven u bijeli kombinezon i crvenu bejzbol kapu istupi iz veèernje tame i prièvrsti aluminijske ljestve na trup. Jedna prilika pojavi se na svjetlu koje je izlazilo iz unutrašnjosti zrakoplova, dobaci veliki kovèeg èovjeku na tlu, i spusti se za njim. Zatim zatvore vrata i uklone ljestve. Zvuk motora se pojaèa i zrakoplov odrula u smjeru meðunarodnog terminala zraène luke Dulles.Nosaè prtljage bez rijeèi pruži strancu rezervni kombinezon, i ovaj ga odjene. Popnu se na mali traktor koji je vukao èetiri prazna vagona za prtljagu, i krenu prema mehanièarskom dijelu zraène luke. Nakon nekoliko minuta izbjegavanja zrakoplova na stajanci, traktor se zaustavi pokraj osvijetljenih vratnica. Stražar proviri van kad su se približili, prepozna vozaèa, priguši zijevanje i mahne im da proðu. Nosaè prtljage uzvrati mahanjem i krene prema parkiralištu za zaposlenike, te zastane pokraj vrata koja je otvorio vozaè velike, tamnoplave limuzine. Još uvijek bez rijeèi, èovjek iz zrakoplova smjesti se na stražnje sjedalo automobila. Vozaè uzme njegovu torbu, podigne je i stavi u prtljažnik, a nosaè prtljage poveze svoju praznu kompoziciju prema robnom terminalu.Tek kad je automobil ušao u predgraðe Georgetowna Lusana se opusti i skine kombinezon. Proteklih je godina ulazio u SAD kao i bilo koji drugi putnik iz inozemstva. Ali to su bili dani prije no što ga je južnoafrièko Ministarstvo obrane poèelo shvaæati ozbiljno. Lusanini strahovi od atentata bili su realni. S osjeæajem olakšanja promatrao je kako se vozaè zaustavlja pred kuæom èiji su prozori u prizemlju bili osvijetljeni. Barem je netko bio kod kuæe.Vozaè donese njegov kovèeg do praga, te ode u tišini. Kroz otvoreni prozor dopirao je tihi šum televizora. On pritisne zvonce.Svjetlo na trijemu se upali, vrata se odškrinu, i poznati glas reèe Tko je to?On stupi na svjetlo tako da mu je obasjalo lice.Ja sam, Felicia.Hiram?, njezin je glas zvuèio šokirano.

Da.Vrata se polako otvore. Bila je odjevena u tanku, seksi otvorenu košulju i dugu mekanu suknju od jerseva. Na kosi je imala maramu. Stajala je nepokretno, svojim oèima pretražujuæi njegove. Htjela je reæi nešto prikladno i pametno, ali um joj se ispraznio. Sve što je uspjela reæi bilo je Udi.On ude unutra i odloži kovèeg.Mislio sam da si možda ovdje, reèe on.Njezine tamne oèi brzo promijene izraz od iznenaðenja do hladne pribranosti. Došao si u pravo vrijeme. Upravo sam se vratila iz Hollywooda. Snimila sam novi album i prošla audiciju za ulogu u TV seriji.Sretan sam što ti dobro ide.Ona ga pogleda u oèi. Nisi me trebao poslati s Frederickom.Ako ti je to neka utjeha, èesto sam žalio zbog svoje brzoplete odluke.Mogla bih se vratiti s tobom u Afriku.On tužno odmahne glavom. Možda jednog dana. Ne sada. Ovdje možeš uèiniti više za našu stvar.Oni se okrenu u isti èas kad se iz dnevne sobe pojavi Frederick Daggat, nehajno odjeven u šareni ogrtaè. Moj Bože, generale Lusana. Uèinilo mi se da sam prepoznao tvoj glas.On spusti pogled na kovèeg, a njegovo se lice smrkne.Nije bilo vijesti o tvojem dolasku. Je li bilo problema?Lusana se suho osmjehne. Svijet nije siguran za revolucionare. Mislio sam kako je najbolje da se u Zemlju slobodnih vratim što je moguæe tiše.Ali, putnièke kompanije... carina... netko je sigurno najavio tvoj dolazak.Lusana odmahne glavom. Sjedio sam u pilotskoj kabini tijekom leta iz Afrike. Ureðeno je da napustim zrakoplov nakon što sletimo i zaobidem terminal Dulles.Naši zakoni nisu blagonakloni prema ilegalnim ulascima u zemlju.Ja sam graðanin ove zemlje. Kakve to ima veze?Daggatov izraz lica omekša. On položi ruke na Lusanina ramena. Ako bude ikakvih problema, moj stožer pobrinut æe se za to. Ovdje si, i to je najvažnije.Ali, èemu sva tajnost?, upita Felicia.Imamo dobar razlog za to.Lusanin glas bio je leden.Moji obavještajci otkrili su osjetljive informacije koje bi se mogle pokazati jako neugodnima za manjinsku vladu Južne Afrike.To je ozbiljna optužba, reèe Daggat.To je ozbiljna prijetnja, odgovori Lusana.Daggatove oèi odavale su mješavinu zbunjenosti i znatiželje. On kimne prema dnevnoj sobi. Udite i sjednite, generale. Imamo mnogo toga za razgovor.Svaki put kad te vidim, kao da gledam staru fotografiju. Nikad se ne mijenjaš.Felicia uzvrati Lorenin pogled pun divljenja. Laskanje od druge žene pravo je laskanje.Ona nehajno promiješa led u svojem piæu. Èudesno je kako vrijeme leti. Koliko je prošlo tri, možda èetiri godine?Posljednji inauguracijski bal.Sjeæam se, reèe Felicija smiješeæi se.Otišli smo na malo kupanje kod rijeke i sredile se. Ti si bila s visokim tipom tužnog izgleda, s oèima poput španijela.Kongresnik Louis Carnadv. Poražen je na sljedeæim izborima.Jadni Louis. Felicia upali cigaretu.Moj deèko bio je Hiram Lusana.Znam.Rastali smo se tek prošli mjesec u Africi, reèe Felicia kao da Loren nije ništa rekla. Pitam se nije li moj život jedan veliki neuspjeh progonim svaku liberalnu ideju koja se pojavi na sceni, idem sa svakim pastuhom koji obeæa da

æe spasiti ljudsku rasu.Loren pokaže konobaru da im donese još dva piæa.Ne možeš kriviti sebe zato što vjeruješ ljudima.Baš i nemam nešto od toga. Sjebala sam svaki križarski pohod kojem sam se pridružila.Ne bih htjela zadirati u privatnost, ali jeste li se ti i Lusana razišli na privatnoj ili politièkoj osnovi?Striktno osobnoj, reèe Felicia. Osjetila je kako joj se grudi stežu dok je Loren kružila oko mamca. Više mu nisam bila važna. Njegova je jedina ljubav njegova borba. Mislim da je u poèetku, duboko u sebi, gajio osjeæaje prema meni, ali kako je borba rasla, rastao je i pritisak na njega, pa se udaljio. Sada znam da je uzeo sve što je ikada htio od mene. Bila sam jednako potrošna roba kao i neki od njegovih vojnika na bojnom polju.Loren ugleda suze u Felicijinim oèima. Sigurno ga jako mrziš.Felicia podigne pogled, iznenaðena. Mrzim Hirama? O, ne, ne razumiješ. Ja nisam bila poštena prema njemu. Dopustila sam svojim željama da se isprijeèe medu nama. Trebala sam biti strpljiva. Možda bi me gledao drukèije jednom kada njegov rat za osvajanje crnaèke veæinske vlasti u Južnoj Africi završi.Ne bih držala dah da sam na tvojem mjestu. Poznajem njegovu prošlost. Lusana koristi ljude kao što mi koristimo pastu za zube. Iscijedi sve, i odbaci praznu ambalažu.Felicijino lice ljutito se smrkne. Ti u Hiramu vidiš samo ono što želiš vidjeti. Dobre strane jaèe su od loših.Loren uzdahne i nasloni se kad je konobar donio drugu rundu piæa.Nije dobro da se stare prijateljice svaðaju nakon što su tako dugo bile razdvojene, reèe ona nježno. Promijenimo temu.Slažem se, reèe Felicia, a njezino se raspoloženje promijeni.Što je s tobom, Loren? Ima li muškaraca u tvojem životu?U ovom trenutku, dvojica.Felicia se nasmije. To je poznati vvashingtonski traè jedan je Phil Sawyer, predsjednikov tajnik za medije. Tko je drugi?Direktor NAMPa. Zove se Dirk Pitt.Jesi li u ozbiljnoj vezi s nekim od njih?Phil je tip muškarca za kojeg se možeš udati lojalan, iskren, postavi te na pijedestal i želi da budeš majka njegove djece.Felicia napravi grimasu.Zvuèi savršeno svjetovno. A što je s tim Pittom?Dirk? Èista životinjska snaga. Ništa ne zahtijeva dolazi i odlazi poput maèka skitnice. Žena nikada ne može posjedovati Dirka, ali on je uvijek tu kad ga trebaš. Ljubavnik koji te uspali, ali ne može biti na jednom mjestu dovoljno dugo da ostariš s njim.Zvuèi više kao moj tip. Pošalji ga meni kad veza pukne.Felicia srkne svoje pièe.Sigurno je problem održavati politièku èistoæu pred glasaèima, a istovremeno imati ljubavnika.Lorenini obrazi pocrvene. Teško je, prizna ona.Nikada nisam bila dobra s intrigama.Mogla bi reæi, do vraga s onim što ljudi misle. Veæina žena to èini u današnje vrijeme.Veæina žena nisu èlanice Kongresa.Stara dvostruka mjerila. Kongresnici mogu raditi bilo što, sve dok se to ne vidi na njihovom raèunu.Tužno, ali istinito, reèe Loren.A ja predstavljam okrug koji je pretežno ruralna sredina. Glasaèi još uvijek vjeruju u Searsov katalog, Coors pivo i Jedanaest zapovijedi.Koja je jedanaesta?

Tvoja kongresnica neæe se ševiti okolo ako oèekuje pobjedu na sljedeæim izborima.Gdje se ti i Pitt sastajete?Ne mogu riskirati da netko vidi muškarca kako odlazi iz mojeg stana zajedno s mljekarom, pa se sastajemo kod njega ili odvezemo u neki udaljeni seoski hotel.Kada to tako kažeš, zvuèi kao romanca s autobusne postaje.Kao što rekoh, teško je.Mislim da mogu ukloniti sva ta sranja za tebe.Loren upitno pogleda Feliciju. Kako?Felicia potraži nešto u svojoj torbici, pa izvadi kljuè. Položi ga na Lorenin dlan. Evo, uzmi ovo. Adresa je zalijepljena na vrhu.Od èega je taj kljuè?Stana kojeg sam iznajmila u Arlingtonu. Tvoj je svaki put kad se uspališ.A što je s tobom? Ne mogu oèekivati da se naglo izgubiš svaki put kada ja dodem.Neæeš mi smetati, reèe Felicia nasmiješeno. Ja sam kuæna gošæa jednog tipa s druge strane grada. Nemoj se više buniti. U redu?Loren prouèi kljuè. Bože, osjeæam se poput kurve.Felicia posegne i sklopi Loreninu ruku oko kljuèa.Ako ti samo razmišljanje o stanu stvara slatko opsceni osjeæaj, èekaj samo da vidiš spavaæu sobu na katu.

Poglavlje XXXVII

Kako vam se to èini?, upita Daggat. Sjedio je za svojim stolom. Hiram Lusana stajao je s druge strane sobe naslonjen na stolac s visokim naslonom, s nervoznim izrazom na licu.Dale Jarvis, direktor Nacionalne sigurnosne agencije, razmišljao je nekoliko minuta prije no što je odgovorio. Podigao je svoje prijateljsko, gotovo oèinsko lice. Njegova smeða kosa bila je prošarana sjedinama, a frizura mu je bila kratka. Bio je odjeven u odijelo od tvida, a velika crvena kravata vezana pod njegovom Adamovom jabuèicom spuštala se kao da se topi.Nagadam da je ta Operacija Divlja ruža igra.Igra izusti Lusana. To je sranje!Zapravo i ne, reèe Jarvis mirno.Svaka nacija sa sofisticiranim vojnim ustrojem ima odjel èija je jedina funkcija smišljanje onoga što se obièno zovu igre izvodljivosti. Nevjerojatni planovi, ultra nabrijani, koji su malo vjerojatni. Strateške i taktièke studije osmišljene kako bi se sprijeèili nepredviðeni dogaðaji stavljaju se na policu sve do malo vjerojatnog trenutka kad æe biti aktivirane.I to je vaše mišljenje o Divljoj ruži?, upita Lusana pomalo kiselo.Bez da znam sve detalje, da, odgovori Jarvis.Rekao bih da Ministarstvo obrane Južne Afrike posjeduje planove za lažne teroristièke napade na pola država na svijetu.Zaista vjerujete u to?Ja vjerujem, reèe Jarvis èvrsto. Nemojte me držati za rijeè, ali negdje u dubokim, tamnim kutovima naše vlastite vlade pronaæi æete neke od najluðih scenarija koje su èovjek i raèunalo ikada osmislili zavjere za podrivanje svih država na svijetu, ukljuèujuæi i naše zapadne prijatelje mjere za postavljanje nuklearnih bomba u getoe u sluèaju ustanka manjina borbene planove za sprjeèavanje invazija iz Meksika i Kanade. Niti jedan od deset tisuæa tih planova neæe biti upotrijebljen, ali postoje i èekaju, za svaki sluèaj.Osiguranje, reèe Daggat.Jarvis kimne. Osiguranje za sluèaj nezamislivih dogaðaja.

Zelite reæi da je to sve?Lusana bijesno eksplodira. Otpisat æete Operaciju Divlja ruža kao noænu moru nekog idiota?Bojim se da ste previše ozbiljno shvatili cijelu tu stvar, generale. Jarvisa nije uznemirio Lusanin ispad. Morate se suoèiti sa stvarnošæu. Kao što je moj djed volio govoriti, kupili ste maèka u vreæi.Odbijam to prihvatiti, reèe Lusana tvrdoglavo.Jarvis nehajno skine svoje naoèale i stavi ih u kutiju.Naravno, možete zatražiti neutralno mišljenje od drugih obavještajnih organizacija, generale, ali mislim da mogu s priliènom sigurnošæu reæi kako æe Divlja ruža izazvati sliènu reakciju gdje god je predstavite.Zahtijevam da verificirate De Vaalovu namjeru da pokrene tu operaciju vikne Lusana.Kontrolirajuæi svoj rastuæi bijes, Jarvis ustane, zakopèi svoju jaknu i okrene se prema Daggatu.Kongresnièe, isprièajte me, ali moram se vratiti u svoj ured.Razumijem, reèe Daggat. On zaobiðe svoj stol i uhvati Jarvisa za ruku. Otpratit æu vas do dizala.Jarvis kimne Lusani, diplomatski se prisilivši na prijateljski izraz lica. Generale?Lusana je drhtio, sa èvrsto stisnutim rukama, ne govoreæi ništa. Okrene se i pogleda kroz prozor.Èim su došli do dizala, Daggat reèe Jarvisu Isprièavam se na generalovom nepredvidljivom ponašanju. No, morate shvatiti strašan stres pod kojim je živio posljednjih mjeseci. A tu je i dugi let iz Mozambika prošle noæi.Mnogi su ljudi osjetljivi kad promijene vremensku zonu.Jarvis podigne obrvu.A možda ga peèe savjest zbog tajnog ulaska u zemlju.Daggat ovlaži usne. Znate za to?Jarvis se prijateljski nasmiješi.Rutina. Ne brinite, kongresnièe. Naš posao je pratiti ljude poput generala. NSA se ne bavi tužbama protiv kršenja graðanskih zakona. Ono što imigracijski ured ne zna, u ovom sluèaju neæe im niti naškoditi. No, jedan savjet da sam ja na vašem mjestu, ne bih zadržavao generala predugo u VVashingtonu. Prijateljstvo s radikalnim revolucionarom moglo bi naškoditi èovjeku vaše reputacije.General Lusana nije radikal.Jarvis mirno slegne ramenima. To tek treba vidjeti.Crveno svjetlo dolje bljesne nad dizalom. Jarvis se poène okretati. Još jedna stvar, reèe Daggat. Usluga.Zvono dizala zazvoni i vrata se otvore. Unutrašnjost je bila prazna. Ako mogu, reèe Jarvis, dok su mu oèi skakale s Daggata na jedino sredstvo bijega.Provjerite Operaciju Divlja ruža. Ne tražim maksimalan trud vaših ljudi, brzo doda Daggat. Samo nekoliko ispitivanja koja mogu ili ne moraju potvrditi njezinu vjerodostojnost.Vrata se poènu zatvarati. Jarvis ih zadrži jednom nogom, dok je drugom još stajao na hodniku. Pokrenut æu istragu, reèe on.Ali, upozoravam vas, kongresnièe, možda vam se neæe svidjeti ono što æemo pronaæi.Vrata dizala tada se zatvore i on ode.Daggat se probudio u deset sati. Bio je sam u svojem uredu. Njegovo osoblje odavno je otišlo kuæi. On pogleda svoj sat i zakljuèi kako je drijemao gotovo cijeli sat. Protrlja oèi i rastegne se, i u tom trenutku zaèuje prigušen zvuk otvaranja i zatvaranja vrata vanjskogureda. Nije se trudio podiæi pogled, misleæi da se radi o èistaèu. Tek kada je primijetio da se ne èuje poznati zvuk kanta s vodom i zujanje usisavaèa,

postao je svjestan neèije prisutnosti. Felicia Collins opušteno se naslonila na dovratak. Šutjela je i gledala Daggata.Jedna misao pojavi se u zakutku njegovog uma, i on ustane i napravi gestu isprike. Žao mi je, izgubio sam pojam o vremenu. Potpuno sam zaboravio na naš dogovor za veèeru.Oprošteno ti je, reèe ona.On posegne za svojim kaputom. Sigurno si izgladnjela.Do èetvrtog martinija, sva glad nestane. Ona se ogleda po uredu. Pretpostavila sam da ste ti i Hiram zauzeti sastankom.Odveo sam ga u Ministarstvo vanjskih poslova danas poslijepodne. Priredili su mu uobièajeni mlaki doèek rezerviran za èetverorazredne posjetitelje.Je li za njega sigurno da se pojavljuje u javnosti?Pobrinuo sam se da cijelo vrijeme ima zaštitu.Znaèi da više nije naš kuæni gost.Ne, ima apartman u Mayfloweru na državni trošak.Felicia protegne svoje uzbudljivo tijelo i uplovi u sobu.Uzgred, našla sam se s Loren Smith na ruèku. Isprièala mi je svoj ljubavni život.Zagrizla je mamac?Ako misliš na kljuè tvojeg malog skrovišta u Arlingtonu, odgovor je da.On je zagrli, a pogled mu je bio nježan i zadovoljan.Neæeš požaliti, Felicia. To može iziæi samo na dobro.Pokušaj to reæi Loren Smith, reèe ona okrenuvši se.On je pusti. Je li spomenula neko ime?Shvatila sam da navodi Phila Sawyera na brak, a istovremeno sa strane ševi nekog tipa iz NAMPa.Je li rekla o kome se radi?Zove se Dirk Pitt.Daggatove oèi se rašire. Jesi li rekla Dirk Pitt?Felicia kimne.Daggatov um pokuša povezati stvari, i u trenutku uèini to.Kujin sin! To je savršeno!O èemu govoriš?Èasni stariji senator iz Kalifornije, George Pitt. Je li ti palo na pamet? Kongresnica Sveta Svetica Smith ševi senatorovog sina.Felicia zadrhti, a koža joj se iznenada ohladi.Za ime Božje, Frederick, odustani od svojeg glupog plana dok nije izmaknuo kontroli.Neæu, reèe Daggat zlobno se smiješeæi.Èinim ono što mislim da je najbolje za domovinu.To jest, èiniš ono što je najbolje za Fredericka Daggata.On je uhvati za ruku i povede iz ureda. Razmisli o svemu kad nadeš vremena, vidjet æeš da sam bio u pravu.On ugasi svjetla.Idemo sada uloviti nešto za jelo, a nakon toga pripremit æemo ljubavno gnijezdo Loren Smith za njezin prvi i jedini posjet.

Poglavlje XXXVIII

Admiral James Sandecker bio je nizak, prgav lik plamenocrvene kose i velike drskosti. Kad su ga u Mornarici prisilili na odlazak u mirovinu, upotrijebio je svoj veliki utjecaj u Kongresu kako bi dobio mjesto glavnog direktora tada mlade Nacionalne agencije za mora i podmorje. Bila je to kombinacija koja je od poèetka predodreðena za uspjeh. U sedam kratkih godina Sandecker je preuzeo beznaèajnu agenciju od osamdeset pripadnika i iz nje izgradio masivnu

organizaciju s pet tisuæa znanstvenika i zaposlenika koja je imala godišnji budžet veæi od èetiri stotine milijuna dolara.Njegovi neprijatelji optuživali su ga da je pozer, da pokreæe oceanske projekte koji su prikupljali više publiciteta nego znanstvenih podataka. Ljudi koji su ga podržavali divili su se njegovom uspjehu što je od polja oceanografije naèinio granu jednako popularnu kao i znanost o svemiru. Kakve god bile njegove prednosti i mane, admiral Sandecker bio je èvrsto ukopan u NAMP kao što je J. Edgar Hoover bio ukopan u FBI.On isprazni posljednji gutljaj iz boce SevenUpa, povuèe dim iz divovske cigare, i pogleda ozbiljna lica admirala Waltera Bassa, pukovnika Abea Steigera, Ala Giordina i Dirka Pitta. Onaj dio koji mi je teško shvatljiv, nastavi on, jest potpuni nedostatak interesa od Pentagona. Èinilo bi se logiènim barem meni da ih izvještajpukovnika Steigera o otkriæu Vixen 03 upotpunjen fotografijama vraški šokira. No, pukovnik nam kaže kako su se njegovi nadreðeni ponašali kao da je najbolje zaboraviti cijelu stvar.Postoji vjerojatan razlog za njihovu indiferentnost, odgovori Bass jednoliènim tonom. Generali OKeefe i Burgdorf ne znaju za vezu Vixen 03 i BS zato što ta veza nije zabilježena.Kako je to moguæe?Ono što smo saznali nakon smrti dr. Vetterlvja i njegovih znanstvenika motiviralo je sve koji su znali za užasnu snagu BSa da zakopaju svaki komadiæ dokaza i izbrišu sva sjeæanja na njegovo postojanje, kako se više nikada ne bi pojavio.Mislite, prikrili ste cijeli obrambeni projekt pred nosovima Združenog stožera?, reèe Sandecker u nevjerici.Prema izravnoj zapovijedi predsjednika Eisenhowera, morao sam izvijestiti Združeni stožer kako eksperiment nije uspio i kako je formula BSa umrla zajedno s dr. Vetterlyjem.I oni su progutali prièu?Nisu imali razloga da je ne progutaju, reèe Bass.Osim predsjednika, ministra obrane Wilsona, mene i još nekoliko znanstvenika, nitko nije toèno znao što je Vetterly otkrio. Što se tièe Združenog stožera, projekt je bio samo još jedan niskobudžetni eksperiment u ružnom podruèju kemijskobiološkog ratovanja. Nisu previše razbijali glavu time, i nisu postavljali neugodna pitanja prije no što su ga otpisali kao neuspjeh.Koja je bila svrha zaobilaženja hijerarhije oružanih snaga?Eisenhower je bio stari vojnik koji je prezirao oružja za masovno uništenje.Bass kao da se smanjio u svom stolcu dok je prebirao po pamæenju. Ja sam posljednji preživjeli èlan Tima Brze smrti, nastavi on polako. Nažalost, tajna neæe umrijeti sa mnom, kao što sam se nadao, jer je gosp. Pitt sluèajno otkrio davno izgubljeni izvor bolesti. Nisam tada objavio èinjenice niti æu to uèiniti sada ljudima koji vode Pentagon, iz straha da ne izvade teret iz Vixeh 03 i ne pohrane ga, u ime nacionalne obrane, za dan kad bi ga mogli upotrijebiti protiv buduæih neprijatelja.Ali, ako se radi o zaštiti naše zemlje.. pobuni se Sandecker.Bass odmahne glavom. Mislim da ne shvaæate pravi užas organizma Brza smrt, admirale. Nema poznate tvari koja može sprijeèiti njegove smrtonosne uèinke. Opisat æu vam ga ovim primjerom kad bi pet unca BSa bilo rasuto nad Manhattanom, organizam bi pronašao i ubio devedeset i osam posto populacije unutar èetiri sata. A nitko, gospodo, niti jedno ljudsko biæe ne bi smjelo stupiti nogom na otok duže od tri stoljeæa. Buduæe generacije mogle bi samo stajati na obali New Jerseva i gledati kako se nekada moæne zgrade raspadaju i ruše po kostima svojih nekadašnjih stanovnika.Ostali ljudi za stolom problijede krv im se ohladi. Na trenutak, nitko ne progovori ni rijeè. Sjedili su ukoèeni, vizualizirajuæi grad s tri milijuna

leševa. Pitt je napokon prekinuo nelagodnu tišinu.Ljudi u Brooklvnu i Bronxu oni ne bi bili zaraženi?BS organizmi šire se u kolonijama. Zaèudo, ne prenose se socijalnim kontaktom niti vjetrom. Ostaju lokalizirani. Naravno, ako bi se biološki agens izbacio iz zrakoplova ili raketama, i teoretski prekrio cijelu Sjevernu Ameriku, cijeli kontinent postao bi nenaseljiv za ljude do 2300. godine.Ne postoji li ništa što može ubiti BS?, upita Steiger.Hadvao, odgovori Bass. Organizam može živjeti samo u atmosferi s visokim postotkom kisika u plinovitom stanju. Moglo bi se reæi da se u vodi utopi, baš kao i mi.Èudno mi je što je Vetterlv jedini koji ga je znao stvoriti, reèe Pitt.Bass se lagano nasmiješi. Nikada ne bih dopustio samo jednom èovjeku da za sebe zadrži podatke od kljuène važnosti.Zato ste uništili doktorove bilješke.Takoder sam falsificirao sve zapovijedi i papire do kojih sam mogao doæi a bili su povezani s projektom. Uzgred, to je ukljuèivalo i izvorni plan leta Vixen 03.Steiger se nasloni i odahne s vidljivim olakšanjem.To je barem jedan djeliæ zagonetke koji me više neæe kopkati.Ali, projekt je sigurno ostavio nekakve tragove, reèe Sandecker zamišljeno.Kosturi još leže na otoku Rongelo, reèe Pitt. A što sprjeèava znatiželjne ribare ili jahtaše da ne doðu na njegove plaže?Odgovorit æu vam na ovo pitanje naopako, reèe Bass.Prvo, sve nautièke karte tog podruèja pokazuju otok Rongelo kao odlagalište hidrogen cijanida. Obale su okružene bovama koje upozoravaju na opasnost.Hidrogen cijanid, ponovi Giordino. Zvuèi kao nešto loše.Istina. To je krvni agens koji ometa dišni sustav. U dovoljnim dozama uzrokuje gotovo trenutnu smrt. To piše na kartama i na šest jezika na znakovima prièvršæenim za bove.Bass zastane, izvadi rupèiæ i potapša znoj koji mu je sjajio na æelavoj glavi. Osim toga, ono malo dokumenata što je ostalo o BS projektu leže duboko u zaštiæenom trezoru u Pentagonu koji sadrži dokumente klasificirane kao SBO.SBO?Samo za buduæe oèi, objasni Bass. Svaki dosje je zapeèaæen i oznaèen datumom kad æe se smjeti otvoriti. Èak ni predsjednik nema ovlasti za istraživanje sadržaja dokumenta prije odreðenog vremena. To nazivaju ormarom u kojem se èuva najveæi broj kostura ove nacije. Dosje o Ameliji Earhart, NLOima, istina iza vladinog inzistiranja na odstrjelu životinja oboljelih od svinjske groznice u 70ima, politièki skandali prema kojima prièe o Watergateu izgledaju poput avantura skauta. Sve je tamo. Na primjer, dosje o BSu ne smije se otvarati do 2550. Predsjednik Eisenhower nadao se da naši potomci tada neæe morati razmišljati o njegovim pravim implikacijama.Drugi ljudi u NAMPovoj sali za konferencije nikada nisu èuli za dosje Samo za buduæe oèi, i bili su zapanjeni.Pretpostavljam da je sljedeæe logièno pitanje, reèe Pitt, zašto se povjeravate nama, admirale?Zatražio sam ovaj sastanak kako bih rašèistio pitanje o Vixen 03 jer sam se našao u poziciji da nekome moram povjeriti vaðenje BSa iz zrakoplova i uništavanje tog organizma.Tražite mnogo, reèe Sandecker. On zapali još jednu cigaru i povuèe dim. Ako Pentagon sazna za ovo, svi æemo biti obilježeni kao izdajice.To je nezgodna moguænost koju ne smijemo previdjeti, prizna Bass.Jedina utjeha bit æe nam spoznaja da je javno i moralno mišljenje na našoj strani.Nekako se nikad nisam uspijevao doživjeti kao spasitelj èovjeèanstva, promrmlja Giordino.Steiger se zagleda u Bassa. Možda je po drugi put u dva tjedna zamišljao kako

mu karijera u Vojnom zrakoplovstvu odlazi u dim.Imam osjeæaj da je vaš izbor suradnika naèinjen nekakvom ludom logikom, admirale. Na primjer, ja gdje se ja uklapam u vaðenje Vixen 03bBassov osmijeh se raširi.Vjerovali ili ne, pukovnièe, vi ste kljuèni èlan tima. Vaš izvještaj upozorio je Vojno zrakoplovstvo na postojanje zrakoplova. Na sreæu, netko na visokom položaju odluèio je ne istraživati cijelu stvar. Vaš posao bit æe da pazite da se ne probudi interes Pentagona.Na Pittovom licu sada se vidjelo razumijevanje.U redu, admiral Sandecker æe cijeli posao podržati sredstvima NAMPa, a Giordino i ja izvest æemo akciju vaðenja. Kako namjeravate uništiti smrtonosna svojstva BSa kad izvadimo spremnike?Bojeve glave spustit æemo u ocean, odgovori Bass bez oklijevanja. Kada njihova vanjska površina vremenom propadne, voda æe neutralizirati bolest.Pitt se okrene Sandeckeru i reèe Mogu prebaciti Jacka Folsoma i njegovu posadu s posla na Chenagu i dovesti ih na jezero Table s potrebnom opremom u roku od 48 sati.Admiral Sandecker bio je realist. Njegov izbor bio je jasan. Dovoljno je dobro poznavao Bassa da ne otpise starca kao panièara. Sve glave okrenu se prema malom vatrenom direktoru NAMPa. Èinilo se da se izgubio u plavom dimu cigare koji je vijugao do stropa. On napokon kimne. U redu, gospodo, idemo.Hvala ti, James, reèe Bass s oèitim zadovoljstvom.U potpunosti shvaæam koliko stavljaš na kocku samo zbog prièe starog zahrdaloga morskog vuka.Rekao bih da su mi izgledi prilièno dobri, odgovori Sandecker.Upravo mi je nešto palo na pamet, upadne Giordino. Ako voda ubija BS, zašto ga ne ostavimo na dnu jezera?Bass žalosno odmahne glavom.Ne, hvala. Ako ste ga vi pronašli, pronaæi æe ga i netko drugi. Mnogo je bolje da ga zauvijek odložimo negdje gdje ga ljudske oèiviše nikada neæe ugledati. Mogu samo zahvaliti Bogu što spremnici nisu otkriveni sve ove godine.Sto nas dovodi do još jednog pitanja, reèe Pitt, primijetivši kako su Giordino i Steiger nelagodno spustili glave.Sandecker otrese pepeo u pepeljaru od školjke. Kojeg?Prema izvornom planu leta, Vixen 03 poletio je s Bucklev Fielda s posadom od èetiri èlana. Je li to toèno, admirale?Bassov izraz lica odavao je zbunjenost. Da, bila su èetvorica.Možda sam ovo trebao spomenuti prije, reèe Pitt, ali nisam htio dodatno komplicirati stvari.Ti nisi tip koji bi okolišao, reèe Sandecker nestrpljivo.Na što ciljaš?Peti kostur.Peti, što?Kad sam zaronio do olupine, otkrio sam kosti petog èovjeka koji je bio privezan za pod teretnog prostora.Sandecker pogleda Bassa. Imaš li pojma o èemu on govori?Bass je sjedio poput èovjeka koji je dobio pljusku. Možda je mehanièar, promrmlja on odsutno.Netko tko je ostao u zrakoplovu kad je poleiio.Nemoguæe, reèe Pitt. Još je na sebi imao mesa. Ostatci nisu bili pod vodom jednako dugo kao ostali kosturi.Rekli ste da su spremnici bili zapeèaæeni, uvjeravao gaje Pitt.Moj Bože, moj Bože Bass pokrije lice rukama.Netko osim nas zna za zrakoplov.Ne možemo biti sigurni u to, reèe Steiger.

Bass spusti ruke i zagleda se u Pitta staklastim oèima.Izvadite ga, gosp. Pitt. U ime èovjeèanstva, izvadite Vbcen 03 s dna tog jezera i to brzo.Pitt se nije mogao riješiti osjeæaja užasa kad je otišao sa sastanka i prošao kroz glavni ulaz zgrade NAMPa. Washingtonska noæ bila je vrlo vlažna, i ljepljivost je produbljivala njegovu depresiju. Prošao je pusto parkiralište i otvorio vrata svojeg automobila. Veæ je gotovo sjeo za volan, kada ugleda malu priliku na suvozaèevom mjestu.Loren je spavala. Sklupèala se i iskljuèila iz svijeta. Bila je odjevena u zelenu haljinu u grèkom stilu i visoke èizme pod dugim krznenim kaputom. Pitt se nagne nad nju, ukloni joj kosu s obraza nježnim pokretom i blago je pretrese. Njezine oèi zatrepere i fokusiraju na njegove. Usne joj se razvuku u maèji osmijeh, a lice joj je izgledalo neobièno blijedo i mlado. Mmm. Zamisli, srela sam te ovdje.On se nagne nad nju. Jesi li luda? Privlaèno stvorenje samo na parkiralištu u Washingtonu. Èudo je što te nisu napali.Ona ga odgurne i nabora nos.Fuj, smrdiš po ustajalom dimu cigara.To je zato što sam bio zatvoren s admiralom Sandeckerom šest sati. On se nasloni i pokrene auto. Kako si me pronašla.Nije bio neki problem. Nazvala sam tvoj ured kako bih dobila tvoj broj u Savannahu. Tvoja tajnica rekla je da si se veæ vratio u grad i da si na konferenciji.Što li ti je bilo da mi ulaziš u auto?Borila sam se protiv snažnog nagona da uèinim nešto glupo i ženstveno, i izgubila. Ona koljenom pritisne unutrašnju stranu njegove butine. Je li ti drago?Ne mogu lagati, reèe on, cereæi se.Ti si dobrodošlo osvježenje nakon posljednja 24 sata.Dobrodošlo osvježenje? Loren odglumi uvrijeðenost.Stvarno znaš kako šarmirati djevojku laskanjem.Nemamo mnogo vremena, reèe on, odjednom ozbiljan.Odlazim ujutro.Tako sam i mislila. Zato sam isplanirala lijepo iznenaðenje.Ne mogu vjerovati, promrmlja Pitt zapanjeno. Felicia je rekla da je seksi, ali nisam znala da je baš ovako. Pitt i Loren stajali su na sagu dubokom do gležnjeva, fascinirano promatrajuæi sobu èija su èetiri zida i strop bili prekriveni ogledalima sa zlatnim okvirima. Jedini namještaj bio je veliki kružni krevet na platformi, prekriven plahtama od crvenog satena. Rasvjeta je dolazila iz èetiri reflektora postavljena u kutovima stropa, koji su obasjavali prizor blagim plavim svjetlom.Loren zakoraèi prema krevetu i pažljivo dotakne sjajne jastuke, kao da su vrijedna umjetnièka djela. Pitt je nekoliko trenutaka prouèavao njezin odraz, koji se umnožavao u beskraj, a tada stane iza nje i spretno joj skine odjeæu. Ne mièi se, reèe on.Želim da moje oèi uživaju u tisuæama gole Loren Smith.Ona snažno pocrveni i skrene pogled prema beskrajnim odrazima sebe u ogledalima. Bože, prošapta ona, imam osjeæaj kao da nastupam pred gomilom ljudi.Zatim se zgrèi i promrmlja nešto nerazumljivo kad se Pitt sagnuo i jezikom joj dodirnuo pupak.Prigušeni zvuk telefona probudio je Fredericka Daggata iz dubokog sna. Pokraj njega, Felicia tiho zajeèi, okrene se na drugu stranu i nastavi spavati. On posegne za svojim ruènim satom na noænom stoliæu i fokusira pogled na osvijetljeni brojèanik. Bilo je èetiri ujutro. Zatim podigne slušalicu.Ovdje Daggat.

Sam Jackson. Imam slike.Je li bilo problema?Nikakvih. Bili ste u pravu. Nisam morao snimati infracrvenim svjetlom. Ostavili su svjetla upaljena. Ne mogu reæi da ih krivim s obzirom da je cijela soba u ogledalima i to. Film visoke brzine trebao bi pokazati sve detalje koje ste tražili. Imali su pravu predstavu. Šteta što nismo snimili na kasetu.Nisu ništa posumnjali?Kako su mogli znati da je jedno od ogledala prozirno? Bili su previše zaposleni da bi primijetili bilo što manje od potresa. Da budem siguran, upotrijebio sam posebnu bešumnu kameru.Kad mogu oèekivati rezultate?Do osam sati sutra ujutro, ako je jako hitno. No, dobro bi mi došlo malo više vremena. Prièekajte do predveèer i obeæavam vam velike fotografije prikladne za izložbu u galeriji.Imaš vremena i napravi to kako treba, reèe Daggat.Želim da svaki detalj bude istaknut.Možete raèunati na to, reèe Jackson.Uzgred, tko je vatrena damica? Prava je tigrica. To te se ne tièe, Jacksone. Zovi me kada budeš gotov. I zapamti, zanimaju me samo umjetnièki položaji. Shvatio sam. Laku noæ, kongresnièe.

Poglavlje XXXIX

Dale Jarvis upravo se spremao poèistiti svoj stol i poæi na tridesetominutnu vožnju svojoj supruzi i tradicionalnoj veèeri od peèene svinjetine u petak, kad se na vratima zaèuje kucanje i ude John Gossard, koji je vodio agencijski Odjel za Afriku. Gossard je prešao u NSAu iz vojske nakon Vijetnamskog rata, gdje je služio kao specijalist za gerilsku logistiku. Tih èovjek s ciniènim smislom za humor, šepao je zbog tromblona èiji šrapnel mu je otkinuo desno stopalo. Bio je poznat kao pijanica, ali i kao èovjek koji je precizno ispunjavao sve zahtjeve za dobivanjem podataka. Njegovi obavještajni izvori izazivali su zavist cijele agencije.Jarvis raširi ruke isprièavajuæi se. John, žao mi je potpuno sam zaboravio. Imao sam namjeru odgovoriti na tvoj poziv na pecanje.Možeš li poæi s nama?, upita Gossard.Idu i McDermott i Sampson iz Sovjetske analize.Nikad ne propuštam priliku pokazati tim momcima iz Kremlja kako uloviti velike primjerke.Dobro. Brodiæ je rezerviran. Kreæemo iz marine Plum Point u nedjelju u pet. Gossard položi svoju aktovku na Jarvisov stol i otvori je. Zapravo, imao sam dva razloga da svratim u tvoje odaje prije no što krenem kuæi. Drugi razlog je ovaj.On spusti omot pred Jarvisa.Dat æu ti to preko vikenda, ako mi obeæaš da neæeš baciti u smeæe sa svojim starim špijunskim romanima.Jarvis se nasmiješi. Malo vjerojatno. Što to imaš?One podatke koje si tražio od mene o èudnom južnoafrièkom hipotetskom planu zvanom Divlja ruža.Jarvis podigne obrve. To je bilo brzo. Tek danas poslijepodne sam ti poslao zahtjev.Odjel za Afriku ne dopušta da se stvori pauèina, reèe Gossard hvalisavo.Ima li nešto što bih trebao znati prije nego ga proèitam?Ništa što bi imalo neku epohalnu važnost. Uglavnom kao što si i pretpostavljao maštovita pretpostavka.Onda Hiram Lusana govori istinu.

Utoliko što plan stvarno postoji, odgovori Gossard.Naroèito æeš uživati u zapletu. Koncept je vraški zanimljiv.Potaknuo si moju znatiželju. Kako Južnoafrikanci koji glume ARAu namjeravaju izvršiti napad?Žao mi je, reèe Gossard s vragoljastim smiješkom.Time bih ti odao srž prièe.Jarvis ga ozbiljno pogleda.Možeš li potpuno vjerovati svojem izvoru?Moj izvor je autentièan. Èudna biljka. Inzistira na kodnom imenu Emma. Nikad nismo uspjeli utvrditi njegov identitet. Njegove informacije su pouzdane. Prodaje ih svakome tko je voljan platiti.Pretpostavljam da si potrošio lijep novac za Operaciju Divlja ruža, reèe Jarvis.Zapravo i ne. Bila je ukljuèena u kutiju s još pedeset dokumenata. Sve zajedno platili smo samo deset tisuæa dolara.Nakon što je osušio fotografije i položio ih u posudu, Sam Jackson uredno je izrezao rubove tako da budu ravni i uredni. On je bio visok, košèat crnac s kosom vezanom u rep, mladolikim licem, i dugim, nježnim rukama. Pružio je fotografije Daggatu i skinuo pregaèu preko glave. To je sve.Koliko?, upita Daggat.Oko trideset na kojima se jasno vide lica. Provjerio sam s poveæalom. Sve ostale fotografije bile su nepotpune.Šteta što nisu u boji.Sljedeæi put stavi još nešto osim tih plavih svjetala, reèe Jackson. Možda stvaraju seksi raspoloženje, ali sigurno nisu dovoljna za oštre kontraste boja.Daggat pažljivo prouèi crnobijele fotografije. Pregleda ih i drugi put, a treæi put izdvoji deset njih i spremi ih u aktovku. Preostalih dvadeset preda Jacksonu.Stavi ovo zajedno s negativima i otiscima u omotnicu.Uzimaš ih?Mislim da je najbolje da ja budem zadužen za èuvanje. Ne slažeš li se?Bilo je jasno da se Jackson ne slaže. On pogleda Daggata s nelagodom u oèima.Hej, èovjeèe, fotografi nemaju naviku davanja negativa. Neæeš valjda to umnožavati za prodaju? Nemam ništa protiv toga da snimim privatnu porno snimku za dobrog kupca, ali ne namjeravam živjeti od toga. Stvorit æe mi probleme koje ne želim.Daggat se unese Jacksonu u lice tako da su bili udaljeni samo nekoliko pedalja. Ja nisam Hej, èovjeèe, reèe on hladno. Ja sam kongresnik Sjedinjenih Država Frederick Daggat. Je li ti jasno, brate?Na trenutak, Jackson mu uzvrati pogled. Tada, polako, spusti glavu i zagleda se u mrlje od kemikalija na podu od linoleuma. Daggat je držao sve karte u rukama, sa svojim zaleðem u Kongresu. Fotograf nije imao izbora osim da se povuèe. Kako hoæeš, reèe on.Daggat kimne, a tada se nehajno nasmiješi, kao da je potpuno zanemario Jacksonove primjedbe.Volio bih da požuriš. U automobilu me èeka lijepa, ali nestrpljiva dama. Ona je nestrpljivi tip, ako znaš što želim reæi.Jackson ubaci negative, otiske i fotografije u veliku omotnicu i preda je Daggatu. A moja zarada?Daggat mu pruži novèanicu od stotinu dolara.Ali dogovoreno je pet stotina, reèe Jackson.Smatraj svoj trud nesebiènim poklonom svojoj zemlji, reèe Daggat krenuvši prema vratima.O, i još nešto kako ne bi u buduænosti imao problema, ne bi bilo loše da zaboraviš cijelu ovu epizodu. Nije se dogodila.

