croatian archaelogical society monthly

7/21/2019 croatian archaelogical society monthly

1/11

GRAEVINAR 62 (2010) 2 151

STARE CRKVE NA CRESU I LOINJU TE OKOLNIM OTOCIMA

Uvod

Zakljuujui prikaz najstarijih crka-va kvarnerskih otoka na red su doliotoci Cres i Loinj te otoci to ih ok-ruuju. Zapravo radi se o prostoruto ga je pokrivala negdanja Osors-ka biskupija koja je postojala od 6.st. do 1828. godine kada je poputmnogih naih starih biskupija ukinu-ta i prikljuena Krkoj biskupiji.Ovim napisom ujedno i naputamo

podruje Krke biskupije koja je bi-la predmetom naeg zanimanja u

proteklih nekoliko nastavaka.

Cres je inae sa 406,63 km2na naj-vei otok iako je tu titulu dugo godi-na nosio otok Krk. Stoga je za mno-ge nae starije itatelje ta injenicagotovo neprihvatljiva premda je ne-sumnjivo potvrena vedvadesetakgodina. Zapravo Cres je zajedno s

otokom Loinjem (74,68 km2

) odu-vijek bio na najvei otok s povri-nom od 481,311km2, jer je jo u an-tikom razdoblju kao jedinstveniotok kod Osora razdvojen umjetnim

prokopom, a o tome uostalom svje-doi i zajedniko starogrko imeApsyrtides.

Na tom golemom i slabo naseljenompodruju od jedva desetak stanovni-ka po etvornom kilometru (s izu-zetkom Malog Loinja koji je sa

6296 stanovnika iz popisa 2001. go-dine najvee naselje na svim naimotocima) ima mnogo starokrans-kih i predromanikih crkava. Najvi-e, dakako, u biskupskom sjeditu

1 U nizu razliitih podataka o povriniobaju otoka opredijelili smo se za podatkeiz Hrvatske enciklopedije LeksikografskogzavodaMiroslav Krleakao najsvjeije ivjerojatno najtonije.

Crkveno graditeljstvo

OLD CHURCHES ON CRES AND LOINJ AND NEARBY ISLANDS

Not many traces have been preserved of early-Christian and pre-Romanesquechurches on the islands of Cres and Loinj. The exception is the town of Osor thatused to be the ecclesiastical and administrative centre of the entire region. Thustraces have been preserved at the local graveyard of an early-Christian complexwith double churches and a baptistery, and there are also traces of a church and abig Benedictine monastery. Remains of several old churches, mostly pre-Romanesque ones, exist in other parts of the Cres island, but are unfortunatelynot cared for, so that the ruins are unmarked and overgrown with vegetation.There are no signposts and it is almost impossible to find them, which is quite oddas they are situated in tourist region where excursions to abandoned sanctuariesmight be of interest to vacationers. Situation is quite similar with remains of theonly old church on the island of Loinj. It should be added that traces of oldchurches, often barely visible, also exist on nearby islands - Susak, Ilovik, Palacoland Oruda.

Prikaz starih crkava na Cresu, Loinju i okolnim otocima


2/11


152 GRAEVINAR 62 (2010) 2

Osoru i njegovoj okolici, gradu kojise razvio na prokopanom kanalukroz koji je tekao gotovo sav prometJadranskim morem te gotovo svatrgovina izmeu Istoka i Zapada od

antike do srednjega vijeka.Prikaz crkava Cresa i Loinja zapo-injemo upravo u Osoru. Uostalomcijeli se Cres dugo vremena tako inazivao, a i jedan i drugi otok bili suznani kao Osorski otoci. Isto takoOsorica (588 m) je najvii vrh Lo-inja, dok su vrhovi Cresa neto vii(Gorica 650 m i Sis 639 m).

Razvoj Osora i biskupijeKratak povijesni prikaz Osora

Osorska je prevlaka, za koju se pret-postavlja da je bila mnogo ira negoto je to danas, zbog svoje stratekevanosti bila naseljena jo u prapo-vijesti, o emu svjedoe brojni nala-zi, posebno u blizini grada Osora. U

antikom je dobu Osor bio vanatranzitna postaja koja je pruala za-klon brodovima to su u to doba plo-vili uglavnom uz obalu.

O postanku Osora i cijele loinjsko-creske skupine otoka sa 36 otokagovori grki mit o Argonautima. Je-dan je kralj, Aeta ili Eta iz Kolhide(manje antiko kraljevstvo uz jugo-istonu obalu Crnoga mora), posje-dovao zlatno runo kojega se doepaohrabri Jazon (Jason) lukavstvom i uz

pomo kraljeve keri i arobniceMedeje. Zajedno su brodomArgoi sdrugovima Argonautima bjeali

pred progoniteljima, ak i rijekomIstros (dananji Dunav). Stigao ih je

Apsirt, kraljev sin i Medejin brat,kojega je Medeja prijevarom nama-mila na brod, a Jazon ga je potomubio. Mrtvo je tijelo Medeja rasko-madala i bacila u more i od rasjee-nih su dijelova nastali Apsirtovi oto-ci Apsyrtides. Valja rei da legen-da ima mnogo inaica. Po jednoj jeMedeja Jazonova sestra koja ga na-govara da ubije Apsirta, a po drugoj

je Apsirt Medejin sin kojega je ras-komadala i pobacala u more kada seJazon zagledao u lijepu liburnijsku

djevojku (to je pomalo nalik Euri-pidovoj drami u kojoj Medeja ubijavlastitu djecu jer je Jazon naputazbog keri korintskog kralja Kreon-ta). Najmanje je krvava verzija pokojoj se Apsirtu u potrazi za Jazo-

nom i Medejom tu potopio brod, paje stoga osnovao grad Apsyrtos, da-nanji Osor [1], [2].

