Sveučilište u Zadru

Odijel za arheologiju

Galovac – Crkvina – crkva i groblje

seminarski rad iz kolegija

Nacionalna arheologija

Mentor: Studenti:

Jure Šućur, prof. Ivona Maršić

Teo Šarić

Zadar, 21. svibanja 2012.

SADRŽAJ:

2

UVOD

U selu Galovcu, udaljenu oko 10 km zračne linije istočno od Zadra, nalazi se položaj

Crkvina, smješten 1,5 km sjeveroistočno od sela. Na tom položaju površine oko 0,5 ha nalaze

se odavno poznati ostatci ruševne crkvene arhitekture i grobovi koje su stanovnici okolnih

sela koristili kao rudnik kamena, za građevinske potrebe, zbog čega je lokalitet stradao. Dosta

nalaza je nepovratno nestalo, a sačuvani su samo oni koje su seljani ugradili u kuće ili ograde

okućnica, te oni koji su dospjeli do Muzeja starina Savske i Primorske banovine u Kninu1.

Slučajni arheološki nalazi sa Crkvine potakli su svećenika Kazimira Perkovića,

župnika u Biogradu, ljubitelja starina, da godine 1936. poduzme na tom lokalitetu probna

istraživanja. Nažalost, o tim istraživanjima Perković nije ostavio nikakvih zapisa, pa zbog

toga nema određenog uvida u rezultate njegovih istraživanja. Prema iskazima starijih

mještana Galovca, koje je Perković bio angažirao kao manualne radnike na istraživanju

Crkvine 1936., saznali smo da je on na Crkvini otkrio zidove tamošnje crkve, veći broj

grobova s kamenom grobnom arhitekturom, a u slojevima otkopa našao je brojne kamene

ulomke crkvenog namještaja.

Otkrivenu kamenu građu Perković je dao prevesti u Biograd i smjestio u župni ured. Danas se

dio te građe nalazi u Zavičajnom muzeju u Biogradu, gdje je zaveden u inventarsku knjigu

bez podataka o mjestu nalaza.2

1979. Janko Belošević započinje zaštitna istraživanja na Crkvini u Galovcu. Cilj

istraživanja bio je utvrđivanje arheološko–povijesne vrijednosti lokalitetai njegovo spašavanje

od daljnjeg propadanja. Sustavna zaštitna istraživanja Crkvine u Galovcu izvršena su u 5

kampanja (1979. i 1988.-1991.).3

Ishod višegodišnjih sustavnih istraživanja je potvrda o kontinuitetu života na Crkvini od

antičkih vremena do kraja 18. st., stoga se lokalitet Crkvina u Galovcu može ubrojiti u red

najznačajnijih kompleksnih arheoloških nalazišta dosad sustavno istraženih na području agera

sjeverne Dalmacije.4

1 J. Belošević, 1997, 302.2 J. Belošević, 1997, 302.3 J. Belošević, 1997, 302.4 J. Belošević, 1997, 302.

3

Otkriveni su ostaci više građevinskih objekata antičke, ranokršćanske (sakralne,

sepulkralne i stambene) arhitekture, kasnoantički bunar i temeljni ostaci crkve iz postturskog

doba. U okolišu otkrivene arhitekture nalazilo se veliko groblje s 521 istraženim grobom,

okvirno datirano od 6. do 17. stoljeća. Od antičkih arhitektonskih objekata otkriveni su

temeljni ostaci poganske kultne građevine s apsidom, koja je tijekom 5. stoljeća pretvorena u

ranokršćanski oratorij koji je prethodio izgradnji ranokršćanske crkve s pastoforijama u 6.

stoljeću. Ta je crkva sa stanovitim preinakama i dogradnjama ostala u funkciji kulta i tijekom

srednjeg vijeka. Od sepulkralne ranokršćanske arhitekture otkrivena je memorija i ostatci triju

presvođenih grobnica.5

5 J. Belošević, 1997, 302-303.

4

SAKRALNA ARHITEKTURA

Oratorij

Najstariji kultni objekt otkriven na Crkvini je građevina s apsidom, a otkrivena je

nepunih 10 m sjeverozapadno od pročelja ranokršćanske crkve. Ta građevina ima nepravilan

kvadratan tlocrt, veličine 11x10 m (vanjske mjere), s polukružnom apsidom, širine 2,75 i

dubine 2 m (unutarnje mjere) po sredini istočne strane. Unutrašnjost je podjeljena na tri

prostorije- središnju pravokutnu s apsidom veličine 6,7x3,9m (unutranje mjere), te s po

jednom pravokutnom prostorijom približno istih dimenzija sa sjeverne i s južne strane