Jackson mu odgovori na jedini moguæi naèin.Kako god kažete, kongresnièe.Daggat kimne i ode, tiho zatvarajuæi vrata za sobom.Prokleti kujin sine prosikæe Jackson kroz stisnute zube, vadeæi drugi set fotografija iz ormariæa.Dobit æeš svoje!Supruga Dale Jarvisa navikla je na njegov obièaj èitanja u krevetu. Ona ga poljubi za laku noæ, okrene se u svoj uobièajeni fetalni položaj, tako da ne gleda u svjetiljku na njegovom noænom stoliæu, i uskoro zaspi.Namještajuæi se, Jarvis položi dva jastuka iza leða, usmjeri snažno svjetlo pod odgovarajuæim kutom, i položi svoje naoèale u stilu Bena Franklina nisko na nos. Položi omot koji mu je posudio John Gossard na podignuta koljena i poène èitati. Dok je listao, bilježio je napomene u malom notesu.U dva ujutro on zatvori omot o Operaciji Divlja ruža.Zavali se na leda i zagleda u prazno na nekoliko minuta, razmišljajuæi o tome hoæe li vratiti omot Gossardu u krilo i zaboraviti na njega, ili æe istražiti èudan plan. Odluèi se za kompromis.Polako iziðe iz kreveta kako ne bi uznemirio suprugu, pa ode u svoju sobu, podigne slušalicu i spretno otipka broj u mraku. Nakon prvog zvona s druge strane javi se glas.Ovdje Jarvis. Želim provjeru trenutnog statusa svih amerièkih i stranih bojnih brodova. Da, tako je bojnih brodova. Neka bude sutra na mojem stolu. Hvala vam. Laku noæ.Zatim se vrati u krevet, poljubi suprugu u obraz i ugasi svjetiljku.

Poglavlje XL

Saslušanje potkomiteta Ministarstva vanjskih poslova o ekonomskoj pomoæi afrièkim nacijama, pod predsjedanjem Fredericka Daggata, otvoreno je pred polupraznom konferencijskom salom i nekolicinom novinara koji su se dosaðivali. Pokraj Daggata sjedili su demokrat Earl Hunt iz Iowe i republikanac Roscoe Mevers iz Oregona. Loren Smith sama je sjedila na jednom kraju stola.Saslušanje se protegnulo na poslijepodne, dok su predstavnici nekoliko afrièkih vlada zatražili novèanu pomoæ. Bila su veæ èetiri sata kad je na red došao Hiram Lusana i sjeo pred potkomitet. Prostorija je sada bila puna. Fotografi su stajali na stolcima, neprekidno bljeskajuæi, dok su reporteri mahnito škrabali po notesima ili mrmljali nešto u diktafone. Lusana nije obraæao pažnju na strku. Sjedio je za stolom, poput krupjea koji zna da su izgledi na njegovoj strani.Generale Lusana, reèe Daggat.Dobrodošli na naše saslušanje. Mislim da znate proceduru. Ovo je obièna preliminarna seansa za iznalaženje èinjenica. Imat æete dvadeset minuta za izlaganje svojeg sluèaja. Nakon toga, odbor æe vam postavljati pitanja. Naša mišljenja i otkriæa kasnije æe biti predana komitetu Ministarstva vanjskih poslova u cijelosti.Razumijem, reèe Lusana.Gosp. predsjednièe.Daggat se okrene prema Loren. Da, kongresnice Smith.Moram prigovoriti dolasku generala Lusane na ovo saslušanje, buduæi da on ne predstavlja niti jednu aktualnu afrièku vladu.Šapat i mrmorenje prostruje konferencijskom salom.Istina, reèe Lusana, spuštajuæi pogled prema Loren.Ne predstavljam niti jednu vladu. Meðutim, predstavljam slobodnu dušu svih crnaca s afrièkog kontinenta.

Elokventno reèeno, reèe Loren. Ali pravila su pravila.Ne možete se oglušiti na molbe milijuna pripadnika mojeg naroda iz tehnièkih razloga.Lusana je sjedio nepokretno, a glas mu je bio gotovo pretih da bi ga mogli èuti oni u zadnjem dijelu prostorije.Èovjekovo najvažnije vlasništvo je njegova nacionalnost. Bez nje, on je ništa. U Africi, borimo se za nacionalnost koja nam pripada. Ovdje sam da molim za dostojanstvo crnaca. Ne tražim novac za kupnju oružja. Ne tražim da se vaši vojnici bore uz naše. Tražim samo potrebna sredstva za kupnju hrane i medicinskih zaliha za tisuæe ljudi koje su patile u ovom ratu protiv neljudskosti.Bila je to majstorska izvedba, ali Loren nije pala na nju.Vi ste pametan èovjek, generale. Ako se suprotstavim vašem apelu, suprotstavit æu se i vašoj prisutnosti na ovom saslušanju. Moja primjedba još stoji.Daggat neprimjetno kimne jednom od svojih pomoænika u pozadini i okrene se Earlu Huntu. Protest kongresnice Smith uzet je na znanje. Što vi kažete, kongresnice Hunt?Dok je Daggat tražio mišljenje Hunta i Roscoe Meversa, njegov pomoænik približi se Loren i preda joj veliku bijelu omotnicu.Što je ovo?Rekli su mi da vam kažem kako morate hitno otvoriti omotnicu, gospodo. Zatim se brzo okrene i napusti prostoriju kroz sporedna vrata. Loren odlijepi slijepljeni kraj omotnice i izvadi jednu od nekolicine velikih fotografija. Prikazivala je njezino golo tijelo isprepleteno s Pittovim u jednom od divljih nizova orgijastièkih položaja. Ona brzo vrati fotografiju u omotnicu i problijedi. Lice joj je odražavalo strah i gaðenje.Daggat se okrene prema njoj. Kongresnice Smith, èini se da smo podijeljeni. Kongresnik Hunt i ja slažemo se da treba saslušati generala Lusanu. Kongresnik Mevers slaže se s vama. Kao predsjedavajuæi ovog saslušanja, mogu li od vas tražiti u interesu poštene igre da dopustite generalu njegovo oèitovanje.Loren osjeti kako joj se dižu dlake na vratu. Daggat joj se cerio. Sve se vidjelo u njegovom izrazu znao je za sadržaj omotnice. Ona pokuša prevladati muèninu koja joj se dizala u grlu, iznenada shvativši kako ju je Felicia Collins prodala za Lusaninu stvar. Ona u sebi prokune svoju glupost što si je dopustila da joj namjeste kao naivnoj tinejdžerki sa svodnikom iz velegrada.Kongresnice Smith?, reèe Daggat požurujuæi je.Nije imala izlaza. Daggat ju je sada kontrolirao. Ona spusti pogled i zadrhti. Gosp. predsjednièe, reèe ona, potpuno poražena, povlaèim svoju primjedbu.Barbara Gore je u dobi od 43 godine još uvijek imala stas dostojan modela za Vogue. Bila je vitka i imala lijepo oblikovane noge, a njezino lice s visokim jagodicama još nije odebljalo s godinama. Jednom je imala vezu s Daleom Jarvisom, ali odavno su prošli kroz seksualnu fazu, i sada mu je bila samo dobra prijateljica, kao i osobna tajnica.Sjedila je s druge strane njegovog stola, s prelijepim nogama prekriženim pod kutom koji je samo ženama bio udoban, ali koji je bio privlaèan muškom oku. Meðutim, Jarvis nije obraæao pažnju na njih. Sjedio je udubljen u diktiranje. Nakon nekog vremena, on naglo zastane i poène pretraživati veliku hrpu dokumenata visoke tajnosti.Možda ti mogu pomoæi ako mi kažeš što tražiš, reèe Barbara strpljivo.Proyjeru statusa svih postojeæih bojnih brodova. Obeæali su mi da æe ih donijeti danas.Ona uzdahne, posegne u hrpu i izvuèe omot s plavim papirima. Bilo je na tvojem stolu od osam sati ujutro.Barbaru je ponekad do oèaja dovodila Jarvisova neurednost, ali odavno je nauèila prihvaæati njegove osobitosti i ploviti niz struju.Što piše?

Što želiš da piše?, upita ona.Nisi se potrudio reæi mi što tražiš.Naravno, želim kupiti bojni brod. Nudi li ga netko na prodaju?Barbara ga kiselo pogleda i prouèi plave papire. Bojim se da nemaš sreæe. Sovjetski Savez ima još jedan koji koristi za obuku pomorskih kadeta. Francuska je odavno raskomadala svoje. Isto vrijedi i za Veliku Britaniju, iako je ona saèuvala jedan radi oèuvanja tradicije.Sjedinjene Države?Saèuvano ih je pet, kao memorijalni centri.Gdje se trenutaèno nalaze?U državama po kojima su dobili ime North Carolina, Texas, Alabama i Massachusetts.Rekla si pet.Missouri mornarica drži u Bremertonu, Washington. Oh, skoro sam zaboravila Arizonu još uvijek drže iz sentimentalnih razloga na pomorskim popisima.Jarvis zabaci ruke iza glave i zagleda se u strop.Èini mi se da su džepni bojni brodovi VVisconsin i Iowa bili privezani u filadelfijskoj luci prije nekoliko godina.Dobro pamæenje, reèe Barbara.Prema izvještaju, VVisconsin je otišao u otpad 1984.A Iowa?Prodana za dijelove.Jarvis ustane i priðe prozoru. Na nekoliko trenutaka pogleda van s rukama u džepovima. Tada reèe Omot Divlje ruže.Kao da èita njegove misli, Barbara pokaže naslovnu stranicu.Imam ga.Pošalji ga Johnu Gossardu u Odjelu za Afriku i reci mu da ga je bilo vraški zanimljivo èitati.Je li to sve?Jarvis se okrene.Da, reèe on zamišljeno. S obzirom na sve, to je sve.U istom trenutku, mali kitolovac spusti sidro na stotinu jarda od rta VValnut u Virginiji, i polako se okrene tako da mu pramac sijeèe nadolazeæu plimu. Patrick Fawkes otvori stari stolac za palubu i postavi ga na uskoj palubi na krmi, iako je jedva stao izmeðu pregradnih zidova. Zatim postavi štap za pecanje na kormilo i zabaci najlon bez udice u vodu.Upravo je otvorio izletnièku košaru i vadio veliku krišku Cheshireskog sira i bocu Cutty Sarka, kada mu teško natovarena teglenica za prijevoz otpada naznaèi svoju prisutnost signalnim zviždukom. Fawkes mahne u znak pozdrava i podupre se nogama kada valovi od broda u prolazu zaljuljaju njegov mali kitolovac. Fawkes zapiše vrijeme prolaska teglenice u svoj notes. Pohabani stolac pobuni se škripom kad je spustio svoje krupno tijelo na sjedalo. Zatim zagrize Cheshire i potegne gutljaj iz boce. U notes je zapisao svaki trgovaèki brod ili jahtu koji su prošli pokraj naizgled usnulog ribara. Bilježio je i vrijeme njihovog dolaska, smjer i brzinu. Jedan brod zanimao je Fawkesa više od veæine drugih. Usmjerio je dalekozor na vojni razaraè sve dok se ovaj nije izgubio iza rta, pažljivo promatrajuæi prazne nosaèe za rakete i opušteno ponašanje posade.Kasno naveèer, lagani pljusak udario je po trošnoj palubi prekrivenoj ispucanom bojom. Fawkes je volio kišu. Tijekom oluja na moru èesto je stajao i prkosio njihovom bijesu na zapovjednom mostu, mijenjajuæi svoje mlade èasnike koji su više voljeli vruæi èaj i udobnost kontrolne sobe. Èak i sada, Fawkes je ignorirao utoèište male kabine i odluèio je ostati na palubi, zatvarajuæi ogrtaè kako bi zaštitio kožu i odjeæu od vlage. Osjeæao se dobro kiša je èistila zrak u njegovim pluæima, gusti, bogati sir napunio mu je želudac, a od škotskog whiskyja vene su mu žarile. Dopustio je svojem umu da slobodno plovi,

i uskoro je poèeo prikazivati slike njegove izgubljene obitelji. Do nosnica mu dopre miris farme u Natalu, a u ušima jasno zaèuje Mvrnin glas kako ga poziva na veèeru.Èetiri sata kasnije, njegove se misli naglo vrate u stvarnost kad se na vidiku pojavi teglenica koja se vraæala bez svojeg tereta. On brzo ustane i zabilježi broj i položaj navigacijskih svjetala. Zatim podigne sidro, pokrene motor i krene za posljednjim vagonom teglenice koji je prolazio pokraj njega.

Poglavlje XLI

Kod jezera Lake u Coloradu padao je gust snijeg kad je ekipa ronilaca NAMPa, imunih na ledenu vodu zahvaljujuæi termalnim odijelima, završila s rezanjem krila i repa Vixen 03. Zatim su postavili dvije velike praæke s dizalica pod obogaljeni trup. Došli su Abe Steiger i admiral Bass, a za njima i plavi kamion Vojnog zrakoplovstva s nekoliko pothladenih vojnika iz Tima za identifikaciju i povrat ostataka, te pet lijesova. U deset ujutro svi su se okupili i Pitt mahne operaterima kranova. Kablovi koji su visjeli s plutajuæih dizalica i gubili se pod izbrazdanom površinom jezera poèeli su se zatezati i treperiti kad su operateri pojaèali napetost. Dizalice su se nagnule nekoliko stupnjeva, a potporni stupovi lagano su škripili. Zatim se iznenada isprave, kao da je velika težina pala iz njihovih nevidljivih pandža.Oslobodili su ga iz mulja, reèe Pitt.Giordino, koji je stajao pokraj njega sa slušalicama na ušima, potvrdno kimne. Ronioci potvrðuju da se kreæe.Recite onome tko je zadužen za praæku kod nosnog dijela da je drži nisko. Ne želimo da spremnici iscure kroz rupu na repu.Giordino prenese Pittove zapovijedi kroz mali mikrofon prièvršæen za slušalice. Ledeni planinski zrak bio je ispunjen napetošæu svi su stajali nepokretno, u išèekivanju, s oèima prikovanima na vodu izmeðu dizalica. Jedini zvukovi dopirali su iz ispušnih cijevi motoradizalica. Bila je to iskusna posada za vaðenje olupina, ali bez obzira na to koliko ih izvadili iz mora, oni isti stari pipci uzbuðenja tijekom operacija dizanja uvijek bi im isušili ostale emocije.Admiral Bass opet je proživljavao onu snježnu noæ udaljenu tako mnogo godina. Èinilo mu se nemoguæe da poveže sliku bojnika Ravmonda Vvlandera iz svojeg sjeæanja s kostima za koje je znao da se nalaze u kabini olupine. On se približi obali tako da mu je voda zapljuskivala cipele, i osjeti žarenje u prsima i lijevom ramenu.Zatim voda pod kablovima promijeni boju iz plave u smeðu, i zaobljeni gornji dio Vixen 03 izbije na dnevno svjetlo prvi put nakon 34 godine. Nekad sjajna aluminijska površina korodirala je do svijetlosive boje i bila je prošarana ljigavim vodenim biljem s dna. Dok su kranovi podizali trup sve više u zrak, voda se izlijevala iz zjapeæe rane na stražnjem dijelu trupa. Plave i žute oznake na vrhu trupa izgledale su iznenaðujuæe oèuvane, a rijeè1 Vojna služba zraènog prijevoza još su bile èitke. Vbcen 03 više nije nalikovao zrakoplovu. Bilo je lakše predoèiti si ga kao golemog mrtvog kita èije su peraje i rep odrezani. Pokidani i iskrivljeni kontrolni kablovi, strujne žice i hidraulièke cijevi koje su visjele iz rana mogli su se zamisliti kao unutrašnji organi. Abe Steiger prvi je prekinuo tišinu. Veliki su izgledi da je to uzrok pada, reèe on pokazujuæi rupu u teretnom prostoru iza pilotske kabine. Izletjela je elisa.Bass se zagleda u zlokobni dokaz bez komentara. Bol u njegovim prsima postala je intenzivnija. Uz veliki napor volje on je potisne, nesvjesno masirajuæi unutrašnjost lijeve ruke. On pokuša proviriti kroz vjetrobran zrakoplova, ali mulj koji se godinama nakupljao blokirao je vidik. Dizalice su podigle trup na

deset stopa iznad površine jezera, kad mu na pamet padne jedna pomisao i on se okrene i upitno zagleda u Pitta. Ne vidim teglenicu. Kako planirate prenijeti olupinu na obalu?Pitt se naceri. Sada æemo pozvati nebesku kuku, admirale. On da znak Giordinu. U redu, signaliziraj Dambu.Unutar dvije minute, poput velikog pterodaktila istjeranog iz mezozoièkog gnijezda, naizgled nespretan helikopter pojavi se nad krošnjama drveæa, s dva velika rotora koja su udarala rijetki planinski zrak praæeni èudnim zvukovima.Pilot navede divovski helikopter nad dizalice. Dvije kuke polako se spuste iz trbuha, a zatim ih brzo prièvrste za obruèe. Zatim pilot ponese punu težinu, i kabeli dizalica se opuste i otkvaèe. Dambove elise hvatale su zrak, dok su mu turbine stenjale pod teškim teretom. Vrlo nježno, kao da nosi lomljivi kristal, pilot ponese Vixen 03 prema obali.Pitt i ostali okrenu se kad ih zapljusne oblak vodene pare s jezera kojeg su podigle elise. Giordino, ignorirajuæi vodene udare, krene na mjesto gdje ga je pilot mogao jasno vidjeti, gestikulirajuæi rukama dok je upravljao operacijom spuštanja preko odašiljaèa u slušalicama.Dambu je trebalo samo pet minuta da spusti svoj teret i nestane nad drveæem. Svi su stajali i gledali, i nitko se nije ni pokrenuo prema olupini. Steiger promrmlja zapovijed svojim ljudima iz Vojnog zrakoplovstva i oni elegantno domarširaju do kamiona i poènu iskrcavati lijesove, polažuæi ih na tlo u nizu. Jedan od Pittovih ljudi izvadi ljestve i prisloni ih na otvoreni dio teretnog prostora. Pitt je šutio i pokazao rukom kako bi admiral Bass morao prvi uæi u zrakoplov.Kad je ušao, Bass krene izmeðu spremnika prema vratima kontrolne kabine. Nekoliko sekunda stajao je nepokretno, i izgledao blijedo i vrlo bolesno.Jeste li u redu, gospodine?, upita Pitt, dolazeæi za njim.Glas koji mu je odgovorio bio je udaljen.Ne mogu se natjerati da ih pogledam.Ne bi imalo svrhe, reèe Pitt blago.Bass se nasloni na pregradni zid, dok mu je bol u prsima rasla. Trenutak da doðem sebi. Tada æu prebrojiti bojeve glave.Steiger se približi Pittu, oprezno zaobilazeæi spremnike, kao da ih se boji dotaknuti.Recite kada mogu dovesti ljude da izvade ostatke posade.Možemo poèeti s našim neobjašnjenim gostom.Pitt nagne glavu prema nizu spremnika. Pronaæi æete ga vezanog za pod na oko deset stopa s vaše desne strane.Steiger pretraži podruèje koje mu je Pitt opisao, pa slegne ramenima, bezizražajnog lica. Ne vidim ništa.Praktièki stojiš na njemu, reèe Pitt.Ma gdje, za ime Božje?, upita Steiger.Kažem ti da ovdje nema nièega.Sigurno si oslijepio.Pitt odgurne Steigera u stranu i spusti pogled. Trake su još uvijek bile prièvršæene za prstenove za teret, ali tijelo u staroj kaki odori nestalo je. Pitt se tupo zagleda u prazan prostor na podu, dok je njegov um pokušavao shvatiti da su èovjekovi ostatci nestali. On klekne i podigne trule trake. Bile su prerezane.Steigerove oèi odražavale su sumnju. Onoga dana voda je bila hladna kao led. Možda ti se èinilo da nešto vidiš...Njegov glas utihne, ali implikacije su bile jasne.Pitt ustane na noge. Bio je ovdje, reèe on, ne oèekujuæi suprotstavljanje. Nije ga bilo.Možda je ispao kroz stražnji otvor tijekom dizanja?, pokuša Steiger.Nemoguæe. Ronioci koji su plivali do površine pokraj olupine vidjeli bi da je

bilo što ispalo.Steiger zausti da nešto kaže, ali njegov pogled iznenada skrene prema zvuku gušenja koji je dopirao iz prednjeg odjeljka.Što je ovo, za ime Božje?Pitt nije trošio vrijeme na odgovor. Znao je.Pronašao je admirala Bassa kako leži na mokrom podu, boreæi se za dah, dok mu je koža bila okupana hladnim znojem. Nepodnošljiva bol iskrivila mu je lice u izmuèenu masku.Njegovo srce vikne Pitt Steigeru.Pronadi Giordina i reci mu da pozove onaj helikopter.Pitt poène trgati odjeæu s admiralovog vrata i prsa. Bass posegne i uhvati Pittovo zapešæe. Bojeve... glave, dahtao je.Odmorite se. Uskoro æemo vas poslati u bolnicu.Bojeve glave.. ponovi Bass.Sve su na sigurnom u spremnicima, uvjeravao ga je Pitt.Ne... ne... ne razumijete. Glas mu je sada bio hrapavi šapat.Spremnici... izbrojio sam ih... dvadeset i osam.Bassove rijeèi postale su jedva èujne, i Pitt je morao položiti uho na drhtave usne. Giordino utrèi noseæi nekoliko pokrivaèa.Steiger mi je javio, reèe on napeto. Kako je?Još se drži, reèe Pitt. On izvuèe zapešæe iz stiska i nježno uhvati Bassovu ruku. Potrudit æu se, admirale. To je obeæanje.Bass trepne staklastim oèima i kimne u razumijevanju.Pitt i Giordino pokriju ga i stave pokrivaè pod glavu kad se pojavi Steiger, a za njim i dvojica vojnika s nosilima. Tek tada Pitt ustane i skloni se u stranu. Helikopter se veæ vratio i sletio kad su iznijeli još uvijek svjesnog Bassa iz Vixen 03.Steiger uhvati Pitta za ruku. Što ti je pokušavao reæi?Njegov popis spremnika s bojevim glavama, odgovori Pitt.Izbrojao je 28.Molim se da stari preživi, reèe Steiger. Bar je imao zadovoljstvo da zna kako je èudovišan izum pronaðen. Sada nam samo preostaje da ih izbacimo u ocean. Kraj prièe strave i užasa.Ne, bojim se da je ovo tek poèetak.Govoriš u zagonetkama.Prema admiralu Bassu, Vixen 03 nije napustio Bucklev Field s 28 bojevih glava ispunjenim agensom Brze smrti.Steiger osjeti ledeni užas u Pittovom glasu.Ali njegov popis... izbrojio je 28.Trebao je izbrojati 36, reèe Pitt zloslutno.Osam bojevih glava nedostaje.

Poglavlje XLII

Washington D. G, prosinac 1988.Zgrada Nacionalne agencije za mora i podmorje, cjevasta graðevina presvuèena zelenim reflektivnim staklom, uzdizala se trideset katova nad brdom East Washington.Na najvišem katu admiral James Sandecker sjedio je za golemim stolom naèinjenim od obraðenog poklopca izvaðenog s broda Konfederacije u Albemarle Soundu. Njegova osobna linija zazuji.Sandecker.Ovdje Pitt, gospodine.Sandecker pritisne prekidaè na maloj konzoli koji aktivira holografsku TV kameru. Pittova trodimenzionalna životna slika materijalizira se u sredini

ureda.Podigni kameru sa svoje strane, reèe Sandecker.Odrezao si svoju glavu.Zahvaljujuæi èudu satelitske holografije, èinilo se da Pittovo lice raste iz njegovih ramena, a njegov projicirani lik, ukljuèujuæi glas i geste, postane identièan originalu. Glavna razlika, koja nikad nije prestala zabavljati Sandeckera, bila je to što je mogao provuæi ruku kroz sliku jer je bila potpuno nematerijalna.Bolje?, upita Pitt.Sada si barem èitav. Sandecker više nije trošio rijeèi.Kakve su vijesti o Walteru Bassu?Pitt je izgledao umorno dok je sjedio na stolcu na sklapanje pod velikim borom povjetarac je razbarušio njegovu crnu kosu.Specijalist za srce u Vojnoj bolnici Fitzsimons u Denveru kaže da mu je stanje stabilno. Ako preživi sljedeæih 48 sati, izgledi za ozdravljenje su mu prilièno dobri. Èim dovoljno ojaèa za putovanje, prebacit æe ga u Mornarièku bolnicu Bethesda.A što je s bojevim glavama?Prebacili smo ih na željeznièku postaju u Leadville, odgovori Pitt polako. Pukovnik Steiger dobrovoljno se javio da pripremi prijevoz na Dok Šest u San Franciscu.Recite Steigeru da smo mu zahvalni na suradnji. Zapovjedio sam našem istraživaèkom brodu s Pacifièke obale da bude u blizini. Kapetan je dobio upute da izbaci bojeve glave kod Kontinentalne rasjekline, u deset tisuæa stopa vode.Sandecker je oklijevao sa sljedeæim pitanjem.Jeste li locirali nestalih osam bojevih glava?Pittov negativni izraz lica odgovorio mu je i prije no što je lik progovorio.Nemamo sreæe, admirale. Nakon detaljne pretrage jezerskog dna, nismo pronašli nikakve tragove.Sandecker proèita frustraciju na Pittovom licu.Bojim se da je došlo vrijeme da obavijestimo Pentagon.Zar iskreno vjerujete da je to mudar potez?Kakve druge opcije imamo?, uzvrati mu Sandecker.Nemamo sredstva potrebna za opsežnu istragu.Sve što nam treba je trag, reèe Pitt tvrdoglavo. Veæi su izgledi da su bojeve glave negdje pohranjene i da skupljaju prašinu. Èak je moguæe i to da kradljivci zapravo ne znaju što imaju u rukama.To mogu prihvatiti, reèe Sandecker..Ali, tko bi ih uopæe htio? Kriste, svaka od njih teži gotovo tonu, i lako ih je prepoznati kao zastarjele mornarièke granate.Odgovor æe nas odvesti i do ubojice oca Loren Smith.Nema corpus delicti nema zloèina, reèe Sandecker.Znam što sam vidio, reèe Pitt mirno.To ne mijenja postojeæe okolnosti. Dilema s kojom smo svi suoèeni jest kako pronaæi te izgubljene bojeve glave i kako to uèiniti prije no što netko odluèi glumiti struènjaka za uništavanje.Iznenada, èinilo se kao da je iscrpljenost nestala iz Pitta.Nešto što ste upravo rekli dalo mi je ideju. Dajte mi pet dana da pronaðem bojeve glave. Ako ne pronaðem ništa, vi preuzimate igru.Sandecker se nasmiješi na Pittov iznenadni ispad.Ovo i jest moja igra, kako god gledali na to, reèe on oštro.Kao odgovorni državni službenik ukljuèen u ovu strku, postala je moja neželjena odgovornost onoga dana kad ste oteli NAMPov zrakoplov i podvodni sustav kamere.Pitt se zagleda u daljinu, ali diskretno odšuti to. Sandecker ostavi Pitta da

se kuha na trenutak, dok je on trljao oèi. Zatim reèe U redu, usprkos zdravom razumu, prihvatit æu kocku.Dakle, pristajete?Sandecker popusti. Imaš pet dana, Pitte. Ali, neka nam nebo pomogne ako se vratiš praznih ruku.On iskljuèi holograf, i Pittov lik izblijedi i nestane.

Poglavlje XLIII

Malo prije zalaska sunca Maxine Raferty okrene se od svojeg obješenog rublja i ugleda Pitta kako dolazi putem. Nastavi sa svojim poslom, vješajuæi posljednje košulje svojeg supruga prije no što mu mahne u znak pozdrava. Gosp. Pitte, kako vas je lijepo vidjeti.Gdo. Raferty.Loren je s vama u kuæici?Ne, morala je ostati u Washingtonu.Pitt se ogleda po dvorištu.Je li Lee kod kuæe?U kuæi, popravlja sudoper. Prohladni povjetarac spuštao se s planina na zapadu, i Maxine se uèini èudno što Pitt nosi svoju vjetrovku prebaèenu preko desne ruke. Samo udite.Lee Rafertv sjedio je za kuhinjskim stolom, èisteæi vodovodnu cijev. On podigne pogled u trenutku kad je ušao Pitt.Gosp. Pitt. Hej, sjednite došli ste na vrijeme. Upravo sam se spremao otvoriti bocu moje privatne zbirke soka od grožda.Pitt povuèe stolac. Proizvodite i vino, Osim piva?Moram ispunjavati vlastite potrebe ovdje, u divljini, reèe Lee cereæi se, i pokaže opuškom cigare prema cijevi.Na primjer, ovo. Koštalo bi me cijelo bogatstvo da dovedem ovamo vodoinstalatera iz Leadvillea. Jeftinije mi je da to uèinim sam. Propušta vodu. Bilo koje dijete bi to moglo popraviti.Jedina reakcija bila je lagano podizanje sijede obrve.Ja... ubio starog Charliea? O èemu, zaboga, prièate?0 svaði izmeðu partnera koji su mislili da su otkrili æup zlata u planinskom jezeru.On se zagleda u Pitta i upitno nagne glavu.Govorite poput ludaka.Posljednje što ste oèekivali bilo je da se na vašem pragu pojavi stranac i poène postavljati pitanja o izgubljenim zrakoplovima. Veæ ste pogriješili što se niste riješili prednjeg stajnog trapa i spremnika za kisik. Divim se glumaèkom talentu vas i vaše supruge. Progutao sam vašu predstavu seoskih tupana s naivnošæu pravog turista. Nakon što sam otišao, pratili ste svaki moj potez, i kad ste vidjeli da ronim u jezeru, bili ste sigurni da sam otkrio zrakoplov i kosti Charliea Smitha. U tom trenutku napravili ste nepopravljivu pogrešku uspanièili ste se i uklonili Charliea, te vjerojatno zakopali njegove kosti duboko u planini. Da ste ga ostavili vezanog u tom teretnom prostoru, šerif bi vas teško povezao s ubojstvom starim tri godine.Vraški æete se namuèiti da bilo što dokažete, reèe Lee, hladnokrvno paleæi svoj opušak cigare, buduæi da nemate tijelo.Ne za sud, reèe Pitt nehajno. Nevini ste dok se ne dokaže suprotno, ali prièa je klasika. Ubij susjeda svoga radi zarade to joj je naslov. Recimo, da krenemo od prvog poglavlja s ekscentriènim izumiteljem pod imenom Charlie Smith, koji testira svoj najnoviji izum, automatski zabacivaè štapova za pecanje. Prilikom jednog zabacivanja, utezi su potegnuli udicu duboko, i ova se zakvaèila zaneki predmet. Charlie, iskusni ribiè, mislio je da je zakvaèio podvodno deblo.

Spretno je namatao najlon sve dok se od napetosti nije odvojio. Ali osjetio je otpor udica je iznijela nešto na površinu. A tada je ugledao spremnik za kisik iz zrakoplova. Trake su popustile nakon više godina pod vodom, i Charlie je povukao dovoljno snažno da se spremnik do kraja otrgne i podigne na površinu jezera. Bilo bi praktièno da ste pozvali šerifa. Nažalost po Charliea, bio je znatiželjna sorta. Morao je dokazati sam sebi da je dolje zrakoplov, pa je pronašao konopac i kuku i poèeo ih povlaèiti po dnu jezera. Jednom prilikom vjerojatno je zakvaèio i izvadio prednji stajni trap, koji se istrgnuo iz ležišta. Kad su njegove sumnje potvrðene, Charlie je postao pohlepan i namirisao slatki miris bogatstva. Umjesto da odigra Poštenog Graðanina i prijavi svoje otkriæe, otišao je ravno Leeju Rafertyju.Zašto bi Charlie došao k meni?Umirovljeni pripadnik Mornarice, ronilac bili ste kao stvoreni za njega. Nagaðam da ronilaèka oprema i kompresor zraka koji ste vi i Charlie upotrijebili upravo sada poèivaju u vašoj garaži. Zaron od stotinu i èetrdeset stopa sigurno je bio djeèja igra za èovjeka s vašim iskustvom, uz odgovarajuæu opremu. Èudan teret u zrakoplovu potaknuo je sokove vaše mašte. Što ste oèekivali pronaæi u spremnicima? Možda stare atomske bombe? Mogu samo zamisliti koliki je trud bio potreban dvojici ljudi blizu sedamdesete godine da zarone u ledene vode i izvade na obalu teret od dvije tisuæe funta težine. Obojici moram priznati hrabrost. Mogu se samo nadati da æu barem napola biti u vašoj formi kada dospijem u vaše godine.Nije bilo tako teško, nasmiješi se Lee èinilo se da se uopæe i ne boji Pitta. Kad je Charlie naèinio male eksplozivne naboje kako bi poveæao veæ postojeæe napukline u trupu, meni je bilo jednostavno prièvrstiti kabel za spremnik dok ga je on vukao na obalu terenskim automobilom.Sve se može kad se hoæe, reèe Pitt Što onda, Lee? Kad ste izvadili spremnik, bivšem pripadniku Mornarice i struènjaku za eksplozive bilo je oèigledno da gleda plijen koji je samo mogao zagrijati srce staroga vojnog admirala. Ali, kolika je vrijednost po današnjim cijenama? Kolika je potražnja za starim mornarièkim topovskim granatama, osim u vidu otpada?Blagi Bože promrmlja Pitt, gotovo oèajan.Charlie je otvorio bojevu glavu?Pa, u èemu je problem? Charlie je bio majstor za eksplozive.Pitt duboko uzdahne i postavi logièno pitanje.Što ste uèinili s bojevim glavama?Kako ja to vidim, tko nade njegovo je.Gdje su?, upita Pitt.Prodali smo ih.Što?, zagrcne se on. Kome?Korporaciji Phalanx Arms, u Newarku u New Jerseyju. Kupuju i prodaju oružja na meðunarodnoj razini. Kontaktirao sam potpredsjednika, èudan tip, više je nalik raèunalnom struènjaku nego trgovcu smræu. Zove se Orville Mapes. Bilo kako bilo, doletio je u Colorado, provjerio projektil i ponudio nam pet tisuæa dolara za svaki projektil koji uspijemo dopremiti u njegovo skladište. Bez pitanja.Ostalo mogu pogoditi, reèe Pitt. Charlieu je palo na pamet da æe, ukoliko te granate detoniraju, on biti odgovoran za tisuæe, možda i stotine tisuæa smrti. Vi ste bili bezobzirniji, Lee. Novac vam je znaèio više od savjesti. Posvaðali ste se, pa potukli, i Charlie jeizgubio. Sakrili ste njegovo tijelo u potopljenom zrakoplovu. Zatim ste detonirali nekoliko štapina dinamita, ubacili njegovu èizmu i palac na poprište eksplozije, i plakali sve do njegovog sprovoda.Rafertv nije reagirao na Pittove optužbe. Njegov blagi pogled nije se micao s cijevi. Rukama je polako, precizno popunjavao rupe. Bio je previše opušten, pomisli Pitt. Rafertv se nije ponašao poput èovjeka kojega æe uhititi zbog

ubojstva. Nije imao izgled štakora stjeranog u kut.Šteta što Charlie nije gledao na stvari na moj naèin.Rafertv gotovo žalosno slegne ramenima. Suprotno onome što možda mislite, gosp. Pitte, ja nisam pohlepan èovjek. Nisam pokušao odmah prodati projektile. Mogli biste reæi da sam ih smatrao nekom vrstom štednje. Kad bi Max i meni zatrebao neki dolar, izvukao bih jedan projektil i nazvao Mapesa. On bi poslao kamion da pokupi robu i platio mi u gotovini. Èista transakcija bez poreza.Htio bih èuti kako ste ubili Charliea Smitha.Žao mije što vas moram razoèarati, gosp. Pitt, ali ja ne mogu oduzeti èovjeku život.Rafertv se nagne prema njemu, i njegovo izborano lice kao da se iskesi. Max je snažnija. Ona obavlja ubojstva. Upucala je starog Charliea ravno u srce, uredno kako samo može biti.Maxine?, šok koji je rastao u Pittu nije došao toliko zbog iznenadnog otkriæa, koliko zbog shvaæanja daje poèinio veliku grešku.Bacite pet centa u zrak na dvadeset koraka i Maxine æe vam ih usitniti, nastavi Rafertv, kimajuæi preko Pittovog ramena.Pokaži gosp. Pittu da si ovdje, dušo.Dva metalna zvuka odgovore Rafertvju, praæena blagim tupim udarcem. Èahura koja je pala na pod trebala bi vam reæi kako Maxine u ruci drži staru Winchester repetirku, koja je napunjena, reèe Rafertv. Sumnjate li u to?Pitt položi obje noge èvrsto na pod i stegne ruku pod svojom vjetrovkom. Dobar pokušaj, Lee.Pogledajte i sami. Ali, upozoravam vas bez iznenadnih pokreta.Pitt se polako okrene prema Maxine Rafertv, èije su ljubazne plave oèi gledale ravno u njega kroz ciljnike repetirke.Cijev je bila uperena ravno u Pittovu glavu, i potpuno mirna.Žao mi je, gosp. Pitte, reèe ona žalosno. Ali Lee i ja ne želimo provesti ono malo preostalih godina u zatvoru.Još jedno ubojstvo na rukama neæe vas spasiti, reèe Pitt. On napne mišiæe u nogama, procjenjujuæi udaljenost od sebe do Maxine. Bila je pet stopa. Doveo sam i svoje svjedoke.Jesi li vidjela koga, dušo?, upita Lee.Maxine odmahne glavom. Došao je cestom sam. Stražarila sam nakon što je ušao u kuæu. Nitko ga nije pratio.Tako sam i mislio, reèe Lee Rafertv i uzdahne.Igrali ste na blef, gosp. Pitt. Da ste imali bilo kakav èvrsti dokaz protiv Maxine i mene, doveli biste šerifa.Oh, ali jesam.Pitt se nasmiješi i èinilo se da se opušta. Sjedi u automobilu na otprilike pola milje, s dva zamjenika koji slušaju svaku našu rijeè.Rafertv se zgrèi. Proklet bio, lažeš!Zalijepio je odašiljaè na moja prsa, reèe Pitt, lijevom rukom otkopèavajuæi gornji gumb svoje košulje. Ovdje, pod mojim...Maxine je pomaknula pušku ne više od djeliæa pedlja, kada Pitt skoèi u stranu i povuèe otponac Colt automatika kojeg je držao podvjetrovkom.Èinilo se da su VVinchester i Colt eksplodirali u isti trenutak.Al Giordino i Abe Steiger došli su nekoliko minuta prije Pitta i zauzeli položaj ispod skupine drveæa šljive. Steiger je dalekozorom promatrao Marine kako vješa rublje. Ima li znaka od supruga?, upita Giordino.Sigurno je u kuæi. Dalekozor se malo nagne u Steigerovim rukama. Pitt se približava.Taj Colt 45 sigurno strši poput treæe ruke.Ima vjetrovku prebaèenu preko njega. Steiger savije granu kako bi si proširio vidno polje. Pitt ulazi u kuæu.Vrijeme da se približimo, reèe Giordino. Upravo je htio ustati na koljena,

kada ga Steigerova snažna ruka prikuje za tlo.Èekaj! Stara je izišla van da vidi je li ga je tko pratio.Ležali su tiho i nepokretno nekoliko minuta, dok je Maxine obilazila dvorište, promatrajuæi okolno drveæe. Tada još jednom pogleda niz cestu, pa zaðe za ugao kuæe, izvan Steigerovog vidokruga.Daj mi vremena da zaobidem sa stražnje strane prije no što podeš na prednji ulaz, reèe Steiger.Giordino kimne. Pazi na medvjede.Steiger se naceri i sklizne u malu udubinu. Još je bio udaljen dobrih pedeset jarda od cilja, kada zaèuje hitce.Giordino je mjerio vrijeme, kada kroz prozore kuæe odjeknu eksplozije. On skoèi na noge i pojuri niz malo brdo, pa preskoèi malu ogradu i utrèi u dvorište. U tom trenutku, Maxine Rafertv izbije unatrag kroz ulazna vrata poput nekontroliranog tenka Patton, zakotrlja se niz stubište trijema i udari u tlo. Giordino zastane, iznenaðen pogledom na njezinu okrvavljenu haljinu. Stajao je kao ukopan, kada se postarija žena osovi na noge spretno poput gimnastièara. Tek kada je bilo prekasno, Giordino ugleda staru pušku u njezinim rukama.Maxine, spremna da utrèi u kuæu, ugleda Giordina kako tupo stoji u dvorištu. Ona nespretno zgrabi Winchesterku, držeæi je s jednom rukom za cijev, a s drugom za rukohvat, i ispali hitac s boka.Snaga metka odbaci Giordina kroz zrak u poluokretu, i on tresne u travu, a lijeva butina rasprsne mu se u mlazu crvenila kroz tkaninu hlaèa.Pittu se uèini kako je sve usporilo u slow motion. Cijev VVinchesterke bljesnula mu je u lice. U prvi trenutak pomisli kako je pogoðen, ali kad je udario u pod, otkrije kako može pokretati sve udove i tijelo. Maxinenin hitac okrznuo mu je uho, dok je njegov metak pogodio rukohvat njezine VVinchesterke, odbio se u antiknu kerozinsku svjetiljku i razbio njezin stakleni dio.Lee Rafertv zareži poput životinje i zamahne s cijevi. Udarac padne na Pittovo rame, okrznuvši mu lubanju. Pitt bolno proštenje i okrene se, boreæi se protiv crnila, i oèajnièki pokušavajuæi rasvijetliti vidno polje koje se maglilo. On uperi Colt u nejasnu priliku za koju je znao da je Lee.Maxine udari pušèanom cijevi po Coltu, te ga izbije iz Pittove ruke u kamin. Ona je ubrzano pokušavala zapeti ošteæenu pušku, dok je Lee napredovao, mašuæi s cijevi. Pitt podigne lijevu ruku da se obrani od udarca, i iznenadi se što nije èuo kako mu puca kost. Zamahne nogom i pogodi Leeja u koljena, i èovjek graðen poput strašila padne na njega. Pucaj, prokletstvo vikne Lee svojoj ženi. Pucaj!Ne mogu odvrati ona vriskom. Ti si mi na liniji paljbe.Lee ispusti cijev i grèevito se pokuša odmaknuti od Pitta, ali Pitt ga zgrabi jednom rukom oko vrata. Maxine je plesala po sobi, uzbuðeno ciljajuæi Winchesterkom u pokušaju da otvori liniju paljbe. Pitt je èvrsto držao Leeja pred sobom kao štit, pokušavajuæi se osoviti na noge. Lee se tada naglo izvije, udari koljenom Pitta u prepone i oslobodi se.Kroz plamteæu izmaglicu boli, Pitt uspije zgrabiti kerozinsku svjetiljku i baciti je na Maxine, i pogodi je u prsa. Ona vrisne kada se staklo razbije na komadiæe, sijekuæi joj haljinu i jednu golemu opuštenu dojku. Zatim Pitt jurne naprijed svom snagom, udarivši je snažnije no što je ikada ikog udario u životu. Za ženu u poodmakloj dobi Maxine je bila èvrsta, ali nije mogla izdržati Pittov brutalni nasrtaj. Odbaèena je unatrag takvom snagom da je proletjela kroz ulazna vrata kuæe i nestala.Ti, gade vrisne Lee. On se baci na kamin, zgrabi Colt iz pepela i okrene se prema Pittu.Prozor se iznenada razbije na komadiæe, i Abe Steiger upadne u kuhinju, a stol pod njime propadne. Lee se okrene, pružajuæi Pittu trenutak koji mu je bio potreban da dohvati cijev s poda. Ošamuæeni Steiger nikada nije zaboravio

muèni zvuk cijevi koja mrvi kost zatiljka Leeja Rafertvja.Giordino je sjedio na tlu, tupo promatrajuæi probušenu nogu. Podigne pogled prema Maxine, ne shvaæajuæi potpuno što se dogodilo. Zatim razjapi usta bespomoæno gledajuæi kako ona pažljivo izbacuje èahuru ispaljenog metka i zapinje pušku. Maxine pažljivo nacilja njegova prsa i stisne prst na otponcu.Hitac je bio zaglušujuæ.Metak odnese prsnu kost, katapultirajuæi krv i moždinu na hrpu pred Giordinove ispružene noge. Marine je stajala nepokretno gotovo tri sekunde prije no što se stropoštala na dvorištu u veliku, grotesknu hrpu, dok joj je krv šikljala izmeðu grudi i mrljala travu.Pitt se nasloni na ogradu trijema. U ruci je držao Colt, a cijev mu je bila podignuta od snage hitca. On spusti revolver i ukoèeno priðe Giordinu. Steiger iziðe van, problijedi i povrati na cvjetnjak.Giordinov pogled bio je prikovan za sjajnu bijelu kost kad je Pitt kleknuo pokraj njega.Ti... ti si raznio prsa ove drage starice?, upita Giordino.Da, odgovori Pitt, ne previše ponosan na sebe.Hvala Bogu, promrmlja Giordino.Mislio sam da je ovo na podu moje.