Neovisno o sadraju mita o Argonau-tima (iako ne treba zanemariti inje-nicu da se susjedno kopno nazivaIstra poput negdanjega Dunava),valja rei da Osor svakako pripadanajstarijim naim gradovima i da je

prvi zabiljeen u pisanoj povijesti, azna se da je ovuda prolazio i povi-

jesni Jantarni put koji je nau obalu

povezivao s Baltikom. Inae ime jevjerojatno ilirskog podrijetla i moese pratiti njegova preobrazba od gr-kih, rimskih, bizantskih i latinskihzabiljeki do dananjih talijanskih i

hrvatskih izraza: Apsoros, Apsorus,Opsare i Absortium te Osero i Osor.

Neki arheolozi vjeruju da su brodoviosorsku prevlaku svladavali istonood grada, plovei ili vueni pliakom

preko oblica, i da je taj prostor pos-lije nasut. Zakljuuje se to iz sastavagradskih zidina i po tome to Osoruope nema luke osim zaljeva Bijarna sjeverozapadu i zamuljenog pli-aka Jaz na jugoistoku gdje su neka-da bile solane. Sve se potkrepljuje i

jezinim analizama Petra Skoka kojitvrdi da je vier mletaki pridjev zastari (u smislu porat, luka), a jaz sla-venska rijeu znaenju zasut.

Vrlo je rano, vjerojatno jo u rims-kom razdoblju, sa zapadne strane uvrstoj stijeni ispod gradskih zidina

prokopan umjetni kanal koji se zvaoCavata (hrvatski Kavuada), a danasKavanela. Taj je kanal uzrok velika

povijesnog uspona Osora, ali poslijei njegova propadanja.

Poznato je da se od antike pa sve dosrednjega vijeka uglavnom jedrilouz zatienu obalu i otoke te nasto-

jalo iskoristiti povoljan vjetar u kr-mu. Iako je bilo poznato trokutasto

jedro, zvano i latinsko, koje omogu-uje plovidbu i uz vjetar (tzv. bordi-anje), vesla i etvrtasta jedra to su

potpuno onemoguavala. To je me-utim usavreno tijekom 14. i 15. st.na Atlantiku, to je ujedno omogui-lo i daleka putovanja, izmeu ostalog i

otkrie Amerike. Putovanje Jadra-nom i Sredozemljem znatno se sma-njilo, ali je kanal bio preplitak i pre-uzak (11 m) za nove i velike brodo-ve pa su oni zaobilazili Osor.

Daljnjoj je propasti pripomogla i i-njenica da se u naputenim i zamu-ljenim solanama zalegla malarijakoja je u grad unijela pomor. Tako

je od velikoga i cvjetnog grada od15. st. malarija desetkovala stanov-

Osor na kartografskom prikazu iz 17 st.


3/11


GRAEVINAR 62 (2010) 2 153

nitvo, pa danas Osor, koji je u me-uvremenu i prostorno smanjen namanje od polovicu njegove negda-

nje veliine, ima samo 73 stanovni-ka (popis iz 2001.). No posjetiteljie ovoga lijepoga i neobinoga gra-da izvan sezone vrlo brzo ustanovitida je i taj broj stanovnika pretjeran

jer je vjerojatno napuhan radi nekihporeznih olakica i drugih pogod-

nosti [1].

Osor je najprije bio liburnsko naseljekoje je suraivalo s Grcima. Rimlja-ni su ga 167. pr. Kr. zauzeli i premaliniji ilirskih bedema ponovno utvr-dili. Iz rimskoga su razdoblja otkri-veni ostatci glavnih ulica (kardo idekumanus), javnih zgrada, kanali-zacije i vodovoda, a nekropola je

bila preko kanala, na loinjskoj strani.Vjeruje se da je to bilo najuspjenije

razdoblje grada i doba bogatstva iblagostanja jer su u njemu tada iv-jeli ostatci Ilira, novo rimsko-italsko

puanstvo i brojni doseljenici s isto-ka, ponajprije Grci. ak je putopisacAlberto Fortis zapisao da je imaogotovo 20.000 stanovnika, to je vje-rojatno jako pretjerano, ali je mogu-e da ih je u rimskom Apsorusu bilonekoliko tisua.

U 5. st. Osor je kratkotrajno bio podvlau Ostrogota, a poetkom 6. st.

pripojen je Dalmaciji i ulazi u sastavBizantskog Carstva. Vjeruje se da jetada u Osoru osnovana biskupija(530. na sinodu u Saloni). Grad su841. poharali Saraceni, a jo jednom(u 14. st.) jo i vie Genoveani. U10. st. Osor priznaje vlast hrvatskihvladara, od 1000. je pod mletakomvlau, a 1105. gradske mu privile-

gije priznaje hrvatsko-ugarski kraljKoloman. Od 1409. u sastavu je ve-necijanskih posjeda, a potom, kaoto smo rekli, ubrzano propada islijedi sudbinu cijeloga podruja [1].

Duga povijest Osorske biskupije

Vjeruje se da je Osorska biskupijapostojala gotovo jedno i pol tisulje-e, a osim Cresa i Loinja obuhva-ala je sve okolne naseljene otoke(Ilovik, Susak, Unije te Velike i Ma-le Srakane), ali i nenaseljene otokekoji su pouzdano imali crkve (Sv.Petar, Oruda i Palacol).

O postojanju biskupije svjedoe tra-

govi prvotne katedrale na dananjemmjesnom groblju. No iz najranijeg jepostojanja biskupije poznato vrlomalo biskupa, samo oni koji su sud-

jelovali na crkvenim saborima (sino-dima), poput biskupa Paulina, koji

je, kako se ini, 530. na sinodu uSaloni imenovan osorskim biskupom,i biskupa Lovre, sudionika II. nicej-skog sabora 787. za pape HadrijanaI. Osorskog biskupa Dominika spo-minje papa Ivan VII. kada nakon

prepiske s hrvatskim knezom Brani-

mirom skupnim pismom poziva dal-matinske biskupe da se vrate podokrilje rimske crkve. Valja istaknutida se i na II. splitskom saboru 928.izriito navodi da je Osorska bisku-

pija (uz Krku i Rapsku) podreenasplitskoj metropoliji.