( 6,6x2,6 m i 7,50x2,50 m, unutarnje mjere). Građevina je sačuvana samo u temeljnoj stopi

zida, a unutrašnjost joj je gotovo u potpunosti uništena ukopom srednjovjekovnih grobova. U

južnoj bočnoj prostoriji nalaze se ostatci kasnoantičke presvođene grobnice. Belošević smatra

da je građevina izvorno bila poganski kultni objekt, a potom je poslužila za kršćanski oratorij,

te je prestankom kultne namjene na njenim ruševnim ostatcima bila sagrađena grobnica na

svod.6

Prikaz ranokršćandkog oratorija7

6 J. Belošević, 1997, 305.7 slika

5

Za izneseno mišljenje ne postoje dostatni arheološki dokazi, već samo arheološke

indicije, među indikativnim nalazima je i ulomak kamene grobne menze s plastičnim

prikazom košare s kruhom, a koji pripada vremenu pojave kršćanskog kulta i tipološki je

srodan primjeru grobne menze iz Tunisa. Na temelju iznesenih podataka Belošević s gotovom

sigurnošću tvrdi da građevina s apsidom predstavlja poganski kultni objekt koji je u smislu

tradicije poštivanje poganskog kultnog mjesta poslužio kao ranokršćanski oratorij.8

Crkva

Središnja i najznačajnija sakralna građevina na Crkvini je ranokršćanska crkva. To je

jednobrodna građevina s poligonalnom apsidom na istočnoj i narteksom na zapadnoj strani, a

s južne i sjeverne strane ima pastoforije: diakonikon, prothesis i baptisterij.9

tlocrt10

Veličina crkve je sljedeća: cjelokupna dužina iznosi 22,5 m, širina 8 m, dužina

središnjeg dijela (broda) 14,5 m, dužina narteksa 4,5 m, širina raspona apside 4 m i dubina 3

m (unutarnje mjere). Zidovi crkve, debljine 0,5 m, građeni su od grubo obrađena kamena i s

ugrađenom pokojom antičkom spolijom, a očuvanost je raznolika; kreće se od temeljne stope

na pročelnom dijelu crkve do više redova kamena na laterarnim zidovima, dok su zidovi 8 J. Belošević, 1997, 305.9 J. Belošević, 1997, 310.10 Slika?

6

apsidalnog dijela crkve sačuvani i do visine preko 1 m. U crkvi je ustanovljena izvorna razina

poda, samo na vratima po sredini sjevernog lateranog zida crkve. Na temelju otkrića tog dijela

moglo se sa sigurnošću odrediti i izvorna razina poda broda crkve. Originalni pod od malterne

smjese djelomice je sačuvan samo na južnoj pastoforiji (diakonikon), dok se u

prezbiterijalnom dijelu crkve i sjevernim pastoforijama (prothezisu i baptisteriju), zbog u

ništenosti terena razina nije mogla ustvrditi. Svetište crkve obuhavaća prostor apside, koja je s

vanjske strane poligonalana i ima četiri kotrafora, a na unutarnjoj starni polukružna i s

ostatcima supselije. Svetište je u odnosu na niveletu broda crkve bilo povišeno za jednu

stepenicu (oko 25 cm). Brod crkve je izdužena četvrtasta oblika veličine 14,5x8 m (unutarnje

mjere), povezana je s 1,5 m širokim vratima kroz koja se ulazilo iz narteksa. Druga su vrata

bila po sredini južnog laterarnog zida, kroz koja se komuniciralo sa dvorištem, dok su treća

vrata povezivala diakonikon sa svetištem. Na sjevernom uzdužnom zidu crkve bila su dvojna

vrata koja su povezivala središte broda crkve s krstionicom i prothesis sa svetištem.