Poglavlje XLIV

Budalo vikne Thomas Machita preko stola.Prokleta budalo!Pukovnik Randolph Jumana sjedio je i promatrao Machitin ispad s kontroliranim nehajem. Imao sam najbolje moguæe razloge za izdavanje tih zapovijedi.Tko ti je dao ovlasti za napad na to selo i pokolj crne braæe?Previdaš temeljne èinjenice, bojnièe.Jumana skine s lica naoèale za èitanje i pogladi jednu stranu svojeg spljoštenog nosa. Tijekom odsutnosti generala Lusane, ja zapovijedam ARAom. Ja samo provodim njegove direktive.Prebacivši napade s vojnih ciljeva na civilna sela?, odbrusi Machita Ijutito. Terorizirajuæi našu braæu i sestre èiji je jedini zloèin što rade kao potplaæeni sluge Južnoafrikanaca?Strategija je, bojnièe, zabiti klin izmeðu crnaca i bijelaca. Svi naši ljudi koji se prodaju vlasti moraju biti oznaèeni kao izdajice.Crni pripadnici Obrambenih snaga, da, ustvrdi Machita.Ali, ne možemo dobiti podršku nediskriminirajuæim ubijanjem uèitelja, poštara i cestovnih radnika.Jumanino lice poprimi hladan, neosoban izraz. Kad bi ubojstvo stotinu djece ubrzalo našu konaènu pobjedu nad bijelcima za samo sat vremena, ne bih oklijevao izdati zapovijed za pogubljenje.Machitu preplavi val odbojnosti. Govoriš o klanju!Postoji stara izreka u zapadnom svijetu koja kaže, reèe Jumana mirno, cilj opravdava sredstvo.Machita se zagleda u debelog pukovnika i naježi se.Kad general Lusana èuje za ovo, izbacit æe te iz ARAe.Jumana se nasmiješi. Prekasno. Moja kampanja širenja straha i kaosa diljem Južne Afrike nepovratno je pokrenuta.Jumana nekako uspije izgledati još zlokobnije.General Lusana je stranac. Plemena iz unutrašnjosti nikada ga neæe prihvatiti, kao ni crni vode u gradovima. Jamèim da on nikada neæe sjediti u premijerovom uredu u Cape Townu.Govoriš o izdaji.S druge strane, nastavi Jumana, ti si roðen u Liberiji prije no što su tvoji

roditelji emigrirali u SAD. Tvoja koža je crna kao i moja. Tvoja krv nije iskvarena miješanjem s bijelcima, kao što je sluèaj s veæinom amerièkih crnaca. Ne bi ti bilo loše, Machita, razmisliti o promjeni strana.Machita hladno odgovori. Položio si istu zakletvu kao i ja kad smo ušli u ARAu podržavati principe koje je postavio Hiram Lusana. Ono što predlažeš gadi mi se. Ne želim sudjelovati u tome. Budi uvjeren, pukovnièe, da æe tvoja izdaja biti otkrivena Lusani za sat vremena.Machita zastane, okrene se i izjuri iz Jumaninog ureda, snažno zalupivši vratima. Nekoliko sekunda kasnije, Jumanin pomoænik pokuca i ude. Bojnik mi se èini uznemiren.Mala razlika u mišljenjima, reèe Jumana bez emocija.Šteta što su njegovi motivi pogrešno usmjereni.On pokaže prema vratima. Brzo, uzmi dva moja tjelesna èuvara i poði u komunikacijski odjel. Tamo æete pronaæi bojnika Machitu koji se sprema poslati poruku generalu u VVashington. Zaustavite prijenos i uhitite ga.Uhititi bojnika?, pomoænik je bio zapanjen.Uz koju optužbu? Jumana razmisli na trenutak.Odavanje tajna neprijatelju. To bi trebalo biti dovoljno da ga strpamo u æeliju dok mu ne budemo mogli suditi i strijeljati ga.Hiram Lusana stajao je na ulazu u knjižnicu Kuæe zastupnika i gledao oko sebe, sve dok nije ugledao Fredericka Daggata. Kongresnik je sjedio za dugim stolom od mahagonija, prepisujuæi bilješke iz velike knjige uvezane u kožu.Nadam se da ne smetam, reèe Lusana.Ali vaša poruka imala je prizvuk hitnosti, a vaša tajnica rekla je da vas mogu pronaæi ovdje.Sjednite, reèe Daggat bez naznaka prijateljstva.Lusana sjedne i nastavi èekati.Jeste li èitali kasno izdanje jutarnjih novina?, upita Daggat, gledajuæi u knjigu.Ne, lobirao sam kod senatora Moorea iz Ohia. Èinilo se da je vrlo prijemèiv za našu ideju nakon što sam mu objasnio ciljeve ARAe.I senator je oèito propustio vijesti.0 èemu prièate?Daggat posegne u džep i izvadi presavijeni isjeèak iz novina, pa ga doda Lusani. Evo, prijatelju. Èitajte i plaèite.Tazareen, Južna Afrika UPI Najmanje 165 crnih stanovnika sela Tazareen u provinciji Transvaal ubijeno je u naizgled besmislenom pokolju od pripadnika Afrièke revolucionarne armije, u napadu koji se dogodio u zoru, kako javljaju službenici Ministarstva obrane Južne Afrike. Vojni èasnik na mjestu dogaðaja rekao je kako je napad izvelo približno 200 gerilaca ARAe koji su upali u selo, pucajuæi na sve što se kretalo, sijekuæi i probadajuæi maèetama. Ubijeno je 46 žena i djece, neka djeca još su bila u krevetièu i držala lutke rekao je jedan od zapanjenih istražitelja pokazujuæi prema spaljenim ostatcima nekada naprednog sela. U vojnom smislu, to je strašno nedjelo, èin životinjskog divljaštva. Jednu djevojèicu od èetiri godine pronašli su prerezana grla. Pronaðene su trudnice s velikim masnicama na abdomenu, što ukazuje na to da su bile na smrt izgažene.Službenici Ministarstva obrane nisu mogli nagaðati o razlozima napada. Sve žrtve bile šu civili. Najbliže vojno postrojenje udaljeno je 12 milja. Do sada, Afrièka revolucionarna armija koju vodi bivši amerièki graðanin Hiram Jones, koji se sada naziva Hiram Lusana, vodila je strogo vojnièki rat, napadajuæi iskljuèivo snage i postrojenja Južnoafrièke vojske.Barbarski napadi od drugih pobunjenièkih skupina bili su uobièajeni duž sjevernih granica Južne Afrike. Voðe obrambenih snaga zbunjeni su ovim novim obrascem. Jedini prethodni masakr u kojem su sudjelovale snage ARAe dogodio se tijekom napada na Fawkesovu farmu u Umkonou u Natalu, u kojem su ubijene 32

osobe.Poznato je da se Hiram JonesLusana trenutaèno nalazi u vVashingtonu, gdje traži potporu za ARAu.Lusana nije mogao prihvatiti èlanak i njegovo znaèenje dok ga nije proèitao èetiri puta. Napokon podigne pogled, potresen, i otvori šake u gesti èuðenja. Ovo nije moje djelo, reèe on.Daggat podigne pogled s knjige.Vjerujem vam, Hiram. Svjestan sam da glupost nije jedna od vaših vrlina. Meðutim, kao zapovjednik, vi ste odgovorni za ponašanje svoje vojske.Jumana izlane Lusana u trenutku kada je shvatio.Griješite, kongresnièe, ja sam glup. Tom Machita pokušao me upozoriti na Jumanino buntovništvo, ali nisam ga htio slušati.Debeli pukovnik okiæen medaljama, reèe Daggat. Sjeæam ga se s vaše koktel zabave. Voda važnog plemena, rekli ste.Lusana kimne. Omiljeni sin plemena Srona. Proveo je osam godina u južnoafrièkim zatvorima prije no što sam organizirao njegov bijeg. Ima snažnu podršku u provinciji Transvaal. Mislio sam kako je korisno u politièkom smislu imenovati ga mojim zamjenikom.Kao što je sluèaj s mnogim Afrikancima koji se iznenada nadu na položaju moæi, oèito je razvio maštarije o vlastitoj velièini.Lusana ustane i nasloni se umorno na policu s knjigama.Idiot, promrmlja on, gotovo za sebe.Zar ne shvaæa da uništava ono za što se bori?Daggat ustane i položi ruku na Lusanino rame.Predlažem da ulovite prvi let za Mozambik, Hiram, i preuzmete kontrolu nad svojim pokretom. Objavite vijesti u kojima æete zanijekati umiješanost ARAe u masakr. Optužite druge I pobunjenièke grupe, ako morate, ali riješite stvar i uredite svoju kuæu. i Ja æu s ove strane uèiniti sve da ublažim negativne reakcije. ILusana ispruži ruku. Hvala vam, kongresnièe. Zahvalan sam i na svemu što ste uèinili.Daggat se toplo rukuje s njim.A vaš pododbor? Kako æe sada glasovati?, upita Lusana. Daggat se nasmiješi.Tri prema dva u korist pomoæi ARAi, ukoliko vi pred kamerama uvjerljivo zanijeèete umiješanost u masakr u Tazareenu.Pukovnik Joris Zeegler preuzeo je podrum školske zgrade udaljene deset milja od granice koja je dijelila provinciju Natal i Mozambik. Dok se nastava odvijala na gornja dva kata, Zeegler i nekoliko èasnika Obrambenih snaga prouèavali su zraène karte i makete stožera ARAe, udaljene manje od 20 milja, s druge strane granice.Zeegler žmirne kroz oblak dima cigarete koja mu je virila iz usta i pokazivaèem lupne po minijaturnoj zgradi u sredini makete.Bivša upravna zgrada sveuèilišta, reèe on.Lusana je koristi kao nervni centar. Komunikacijska oprema koju su mu osigurali Kinezi, uredi èasnika, obavještajni odjel, prostorije za indoktrinaciju sve je tamo. Ovaj put otišli su predaleko. Ako uništimo to i sve one koji su unutra, odsjekli smo glavu ARAi.Oprostite, gospodine, reèe veliki satnik crvenog lica i gustih brkova ali, koliko sam shvatio, Lusana je u Americi.Toèno. On je u ovom trenutku u VVashingtonu, na rukama i nogama preklinje Jenkije za financijsku pomoæ.Kakva je onda korist od rezanja gujine glave ako joj je mozak na drugom mjestu? Zašto ne prièekati da se vrati pa uloviti i glavnog gada? Zeegler ga pogleda hladno i s prijezirom. Morate rafinirati svoje metafore, satnice. Meðutim, da vam odgovorim na pitanje... nije praktièno èekati Lusanin povratak. Naši obavještajni izvori potvrdili su da je pukovnik Randolph Jumana

proveo pobunu unutar redova ARAe. Èasnici okupljeni oko makete iznenaðeno se pogledaju. Bilo je to prvi put da su èuli za Lusaninu smjenu.Sada je vrijeme za udarac, nastavi on. Time što je brutalno pobio bespomoæne žene i djecu u Tazareenu, Jumana je otvorio vrata za uzvratni udarac. Premijer je odobrio napad preko granice na stožer ARAe. Naravno, možemo oèekivati uobièajene diplomatske proteste od zemalja Treæeg svijeta. Obièna formalnost.Èovjek èvrstog izgleda sa èinom bojnika, odjeven u kamuflažno odijelo, podigne ruku. Zeegler ga pogleda.Vaši obavještajni izvori spominju i prisutnost vijetnamskih savjetnika, a možda i nekoliko kineskih promatraèa. Naša vlada sigurno æe snositi posljedice ako smaknemo te gadove.Nesreæe se dogaðaju, reèe Zeegler. Ako se strani državljanin sluèajno nade u vašoj liniji paljbe, nemojte se previše brinuti ako ga vaš zalutali metak pošalje u Budalend. Nemaju što tražiti u Africi. Ministar obrane De Vaal svjestan je te moguænosti i pristao je prihvatiti odgovornost za taj problem.Zeegler opet skrene pažnju na maketu.A sada, gospodo, posljednji stadij napada. Odluèili smo posuditi stranicu iz ARAinog priruènika o ponašanju na bojnom polju. On se hladno nasmiješi. No, mi æemo ih nadmašiti.Thomas Machita drhtao je u æeliji. Nije pamtio da mu je ikada bilo ovako hladno. Temperatura u afrièkoj unutrašnjosti prošla je svoj uobièajeni put, od plus èetrdeset stupnjeva prošlog poslijepodneva do ledene nule u satima pred zoru.Jumanini gorile odvukli su Machitu iz radio prostorije prije no što je mogao poslati poruku upozorenja Lusani u VVashington. Divljaèki su mu razvalili lice prije no što su ga razodjenuli i bacili u vlažnu malu æeliju u podrumu zgrade. Jedno oko nateklo mu je i zatvorilo se duboki rez nad drugom obrvom prestao je krvariti tijekom noæi, i vratio je vid nakon što je obrisao zgrušanu krv. Usne su mu bile nateèene, a izgubio je i dva zuba, zahvaljujuæi dobro naciljanom udarcu rukohvatom puške. On promijeni svoj položaj na prljavoj hrpi suhog lišæa, grèeæi se od boli koja je probadala njegova slomljena rebra.Machita je ležao u mraènoj frustraciji, zureæi odsutno u betonske zidove æelije dok je svjetlo novog dana prodiralo kroz prozorèiæ s rešetkama iznad njegove glave. Æelija je bila obièna kocka, pet puta pet puta pet stopa, i on je jedva imao dovoljno prostora da legne, i to ukoliko skupi koljena. Niska nadsvodena vrata prema hodniku podruma bila su od mahagonija debelog tri pedlja, i nisu imala bravu niti ruèku s unutarnje strane.Zaèuo je glasove kroz prozor, i uz snažnu bol uspio se pomaknuti u zgrbljeni položaj i pogledati van. Prozor je gledao na dvorište logora u razini tla. Skupine elitnih komandosa stajale su u redu radi prozivke i inspekcije. S druge strane, ventilacijski otvori blagovaonice izbacivali su treperave valove vruæine, jer kuhari su vraæali svoje peænice u život. Skupina regruta iz Angole i Zimbabvea umorno je izlazila iz svojih šatora uz poticaj svojih iskusnih voda odjeljenja.Taj dan poèeo je kao i svaki drugi dan politièke indoktrinacije i borbene obuke, ali završit æe mnogo drukèije.Pogleda prikovanog na sat, Joris Zeegler tiho progovori u poljski radiouredaj. Tonik Jedan?Tonik Jedan na položaju, gospodine, zapucketa glas iz prijemnika.Tonik Dva?Spreman za paljbu, pukovnièe.Deset sekunda i odbrojavam, reèe Zeegler.Pet, èetiri, tri, dva...Formacija komandosa na paradnom dvorištu pala je na tlo u istom trenutku, kao po zapovijedi. Machita nije mogao vjerovati da je dvije stotine ljudi umrlo gotovo u isti trenutak kad je salva paljbe izbila iz gustog grmlja koje je

okruživalo podruèje logora. On zabije lice u rešetke, ne obraæajuæi pozornost na bol okretao je glavu kako bi bolje vidio svojim zdravim okom. Intenzitet paljbe pojaèao se kad su zbunjeni vojnici ARAe zapoèeli s beznadnim protunapadom protiv nevidljivog neprijatelja.Mogao je razlikovati pucnjeve ARAinih kineskih automatskih pušaka CK88 od izraelskih Felo pušaka koje je koristila Južnoafrièka vojska. Felo puške proizvodile su zvuk nalik lavežu dok su ispaljivale rojeve smrtonosnih oštrih diskova koji su mogli u jednom hitcu presjeæi stablo debelo osam pedalja.Machita shvati da su Južnoafrikanci prešli granicu u munjevitom napadu kako bi osvetili Tazareen. Proklet bio, Jumana vikne on u bespomoænom bijesu.Ti si kriv za ovo.Tijela su padala na sve strane, mahnito se grèeæi. Toliko leševa je prekrivalo dvorište da je bilo nemoguæe prijeæi s jedne strane na drugu a da se ne stane na komad otrgnutog mesa. Helikopter Obrambenih snaga doleti nad glavnu spavaonicu, gdje se sakrila skupina ljudi. Krupni zavežljaj izleti iz teretnih vrata letjelice i padne na krov. Nekoliko sekunda kasnije zgrada se raspadne u zaglušnoj eksploziji cigala i prašine.Južnoafrièke snage još se nisu pokazale. Izbrisali su glavnu jezgru ARAe bez i najmanjeg rizika za sebe. Briljantno planiranje i izvedba isplatili su bijelcima bogate dividende.Zelenosmeda kamuflažna boja helikoptera na trenutak se zamuti u Machitinom vidnom polju, pa nestane iznad zgrade stožera u kojoj se nalazila njegova æelija.On pripremi svoje bolno tijelo za neizbježnu eksploziju. Udar je bio dvatri puta snažniji od onoga što je oèekivao. Zrak mu je izbijen iz pluæa snažno kao da ga je udario èekiæ. Zatim se strop njegove æelije sruši na njega i njegov mali svijet se zacrni.Sada dolaze, gospodine, reèe narednik salutirajuæi.Pieter De Vaal prihvati poruku metodièkim odmahivanjem štapa za hodanje.Onda mislim da ih trebamo pristojno pozdraviti, zar ne?Da, gospodine. Narednik otvori vrata automobila i stane u stranu. De Vaal se podigne s crne presvlake stražnjeg sjedala, pažljivo izravna svoju odoru, i krene prema travnatom helidromu.Obojica su stajali tamo oko minutu, i suzili oèi kad su sjajna svjetla helikoptera prerezala noænu tamu. Zatim ih udar elisa rotora prisili da uhvate kape rukama i okrenu se kad su sitni kamenèiæi poèeli letjeti prema njima.Sa savršenom preciznošæu, helikopteri Obrambenih snaga spuštali su se u nizu sve dok svih dvanaest nisu bili poredani jedan uz drugoga. Zatim, na zapovijed voðe eskadrile, elegantno se spuste na tlo kao jedan, i ugase svjetla. Zeegler iziðe iz prve letjelice i krene prema De Vaalu.Kako je prošlo?, upita ministar obrane.Zeeglerov osmijeh bio je jedva vidljiv u tami.Za povijesne udžbenike, ministre. Nevjerojatan pothvat. Nema drugih rijeèi kojima bismo to opisali.Gubitci?Èetiri ranjena, niti jedan teško.A pobunjenici?Zeegler zastane radi naglašavanja važnosti.Prebrojili smo dvije tisuæe tri stotine i deset leševa. Još najmanje dvije stotine leže zatrpani u ruševinama uništenih zgrada. Samo je šaèica pobjegla u okolnu divljinu.Blagi Bože! De Vaal je bio šokiran. Šalite se?Dvaput sam provjerio brojeve.Niti u najboljim predviðanjima nismo oèekivali više od nekoliko stotina mrtvih pobunjenika.Sreæa, reèe Zeegler. Logor je bio spreman za inspekciju. Bilo je to ono što bi

Amerikanci nazvali lov na purane. Pukovnik Randolph Jumana pokošen je prvom salvom.Jumana je bio idiot, odbrusi De Vaal. Njegovi dani bili su odbrojeni. Thomas Machita taj je lukav. Machita je jedino kopile u ARAi koje bi moglo zamijeniti Lusanu.Identificirali smo nekoliko èasnika iz Lusaninog stožera, ukljuèujuæi i pukovnika Duc Phon Loa, njegovog vijetnamskog vojnog savjetnika, ali Machitino tijelo nismo pronašli. Vjerujem da sa sigurnošæu mogu reæi kako su njegovi ostatci zatrpani pod tonama ruševina.Zeegler zastane i zagleda se u De Vaalove oèi.S obzirom na naš uspjeh, Herr Minister, možda bi bilo mudro prekinuti Operaciju Divlja ruža.Zašto ne odustati sada kada smo u prednosti je li to to?Zeegler tiho kimne. Ja sam pesimist, pukovnièe. ARAi æe trebati mjeseci, možda i godine da se oporavi, ali oporavit æe se.Èinilo se da je De Vaal utonuo u misli. Zatim se trgne.Dok je god Južna Afrika pod prijetnjom crnaèke vlasti, nemamo drugih opcija osim korištenja svih postojeæih metoda za preživljavanje. Divlja ruža nastavit æe se po planu.Osjeæat æu se bolje kad nam Lusana upadne u mrežu.De Vaal se šeretski naceri Zeegleru. Niste èuli?Gospodine?Hiram Lusana neæe se više nikada vratiti u Afriku.Machita nije znao kada je prešao prag svijesti. Nije vidio ništa osim tame. Tada bol osnaži u završetcima njegovih nerava i on nesvjesno jaukne. Uši su mu registrirale zvuk, ali nije imao nikakve druge osjete.Pokuša podiæi glavu, i iznad njega s lijeve strane pojavi se žuta lopta. On polako fokusira èudan predmet i stvori referentni okvir. Gledao je u puni mjesec.Nekako se uspravi u sjedeæi položaj, s leðima oslonjenim na hladan, goli zid. U svjetlosti koja je prodirala kroz ruševine mogao je vidjeti kako se strop spustio samo dvije stope prije no što se zaglavio izmeðu uskih zidova njegove æelije.Nakon što se kratko odmorio i pribrao, Machita poène odguravati hrpu urušenog graðevnog materijala. Rukama je napipao kratku dasku koju je upotrijebio kako bi kopao u vis, sve dok nije naèinio dovoljno veliki otvor da se provuèe kroz njega. Oprezno proviri preko ruba u ledeni noæni zrak. Ništa se nije micalo. Zatim savije koljena i gurne tijelo prema gore, sve dok rukama nije dodirivao travu na dvorištu. Još jedan pokušaj, i oslobodio se.Machita duboko uzdahne i ogleda se oko sebe. Tada je ugledao èudo koje gaje spasilo. Zid upravne zgrade okrenut dvorištu urušio se prema unutra i srušio prvi kat, koji je zaštitio njegovu æeliju od padajuæih dijelova zgrade i smrtonosnog bijesa Južnoafrikanaca.Nitko nije pozdravio Machitu kad se osovio na noge, jer nikoga nije bilo na vidiku. Mjesec je osvjetljavao sablastan, pust krajolik. Sve zgrade bile su sravnjene sa zemljom. Polje je bilo prazno tijela poginulih uklonjena su.Èinilo se kao da Afrièka revolucionarna armija nikada nije ni postojala.

Poglavlje XLV

Volio bih da vam mogu pomoæi, ali ne znam kako.Lee Rafertv je bio u pravu, pomisli Pitt. Orvile Mapes zaista je više nalikovao raèunalnom struènjaku nego trgovcu oružjem. No, u jednoj stvari bio je u krivu Mapes više nije bio potpredsjednik postao je predsjednik i voditelj odbora korporacije Phalanx Arms. Pitt se zagleda u sive oèi malog, zdepastog

èovjeka.Pomogla bi nam provjera zapisa o vašem inventaru.Ne otvaram svoje dokumente strancu koji uðe s ulice. Mojim klijentima ne bi bilo drago da njihov trgovac izdaje njihove transakcije.Zakon od vas zahtijeva da prikažete svoju prodaju oružja Ministarstvu obrane, èemu onda velika tajnovitost?Jeste li vi u Ministarstvu, gosp. Pitt?, upita Mapes.Neizravno.Koga onda predstavljate?Žao mi je, ne mogu vam reæi.Mapes iznervirano odmahne glavom i ustane.Ja sam zaposlen èovjek. Nemam vremena za igre. Sami se možete ispratiti van.Pitt ostane sjediti u naslonjaèu.Sjedite, gosp. Mapes... molim vas.Mapes je gledao u par zelenih oèiju tvrdih poput zada.Oklijevao je na trenutak, razmatrajuæi moguænost suprotstavljanja zapovijedi, ali zatim polako uèini ono što mu je reèeno.Pitt kimne prema telefonu. Kako bismo obojica znali gdje smo, predlažem da nazovete generala Elmera Grosfielda.Mapes se namršti. Glavni inspektor za prijevoz stranog oružja i ja rijetko se nalazimo licem u lice.Pretpostavljam da mu se ne sviða kad se tajna oružja prodaju neprijateljskim nacijama.Mapes slegne ramenima. General je èovjek uskih nazora. On se nasloni u naslonjaèu i zamišljeno zagleda u Pitta.Kakva je vaša veza s Grosfieldom, ako smijem pitati?Recimo samo da cijeni moje mišljenje više od vašega.Je li ovo prikrivena prijetnja, gosp. Pitt? Ako ne prihvatim igru, tužit æete me Grosfieldu je li to to?Moj zahtjev je jednostavan, reèe Pitt. Provjera lokacije mornarièkih granata koje ste kupili od Lee Rafertvja u Coloradu.Ne moram vam ništa pokazati, gospodine, odgovori Mapes tvrdoglavo. Ne bez logiènog objašnjenja ili pravilne identifikacije, ili pak sudskog naloga.A što ako general Grosfield izda nalog?U tom sluèaju, mogli biste me nagovoriti na suradnju.Pitt opet kimne prema telefonu.Dat æu vam njegov privatni broj...Imam ga, reèe Mapes, tražeæi po maloj kutiji. On pronaðe telefonsku karticu koju je tražio i podigne je.Ne da vam ne vjerujem, gosp. Pitt. Ali, ako nemate ništa protiv, više volim koristiti broj iz vlastitih izvora.Kako želite, reèe Pitt.Mapes podigne slušalicu, umetne karticu u telefon s automatskim biranjem i pritisne dugme s kodom.Prošlo je dvanaest sati, reèe on.Grosfield je vjerojatno otišao na ruèak.Pitt odmahne glavom. General jede za svojim stolom.Uvijek sam ga smatrao škrticom, progunda Mapes.Pitt se nasmiješi, nadajuæi se da Mapes ne može proèitati nelagodu u njegovim oèima.Abe Steiger obriše znoj s dlanova u nogavice i podigne telefon na treæi zvon, zagrizavši bananu prije no što je progovorio.Ovdje general Grosfield, promumlja on.Generale, ovdje Orville Mapes, iz Phalanx Armsa.Mapes, gdje ste? Zvuèite kao da govorite iz baève.I vi zvuèite prigušeno i udaljeno, generale.

Ulovili ste me usred sendvièa s maslacem od kikirikija. Jedem ih premazane s majonezom. Što hoæete, Mapes?Žao mi je što vas ometam pri ruèku, ali poznajete li gosp. Dirka Pitta?Steiger zastane, pa duboko uzdahne prije no što odgovori.Pitt. Da, znam Pitta. On je istražitelj Senatskog odbora za oružane snage.Dakle, govorio je istinu.Nema višeg od njega, reèe Steiger, kao da govori punih usta.Zašto pitate?Sjedi preda mnom, i traži inspekciju mojih inventarnih zapisa.Pitao sam se kad æe prijeæi na vas civile.Steiger još jednom zagrize bananu.Pitt vodi istragu Stanton.Istragu Stanton? Nikad èuo za to.Nisam iznenaðen. Ne reklamiraju je. Neki nadobudni senator umislio je kako se zalihe oružja s nervnih plinom kriju pod tepihom Vojske. Pokrenuo je istragu da ih pronade.Steiger proguta posljednji zalogaj banane i baci koru u jednu od ladica na stolu generala Grosfielda. Pitt i njegovi istražitelji nisu pronašli ništa. Sada je prešao na vas.Što predlažete?Ono što predlažem, izlane Steiger, jest dajte kopiletu ono što želi. Ako imate spremnike s plinom pohranjene negdje u skladištu, dajte mu ih i prištedjet æete si mnogo muke. Stantonski odbor ne pokušava nikoga osuditi. Samo žele osigurati da nijedan diktator iz Treæeg svijeta ne dobije u ruke pogrešno oružje.Hvala na savjetu, generale, reèe Mapes. Zatim doda Majoneza, kažete? Ja više volim maslac od kikirikija s lukom.Svakom svoje, gosp. Mapes. Zbogom.Steiger spusti telefon i duboko, zadovoljno uzdahne. Zatim obriše slušalicu rupèiæem i iziðe u hodnik. Upravo je zatvarao vrata generalovog ureda kad se iza ugla pojavi satnik u zelenoj vojnoj odori. Satnikove oèi malo se rašire od iznenaðenja kad je ugledao Steigera.Oprostite, pukovnièe, ako tražite generala Grosfielda, on je na ruèku.Steiger se ispravi, pogleda satnika svojim najboljim pogledom Imam viši èin od tebe, te doda Ne poznajem generala. Ova asfaltna džungla omela mi je osjeæaj za smjer. Tražim Vojni odjel za nesreæe i sigurnost. Izgubio sam se i provirio u ovaj ured kako bih upitao za smjer.Èinilo se da je satniku laknulo što je izbjegao neugodnu situaciju. 0, do vraga, i ja se izgubim deset puta dnevno. Odjel koji tražite je na katu ispod. Poðite dizalom koje se nalazi iza sljedeæeg ugla s vaše desne strane.Hvala, satnièe.Nema na èemu, gospodine.Steiger se u dizalu vragoljasto nasmije sam sebi, pitajuæi se što æe pomisliti general Grosfield kada pronaðe koru od banane u svojem stolu.Za razliku od veæine drugih stražara koji su nosili loše skrojene odore s opasaèima što vise pod teretom teških revolvera, Mapesovi ljudi više su nalikovali pomodno odjevenim vojnicima kako bi ih zamišljali urednici magazina Gentlemens Quarterly. Dvojica njih stajali su elegantno na vratnicama skladišta Phalanxa u uredno skrojenim kamuflažnim odijelima s najnovijim jurišnim puškama prebaèenim preko ramena. Mapes uspori svoj Rolls Royce s pokretnim krovom i podigne obje ruke s volana u znak pozdrava. Stražar kimne i mahne svojem partneru, koji otvori vratnice iznutra.Pretpostavljam da je to bio nekakav znak, reèe Pitt.Molim?Rutina s rukama u zraku.A, da, reèe Mapes. Da ste uperili skriveno oružje u mene, moje ruke ostale bi

na volanu. Normalna gesta. Tada bi, dok prolazimo, a vašu pažnju privlaèi stražar koji otvara vratnice, drugi stražar diskretno stao iza vozila i raznio vam glavu.Drago mi je da ste se sjetili podiæi ruke.Vrlo ste perceptivni, gosp. Pitt, reèe Mapes. Medutim, prisiljavate me da dam novi znak stražar ima na vratnicama.Shrvan sam što ne vjerujete da æu saèuvati vašu tajnu.Mapes ne odgovori na Pittov sarkazam. Gledao je ravno u usku asfaltnu cestu koja je prolazila izmeðu, èinilo se, beskrajnih redova Quonset kuæica. Otprilike nakon jedne milje, došli su do otvorene poljane prekrivene teško oklopljenim tenkovima u raznim stadijima prekrivenosti hrdom i raspadanja. Mala vojska mehanièara vrijedno je gmizala po deset masivnih vozila u formaciji pokraj ceste.Koliko ara posjedujete?, upita Pitt.Pet tisuæa, odgovori Maples.Gledate šestu armiju na svijetu glede opremljenosti. Phalanx Arms je takoðer na sedmom mjestu kao zraèna sila.Mapes skrene na makadam koji je išao paralelno s nekoliko bunkera položenih na obronku brda, i zaustavi se pred bunkerom oznaèenim s Arsenal 6. Zatim iziðe i izvadi kljuè iz džepa, uloži ga u veliku mjedenu bravu, i otkljuèa. Otvori èelièna vrata i upali svjetlo unutra. Unutar bunkera nalik na peæinu, u tunelu koji se naizgled širio u beskraj, ležale su tisuæe kutija i sanduka koji su sadržavali najrazlièitije granate i projektile.Pitt nikada nije vidio toliko sredstava uništenja na jednom mjestu. Mapes pokaže prema vozilu za golf. Nema potrebe da dobijemo žuljeve hodajuæi. Ovo skladište proteže se pod zemljom gotovo dvije milje.Arsenal je bio hladan, a zujanje elektriènog vozila kao da je lebdjelo u vlažnom zraku. Mapes skrene u boèni tunel i uspori. Približi kartu svjetiljci i prouèi je.Od ovog mjesta pa na stotinu jarda niz hodnik pohranjene su posljednje pomorske granate na svijetu od šesnaest pedalja. Zastarjele su zato što ih mogu koristiti samo bojni brodovi, a više nepostoji niti jedan operativni bojni brod. Granate s plinom koje sam kupio od Rafertvja trebale bi biti pohranjene negdje oko sredine.Ne vidim njihove spremnike, reèe Pitt.Mapes slegne ramenima. Posao je posao. Spremnici od nehrdajuæeg èelika vrlo su vrijedni. Prodao sam ih kemijskoj kompaniji.Vaše zalihe èine se beskonaènima. Trebat æe nam sati i sati da ih pronaðemo.Ne, odgovori Mapes Granate s plinom smještene su u šestom odjeljku. On iziðe iz vozila, naèini oko pedeset koraka u moru projektila, pa uperi prst. Da, tu su.Oprezno proðe kroz uski prolaz i stane. Pitt je ostao u glavnom prolazu, ali èak i u mutnoj svjetlosti mogao je vidjeti zbunjeni izraz na Mapesovom licu. Problem?Mapes zastane, pa odmahne glavom. Ne razumijem. Vidim samo èetiri. Trebalo bi ih biti osam.Pitt se ukoèi. Sigurno su negdje u blizini.Vi poènite tražiti s kraja, od tridesetog odjeljka, reèe Mapes.Ja æu se vratiti do prvog i poèeti od tamo.Nakon èetrdeset minuta, sreli su se na sredini. Mapesove oèi odavale su strah. On ispruži ruke u bespomoænoj gesti. Ništa.Prokletstvo, Mapes vikne Pitt, a njegov glas odjekne od betonskih zidova. Sigurno ste ih prodali!Ne pobuni se ovaj. Bio je to loš posao. Pogrešno sam proraèunao. Sve vlade kojima sam ih ponudio bojale su se, ne želeæi biti prve koje æe nakon Vijetnama upotrijebiti otrovne plinove.

U redu, èetiri su tu još èetiri, reèe Pitt, vrativši kontrolu nad svojim emocijama. Kamo sada?Mapes na trenutak izgubi tok misli.Inventar... provjerit æemo inventarne zapise o prodaji.Mapes je telefonom s ulaza u tunel uzbunio ljude u svojem uredu. Kad su se on i Pitt vratili, raèunovoða Phalanx Armsa položio je sve podatke o prodaji na stol. Mapes brzo prelista kroz oznaèene stranice. Trebalo mu je manje od deset minuta da pronaðe odgovor.Bio sam u krivu, reèe on tiho.Pitt je èekao u tišini, skupljenih šaka.Nestale granate s plinom ipak su prodane.Pitt je još šutio, ali u oèima mu se vidio smrtonosni bijes.Greška, reèe Mapes slabim glasom. Posada arsenala uzela je granate iz pogrešnog odjeljka. Originalna narudžba tražila je èetrdeset teških brodskih granata iz šesnaestog odjeljka. Mogu samo pretpostaviti kako se prva znamenka, jedan, nije dobro vidjela na kopiji posade koja je bila zadužena za transport, pa su je proèitali kao šest.Mislim kako se može reæi, gosp. Mapes, da zapovijedate neurednim brodom. Pitt prstima stegne meso na rukama.Èije se ime nalazi na narudžbi?Bojim se da su u tom mjesecu bile tri narudžbe.Bože, pomisli Pitt, zašto ništa ne može iæi lako?Uzet æu popis kupaca.Nadam se da æete shvatiti moj položaj, reèe Mapes. Odsjeèni poslovni ton se vratio. Ako moji klijenti saznaju kako sam otkrio podatke o njihovom poslovanju... mislim da vam je jasno zašto ovo mora ostati povjerljivo.Iskreno, Mapes, ja bih vas najradije strpao u neki od vaših topova i opalio. Dajte mi taj popis prije nego vam za vrat dovedem javnog tužitelja i Kongres.Mapesovo lice lagano problijedi. On uzme penkalu i napiše imena kupaca na papiriæu iz notesa.Zatim istrgne papiriæ i pruži ga Pittu.Jednu granatu naruèio je Britanski imperijalni ratni muzej u Londonu. Dvije su otišle Veteranima ratova u inozemstvu, Davton City Post 9974, Oklahoma. Preostalih 37 kupio je agent koji je predstavljao Afrièku revolucionarnu armiju. Nisu dali nikakvu adresu.Pitt spremi papir u džep i ustane.Poslat æu tim ljudi da ukloni preostale granate s otrovnim plinom iz tunela, reèe on hladno. Gadio mu se Mapes, gadilo mu se sve ono što je mali, debeli trgovac smræu predstavljao. Pitt nije mogao otiæi bez posljednjeg udarca.Mapes?Da?Tisuæu uvreda vrtjelo se Pittovim umom, ali nije mogao izdvojiti niti jednu. Na kraju, kad se Mapesov izraz išèekivanja pretvorio u zbunjenost, on progovori. Što mislite koliko je vaša roba ubila i osakatila ljudi prošle i pretprošle godine?Ne zamaram se onim što drugi rade s mojom robom, reèe Mapes nehajno.Ako jedna od tih granata s plinom eksplodira, bit æete odgovorni možda i za milijune smrti.Milijune, gosp. Pitt? Mapesov pogled otvrdne. Za mene, to je obièna statistika.

Poglavlje XLVI

Steiger lagano prizemlji mlazni lovac F140 na pistu vojne zrakoplovne baze Sheppard, pokraj VVichita Fallsa u Texasu. Nakon što se prijavio dežurnom

èasniku, posudio je automobil iz baze i krenuo na sjever preko Crvene rijeke u Oklahomi. Skrenuo je na državnu autocestu 53 i skrenuo sa strane osjetio je naglu potrebu da se pomokri. Iako je bio jedan sat poslije podne, miljama oko njega nije bilo niti jednog automobila, ni žive duše.Steiger nije pamtio da je ikada vidio tako ravno i pusto podruèje. Vjetroviti krajolik bio je potpuno pust, osim udaljene drvenjare i napuštenog sjenika. Bio je to depresivan prizor. Da je netko stavio Steigeru pištolj u ruku, bio bi u iskušenju da se ubije iz èiste melankolije. On zatvori rasporak i vrati se u automobil.Uskoro u daljini, pokraj ceste ravne poput strijele, ugleda vodotoranj koji se brzo približavao. Zatim se pojavi i mali grad s nekoliko stabala, i on proðe pokraj znaka dobrodošlice u Davton City, Kraljevski grad žitnog pojasa. Zaustavi se pokraj stare benzinske postaje koja je još uvijek imala staklene tankove nad crpkama.Postariji èovjek u mehanièarskom kombinezonu iziðe iz automehanièarske jame i priðe prozoru. Mogu li vam pomoæi?Tražim VRI, poštanski broj 9974, reèe Steiger.Ako govorite o prijemu, zakasnili ste, reèe starac.Ovdje sam drugim poslom, reèe Steiger smiješeæi se.Èovjek iz Oklahome nije bio impresioniran. On izvadi iz džepa masnu krpu i obriše svoje jednako masne šake. Idite do znaka stop u sredini grada i skrenite lijevo. Ne možete promašiti.Steiger je slijedio upute i stigao do šljunkom prekrivenog parkirališta pred zgradom koja je izgledala zaèuðujuæe moderno u odnosu na druge graðevine u gradu. Nekoliko automobila upravo je odlazilo, ostavljajuæi za sobom oblake crvene prašine. Prijem je gotov, pomisli Steiger. On ude i na trenutak zastane na ulazu u veliku prostoriju s drvenim parketom. Posude na stolovima još je sadržavalo ostatke peèenih piliæa. Skupina od tri èovjeka ugleda ga i mahne mu. Visok, košèat èovjek od kojih pedeset godina, visok najmanje šest stopa i pet pedalja, izdvoji se od ostalih i priðe Steigeru. Imao je grubo lice i kratko ošišanu sjajnu kosu razdvojenu po sredini. On ispruži ruku.Dobar dan, pukovnièe. Što vas dovodi u Davton City?Tražim zapovjednika ispostave, gospodina Billvja Lovella.Ja sam Billy Lovell. Što mogu uèiniti za vas?Kako ste, reèe Steiger ljubazno.Ja se zovem Steiger, Abe Steiger. Došao sam izWashingtona u vezi s jednom prilièno važnom stvari.Lovell se zagleda u Steigera. Pogled mu je bio prijateljski, ali zamišljen. Šalite se sa mnom, pukovnièe. Valjda æete mi reæi kako je tajni ruski špijunski satelit pao u polje negdje u blizini grada.Steiger nehajno odmahne glavom.Nije ništa tako dramatièno. Tražim nekoliko brodskih granata koje je vaša ispostava kupila od Phalanx Armsa.A, ona dva æorka?Æorka?Da, htjeli smo ih detonirati na izletu za Dan veterana. Postavili smo ih na stari traktor i pokušavali cijelo poslijepodne, ali nisu eksplodirale. Pokušali smo nagovoriti Phalanx da ih zamijeni.Lovell tužno odmahne glavom.Odbili su. Tvrdili su da je prodaja zakljuèena.Jedna strašna pomisao proðe Steigeru kroz um.Možda nisu granate koje se same detoniraju.Ne, Lovell odmahne glavom.Phalanx je jamèio da su to prave granate s bojnog broda.Imate li ih još?Naravno, vani su. Prošli ste pokraj njih pri dolasku.