U to se doba ire benediktinski sa-mostani po dalmatinskim, ali i osor-skim otocima, a njegovi redovnici

postaju i biskupi u mnogim dalma-tinskim biskupijama. Posebno se toodnosi na kamaldoleze (pustinjakired s benediktinskom tradicijom toga je 1012. u Camaldoliji pokrajFirence utemeljio Sv. Romuald) kojisu provodili reforme potaknute od

pape Grgura VII. o stroem celibatute borbi protiv simonije (trgovanjeduhovnim dobrima) i laike investi-ture (ustolienja). tovie, njihov seosorski samostan nazivao biskups-kim sjemenitem, jer iz njega pot-

Plan Osora s nekim naznaenim sadrajima


4/11


154 GRAEVINAR 62 (2010) 2

jee Sv. Gaudencije (koji zasluujeda se o njemu neto vie kae), ali i

biskup Sv. Ivan Trogirski (1062.-1111.) i splitski nadbiskup Lovro(1060.-1099.), savjetnik hrvatskih

kraljeva Petra Kreimira IV. i DmitraZvonimira.

Nepotpuna kronotaksa (popis bisku-pa) s jednoga staroga zapisa donosi57 imena osorskih biskupa, uglav-nom stranaca, ali i onih podrijetloms Hvara, Paga, Splita, Cresa, Raba,Zadra i drugih naih mjesta.

No malarija (tal. male aria= lo zrak)koja je stoljeima muila osorsko

puanstvo natjerala je osorske bis-kupe da ponu boraviti u susjednom

Cresu, pa se tamonja zborna crkvapoela nazivati katedralom, a bisku-pi su se nazivali biskupima Osora iCresa. Smru posljednjega osorskog

biskupa Franje Petra Rakamaria(1815.) biskupija je nekoliko godina

bila bez poglavara, sve do 1928. ipripajanja Krkoj biskupiji.

Zatitnik je Osorske biskupije (i sa-danji suzatitnik Krke biskupije)Sv. Gaudencije koji je roen u osor-

skom zaseoku Triu krajem 10. st.Najprije je bio redovnik (navodno jedugo godina ivio u pilji na Osor-ici) i osnivasamostana na rodnomotoku, a neki povjesniari vjeruju da

je bio i uenik Sv. Romualda. Kaoosorski biskup (1018.-1042.) morao

je napustiti dunost jer se suprotsta-vio enidbi jednoga plemia s dje-vojkom s kojom je bio u krvnomsrodstvu. Taj je plemi s orujemupao u katedralu i prijetio biskupukoji ga je zauzvrat izopio. Zbogtoga je Gaudencije morao putovati uRim u potrazi za savjetom i pravdom.U povratku se zadrao u Anconi kodcrkvenog pisca, reformatora i kardi-nala Petra Damianija (1007.-1072.)

koji ga je ugostio u novoosnovanomsamostanu Portonovo. Tu je Gauden-cije za dvije godine i preminuo. Da-miani ga se u spisima sjea kao pri-

jatelja i sveca, a za nacionalnu je po-vijest vana injenica da je napisaokako je Gaudencije morao pobjeiiz slavenskog kraljevstva (de Scla-vonico regno).

Gaudencije je najprije bio sahranjenu spomenutom samostanu pokrajAncone, a njegovo je tijelo, navodnoza rata Zadra i Ancone 1235., prenese-no u Osor i poloeno u staroj bazili-ci Sv. Marije. Kada je ta crkva na-

putena, izmeu zidina izgraena jemala crkva Sv. Gaudencija (koja idanas postoji). Poslije je njegovotijelo preneseno u renesansnu kate-dralu izgraenu 1497., a 1713. izra-en je mramorni koveg koji s nje-govim moima i danas stoji na glav-nome oltaru. Spomen-dan mu je 1.lipnja, a esto ga slikaju sa zmijom

ovijenom oko noge [3].Puka predaja naime drukije tuma-i Gaudencijevo (danas bi ga zvaliVeseljko) progonstvo. On je kao

biskup te uman i svet ovjek osui-vao grijehe i pokvarenost Osorana

pa su ga oni istjerali iz grada. Svetacse povukao u pilju na Osoricigdje je provodio pustinjaki ivot.Tamo je, pria se, prokleo sve zmijeotrovnice na otoku. injenica je ipak,

a to, dakako, turisti iznimno cijene,da na cresko-loinjskom arhipelaguuope nema zmija otrovnica. tovi-e, tvrdi se da na tim otocima uopene mogu ivjeti i da ako ih i donesu

smjesta ugibaju. Puk je uvjeren da jeto zasluga Sv. Gaudencija i estohodoasti u pilju u kojoj je svetacivio, pa tamo uzima kamenikaoamajliju. Navodno su stari otoaniuvijek imali taj kamenikada bi semaknuli s rodnog otoka.

Stare osorske crkve

Prva osorska katedrala

Prva se osorska katedrala nalazila

izvan gradskih zidina na dananjemgroblju i bila je posveena BlaenojDjevici Mariji, a puki je nazivanaSv. Marija od Anela. Bila je to, ka-ko se na prvi pogled ini, viebrod-na ranokranska bazilika. Uoljivisu temelji najranijih slojeva, a nadnjima je istoimena jednobrodna crk-va koja je i danas u uporabi. Neda-leko su tragovi starokranske krsti-onice, a pronalaze se i tragovi mo-zaika.

Ta je prva osorska katedrala oduvi-jek poticala zanimanje znatieljnikai strunjaka, ali ni do danas nisu pot-

puno razrijeene dvojbe oko njezinaizgleda. O njoj svjedoe i neki povi-

jesni podaci. Tako ju je 1579. obiaoapostolski vizitator Augustin Vale-rije i zapisao da je imala etiri bro-da. Neto je poslije (1603.) starukatedralu pregledavao i drugi vizita-tor Mihovil Priolus koji je tvrdio daveoteena crkva ima tri broda.