Narteks crkve veličine 4,5x8 m(unutarnje mjere), odvojen je od broda crkve zidom i

konstruktivno vezan s lateralnim zidovima broda crkve. Narteks ima trojna vrata: ulaz širine

1,5 m, vrata kroz koja se ulazilo u brod crkve također širine 1,5 m, te vrata širine 1 m kroz

koja se komuniciralo s dvorištem.

S južne strane crkve nalazi se diakonikon veličine 6x3 m (unutarnje mjere), koji je

povezan s 1 m širokim vratima sa svetištem crkve. Sagrađen je u isto vrojeme kada i crkva,

što potvđuju otkriveni zidovi crkve koji su s njim konstruktivno vezani.

Sa sjeverne strane crkve nalazo se prothesis veličine 5x4,5 m (unutarnje mjere), koji je

povezan s 1 m širokim vratima s prezbiterijalnim dijelom crkve. Zidovi prothesisa samo su

djelomice sačuvani, ali unatoč tome jasno su uočljivi tragovi temelja, što je omogućilo

upoznavanje prostorne dispozicije prothesisa. Zidovi prothesisa nisu konstruktivno povezani

sa zidovima crkve, pa se stoga može zaključiti da prothesis nije sagrađen u isto vrijeme kad i

crkva, već predstavlja crkvenu dogradnju kada se za to ukazala potreba ili mogućnost.

Na prothesis, sa sjeverne i zapadne strane, dograđena je krstionica veličine 5x7 m

(unutarnje mjere), uz još jedan izduženi koridor veličine 5,5x2 m, koja je bila povezana s 1 m

širokim vratima s brodom crkve. Zidovi krstionice bili su gotovo u potpunosti uništeni

ukopom srednjovjekovnih grobova, no ipak se na osnovi oskudnih tragova mogla odrediti

tlocrtna dispozicija krstionice. Kako zidovi prothesisa i baptisterija nisu međusobno

konstruktivno vezani, može se zaključiti da te dvije prostorije nisu istovremeno sagrađene,

već su nastale u različito vrijeme.11

11 J. Belošević, 1997, 311-315.

7

Potrebno je kratko osvrnuti se i na probleme datiranja. Nažalost za uže datiranje

ranokršćanskog kopleksa nema određenih čvrstih argumenata, ali na temelju sveukupnih

rezultata istraživanja, ranokršćanski kompleks na Crkvini možemo okvirno datirati u 5. i 6.

stoljeće. Naime sva je vjerojatnost da je u 5. stoljeću poganski kultni objekt pretvoren u

ranokršćanski oratorij, dok je središnja sakralna građevina–crkva sv. Bartolomeja izgrađena

tijekom 6. stoljeća. Tu okvirnu dataciju crkve potvrđuju njene tipološke osobitosti, a to je

poligonalna apsida,12 kao i relativno brojni nalazi arhitektonsko-dekorativne kamene plastike i

kameni crkveni namještaj.

Dakle, utvrđena je pojava antičko-ranokršćansko-srednjovjekovnog kontinuiteta .

U nastavku ću se posvetiti adaptaciji i dogradnji ranokršćanske crkve, koja je uslijedila

u ranom srednjem vijeku, djelomice već tijekom 8. stoljeća, a zatim opet u 9. stoljeću. Tu nam

činjenicu potvrđuju nalazi funkcionalno-ukrasnih dijelova arhitekture. Kakve je sve promjene

ranokršćanska crkva doživjela u prvoj fazi ranosrednjovjekovne adaptacije možemo gotovo sa

sigurnošću utvrditi na temelju rezultata istraživanja. Crkva sa diakonikom ostala je u funkciji

kulta, dok su joj prothesis i baptisterij bili reducirani, a vrata na sjevernom bočnom zidu bila

su zazidana. Osim toga crkva je dobila novi liturgijski namještaj.13

U drugoj fazi predromanike, tijekom 9. stoljeća crkvi je s južne strane sakristije

dograđena prostorija u kojoj je najvjerojatnije stajao četverostraničan baptisterijalni ciborij.