Lovell povede Steigera van. Dvije granate oznaèavale su granicu imanja. Bile su obojene u bijelo, a za njih su bili prièvršæeni lanci koji su se protezali uz stazu. Steiger uvuèe dah. Vrhovi granata bili su zaobljeni. Bile su to dvije od nestalih granata s plinom. Koljena mu naglo popuste. Morao je sjesti na stube. Lovell se upitno zagleda u Steigerovo ošamuæeno lice. Nešto ne valja?Pucali ste na te stvari?, upita Steiger u nevjerici.Ispalili smo u njih skoro stotinu metaka. Neki su malo okrznuli glave, ali to je to.Èudno.. promrmlja Steiger.Što?To nisu eksplozivne granate, objasni Steiger. To su granate s plinom. Njihov mehanizam za detoniranje neæe se aktivirati dok ne izbace padobrane. Vaši metci nisu imali uèinka, jer za razliku od obiènih eksplozivnih projektila, nisu bile namještene da detoniraju.Auuu izusti Lovell. Želite reæi da je u njima otrovni plin?Steiger samo kimne glavom.Moj Bože, mogli smo izbrisati pola države.I više, promrmlja Steiger u bradu. Zatim ustane sa stuba.Posudio bih vaš toalet, pa telefon, tim redom.Naravno, poslužite se. Toalet je niz hodnik s lijeve strane, a telefon je u mojem uredu. Lovell zastane, a pogled mu postane lukav.Ako vam damo te granate... pa, pitao sam se...Obeæavam da æete vi i vaša ispostava dobiti deset projektila od šesnaest pedalja u odliènom stanju, dovoljno da na sljedeæem izletu izazovete super eksploziju.Lovell se naceri od uha do uha. Dogovoreno, pukovnièe.U toaletu, Steiger pljusne hladnu vodu po licu. Oèi koje su ga promatrale iz ogledala bile su crvene i umorne, ali zraèile su nadom. Pronašao je dvije bojeve glave s Brzom smrti. Mogao je samo moliti da i Pitt ima toliko sreæe.Steiger podigne telefon u Lovellovom uredu i zamoli operatera za meðugradski poziv.Pitt je spavao na kauèu u svojem uredu u NAMPu, kad se njegova tajnica, Zerri Pochinskv, nagne i blago ga protrese. Njezina duga, crvena kosa bila je spuštena, uokvirujuæi lice koje je bilo toplo i lijepo i puno veselog obožavanja. Imaš posjetitelja i dva poziva, reèe ona s laganim južnjaèkim naglaskom.Pitt protrlja oèi i sjedne. Poziva?Kongresnica Smith, odgovori Zerri pomalo kiselo, i pukovnik Steiger na meðugradskoj.A posjetitelj?Kaže da se zove Sam Jackson. Nema ugovoren sastanak, ali tvrdi da je važno.Pitt poène bistriti svoj um zamagljen od sna.Najprije æu primiti Steigerov poziv. Reci Loren da æu je nazvati kasnije, i pusti Jacksona unutra èim završim s razgovorom.Zerri kimne. Pukovnik je na liniji tri.On dotetura do stola i pritisne jednu od bljeskajuæih tipaka.Abe?Pozdravi iz sunèane Oklahome.Kako je prošlo?Odlièno, reèe Steiger. Križaj dvije bojeve glave.Dobar posao, reèe Pitt, smiješeæi se prvi put u nekoliko dana. Je li bilo problema?Nikakvih. Bit æu ovdje dok ih ljudi ne pokupe.Imam NAMPov Catlin s viljuškarom u Dullesu. Gdje se mogu spustiti?Sekundu. Pitt je mogao èuti prigušene glasove dok je Steiger razgovarao s

nekim na drugom kraju linije.U redu, reèe Steiger. Zapovjednik ispostave kaže da južno od grada postoji mala privatna pista duga oko osam stotina jarda.Dvostruko duže no što je potrebno Catlinu, reèe Pitt.Jesi li ti imao sreæe?Kustos Britanskog imperijalnog ratnog muzeja kaže kako je granata koju su oni kupili od Phalanxa definitivno namijenjena probijanju oklopa.To znaèi da Afrièka revolucionarna armija posjeduje još dvije bojeve glave s BSom.Tako se èini, reèe Pitt.Èemu, zaboga, služe teške brodske granate u afrièkoj džungli?To nam je dnevna zagonetka, reèe Pitt trljajuæi crvene oèi.Barem smo privremeno sretni što nam više nisu u dvorištu.Kamo sada?, upita Steiger. Baš i ne možemo reæi grupi terorista kako moraju vratiti najstrašnije oružje svih vremena.Prvo i osnovno, reèe Pitt, jest da utvrdimo lokaciju bojevih glava. U vezi s tim, admiral Sandecker je uvjerio starog prijatelja iz Mornarice koji sada radi u Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji da malo prokopa.Zvuèi pipavo. Ti momci nisu blesavi. Mogli bi nam postavljati neka neugodna pitanja.Vjerojatno neæe, reèe Pitt samouvjereno.Admiral je smislio klasiènu prièu. I ja sam skoro pao na nju.

Poglavlje XLVII

Bio je to težak izbor. Dale Jarvis se dvoumio izmeðu pite od jabuka i kolaèa od limuna prepunog kalorija. Na kraju je bacio dijetu kroz prozor, odluèio se za oba jela i postavio ih na svoj pladanj pokraj šalice èaja. Platio je djevojci za kasom i sjeo za stol uz jedan zid prostrane kafeterije stožera NSAe u Fort Meadeu u Marvlandu.Jednog dana želudac æe ti eksplodirati.Jarvis zastane i pogleda ozbiljno lice Jacka Ravenfoota, èelnika domaæeg odjela agencije. Ravenfoot je sav bio sazdan od mišiæa i kosti, i bio je jedini punokrvni Èejen u Washingtonu koji je imao kljuè bratstva Phi Beta Kappa s Yalea i èin umirovljenog komodora.Više volim konzumirati kaloriène, ukusne slatkiše nego usoljeno bizonovo meso i kuhanog prerijskog svisca koje ti nazivaš hranom. Ravenfoot se zagleda u strop. Kada bolje razmislim, nisam jeo prerijskog svisca dobrog prerijskog svisca još od proslave pobjede kod Little Big Horna.Vi stvarno znate udariti tamo gdje boli, reèe Jarvis cereæi se. Uzmi si stolac.Ravenfoot je ostao stajati. Ne, hvala. Imam sastanak za pet minuta. Kad si veæ tu, John Gossard iz Odjela za Afriku spomenuo je kako se baviš nekakvim projektom vezanim uz bojne brodove.Jarvis je polako žvakao komad pite od jabuka.Bojnim brodom, jednina. Što imaš na umu?Stari prijatelj iz mornarièkih dana, James Sandecker...Direktor NAMPa?, prekine ga Jarvis.Taj. Zamolio me da pronaðem jednu odreðenu isporuku starih mornarièkih topnièkih granata od šesnaest pedalja.I ti si se sjetio mene.Bojni brodovi imali su topove od šesnaest pedalja, reèe Ravenfoot. Ja bih to trebao znati. Bio sam zapovjedni èasnik na New Yerseyju tijekom vijetnamske orgije.Imaš li ideju što æe to Sandeckeru?, upita Jarvis.

Kaže kako ih tim njegovih znanstvenika želi ispustiti na pacifièke koralj ne formacije.Jarvis zastane izmeðu dva zalogaja. Što?Provode seizmološka testiranja. Èini se kako granate za probijanje oklopa ispuštene s dvije tisuæe stopa na koralj rade udar gotovo identièan potresu!Èovjekbi pomislio da æe eksploziv na tlu imati isti uèinak.Ravenfoot slegne ramenima. Ne mogu ništa tvrditi. Nisam seizmolog. Jarvis napadne kolaè od limuna.Ne vidim zašto bi to zanimalo Odjel za evakuaciju i ne èini mi se da admiralov zahtjev sadrži u sebi neki mraèni plan. Gdje Sandecker kaže da su te posebne granate pohranjene?Kod ARAe.Jarvis srkne èaj i potapša usta ubrusom.Zašto imati posla sARAom kada stare mornarièke granate može nabaviti kod svakog trgovca oružjem?Eksperimentalni tip razvijen pri kraju Korejskog rata, koji nikada nije upotrijebljen u ratu. Sandecker kaže kako djeluju daleko bolje od standardnih projektila.Ravenfoot se podupre na naslon stolca. Provjerio sam kod Gossarda glede ukljuèenosti ARAe. On misli da Sandecker griješi. Gerilcima su potrebne kao što su skakaèima u vis potrebni žuèni kamenci upravo je to rekao. Nagaða kako granate koje NAMP želi hrdaju negdje u nekom mornarièkom skladištu.A kad bi ARA stvarno posjedovala granate, kako bi Sandecker poslovao s njima?Valjda bi ih naveo na trgovinu, ili bi ih kupio po veæoj cijeni. Uostalom, to je samo novac naših poreznih obveznika.Jarvis se nasloni i zabode vilicu u kolaè. Više nije bio gladan.Htio bih razgovarati sa Sandeckerom. Imaš li što protiv?Budi moj gost. No, vjerojatno bi ti bilo bolje razgovarati s njegovim direktorom za specijalne projekte. To je momak koji vodi istragu.Kako se zove?Dirk Pitt.Onaj koji je prije nekoliko mjeseci izvadio Titanic?Taj.Ravenfoot pogleda na sat. Moram požuriti. Ako saznaš što o tim granatama, volio bih da mi javiš. Jim Sandecker je stari prijatelj. Još mu dugujem uslugu ili dvije.Raèunaj na to. Jarvis je sjedio nekoliko minuta nakon što je Ravenfoot otišao, zamišljeno ubadajuæi kolaè vilicom. Zatim ustane i vrati se u svoj ured, izgubljen u mislima. Barbara Gore znala je da intuicija njezinog šefa radi prekovremeno èim je on ušao kroz vrata. Previše je puta vidjela taj progonjeni izraz lica duboke koncentracije da ga ne bi prepoznala. Bez da joj je rekao, ona uzme notes i penkalu i krene za njim u njegov privatni ured. Zatim sjedne, prekriži svoje velièanstvene noge, i poène strpljivo èekati. On je stajao i zagledao se u zid. Zatim se polako okrene i pogled mu se fokusira. Pozovi Gossarda i dogovori sastanak s njegovim Odjelom za Afriku, i reci mu da još jednom pogleda omot s Operacijom Divlja ruža.Predomislio si se? Možda ipak ima nešto u tome?On ne odgovori odmah. Možda, samo možda.Još nešto?Da, zamoli odjel za dosjee da pronaðu sve što imaju o admiralu Jamesu Sandeckeru i Dirku Pittu.Nisu li oni iz NAMPa?Jarvis kimne. Barbara ga upitno pogleda.Ne misliš valjda da postoji neka veza.Prerano je da bih bio siguran, Jarvis æe zamišljeno.Moglo bi se reæi da sam poèeo hvatati slobodne krajeve niti kako bih vidio vode li do istog vretena.

Poglavlje XLVIII

Frederick Daggat i Felicia Collins èekali su u limuzini kad je Loren došla kroz ulaz Capitola. Gledali su je kako graciozno preskaèe stube, dok su njezini crveni uvojci lepršali na povjetarcu. Bila je odjevena u hlaèe boje šljive, prsluk na dvostruko kopèanje i vestu. Dugi, sivi, svileni šal bio joj je omotan oko vrata. Njezina je aktovka bila pokrivena istim materijalom kao i odijelo.Daggatov vozaè otvori joj vrata. Ona se smjesti pokraj Felicije, a Daggat se galantno premjesti na boèno sjedalo. Izgledaš ljupko, Loren, reèe Daggat familijarnim tonom previše familijarnim.Oèito je da su misli mojih muških kolega bili na drugom mjestu kad si ustala u tom odijelu u Kuæi.To što sam žena ima svojih prednosti tijekom debate, reèe ona hladno. Izgledaš otmjeno, Felicia.Èudan izraz preplavi Felicijino lice. Posljednje što je oèekivala od Loren bio je kompliment. Ona izravna suknju svoje haljine boje slonovaèe, izbjegavajuæi Lorenine oèi.Lijepo od tebe što si se došla naæi s nama, reèe ona tiho.Jesam li imala izbora?, Lorenino lice bilo je maska prijezira.Bojim se i pitati što ovaj put tražite od mene.Daggat podigne prozor iza vozaèa. Sutra je glasovanje o pomoæi Afrièkoj revolucionarnoj armiji.Pa ste vas dvoje podigli glave iz mulja da vidite jesam li ja još u omotnici, reèe Loren ogorèeno.Ne želiš shvatiti, reèe Felicia.U ovome nema nièeg osobnog. Frederick i ja ne tražimo financijsku dobit. Jedina naša nagrada je napredak naše rase.Loren se zagleda u nju. Pa ste se srozali na ucjenu kako biste unaprijedili svoju veliku moralnu ideju.Ako to znaèi spašavanje nebrojenih tisuæa života, da. Daggat je govorio kao da drži predavanje djetetu. Svaki dan rata donosi stotine smrti. Crnci æe napokon pobijediti u Južnoj Africi. To je veæ riješena stvar. Ali, važan je naèin na koji æe pobijediti. Hiram Lusana nije psihopatski ubojica kao što je bio Idi Amin. Uvjeravao me da æe, kad on postane premijer, jedina velika promjena biti ravnopravnost crnaca u Južnoj Africi. Svi demokratski principi na kojima je utemeljena postojeæa vlada bit æe zadržani.Kako možeš biti tako glup da povjeruješ u rijeèi kriminalca?, upita Loren.Hiram Lusana odrastao je u jednom od najgorih kvartova u državi, nastavi Daggat strpljivo. Njegov otac napustio je njegovu majku i devetero djece kad je imao osam godina. Ne oèekujem da shvatiš što znaèi biti svodnik vlastitim sestrama kako bi donio kruh na stol, kongresnice Smith. Ne oèekujem da i pokušaš zamisliti što znaèi živjeti u stanu na petom katu s novinama zataknutim u rupe u zidovima kako bi zaustavila snijeg, s prljavim toaletima jer nema vode, s vojskom štakora koja èeka priliku za pljaèku èim zaðe sunce. Ako je zloèin jedini naèin opstanka, tada æeš ga prigrliti raširenim rukama. Da, Lusana je bio kriminalac. Ali kad je dobio priliku da se uzdigne nad prljavštinom, prigrabio ju je i usmjerio energiju prema borbi protiv onih okolnosti koje su njega proklele.Zašto se onda igra Boga u Africi?, reèe Loren prkosno.Zašto se ne bori za poboljšanje standarda života crnaca u vlastitoj zemlji?Jer Hiram èvrsto vjeruje kako naša rasa mora imati èvrstu osnovu na kojoj se može uzdiæi. Židovi ponosno gledaju na Izrael vi Anglosaksonci imate bogato britansko naslijede. S druge strane, naša domovina još se bori da iziðe iz

primitivnog društva. Nije tajnakako su crnci koji su preuzeli najveæi dio Afrike od nje napravili strašan kaos. Hiram Lusana je naša jedina nada da pokrenemo crnu rasu u pravom smjeru. On je naš Mojsije, a Južna Afrika je naša obeæana zemlja.Niste li previše optimistièni?Daggat je pogleda. Optimistièni?Prema posljednjem vojnom izvješæu iz Južne Afrike, njihove Obrambene snage prešle su u Mozambik i uništile ARAu i njezin stožer.I ja sam proèitao ista izvješæa, reèe Daggat, i ništa se nije promijenilo. To je možda privremeni korak unatrag ništa više od toga. Hiram Lusana je još živ. On æe podiæi novu armiju, a ja namjeravam uèiniti sve što je u mojoj moæi da mu pomognem.Amen, brate, doda Felicia.Njih troje bili su previše obuzeti vlastitim mislima da bi primijetili automobil koji je zaobišao njihovu limuzinu i poèeo usporavati. Na sljedeæem semaforu vozaè zaustavi automobil i iskoèi van. Prije no što je Daggatov vozaè mogao reagirati, èovjek pritrèi limuzini, otvori stražnja vrata i uskoèi unutra. Daggatova usta otvore se od iznenaðenja. Felicia se smrzne, èvrsto stisnutih usta. Samo Loren nije bila previše zbunjena. Tko si, do vraga, ti?, upita Daggat. Preko ramena stranca vidio je kako vozaè poseže u odjeljak za rukavice po pištolj. Kako ste neperceptivni ako me niste prepoznali sa slika, reèe èovjek, smijuæi se.Felicia povuèe Daggata za rukav. To je on, prošapta ona.Koji on?, vikne Daggat, oèito uznemiren.Pitt. Zovem se Dirk Pitt.Loren se zagleda u Pitta. Nije ga vidjela nekoliko dana, i jedva je mogla povezati ovog èovjeka s onim koji je vodio ljubav s njom. Imao je velike podoènjake od nespavanja, a lice mu je zaraslo u bradu. Na licu je imao bore koje nije vidjela prije, bore od stresa i napora. Ona posegne i stisne mu ruku.Odakle si došao?, upita Loren.Sluèajnost, odgovori Pitt.Došao sam se naæi s tobom, i sluèajno sam prolazio pokraj stuba Capitola, kad sam vidio kako ulaziš u ovaj auto. Vozeæi pokraj vas, ugledao sam kongresnika Daggata na stražnjem sjedalu.Vozaè je spustio prozor i držao je mali revolver na nekoliko pedalja od Pittove glave. Daggat se vidljivo opusti. Osjeæao je da opet ima kontrolu u rukama.Možda je i vrijeme da se upoznamo, gosp. Pitt.On lagano odmahne rukom. Vozaè kimne i spusti revolver.Baš sam to i ja pomislio, reèe Pitt s osmijehom.U stvari, to mi je prištedjelo put do vašeg ureda.Htjeli ste se naæi sa mnom?Da, htio sam naruèiti neke kopije. Pitt izvadi mali svežanj fotografija i zamahne njima. Vidio sam i bolje, naravno. Ali opet, ove nisu snimljene u idealnim studijskim uvjetima.Loren rukom pokrije usta. Znaš za te strašne fotografije? Pokušala sam te poštedjeti toga.Da vidim, reèe Pitt, kao da Loren nije ni progovorila. Poèeo je spuštati fotografije u Daggatovo krilo, jednu po jednu.Uzet æu tucet ovih, pet ovih...Ne sviða mi se vaš patetièan pokušaj šale, reèe Daggat, prekidajuæi ga. Pitt ga nevino pogleda.Mislio sam da, kad se veæ bavite poslom snimanja prljavih fotografija, neæete imati ništa protiv da uslužite svoje klijente ili bih trebao reæi, modele. Naravno, oèekujem popust.

Koju igru igrate, gosp. Pitt?, upita Felicia.Igra?, Pitt kao da se zabavljao. Nema igre.On može politièki uništiti tvojeg oca i mene, reèe Loren.Dokle god ima negative fotografija, on vodi igru.Ma hajde, reèe Pitt, smiješeæi joj se. Kongresnik Daggat okonèat æe svoju profesiju ucjenjivaèa. Ionako nema talenta za to. Ne bi izdržao ni deset minuta protiv iskusnog profesionalca.Poput vas?, upita Daggat prijeteæi.Ne, poput mojeg oca. Vjerujem da ga poznajete. Senator George Pitt. Kad sam mu isprièao za vašu malu operaciju, u šali je zatražio nekoliko fotografija za sjeæanje. Vidite, nikada nije vidio svojeg deèka na djelu.Ludi ste, sikne Felicia.Rekli ste svojem ocu?, promrmlja Daggat. Izgledao je pomalo ošamuæeno. Ne vjerujem vam.Trenutak istine, reèe Pitt, još se uvijek smiješeæi krajevima usana. Je li vam poznato ime Sam Jackson?Daggat uvuèe dah. Progovorio je. Gad je progovorio.Propjevao je poput superzvijezde. Inaèe, mrzi vas iz dna duše. Ne može doèekati da posvjedoèi protiv vas na saslušanju Odbora kuæne etike.Traèak straha pojavi se u Daggatovom glasu.Ne bi se usudili pokazati te slike u istrazi.A što, do vraga, mogu izgubiti?, reèe Pitt.Moj otac sprema se za mirovinu sljedeæe godine. Gledajte stvar iz mojeg stajališta kada te fotografije budu podijeljene, vjerojatno æu morati palicom odbijati pola tajnica iz ovoga grada.Ti, egoistièna svinjo, reèe Felicia.Nije ti stalo do toga što æe biti s Loren.Stalo mi je, reèe Pitt nježno. Buduæi da je žensko, bit æe posramljena, ali to je mala cijena koju treba platiti kako bi naš prijatelj Daggat mogao provesti nekoliko godina izraðujuæi posude u zatvoru. Kad dobije uvjetni otpust, morat æe potražiti novo zanimanje, buduæi da njegova stranka neæe htjeti imati nikakve veze s njim.Daggat pocrveni i prijeteæi se nagne prema Pittu. Sranje vikne. Pitt prostrijeli Daggata pogledom koji bi smrznuo morskog psa. Kongres ne voli šljam koji koristi niske udarce kako bi proveo željene zakone. Prije nekoliko godina vaš bi plan mogao uspjeti, kongresnièe, ali danas na Capitol Hillu ima dovoljno poštenih ljudi koji æe vas nogirati iz grada ako saznaju za ovo.Daggat se opusti. Bio je poražen i znao je to.Što želite od mene?Uništite negative.To je sve? Pitt kimne. Daggatovo lice se iskrivi.Ne želite ništa više, gosp. Pitt?Ne plivamo svi u istoj kanalizaciji, kongresnièe. Mislim da æe se Loren složiti kako je za sve najbolje da se cijela stvar zaboravi. Pitt otvori vrata i pomogne Loren pri izlasku. Oh, još nešto Imam tvrdnju Sama Jacksona pod prisegom o vašem poslovanju s njim. Vjerujem da vi i vaša djevojka više neæete stvarati problema. Ako otkrijem da ste me prevarili, sredit æu vas, gospodine. To je obeæanje.Pitt zalupi vrata i nagne se kroz prozor vozaèa. U redu, momèe, produži.Njih dvoje stajali su i gledali za limuzinom, sve dok se ne izgubi u prometu. Tada Loren stane na vrhove prstiju i poljubi Pitta u bodljikavi obraz. Èemu to?, upita on, cereæi se od zadovoljstva.Nagrada što si me izbavio iz gadne situacije. jPitt stiže u pomoæ. Uvijek sam bio slab na kongresnice u i nevolji. On je poljubi u usta, ignorirajuæi znatiželjne poglede prolaznika. A to je tvoja nagrada što si htjela igrati plemenitu igru. i

Plemenitu igru?Trebala si mi reæi za fotografije. Mogao sam ti prištedjeti mnoge besane noæi. jMislila sam da mogu s time iziæi na kraj, reèe ona, izbjegavajuæi njegov pogled.Žene bi trebale biti sposobne zaštititi same sebe.On je zagrli i povede u svoj automobil. Postoje vremena kada èak i zagrižena feministica treba šovinista na kojeg æe se osloniti.Dok je Loren sjedala na suvozaèevo mjesto, Pitt primijeti mali papiriæ pod jednim brisaèem. U poèetku pomisli kako je to reklamni letak, i veæ ga je htio baciti, ali tada znatiželja prevlada i on ga pogleda. Poruka je bila ispisana urednim rukopisom.Dragi gosp. Pitt,Bio bih vrlo zahvalan kad biste nazvali broj 5555971 što prije možete.Hvala vam, Dale Jarvis.Pitt se instinktivno ogleda po masi prolaznika, pokušavajuæi uoèiti tajanstvenog glasnika. Bio je to beznadan pokušaj. Unutar stotinu jarda nalazilo se gotovo osamdeset ljudi bilo koji od njih mogao mu je staviti papiriæ pod brisaè dok se on suoèavao s Daggatom.Poznaješ li Dalea Jarvisa?, upita on Loren.Ona se zamisli na trenutak.Ne mogu reæi da mi je ime poznato. Zašto?Èini se, reèe Pitt zamišljeno, da mi je ostavio ljubavnu poruku.

Poglavlje XLIX

Ledeni zimski zrak prodirao je kroz šavove kamionske cerade i ubadao Lusaninu kožu. Ležao je na trbuhu, s rukama i nogama èvrsto vezanima uz bokove. Metalna rebra na podu udarala su ga po glavi svaki put kad bi kamion poskoèio na neravnini. Lusanini osjeti gotovo da nisu funkcionirali. Kapuljaèa na glavi bila je potpuno neprozirna i èinila ga dezorijentiranim, a tijelo mu je bilo tupo zbog slabe cirkulacije.Posljednje èega se sjeæao bilo je nasmiješeno lice kapetana leta u baru za putnike prve klase u zraènoj luci. Nekoliko lucidnih misli koje je imao od tog trenutka završavale su s istom slikom.Ja sam kapetan Mutaapo, rekao je visoki, vitki pilot. Bio je proæelav sredovjeèni crnac, ali osmijeh je èinio njegovo lice mladolikim. Nosio je tamnozelenu odoru zrakoplovne tvrtke BEZAMozambique Airlines, sa zlatnim pleterom koji je ukrašavao donji dio rukava. Predstavnik moje vlade tražio je da vam zajamèim siguran let, gosp. Lusana.Oprez je bio potreban dok sam ulazio u Sjedinjene Države, rekao je Lusana, ali iskreno sumnjam kako se nalazim u opasnosti na odlaznom letu, okružen amerièkim turistima.Ipak, gospodine, vi ste moja odgovornost, jednako kao i stotinu i pedeset drugih putnika. Moram vas upitati predviðate li ikakve probleme koji bi mogli ugroziti živote.Ne, kapetane, uvjeravam vas.Dobro. Mutaapovi zubi bijesnu. Popijmo tada za ugodan let bez problema. Što æete vi piti, gospodine?Èisti martini, hvala vam.Glupost, pomisli Lusana dok je kamion prelazio željeznièku prugu. Prekasno mu je sinulo kako piloti putnièkih zrakoplova ne smiju ni okusiti alkohol 24 sata prije leta. Prekasno je shvatio da je njegovo piæe drogirano. Smiješak lažnog pilota kao daje bio zamrznut u vremenu prije no što mu se polako smraèilo pred oèima i prije no što je potonuo u ništa.

Lusana nije mogao mjeriti sate niti dane. Nije mogao znati da ga drže u stalnom stanju polusvijesti redovitim injekcijama s blagim sedativima. Nepoznata lica pojavljivala su se i nestajala kad bi mu na kratko skinuli kapuljaèu, a njihovi likovi lebdjeli bi u eterièkoj izmaglici prije no što bi se opet spustila tama.Kamion se zaustavi i on zaèuje prigušene glasove. Tada vozaè promijeni brzinu i krene dalje, zaustavivši se opet nakon manje od milje. Lusana je zaèuo kako se stražnja vrata otvaraju, i osjetio kako ga dva para ruku grubo podižu i odnose njegovo otupjelo tijelo niz nekakvu rampu. Iz tame su dopirali èudni zvukovi. Zvuk udaljene sirene. Metalni udarci, kao da se èelièna vrata otvaraju i zatvaraju. Osjetio je i miris svježe boje i nafte.Bacili su ga na još jedan tvrdi pod i ostavili ga tamo. Njegovi nosaèi izišli su iz dometa njegovog sluha. Zatim osjeti kako mu režu konopce na tijelu. Tada mu skinu kapuljaèu. Jedino svjetlo dopiralo je iz male crvene žarulje na jednom zidu. Gotovo punu minutu Lusana je nepokretno ležao, dok mu se cirkulacija polako pokretala u bolnim udovima. On otvori oèi i žmirne. Èinilo mu se da je na zapovjednom mostu broda. Crveni sjaj otkrivao je kormilo i veliku konzolu prošaranu raznobojnim svjetlima koja su se odražavala u dugom nizu èetvrtastih prozora na tri od èetiri siva zida.Nad Lusanom je stajao masivni èovjek, držeæi kapuljaèu u ruci. Iz Lusanine perspektive izgledao je poput iskrivljenog diva. Èovjek ga je gledao s ljubaznim izrazom lica i smiješio se.Lusana nije pao na trik. Znao je da se veæina okorjelih ubojica svojim žrtvama smiješi poput anðela prije no što im prerezu grlo.No, lice ovog èovjeka izgledalo je nevino, lišeno krvožednih namjera. Prije je iskazivalo neku odvojenu vrstu znatiželje.Vi ste Hiram Lusana.Duboki glas odjekne od èeliènih pregradnih zidova.Jesam, odgovori Lusana promuklo. Vlastiti glas zvuèio mu je èudno. Nije ga koristio gotovo èetiri dana.Ne znate koliko sam se radovao susretu s vama, reèe div.Tko ste vi?Znaèi li vam nešto ime Fawkes?Bi li trebalo?, reèe Lusana, odluèan da pruži otpor.Da, strašno je kada zaboravite imena ljudi koje ste pobili.Lusana polako shvati.Fawkes... napad na Fawkesovu farmu u Natalu.Moja žena i djeca pokošeni su. Moja kuæa je spaljena. Èak ste poklali i moje radnike. Cijele obitelji iste boje kože kao i vi.Fawkes... vi ste Fawkes, ponovi Lusana, dok se njegov drogirani um borio da shvati znaèenje toga.Znam da je ARA obavila prljavi posao, reèe Fawkes, a glas mu lagano otvrdne. To su bili vaši ljudi vi ste izdali zapovijedi.Ja nisam bio odgovoran.Izmaglica se dizala iz Lusanine glave i polako je uspostavljao ravnotežu, barem u sebi. Noge i ruke još nisu reagirale.Žao mi je za to što se dogodilo vašoj obitelji. Tragièno krvoproliæe bez smisla i razloga. Ali krivca æete morati potražiti na drugom mjestu. Moji ljudi su nevini.Da, oèekivao sam nijekanje.Što namjeravate sa mnom?, upita Lusana, bez straha u oèima.Favvkes pogleda kroz prozor zapovjednog mosta. Vani je bio mrkli mrak, a lagana magla okruživala je staklo. U njegovim oèima vidjela se nekakva èudna tuga. On se okrene prema Lusani.Krenut æemo na malo putovanje, vi i ja, putovanje bez povratne karte.

Poglavlje L

Taksi je prošao kroz stražnje vratnice washingtonske nacionalne zraène luke toèno u 21.30 sati i ostavio Jarvisa iza usamljenog hangara koji se nalazio na rijetko korištenom dijelu piste. Osim slabe svjetlosti koja je dopirala kroz prašnjava stakla na jednim vratima sa strane, divovska zgrada izgledala je pusto. On gurne vrata, i blago se iznenadi jer nisu zaškripala. Dobro nauljene šarke okrenvile su se bešumno. Zjapeèa unutrašnjost bila je sjajno osvijetljena fluorescentnom rasvjetom na stropu. Stari Fordov tromotorni zrakoplov sjedio je poput goleme guske nasred betonske površine, a krila su mu zaštitnièki prekrivala nekoliko starih automobila u razlièitim stadijima popravka. Jarvis priðe automobilu koji je izgledao kao obièna hrpa hrdavog željeza. Par nogu izvirivao je ispod hladnjaka.Vi ste gosp. Pitt?, upita Jarvis.A vi ste gosp. Jarvis?Da.Pitt se iskotrlja ispod automobila i sjedne.Vidim da ste pronašli moj skromni dom.Jarvis je oklijevao, promatrajuæi Pittov masni kombinezon i neuredan izgled. Vi ovdje živite?Imam stan na katu, reèe Pitt, pokazujuæi u vis prema staklom odvojenom prostoru.Imate lijepu zbirku, reèe Jarvis pokazujuæi automobile.Koji je ovo automobil, s crnim branicima i srebrenim vjetrobranom?MaybachZeppelin iz 1936 odgovori Pitt.A ovaj na kojem radite?Renault otvorenog krova iz 1912.Izgleda pomalo istrošen, reèe Jarvis, provlaèeæi prst kroz sloj hrde. Pitt se strpljivo nasmiješi. Ne izgleda baš tako loše, ako uzmete u obzir da je bio uronjen u more sedamdeset godina.Jarvis odmah shvati. S Titanica?Da. Dopustili su mi da ga zadržim nakon završetka projekta. Neka vrsta nagrade za usluge, moglo bi se reæi.Pitt ga povede uz stubište do svojeg stana. Jarvis ude, a njegovo oko profesionalca rutinski prijeðe preko neobiènog namještaja. Èovjek koji je živio ovdje mnogo je putovao, zakljuèi on na temelju nautièkih predmeta koji su krasili unutrašnjost. Bakrene ronilaèke kacige iz drugog razdoblja. Mornarski kompasi, drvena kormila, brodska zvona, èak i stari èavli i boce, svi uredno oznaèeni imenima slavnih brodova s kojih ih je Pitt izvadio. Imao je osjeæaj da gleda u muzej života tog èovjeka.Jarvis se spusti na kožnu sofu na Pittov poziv. Zatim pogleda svojeg domaæina ravno u oèi. Poznajete li me, gosp. Pitt?Ne.Ali, niste imali ništa protiv toga da se naðete sa mnom.Tko bi mogao odoljeti intrigi?, reèe Pitt cereæi se.Ne nalazim svakoga dana na vjetrobranu poruku s telefonskim brojem koji ispada broj Nacionalne sigurnosne agencije.Pogodili ste, naravno, da vas prate.Pitt se zavali u kožni naslonjaè i položi noge na otoman.Preskoèimo igru rijeèi, gosp. Jarvise, i prijeðimo na stvar. Koji je vaš sport?Sport?Vaš interes za mene.U redu, gosp. Pitt, reèe Jarvis.Karte na stol. Koja je prava svrha iza NAMPove potrage za specijalnim tipom

teške mornarièke granate?Sigurni ste da ne želite piæe?, postavi Pitt protupitanje.Ne, hvala, odgovori Jarvis, diveæi se Pittovom nehajnom zavlaèenju. Ako znate da smo na tržištu, onda znate i zbog èega.Seizmološki testovi na koraljima?Pitt kimne glavom.Jarvis protegne ruke na naslonjaè sofe.Kad ste predvidjeli to testiranje?Posljednja dva tjedna u ožujku sljedeæe godine.Vidim. Jarvis pogleda Pitta na dobronamjeran, oèinski naèin i prijeðe na srž stvari. Razgovarao sam sa èetiri seizmologa, od kojih su dvojica bili iz vaše agencije. Ne slažu se s vašom idejom o ispuštanju mornarièkih granata od 16 pedalja iz zrakoplova. Ustvari, misle da je smiješna. Osim toga, informirali su me kako NAMP nema predviðene seizmološke testove na Pacifiku. Ukratko, gosp. Pitt, vaša lukava prièica ne drži vodu.Pitt zatvori oèi, izgubljen u mislima. Mogao je lagati, ili ne reæi ništa. Ne, zakljuèi, njegove moguænosti bile su svedene na nulu. Gotovo da nije bilo nade kako æe on i Steiger i Sandecker uspjeti dogovoriti brz povratak bojevih glava s BSom od ARAe. Istragu su proveli do krajnjih granica svojih ogranièenih sredstava. Došlo je vrijeme, zakljuèi on, da se pozove profesionalce.On otvori oèi i zagleda se u Jarvisa. Kad bi bilo u mojoj moæi da vam na dlan položim organizam zarazne bolesti koji može ubijati tristo godina bez prekida, što biste uèinili s njim?Pittovo pitanje izbaci Jarvisa iz takta. Ne znam na što ciljate.Pitanje stoji, reèe Pitt.Je li to oružje?Pitt kimne. Osjeæaj nelagode zgrabi Jarvisa. Ne znam za takvo oružje. Kemijska i biološka oružja bezuvjetno su zabranjena od svih èlanica Ujedinjenih naroda prije deset godina.Molim vas, odgovorite na pitanje, reèe Pitt.Valjda bih ga predao našoj vladi.Jeste li sigurni da je to najpametnije rješenje?Blagi Bože, èovjeèe, što hoæete? Pitanje je èisto hipotetsko.Takvo oružje mora biti uništeno, reèe Pitt. Njegove zelene oèi kao da su plamtjele i probijale se do pozadine Jarvisovog mozga.Zavlada kratka tišina. Tada Jarvis reèe. Postoji li?Postoji.Dijelovi slagalice poèeli su dolaziti na mjesto, i prvi put otkad je pamtio, Jarvis poželi da nije tako prokleto uèinkovit. On pogleda Pitta i škrto se osmjehne. Sada æu prihvatiti ono piæe, reèe on tiho.I mislim da æemo vi i ja nakon toga razmijeniti neke vrlo uznemirujuæe vijesti.Veæ je prošla ponoæ kad je Phil Sawyer zaustavio automobil pred Loreninom zgradom. Veæina žena smatrala ga je naoèitim muškarcem, jer imao je èvrsto lice i uredno ošišanu, prerano posijedjelu kosu. Loren mu dobaci provokativan pogled.Bi li mi otvorio vrata stana? Brava mi se uvijek teško otvara.On se nasmiješi. Kako bih mogao to odbiti?Oni iziðu iz auta i krenu kroz vrtni ulaz u tišini. Ploènik je bio mokar i odražavao je svjetlost uliènih svjetiljaka. Loren se ugnijezdi uz njega kad im je hladna kišica napala kosu i odjeæu. Vratar ih pozdravi i zadrži dizalo otvoreno. Na ulaznim vratima ona potraži kljuè u torbici i doda ga Sawyeru. On okrene kljuè i oni udu.Uzmi si piæe, reèe ona, otresajuæi vlažnu kosu.Vratit æu se za minutu.Loren ode u spavaæu sobu, a Sawyer priðe malom prijenosnom baru i natoèi si

konjak. Veæ je ispijao drugu èašu kad se Loren vrati u sobu. Bila je odjevena u tanku, prozirnu odjeæu sa srebrenastosivim gornjim dijelom i hlaèama sa èipkastim rubom. Dok je prolazila kroz vrata, svjetlo iz spavaæe sobe ocrtalo je njezinu gipku priliku kroz prozirni materijal. Kombinacija odjeæe, njezine crvene kose i njezinih ljubièastih oèiju iznenada uèini da se osjeæa kao zbunjeni adolescent. Izgledaš zanosno, uspije procijediti.Hvala ti. Ona si natoèi Galliano i sjedne pokraj njega na kauè. Veèera je bila krasna, Phile.Bilo mi je zadovoljstvo.Ona mu se primakne i lagano pomiluje ruku. Veèeras izgledaš drukèije. Nikad te nisam vidjela tako opuštenog. Nisi niti jednom spomenuo predsjednika.Za šest tjedana i tri dana od sada novi izabrani predsjednik polaže zakletvu i moja osmogodišnja bitka s damama i gospodom iz medija dolazi kraju. Bože, nikad ne bih pomislio da æu se osjeæati dobro kao èlan oporbe.Kakvi su ti planovi nakon inauguracije?Moj šef ima pravu ideju. Èim preda uzde svojeg radnog mjesta, odjedrit æe jahtom od èetrdeset stopa na Južni Pacifik, gdje æe se, kako kaže, opijati i jebavati na smrt.Sawyer spusti svoju èašu i zagleda se u Lorenine oèi.A ja, pak, preferiram Karibe, naroèito za medeni mjesec.Osjeæaj išèekivanja poène se raðati u Loren.Imaš li nekoga posebnog na umu?Sawyer odloži njihove èaše i uhvati Loreninu ruku.Kongresnice Smith, reèe on s lažnom ozbiljnošæu.S poštovanjem vas molim da svoj glas poklonite udaji za Phila Sawyera.Lorenine oèi postanu tmurne i zamišljene. Iako je bila sigurna kako æe ovaj trenutak doæi, još uvijek nije bila sigurna u svoj odgovor.Sawyer pogrešno protumaèi njezino oklijevanje.Znam što ti prolazi glavom, reèe on blago.Pitaš se kakav æe ti biti život s nezaposlenim predsjednikovim tajnikom za medije, je li tako? Pa, ne boj se. Pouzdano znam kako stranaèki vode žele da se kandidiram za senatora u svojoj saveznoj državi na sljedeæim izborima.U tom sluèaju, reèe ona odluèno, odgovor je da.Sawyer nije vidio nelagodu u Loreninim oèima. On je uhvati za ruku i nježno poljubi u usta. Èinilo mu se da se soba zamaglila, a ženski miris njezinog tijela obavije ga. Osjeæao je èudan mir kad je zabio lice medu njezine grudi.Poslije, kad je Sawyer iscrpljen zaspao, Lorenine suze navlažile su jastuk. Pokušala je oèajnièki, svom dušom. Voljela je snažno èak je proizvodila i oèekivane životinjske zvukove u grlu. Ali nije djelovalo. Tijekom cijelog burnog voðenja ljubavi usporeðivala je Sawyera s Pittom. Nije bilo naèina da logièno objasni razliku. Kad su bili u njoj, obojica su bili isti, ali Pitt ju je pretvarao u divlju, zahtjevnu životinju, dok ju je Sawyer ostavljao praznom i neispunjenom.Ona pritisne jastuk na lice kako bi prigušila jecaje. Proklet bio, Dirk Pitt reèe ona tiho. Proklet bio!Nisam siguran èija prièa je luda, reèe Pitt, vaša ili moja.Jarvis slegne ramenima. Tko zna. Najgore je to što se može pokazati kako su vaše bojeve glave s Brzom smrti i moja Operacija Divlja ruža povezane.Napad na veliki obalni grad bojnim brodom, od južnoafrièkih crnaca koji glume teroriste ARAe. To je ludost.Krivo, reèe Jarvis.Plan miriše na genijalnost. Nekoliko bomba tu ili tamo, ili još jedna otmica zrakoplova, teško bi natjerali cijelu naciju da podivlja. Ali, stari bojni brod sa zastavama, koji zasipa kišom projektila bespomoænu populaciju, to je najbolji senzacionalizam.Koji grad?

Niti jedan nije specificiran. Taj dio plana ostaje tajna.Na sreæu, nedostaje glavni sastojak.Bojni brod, reèe Jarvis.Kažu da su svi povuèeni iz aktivne službe.Posljednji je prodan u otpad prije više mjeseci. Svi ostali su neoperativni spomenici.Pitt se zagleda u prazno na trenutak.Sjeæam se da sam vidio veliki brod na doku u zaljevu Chesapeake prije samo nekoliko tjedana.Najvjerojatnije krstarica s teškim projektilima, reèe Jarvis.Ne, siguran sam da je imao tri velike kupole s topovima, reèe Pitt èvrsto. Letio sam za Savannah, a zrakoplov je preletio nad njim prije no što je skrenuo na jug.Jarvis još nije bio uvjeren.Nemam razloga sumnjati u toènost svojih informacija meðutim, u interesu sigurnosti, provjerit æu ono što ste vidjeli.Postoji još nešto, reèe Pitt, ustajuæi iz naslonjaèa i pretražujuæi red enciklopedija na policama. Tada izvuèe jednu knjigu s crnim kožnim koricama i prelista stranice.Je li vam još nešto palo na pamet?, upita Jarvis.Operacija Divlja ruža, odgovori Pitt.Što je s njom?Ime. Što ono znaèi?Kodna imena rijetko imaju neki smisao, reèe Jarvis.Moglo bi ih odati.Kladim se u bocu starog vina da ovo ima.Pitt pruži knjigu. Stranice su bile otvorene na karti. Jarvis stavi svoje naoèale za èitanje i pogleda kartu.U redu, Iowa je Država Oka sokolovog. Pa što onda?Pitt pokaže mjesto na polovici desne stranice.Državni cvijet Iowe, reèe on tiho, je divlja ruža.Boja iznenada nestane iz Jarvisovog lica.Ali bojni brod Iowa završio je na otpadu.Je li možda prodan radi otpadnih dijelova?, reèe Pitt.Velika je razlika.Na Jarvisovom èelu pojavi se niz bora.Pitt pogleda Jarvisa i produbi njegove brige.Da sam ja na vašem mjestu, provjerio bih sva brodogradilišta smještena na zapadnoj marvlandskoj obali Chesapeakea.Vaš telefon. Bila je to više zapovijed nego molba.Pitt bez rijeèi pokaže telefon na kraju stola.Jarvis otkuca broj. Dok je èekao odgovor, on pogleda Pitta.Imate li automobil koji nije stari?Imam NAMPov automobil, parkiran je vani.Došao sam taksijem, reèe Jarvis. Hoæete li vi preuzeti?Dajte mi minutu da poèistim, odgovori Pitt.Kad je izišao iz kupaonice, Jarvis ga je èekao na vratima.Bili ste u pravu, reèe on mirno.Od juèer, bojni brod Iowa usidren je u Forbesovom odlagalištu zastarjelih brodova u Marylandu.Znam to postrojenje, reèe Pitt. Nalazi se na nekoliko milja od zaljevskog ulaza u rijeku Patuxent.