Druge se pojedinosti mogu doznatiiz izvjetaja osorskih biskupa Sv.stolici. Tako je biskup Nikola Dina-ri 1756. opisao dananju jednobrod-nu crkvu, za koju kae da je izgrae-na od ostataka prastare bazilike, naiju veliinu i ljepotu upuuju frag-menti golemih stupova i mozaika.Biskup je Bonaventura Bernardi1758. zapisao da je stara crkva s petlaa svedena samo na jednu.

Sv. Gaudencije na slici P. Veneziana iz 14 st.


5/11


GRAEVINAR 62 (2010) 2 155

Iz svega se moe zakljuiti da je sta-rokranska crkva posveena Sv. Ma-riji postojala do poetka 17. st. kaoviebrodna bazilika, a poetkom 18.st. usred ruevina stajala je sadanja

crkva. Ipak nije posve jasno zato jeu Osoru trebalo graditi novu katedralui zato je stara crkva potpuno propala?

Crkva se nalazila izvan srednjovje-kovnih gradskih zidina, a u to suvrijeme bile burne godine i na kop-nu i na moru, pa je vjerojatno biloneprikladno da se katedrala nalazi

izvan grada, no to ipak nije bio do-voljan razlog za gradnju nove. Vje-rojatno je stara bila toliko oteenada je bilo jeftinije graditi novu nego-li popravljati staru. Kako se novakatedrala gradila vie od 30 godina istara je u meuvremenu morala bitiu uporabi. No gdje su potom nestaliraskoni stupovi teko je dokuiti.Moda su uporabljeni izvan Osora, amoda su, to ne bi bilo prvi put,zavrili u Italiji.

Oevici se ne slau o broju laa, atalijanski je istraivaNicolo Leme-ssi tijekom 20. st. zabiljeio da je

prema tradiciji crkva imala ak se-dam brodova. Takva bi crkva mogla

nastati samo kada bi se izmeu dvijutrobrodnih crkava izgradio spoj koji

bi preuzeo ulogu srednjega broda [4].

Zanimanje za osorske starine poka-zali su mnogi svjetski istraivai.

Iako se za habsburke uprave veapozornost poklanjala rjeavanju pro-blema malarije negoli istraivanjimabatine, ipak je, izmeu ostalih, 1884.crkvu Sv. Marije istraivao engleskiarhitekt Thomas Graham Jackson, a

potom i Anton Gnirs koji je prije I.svjetskog rata otkrio baptisterij. Is-traivanja su se pojaala za talijans-ke uprave od 1919. do 1945., a naj-opsenije je arheoloke i konzerva-torske zahvate 1941. obavio Mario

Botter koji je pronaao apsidu tzv.june crkve, a o tome je pisao tekposlije II. svjetskog rata.

Nakon rata crkvu je istraivao AndreMohorovii te uz nju otkrio jo

jednu crkvu, izradio tlocrt komplek-sa i zakljuio da se radi od dvijecrkve, najvjerojatnije iz 6. st., dakleda su to crkve blizanke (ecclesiagemina) vjerojatno jednobrodne [5].Poslije su bazilikalni kompleks is-traivali Aleksandra Faber, Ana

Deanovi, Mladen Filjak i BrankoFui, a istraivanja traju i danas.

Sadanja crkva Sv. Marije na groblju u Osoru

Rekonstrukcije bazilike Sv. Marije na groblju


6/11


156 GRAEVINAR 62 (2010) 2

No zasad se posvuda navodi crteto ga je izradio Branko Fui i ob-

janjenja koja je pritom priloio iako isam tvrdi da to bez dodatnih istrai-vanja ne moe biti konano. Zaklju-io je da je tlo pod crkvom bilo um-jetno povieno kamenim nasipom i

da je vjerojatno tu jo od prapovijes-ti bilo kultno mjesto. Cijelo je obzi-dano grobno podruje, poevi od 5.i 6. st., dakle od vremena organizira-ne kranske zajednice, bilo pravi

bazilikalni kompleks s katedralom,baptisterijem, biskupskim stanom idrugim crkvenim graevinama. No i

prije kranstva cijelo je podrujebilo izgraeno jer se pri kopanju gro-bova pod zemljom pronalaze zidovi

i ostatci podnih mozaika u dva raz-liita sloja.

Najnovija rekonstrukcija bazilikalnog kom-pleksa na groblju Osor

Prvotna je kranska crkva, tvrdi Fu-i, bila adaptacija neke antikne dvo-rane koja se nalazila unutar zidova

(oznaeni s A, C i D). Tlo je dvora-ne bilo pokriveno mozaikom kojemse mali ostatak jo vidi u sadanjojcrkvi. Dvorani je potom dodana ve-lika i iroka apsida s biskupskomkatedrom, sjedalima za kler i oltar, a

prostor pred apsidom, predvien zakler, bio je povien sve do umetnu-toga zida (E) s pregradom koja jedijelila svetita od ostalog dijelacrkve. U dvoranu su umetnute i dvi-

je kolonade (F i G) koje su prostor

razdijelile na tri broda (III., IV., V.).Uz negdanju je dvoranu dograen

jo jedan prostor za crkvene potrebe(VI.) s vlastitom apsidom. Taj je

prostor vratima ili lukovima bio po-vezan s glavnom, sada trobrodnomcrkvom, pa je tako nastala pomaloneobina dvojna crkva. Krstionicaili baptisterij (I.) izgraena je kao

posebna zgrada i u poetku je u tlo-crtu bila obian pravokutnik kojemu

je poslije pridodana polukruna ap-sida. U podu se krstionice nalaziesterostrani bazen u kojem su seuronjavanjem krstili katekumeni unoi uoi Uskrsa. Posljednja je gra-evina bila mala, najvjerojatnije me-morijalna, kapela (II.) prigraena uz

crkvu [1].Starokranskoj je krstionici pripa-dao i jedinstveni primjerak Vjerova-nja apostolskog, zapravo kranskevjeroispovijesti uklesane u kamenu

plou. Taj je Credo(Vjerujem) nas-tao u prvim kranskim zajednicamakao saeti tekst koji su katekumeniuili napamet i prvi put javno izgo-varali uoi krtenja. Tekst se do kra-

ja 5. st. nije smio zapisivati jer je biostroga vjerska tajna. Najstariji je sa-

uvani zapis te vjeroispovijesti u ka-menu, jedinstven u povijesti Istonei Zapadne crkve, upravo Osorskisimbol vjere, iz prijelaza 5. u 6. sto-ljee. Od negdanje su kamene plo-e ostala dva skromna ulomka kojase sada uvaju u Arheolokoj zbirciu Osoru [3].