Dakle, ta je prostorija služila kao krstionica. Nažalost, zbog uništenosti zidova te dogradnje,

nisu se mogla sa sigurnošću odrediti komunikacije krstionice s crkvom, niti sakristijom,

premda indicije za to postoje. Treba još spomenuti i prostoriju veličine 8,20x5 m koja je

dograđena uz krstionicu s južne strane, nadograđena u razvijenom srednjem vijeku, te se

pretpostavlja da je imala gospodarsku namjenu.14

Osim spomenutih dogradnji u predromaničkom su razdoblju na crkvi uslijedile i neke

građevinske i arhitektonsko-dekorativne intervencije. Zamjenjeni su na biforama

ranokršćanski elementi predromaničkima, što potvrđuju nalazi predromaničkih impost-

kapitela bifora.15 Postavljeni su i dovratnici (vjerovatno samo na ulaznim vratima), ukrašeni

motivima plastičnih zavojnica, te ukrasne oplate nad dvojim vratima, ukrašene pleterima

plastičnim ukrasom, što također potvrđuju nalazi izvornih dijelova navedenih arhitektonsko-

dekorativnih elemenata. Osim spomenutih dogradnji, crkva je također bila opremljena novim

predromaničkim namještajem.16

12 Prema: N. CAMBI, Starkošćanska crkvena arhitektura...,614.13 J. Belošević, 1997, 321.14 J. Belošević, 1997, 326.15 Prema: J. Belošević, Osvrt na rezultate...,235.16J. Belošević, 1997, 326.

8

Bunar

Valja kratko spomenuti i kasnoantički bunar dubine 7,5 m, otkriven s južne strane

ranokršćanske crkve. U bunaru su pronađeni brojni i najsačuvaniji primjerci ranokršćanske i

predromaničke kamene plastike i skulpture, relevantni za izradu grafičkih rekonstrukcija

kamenog crkvenog namještaja.

Bifore i monofori

Među nalazima iz bunara su i stupići dvojnih prozora koji potvrđuju postojanje bifora

na crkvi. Osim toga nađeno je i više ulomaka od tri kamena polukružno zasvođena prozora s

kamenim rešetkama (tranzenama). Ti su se prozori nalazili među lezenama na apsidalnom

dijelu crkve. Trazene tih prozora izrađene su u obliku perforiranih latinskih križeva.

9

I predstavljaju unikatne primjerke među ranokršćanskim kamenim prozorskim rešetkama

(6.st) na tlu antičke Dalmacije.

SEPULKRALNA ARHITEKTURA

Uz sažet prikaz arhitektonskih ostataka na Crkvini u Galovcu istraženo je 1991. godine

i daljnjih 208 grobova, dok je u višegodišnjim istraživanjima sveukupno otkriven 521 grob.

To veliko groblje trajalo je s većim ili manjim intezitetom ukopa od strakršćanskih vremena

sve do u 16. stoljeće. Naime, tu okvirnu determinantnu trajanja potvrđuju grobni nalazi i

ostale okolsnoti istraživanja. Grobovi otkriveni u završnoj kampanji istraživanja 1991. godine

nalaženi su na svim površinama terena obuhvaćenog istraživanjima. Najviše ih je pronađeno

na sjevernoj starni terena unutar ogradnog zida, te izvan ogradnog zida na

zapadnoj strani lokaliteta, kao i na južnoj strani unutar ogradnog zida. Manji broj grobova

otkriven je na istočnoj strani lokaliteta s vanjske strane prostorije “B“.

Svi otkriveni grobovi imali su grobnu arhitekturu urađenu od neobrađenog ili

djelomično obrađenog kamena, a pokriveni su bili ovećim kamenim pločama. Orijentacija

grobova bila je raznolika, ali je ipak prevladavala istok-zapad, uz veća ili manja odstupanja.

S tipološkog gledišta zastupljeni su pretežito ovalni i pačetvorinasti tipovi grobova i s

varijantama spomenutih tipova.

Relativno velik broj grobova predstavljali su obiteljske grobnice, tj. bile su korištene u

više navrata, a tek u manjem broju grobova ustanovljen je pojedinačni ukop. Od 208

istraženih grobova i 1991. samo je otprilike u jednoj četvrtini bilo grobnih nalaza. Od grobnih

nalaza uglanom je zastupljen nakit, naušnice i prstenje, zatim ukrasni dijelovi nošnje,dugmad

i pređice, a rijeđe novac.