Poglavlje LI

Dok je Pitt vozio kroz kišu, èinilo se da je Jarvis hipnotiziran brisaèima na vjetrobranu. Njegov pogled napokon se fokusira i on naèini nehajnu gestu prema cesti ispred njih.Pretpostavljam da je sljedeæi grad Lexington Park.Još èetiri milje, reèe Pitt ne okrenuvši se.U predgraðu postoji benzinska postaja koja radi cijelu noæ, nastavi Jarvis. Parkiraj kod javnog telefona.Nekoliko minuta kasnije, svjetla automobila obasjala su obavijest o ulasku u Lexington Park. Nakon manje od milje, iza oštrog zavoja u kišnoj noæi pojavi se jarko obasjana servisna postaja. Pitt skrene na prilaz i parkira pokraj javnog telefona.Poslužitelj je sjedio na suhom i toplom u svojem uredu, s nogama položenim na staru peæ na loživo ulje. On spusti magazin, a zatim dvije ili tri minute promotri sumnjièavo Pitta i Jarvisa kroz kišom okupane prozore. Kad je zakljuèio da se ne ponašaju kao kriminalci, vratio se èitanju. Svjetla javnog telefona ugase se i Jarvis se brzo vrati na suvozaèevo sjedalo.Ima li novosti?, upita Pitt.Jarvis kimne.Moje osoblje otkrilo je neke obeshrabrujuæe informacije.Loše vijesti i oèajno vrijeme idu rukom pod ruku, reèe Pitt.Iowa je udaljena iz pristaništa Mornarice i prodana na aukciji kao višak. Kupac koji je ponudio najviše zove se Investicijska korporacija Walvis Bay.Nikad èuo za nju.Korporacija je financijski paravan za Afrièku revolucionarnu armiju.Pitt lagano skrene kako bi zaobišao duboku lokvu na cesti.Je li moguæe da je Lusana nadmudrio južnoafrièko Ministarstvo obrane ponudivši veæu svotu za brod?Sumnjam. Jarvis je drhtio od vlažne hladnoæe i držao ruke nad ventilatorima za topli zrak na upravljaèkoj ploèi.Uvjeren sam da je južnoafrièko Ministarstvo obrane kupilo Iowu i provelo transakciju pod krinkom Investicija Walvis Bay.Ne misliš da Lusana zna?Nema naèina da to zna, reèe Jarvis. Uobièajena je politika da se imena kupaca drže tajnima ako oni to zahtijevaju.Kriste, promrmlja Pitt, prodaja bojevih glava od Phalanx Arms ARAi...Uz malo kopanja, reèe Jarvis napetim glasom, bojim se da bismo otkrili kako Lusana i ARA nemaju ništa niti s tim poslom.Ravno pred nama je Forbesovo odlagalište, reèe Pitt.Visoka ograda od lanèanih karika koja je okruživala odlagalište pojavi se uz cestu i nastavi paralelno s njom. Na glavnim vratnicama Pitt zaustavi automobil pred kablom koji se protezao preko ulaza. Nije bilo moguæe vidjeti brod kroz kišu. Èak se i velike dizalice nisu vidjele u tami. Stražar je došao do Pittovih vrata gotovo prije no što je spustio prozor.Mogu li vam pomoæi, gospodo?, upita on ljubazno.Jarvis se nagne preko Pitta i pokaže svoju iskaznicu. Željeli bismo potvrditi prisutnost broda Iowa u ovom brodogradilištu.Ja vam mogu reæi, gospodine, vezana je uz dok. Tamo je veæ šest mjeseci, preureðuje se.Pitt i Jarvis zabrinuto se pogledaju na rijeè preureduje.Imam zapovijedi ne propustiti nikoga bez propusnice ili ovlaštenja od službenika kompanije, nastavi stražar. Bojim se da æete morati prièekati do jutra za razgledavanje broda.Jarvisovo lice pocrveni od bijesa. No, prije no što je mogao zapoèeti s tiradom, pojavi se drugi automobil i iziðe èovjek odjeven u veèernji sako. Problemi, 0Shea?, upita on.Ova gospoda žele uæi u odlagalište, odgovori stražar, ali nemaju propusnice.

Jarvis iziðe iz automobila i presretne neznanca na pola puta.Zovem se Jarvis, i direktor sam Nacionalne sigurnosne agencije. Moj prijatelj je Dirk Pitt on je iz NAMPa. Od izuzetne je važnosti da pregledamo Iowu.U tri sata ujutro?, progunda zbunjeni èovjek, prouèavajuæi Jarvisovu iskaznicu na svjetlu. Zatim se okrene stražaru.U redu propusti ih. On se opet okrene prema Jarvisu.Put do doka malo je kompliciran. Bolje da i ja poðem s vama. Uzgred, ja sam Metz, Lou Metz, nadzornik odlagališta.Metz se vrati do svojeg automobila i reèe nešto ženi koja je sjedila na suvozaèevom mjestu.Moja supruga, objasni on smještajuæi se na stražnje sjedalo kod Pitta. Danas nam je godišnjica. Upravo smo se vraæali s proslave i sluèajno sam svratio po neke planove.OShea otkvaèi kabel na ulazu i spusti ga na mokro tlo. Pokaže Pittu da prièeka i nagne se kroz prozor. Gosp. Metz, ako vidite onog vozaèa autobusa, pitajte ga zašto kasni.Metz je izgledao zbunjen. Vozaè autobusa?Prošao je negdje oko sedam naveèer, vozeæi oko sedamdeset crnaca. Krenuli su prema Iowi.Propustio si ih?, upita Metz u nevjerici.Svi su imali ispravne propusnice, ukljuèujuæi i vozaèa kamiona koji je došao za njima.Fawkes izlane Metz ljutito.Što je taj ludi Škot sada smislio?Pitt pokrene automobil u odlagalište.Tko je Fawkes?, upita on.Kapetan Patrick McKenzie Fawkes, reèe Metz.Umirovljeni èasnik Kraljevske mornarice. Nije tajio èinjenicu da ga je neka grupa crnih terorista unajmila da preuredi brod. Èovjek je lud kao banana.Jarvis se okrene prema Metzu. Kako to?Fawkes je natjerao mene i moju posadu da napravimo veliki face liftingndi brodu. Tražio je da ga potpuno ogolimo, i da na njega postavimo drvenu nadgradnju.Iowa nikada nije dizajniran da plovi kao èep, reèe Pitt.Ako mu se drastièno promijene težišta i centri, mogao bi se prevrnuti u oluji.Prièajte mi o tome, progunda Metz.Mjesecima sam se svaðao s tim tvrdoglavim kopiletom. S jednakim uspjehom mogao sam isto tako prdnuti na tornado. Èak je tražio da uklonimo dva savršeno ispravna motora s turbinama General Electric i zapeèatimo njihove osovine.On zastane i potapša Pitta po ramenu. Skrenite desno kod sljedeæe hrpe èeliènih ploèa, pa lijevo kod traènica za dizalice.Temperatura se spustila, i kiša je postala ledena. Dvije velike èetvrtaste sjene materijalizirale su se pod svjetlima. Autobus i kamion, reèe Pitt. On parkira automobil, ali ostavi motor i svjetla upaljene.Nema ni traga od vozaèa, reèe Jarvis.Pitt izvadi svjetiljku iz pretinca na vratima i iziðe. Jarvis krene za njim, ali Metz odjuri naprijed u noæ bez rijeèi. Pitt usmjeri snop svjetlosti kroz prozore autobusa i u stražnji dio kamiona. Bili su prazni.Pitt i Jarvis zaobidu napuštena vozila i otkriju Metza kako stoji nepokretno, s rukama na bokovima. Njegov veèernji sako bio je mokar, a kosa mu je bila slijepljena na tjemenu. Izgledao je kao spašeni èovjek koji se zamalo utopio. Iowa?, upita Jarvis.Metz grèevito mahne rukama u tami. Prokleto kopile.Prokleto... što?Taj prokleti Škot je isplovio brodom!Isuse, jeste li sigurni?

Metzovo lice i glas odavali su oèajnièko uzbuðenje.Ja ne gubim bojne brodove. Ovdje je bio privezan tijekom preradivanja.Iznenada ugleda nešto i pritrèi rubu doka.Moj Bože, pogledajte ovo! Konopci za vezivanje još su privezani za dok. Ludi idioti odbacili su konopce s broda. Kao da ga više nikada ne namjeravaju privezivati.Jarvis se nagne i zagleda prema teškim konopcima koji su se gubili u vodi. Moja greška. To što nisam vjerovao vlastitim oèima kriminalan je propust.Još ne možemo biti sigurni da æe izvršiti napad, reèe Pitt.Jarvis odmahne glavom.Uèinit æe to možeš raèunati na to.On se umorno nasloni na stup.Da su nam barem dali datum i metu.Datum je cijelo vrijeme bio tu, reèe Pitt.Jarvis se zagleda u njega u išèekivanju.Rekao si kako je ideja napada motivirati simpatije za južnoafrièke bijelce i provocirati amerièki bijes prema crnim revolucionarima, nastavi Pitt.Ima li savršenijeg dana no što je današnji?Sad je pet minuta nakon ponoæi u srijedu.Jarvisov glas bio je napet. Iz toga ne zakljuèujem ništa.Planeri Operacije Divlja ruža imaju savršen osjeæaj za vrijeme, reèe Pitt suhim, ironiènim tonom. Danas je takoðer sedmi prosinac, godišnjica Pearl Harboura.

Poglavlje LII

Pretoria, Južna Afrika, 7. prosinca 1988.Pieter De Vaal sjedio je sam i èitao knjigu u svojem uredu u Ministarstvu obrane. Bila je rana veèer i ljetno svjetlo prolazilo je kroz nadsvodene prozore. Na vratima se zaèuje tiho kucanje. De Vaal progovori bez da je podigao glavu sa svojeg štiva. Da?Ude Zeegler.Upozorili su nas da je Favvkes pokrenuo operaciju.De Vaalovo lice nije pokazivalo znakove interesa kad je odložio knjigu i predao Zeegleru komadiæ papira. Pobrinite se da dežurni komunikacijski èasnik osobno pošalje ovu poruku amerièkom Ministarstvu vanjskih poslova.Dužnost mi je da upozorim vašu vladu na predstojeæi napad na vašu obalu od terorista Afrièke revolucionarne armije pod zapovjedništvom kapetana Patricka Fawkesa, umirovljenika Kraljevske mornarice. Duboko žalim zbog bilo kakve uloge koju je moj kabinet nehotice odigrao u ovoj sramotnoj stvari.Eric Koertsmann, premijer.Priznali ste krivnju u ime našeg premijera, koji nema pojma o Operaciji Divlja ruža, reèe zapanjeni Zeegler. Mogu li pitati zašto?De Vaal sklopi ruke pred sobom i pogleda Zeeglera.Ne vidim razloga da razgovaramo o detaljima.Mogu li vas onda pitati zašto ste bacili Fawkesa vukovima?Ministar se vrati svojoj knjizi uz gestu prijezira.Pobrinite se da poruka bude poslana. Vaša pitanja dobit æe odgovor u pravom trenutku.Obeæali smo Fawkesu da æemo ga pokušati spasiti, ustrajao je Zeegler. De Vaal nestrpljivo uzdahne. Fawkes je znao da je mrtav èovjek èim je preuzeo zapovjedništvo nad napadom.Ako preživi i kaže nešto amerièkim vlastima, njegovo priznanje moglo bi biti katastrofalno za našu vladu.Opustite se pukovnièe, reèe De Vaal s osmijehom.

Fawkes neæe preživjeti da bi prièao.Djelujete prilièno sigurno, ministre.I jesam, reèe De Vaal hladno. I jesam.Duboko u utrobi Iowe prilika odjevena u masni kombinezon i tešku vunenu jaknu iziðe iz prolaza prema prostoriji koja je nekada bila brodska bolnica. Zatvori vrata za sobom i izgubi se u tami. Upali svjetiljku i prošara snopom svjetlosti po prostoriji. Nekoliko pregradnih zidova izvaðeno je i èinilo se kao da stoji u golemoj peæini.Kad je bio siguran da je sam, èovjek klekne na pod i izvadi iz jakne mali pištolj. Zatim prièvrsti prigušivaè na kraj cijevi i u dršku umetne spremnik s dvadeset metaka.Uperi automatik HocklerRodine 27.5 u tamu i pritisne otponac. Gotovo neèujni piff slijedila su dva slaba udarca, dok se metak odbijao od nevidljivih zidova.Zadovoljan rezultatom, èovjek zalijepi oružje za desnu potkoljenicu. Nakon nekoliko koraka, kako bi se uvjerio da je dobro prièvršæeno, Emma ugasi svjetiljku, vrati se u prolaz i ude u brodsku strojarnicu.

Poglavlje LBI

Carl Swedborg, kapetan ribarice Molly Bender, udari zglobovima prstiju po barometru, zagleda se stoièki u njega na trenutak, pa priðe stolu za karte i uzme šalicu kave. Vizualizirajuæi rijeku pred sobom, on srkne kavu i zagleda se u led koji se stvarao na palubi. Mrzio je mokre noæi. Vlaga je prodirala u njegove sedamdesetogodišnje kosti i muèila mu zglobove. Trebao se umiroviti prije deset godina, ali kad mu je umrla žena, a djeca se rasula diljem zemlje, Swedborg nije mogao ostati sam u praznoj kuæi. Dok je god mogao pronaæi brodiæ kojem æe biti kapetan, ostat æe na vodi sve dok ga ne pokopaju. Barem je vidljivost èetvrt milje, reèe on odsutno.Vidio sam i gore, mnogo gore. To je rekao Brian Donegal, visok, èupav irski imigrant koji je stajao za kormilom. Bolje da nam je ružno vrijeme dok odlazimo nego dok se vraæamoSlažem se, reèe Swedborg suho. Drhtao je i zakopèio gornji gumb svojeg pulovera. Pazi na kormilo i drži se podalje od bove u kanalu Ragged Point.Ne brini, kapetane. Moj vjerni nos iz Belfasta može namirisati oznake u kanalu poput krvosljednika.Donegalov naglasak uvijek bi izazvao Swedborgov osmijeh. Kapetanove usne nesvjesno se razvuku, i on progovori ozbiljnim tonom koji je bio izvještaèen. Radije bih da upotrijebiš oèi.Molly Bender skrene oko Ragged Pointa i nastavi niz rijeku, povremeno prolazeæi pokraj osvijetljenih bova u kanalu koje su se pojavljivale poput uliènih svjetiljaka pokraj kišnih križanja bulevara. Svjetla s obale slabašno su sjajila kroz sve jaèi pljusak.Netko dolazi uz kanal, najavi Donegal.Svvedborg izvadi dalekozor i pogleda preko pramca.Vodeæi brod nosi tri bijela svjetla. To znaèi da za sobom vuèe teret. Previše je mutno da bih vidio obris. Sigurno je niz koji vuèe dug. Vidim dva bijela svjetla na posljednjem plovilu u liniji, na oko tri stotine jarda iza teglenice.Sudarit æemo se, kapetane. Njegovo svjedo na jarbolu u ravnini je s našim pramcem.Što kopile radi s ove strane rijeke?, upita se Swedborg naglas. Zar prokleta budala ne zna da se brodovi koji idu jedan prema i drugome moraju držati desne strane kanala? Sijeèe našu rutu.Mi možemo skrenuti lakše nego on, reèe Donegal.

Bolje da ga upozorimo i skrenemoU redu, Donegale. Skreni lijevo i dvaput zatrubi kako bi i mu signalizirao naše namjere.U odgovor nisu dobili nikakav zvuk sirene. Svjetla èudne teglenice, èinilo se Swedborgu, približavala su se mnogo brže no što je imao prava oèekivati, daleko brže od ijedne teglenice koju je ikada i vidio. Užasnuo se dok je gledao kako se drugi brod okreæe prema smjeru u kojem su oni krenuli. Zatrubi budali èetiri puta vikne Swedborg. iBio je to znak za opasnost na unutrašnjim vodama koristio se kad bi smjer drugog plovila ili njegove namjere bili nejasni. Dva èlana Swedborgove posade, probuðeni iz sna urlicima sirene, pospano uteturaju u kormilarnicu, i odmah ih razbudi iznenaðenje zbog blizine svjetala èudnog plovila. Oèito, nije se ponašalo kao teglenica.U nekoliko preostalih sekunda, Svvedborg zgrabi megafon i vikne u noæ. Ahoj! Skrenite ulijevo! iMogao je isto tako vikati na duha. Nikakav glas nije mu i odgovarao kroz ledenu tamu nije se èuo odgovor sirene. Svjetla su se neumorno približavala bespomoænoj Molly Bender.Shvativši da je sudar neizbježan, Svvedborg se pripremi, uhvativši se za donji rub prozora.Boreæi se do kraja, Donegal frenetièno krene unatrag i okrene kormilo udesno. Posljednje što je itko od njih vidio bio je monstruozni sivi pramac koji se pojavio iz kiše visoko iznad kormilarnice, s masivnim èeliènim kljunom na kojem su bili brojevi 61.Zatim je mala ribarica bila smrvljena na komadiæe, i progutale su je ledene vode rijeke.Pitt zaustavi automobil pred vratnicama Bijele kuæe. Jarvis je napola izišao, a tada se okrene i zagleda u Pitta.Hvala vam na pomoæi, reèe on iskreno.Što sada?, upita Pitt.Imam neugodnu dužnost da istjeram predsjednika i Združeni stožer iz kreveta, reèe Jarvis s umornim osmijehom.Što mogu uèiniti da vam pomognem?Ništa. Uèinili ste i više no što ste trebali. Sada bi igru trebalo preuzeti Ministarstvo obrane.Bojeve glave s Brzom smrti, reèe Pitt. Imam li vaše jamstvo da æe biti uništene kada brod bude lociran i preuzet?Mogu samo pokušati. Osim toga, ne mogu vam obeæati ništa drugo.To nije dovoljno dobro, reèe Pitt.Jarvis je bio preumoran za prepirku. Slegne ramenima kao da ga više nije briga. Žao mi je, ali tako stvari stoje.Tada zalupi vratima auta, pokaže propusnicu stražaru na vratima dvorišta i nestane.Pitt okrene auto i krene na Aveniju Vermont. Nekoliko milja dalje ugleda kafiæ koji radi cijelu noæ i skrene na parkiralište. Nakon što je naruèio šalicu kave od konobarice koja je zijevala, pronašao je javni telefon i obavio dva poziva. Tada popije kavu, plati i ode.

Poglavlje LIV

Heidi Milligan doèekala je Pitta kad je ušao u Mornarièku bolnicu Bethesda. Njezina plava kosa bila je napola skrivena pod šalom, a usprkos umoru oko oèiju, izgledala je živahno i mladoliko.Kako je admiral Bass?, upita je Pitt.Ona mu uputi izmuèeni pogled.

Walt se drži. Èvrst je, izvuæi æe se.Pitt nije vjerovao niti rijeèi. Heidi se držala za slamku nade koja joj je polako izmicala, i glumila hrabrost. On je obgrli oko struka i povede nježno niz hodnik. Može li razgovarati sa mnom?Ona kimne. Lijeènicima se to baš ne sviða, ali Walt je inzistirao nakon što sam mu prenijela vašu poruku.Ne bih smetao da nije važno, reèe Pitt.Ona ga pogleda u oèi. Razumijem.Došli su do vrata i Heidi ih otvori. Pokretom pozove Pitta do admiralovog kreveta. Pitt je mrzio bolnice. Slatkasti miris etera, depresivna atmosfera, poslovni pristup lijeènika i sestara, sve to uvijek mu je smetalo. Odavno je odluèio kada doðe njegovo vrijeme, umrijet æe u vlastitom krevetu, kod kuæe.Njegova odluka postala je još èvršæa kad je prvi put od Colorada ugledao admirala. Èinilo se da se voštano bljedilo starèevog lica stapa s jastukom, a njegovo isprekidano disanje bilo je praæenošištanjem respiratora. Cijevi su mu bile zadjenute u ruke i gubile se pod pokrivaèem, dopremajuæi hranjive tvari i odnoseæi tjelesne izluèevine. Njegovo nekad mišiæavo tijelo izgledalo je kao da se sasušilo.Lijeènik priðe i dodirne Pitta po ruci.Sumnjam da ima snage za razgovor.Bassova glava okrene se prema Pittu i on naèini slabašan pokret jednom rukom. Dodi bliže, Dirk, izusti on promuklim glasom.Lijeènik odustane, slegnuvši ramenima. Ostat æu u blizini, za svaki sluèaj. Tada iziðe u hodnik i zatvori vrata.Pitt približi stolac krevetu i nagne se nad Bassovo uho.Projektil s Brzom smrti, reèe Pitt. Kako djeluje tijekom leta?Centrifugalna sila... okretanje.Razumijem, reèe Pitt prigušeno. Spirale unutar cijevi topa rotiraju granatu i pokreæu centrifugalnu silu.Aktivira generator... ovaj aktivira mali radarski altimetar.Mislite valjda barometarski altimetar.Ne... barometarski neæe funkcionirati, prošapta Bass.Teške brodske granate imaju veliku brzinu i nizak kut leta... prenisko za toèno barometarsko oèitavanje... mora koristiti radar kako bi odbio signal s tla.Èini se nemoguæim da bi radarski altimetar preživio visoku gsilu kad se ispali iz topa, reèe Pitt.Bass se lagano osmjehne. Ja sam to dizajnirao. Vjeruj mi... instrument preživi poèetni udar kad se detonira naboj.Admiral zatvori oèi i zašuti, iscrpljen naporom. Heidi priðe i položi ruku na Pittovo rame. Možda se trebate vratiti poslijepodne.Pitt odmahne glavom. Tada æe biti prekasno.Ubit æete ga, reèe Heidi suznih oèiju i ljutitog izraza lica.Bassova ruka polako se pomakne na pokrivaèu i slabašno uhvati Pittovo zapešæe. Trebao sam trenutak da vratim dah... Ne idi... to je zapovijed.Heidi proèita izmuèeni izraz suæuti u Pittovim oèima i povuèe se, oklijevajuæi. Pitt se opet nagne nad admiralom.Što se tada dogaða?Nakon što granata proðe zenit i krene prema zemlji, indikator smjerova na altimetru poèinje signalizirati smanjenje visine...Bassov glas se izgubi, dok je Pitt strpljivo èekao.Na tisuæu i pet stotina stopa otvara se padobran. On usporava pad granate i aktivira mali eksplozivni uredaj.Tisuæu i pet stotina stopa, padobran se otvara, ponovi Pitt.Na tisuæu stopa, ureðaj detonira i razbija glavu projektila ispušta kasetu s bombicama koje sadrže organizam Brze smrti.

Pitt se nasloni razmišljajuæi o admiralovom opisu djelovanja projektila. Zatim pogleda u oèi èiji se sjaj polako gubio.Faktor vremena, admirale. Koliko vremena proðe izmeðu otvaranja padobrana i raspršenja BSa?Bilo je davno... ne sjeæam se.Molim vas, pokušajte, preklinjao je Pitt.Bass se oèito gubio. Borio se da pokrene mozak, ali stanice su reagirale sporo. Tada se bore napetosti na njegovom licu opuste i on prošapta. Mislim... nisam siguran... trideset sekunda... pada brzinom od oko osamnaest stopa u sekundi...Trideset sekunda?, reèe Pitt tražeæi potvrdu.Bassova ruka ispusti Pittovo zapešæe i padne na krevet.Oèi mu se zatvore i on padne u komu.

Poglavlje LV

Jedina šteta na Iowi nakon što je razbila Molly Bender bilo je nekoliko ogrebotina na boji pramca. Fawkes nije primijetio niti najmanju udubinu. Mogao je izbjeæi tragediju da je snažno skrenuo u lijevo, ali to bi znaèilo da izlazi iz dubokog dijela kanala i da se može nasukati.Trebao mu je svaki pedalj koji je mogao dobiti izmeðu rijeènog dna i oplate Iowe. Mjeseci skidanja tisuæa tona nepotrebnog èelika podigli su gaz bojnog broda s trideset i osam stopa koliko je iznosio u ratno doba na nekoliko pedalja manje od dvadeset i dvije stope, što je Favvkesu dalo sitnu marginu. Veliki vijci veæ su podizali mulj s dna, koji je mutio vodu miljama iza Iowe. Fawkesova beskrajna putovanja uzvodno i nizvodno po mraku, oznaèavanje svake stope dubine, svake bove, svakog spruda, sada su se isplatila. Kroz pljusak koji je slabio mogao je nazrijeti osvijetljenu bovu u sredini kanala kod Otoka St. Clemensa, a minutu ili dvije kasnije zaèuo je njegovo zvono, prepoznajuæi ga kao starog prijatelja. On obriše svoje znojne ruke u rukave. Približavao se najteži dio plovidbe.Još otkad je krenuo s doka, Fawkes je brinuo o opasnosti sprudova Kettle Bottom, dijela rijeke dugaèkog šest milja, prošaranog plitkim pješèanim dnom koje je moglo zarobiti vijke Iowe i zadržati brod bespomoænim miljama od njegovog cilja.On podigne jednu ruku s kormila i dohvati mikrofon.Želim stalno oèitavanje dubine.Razumijem, kapetane, odvrati glas kroz zvuènik.Tri palube niže, dva Fawkesova crna èlana posade naizmjence su izvikivali dubinu dok se ova pojavljivala na modificiranom dubinomjeru. Oèitavali su dubinu u stopama, umjesto u uobièajenim fatomima.Dvadeset i šest stopa... dvadeset i pet... dvadeset i èetiri i pol.Sprudovi Kettle Bottom poèeli su pokazivati svoju prisutnost, i Fawkesove krupne šake èvrsto zgrabe kormilo, kao da su zalijepljene za nj.Dolje u strojarnici, Emma se pravio da pomaže maloj posadi koja je nekako upravljala velikim brodom. Svi su bili okupani znojem pokušavajuæi izvršiti dužnosti za koje je trebalo pet puta više ljudi. Uklanjanje dva motora pomoglo je, ali još su imali daleko previše posla, naroèito kad se uzme u obzir njihova dvostruka uloga strojara, a kada doðe vrijeme i topnika.Nenavikao na fizièki rad, Emma se uèinio korisnim time što je dodavao vrèeve s vodom. U toj paklenoj pari kao da nitko nije obraæao pažnju na njegovo nepoznato lice bili su zahvalni što mogu popiti vodu koja im je nadomještala tjelesnu tekuæinu što im je izlazila iz svih pora na tijelu.Radili su na slijepo, ne znajuæi što se dogaða s druge strane èeliènih ploèa oplate, nesvjesni toga kamo ih brod nosi. Sve što im je Fawkes rekao kad su se

ukrcali bilo je da idu na kratko putovanje kako bi protresli stare strojeve i ispalili nekoliko hitaca iz velikih topova. Pretpostavili su da idu u zaljev, pa u Atlantik. Zato su bili šokirani kad se brod iznenada zatresao, a oplata poèela škripati pod njihovim nogama.Iowa je udarila u sprud. Mulj je drastièno smanjio brzinu broda, ali još je uvijek napredovao. Telegrafska poruka s mosta glasila je punom brzinom naprijed. Golemi vijci poveæali su broj okretaja, dok su strojevi upregnuli svih svojih 106.000 konjskih snaga.Lica ljudi u strojarnici odražavala su zbunjenost.Mislili su da su na puèini.Charles Shaba, zapovjednik strojarnice, pozvao je most.Kapetane, jesmo li se nasukali?Da, momèe, udarili smo u jedan neoznaèeni sprud, zagrmi Fawkesov glas. Tjeraj ga samo dok se ne probijemo.Shaba nije dijelio Favvkesov optimizam. Imao je osjeæaj kao da brod jedva napreduje. Paluba pod njegovim nogama vibrirala je kao da su se strojevi napinjali u ležištima. Zatim osjeti kako se njihove vibracije pomalo ublažuju, kao da su vijci došli do vode.Minutu kasnije, Fawkes vikne s mosta.Reci deèkima da smo slobodni. Opet smo u dubokoj vodi!Posada strojarnice vratila se na svoje dužnosti, a na licu su im bili osmjesi olakšanja. Jedan radnik zapoène popularni napjev, i ubrzo se svi ukljuèe u zbor praæen zujanjem velikih turbina.Emma se nije pridružio. Samo on je znao istinu o Iowinom èudnom putovanju. Za nekoliko sati ljudi oko njega bit æe mrtvi. Mogli su se spasiti da je ravno dno Iowe ostalo zaglavljeno u mulju spruda. Ali nije bilo tako.Fawkes je bio sretnik, pomisli on. Prokleti sretnik. Do sada.

Poglavlje LVI

Predsjednik je sjedio na kraju dugog stola za konferencije u uredu na tri stotine stopa ispod Bijele kuæe i promatrao Dalea Jarvisa ravno u oèi. Ne moram ti naglašavati, Dale, posljednje što trebam je kriza tijekom zadnjih nekoliko dana moje administracije, naroèito kriza koja ne može èekati do jutra.Jarvis osjeti peckanje nervoze. Predsjednik je bio poznat po svojem vulkanskom karakteru. Jarvis je bio prisutan u više prilika kad su slavni brkovi, užitak politièkih karikaturista, frcali iskre od bijesa. Znajuæi da nema mnogo toga za izgubiti, osim možda posla, Jarvis uzvrati kontranapadom. Nemam obièaj prekidati vaš san, gospodine, niti ratnièke snove Združenog stožera, ako nemam prokleto dobar razlog za to. Ministar obrane Timothv March uvuèe dah.Mislim da Dale želi reæi...Ono što želim reæi, reèe Jarvis, jest da je tamo negdje u zaljevu Chesapeake gomila luðaka s biološkim oružjem koje može istrijebiti sva živa biæa u jednom velikom gradu i nastaviti ubijati kroz Bog zna koliko generacija.General Curtis Higgins, predsjedavajuæi Združenog stožera, pogleda Jarvisa sa sumnjom. Ne znam za oružje s takvom ubilaèkom moæi. Osim toga, plinska oružja u našem arsenalu neutralizirana su i uništena prije više godina.To je sranje koje govorimo javnosti, odbrusi Jarvis.Ali svi u ovoj prostoriji znaju bolje. Istina je da Vojska nikada nije prestala razvijati i praviti zalihe kemijskobiološkog oružja.Smiri se, Dale.Predsjednikove usne bile su raširene u osmijeh pod brkovima. Uživao je na perverzan naèin kad bi se njegovi podèinjeni sukobili meðusobno. Nehajno, u pokušaju da olakša napetu atmosferu, on se opusti u naslonjaèu i prebaci jednu

nogu preko naslona za ruke.U ovom trenutku, predlažem da shvatimo Dalovo upozorenje kao evanðelje.On se okrene admiralu Josephu Kemperu, šefu Pomorskih operacija. Joe, buduæi da ovo izgleda kao pomorski napad, on spada u tvoje podruèje.Kemper se nije uklapao u sliku vojnog vode. Gojazan i sijed, mogao je proæi kao prodavaè u trgovaèkom lancu. Zamišljeno pogleda bilješke koje je naèinio tijekom Jarvisovog izvještaja.Dvije èinjenice potvrðuju upozorenje gosp. Jarvisa. Prvo, bojni brod Iowa prodan je Investicijama Walvis Bay. A do juèer naše satelitske slike prikazivale su ga u Forbesovom pristaništu.A trenutaèni status?, upita predsjednik.Kemper ne odgovori, veæ pritisne dugme na stolu pred sobom i ustane iz stolca. Drvena ploèa na zidu se pomakne u stranu, otkrivajuæi projekcijski zaslon velièine osam puta deset stopa. Kemper podigne telefon i reèe odsjeèno Poènite.Na zaslonu bljesne TV slika visoke rezolucije snimljena s velike visine. Jasnoæa i boja bile su daleko superiorne onima koje su primali obièni kuæni TV prijemnici. Satelitska kamera probijala je ranojutarnju tamu i oblake kao da ne postoje, projicirajuæi pogled na istoènu obalu zaljeva Chesapeake tako jasno da se èinilo kao da je razglednica. Kemper se primakne zaslonu i naèini kružni pokret olovkom koju je koristio kao pokazivaè.Ovdje vidimo ulaz u rijeku Patuxent i podruèje izmeðu Drum Pointa na sjeveru i Hog Pointa na jugu.Na trenutak olovka je mirovala. Ove male linije su dokovi pristaništa Forbes... Jedan bod za gosp. Jarvisa. Kao što vidite, gosp. predsjednièe, nema ni traga od Iowe.Na Kemperovu zapovijed, kamere se pokrenu prema gornjem kraju zaljeva. Teretni brodovi, ribarice i raketne fregate prolazile su kao na paradi, ali ništa nije nalikovalo masivnim obrisima bojnog broda. Cambridge s desne strane zaslona ubrzo, Mornarièka akademija u Annapolisu s lijeve most ispod Sandy Pointa a zatim uz rijeku Patapsco prema Baltimoreu.Što leži južno?, upita predsjednik.Osim Norfolka, nema veæeg grada na tri stotine milja.Hajde, gospodo. Èak ni Merlin i Houdini zajedno ne bi mogli uèiniti da nestane bojni brod.Prije no što je bilo tko mogao komentirati, službenik Bijele kuæe ude u prostoriju za konferencije i položi papir kod predsjednikovog lakta. Upravo je stiglo iz Ministarstva vanjskih poslova, reèe predsjednik èitajuæi tekst. Poruka od premijera Koertsmanna iz Južne Afrike. Upozorava nas na predstojeæi napad na teritorij Sjedinjenih Država od strane ARAe i isprièava se zbog indirektne povezanosti s njegovim kabinetom.Nema smisla da Koertsmann sugerira povezanost s neprijateljem, reèe March. Pomislio bih da æe kategorièki zanijekati svaku moguæu vezu.Vjerojatno osigurava svoje uloge, reèe Jarvis. Koertsmann sigurno sumnja daje Operacija Divlja ruža pala u naše ruke.Predsjednik je promatrao rijeèi na papiru kao da odbija prihvatiti zastrašujuæu istinu.Èini se, reèe on turobno, da æe uskoro postati pakleno.Zapovjedni most bio je njegov jedini pogrešan proraèun. Nadgradnja Iowe bila je previsoka da bi prošla ispod jedine prepreke koja je bila djelo ljudskih ruku, a koja je stajala izmeðu Fawkesa i njegove mete. Bila je tri stope viša no što je trebala biti.Èuo je prije no što je vidio kako se kabina topnièkog promatraèa otkida s prednje platforme za kontrolu topova kad se zabila u most nad njima.Howard McDonald pritisnuo je koènice i stao postrance, prolijevajuæi sanduke s mlijekom u svojem dostavnom kombiju. Za McDonalda koji je prelazio Memorijalni

most Harry W. Nièe kako bi zapoèeo svoju redovitu rutu raznošenja, èinilo se da je zrakoplov udario u žice gotovo iznad njegovog kombija. Sjedio je nekoliko trenutaka u šoku, a njegova svjetla osvjetljavala su veliku hrpu ostataka koji su blokirali dva uska traka ceste. On uplašeno iziðe iz kombija i približi se, oèekujuæi da æe pronaæi zgnjeèene komade ljudskog tijela u ostatcima.No, sve što je otkrio bili su komadi drva obojenog u sivo. U prvi trenutak zagleda se u oblaèno nebo, ali sve što je vidio bilo je crveno svjetlo za zrakoplove kako blješti nad glavnim lukom mosta. McDonald tada priðe ogradi i pogleda dolje.Osim neèeg što je izgledalo kao niz svjetala koja su se gubila iza Mathias Pointa, na sjeveru, kanal je izgledao prazan.

Poglavlje LVII

Pitt, Steiger i admiral Sandecker stajali su oko stola za nacrte u Pittovom hangaru u washingtonskoj nacionalnoj zraènoj luci i prouèavali preciznu kartu vodenih putova u tom podruèju. Fawkes je izvršio radikalnu estetsku operaciju na Iowi s prokleto dobrim razlogom, reèe Pitt. Šesnaest stopa. Za toliko mu je smanjio gaz.Siguran si da imaš toèan broj?, upita Sandecker. To znaèi da ima gaz od samo 22 stope.On odmahne glavom. To mi se èini nevjerojatnim.Saznao sam to od èovjeka koji zna, odgovori Pitt. Dok je Dale Jarvis telefonom razgovarao sa stožerom NSA, ispitao sam Metza, šefa postrojenja. Zakleo se da su to toène mjere.Ali, s kojom svrhom?, reèe Steiger. Ako ukloni sve topove i zamijeni ih drvenim lažnim topovima, brod je potpuno beskoristan.Kupola broj dva i oprema za kontrolu paljbe još je na mjestu, reèe Pitt Prema Metzu, Iowa može ubaciti granatu od dvije tisuèe funta u baèvu na dvadeset milja udaljenosti.Sandecker usredotoèi pažnju na paljenje velike cigare. Zadovoljan što je uhvatila žar, on otpuhne oblak plavog dima prema stropu i udari zglobovima prstiju po karti. Tvoj plan je lud, Dirk. Miješamo se u sukob daleko više no što bismo trebali.Ne možemo sjediti ovdje i jadikovati, reèe Pitt.Predsjednika æe stratezi iz Pentagona uvjeriti ili da raznese Iowu, što æe vjerojatno raširiti BS po okolini, ili da pošalje ekipu koja treba zarobiti granate s plinom, kako bi ih ukljuèio u vojni arsenal.Ali, èemu služi organizam kojeg je nemoguæe kontrolirati?, upita Steiger.Možete se kladiti da æe svi biolozi u državi dobiti sredstva za traženje protulijeka, odgovori Pitt. Ako jedan od njih uspije, jednog dana, negdje, general ili admiral mogu se uspanièiti i izdati zapovijed za korištenje plina. Ja ne želim ostarjeti znajuæi da sam imao priliku spasiti bezbroj života, ali da nisam djelovao.Lijep govor, reèe Sandecker. Potpuno se slažem, ali nas trojica nismo u položaju da se natjeèemo s Ministarstvom obrane u utrci za dvije preostale bojeve glave s BSom.Kad bismo uspjeli prvo ubaciti èovjeka na Iowu, èovjeka koji bi mogao onesposobiti mehanizam za detonaciju projektila i izbaciti spremnike s organizmom u vodu.. Pitt ne dovrši misao.A ti si taj èovjek?, upita Sandecker.Od nas trojice, ja sam najbolje kvalificiran.Zaboravljate mene, gospodine?, reèe Steiger kiselo.Ako sve drugo propadne, trebat æemo dobrog èovjeka u helikopteru. Žao mi je,

Abe, ali ja ne mogu voziti helikopter, tako da si ti izabran.Kad to tako kažeš, odgovori Steiger suho se osmjehnuvši, kako bih mogao odbiti?Trik je u tome da otkrijemo Iowu prije momaka iz Ministarstva obrane, reèe Sandecker. To nije vjerojatno, buduæi da oni imaju prednost u vidu satelitskog izviðanja.A što ako toèno znamo kamo ide Iowa?, reèe Pitt cereæi se.Kako?, skeptièno progunda Steiger.Gaz gaje odao, odgovori Pitt. U Fawkesovoj blizini postoji samo jedan vodeni put koji zahtijeva gaz ne veæi od 22 stope.Sandecker i Steiger sjedili su tiho i bezizražajno, èekajuæi da Pitt odmrsi èvor. Glavni grad, reèe Pitt sa sigurnošæu. Fawkes æe krenuti s Iowom uz rijeku Potomac i udariti na Washington.Fawkesa su boljele ruke, a znoj od intenzivne koncentracije slijevao se niz njegovo izbrazdano lice i spuštao na bradu. Da nije bilo pokreta rukama, moglo se èiniti da je izliven od bronce. Bio je oèajnièki umoran. Stajao je za kormilom Iowe gotovo deset sati, provlaèeæi moæni brod kroz kanale za koje nikada nije bio predviðen. Dlanovi ruku bili su mu prepuni raspuknutih žuljeva, ali nije mario. Bio je u posljednjem dijelu svojeg nemoguæeg putovanja. Dugi, smrtonosni topovi kupole broj dva veæ su u dometu imali Aveniju Pennsvlvania.Zatraži od strojarnice da ubrza, i vibracije iz duboke unutrašnjosti broda pojaèaju se. Poput starog ratnog konja na zvuk trube, Iowa zahvati vijcima blatnu rijeku i jurne kroz uski prolaz pokraj Cornwallis Necka na obali Marvlanda.Bojni brod Iowa je izgledao kao da nije od ovog svijeta izgledao je poput mamutskog èudovišta zadimljenog daha koje izlazi iz paklenih dubina. Ubrzao je, prolazeæi pokraj bova u kanalu koje su ostajale iza pod prvim tragovima zore. Èinilo se kao da ima srce i dušu i da zna kako je ovo njegovo posljednje putovanje, da æe umrijeti, posljednji od bojnih brodova. mFawkes je fascinirano promatrao sjaj svjetala Washingtona koja su se vidjela na udaljenosti od 20 milja. Mornarièka baza u Quanticu ostala je iza njih dok je nezadrživa masa Iowe jurila oko Hallowing Pointa i prošla pokraj Gunston Covea. Pred njima je bio još samo jedan zavoj prije no što ude u ravni kanal koji završava na rubu igrališta za golf u parku East Potomac. MDvadeset i tri stope, zujio je glas oèitavaèa dubine iz zvuènika. Dvadeset i tri... dvadeset i dvije i pol... fflBrod projuri pokraj sljedeæe bove, a njegovi vijci, promjera osamnaest stopa, udare u mulj na dnu, dok je pramac stvarao bijelu pjenu ploveæi protiv struje od pet èvorova.Dvadeset i dvije stope, kapetane. Glas je zvuèio uzbuðeno.Dvadeset i dvije...još uvijek... O, Bože, dvadeset i jedna i pol!Brod udari u dno poput èekiæa u jastuk. Dok se pramac zabijao u blato, èinilo se da je udarac nešto za što znaju, ali ga ne osjeæaju. Strojevi su nastavili s radom, a vijci su udarali, ali Iowa je ležala mirno. 1Zaustavila se pod padinama Mount Vernona.Predsjednik je izgledao zamišljeno. Masirao si je tjeme.Što znamo o tom tipu Fawkesu?Kemper kimne pomoæniku, koji preda plavu omotnicu predsjedniku.Britanski admiralitet ispunio je moj zahtjev za dosjeom kapetana Fawkesa. Gosp. Jarvis je dodao i podatke iz dosjea NSA.Predsjednik stavi naoèale za èitanje i otvori omot. Nakon nekoliko minuta pogleda Kempera preko okvira naoèala.Prokleto dobra služba. Onaj tko ga je izabrao za ovo zna svoj posao. Ali, zašto bi se èovjek s tako hvalevrijednom prošlošæu odjednom upustio u ovako bizaran pothvat?