Na kraju prikaza ovoga velikoga ba-zilikalnog kompleksa, ije temeljiti-

je istraivanje pri-jee mnogobrojnigrobovi, valja istak-nuti i nedavno ob-

javljeni rad koji natemelju sondanihistraivanja obav-ljenih 2001. ponu-dio neto drugaijiizgled cijeloga kom-

pleksa. Na sjever-nom su dijelu otkri-veni ostatci jo jed-

ne potpuno nove trobrodne crkvekojoj je istraena samo apsida podu-

prta kontraforima, pa se pretpostav-lja da je bila upisana. Istraeni su imemorija u kojoj je pronaen grob,

ali i temelji baptisterija. Pojavila se imogunost, koju tek treba potvrditiistraivanjima, da se u meuprostoruizmeu prije pronaenih crkava inove crkve moda nalazila i crkva izdoba kada se vjera proganjala, svo-

jevrsni oratorij ili kuna crkva (do-mus ecclesia) [6].

Benediktinska crkva i samostan

Sv. Petra

S ekspanzijom benediktinaca na

kvarnerskim otocima povezan jenajvei romaniki sklop u Osoru naotoku Cresu trobrodna crkva Sv.Petra iz 11. st. s prostranim ostatci-ma samostana. Crkva se i samostannalaze sjeverno od glavnoga grads-koga trga, iza posljednjih kua, aosnovali su je i gradili osorski bene-diktinci neto poslije 1000. godine.Prazan je prostor iza crkve sve dogradskih zidina pripadao benedik-tinskom samostanu Sv. Petra.

Prostrana je bazilika imala tri lae itri apside, ali je nakon utrnua sa-mostana u 15. st. pregradnjom sma-njen njezin prvotni prostor. Srednja

je apsida zazidana, a juna se moepotraiti izvan dananjeg zida naprostoru poljskog puta. Bazilici jeprigraena romanika sakristija (ko-ja je neko vrijeme sluila kao koko-injac) sa svodovima i pojasnicama,

Tlocrt benediktinske crkve Sv. Petra u Osoru


7/11


GRAEVINAR 62 (2010) 2 157

ali izvana ima lijepo oblikovano pro-elje. Na putu ispred Sv. Petra moguse u tlu uoiti tragovi zida iz rimskogdoba.

U okolici Osora ima nekoliko rue-vina za koje se pretpostavlja da suostatci elija gdje su u osami ivjelisljedbenici Sv. Romualda. Dri seda je Gaudencije odmah nakon sus-

reta s Romualdom osnovao opatijuSv. Petra u Osoru, budue aritecrkvene reforme na Jadranu. Tu se uranom 11. st. pojavljuju biskupi i

opati, inovatori i graditelji poputsuvremenika u drugim europskimsredinama. Dalmatinsko se je sveen-stvo, naviknuto na stare obiaje, te-ko mirilo s nekim od kljunih zahtjeva

reformiranog papinstva. Reforma jepoela pokazivati rezultate tek kadje splitski nadbiskup postao Lovro,podrijetlom iz Osora, ba kao i bis-kup Ivan u Trogiru [1], [2], [5].

Ipak, u zajednikim istraivanjimato su ih provodili Meunarodni is-traivaki centar za kasnu antiku isrednji vijek Sveuilita u Zagrebu sistraivaima iz Dijona, u kompleti-ranju tlocrta crkve Sv. Petra otkrive-ni su neki novi nalazi. Sondama su

potvrene tri apside, a otkriveno jeda je prostor crkve bio podijeljen u

pet traveja te da je crkva imala pred-vorje. Najzanimljivije je otkrie da

je sredinja apsida, kako se ini jer

istraivanja jo nisu zavrena, izva-na bila peterokutna, a to bi otvorilomogunost da je crkva znatno starijai da je poslije uklopljena u samostan.

Na moguu veu starost crkve upu-uju i brojni starokranski spolijikoji su dijelom ugraeni i u zidovecrkve Sv. Petra [6].

S osorskim benediktincima povezanje tzv. Osorski evanelistar, rukopisnikodeks pisan latinskim jezikom be-neventanom na pergamentu sa 59

listova. Nastao je u Osoru ili u nje-govoj blizini 1070. ili 1081., a ilu-miniran je fitomorfnim i teratomorf-nim inicijalima, a na dva se mjesta

pojavljuje i ljudski lik. uva se uVatikanskoj biblioteci [2].

Ostale osorske crkve

Vjeruje se da Osorski evanelistaripak nije izraen u samostanu Sv.Petra ve u samostanu Sv. Nikolekoji je bio pod njegovim patronatom,a nalazio se u Osoru ili u njegovoj

blizini. Kako za postojanje crkvaSv. Nikole u Osoru do 16. st. ima

pisanih tragova, zanimljivo je otkri-e Jasmine us Rukoni na PjacetiGotovac u blizini morskoga kanalau istonom dijelu grada. Tu je pro-naena velika apsida s lezenama, pase pretpostavlja da bi to mogla biti

ba crkva Sv. Nikole pokraj istoi-menog samostana. No zasad ipak

Tragovi starije crkve Sv. Petra

Sadanje stanje unutranjosti crkve Sv. Petra


8/11


158 GRAEVINAR 62 (2010) 2

nije utvrena ni godina nastanka nistvarna svrha te vjerojatno predroma-nike ili ranoromanike graevinesakralne namjene [6], [7].