10

Treba istaknuti da su na Crkvini otkrivene tri kasnoantičke, tj. ranokršćanske zidane

grobnice na svod; dvije su nažalost u potpunosti gotovo uništene, dok je jedna djemice bila

sačuvana . Uz ranokršćanske predsvođene grobnice, okvirno datirane u 6. stoljeće, otkrivena

su i dva ukopa u kamenim sarkofazima isklesanim iz antičkih spolija. Sarkofazi su otkriveni u

primarnoj funkciji ukopa na izmaku kasne antike, kada su, sva je vjerojatnost stajali u

prostoriji ispred narteksa ranokršćanske crkve, već su pronađeni u sekundarnoj upotrebi u

srednjem vijeku. Osim spoomenutih grobnica, svi ostali grobovi pripadali su ranom i

razvijenom srednjem i novom vijeku i svi su imali kamenu grobnu arhitekturu. Ako

promatramo grobove otkrivene na Crkvini u Galovcu kroz prizmu kronološke stratifikacije,

možemo s pravom kazati da je iz ranokršćansg vremena otkriven relativno mali broj ukopa, a

svi ostali bili su iz ranog u razvijenog srednjeg, te novog vijeka. Horizontu ranokršćanskih

grobobova od 9-12 st. pripadalo je oko 150 grobovaa, a brojnije su bili zastupljeni grobovi

12.-16. st., dok su ostali grobovi bili iz postturskog doba, to su grobovi bez arheološke

vrijednosti.

Dječiji grob 459

Sadržajem grobnih priloga zanimljiv je dječiji grob 459, u kojem je kao prilog

pronađena zemljana posuda, par brončanih karičica i dva sitna željezna ulomka. Posuda je u

grob stavljena iz kultnih pobuda i predstavlja jedni grobni nalaz te vrste na Crkvini u

Galovcu. Posuda je urađena pod utjecajem kasnoantičke autohtone keramičke proizdvodnje,

kao i sva ostala naseobinska keramika otkrivena na Crkvini, pripada naseobinskoj a ne

grobnoj keramici premda je nađena kao grobni prilog. Dječiji grob 459 pripada dalmatinsko-

hrvatskom kulturnom krugu i okvirno se može datirati u 9. st.

11

ZAKLJUČAK

Zaključno valja istaknuti da su rezultati sustavnog višegodišnjeg istraživanja

kompleksnog arheološkog nalazišta Crkvine u Galovcu kod Zadra potvrdili kontinuitet života

na lokalitetu od antičkih vremena do u 18. stoljeće. Osim toga, provedena istraživanja pružila

su obilje raznovrsne arheološke izvorne građe relevantne za osvjetljavanje ranokršćanske i

predromaničke crkvene arhitekture, kamene plastike i skulpture, te materijalne kulture.

Lokalitet Crkvina u Galovcu može se ubrojiti u red najzanačajnih kompleksnih arheoloških

nalazišta dosad istraženih na području sjeverne Dalmacije, tj. Nekadašnjem središnjem dijelu

matičkog područja Dalmatinske Hrvatske.

12

Belošević navodi da će otkriveni ostatci arhitekture biti konzervirani, djelomice restaurirani i

prezentirani kao vrijedan spomenik kulture sub divo. Na taj će se način krajolik Ravnih kotara

oplemeniti za još jedan dokaz hrvatske nacionalne baštine.

LITERATURA

1. Belošević, Janko (1991/1992). Ishod pete, završne kampanje istraživanja lokaliteta

Crkvina u selu Galovac kod Zadra, Radovi filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio

povijesne znanosti Sv.31(18), 1991.-1992., Zadar, str. 121-142.

2. Belošević, Janko (1992/1993). Ograda svetišta ranokršćanske crkve sv. Bartolomeja sa

Crkvine u Glovcu kod Zadra, Radovi filozofskog fakulteta u Zadru . Razdio povijesne

znanosti Sv.33(20), 1992.-1993., Zadar, str. 121-143.

13

3. Belošević, Janko (1997). Osvrt na konačne ishode istraživanja položaja Crkvine u selu

Galovac kod Zadra, Diadora 18-19, 1997., str. 301-330.

14