Jarvis odmahne glavom.Nagadamo da ga je masakr žene i djece koji su poèinili teroristi gurnuo preko granica.Predsjednik promisli o Jarvisovim rijeèima i okrene se Združenom stožeru.Gospodo, otvoren sam za prijedloge.General Higgins uzme pokazivaè, odgurne stolac i priðe zaslonu. Naši planeri isprogramirali su veæi broj moguænosti, a sve su zasnovane na pretpostavci da Iowa nosi smrtonosni biološki agens. Prvo, možemo pozvati eskadrilu mlažnjaka F120 Specter i uništiti Iowu projektilima Copperhead. Napad bi bio usklaðen s paljbom vojnih jedinica na obali.Previše nesigurno, reèe predsjednik. Ako uništenje ne bude trenutno i potpuno, mogli biste raspršiti agens Brze smrti.Drugo, nastavi Higgins, možemo poslati tim mornarièkih SEALova da se ukrcaju na Iowu i osiguraju krmu, na kojoj se nalazi helidrom. Zatim bi jurišne snage marinaca mogle sletjeti i zgrabiti brod. Higgins zastane èekajuæi komentare.A ako su brodski otvori zatvoreni, reèe Kemper, kako bi marinci ušli?Jarvis odgovori na pitanje. Prema ljudima iz pristaništa, veæina Iowinog oklopa i nadgradnje uklonjena je i zamijenjena drvom. Marinci se mogu probiti u unutrašnjost broda, naravno, uz uvjet da ih Favvkesovi ljudi ne pokose pri slijetanju.Ako ništa ne uspije, reèe Higgins, posljednja moguænost jest da dovršimo posao nuklearnim projektilom ogranièenog djelovanja.Gotovo minutu nitko u sobi ne progovori ni rijeè. Nitko nije htio komentirati nezamislive posljedice posljednjeg generalovog prijedloga. Na kraju, predsjednik preuzme inicijativu, kao što je i znao da æe biti. Èini mi se da bi mala neutronska bomba bila praktiènija.Sama radioaktivnost neæe ubiti agens BSa, reèe Jarvis.Osim toga, upadne Kemper, ne vjerujem da bi smrtonosne zrake mogle prodrijeti u kupolu. Gotovo je hermetièki zatvorena.Predsjednik pogleda Higginsa. Moram pretpostaviti da su vaši ljudi odvagnuli strašne moguænosti.Higgins ozbiljno kimne. Sve se svodi na prastari izbor žrtvovanja malog broja za spas velikog broja.Što zovete malim brojem?Pedeset do sedamdeset i pet tisuæa mrtvih. Možda dvostruko više ranjenih. Male zajednice najbliže Iowi i naseljeni sektor Alexandrije bili bi najteže pogoðeni. Washington bi zadobio manji dio udara.A nuklearni udar?, upita Higgins.Predsjednik odmahne glavom. Ne mogu ponijeti teret masovnog ubojstva vlastitih zemljaka, bez obzira na okolnosti.Imamo još pola sata prije izlaska sunca, reèe tiho Kemper.Kapetan Fawkes mora imati dnevno svjetlo kako bi namjestio topove. Svi radarski, automatski kontrolni sustavi uklonjeni su s Iowe prije no što je otpisana. Ne može raèunati na preciznost, osim ako u blizini mete nema promatraèa koji ga putem radija izvještava o dometu i toènosti Iowine paljbe.Je li moguæe da promatraè sjedi na krovu preko puta ulice, reèe predsjednik, srknuvši kavu.Ne bi me iznenadilo, odgovori Kemper. Meðutim, neæe dugo biti u eteru. Imamo postavljene raèunalne triangulacijske monitore koji mogu utvrditi njegovu lokaciju za nekoliko sekunda.Predsjednik uzdahne. To je onda to za sada, gospodo.Još jedna stvar, gosp. predsjednièe, koju sam ostavio za kraj, reèe Higgins.Pucaj.Projektili s Brzom smrti. Ukoliko ih zarobimo nedirnute, predlažem da ih analiziraju u laboratorijima Ministarstva obrane...Moraju biti uništeni upadne Jarvis.

Niti jedno tako strašno oružje nije vrijedno spašavanja.Bojim se da se upravo pojavio hitniji problem, reèe Timothy March. Svi pogledi okrenu se prema zaslonu na zvuk Marchovog glasa. Kemper brzo zgrabi telefon i vikne u njega.Okrenite kameru prema Iovvinoj krmi i povisite je!Nevidljive ruke poslušaju ga, i kamera uveæa traženo podruèje, a obris bojnog broda se smanji. Niz svjetala za zraènu navigaciju koji se približavao uzvodno privukao je pažnju svih ljudi u prostoriji.Kako vam se èini?, upita predsjednik.Helikopter, odgovori Higgins ljutito. Neki prokleti civil postao je znatiželjan i odluèio oblijetati brod.Ljudi se podignu sa stolaca i skupe oko zaslona, bespomoæno promatrajuæi kako letjelicauljez napreduje prema nasukanom bojnom brodu. Promatraèi su bili napeti, a njihove oèi odavale su bespomoænu frustraciju.Ako se Fawkes uspanièi i otvori paljbu prije no što naše snage budu na položajima, reèe Kemper jednoliènim glasom, mnogo ljudi æe stradati.Iowa je mrtvo ležala na sredini Potomaca. Motori su joj utihnuli, a telegraf je bio iskljuèen. Fawkes se ogledavao oko sebe s rezerviranim optimizmom. Posada nije bila nalik niti jednoj kojom je prije zapovijedao. Nekoliko èlanova izgledalo je poput djeèaka, a svi su bili odjeveni u kamuflažne odore za džunglu koje je koristila ARA. Osim uèinkovitosti kojom su ispunjavali svoje dužnosti, ništa niti izbliza nije odavalo da se radi o južnoafrièkim mornarima.Posao Charlesa Shabe kao zapovjednika strojarnice završio je kad su strojevi utihnuli, a prema zapovijedima koje je imao, sada je morao postati topnièki èasnik. Kad se popeo na most, pronašao je Fawkesa kako se naginje nad malim radioaparatom.On elegantno salutira.Oprostite, kapetane, možemo li razgovarati?Fawkes se okrene i položi ruku nalik na balvan na Shabino rame. Što imaš na umu?, reèe on smiješeæi se.Zadovoljan što je uhvatio kapetana u dobrom raspoloženju, Shaba stane u stav pozor i ispali pitanje koje je muèilo posadu.Gospodine, gdje smo mi, do vraga?Tereni Aberdeena. Je li ti to poznato, momèe?Ne, gospodine.To je komad zemlje na kojem Amerikanci testiraju svoja oružja.Mislio sam... to jest, ljudi su mislili da idemo na puèinu.Fawkes pogleda kroz prozor.Ne, momèe, Jenkiji su nam ljubazno dopustili da izvedemo vježbu gaðanja na njihovim terenima.Ali kako æemo se izvuæi odovud?, upita Shaba.Brod je nasukan.Fawkes ga pogleda na oèinski naèin. Ne brini. Isplovit æemo s plimom bez problema. Vidjet æeš.Shabi je vidljivo laknulo.Ljudima æe biti drago da to èuju, kapetane.Dobro, momèe. Fawkes ga potapša po leðima.Sad se vrati na svoje mjesto i nadgledaj punjenje topova.Shaba salutira i ode. Fawkes je promatrao mladog crnca kako se gubi u tami iza hodnika, i prvi put zapljusne ga veliki val žaljenja zbog onoga što se spremao uèiniti.Njegove misli naruši zvuk letjelice. On pogleda u nebo koje je postajalo sve svjetlije i ugleda višebojna treperava svjetla helikoptera koji je letio uzvodno s istoka. On zgrabi dalekozor za noæno gledanje i usmjeri ga prema letjelici dok je ova prolazila nad njim. Mogao je nazrijeti slova NAMP.

Nacionalna agencija za mora i podmorje, prevede Fawkes u sebi. Tu nema opasnosti. Vjerojatno se vraæaju u glavni grad s neke oceanografske ekspedicije. On kimne svojem odrazu u ogledalu, dok je u njemu rastao osjeæaj sigurnosti.Vrati dalekozor na stalak i opet okrene pažnju na radio. Prinese slušalice jednom uhu i pritisne dugme mikrofona.Crni Angus Jedan zove Crnog Angusa Dva. Prijem.Razvuèeni južnjaèki naglasak odgovori mu gotovo trenutno.Hej, èovjeèe, ne trebaju nam svi ti kodovi. Èujemo te jasno kao Bijeli Božiæ.Cijenio bih kad bi štedio rijeèi, odbrusi Favvkes.Dok je god kruh koji dobivam dobar, ti si šef, šefe.Spreman, udaljenost mete?Da, dolazim na položaj.Dobro. Fawkes pogleda na svoj sat.Još pet minuta i deset sekunda do Hogmanaya.Hog...što?Škotski naziv za vraški dobru novogodišnju noæ.Fawkes iskljuèi mikrofon i zahvalno primijeti kako je helikopter NAMPa produžio svojim kursom prema VVashingtonu i nestao iza litica uzvodno od njih.Gotovo u istom trenutku, Steiger promijeni kontrole i helikopter Minerva M88 skrene u širokom luku preko unutrašnjosti Marvlanda. Letio je nisko, preko krošanja drveæa bez listova, zaobilazeæi vodotornjeve, i pravio grimase na rijeèi koje je slušao u slušalicama.Poèeli su praviti probleme, reèe on nehajno.General Tajitaj tvrdi da æe nas skinuti ako se ne izgubimo odovud.Potvrdi prijem, reèe Pitt, i reci mu da æeš poslušati.Kako da nas predstavim?Pitt razmisli na trenutak. Reci mu istinu. Mi smo helikopter NAMPa na posebnom zadatku.Steiger slegne ramenima i progovori u mikrofon. Stari general Kojiveæ pao je na trik, reèe Steiger. On pogleda Pitta.Bolje da se pripremiš. Imaš oko osam minuta do iskakanja.Pitt otkopèi svoj pojas i prièeka da Sandecker uèini isto, pa ude u mali teretni prostor helikoptera.Moraš uspjeti iz prve, reèe Pitt Steigeru na uho, ili æeš napraviti ružnu crvenu mrlju na boku Iowe.Imaš pred sobom èovjeka ludog za urednošæu, reèe Steiger s osmijehom.Sve što moraš uèiniti jest da se èvrsto držiš i ostaviš vožnju starom Abeu. Ako moraš skoèiti prije, potrudit æu se da pod guzicom imaš lijep jastuk duboke vode.Raèunam na to.Skrenut æemo i približiti se sa zapada kako bismo prikrili naš obris s ono malo tame što je još preostalo. Steigerov pogled nije skretao s vjetrobrana. Gasim navigacijska svjetla. Sretno!Pitt stisne Steigerovu ruku, ude u teretni prostor Minerve i zatvori vrata kabine. Bilo je hladno kao led. Ukrcajna rampa bila je otvorena i zimski jutarnji zrak šišteæi je ulazio u prostor koji je izgledao poput aluminijske vibrirajuæe grobnice. Sandecker mu doda remenje i on se opaše.Admiral zausti da nešto kaže, ali zastane. Napokon, potiskujuæi osjeæaje na licu nalik na masku od lijevanog željeza, reèe Oèekujem te na doruèku.Želim omlet, reèe Pitt.Zatim iskoraèi u ledenu zoru.Poruènik Alan Fergus, voda borbene postrojbe SEALova, zatvori svoje ronilaèko odijelo i prokune hirove visokog zapovjedništva. Prije manje od sat vremena grubo su ga probudili iz dubokog sna i brzo izvijestili o neèemu što je za njega bila najgluplja akcija u njegovih sedam godina u Mornarici. On navuèe

gumenu kapuljaèu i zatakne uši pod podstavu. Zatim se približi visokom, snažnom èovjeku koji je sjedio pogrbljen na nepropisnom režiserskom stolcu. Noge su mu bile ispružene na ogradu mosta i intenzivno je gledao u Potomac.0 èemu se radi?, upita Fergus.Zapovjednik Oscar Kiebel, tmurni kapetan patrolnog èamca Obalne straže koji je prevozio Fergusa i njegove ljude, naèini ustima grimasu neugode i slegne ramenima. I ja sam zbunjen kao i vi.Vjerujete li u to sranje s bojnim brodom?Ne, reèe Kiebel dubokim glasom. Vidio sam razaraèe od èetiri tisuæe tona kako plove uzvodno do pristaništa u VVashingtonu, ali bojni brod od pedeset tisuæa tona? Nema šanse.Ukrcati se i osigurati krmu za jurišni tim marinaca koji æe doæi helikopterom, reèe Fergus ljutito.Te zapovijedi su èisto sranje, ako želite moje mišljenje.Niti ja nisam sretan zbog ovog izleta, kao ni vi, reèe Kiebel.Rješavam izlete jedan po jedan. On se naceri. Možda je to zabava iznenaðenja s piæem i divljim ženama.U sedam ujutro, niti jedno od toga nije mi previše zanimljivo. Barem ne na otvorenom.Uskoro æemo znati. Još dvije milje do Sheridan Pointa. Naš cilj tada bi trebao biti u...Kiebel iznenada zastane i nagne glavu osluškujuæi. Èujete ovo?Fergus naæuli uši i okrene se prema stražnjem dijelu patrolnog èamca. Zvuèi kao helikopter.Dolazi kao pakleni šišmiš, bez svjetala, reèe Kiebel.Moj Bože uzvikne Fergus.Marinci su zabrljali. Dolaze prije predviðenog vremena.Trenutak kasnije, sve glave na patrolnom èamcu okrenu se uvis kad je helikopter zagrmio na dvije stotine stopa nad njima, mutna sjenka na sivom nebu. Svi su tako pažljivo gledali tajanstvenu, zamraèenu letjelicu da nisu primijetili nejasan lik koji je letio ispod helikoptera i malo iznad njega, sve dok nije preletio nad palubom i odnio radio antenu. Što je, do vraga, bilo ovo?, izlane Kiebel s iskrenim iznenaðenjem.Pitt bi mu vrlo rado odgovorio da je imao vremena. Obješen o remenje, visio je iz NAMPovog helikoptera na samo trideset stopa iznad rijeke, i jedva je uspio ispružiti noge pred sobom kad se zabio u antenu patrolnog èamca. Njegove noge amortizirale su glavni dio udarca, i na sreæu a to je bila vraška sreæa, mislio je kasnije niti jedna žica nije mu se zapetljala oko tijela, što bi ga prerezalo poput noža za povræe. I ovako æe nositi lijepu masnicu na stražnjici, tamo gdje ga je udarila tanka cijev. Izlazeæe sunce suraðivalo je s njim sakrivši se iza niske fronte mraènih oblaka, a filtrirano svjetlo skrivalo je sve detalje okolnog krajolika. Zrak je bio oštar, ubadao je energijom hladnoæe, poput polarnog leda koji je prodirao kroz Pittovu debeluodjeæu. Oèi su mu suzile poput slavina, a obrazi i èelo bili su poput pretrpanih jastuèiæa za igle. Pitt je imao doživljaj kakav niti jedan zabavni park ne bi mogao ponuditi. Potomac je pod njim promicao u magli dok je letio nad njegovim lijenim tokom brzinom od gotovo dvije stotine milja na sat. Drveæe na obali prolazilo je poput automobila na autocesti u Los Angelesu. On podigne pogled i spazi mali, blijedi oval pokraj crnih vrata helikoptera prepozna zabrinuto lice admirala Sandeckera.Osjeti pokret u stranu, kad je Steiger letjelicom skrenuo oko širokog zavoja na rijeci. Dugi kabel kojim je bio prièvršæen za vitlo u teretnom prostoru napne se u suprotnom smjeru, i on se zaljulja prema van, poput posljednjeg djeteta u redu u igri pucanje bièem. Inercija ga okrene u stranu i sada je gledao prema Mount Vernonu. Zatim se kabel izravna, i na vidiku se pojavi golema masa Iowe, s prednjim topovima zlokobno usmjerenima prema naprijed.

Nad njime, Steiger smanji gas i helikopter uspori. Pitt osjeti kako mu remenje pritiska grudi zbog usporavanja i pripremi se za skok. Nadgradnja broda ispunjavala je vjetrobran pilotske kabine kad je Steiger nježno spustio helikopter u lebdeæi položaj iznad desne strane broda, iza glavnog mosta.Prebrzo! Prebrzo ponavljao je Steiger, bojeæi se da æe se Pitt zaljuljati i odletjeti pred helikopterom poput utega na njihalu.Steigerovi strahovi bili su opravdani. Pitt se zaista kretao prema naprijed smjerom koji nije mogao kontrolirati, visoko nad glavnom palubom, gdje je htio sletjeti. Promašivši za dlaku praznu kupolu za topove od pet pedalja, došao je do kraja luka. Bilo je sada ili nikada. On donese odluku, udari po dugmetu za brzo otpuštanje i ispadne iz remenja.S vrata helikoptera Sandeckerove oèi napinjale su se u ranojutarnjoj tami. Unutrašnji organi bili su mu zgrèeni, a dah isprekidan, kad je Pittova zgrèena prilika pala iza prednje nadgradnje i izgubila se. Tada se izgubi i Iowa, kad je Steiger helikopterom skrenuo uvis pod oštrim kutom. Elise rotora hvatale su zrak, i helikopter prijeðe preko šumovite obale i izgubi se iz vida. Èim se letjelica izravnala, Sandecker otpoji svoje sigurnosno remenje i vrati se u kabinu.Je li otišao?, upita Steiger nervozno.Da, dolje je, odgovori Sandecker. U jednom komadu?Možemo se samo nadati, reèe Sandecker tako tiho da gaje Steiger jedva èuo od urlanja motora.Svima nam je preostala samo nada.

Poglavlje LIX

Helikopter nije previše zabrinjavao Fawkesa, sve dok je išaosvojim putem. Nije vidio ljudsku priliku kako je ispala iz sumraka,jer pažnja mu je bila usmjerena na brodiæ koji im se približavaovelikom brzinom. I Nije sumnjao kako se radi o odboru za doèek kojeg jeorganizirala Vlada Sjedinjenih Država. On progovori u mikrofon.Gosp. Shaba.Gospodine?, zakrèi Shabin glas.Molim vas, pobrinite se da strojnièari budu na svojim mjestima i pripreme se da odbiju pokušaj ukrcavanja.Bože moj, pomisli Fawkes. Kad je zadnji put kapetan nekog velikog broda izdao takvu zapovijed?Je li to vježba, gospodine?Ne, gosp. Shaba, ovo nije vježba. Bojim se da æe amerièki ekstremisti koji podržavaju neprijatelje naše zemlje pokušati zauzeti brod. Zapovjedit æete svojim ljudima da pucaju na svakog èovjeka, plovilo ili zrakoplov koji ugrozi ovaj brod i njegovu posadu. Vaši ljudimogu zapoèeti time što æe odbiti napad teroristièkog brodiæa koji se približava sa zapada.Da, kapetane.Radio nije mogao sakriti uzbuðenje u Shabinom glasu.Fawkes osjeti snažnu potrebu da zapovjedi svojoj posadi napuštanje Iowe, ali nije si mogao priznati da ubija šezdeset i osam nevinih ljudi, koje su prevarili i uvjerili da služe zemlji koja ih tretira malo bolje od obiène stoke. Fawkes je imao metodu za odbacivanje hladnih pipaka krivnje. Prisili se na pomisao o spaljenoj farmi i pougljenim tijelima svoje žene i djece, i njegova odluènost za izvršenje zadatka brzo se vrati. On podigne mikrofon. Glavna baterija.Glavna baterija spremna, kapetane.Pucaj na zapovijed.

On još jednom pogleda svoje proraèune na karti.Domet, dvadeset i tri tisuæe i devet stotina jarda. Meta, nulajedanèetiri stupnja.Fawkes se zagleda kao u transu u tri topa od šezdeset i osam stopa koja su se protezala iz glavne kupole broj dva. Svaka je cijev i njezin mehanizam težila 134 tone, i one poslušno podignu svoja divovska ždrijela do kuta od petnaest stupnjeva. Tada se zaustave, èekajuæi na zapovijed kako bi oslobodile svoju veliku moæ. Fawkes zastane, duboko udahne i pritisne dugme prijenos.Jesi li na položaju, Angus Dva?Èekam na znak, èovjeèe, odgovori promatraè.Gosp. Shaba?Spreman za paljbu, gospodine.To je bilo to. Putovanje koje je poèelo na farmi u Natalu neumitno je dovelo do ovog trenutka. Fawkes iziðe s mosta i podigne borbenu zastavu ARAe na improviziranom jarbolu. Zatim se vrati u kontrolnu prostoriju i izgovori sudbonosne rijeèi.Možete otvoriti vatru, gosp. Shaba.Ljudima na patrolnom èamcu Obalne straže uèinilo se da su uplovili u holokaust. Iako je samo jedan top iz baterije od tri opalio nad pramcem Iowe, udar je stvorio snažnu turbulenciju i proizveo plinove koji su obavili malo plovilo. Veæina ljudi koji su stajali izgubili su tlo pod nogama i pali na palubu. Oni koji su bili okrenuti prema Iowi u trenutku kad je top opalio imali su oprljenu kosu i na nekoliko trenutaka oslijepili su od bljeska.Još prije no što su uèinci eksplozije oslabili, zapovjednik Kiebel zgrabio je kormilo i èamcem naèinio oštri Szaokret. Tada se vjetrobran na mostu razbije i otpadne. Za djeliæ sekunde pomislio je da ga napadaju ose. Mogao je osjetiti zujanje dok su letjele uz njegove obraze i kosu. Tek kad mu se desna ruka trgnula od kormila i kad je spustio pogled i vidio crvene rupe na rukavu svojeg kaputa shvatio je što se dogaða. Povedite ljude u vodu vikne on na Fergusa.Gadovi pucaju na nas!Nije morao ponavljati. Istog trena, Fergus potrèi palubom, izdajuæi zapovijedi, a u nekoliko sluèajeva i fizièki gurajuæi svoje ljude u dvojbenu sigurnost rijeke. Zaèudo, Kiebel je bio jedini pogoðen. Sam na zapovjednom mostu, u oèima strijelaca s Iowe isticao se kao na pozornici. Kiebel je toliko približio patrolni èamac trupu Iowe da su boèni odbojnici udarili u golemi zid èelika i otrgnuli se. To je bio mudar potez strijelci s bojnog broda nisu mogli toliko spustiti strojnice, i uspjeli su pogoditi samo dio radarskog jarbola patrolnog èamca. Tada Kiebel krene na otvoreno, dok su metci pljuštali na pedeset stopa s desne strane, što je bio dokaz lošeg ciljanja iznenaðenih protivnika. Razmak izmeðu njih poveæavao se. On na trenutak pogleda iza sebe i odahne kada je ugledao da su Fergus i njegovi ljudi nestali.Prebacio je SEALove. Oni su sada preuzeli igru. Kiebel zahvalno preda kormilo svojem prvom èasniku. Turobno je promatrao kako jedan doèasnik otvara kutiju s prvom pomoæi i poèinje rezati okrvavljeni rukav njegove jakne. Kujin sin, promrmlja Kiebel.Žao mi je, gospodine, ali morat æete stisnuti zube i izdržati.Tebi je lako to reæi, frkne Kiebel.Ti nisi dao dvjesto dolara za kaput.Trèeæi preko pješaèkog dijela Memorijalnog mosta Arlington, Donald Fisk, inspektor u carinskom odjelu, izdisao je oblake pare u prohladni gradski zrak.Upravo je bio na povratku i prolazio je pokraj Lincolnovog memorijala, a misli su mu putovale niotkuda nikamo tijekom dosadne vježbe, kada ga èudan zvuk zaustavi. Kako je postajao glasniji, podsjetio ga je na brzi teretni vlak.Tada se zaèuje vrišteæi fijuk, i iznenada se nasred Dvadeset i treæe ulice pojavi veliki krater, praæen grmljavinom i pljuskom prašine i asfalta. Stojeæi

ukoèeno nakon eksplozije, Fisk zaprepašteno otkrije da je èitav. Projektil je prošao nad njim i udario u ulicu pod kutom, šireæi svoju destruktivnu moæ niz svoju putanju. Stotinu metara dalje, èovjeku koji je vozio dostavni kombi razbijen je vjetrobran. Uspio je zaustaviti kamion i odteturati, lica isjeèenog poput hamburgera. U šoku, držao je ruke pred sobom i zavrištao Ne vidim! Pomozite mi! Neka mi netko pomogne!Fisk otrese hladne trnce šoka i potrèi prema ozlijeðenom vozaèu. Ranojutarnji prometni kolaps trebao je nastupiti tek za sat vremena, i ulica je bila prazna. Pitao se kako da pozove policiju i hitnu pomoæ. Jedino drugo vozilo koje je vidio bio je èistaè ulica koji je mirno nastavio niz Aveniju neovisnosti kao da se ništa nije dogodilo.Angus Dva, reèe Fawkes, izvijesti o uèinku paljbe.Èovjeèe, rasturili ste ulicu.Zadrži svoje primjedbe na minimumu, reèe Favvkes ljutito.Sigurno je da traže tvoju frekvenciju.Razumijem, veliki. Hitac je bio prekratak 75 jarda, i 180 jarda u lijevo.Èuli ste, gosp. Shaba.Prilagoðavam kut, kapetane.Pucajte kad naciljate, gosp. Shaba.Da, gospodine.Zatvoreni u èeliènoj kupoli od tisuæu i sedam stotina tona, crni južnoafrièki topnici znojili su se i punili zjapeæe cijevi, vikali i psovali u ritmu s udaranjem strojeva za pokretanje topova, dok je pet paluba niže posada iz skladišta slala granate i svilene vreæice napunjene barutom. Najprije su u grlo cijevi ugurali projektil kupastog vrha za probijanje oklopa, težak dvije tisuæe i sedam stotina funta, zatim naboj težak šest stotina funta. Nakon toga, zatvorili su poklopac cijevi, što je sprjeèavalo izlazak plinova. Zatim je, na zapovijed, veliki top ispalio svoj razorni teret, pomaknuvši se od snage udarca èetiri stope unatrag u svoju èeliènu jazbinu.Èetrnaest milja dalje, Donald Fisk pomagao je ozlijeðenom vozaèu kamiona kad se slijedeæi projektil sruèio s neba uz grmljavinu i udario u Lincolnov memorijal. U tisuæinki sekunde, šuplja balistièka kupola projektila dezintegrirala se udarivši u bijeli mramor. Zatim se teško tane od ojaèanog èelika probije duboko u graðevinu i eksplodira.Fisku se uèini da trideset i šest dorskih stupova pada prema van poput latica cvijeta prije no što su se srušili na ureðeni travnjak. Tada se krov i unutrašnji zidovi sruše, dok su se veliki komadi mramora odbijali niz stube poput djeèjih drvenih kockica, a snažna eksplozija bijele prašine poleti uvis u spirali. Dok se odjek od eksplozije kotrljao Washingtonom, Fisk polako ustane na noge, tupo se èudeæi.Što se dogodilo?, vikne oslijepljeni vozaè kamiona.Za ime Božje, recite mi što se dogaða!Ne panièarite, reèe Fisk. Još jedna eksplozija.Vozaè naèini grimasu i stisne zube od boli. Gotovo trideset komadiæa stakla zabilo mu se u lice. Jedno oko bilo je ispunjeno zgrušanom krvi drugog više nije bilo. Fisk skine svoju trenirku i pritisne je u vozaèeve ruke. Pokidaj je ili zagrizi ako moraš kako bi izdržao bol, ali ne diraj si lice. Ostavit æu te na nekoliko trenutaka.On zastane kad je zaèuo zvukove sirena koje se približavaju.Dolazi policija. Hitna pomoæ doæi æe s njima.Vozaè kombija kimne i sjedne na ploènik, skupivši trenirku u loptu i stisnuvši tkaninu tako da su mu zglobovi pobijelili. Fisk pretrèi preko kružnog toka, s neugodnim osjeæajem jer nije imao ništa èime bi prekrio gola prsa. Izbjegavajuæi otkinute komade mramora prosute po stubištu memorijala, stigao je do onoga što je nekad bio ulaz, okrenut prema ukrasnom ribnjaku.Iznenada se zapanjeno ukoèi.

Tamo, usred gomile srušene graðe i prašine koja se slijegala, prilika Abrahama Lincolna sjedila je potpuno netaknuta. Zidovi i krov graðevine nekako su padali u stranu mrveæi se, ali nisu pali na statuu visoku devetnaest stopa.Neošteæeno, melankolièno Lincolnovo lice i dalje je ozbiljno gledalo prema dolje, u beskonaènost.

Poglavlje LX

General Higgins zalupi telefonsku slušalicu. Bilo je to prvi put da je pokazao ljutnju. Promatraè nam je izmakao, reèe on ogorèeno. Naš odjel za motrenje otkrio je njegovu lokaciju, ali pobjegao je prije no što je stigla naša najbliža patrola.Oèito je rijeè o pokretnoj jedinici, reèe Timothv March.Buduæi da tri od èetiri automobila na cestama imaju CBradio, bit æe gotovo nemoguæe identificirati kopile.Naš tim posebnih postrojba i gradska policija postavljaju blokade na kljuènim križanjima oko podruèja Capitola, reèe Higgins.Ako ga možemo zadržati podalje od vizualnog kontakta s metom, neæe moæi dojavljivati brodu korekcije dometa. Fawkes æe pucati naslijepo.Predsjednikov pogled bio je prikovan na zaslon. Tužno je gledao uveæanu satelitsku sliku uništenog Lincolnovog memorijala.Lukavo isplanirano s njihove strane, progunda on.Nekoliko mrtvih za veæinu Amerikanaca znaèilo bi ne mnogo više od naslovnice u novinama. Ali uništi omiljeni nacionalni spomenik i dodirnuo si sve. Budite sigurni, gospodo, da æe danas naveèer mnoštvo gnjevnih Amerikanaca tražiti naèin za iskazivanje svojeg bijesa.Ako u sljedeæoj granati bude BS.. Jarvisov glas se izgubi.To je poput ruskog ruleta, reèe March.Dvije granate su ispaljene. To znaèi da je omjer dvije od trideset i šest.Higgins pogleda admirala Kempera preko stola.Što mislite, kolika je Iowina brzina paljbe?Vrijeme proteklo izmeðu prve i druge eksplozije je èetiri minute i deset sekunda, odgovori Kemper. Dvostruko sporije u odnosu na uèinkovitost za vrijeme rata, ali još uvijek dobro s obzirom na opremu zastarjelu 40 godina i malobrojnu posadu.Ono što me zbunjuje, reèe March, jest zbog èega Fawkes koristi samo središnji top na kupoli. Èini se da i ne pokušava pucati iz preostala dva.Sve radi školski, reèe Kemper. Štedi snagu ispaljujuæi jednu po jednu granatu radi uèinka. S drugim hitcem imao je sreæe i pogodio metu. Sljedeæi put kad odredi domet možete se kladiti da æe opaliti sa sve tri cijevi.Telefon pred Higginsom zazuji. On ga podigne, pa poène slušati s tmurnim izrazom na licu. Dolazi treæi hitac.Kamera satelita povuèe se kako bi prikazala radijus od dvije milje oko Bijele kuæe. Svi pogledi bili su prikovani na ptièju perspektivu grada, u strahu da taj projektil ne sadrži BS organizam. U isto vrijeme, pokušavali su otkriti koja je znamenitost sljedeæi cilj. Tada odjekne snažna eksplozija koja smrvi dio ploènika dugaèak pedeset stopa, kao i dva drveta na sjevernoj strani Avenije ustava.Gada zgradu Nacionalnog arhiva, reèe predsjednik s gorèinom u glasu.Fawkes pokušava uništiti Deklaraciju nezavisnosti i Ustav.Snažno vam predlažem, gosp. predsjednièe, da odmah naredite nuklearni udar na Iowu.Higginsov inaèe crvenkasti ten posivio je. Predsjednik je izgledao potišteno. Ramena su mu bila pogrbljena, kao da mu je hladno. Ne, reèe on konaèno. Higgins spusti ruke niz bokove sjedio je nepokretno u svom stoku. Kemper je

udarao penkalom po stolu, razmišljajuæi o neèemu. Postoji još jedno rješenje, reèe on polako i promišljeno. Možemo uništiti Iowinu kupolu broj dva.Uništiti kupolu?, reèe Higgins sa skeptiènim pogledom u oèima.Neki od Spectara F120 nose probojne projektile Satan, objasni Kemper. Jesam li u pravu, generale Sayre?Zapovjednik Vojnog zrakoplovstva general Miles Sayre kimne u znak slaganja. Svaki zrakoplov naoružan je sa èetiri Satana, koji se mogu probiti kroz tri jarda betona.Vidim što želite reæi, reèe Higgins.Ali, toènost? Ako promašite, mogli biste raspršiti BS.To se može uèiniti, reèe Sayre, inaèe povuèen èovjek.Èim piloti ispale projektile, mogu prebaciti kontrolu navoðenja na pješaštvo. Vaši su ljudi, generale Higgins, dovoljno blizu Iowe da polože Satana unutar promjera od dvije stope.Higgins zgrabi telefon i pogleda predsjednika. Ako Fawkes zadrži svoj ritam paljbe, imamo manje od dvije minute.Uèinite to, reèe predsjednik bez oklijevanja.Dok je Higgins davao upute snagama postavljenim oko Iowe, Kemper pogleda dosje o konstrukciji broda.Tu kupolu štiti èelièni oklop debljine od sedam do sedamnaest pedalja, reèe Kemper. Možda je neæemo uništiti, ali sigurno æemo ošamutiti posadu.SEALovi, reèe predsjednik.Možemo li ih upozoriti na naše namjere?Kemper je izgledao zabrinuto. Da možemo, uèinili bismo to, ali nismo imali radio kontakt s njima otkad su krenuli rijekom.Fergus nije mogao ostvariti kontakt, jer radio mu je iz ruke izbila strojnica postavljena na vrhu Iowe. Metak je uredno amputirao srednji prst njegove lijeve ruke prije no što je probio odašiljaè i njegov desni dlan. Više nisu imali ni prièuvni radio, jer bio je privezan za pojas vode tima koji je pogoðen u prsa i sada je negdje beživotno plutao niz rijeku.Fergus je izgubio šestoricu od svoje poèetne skupine od 30 ljudi prilikom ukrcaja na Iowu. Popeli su se uz trup broda nakon pucnjave, a zatim samostrelima prebacili male linije preko krme broda. Linije su bile prièvršæene za najlonske ljestve, koje su povukli do pregradnih zidova.SEALovi su naletjeli na žestoku paljbu kad su stigli do glavne palube. Pojedinaèno i u malim skupinama, poèeli su uzvraæati vatrom na branitelje broda.Fergus je bio odsjeèen od svojih ljudi i prikovan iza postolja na kojem je nekad stajala dizalica za zrakoplove. Frustracija je bila snažnija od boli u njegovim ranjenim rukama. Vrijeme im je istjecalo. Imao je zapovijedi da osigura helidrom prije no što Južnoafrikanci otvore paljbu. On prokune kad se odjek od treæeg hitca poène valjati niz rijeèni kanal. Mogao je vidjeti kako helikopteri marinaca lebde nad liticama, èekajuæi nestrpljivo znak za slijetanje. On oprezno proviri iza postolja dizalice i pogleda prema naprijed. Strijelci iza oklopa od èeliènih ploèa na zapovjednom mostu trenutno su ignorirali Fergusa i koncentrirali su se na njegove ljude, koji su krenuli naprijed bez njega.Držeæi jednom rukom svoje automatsko oružje, Fergus skoèi na noge i pojuri preko palube, štiteæi se paljbom. Gotovo je stigao do zaklona stražnje kupole kada se Fawkesovi ljudi opet okrenu prema njemu, i jedan metak probije mu mišiæ lijeve potkoljenice.On prijeðe nekoliko koraka, padne i skotrlja se pod lažnu kupolu. Nova rana boljela ga je kao da mu gore svi nervni završetci u nozi. On legne na palubu, osluškujuæi paljbu pred sobom i upijajuæi bol, u trenutku kad se dva mlažnjaka Specter pojave vrišteci iz jutarnjeg sunca i ispuste svoj smrtonosni teret.Da nije bilo tupe boli koja je prožimala svaki pedalj njegovog tijela, Pitt bi

se zakleo da je mrtav. Gotovo žaleæi, on potisne sivilo iz uma i prisili se da otvori oèi.Zatim opipa rukama noge i tijelo. Najgore što je otkrio, osim gomile ogrebotina, bila su dva, možda tri slomljena rebra. Opipao je i glavu i zahvalno uzdahnuo kad na prstima nije ugledao krv. Drveno iverje koje je pronašao u ramenu zbunjivalo ga je.On se odgurne u sjedeæi položaj, pa se zakotrlja na ruke i koljena. Svi mišiæi još su reagirali. Do sada je dobro. On duboko uzdahne i osovi se na noge, jednako sretan tim postignuæem kao da se popeo na Mount Everest. Traèak svjetlosti prospe se kroz rupu udaljenu nekoliko stopa i on krene prema njoj.Njegov um polako ubaci u višu brzinu i on poène analizirati zašto nije smrvljen u kašu kad je udario o nadgradnju broda. Drvene ploèe od èetvrt pedlja koje su postavljene umjesto èeliènih zidova ublažile su mu udarac. Zakotrljao se kroz vanjsku ploèu poput topovske kugle i napravio je veliku udubinu u drugoj prije no što se zaustavio u prolazu pred èasnièkim odajama. Otud misteriozno iverje.Kroz izmaglicu, prisjeæao se snažne eksplozije i vibracija. Topovi od šesnaest pedalja, pretpostavio je. Ali koliko su puta opalili? Koliko je dugo bio bez svijesti? Ruèno naoružanje štektalo je vani. Tko se s kime borio? Odbacivao je misli kako su nadolazile nisu bile važne. Imao je vlastite probleme koje je morao riješiti.On prijeðe nekih dvadeset stopa niz hodnik, zaustavi se, izvadi baterijsku svjetiljku iz jednog džepa, te smotani papir koji je sadržavao nacrte paluba Iowe. Trebale su mu gotovo dvije minute da odredi svoj položaj. Pogled na labirint unutarnjeg dijela broda bio je poput pogleda na presjek nebodera koji leži boèno.Tražeæi put do skladišta s granatama u prednjem dijelu, kretao se neèujno niz hodnik. Prešao je tek kraæu udaljenost kad se brod potrese pod baražom snažnih udaraca. Prašina koja se nakupila tijekom dugih godina koliko je Iowa stajala u naftalinu eruptirala je u oblacima. Pitt ispruži ruke kako bi održao ravnotežu, posrne i zgrabi okvir vrata koja su sreæom bila otvorena. Stajao je i iskašljavao prašinu dok se drhtaji nisu smirili.Gotovo je propustio to, sigurno bi propustio da neka neobjašnjiva znatiželja nije potakla njegov um. Nije to zapravo ni bila znatiželja prije odgovor na neobiènu stvar koju je primijetio perifernim vidom. On usmjeri svjetiljku na smeðu cipelu skupu, unikatnu smeðu cipelu i shvati kako se cipela nalazi na nozi crnca koji je bio elegantno odjeven u poslovno odijelo s prslukom. Ruke su mu bile konopcima vezane za cijevi nad glavom.

Poglavlje LXI

Hiram Lusana nije mogao prepoznati crte lica èovjeka koji je stajao na ulazu u njegov zatvor. Izgledao je krupan, ali ne krupan kao Fawkes. To je bilo sve što je mogao vidjeti svjetiljka u rukama neznanca zaslijepila ga je. Pretpostavljam da si ti izgubio u brodskom natjecanju za najpopularniju osobu, zaèuje glas koji je zvuèao prijateljski.Tamna prilika iza svjetla približi se i Lusana osjeti kako konopci kojima je vezan popuštaju. Kamo me vodite?Nikamo. Ali ako ti je stalo do socijalnog osiguranja u starosti, predlažem da pobjegneš s ovog broda prije no što bude raznesen na komadiæe.Tko ste vi?Ne da je jako važno, ali zovem se Pitt.Jeste li èlan posade kapetana Fawkesa?Ne, ja sam slobodni strijelac.Ne razumijem.

Pitt odveže Lusaninu lijevu ruku i poène odvezivati i desnu, bez odgovora. Vi ste Amerikanac, reèe Lusana, zbunjeniji no ikad.Jeste li preuzeli brod od Južnoafrikanaca?Radimo na tome, reèe Pitt, žaleæi što nije ponio nož.Tada ne znate tko sam ja.Trebao bih znati?Zovem se Hiram Lusana. Ja sam voda Afrièke revolucionarne armije.Pitt odveže posljednji èvor i odstupi, usmjerivši svjetlo na Lusanino lice. Da, to sada vidim. Kakva je vaša veza s ovim? Mislio sam da je ovo južnoafrièka predstava.Kidnapirali su me dok sam se ukrcavao na zrakoplov za Afriku.Lusana blago odgurne svjetiljku u stranu. Zatim se sjeti.Znate za Operaciju Divlja ruža?, upita on.Tek od prošle veèeri. No, moja vlada znala je za to veæ prije više mjeseci.Nemoguæe, reèe Lusana.Kako ti odgovara. Pitt se okrene i krene prema vratima.Kao što rekoh, bolje ti je da skoèiš s broda prije no što zabava izmakne kontroli.Lusana je oklijevao, ali samo na sekundu. Èekajte!Pitt se okrene. Žao mi je, ali nemam vremena na bacanje.Molim vas, saslušajte me.Lusana se približi. Ako vaša vlada i mediji otkriju moju prisutnost ovdje, neæe imati izbora, morat æe previdjeti istinu i prebaciti odgovornost na mene.Pa?Dajte da dokažem svoju nevinost u ovoj ružnoj prièi. Recite mi što mogu uèiniti da pomognem.Pitt proèita iskrenost u Lusaninim oèima. On izvadi stari Colt 45 automatik iz pojasa i doda ga crncu.Uzmi ovo i pokrivaj me. Trebam obje ruke da držim svjetiljku i èitam nacrt.Pomalo iznenaðeno, Lusana prihvati pištolj.Povjerili biste mi ovo?Naravno, reèe Pitt nehajno.Što bi dobio time da upucaš potpunog neznanca u leda?Tada pokaže Lusani da krene za njim i potrèi niz hodnik prema prednjem dijelu broda.Kupola broj dva preživjela je napad projektilima Satan. Èelièni oklop bio je ulubljen na osam mjesta, ali ne i probijen. Topovska cijev s lijeve vanjske strane bila je odvojena od baze kupole.Ošamuæen, Fawkes je vidio sve to kroz razbijeno staklo prozora na zapovjednom mostu. Nekim èudom, bio je netaknut. Stajao je iza jednog od nekoliko preostalih èeliènih pregradnih zidova kad su Satani nepogrešivo pogodili kupolu broj dva. On dograbi mikrofon.Shaba, ovdje kapetan. Èuješ li me?Jedini odgovor bilo je zujanje statièkog elektriciteta.Shaba vikne Fawkes. Govori, èovjeèe. Reci kakva je šteta.Zvuènik oživi. Kapetane Fawkes?Glas je bio nepoznat. Da, ovdje kapetan. Gdje je Shaba?Dolje, u skladištu, gospodine. Dizalica je slomljena. Otišao ju je popraviti.Tko je to?Obasi, kapetane. Daniel Obasi.Glas je imao adolescentni prizvuk.Shaba je tebi prepustio zapovjedništvo?Da, gospodine, reèe Obasi ponosno.Koliko ti je godina, sine?Zaèuje se oštar zvuk kašljanja. Oprostite, kapetane. Dim je stvarno gadan. Još kašljanja. Sedamnaest.