Inae se na vrhu Osorice nalazi

crkva Sv. Nikole, a neki vjeruju daje ona izgraena na mjestu znatnostarije i da je tu bila i stara crkva smanjim samostanom koji je osnovao

jo Sv. Gaudencije. Ako bi to bilotono, to bi znailo da je tu izraenOsorski evenelistar i da se na Osor-ici nalazio jedan od naih najstari-

jih skriptorija.

Stranica iz Osorskog evenelistara

Samostan i crkva Sv. Petra bili sunesumnjivo vrlo vani u crkvenom i

javnom ivotu Osora. Tako je izme-u samostana Sv. Petra i franjeva-kog samostana Sv. Marije u Bijaru

bila mala jednobrodna crkva Sv. Ka-tarine s polukrunom apsidom. Nje-zin je nastanak procijenjen na poe-

tak 12. st., a imala je nesumnjivomemorijalnu namjenu, poput memo-rije u kompleksu Sv. Marije na grob-lju. Vjerojatno je bila satelitska ka-

pelica benediktinskog samostana.Prema predaji i crkva i franjevakisamostan Sv. Marije u Bijaru, sada uruevinama, graeni su na ostatcimamnogo starije istoimene crkvice.

Juno od Osora, na niskoj zaravnipoluotoia Suplatanski, nalaze se

ostatci malene sakralne graevineSv. Platona, istonog sveca iz 8. i 9. st.

Tlocrt dvoapsidne crkve Sv. Platona junood Osora

Pretpostavlja se da je izgraena u 8.ili 9. st., a pripada dvoapsidalnimcrkvama kakvih je u Hrvatskoj ukup-no desetak, uglavnom u Istri, a osim

pokraj Osora jo i u Zadru crkvaSv. Petra Starog (Graevinar2./2009.).

Ovdje se radi o jednobrodnoj crkvigrube strukture zidova koja je vjero-

jatno graena tijekom ranobizants-kog razdoblja, a poslije ju je pregra-dilo novopridolo puanstvo. U njoj

je pronaeno dosta fragmenata ple-terne skulpture.

Stare crkve Cresa i Loinja

Crkve u sjevernom dijelu Cresa

Pokraj puta to se od glavne otokeceste odvaja prema trajektnom pris-

tanitu Merag, na istonoj strani

Cresa, nalazi se romanika crkvaSv. Vida s polukrunom apsidomusred naputenoga istoimenog sela,a iznad jedne od najljepih otokihuvala Kruice. Inae ta je malena

crkva imala predromaniku podlogus poligonalnom apsidom [5].

J

Tlocrt crkve Sv. Lovre u Lovrekom

uno od Cresa je odvojak za pastir-sko naselje Loznati iz kojega se pje-akim stazama moglo doi do loka-liteta Lovreki gdje je bilo antikno iranokransko naselje. Usred toganaputenog naselja nalaze se zidovicrkve iz 6. st. posveene Sv. LovriMueniku. Svojedobno su bili sau-vani zidovi predvorja, lae i apside,

aak su se mogli naslutiti i posljed-nji tragovi fresaka, a na vanjsku se

tlocrtnu konturu nadovezuje poligo-

Apsida ruevne crkve Sv. Vida pokraj puta prema Meragu


9/11


GRAEVINAR 62 (2010) 2 159

nalna apsida koja je odmaknuta odugaonih toaka. Uz crkvu je s junestrane bila pregraena neka prostori-

ja crkvene ili stambene namjene.

Uokolo su se po vinogradima i gro-maama lako pronalazili arheolokiostatci, poput krhotina keramike, kle-sarski obraenog kamena i dekora-tivno ukraenih ploa, to upuujena spoznaju da je prastara crkva bilaobnovljena u 9. ili 10. st. Iako je na-selje davno zamrlo, bratovtina Sv.Lovre bila je najstarija na Cresu, aukinuta je tek u Napoleonovo dobau 19. st. [1], [7].

Malena se crkva nepoznatog sveca

nalazila i u Zaglavu nadomak Vran-skog jezera, a od nje sauvani su tekneznatno ostatci poligonalne apside,dokaz da je vjerojatno graena u bi-zantskom razdoblju [5].

U Valunu, koji se nekad zvao Buev,nalazi se seoska upna crkva Sv. Mar-ka koja je nastala najkasnije u 11. st.i koja je poslije produljena. U toj jecrkvi, oko koje se stanovnici Valunai dalje pokapaju iako su se u meu-

vremenu spustili prema moru, prona-ena glasovita Valunska ploa, s grob-nim natpisom iz 11. st., s natpisomna dva jezika (hrvatskom i latinskom)i dva pisma (glagoljici i latinici). Ploa

je najprije pokrivala obiteljski grob,a poslije sluila kao potporanj dotra-

jale drvene grede to je nosila kro-vite trijema. Na ploi su zapisanaimena roaka triju generacija koji su

pokopani na istome mjestu bakaTeha, sin Bratohna i unuk Juna [1].

Valja rei da je na Cresu pronaenoi mnogo raznovrsnih kamenih osta-taka crkvenih skulptura, preteno iz6. st., najvie dakako u Osoru, aliima i jedan fragment nepoznate na-mjene sa sjevera otoka iz mjesta Be-li. No mnogo je takvih fragmenata

pronaeno i u gradu Cresu, gdje jeotkriven i jedan sarkofag salonitan-skog tipa, ali i kameni relikvijar tedijelovi oltarne pregrade [7].

Crkve na junom dijelu Cresa

I na izrazito slabo naseljenom ju-nom dijelu Cresa zvanom Punta Kri-a, koji je u sastavu grada Malog

Loinja, nalazi se tako

er nekolikostarih crkava. To se ponajprije odno-si na romaniku crkvu Sv. Andrije u

uvali Jadreici na mjesnom groblju,pokraj malog naselja Pogana. Ta je

crkva imala mnogo stariju konstruk-ciju s poligonalnom apsidom, ali juje preslojila romanika crkva koja jei sad u uporabi [1].

Blizu obale sa zapadne strane, u uvaliMartinica pokraj ostataka antikevile, nalaze se ruevni ostatci staro-kranske jednobrodne crkve Sv.Martina, neobinoga gotovo pravil-noga krinog tlocrta koji podsjea

Tlocrt crkve Sv. Martina u uvaliMartinica

na sline crkve u Armeniji. Crkvaima i veliku polukrunu apsidu, a s

june joj je strane prigraena manjakapelica s apsidom. Crkveno je tlo

bilo pokriveno mozaikom, a s ovom

je prilino velikom crkvom bio pove-zan i neki samostan iz bizantskog

razdoblja [1], [5].

Stare crkve na Loinju

Otok Loinj ima dosta tragova rims-ke nazonosti, ali je poslije, prakti-ki do 13. st., bio nenaseljen. Zabilje-eno je da ga je 1289., nakon mon-golskih haraenja, naselilo 12 primor-skih obitelji predvoenih ObradomHarnoviem i oni su udarili temeljeVelom Selu, naselju koje se spomi-nje ve u 14. st. Dugo se vremenarazmiljalo o podrijetlu imena, amnogi su ga bili spremni tumaitiloim uvjetima, kamenjarom bez

putova i vode. No ini se da je naziv

potekao od pohrvaene rijei loavo,koja na talijanskom znai kamenito ivrletno mjesto, a moda i iz pogrdnehrvatske rijei za romansko stanovnitvo vlaine, koju su prihvatiliromanski stanovnici grada Osora.Od toga je poslije nastao Lossin iLussino da bi na kraju postao hrvat-ski Loinj.Zapravo na Loinju postoje ostatcisamo jedne stare crkve, u zaljevu

Sadanja crkva Sv. Andrije na groblju u uvali Jadri ica


10/11


160 GRAEVINAR 62 (2010) 2

Studeniu na zapadnoj obali, pok-raj unskog i portskog aerodroma.

Tlocrt crkve nepoznatog titulara u uvaliStudenina Loinju

Tamo je postojao izgraeni studenacpitke vode, a ima ostataka antikevile i sarkofaga te se ivot nastavio iu srednjem vijeku. ini se da je rijeo maloj starokranskoj jednobrod-noj crkvi iz 6. st., posveenoj nepo-znatom svecu, od koje su bili sau-vani i ruevni tragovi zidova. No i-ni se da to vie nije sluaj. U osam-ljenoj je uvali podalje od mora izgra-ena jedna kua za odmor, a vlasnikse pobrinuo da s bagerom probije

pristup do obale, jer se u Studeni,osim pjeke, moe stii samo morem.Probijeni je put gotovo potpuno za-trpao ostatke jedine loinjske staro-kranske crkve.

Ipak u Studencu, malom zaljevu po-kraj Sv. Jakova, s istone strane oto-ka, pronaena su dva starokranskasarkofaga, nadomak apside upnecrkve Sv. Jakova [7].

Stare crkve na okolnim otocima

Crkve na Susku

Izolirani i pjeskoviti Susak, povrine3,75 km2 i 188 stanovnika (2001.),udaljen 7 km od Loinja, sauvao je

drevne obiaje, a odlikuje se mnogim

posebnostima u geolokoj grai, na-rodnoj nonji i plesu, govoru i arhi-tekturi. ini se da su se iz doba rim-ske i bizantske vladavine zadralespecifine etnike grupacije, skupi-

ne Ilira, koje su se uspjele oduprijetiromanizaciji i tako sauvati udesnuse originalnost.

Ipak u 11. st. dogodio se prodor uizolaciju Suska i tamo je osnovana

benediktinska opatija Sv. Nikole.Samostan je izgradio i poklonio gasredinjici reda u Monte Cassinuhrvatski kralj Kreimir III. neto pri-

je 1030. Ipak samostanski je ivotpotpuno zamro 1266. godine.

ini se da je samostan na Susku ute-

meljen potporom osorskog biskupaMartina i da je morao svake godineMonte Cassinu plaati tri unce zlata.

Ostatci zida benediktinskog samostana naSusku

Od starih benediktinskih graevinagotovo da nije nita ostalo osim uga-onoga zida utvrenog samostana.Trg ispred sadanje crkve u GornjemSelu zapravo je atrij stare benedik-tinske opatije, a ruevine kue nasjevernoj strani zapravo su samostan-ska fortifikacija. Crkva je bila u ru-evnom stanju ve u 14. st., ali je

potom obnovljena [1], [2].

Nedavno je arheolokim istraiva-njima otkriveno da je otok i u rano-kranskom razdoblju na najisture-nijoj toki prema moru u GornjemSelu imao izgraenu crkvu. Potvre-no je to pronalaskom starokranskeapside neposredno uz sadanju crk-vu, pa se vjeruje da bi se daljnjimarheolokim istraivanjima dolo dozanimljivih otkria. Prije desetakgodina na zapadnom ogradnom zidu

upnog ureda pronaen je ulomakpredromanike grede, a to ujednosvjedoi da je na izoliranom Suskukranstvo postojalo od samih poe-taka [7], [8].

Crkve na ostalim otocimaStarokranskih, predromanikih iranoromanikih crkava nema na Uni-

jama te na Malim i Velikim Sraka-nama, ali postoje ostatci crkve Sv.Andrije u uvali Siadrija na Iloviku.