Blagi Bože, pomisli Fawkes. De Vaal mu je trebao poslati iskusne ljude, ne djeèake èija lica još nije ni vidio. Zapovijedao je posadom koja mu je bila potpuno nepoznata. Sedamnaest. Samo sedamnaest godina. Ta pomisao mu se smuèi. Ima li to smisla? Bože, je li osobna osveta vrijedna strašne cijene? Oèvrsnuvši svoju odluènost, Fawkes reèe Možeš li upravljati topovima?Mislim da mogu. Sva tri su napunjena i èvrsto zatvorena. No, ljudi ne izgledaju baš najbolje. Potres mozga, èini mi se. Veæina ih krvari kroz uši.Gdje si sada, Obasi?U odjeljku zapovjednika kupole, gospodine. Ovdje dolje je užasno vruæe. Ne znam koliko ljudi još mogu izdržati. Neki su još u nesvijesti. Jedan ili dvojica možda su i mrtvi. Ne mogu znati. Pretpostavljam da su mrtvi oni koji krvare iz usta.Fawkes stisne dršku mikrofona, a lice mu je bilo ispunjeno izrazom neodluènosti. Kad brod bude uništen, kao što je znao da æe biti, htio je stajati na mostu, kao posljednji kapetan bojnog broda koji je umro na svojem položaju. Tišina u radiofonu postala je muèna. Zavjesa se malo pridigla i Fawkes je bacio pogled na strašne dimenzije svoje akcije. Silazim.Vrata prema vanjskoj palubi èvrsto su zaglavljena, gospodine. Morat æete doæi iz smjera skladišta.Hvala ti, Obasi. Èekaj.Fawkes zastane, skine svoju staru mornarièku kapu, i obriše znoj koji se cijedio iz pora na èelu. Gledao je kroz razbijeni prozor i prouèavao rijeku. Hladna izmaglica podizala se u pliæacima i podsjetila ga je na škotske lochove u takva jutra. Škotska èinilo mu se da je prošlo tisuæu godina otkad je vidio Aberdeen.On vrati kapu na glavu i progovori u mikrofon.Angus Dva, javi se, molim.Evo me, veliki Angus Jedan.Domet?Prekratko za osamdeset jarda, ali smjer je ispravan. Samo kompenziraj elevaciju i pogodit æeš, èovjeèe.Tvoj posao je završen, Angus Dva. Èuvaj se.Prekasno. Mislim da æe me momci u kaki odorama uloviti. Zbogom, èovjeèe. Ovo je bio gadan spoj.Fawkes se zagleda u prijemnik mikrofona, želeæi izgovoriti rijeèi zahvale èovjeku kojega nikada nije sreo, zahvale za to što je riskirao život, èak i ako je bio za to plaæen. Tko god bio Angus Dva, proæi æe mnogo vremena prije no što bude mogao potrošiti novac isplaæen od južnoafrièkog Ministarstva obrane na strani bankovni raèun.Èistaè ulica, frkne Higgins. Fawkesov promatraè bio je prokleti èistaè ulica. Gradska policija sprema ga u æeliju.To objašnjava kako se kretao kroz cestovne blokade ne izazivajuæi sumnju, reèe March. Èinilo se da ih predsjednik ne èuje. Njegova pažnja bila je usmjerena na Iowu. Jasno je mogao vidjeti male prilike u crnim ronilaèkim odijelima kako trèe iz zaklona uzaklon, zastajuæi samo da opale prije no što bi se primaknuli bliže strojnicama koje su pokosile njihove kolege. Predsjednik je izbrojao deset nepokretnih SEALova na palubi. Zar ne možemo ništa uèiniti kako bismo pomogli tim ljudima?Higgins bespomoæno slegne ramenima. Da otvorimo vatru s obale, vjerojatno bismo pobili više SEALova no što bismo ih spasili. Bojim se da u ovom trenutku ne možemo uèiniti mnogo.Zašto ne pošaljemo jurišne timove marinaca?Ti helikopteri su glineni golubovi kad slete na stražnju palubu Iowe. Svaki nosi pedeset vojnika. Bio bi to masovni pokolj. Ništa ne bismo postigli.Slažem se s generalom, reèe Kemper.

Satani su nam kupili malo vremena. Èini se da je kupola broj dva izbaèena iz stroja. Možemo dati SEALovima više vremena da oèiste palube od terorista.Predsjednik se nasloni i pogleda u ljude oko sebe.Onda moramo èekati to želite reæi? Èekamo i gledamo dok ljudi umiru pred našim oèima na prokletom TV zaslonu?Da, gospodine, odgovori Higgins. Èekamo.

Poglavlje LXII

Pogledavajuæi nacrt broda u trku, Pitt je nepogrešivo vodio Lusanu niz zamraèene prolaze i hodnike, kroz prazne prostorije, sve dok nisu došli do vrata u pregradnom zidu. Tada zgužva nacrt i baci ga na palubu. Lusana se poslušno zaustavi i prièeka objašnjenje.Gdje smo?, upita on.Pokraj odjeljka za pohranu projektila, odgovori Pitt. On se osloni o vrata, koja se uz škripu otvore za tri èetvrtine. Pitt zaviri u slabo osvijetljenu prostoriju i oslušne. Obojica su èuli ljude kako vièu kroz metalne udarce teške mašinerije, zveckanje lanaca i zujanje elektriènih motora. Èinilo se da zvuk dolazi od gore. Pitt oprezno prekoraèi prag.Visoke granate za probijanje oklopa bile su uredno poslužene oko cijevi dizalice, a njihove stožaste glave zlokobno su se sjajile pod dvije žute žarulje. Pitt proðe pokraj granata i podigne pogled.Na palubi iznad njih, dva crnca naginjala su se kroz pristupna vrata cijevi dizalice, udarajuæi i psujuæi po dizalu. Eksplozije koje su poljuljale brod zaglavile su mehanizam. Pitt se povuèe s otvora i poène prouèavati granate. Bilo ih je ukupno 31, a samo jedna imala je zaobljeni vrh. Druga bojeva glava s BSom nije bila tu.Pitt izvadi kutiju s alatom s pojasa i doda svjetiljku Lusani.Drži ovo dok ja radim.Što æete uèiniti?Deaktivirati granatu.Ako se razletim na komadiæe, reèe Lusana, mogu li znati zašto?Ne odbrusi Pitt.On se sagne i zatraži svjetlo. Rukama je opipavao vrh granate nježno poput provalnika koji miluje brojèanik sefa. Nakon što je locirao zavrtnje, pažljivo ih odvrne odvijaèem. Bili su stvrdnuti od starosti i opirali su se pri svakom pokretu. Vrijeme, pomisli Pitt oèajnièki trebalo mu je vrijeme prije no što Fawkesova posada popravi dizalicu i vrati se u odjeljak za pohranu granata.Odjednom, iznenada, posljednji zavrtanj popusti i vrh granate ostane mu u rukama. Nježno, kao da drži usnulu bebu, on ga odloži i pogleda unutar bojeve glave.Zatim poène otpajati eksplozivni naboj koji je bio namješten da otvori bojevu glavu i ispusti snop bombica s BS organizmom. U toj proceduri nije bilo nièeg kompliciranog niti riziènog. Radeæi po teoriji da se ruke poèinju tresti od previše koncentracije, Pitt je lagano zviždukao, zahvalan što ga Lusana ne obasipa pitanjima.Pitt prereze žice koje su vodile do radarskog visinomjera i ukloni eksplozivni detonator. Zastane na trenutak i izvadi malu vreæicu za novac iz džepa. Lusani je bilo pomalo smiješno što je na mokrom platnu pisalo Banka Wheaton.Nikada to ne bih nikome priznao, reèe Lusana, ali jednom sam opljaèkao oklopna kola.Tada bi se trebao osjeæati kao kod kuæe, odgovori Pitt. On podigne BS bombice iz bojeve glave i nježno ih odloži u vreæicu.Prokleto lukava metoda krijumèarenja, reèe Lusana smiješeæi se. Heroin ili dijamanti?

I mene bi to zanimalo, reèe Patrick Fawkes koji je ušao kroz okvir vrata saginjuæi se.

Poglavlje LXIII

Lusanina prva pomisao bila je da ustrijeli Fawkesa. On se okrene u položaju za paljbu i podigne Colt, siguran da ne može promašiti tako veliku metu, potpuno siguran da kapetan ima prednost prvog hitca.Lusana se jedva zaustavi. Fawkesove ruke bile su prazne. Bio je nenaoružan. Polako spuštajuæi Colt, Lusana pogleda Pitta da vidi kako on doživljava situaciju. Koliko je mogao vidjeti, Pitt nije reagirao nikako. I dalje je punio vreæicu, kao da se upad nije ni dogodio.Imam li èast upoznati Patricka McKenziea Fawkesa?, reèe Pitt napokon ne dižuæi pogled.Da, ja sam Fawkes.On se približi sa znatiželjnim izrazom lica.Što se dogaða ovdje?Oprostite što se ne dižem, reèe Pitt nehajno, ali deaktiviram bojevu glavu s otrovnim plinom.Prošlo je možda pet sekunda dok su Lusana i Fawkes probavljali Pittovo kratko objašnjenje, blijedo gledajuæi jedan drugog zatim opet pogledaju Pitta.Ti si lud izlane Favvkes. Pitt podigne jednu bombicu.Izgleda li vam ovo kao obièan eksplozivni naboj?Ne, ne izgleda, prizna Favvkes.Je li to nekakav nervni plin?, upita Lusana.Gore, odgovori Pitt. Organizam bolesti nevjerojatne snage. Dvije granate s tim smrtonosnim organizmom bile su ukljuèene u pošiljku koju je poslao trgovac oružjem.Zavlada tišina ispunjena šokom i nevjericom. Fawkes se sagne i prouèi granate i bombice u Pittovoj ruci. Lusana se sagne i zagleda, iako nije bio siguran što bi trebao vidjeti.Skepticizam polako izblijedi iz Fawkesovih oèiju.Vjerujem vam, reèe on. Vidio sam dovoljno plinskih granata da ih ne bih mogao prepoznati.Zatim se zagleda u Pittovo lice s upitnim izrazom.Biste li mi rekli tko ste vi i kako ste došli ovamo?Tek kada pronaðemo i deaktiviramo drugu granatu, reèe Pitt. Imate li još koje mjesto za pohranu projektila?Fawkes odmahne glavom. Osim tri granate koje smo ispalili, od kojih su sve bile namijenjene probijanju oklopa, ovo je sve...On zastane u trenutku kad je shvatio.Kupola! Svi topovi su napunjeni, a cijevi zatvorene. Drugi projektil s bolešæu sigurno je u jednoj od tri cijevi.Budalo vikne Lusana. Krvoloèna budalo!Bol u Fawkesovim oèima bila je vidljiva.Nije prekasno. Topovi neæe opaliti bez moje zapovijedi.Kapetane, vi i ja æemo pronaæi i neutralizirati drugu bojevu glavu, reèe Pitt. Gosp. Lusana, budi tako ljubazan i baci ovo u vodu. On preda Lusani vreæicu s bombicama s BSom.Ja?, izlane Lusana. Nemam blage veze kako da izidem s ovog plutajuæeg kovèega. Trebam vodièa.Ma samo kreni prema gore, reèe Pitt uvjerljivo. Na kraju æeš stiæi do dnevnog svjetla. Tada baci vreæicu u najdublji dio rijeke.Lusana se spremao krenuti, kada Fawkes položi veliku šaku na njegovo rame. Mi æemo kasnije riješiti naše poslove.

Lusana mu mirno uzvrati pogled. Radujem se tome.A tada se voða Afrièke revolucionarne armije stopi s mrakom poput sjene.Na dvije tisuæe stopa Steiger pomalo skrene i Minerva preleti nad Jeffersonovim memorijalom i prijeðe Tidal Basin na putu niz Aveniju neovisnosti.Ovdje je gužva, reèe on, pokazujuæi prema skupini vojnih helikoptera koji su lebdjeli nad Capitolom poput roja bijesnih pèela. Sandecker kimne i reèe Bolje je da budete podalje od njih. Vjerojatno je da æe prvo pucati, a tek onda postavljati pitanja.Koliko je prošlo od posljednjeg pucnja s Iowe?Gotovo osamnaest minuta.Možda je gotovo, reèe Steiger.Neæemo sletjeti dok ne budemo sigurni, odgovori Sandecker. Kako je s gorivom?Imamo ga dovoljno za još gotovo èetiri sata leta.Sandecker se pomakne na sjedalu kako bi opustio stražnjicu koja ga je boljela. Budite što je moguæe bliže zgradi Nacionalnog arhiva. Ako Iowa opet raspali, možete se kladiti da je to meta.Pitam se kako je prošao Pitt?Sandecker odglumi smirenost. On zna svoj posao. Pitt nam je najmanji problem. On se okrene i pogleda kroz boèni prozor kako Steiger ne bi vidio bore zabrinutosti na njegovom licu.Ja sam trebao iæi tamo, reèe Steiger.Ovo je èisto vojna stvar. Civil ne bi trebao riskirati život pokušavajuæi izvesti posao za koji nije obuèen.A vi valjda jeste.Morate priznati da su moje kvalifikacije bolje od Pittovih.Sandecker se nasmiješi. Biste li se kladili?Steiger uhvati admiralov podsmješljivi ton. Što implicirate?Varate se, pukovnièe, kratko i jasno.Kako to?Pitt ima èin bojnika u Vojnom zrakoplovstvu.Steiger se zagleda u Sandeckera, žmirkajuæi oèima.Želite mi reæi da on zna pilotirati?Otprilike sve letjelice koje su ikad naèinjene, ukljuèujuæi i ovaj helikopter.Ali, tvrdio je...Znam što je tvrdio.Steiger je izgledao izgubljeno.A vi ste sjedili i niste rekli ništa?Vi imate ženu i djecu. Ja sam prestar. Dirk je bio logièan izbor.Napetost nestane iz Steigerovog tijela i on se opusti u sjedalu.Bolje mu je da uspije, promrmlja on.Boga mu, bolje mu je da uspije.Pitt bi rado dao i posljednji novèiæ sa štednog raèuna da može biti na bilo kojem drugom mjestu osim ovoga na kojem se nalazio sada, penjuæi se uz stubište u mrkloj tami brodske unutrašnjosti koja se u bilo kojem trenutku mogla pretvoriti u pakao. Èelo mu je bilo ljepljivo i hladno od znoja, kao da ima groznicu. Fawkes iznenada zastane i Pitt se zabije u njega poput slijepca koji udari u deblo hrasta.Molim vas, ostanite gdje jeste, gospodo.Glas je dopirao iz neosvijetljenog ravnog prostora nekoliko stuba iznad njih. Ne možete me vidjeti, ali ja vas vidim dovoljno dobro da vam obojici probušim srce metkom.Ja sam kapetan, odbrusi Fawkes ljutito.A, kapetan Fawkes glavom i bradom. Kako dobro. Veæ sam se pobojao da sam nešto krivo proraèunao. Niste na mostu, kao što sam i pretpostavio.Identificirajte se reèe Fawkes.

Zovem se Emma. Nije jako muževno, priznajem, ali služi svrsi.Prekinite s ovom ludošæu i propustite nas.Fawkes zakoraèi uz dvije stube, kada HockerRodine sikne, i metak prozuji pokraj njegovog vrata. On se ukoèi u pola koraka.Blagi Bože, èovjeèe, što želite?Svida mi se razuman pristup, kapetane.Emma zastane i reèe Naredeno mi je da vas ubijem.Polako, tako da ga nije zamijetio niti Favvkes, niti, nadao se, èovjek iznad njih, Pitt se spusti na trbuh, zaštiæen golemom masom kapetana. Tada poène puziti uz stube poput zmije.Nareðeno, kažete, reèe Fawkes.Tko vam je naredio?Moj poslodavac nije važan.Pa, èemu onda sav razgovor, prokleti bili! Zašto me ne ustrijelite i ne završite s tim?Ne djelujem bez svrhe, kapetane Fawkes. Prevareni ste. Mislim da biste to trebali znati.Prevaren?, zagrmi Favvkes.Vaše maglovite rijeèi ne govore mi ništa.Alarm zazvoni u stražnjem dijelu Emminog mozga, alarm izbrušen dugim nizom godina života poput igre maèke i miša. Stajao je u tišini, ne odgovarajuæi na kapetanovo pitanje, a èula su mu tražila zvuk ili kretnju.A što je s èovjekom iza mene?, upita Favvkes. On nema veze s tim. Nema potrebe za ubojstvom nevinog prolaznika.Opustite se, kapetane, reèe Emma.Plaæen sam za samo jedan život. Vaš.Bolno polako, Pitt podigne glavu sve dok mu oèi nisu bile u razini s ravninom. Sada je mogao vidjeti Emmu. Ne detaljno svjetlost je bila preslaba za to ali mogao je vidjeti bljedilo lica i obris tijela. Nije èekao da vidi nešto više. Mogao je samo nagaðati da æe Emma pogoditi Favvkesa u trbuh usred reèenice, nakon što ga je opustio razgovorom. Stari, ali uèinkovit trik. On ukopa vrhove stopala u stube, udahne i skoèi. Htio je snažno udariti u Emmine noge, dok je rukama posegnuo za pištoljem.Prigušivaè bljesne u Pittovo lice, i snažna bol prostruji mu desnom stranom glave dok je hvatao Emminu ruku. Nakon iznenadnog šoka, polako otpluta u nesvijest padao je, padao. Èinilo se da je prošla cijela vjeènost prije no što ga je praznina bezdana progutala, a tada više nije bilo nièega.

Poglavlje LXIV

Poveden Pittovim napadom, Fawkes jurne uz stube poput razbješnjelog nosoroga i baci svoju veliku težinu na tijela obojice muškaraca. Pitt se opusti i padne u stranu. Emma pokuša podiæi pištolj, ali Fawkes ga izbije udarcem kao da je igraèka u djeèjim rukama. Tada Emma posegne za Fawkesovim preponama, zgrabi njegov ud i mošnje i bezobzirno stegne.Kapetan zaurla poput groma i zamahne s obje masivne šake prema Emminom licu okrenutom u vis. Udarac mu smrvi nosnu hrskavicu i otrgne kožu. Zaèudo, Emma zadrži stisak. Iako je bol u preponama bila strahovita, Fawkes je bio dovoljno mudar da shvati kako ne treba pokušati odgurnuti ruke koje su ga držale poput kliješta. Smireno, promišljeno, poput èovjeka koji toèno zna što radi, on zgrabi Emminu glavu i poène njome udarati u metalni pod svom snagom svojih ruèetina nalik na balvane. Pritisak napokon popusti, ali obavijen svojim bijesom, on nastavi udarati sve dok se stražnji dio Emmine lubanje nije pretvorio u kašu. Kad se njegov bijes napokon stišao, on se preokrene u stranu i poène nježno masirati prepone uz kletve.

Nakon minute ili dvije, ukoèeno se podigne na noge, uhvati ovratnike dvojice nepokretnih ljudi i povuèe ih uz stubište. Još jedan kratak dio, nekoliko jarda niz prolaz, i doðe do vrata za ukrcaj tereta s gornje desne strane Iowinog trupa.Odškrine vrata toliko da propusti malo svjetlosti i prouèi Pittovu ranu. Metak je okrznuo Pittovu lijevu sljepooènicu, i u najgorem sluèaju izazvao ružnu posjekotinu i potres mozga, zakljuèi Fawkes. Zatim provjeri Emmu. Ono malo kože što je bilo vidljivo kroz masku krvi na ubojièinom licu poplavilo je. Fawkes pretraži njegove džepove i pronaðe samo jedan spremnik za pištolj HockerRodine. Oko teškog vunenog pulovera nosio je prsluk za spašavanje.Neplivaè, ha?, reèe Fawkes smiješeæi se.Mislim da ti ovo više neæe trebati.On ukloni prsluk s Emme i veže ga oko Pitta. Posegne u svoj džep u jakni, izvadi mali notes i napiše nekoliko rijeèi komadiæem olovke. Zatim izvadi svoju kožnu vreæicu za duhan, isprazni je i u nju umetne notes, pa je stavi pod Pittovu majicu. Tržne èep boce s ugljikovim dioksidom i prsluk zašišti dok se napuhavao.Fawkes se zatim vrati Emmi, zgrabi leš za prednji dio pulovera i povuèe ga prema otvorenim vratima.Težina je bila prevelika za kut pod kojim je Fawkes držao leš i pulover sklizne preko Emmine glave. Nešto u vezi s Emminim torzom upadne Fawkesu u oèi. Bio je to najlonski povez oko grudi. Zbunjen, Fawkes otkopèi sitnu kopèu i najlon spadne, otkrivajuæi dva mala brežuljka s vrhovima boje ružinih latica.Na trenutak, Fawkes se ukoèi. Sveta majko Božja promrmlja zapanjeno.Emma je bila žena.Dale Jarvis pokaže prema zaslonu.Tamo, malo ispod druge topovske kupole, sa strane.Što vidite?, upita predsjednik.Netko je otvorio prednja ukrcajna vrata, odgovori Kemper. On se okrene prema generalu Higginsu. Pripremite svoje ljude za moguænost da æe posada pokušati pobjeæi.Neæe prijeæi niti deset stopa na obali, reèe Higgins. Gledali su kako se vrata otvaraju na šarkama i kako preko praga izlazi golem èovjek, vukuæi za sobom nešto što je izgledalo kao tijelo. Ono padne u vodu uz pljusak i nestane.Uskoro se vrati s još jednim tijelom, ali ovaj put spusti ga u vodu na konopcu gotovo nježno, èinilo se ljudima u konferencijskoj sali dok nepokretna prilika nije otplutala od broda. Tada èovjek odbaci konopac i zatvori vrata. Kemper pozove pomoænika.Kontaktirajte Obalnu stražu i recite im da pokupe tog èovjeka koji pluta niz rijeku.Što je bila ta mala predstava? Predsjednik glasno izgovori pitanje o kojem su svi prisutni razmišljali u sebi.Ono što je najgore, reèe Kemper tiho, jest što možda nikada neæemo saznati.Nakon nekog vremena, koje mu se uèini dugo poput vjeènosti, Hiram Lusana pronaðe vrata koja su vodila na glavnu palubu. Iziðe kroz njih posræuæi, promrznut do kostiju u svojem tankom poslovnom odijelu. U rukama je držao vreæicu s bombicama. Iznenadni susret s dnevnim svjetlom zaslijepio ga je, i on zastane da bi se pribrao.Zatekao se pod stražnjim mostom za kontrolu paljbe, ispred kupole broj tri. Paljba iz ruènog naoružanja odzvanjala je brodom, ali njegov um bio je usredotoèen na to da se riješi BS bombica, pa nije obratio pažnju na pucnjavu. Rijeka ga je dozivala, i on potrèi prema pregradnim zidovima koji su èinili vanjski rub palube. Još je pred sobom imao dvadeset stopa, kada iz sjene kupole ustane èovjek u ronilaèkom odijelu i usmjeri u njega automatsku pušku.Poruènik Alan Fergus više nije osjeæao žareæu bol od rupe u nozi, više nije

osjeæao agoniju od prizora svojeg tima sasjeèenog na komadiæe. Cijelo njegovo tijelo drhtalo je od mržnje prema ljudima koji su bili odgovorni za to. Nije mario što èovjek kojeg je naciljao nosi poslovno odijelo umjesto odore, ili što izgleda nenaoružan. Fergus je pred sobom vidio samo èovjeka koji je u njegovom umu ubijao njegove prijatelje.Lusana naglo zastane i zagleda se u Fergusa. Nikada nije vidio takvu hladnu zlobu na èovjekovom licu. Gledali su jedan drugoga u oèi na udaljenosti ne veæoj od dvanaest stopa, pokušavajuæi razmijeniti misli u tom kratkom trenutku.Nisu izgovorili ni rijeè, medu njima je bila samo neka èudna vrsta razumijevanja. Èinilo se daje vrijeme stalo, i svi zvukovi nestali su u pozadini.Hiram Lusana znao je da je njegova borba da se uzdigne nad prljavštinom svojeg djetinjstva kulminirala na ovom mjestu, u ovom vremenu. Shvatio je da ne može biti voda ljudi koji ga nikada neæe u potpunosti prihvatiti kao svojega. Njegov put postao je jasan. Mogao je uèiniti mnogo više za potlaèeni narod Afrike postavši muèenik za njihovu ideju.Lusana prihvati poziv smrti. Fergusu uputi tihi osmijeh opraštanja i skoèi prema pregradnom zidu.Fergus povuèe otponac i ispali rafal automatske paljbe. Iznenadni udar tri metka gurne Lusanu naprijed u drhtavom plesu, izbivši mu dah iz pluæa. Zaèudo, ostao je na nogama i zateturao naprijed. Fergus opet opali.Lusana padne na koljena, pokušavajuæi stiæi do ruba palube. Fergus je promatrao u nekoj vrsti udaljenog divljenja, èudeæi se što je natjeralo ovog neprikladno odjevenog crnca da ignorira najmanje dvanaest metaka u svojem tijelu.Sa smeðim oèima staklastim od šoka, i s odluènošæu poznatom samo èovjeku koji ne odustaje, Lusana je puzio palubom, držeæi vreæicu uz trbuh, a za njim je ostajao sve širi grimizni trag.Pregradni zid bio je udaljen samo tri stope. S mukom se približi, usprkos crnilu koje mu je poèelo pomraèivati vid i krvi koja mu je tekla iz usta. Prizvavši unutarnju snagu roðenu u krajnjem oèaju, on baci vreæu. Na trenutak je visjela na zidu, kao da je zamrznuta u vremenu, a tada padne u rijeku. Lusana padne licem na palubu i proðe kroz vratnice nièega.Unutrašnjost masivnog kuæišta za topove imala je zadah po znoju i krvi, barutu i zagrijanom ulju. Veæina posade još je bila u šoku. Oèi su im bile staklene, i nisu vidjeli ništa, otupljeni od straha i zbrke ostali su ležali medu strojevima u neprirodnim položajima, dok im je krv curila iz ušiju i usta. Klaonica, pomisli Fawkes, prokleta klaonica. Bože, nisam bolji od koljaèa koji su pobili moju obitelj.On zaviri niz središnju cijev dizala koje je vodilo do skladišta i ugleda Charlesa Shabu kako udara maljem po nosiljci za granate koja se zaglavila na deset stopa ispod palube s kupolom. Vrata izmeðu brava, koja su bila osmišljena da sprijeèe moguænost kvara cijevi zbog kojega eksplozija pucnja ne bi bila dojavljena skladištu, bila su otvorena i zaglavljena, i Fawkesu se èinilo da gleda u rupu bez dna. Tada mu se uèini da se crna praznina zamutila, i iznenada shvati problem. Zrak je bio previše zagaðen za disanje. Oni koji su preživjeli udar projektila Satan padali su od nedostatka kisika.Orvorite vanjska vrata zaurla on. Treba vam svježi zrak!Zaglavila su se, kapetane, izusti glas s druge strane kupole.Èvrsto su se zaglavila.Ventilatori! Zašto ne rade?Strujni krug je uništen, reèe drugi èovjek kašljuæi.Jedini zrak koji imamo dopire iz cijevi skladišta.U zagušljivoj izmaglici i tami Fawkes je jedva mogao vidjeti lik èovjeka koji je progovorio. Pronadite mi nešto èime æu otvoriti vrata. Moramo napraviti

prolaz za ventilaciju.On zaobiðe tijela i veliki mehanizam topa do vrata koja su se otvarala prema glavnoj palubi. Gledajuæi sedam pedalja debeli zid od èvrstog èelika, Fawkes je mogao dobro vidjeti èemu se suprotstavlja. Jedina stvar koja je išla u njegovu korist bili su slomljeni šiljci brave i rupa široka pedalj kroz koju je prolazila sunèeva svjetlost, nastala kad su vrata udubljena eksplozijom.Netko ga potapša po ramenu i on se okrene. Bio je to Shaba.Èuo sam vas dolje u cijevi skladišta, kapetane. Mislio sam da bi vam ovo moglo zatrebati. On doda Fawkesu tešku èeliènu šipku dugu èetiri stope i debelu dva pedlja.Fawkes nije trošio rijeèi na zahvalu. On zaglavi šipku u otvor s vanjske strane i povuèe. Lice mu se zarumeni od napora, a velike ruke su mu drhtale, ali vrata nisu popuštala.Èvrstoæa vrata nije iznenadila Fawkesa. Stara škotska poslovica govorila je kako ništa ne uspijeva iz prve. On zatvori oèi i snažno udahne, hiperventilirajuæi. Svaka stanica u njegovom tijelu usredotoèi se na aktiviranje njegove goleme snage. Shaba je gledao fascinirano. Nikada nije vidio takvu demonstraciju koncentracije.Fawkes ponovo umetne šipku, zastane na još nekoliko sekunda, pa napokon povuèe. Shabi se uèini da se kapetan pretvorio u kamen ništa nije ukazivalo na napor, ili na zgrèenost mišiæa. Znoj izbije na Fawkesovom èelu, a žile mu izbiju na vratu, dok se svaki mišiæ pretvorio u kamen od napora a tada, polako, nevjerojatno, vrata zaškripe dok je èelik strugao uz èelik.Shaba nije vjerovao da postoji takva sirova snaga nije znao za tajnu koja je Fawkesu dala energiju mnogo veæu od uobièajene. Još jedan pedalj svjetla pojavi se izmeðu vrata i oklopa kupole, zatim tri... šest... i iznenada, savijeni èelik ispadne iz slomljenih šarka i padne na palubu uz snažan metalni udar.Gotovo istog trena, smrad i dim izletjeli su van, a zamijenio ih je hladan, vlažan zrak s niže palube. Fawkes stane u stranu i odbaci šipku kroz vrata. Odjeæa mu je bila natopljena znojem, a torzo je drhtao dok je hvatao zrak, i dok mu je srce usporavalo na normalnu brzinu.Oèisti cijevi i osiguraj topove, zapovjedi on.Shaba ga blijedo pogleda.Izgubili smo hidraulièki pritisak ubacivaèa granata. Ne možemo ga pokrenuti kako bismo izvadili granate.Pusti ubacivaè dovraga frkne Fawkes. Uèini to ruèno.Shaba ne odgovori. Nije imao vremena. Cijev oružja pojavi se kroz otvorena vrata i kiša metaka zapljusne oklopnu komoru. Rafal prozuji pokraj Fawkesa.Shaba nije bio te sreæe. Èetiri metka pogode ga u vrat gotovo istovremeno. On padne na koljena, dok su mu oèi u nevjerici gledale u Fawkesa, a usta su mu se pokretala bez rijeèi iz njih je izišao samo crveni mlaz koji se spustio niz prsa.Fawkes je nemoæno stajao i gledao kako Shaba umire. Tada u njemu prokljuèa bijes i on zgrabi cijev oružja. Vruæina cijevi sprži mu dlan, ali on odavno nije osjeæao nikakvu bol. Fawkes snažno povuèe, i SEAL koji nije htio pustiti oružje uleti i padne unutra, s kažiprstom još uvijek na otponcu.U èovjeku koji pouzdano zna da æe umrijeti nema straha. Fawkes nije imao tu sigurnost. Lice mu je problijedjelo od straha, straha da æe ga ubiti prije nego što granata s Brzom smrti unutar jednog od tri topa bude deaktivirana.Ti, prokleta budalo progunda on kad ga je SEAL udario u trbuh. Topovi... u topovima... bolest....SEAL se snažno istrgne i udari slobodnom rukom prema Fawkesovoj èeljusti. Pokušavajuæi zadržati cijev oružja podalje od tijela, Fawkes je mogao samo istrpjeti udarac. Snaga mu je polako istjecala kad se bacio unatrag i pao kroz otvor vrata, pokušavajuæi još jednom istrgnuti oružje iz ruku SEALa. Umjesto

toga, istrgne mu se meso s dlanova i prstiju, i on izgubi hvat. SEAL skoèi u stranu i spusti oružje, ciljajuæi polako u Fawkesov trbuh.Daniel Obasi, mladiæ koji je sjedio u odjeljku zapovjednika kupole, gledao je s tupim užasom kako se SEALov prst steže na otponcu. On pokuša viknuti, odvuæi pažnju ubojici u crnom ronilaèkom odijelu, ali grlo mu je bilo suho poput pijeska i uspije izustiti samo šapat. Iz èistog oèaja, on napravi jedinu stvar za koju se nadao da bi mogla spasiti život njegovog kapetana pritisne crveno dugme za paljbu.

Poglavlje LXV

Nije postojao naèin da se proces preokrene, da se zaustavi sekvenca paljbe. Barutni naboj detonirao je, i dva projektila izlete iz središnje i desne cijevi, ali unutar lijeve cijevi granata se zaglavila zbog udubine koju je naèinila raketa Satan, zaglavila eksplozivne plinove u bazi i sprijeèila ih da iziðu. Novi top možda je mogao izdržati strahoviti povratni udar i pritisak, ali umorna, hrðava stara cijev prošla je svoj vijek ona se rasprsne i eksplodira. Unutar jedne mikrosekunde, vulkanska erupcija plamena sabijenog unutar kupole sukne niz cijevi dizala do skladišta i zapali vreæe s barutom pohranjene duboko ispod.Iowina utroba eksplodira.Patrick Fawkes, u trenutku kad je izletio kroz vanjska vrata, uvidi totalnu besmislenost i strašnu glupost svojih djela. On posegne prema svojoj voljenoj Myrni kako bi je zamolio za oprost, a tada udari u palubu koja ga smrvi u kašu.Granata za probijanje oklopa ispaljena iz desne cijevi dosegnula je zenit i pala na kupolu zgrade Nacionalnog arhiva naèinjenu od vapnenca. Nevjerojatnom sluèajnošæu, promaši dvadeset i jednu razinu s knjigama i dokumentima, probije granitnipod izložbene sale na manje od deset stopa od staklenog ormara u kojem se nalazila Deklaracija nezavisnosti, i zaustavi se napola zabijena u betonski pod podruma.Granata broj dva bila je æorak. Ali ne i granata broj tri.Kad ga je aktivirao njegov sitni generator, radarski altimetar unutar paketa s Brzom smrti poèeo je slati signale prema tlu i bilježiti putanju pada. Bojeva glava spuštala se sve niže i niže, dok na tisuæu i pet stotina stopa elektrièni impuls nije aktivirao oslobaðanje padobrana. Svilena površina fluorescentnonaranèaste boje procvate na plavoj pozadini neba. Zaèudo, materijal stariji od trideset godina izdržao je iznenadno zapinjanje bez da se raspao po šavu.Daleko ispod ulica Washingtona, predsjednik i njegovi savjetnici sjedili su nepokretno na stolcima, trepæuæi oèima dok su pratili neumitni pad projektila. U poèetku, poput putnika s Titanica koji su odbili povjerovati da golemi prekooceanski brod tone, sjedili su ukoèeno. Njihovi umovi pokušavali su shvatiti razmjere dogaðaja koji su gledali pred sobom, sa slabašnom nadom da æe možda mehanizam unutar bojeve glave zatajiti, i da æe ova bezopasno pasti na travnjak. A tada, odjednom, osjete kako ih steže sve snažniji oèaj.Lagani povjetarac puhne sa sjevera i odgurne padobran prema zgradama instituta Smithsonian. Vojnici koji su blokirali ulice oko Lincolnovog memorijala i zgrade Nacionalnog arhiva, i gomile državnih službenika uhvaæenih u jutarnjem prometu, promatrali su što se dogaða poput ovaca, dok je šuma ruku pokazivala u zrak.Atmosfera oko konferencijskog stola umirila se od napetosti, a sve snažniji strah dostigao je neizdrživu razinu. Jarvis više nije mogao gledati. On uhvati glavu rukama.

Gotovi, reèe on promuklim glasom. Gotovi smo.Zar se ne može ništa uèiniti?, upita predsjednik, èiji je pogled bio prikovan na predmet koji je lebdio na zaslonu.Higgins poraženo slegne ramenima.Ako pokušamo oboriti to èudo s neba, samo æemo raspršiti bakteriju. Osim toga, bojim se da ne možemo uèiniti ništa.Jarvis ugleda kako bljesak spoznaje ulazi u predsjednikove oèi, bolne spoznaje da su došli do kraja puta. Nemoguæe se nije moglo dogoditi, nije se moglo prihvatiti, ali bilo je tu.Smrt milijuna ljudi bila je udaljena još samo nekoliko sekunda, nekoliko stotina stopa.Tako su intenzivno promatrali prizor da nisu vidjeli kako se jedna toèkica u daljini poveæava. Admiral Kemper prvi ju je prepoznao njemu je malo što moglo promaknuti. On ustane i zagleda se kao da u oèima ima laserske zrake. Napokon i drugi ugledaju toèkicu, koja napokon naraste i pretvori se u helikopter koji je upravo letio na bojevu glavu. Što je to, za ime Božje.. promrmlja Higgins.Izgleda kao isti luðak koji je oblijetao Iowu, reèe Kemper.Ovaj put æemo ga skinuti, reèe Higgins, posegnuvši za telefonom. Svjetlost izlazeæeg sunca odbijala se od kabine helikoptera, i ovaj na trenutak zasjaji na zaslonu. Letjelica naraste, i uskoro su mogli vidjeti velika crna slova na njegovom boku.NAMP, reèe Kemper.To je helikopter Nacionalne agencije za mora i podmorje.Jarvisove ruke padnu s njegovog lica i on podigne pogled kao da se budi iz dubokog sna. Rekli ste NAMP.Pogledajte sami, reèe Kemper pokazujuæi na zaslon.Jarvis pogleda. Tada, poput luðaka, sruši stolac i skoèi preko stola, izbijajuæi telefon iz Higginsove ruke. Ne vikne on.Higgins je izgledao šokirano.Ostavite ih na miru odbrusi Jarvis. Pilot zna što radi.Sve u što je Jarvis bio siguran bilo je da je Dirk Pitt u pozadini drame koja se zbivala nad glavnim gradom. NAMPov helikopter i Pitt. Morali su biti povezani na neki naèin. Sitni plamièak nade zatreperi unutar Jarvisa dok je promatrao kako se smanjuje udaljenost izmeðu letjelice i bojeve glave.Minerva se obori na naranèasti padobran poput bika koji napada matadora. Ovo æe biti vrlo napeto. Steiger i Sandecker izraèunali su putanju bojeve glave s Brzom smrti i lebdjeli su u blizini zgrade Nacionalnog arhiva, kad su ugledali padobran kako se otvara prerano, na èetvrt milje od njih. Izgubili su nekoliko dragocjenih trenutaka dok je Steiger groznièavo okretao letjelicu u oèajnièkoj igri koju je prije nekoliko sati osmislio Pitt.Prošk je dvanaest sekunda, reèe Sandecker jednoliènim glasom s vrata kabine.Osamnaest sekunda do detonacije, pomisli Steiger.Kuka i vitlo spremni, reèe Sandecker.Steiger odmahne glavom. Prerizièno. Imat èemo samo jedan pokušaj. Morat æemo proæi ravno kroz konopce.Blokirat æeš elise rotora.To je jedina prilika koju imamo, odgovori Steiger.Sandecker se nije protivio. On brzo sjedne na kopilotovo sjedalo i priveže se.Bojeva glava vidjela se kroz vjetrobran. Steiger uoèi da je obojena u mornarièku plavu boju, prema propisima. On smanji gas dvostrukih turbo motora i u isto vrijeme povuèe polugu za kontrolu brzine okretaja. Minervina brzina kretanja prema naprijed tako je naglo smanjena da se obojica zgrèe od snage udarca kojom su baèeni na sigurnosne pojaseve. Šest sekunda, reèe Sandecker.Sjena velikog padobrana pala je na helikopter kad je Steiger nagnuo letjelicu na desnu stranu. Naglim manevrom zašiljeni vrh Minerve prereze konopce padobrana. Naranèasta svila padne i prekrije vjetrobran, zakrivši sunce. Tri

konopca omotala su se oko osovine rotora prije no što je stari materijal popustio i pokidao se. Ostatak se obavio oko prednjeg dijela i trgnuo Minervu tako da se skoro zaustavila, preuzevši težinu projektila.Dvije sekunde, procijedi Sandecker kroz stisnute zube.Težina granate vukla je Minervu prema dolje. Steiger brzim radom ruku uspije vratiti letjelicu u uspravan položaj, povuèe poluge gasa i podigne polugu za kontrolu oba rotora.Dvostruki motori napinjali su se pod teretom. Sandecker je prestao brojiti. Vrijeme je isteklo. Igla altimetra treperila je na tisuæu stopa. Sandecker se nagne kroz otvoreni prozor i zagleda niz lepršavu svilu prema bojevoj glavi koja je visjela pod trupom, oèekujuæi da æe vidjeti eksploziju. Elise Minervinog rotora udarale su po zraku, stvarajuæi tupi zvuk udaraca koje se moglo èuti miljama daleko, nad morem zapanjenih lica okrenutih prema nebu. Padobran, projektil i helikopter lebdjeli su zajedno, zapetljani. Sandecker pogleda altimetar. Nije se pomaknuo. Znoj mu prekrije èelo.Proðe deset sekunda, a Sandeckeru se uèini kao deset godina. Steiger, obuzet svojom akcijom, borio se s kontrolama. Admiral nije mogao uèiniti mnogo više osim da sjedi na mjestu. Bilo je to prvi put koliko mu je pamæenje sezalo da se osjeæao potpuno beskorisno.Diži se, prokletstvo, diži se, reèe Steiger, preklinjuæi Minervu.Sandecker je promatrao altimetar kao da je hipnotiziran. Èinilo mu se da se igla malo pomaknula nad oznakom za tisuæu stopa. Je li to bila samo njegova želja, ili je instrument zabilježio podizanje? A tada, polako, gotovo neizmjerno malo, igla se pomakne.Podižemo se, reèe on. Glas mu je podrhtavao.Steiger ne odgovori.Brzina uspona polako se poveæa. Sandecker je šutio sve dok nije bio siguran da mu se oèi ne poigravaju s mozgom. Više nije imao razloga za nesigurnost. Igla se polako kretala prema sljedeæoj oznaci.