Ostatci crkve Sv. Andrije u uvali Suadrijana Iloviku

Jo se mogu uoiti zidovi crkvenelae i plitke apside u jednom vino-gradu, a rijeje o doista velikoj crk-vi graenoj u bizantskom razdoblju,dakle od 6. do 8. st. Na susjednomnenaseljenom otoku Sv. Petru smje-

teno je groblje, a to je zapravo neg-danji benediktinski samostan Sv.Petra, nastao vjerojatno usred bizant-ske utvrde. Stara su crkva i samostanodavno srueni, a sada se tek uoa-vaju tragovi venecijanskog katela.

Tlocrt je groblja na Sv. Petru pravo-crtan, a valja rei da je slian sluaji s tragovima bizantske utvrde naotoiu Palacolu koji je moda tako-er imao crkvu. No na susjednoj, ta-koer nenaseljenoj Orudi, pronaeni

su tragovi jedne polukrune apsidetroapsidne i trobrodne crkve koja jetemeljima bila povezana s drugimgraevinama, vjerojatno samostanom.Fragmenti glavnog luka (arhivolta)izmeu laa i tjemenog otvora pro-zoria sredinje apside ukazuju nastarokransko-predromaniko pod-rijetlo, dakle najranije 7. st., kada jena otokom podruju Kvarnera odr-avana dominacija Bizanta zbog si-gurnosti plovidbe [1], [5], [7].Pogled na Gornje i Donje selo na Susku


11/11


GRAEVINAR 62 (2010) 2 161

Zakljuak

Za kraj smo ovoga pregleda starihcrkava na Cresu i Loinju te okolnimotocima, to je ujedno i kraj prikaza

crkava na svim kvarnerskim otoci-ma, ostavili jednu pojavu koju nig-dje drugdje nismo uoili, barem ne utolikoj mjeri. Zapazili smo potpununebrigu o sakralnoj batini, baremkada je rijeo starim crkvama izvangradova i naseljenih mjesta. Dodue,s obzirom na velika turistika oeki-vanja, pomalo udi da i oni gradovikoji imaju to pokazati, ponajprijeOsor, nemaju gotovo nikakve puto-kaze niti ploe s najosnovnijim po-dacima, to je drugdje, ak i u slabi-

je razvijenim sredinama, sasvimobina pojava.

Ta se nebriga posebno uoava nacrkvama izvan grada. Primjerice,Sv. Lovru u Lovrekom neuspjenosmo traili gotovo dva dana. Rau-nali smo barem na planinarske mar-kacije (oznaena je samo pjeakastaza izmeu Loznatog i Cresa), alinigdje naznake ni putokaza gdje bise ta zanimljiva crkva mogla nala-

ziti. Situaciju oteavaju i iane og-rade za ovce koje dodatno onemo-

guavaju snalaenje u prostoru.

Slian je sluaj i s crkvom Sv. Mar-tina za koju dodue na glavnoj cesti

postoji oznaka gdje se priblino na-lazi, ali u meuvremenu su probije

ne nove ceste koje su sve postavlje-ne oznake, ako ih je uope bilo, pot-

puno poremetile. To udi i stoga tona tom prostoru, posebno na dijeluzvanom Punta Kria, ima mnogo

pjeakih staza za turiste koji voleetnju i razgledavanje. Vjerojatno je

i njih snala slina sudbina. Situaci-ju dodatno oteava i injenica torijetki prolaznici nikad nisu ni uliza ono to ih pitate, a velik je prob-lem gusta i neprohodna vegetacija.

Poseban je sluaj rijetka dvoapsidnacrkva Sv. Platona koja pripada iremkrugu osorskih crkava. Na velikojinformativnoj ploi dodue stoji nje-zina pozicija, ali to je ujedno i jedina

informacija. Bili smo na Suplatanskompoluotoku, ali u zaraslom gustiunismo mogli nita uoiti. Moda smoak i bili na poziciji crkve, a da touope nismo znali.

Vjerojatno je da mnoge od tih crka-va ak i oni koji o njima piu nikadanisu vidjeli. Uostalom za mnoge sucrkve jedine poznate fotografije ob-

javljene kod Andre Mohoroviiaprije vie od pola stoljea, a vrijednije Branko Fuipoteno napisao da

se do nekih arheolokih lokalitetamoe doi samo s morske strane.

Teko je dokuiti zato se to doga-a, posebno stoga to je u mnogimdrugim sredinama postoji zanimanjei ljubav prema graditeljskoj batini.Moda je razlog u tome to se radi o

golemom prostoru koje ima relativ-no malo starih crkava, pa se ureujesamo ono to je nadomak ruke.

Pripremili:

Kreimir Regan, Branko Nadilo

IZVORI

[1] Fui, B.: Apsyrtides, Narodno sveui-lite, Mali Loinj, 1990

[2] Sekuli-Gvozdanovi, S.: Utvreni samo-stani na tlu Hrvatske, Golden marketing-Tehnika knjiga i Arhitektonski fakultetSveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2007.

[3] Veli, F.:Krka biskupija danas i u pro-losti, Biskupski ordinarijat, Krk, 2002.

[4] ic-Rokov, I.: Crkve posveene MajciBojoj od VI-XI. stoljea na podruju

krke biskupije, Bogoslovska smotra(1972.), 4., str. 451-466

[5] Mohorovii, A.: Problem tipolokeklasifikacije objekata srednjovjekovne

arhitektura na podruju Istre i Kvarnera.Ljetopis JAZU (1957.), 62., str. 486-537

[6] auevi-Bully, M.; us-Rukoni, J.:Latopographie archeologique d'Osor de

l'antiquite au haute Moyen ge, HistriaAntiqua (2008.), 16., 253-270.

[7] us-Rukoni, J.: The early christian

topografy of the archipelago of Cres andLoinj, Radovi XIII. meunarodnogkongresa za starokransku arheologiju,Split-Pore (25. 9. 1. 10. 1994.), Arheo-loki muzej, Split, 1998., str. 209.-232

[8] us-Rukoni, J.: Arheoloka karta otokaSuska, Histria Antiqua (2001.), 7., str.241-252

croatian archaelogical society monthly

Documents