Poglavlje LXVI

Nemoguæe je opisati olakšanje ljudi u podzemnim uredima. Da je netko naèinio anketu, jednoglasno bi se složili kako nikada u životu nisu vidjeli niti upola tako prekrasan prizor. Èak je i tmurni general Higgins na licu imao najširi osmijeh ikada viðen. Opaki oblak Sudnjeg dana iznenada je zaustavljen, i oni poènu klicati dok je Minerva odnosila svoj smrtonosni teret na sigurnu visinu.Predsjednik se opusti u svom stolcu i dozvoli sebi zadovoljstvo paljenja cigare. On kimne niz stol prema Jarvisu kroz oblak dima.Èini se, Dale, da ste vidoviti.Samo proraèunano nagaðanje, gosp. predsjednièe, reèe Jarvis. Admiral Kemper podigne telefon. Osigurajte mi komunikaciju s tim helikopterom NAMPa naredi on.Još nije gotovo, reèe Higgins.Ti ljudi ne mogu zauvijek letjeti.Imamo glasovni kontakt.Najava se zaèuje iz jednog od zvuènika pokraj velikog zaslona. Kemper progovori na svoj stolni telefon, prateæi pogledom napredak Minerve. Ovdje admiral Joseph Kemper iz Združenog stožera, helikopter NAMPa, molim identificirajte se.Glas koji je odgovorio bio je tako miran i glasan da je mogao doæi s drugog kraja sobe. Jim Sandecker, Joe. Što hoæeš?Predsjednik se uspravi u stolcu. Direktor NAMPa?Kemper kimne. Prokleto dobro znaš što hoæu odbrusi on u prijemnik.A, da, bojevu glavu s Brzom smrti. Pretpostavljam da si svjestan njezinog

potencijala.Jesam.I želiš znati što æu uèiniti s njom.Ta mi je misao pala na pamet.Èim doðemo na pet tisuæa stopa, reèe Sandecker, pilot, pukovnik Abe Steiger i ja odletjet æemo ravno do mora i spustiti kujinog sina najdalje što možemo stiæi od obale.Što mislite, koliko daleko?, upita Kemper.Tijekom kratke stanke Sandecker se posavjetovao sa Steigerom. Otprilike šest stotina milja od obale Delawarea.Koliko je projektil siguran?Èini se da je dovoljno dobro prièvršæen. Pomoglo bi nam da se ne moramo oslanjati na instrumente i da možemo uživati u krajoliku.Ponovi.Padobran je prebaèen preko našeg vjetrobrana. Možemo gledati samo dolje.Možemo li vam pomoæi?, upita Kemper.Da, odgovori Sandecker. Obavijestivši sav vojni i putnièki zraèni promet da se drži podalje od našeg leta prema moru.Smatrajte to uèinjenim, reèe Kemper. Takoder æu dogovoriti da brodiæ za spašavanje bude u blizini mjesta na koje æete pasti.Ne, Joe. Pukovnik Steiger i ja cijenimo tu gestu, ali bilo bi to glupo bacanje ljudskih života. Razumiješ.Kemper ne odgovori odmah. U oèima mu se vidjela duboka tuga. Tada reèe Razumijem. Kemper, kraj emitiranja.Nema li naèina da ih se spasi?, upita Jarvis.Kemper odmahne glavom.Tužna je istina da admiral Sandecker i pukovnik Steiger vrše samoubojstvo. Kad helikopter ostane bez goriva i padne prema moru, projektil pada s njim. Kad dosegnu tisuæu stopa, bojeva glava raspršit æe organizam Brze smrti. Ostalo ne moram ni reæi.Ali oni bi sigurno mogli odrezati konopce padobrana i odletjeti na sigurnu udaljenost prije no što padnu u more, ustrajao je Jarvis.Vidim što admiral Kemper želi reæi, reèe Higgins.Odgovor je na zaslonu. Padobran je helikopterov mrtvaèki pokrov. Konopci su obavijeni oko baze rotora i vise sa strane suprotne vratima za teret. Èak i da letjelica lebdi u stacionarnom položaju, èovjeku bi bilo nemoguæe da se popne dovoljno visoko da bi mogao dosegnuti konopce nožem.Zar ne mogu iskoèiti iz helikoptera prije no što padne?, upita Jarvis. General Sayre odmahne glavom.Za razliku od konvencionalnih zrakoplova, helikopteri nemaju automatske kontrolne sustave. Njima se mora upravljati ruèno. Kad bi posada iskoèila, letjelica bi im pala na glavu.Isti princip vrijedi i za prebacivanje ljudi u letu na drugu letjelicu, reèe Kemper. Mogli bismo izvaditi jednog, ali ne i obojicu.Zar ne možemo uèiniti ništa?, u Jarvisovom glasu mogao se èuti lagani oèaj.Predsjednik je tmurno promatrao lakiranu površinu stola nekoliko trenutaka. Napokon reèe Samo se molite da sigurno prenesu tu grozotu dalje od naših obala.A ako uspiju?Onda æemo sjediti bespomoæno i gledati kako dva hrabra èovjeka umiru.Ledena voda vratila je Pitta k svijesti. U prvi trenutak, dok su mu oèi treptale na sjajnom dnevnom svjetlu, njegov um pokušao je utvrditi u kakvom se stanju nalazi, otkriti zašto pluta u ledenoj, prljavoj rijeci. Tada osjeti kako bol cvjeta kroz njega, a glava mu je bila poput vrha stolarevog èavla.On osjeti vibraciju u vodi, zaèuje prigušeni šum, i uskoro se iz izlazeæeg sunca pojavi patrolni èamac Obalne straže i krene prema njemu. Dva èovjeka u

ronilaèkim odijelima skoèe u vodu i struèno namjeste oko Pitta trake spojene na dizalicu. Zatim su dali znak, i on je bio nježno izvuèen na palubu.Malo je rano za kupanje, reèe krupan èovjek s rukom u praæki. Ili vježbate za La Manche?Pitt se ogleda oko sebe i ugleda razbijeno staklo i komade drva na mostu patrolnog èamca.Odakle ste vi došli? Iz bitke za Midway?Ljudina se naceri i odgovori Krenuli smo prema našem doku, kad su nam naredili da vas izvadimo iz rijeke. Ja sam Kiebel, Oscar Kiebel, zapovjednik nekad najèistijeg broda na Unutarnjim vodama.Dirk Pitt. Ja sam iz NAMPa.Kiebelove oèi se suze. Kako ste se našli na bojnom brodu?Pitt pogleda slomljenu brodsku antenu.Vjerujem da vam dugujem novu radio antenu.To ste bili vi?Žao mi je što sam vas udario i pobjegao, ali nije bilo vremena za ispunjavanje izvještaja o nesreæi.Kiebel pokaže prema vratima. Bolje vam je da uðete i da vam premotamo glavu. Èini se kao da imate gadnu pukotinu.Tada Pitt ugleda veliki dim koji se dizao iza meandra Potomaca. Iowa, reèe on. Što je bilo s Iowom?Odletjela je u zrak.Pitt se nasloni na ogradu.Kiebel ga blago zagrli svojom zdravom rukom, dok je jedan od njegovih ljudi donosio pokrivaè. Bolje vam je da se opustite i legnete. Lijeènik æe nas èekati kada pristanemo.Nema veze, reèe Pitt. Više nije važno.Kiebel ga dovede do kormilarnice i pronaðe mu šalicu vruæe kave. Žao mi je što na brodu nemam žestokog piæa. Pravila i sve to. Osim toga, malo je i rano.Zatim se okrene i kroz otvorena vrata reèe svojem èasniku za komunikacije. Kakve su vijesti o onom helikopteru?Preletio je zaljev Chesapeake, gospodine.Pitt podigne pogled. Koji helikopter?Pa, jedan od vaših, reèe Kiebel.Najgluplja stvar. Granata iz posljednje salve s Iowe spuštala se padobranom, a taj idiot u NAMPovom helikopteru pokupio ju je u letu.Hvala Bogu reèe Pitt kad je shvatio što se dogodilo.Radio. Moram posuditi vaš radio.Kiebel je oklijevao. U Pittovom pogledu mogao je proèitati hitnju. Dopustiti civilima da se koriste vojnom komunikacijskom opremom baš i nije...Pitt podigne ruku i zaustavi ga. U njegovu pothladenu kožu polako se vraæao osjet i on osjeti kako ga nešto pritišæe na trbuhu pod majicom. Njegovo lice odavalo je zbunjenost kad je skinuo mali paket i zamišljeno se zagledao u njega.A odakle se ovo, dovraga, stvorilo?Steiger je oprezno promatrao pokazivaè temperature dok se igla kretala prema crvenom dijelu. Obala Atlantika još je bila udaljena šezdeset milja, a posljednje što je htio bio je kvar na turbini. Svjetlo na radiju koje oznaèava poziv zatreperi, i admiral pritisne dugme prijenos. Ovdje Sandecker. Govorite.Spreman sam za onaj omlet, reèe Pitt glasom koji je pucketao u slušalicama.Dirk reèe Sandecker. Jesi li u redu?Malo izubijan, ali još se kreæem.Što je s drugom bojevom glavom?, upita Steiger s nelagodom.Razoružana, odgovori Pitt.A agens Brze smrti?Pittov glas nije odavao nesigurnost. Otpravljen niz odvod.

Pitt je mogao samo nagaðati da je Hiram Lusana bacio bombice u rijeku, ali nije htio sugerirati Steigeru i admiralu da je njihov trud bio uzaludan. Sandecker opiše Pittu kako su zakvaèili padobran i objasni mu da su im izgledi bili loši. Pitt ga sasluša bez prekidanja. Kad je admiral završio, Pitt postavi samo jedno pitanjeKoliko dugo možete ostati u zraku?Mogao bih rastegnuti gorivo na još dva, možda dva i pol sata, odgovori Steiger. Moj trenutni problem su motori. Ne rade glatko, i pregrijavaju se.Zvuèi kao da su konopci padobrana djelomièno blokirali komore za protok zraka.Otvoren sam za briljantne ideje. Imaš li koju?Zapravo, imam, odgovori Pitt. Slušajte. Javit æu se za dva sata od sada. U meðuvremenu, izbacite sav teret koji imate. Sjedala, alat, bilo što èega se možete riješiti kako biste olakšali helikopter. Uèinite sve što treba, ali ostanite u zraku dok vam se ne javim. Kraj.On ugasi mikrofon i okrene se prema zapovjedniku Kiebelu.Moram doæi na obalu što je moguæe brže.Stiæi æemo na dok za osam minuta.Trebat æu prijevoz, reèe Pitt.Još uvijek ne znam kako se vi uklapate u sve ovo, reèe Kiebel. Koliko znam, mogao bih vas i uhititi.Nije vrijeme za igranje osvetnika, odbrusi Pitt.Kriste, zar moram sve uèiniti sam?On se nagne nad radiooperatera. Spojite me sa stožerom NAMPa i kompanijom Stranskv Instrument, tim redoslijedom.Malo smo slobodni s mojim ljudima i opremom, zar ne, gospodine?Pitt nije niti trenutka sumnjao da bi spojio Kiebela s palubom da je ovaj imao dvije zdrave ruke.Što moram uèiniti da dobijem vašu suradnju?Kiebel se zagleda ubilaèkim pogledom smeðih oèiju u Pitta tada, polako, oèi zaiskre i usta mu se rastegnu u osmijeh.Recite molim.Pitt posluša, i toèno dvanaest minuta kasnije našao se u helikopteru Obalne straže koji je jurio natrag u Washington.

Poglavlje LXVII

Dva sata prošla su bolno polako za Steigera i Sandeckera. Prešli su obalu Delawarea kod Slaughter Beacha i sada su bili na pet stotina milja udaljenosti od nje, iznad Atlantika. Vrijeme je bilo relativno mirno, a malobrojni olujni oblaci poslušno su im se sklanjali s puta.Sve što nije bilo prièvršæeno, i ponešto što jest, izbaèeno je kroz vrata teretnog prostora. Sandecker je procijenio da je izbacio više od èetiri stotine funta tereta. To i gubitak težine goriva koje su potrošili, sprijeèilo je da se motori pregriju dok su se borili da zadrže preoptereæenu Minervu u zraku.Sandecker je ležao okrenut leðima prema pregradnom zidu kabine. Uklonio je sva sjedala osim Steigerovog. Fizièki napor protekla dva sata iscrpio ga je. Pluæa su mu se borila da doðu do zraka, a noge i ruke bile su mu ukoèene od umora. Ima li vijesti... od Pitta?Steiger odmahne glavom, ne skidajuæi pogled s instrumenata.Mrtva tišina, reèe on. Ali, što bismo mogli oèekivati? Èovjek nije cirkuski èudotvorac.Vidio sam kako uspijeva uèiniti ono što su drugi smatrali nemoguæim.Znam prepoznati patetièan pokušaj stvaranja lažne nade kad ga èujem.Steiger nagne glavu prema satu na ploèi.

Dva sata i osam minuta od posljednjeg kontakta. Pretpostavljam da nas je otpisao.Sandecker je bio previše iscrpljen da bi se prepirao. Kao kroz gustu maglu, on posegne za slušalicama, stavi ih na glavu i zatvori oèi. U njemu se poèeo raðati neki spokoj, kada ga snažan glas iznenada trgne i probudi. Hej, Æelavko, letiš kao što ševiš.Giordino izlane Steiger.Sandecker pritisne dugme prijenos. A1, odakle se javljaš?Otprilike pola milje iza vas i dvije stotine stopa niže.Sandecker i Steiger pogledaju se šokirano.Ali ti bi trebao biti u bolnici, reèe Sandecker tupo.Pitt je sredio moj uvjetni otpust.Gdje je Pitt?, upita Sandecker.Gledam te u dupe, Abe, odgovori Pitt.Ja sam za upravljaèem Giordinovog Caitlin M200.Kasniš, reèe Steiger.Žao mi je, ovakve stvari znaju potrajati. Kako stojite s gorivom?Crpimo posljednje kapi, odgovori Steiger. Mogao bih izvuæi još osamnaest ili dvadeset minuta ako budem imao sreæe.Norveški putnièki brod nalazi se na šezdeset milja od vas, na 270 stupnjeva. Njegov kapetan sklonio je sve putnike s gornje palube i oèekuje vaš dolazak. Trebali biste stiæi...Jesi li poludio?, upadne Steiger.Putnièki brod, gornja paluba... o èemu to brbljaš?Pitt mirno nastavi. Èim odrežemo projektil, nastavite prema brodu. Ne možete ga promašiti.Kako æu vam zavidjeti, deèki, reèe Giordino.Sjedit æete pokraj bazena i srkati maitai.Srkati maitai odgovori zapanjeni Steiger.Bože, obojica su ludi!Pitt se okrene prema Giordinu, smještenom na kopilotovom sjedalu, i kimne prema gipsu koji mu je pokrivao jednu nogu.Siguran si da možeš upravljati s tim?Jedino što ne mogu, reèe Giordino lagano udarivši po gipsu, jest poèešati se iznutra.Onda preuzmi.Pitt podigne glavu s kontrolne ploèe, iziðe iz sjedala i pode u teretni prostor Catlina. Ledena hladnoæa udari u njega s otvorenih vrata. Èovjek svijetle kože i nordijskih crta lica, odjeven u višebojno skijaško odijelo, bio je nagnut nad dugim crnim pravokutnim predmetom postavljenom na teškom tronošcu. Dr. Paul Weir oèito nije bio stvoren da leti u zrakoplovima s propuhom usred zime.Došli smo na položaj, reèe Pitt.Spreman sam, reèe Weir kroz poplavjele usnice.Zakvaèio sam cijevi za hlaðenje. Ako voda ne bude kružila oko glave i izvora napajanja, ureðaj æe spržiti sam sebe.Nekako sam oèekivao egzotièniju opremu, reèe Pitt.Argonski laseri na velikom okviru nisu izmišljeni za filmove znanstvene fantastike, gosp. Pitt.Dr. Weir nastavio je govoriti dok je vršio posljednje provjere konektora žica. Dizajnirani su za to da emitiraju koherentnu zraku svjetlosti za više praktiènih primjena.Ima li dovoljno snage za ovo?Weir slegne ramenima. Osamnaest vata koncentriranih u sitnu zraku koja odašilje samo dva kilovata energije ne zvuèi kao nešto veliko, ali obeæavam vam da æe biti dovoljno.

Koliko se moramo približiti projektilu?Zbog divergencije zrake moramo biti što je moguæe bliže. Manje od pedeset stopa.Pitt pritisne dugme mikrofona. A1?Reci.Približi se na manje od 40 stopa od projektila.Na toj udaljenosti ometat æe nas turbulencija rotora helikoptera.Ne možemo si pomoæi.Weir ukljuèi glavni prekidaè lasera.Èuješ li me, Abe?, upita Pitt.Slušam.Ideja je da se Giordino približi dovoljno da možemo prerezati konopce prièvršæene za projektil laserskom zrakom.Dakle, to je ideja, reèe Sandecker.To je ideja, admirale. Pittov glas bio je tih, gotovo nehajan.Dolazimo u položaj. Držite smjer. Držite nam sve palèeve koji su vam slobodni i uèinimo to.Giordino pomakne kontrole precizno poput urara, i Catlin se pomakne pokraj Minerve, malo niže od nje. Poèeo je osjeæati udarce zraka od elisa na kontrolama, i ruka mu stegne rudo. U teretnom prostoru sve što nije bilo prièvršæeno poène se snažno tresti. Pitt je promatrao èas projektil, èas Weira. Glavni fizièar Stranskv Instrumentsa nagne se nad glavu lasera. Nije pokazivao znakove straha ili neugode. U stvari, èinilo se da uživa.Ne vidim nikakvu zraku, reèe Pitt. Radi li?Žao mi je što vam razbijam koncepciju, odgovori Weir, ali argonska laserska zraka je nevidljiva.Kako je možete usmjeriti na cilj?Uz pomoæ ovog teleskopa za pušku vrijednog 30 dolara. On potapša ureðaj koji je bio nabrzinu prièvršæen za laser.Neæu dobiti Nobelovu nagradu, ali trebalo bi dostajati.Pitt legne na trbuh i dopuzi do praga otvorenih vrata, pa proviri van. Ledeni zrak udari mu u zavoj na glavi, tako da jedan kraj gaze poène lepršati poput zastave na oluji. Projektil je visio ispod helikoptera, usmjeren pod blagim kutom prema repnom rotoru. Dok ga je gledao, Pittu je bilo teško povjerovati koliki univerzum agonije i smrti se krije u tako malom paketu.Bliže, vikne Weir. Trebam još deset stopa.Približi se deset stopa, reèe Pitt u mikrofon.Ako se još više približimo, moæi æemo upotrijebiti škare, progunda Giordino. Ako je i bio napet, nije to pokazivao. Lice mu je imalo izraz kao da napola drijema. Samo su užarene oèi odavale koncentraciju potrebnu za tako precizan let. Èinilo mu se da æe mu znoj eksplodirati unutar gipsa, a nervni završetci u njegovoj nozi vrištali su od iritacije.Pitt je sada mogao nešto nazrijeti crnilo u zapetljanim konopcima iznad projektila. Nevidljiva zraka topila je najlonske niti. Koliko ih ima? pitao se on možda èak pedeset.Pregrijava se! Dvije rijeèi i srce preskoèi jedan udarac.Ovdje je previše hladno, vikne Weir.Cijevi za rashlaðivanje su se zamrznule!VVeirove oèi vrate se na teleskopski ciljnik. Pitt je mogao vidjeti kako nekoliko niti puca, i kako njihovi pougljeni krajevi udaraju po zraku. Smrad zapaljene izolacije ispuni kabinu.Cijev više neæe mnogo izdržati, reèe Weir.Još je pola tuceta konopaca puklo, ali ostali su bili napeti i neošteæeni. Weir se iznenada uspravi i skine rukavice koje su se pušile.Bože, žao mi je vikne on. Cijev je gotova!Projektil s Brzom smrti još je zlokobno visio ispod Minerve.

Trideset sekunda razvuklo se dok je Pitt ležao, gledajuæi smrtonosni projektil kako se ljulja nad njim. Lice mu nije odavalo nikakav odreðeni izraz, samo èudnu koncentraciju. Zatim prekine tišinu. Izgubili smo laser, reèe on bez uvoda.Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo zareži Steiger.Kamo nam je otišla sreæa?Glas mu je bio gotovo divlji od gorèine i frustracije.I sada?, upita admiral Sandecker mirno.Sada æete prijeæi u naglo poniranje, odgovori Pitt.Što?Posljednji adut. Krenite u poniranje. Kad razvijete dovoljnu gsilu, naglo krenite uvis. Možda se Abeova sreæa promijeni i vaš neželjeni putnik otpadne.Bit æe gusto, reèe Steiger.Morat æu uèiniti to na instrumentima. Ne vidim ništa dok mi padobran prekriva vjetrobran.Ostat æemo uz vas, reèe Giordino.Nemojte se previše približavati, jer æemo vas zaraziti prehladom, odgovori Steiger. On udalji helikopter od zrakoplova.Molimo se da ova bebica nema zatvor.Zatim gurne rudo prema naprijed.Minerva pojuri prema dolje pod kutom od sedamdeset stupnjeva. Sandecker zaglavi noge pri dnu Steigerovog sjedala i pokuša se uhvatiti rukom. Ljudima koji su fascinirano promatrali iz Catlin, èinilo se da je nos helikoptera usmjeren ravno u more.Smanji kut spuštanja, reèe Pitt.Projektil se približava repnom rotoru.Razumijem, reèe Steiger napetim glasom.Kao da skaèeš sa zgrade zatvorenih oèiju.Dobro izgleda, reèe Pitt smirujuèi ga. Ne prebrzo. Ako prijeðeš sedam gfaktora, izgubit æeš elise.Ne bih ni pomislio na to.Èetiri tisuæe stopa.Giordino nije pokušavao slijediti Steigera. Zaostao je za njim, a Catlin se spuštao polako kružeæi. Dr. Weir, èiji je posao bio dovršen, vratio se u toplinu kontrolne kabine.Oštar trzaj poda kabine helikoptera naveo je admirala Sandeckera da se osjeæa kao da stoji s leðima oslonjenim na zid. Steigerov pogled plesao je s altimetra, preko pokazivaèa brzine, do pokazivaèa umjetnog horizonta, i natrag.Tri tisuæe stopa.Pitt je mogao vidjeti da površina padobrana leprša opasno blizu rotora, ali šutio je. Steiger je imao previše toga na brizi, zakljuèi on, i bez da èuje još jedno upozorenje. Gledao je kako se more približava Minervi. Steiger osjeti sve jaèu vibraciju. Šum vjetra postajao je sve jaèi kako je brzina rasla. Na trenutak pomisli kako bi trebao zadržati rudo u tom položaju i okonèati muke. Ali tada, prvi put toga dana, pomisli na ženu i djecu, i želja da ih ponovo vidi u njemu razbukta snažnu odluènost da preživi.Abe, sada!Pittova zapovijed zagrmi iz njegovih slušalica. Vuci!Steiger povuèe rudo.Dvije tisuæe stopa.Minerva se strese od strašne vuène sile gravitacije koja je napadala svaki djeliæ konstrukcije. Tada zastane, a projektil, reagirajuæi na silu poput utega na kraju divovskog njihala, krene prema naprijed. Preostali konopci koji su izdržali lasersku zraku napnu se poput žica na bendžu. Zatim poènu pucati, po dva i po tri odjednom. Baš kad se èinilo da æe projektil s Brzom smrti

zamahnuti natrag i udariti u helikopter, on se otkine i otpadne. Otišao je vikne Pitt.Steiger je bio previše iscrpljen da bi odgovorio. Boreæi se protiv crnila koje mu je pomraèilo vid nakon iznenadnog trzaja, Sandecker klekne i protrese Steigerovo rame.Kreni prema onom brodu, reèe on vrlo umornim i vrlo opuštenim glasom. Pitt nije gledao Minervu dok se okrenula i krenula prema sigurnosti. Promatrao je projektil sve dok se njegova plava površina nije spojila s plavom bojom valova i nestala s vidika.Dizajniran za brzinu spuštanja od osamnaest stopa u sekundi, projektil je prošao visinu od tisuæu stopa bez da je detonirao bojevu glavu. Detonacijski mehanizam zakasnio je, sve dok nije bilo prekasno. Brzinom od gotovo tri stotine i šezdeset stopa u sekundi, organizam je, noseæi svoju prijetnju agonije i masovnog istrebljenja, pao u duboko more.Pitt je još uvijek promatrao kad su se neumorni valovi zaklopili nad sitnim bijelim ožiljkom od pljuska.Ima neèega tragiènog u smrti ponosnog broda. Predsjednik je bio duboko potresen, a pogled mu je bio usmjeren na stupove dima koji su se valjali s Iowe dok su se vatrogasni brodovi približavali paklenom ognju u uzaludnom pokušaju da ga ugase.Sjedio je s Timothvjem Marchom i Daleom Jarvisom, jer èlanovi Združenog stožera vratili su se u svoje urede u Pentagonu kako bi pokrenuli oèekivana istraživanja, diktirali oèekivane izvještaje i izdali oèekivane direktive. Za nekoliko sati, šok æe splasnuti, i mediji æe tražiti krv, bilo èiju krv.Predsjednik je odluèio što treba uèiniti. Morao je ublažiti javne prosvjede. Ništa ne bi dobio time da proglasi napad još jednim neslavnim danom. Komadiæe je morao pomesti pod tepih zbrke što je moguæe nježnije.Upravo smo primili vijest da je admiral Bass umro u Mornarièkoj bolnici Bethesda, reèe Jarvis tiho.Morao je biti snažan èovjek kad je sve ove godine nosio strašan teret tajne Brze smrti, reèe predsjednik.To je onda kraj, promrmlja March.Još postoji otok Rongelo, reèe Jarvis.Da, reèe predsjednik, umorno kimnuvši. Još postoji to.Ne možemo dopustiti da ostane i najmanji trag organizma.Predsjednik pogleda Jarvisa. Što predlažete?Izbrišite otok s karte, odgovori Jarvis.Nemoguæe, reèe March. Sovjeti bi podigli gadnu uzbunu ako aktiviramo bombu. Moratorij na nadzemne nuklearne testove poštivale su obje nacije tijekom dva desetljeæa.Jarvis se lagano nasmiješi. Kinezi još nisu potpisali pakt.Pa?Preuzet æemo stranicu iz Operacije Divlja ruža, objasni Jarvis. Poslat æemo jednu od naših podmornica s nuklearnim projektilima što je moguæe bliže kineskom kopnu, i ona æe ispaliti nuklearnu bojevu glavu na otok Rongelo.March i predsjednik razmijene zamišljene poglede. Zatim se okrenu Jarvisu, èekajuæi nastavak.Dok god nema amerièkih priprema za test, a niti jedan naš površinski brod niti zrakoplov nisu unutar dvije tisuæe milja od podruèja eksplozije, Rusi neæe imati opipljivi dokaz kojim bi nas mogli optužiti. S druge strane, njihovi špijunski sateliti zabilježit æe da je projektil krenuo s kineskog teritorija.Moglo bi nam uspjeti ako stvar ostane tajna, reèe March, zagrijavši se za plan. Naravno, Kinezi æe zanijekati umiješanost. I nakon uobièajenih ružnih optužaba iz Kremlja, naše Ministarstvo vanjskih poslova, kao i druge bijesne države, optuživat æe Peking, i epizoda æe zamrijeti i biti zaboravljena nakon dva tjedna.

Predsjednik se zagleda u prazno dok se borio sa savješæu. Prvi put u gotovo osam godina osjetio je potpunu ranjivost svojeg posla. Oklop moæi bio je ispunjen tankim pukotinama koje su ga mogle raspršiti ako bi dobio neoèekivan udarac.Napokon, uz napor dvostruko starijeg èovjeka, on ustane iz stolca. Molim Boga, reèe on oèiju punih tuge, da budem posljednji èovjek u povijesti koji æe svojevoljno narediti nuklearni udar.Zatim se okrene i polako krene prema dizalu koje æe ga ponijeti u Bijelu kuæu.LUDIN SUDRUGUmkono, Južna Afrika, sijeèanj 1989.Vruæina ranojutarnjeg sunca postajala je sve snažnija dok su dva èovjeka nježno propuštala konopac kroz ruke, spuštajuæi drveni kovèeg na dno groba. Zatim su povukli konopce, i ovi blago zašušte dok su se povlaèili oko oštrih rubova kovèega.Jeste li sigurni da ne želite da ga zatrpam?, upita grobar kože boje ebanovine dok je namatao konopac oko žilavog ramena.Hvala, ja æu se pobrinuti za to, reèe Pitt, pružajuæi nekoliko južnoafrièkih novèanica. Ne treba plaæati, reèe grobar. Kapetan je bio prijatelj. Mogao bih iskopati stotinu grobova i nikad ne otplatiti ljubaznost kojom je tretirao moju obitelj dok je bio živ.Pitt kimne s razumijevanjem. Posudit æu vašu lopatu.Grobar ga posluša, snažno stisne Pittovu šaku, i široko se osmjehne. Zatim mahne, pa krene uskim puteljkom koji je vodio od groblja prema selu.Pitt se ogleda. Krajolik je bio gusto obrastao, ali prilièno divlji. Para se poène dizati nad biljem dok se sunce uzdizalo na nebu. On rukavom protrlja znojem natopljeno èelo i protegne se pod drvetom mimoze, prouèavajuæi žute loptaste cvjetove i dugo, bijelo trnje, slušajuæi glasanje ptica nosorožaca u daljini.Zatim opet pogleda veliki granitni kamen koji je stajao pred grobomOvdje poèivaobitelj FawkesPatrick McKenzieMyrna ClarissaPatrick McKenzie, ml.Jennifer LouiseZdruženi za cijelu vjeènost1988.Kapetan je bio prorok, pomisli Pitt. Kamen je bio napravljen mjesecima prije Favvkesove smrti na palubi Iowe. On otrese zalutalog mrava i zaspi na dva sata. Probudio ga je zvuk automobila.Vojnik u odori, narednik, zakoèi s Bentlevem, iziðe iza volana i otvori stražnja vrata. Iziðe pukovnik Joris Zeegler, a za njim i ministar obrane Pieter De Vaal. Izgleda prilièno mirno, reèe De Vaal.Ovaj dio je miran od masakra Fawkesovih, odgovori Zeegler. Vjerujem daje grob tamo, gospodine.Pitt ustane i otrese se dok su se oni približavali. Lijepo je od vas, gospodo, što ste došli ovako daleko, reèe on pružajuæi ruku.Uvjeravam vas, nije bilo teško, reèe De Vaal arogantno. Ignorirao je Pittovu ispruženu ruku. On sjedne bez poštovanja na Fawkesovu nadgrobnu ploèu. Pukovnik Zeegler sluèajno je dogovorio inspekciju sjevernog dijela provincije Natal. Kratko skretanje s planiranog puta. Ništa strašno.Ovo neæe trajati dugo, reèe Pitt, nehajno provjeravajuæi svoje tamne naoèale. Jeste li poznavali kapetana Fawkesa?Cijenim èinjenicu da je vaš prilièno èudan zahtjev da se naðete sa mnom na seoskom groblju došao s visokih razina vaše vlade, ali želim da se zna kako sam ja ovdje iz pristojnosti, ne da bih odgovarao na pitanja.

Shvatio sam, reèe Pitt.Da, jednom sam sreo kapetana Fawkesa.De Vaal se zagleda u daljinu.Vjerujem da je to bilo u listopadu. Ubrzo nakon smrti njegove obitelji. Izrazio sam suæut u ime Ministarstva obrane.Je li prihvatio vašu ponudu da zapovijeda napadom na Washington?De Vaal nije ni trepnuo.Glupost. Èovjek je bio mentalno nestabilan zbog smrti svoje žene i djece. Sam je isplanirao i proveo napad.Je li?Moj položaj i èin ne moraju tolerirati nepristojnost.De Vaal ustane na noge.Dovidenja, gosp. Pitt.Pitt ga je pustio da proðe gotovo dvadeset stopa prije no što je rekao Operacija Divlja ruža, ministre. Naši obavještajci znali su za nju gotovo od poèetka.De Vaal zastane usred koraka, okrene se i pogleda Pitta.Znali su?, on se vrati dok nije stajao oèi u oèi sa èovjekom iz NAMPa. Znali su za Divlju ružu?To vas ne bi trebalo iznenaditi, reèe Pitt prijateljski.Uostalom, vi ste im to dojavili.De Vaalova maska oholosti napukne, i on pogleda Zeeglera tražeæi podršku. Pukovnik je promatrao netremice, a lice mu je bilo tvrdo poput kamena. Drsko nagaðanje, reèe De Vaal.Optužujete napamet, na temelju nepostojeæih argumenata.Priznajem da imam neke rupe u prièi, reèe Pitt.Ali ja sam kasno došao u igru. Lijep plan, a kakav god bio ishod, vi dobivate, ministre. Plan nikada nije bio zamišljen tako da uspije. Krivnja za napad prebaèena na ARAu kako bi se privukle simpatije na stranu južnoafrièke bijele manjine bila je samo dimna zavjesa. Prava je namjera bila osramotiti i srušiti stranku ministra premijera Koertsmanna, tako da Ministarstvo obrane može imati dobar izgovor da uskoèi s novom, vojnom vladom koju predvodi nitko drugi do Pietera De Vaala.Zašto to èinite?, reèe De Vaal divlje.Što želite postiæi?Ne volim vidjeti da izdajice prosperiraju, odgovori Pitt.Uzgred, koliko ste vi i Emma zaradili? Tri, èetiri, pet milijuna?Proganjate sjene, Pitt. Pukovnik Zeegler može vam reæi. Emma je bio plaæeni agent ARAe.Emma je prodavao preureðene izvještaje iz dosjea vašeg Ministarstva obrane bilo kojem crnom revolucionaru dovoljno glupom da ih plati, a zatim je dijelio dobit s vama. Vrlo unosan honorarni posliæ, De Vaal.Ne moram stajati ovdje i slušati to smeæe, sikne ministar.On kimne prema Zeegleru i pokaže prema Bentlevu. Zeegler se ne pomakne. Žao mi je, ministre, ali mislim da bismo trebali saslušati gosp. Pitta.De Vaal se gotovo gušio od bijesa. Služili ste me deset godina, Joris. Znate dobro da su moje kazne za neposluh ekstremne.Svjestan sam toga, ali mislim da bismo trebali ostati, naroèito u svjetlu okolnosti.Zeegler pokaže prema crncu koji im je prilazio zaobilazeæi nadgrobne ploèe. Imao je turoban, odluèan izraz lica i bio je odjeven u odoru ARAe. U jednoj ruci držao je dugi, zakrivljeni marokanski nož.Èetvrti akter drame, reèe Pitt.Dozvolite mi da vam predstavim Thomasa Machitu, novog vodu Afrièke revolucionarne armije.Iako ministrova pratnja nije bila naoružana, Zeegler nije bio zabrinut. De

Vaal se okrene i vikne vozaèu, gestikulirajuæi divlje prema Machiti. Narednièe! Ustrijelite ga! Za ime Božje, ustrijelite ga!Narednik je gledao kroz De Vaala,kao daje ministar proziran. De Vaal se okrene prema Zeegleru, a u oèima mu se vidio rastuæi strah. Joris, što se dogada?Zeegler ne odgovori lice mu je bilo lišeno svih emocija.Pitt pokaže na otvoreni grob.Kapetan Fawkes upozorio je na vašu izdaju. Možda je bio neuravnotežen zbog smrti svoje obitelji i zaslijepljen osvetom, ali shvatio je da je strašno prevaren kad ste poslali Emmu da ga ubije. To je bio nužan dio vašeg plana. Da je ulovljen živ, mogao je otkriti vašu umiješanost. Osim toga, niste smjeli riskirati da on nekako sazna kako ste vi zapovjedili napad na njegovu farmu.Ne grakne De Vaal.Kapetan Patrick McKenzie Fawkes bio je jedini èovjek u Južnoj Africi koji je mogao izvesti Divlju ružu. Vi ste naredili ubojstvo njegove žene i djece, znajuæi da æe èovjek lud od boli tražiti osvetu.Masakr je bio vrlo lukavo izveden. Èak i vaši ljudi iz Ministarstva nisu mogli povezati napadaèe s bilo kojom poznatom organizacijom pobunjenika. Nikad im ne bi palo na pamet da je njihov šef prokrijumèario tim crnih plaæenika iz Angole.De Vaalove oèi iskazivale su šok i oèaj.Kako je moguæe da znate sve to?Kao i svi dobri obavještajci, pukovnik Zeegler nastavio je istraživati dok nije otkrio istinu, reèe Pitt.Takoder, kao i mnogi pomorski kapetani, Fawkes je vodio dnevnik. Ja sam bio prisutan kad ga je Emma pokušao ubiti. Fawkes mi je spasio život prije no što je brod odletio u zrak, ali ne prije no što je ubacio svoj dnevnik, i nekoliko napomena o vama, u vodootpornu vreæicu za duhan i stavio pod moju košulju. Tekst je bio vrlo zanimljiv, naroèito predsjedniku i direktoru NSA.Uzgred, nastavi Pitt, onu lažnu poruku koju ste poslali glumeæi premijera Koertsmanna nikada nismo ozbiljno razmatrali. Bijela kuæa shvatila je da je Operacija Divlja ruža osmišljena i provedena iza njegovih leda. I tako, vaš ljigavi plan da preuzmete vlast pretvoren je u prah. Na kraju, Fawkes vas je sredio, makar i posmrtno. Druge detalje javio nam je bojnik Machita, koji se složio da zakopa ratnu sjekiru s pukovnikom Zeeglerom koliko je potrebno da vas srede. Što se tièe moje prisutnostima sam zatražio i dobio ulogu meštra ceremonije zbog duga kapetanu Fawkesu.De Vaal se zagleda u Pitta, a crte njegovog lica iskazivale su poraz. Zatim se okrene Zeegleru. Joris, vi ste me izdali?Nitko ne podržava izdajicu.Ako je ikada neki èovjek zaslužio smrt, onda si to ti, De Vaal, reèe Machita. Èinilo se da mu mržnja izbija iz kože.De Vaal je ignorirao Machitu. Ne možete jednostavno smaknuti èovjeka na mojem položaju. Zakon zahtijeva suðenje.Premijer Koertsmann želio je da ne bude skandala reèe Zeegler ne gledajuæi svojeg šefa u oèi.Predložio je da umrete na dužnosti.To bi me uèinilo muèenikom.Djeliæ samopouzdanja vrati se u De Vaalovo držanje.Možete li me vidjeti kao muèenika?Ne, gospodine. Zato se složio s mojim prijedlogom da nestanete. Bolje je da postanete zaboravljena tajna nego narodni junak.Prekasno, De Vaal ugleda odsjaj èelika kad mu se Machitin nož zario izmeðu prepona i pupka. Oèi ministra obrane iskolaèe se u šoku. Pokuša nešto reæi usta mu se pokrenu, ali jedini zvuk koji se zaèuje bio je životinjski jecaj. Crvena mrlja širila mu se odorom.Machita je držao dršku noža, gledajuæi kako se smrt približava De Vaalu.

Zatim, kad se tijelo opustilo, Machita ga odgurne unatrag, i De Vaal padne u otvoreni grob. Tri èovjeka priðu rubu i zagledaju se dolje, dok je zemlja padala na priliku koja je ležala na dnu.Odgovarajuæe poèivalište za takve poput njega, promrmlja Machita.Zeeglerovo lice bilo je blijedo. Navikao je na pogibanje ljudi na bojnom polju, ali ovo je bilo nešto drugo. Vozaè æe zatrpati grob.Pitt odmahne glavom. Nema potrebe. Fawkes je u svojem dnevniku zatražio još jednu stvar. Obeæao sam sebi da æu je ispuniti.Kako želite.Zeegler se okrene i pode. Machita je izgledao kao da æe nešto reæi zatim promisli bolje, i krene prema grmlju koje je okruživalo groblje.Èekajte, reèe Pitt. Niti jedan od vas ne može si dopustiti da propusti ovu priliku.Priliku?, reèe Zeegler.Nakon što ste suraðivali na uništenju zajednièkog raka, bilo bi glupo da ne stanete oèi u oèi i ne razgovarate o razlikama.Trošenje rijeèi, reèe Zeegler prijezirno.Thomas Machita razgovara jedino nasiljem.Kao i svi zapadnjaci, gosp. Pitt, i vi ste naivni glede naše borbe, reèe Machita sa stoièkim izrazom lica.Razgovor ne može izmijeniti ono što se mora dogoditi. Rasistièka vlast Južne Afrike vremenom æe pasti pred crncima.Platit æete skupo prije no što se vaša zastava zavijori nad Cape Townom, reèe Zeegler.Ludin sudrug, reèe Pitt.Obojica igrate gambit ludinog sudruga.Zeegler ga pogleda.Možda u vašim oèima, gosp. Pitte. Ali za nas, to je mnogo dublje no što bilo koji stranac može shvatiti.Pukovnik nastavi prema svojem automobilu, a Machita se izgubi u džungli. Primirje je završilo. Ponor je bio preširok da bi ga prešli. Val nemoæi pomiješan s bijesom zapljusne Pitta. Hoæe li to biti važno za tisuæu godina od danas?, vikne on za njima.On pokupi lopatu i poène brzo ubacivati zemlju u grob. Nije se mogao natjerati da pogleda De Vaala. Uskoro je zaèuo kako zemlja pada na zemlju znao je da više nitko nikada neæe vidjeti ministra obrane.Kad je završio i kad je humak bio uredno oblikovan, on otvori kutiju koja je ležala na travi pokraj nadgrobnog kamena i izvadi èetiri cvijeta. Pažljivo ih posadi u zemlju u kutove Fawkesovog groba. Zatim se uspravi i zakorakne unatrag. Poèivajte u miru, kapetane Fawkes. Neka vam ne sude prestrogo.Ne osjeæajuæi niti žaljenje niti tugu, veæ neku vrstu zadovoljstva, Pitt uzme pod ruku praznu kutiju, prebaci lopatu preko ramena i krene prema selu Umkono.Iza njega, èetiri cvijeta bugenvilije okrenu glave prema afrièkom suncu.OMEGAJužni Pacifik, sijeèanj 1989.Otok Rongelo zapravo, sitan atol, otok samo po imenu bio je djeliæ kopna izoliran na 160 tisuæa èetvornih milja na Pacifiku. Njegova masa uzdizala se na samo šest stopa nad bljeskanjem oceana bio je tako nizak da ga je bilo nemoguæe vidjeti s deset milja udaljenosti. Gonjeni vjetrom i morskom strujom, valovi su se razbijali na krhkom grebenu koji je okruživao uski pojas bijele plaže, pa se spajali s druge strane, marširajuæi tisuæe milja prije sljedeæeg dodira s kopnom.Otok je bio ogoljen, osim nekoliko trulih kokosovih palma koje su tajfunski valovi pretvorili u panjeve. Na sredini najvišeg dijela, kosturi dr. Vetterlvja i njegovih pomoænika, koje su godine izbijelile i uèinile poroznima, ležali su na koralju. Prazne oène duplje na njihovim lubanjama bile

su okrenute u vis, kao da èekaju spasenje.Dok je sunce zalazilo, olujni oblaci iza Rongela uhvatili su sve slabije zrake svjetla i zasjali zlatnim sjajem, dok se projektil tiho spuštao iz svemira, a tutnjava njegovog prolaska zaostala je daleko iza njega u atmosferi.Iznenada, plavobijeli bljesak osvijetli more stotinama milja, i velika vatrena lopta proguta atol. Za manje od sekunde, vatrena masa eruptira i nabrekne poput gigantskog mjehura.Zasljepljujuæe boje na njezinoj površini mijenjale su se iz naranèaste u ružièastu, pa napokon u tamnopurpurnu. Udarni val letio je nad vodom poput munje, sravnjujuæi valove.Zatim vatrena lopta otpusti površinu i krene prema nebu, proždiruæi milijune tona koralja prije no što ih je ispljunula u gejziru pare i ostataka. Masa se napuhne do promjera od pet milja, i za manje od minute pakao dosegne visinu od 115 tisuæa stopa. Tamo je neko vrijeme visjela, postupno se hladeæi i postajuæi veliki tamni oblak koji je polako odlebdio na sjever.Otok Rongelo je nestao. Sve što je ostalo bila je udubina duboka tri stotine stopa i široka dvije milje. More brzo pohrli u nju i prekrije svaki trag zjapeæe rane. Sunce je poprimilo èudnu žutozelenu boju dok se iskradalo iza obzora.Organizam Brze smrti prestao je postojati.