d 2384 e rujan/september 2008 br./nr.9...

30 godina „Žive zajednice“30 godina „Žive zajednice“30 godina „Žive zajednice“30 godina „Žive zajednice“30 godina „Žive zajednice“

D 2384 E - 1,50E - RUJAN/SEPTEMBER 2008 - BR./NR.9 (287)D 2384 E - 1,50E - RUJAN/SEPTEMBER 2008 - BR./NR.9 (287)

lebendige gemeindelebendige gemeinde

BONN

Delegatu o.Bebiću novi petogodišnji mandat

Stalno vijeće Njemačke biskupskekonferencije na sjednici 23. i 24.lipnja ove godine produžilo je služ-

bu delegata za hrvatsku pastvu u Nje-mačkoj fra Josipu Bebiću na daljnjih petgodina, stoji u dekretu od 8. srpnja2008. Prijedlog su uputile Hrvatska bis -kupska konferencija i Biskupska konfe-rencija Bosne i Hercegovine. Kako stoji udekretu, koji je potpisao predsjednik Nje-mačke bis kupske konferenicije nadbiskupfrajburški dr. Robert Zollitsch, o. Bebićuje novi mandat započeo 1. veljače 2008.godine, a završit će 31. siječnja 2013.

U dekretu delegatu o. Bebiću nadbis -kup Zollitsch je u ime Njemačke biskup -ske konferencije zahvalio za sve što je uči nio za katolike hrvatskoga jezičnog područja u Njemačkoj u dosadašnjempetogodišnjem mandatu.

Fra Josip Bebić rodio se 2. lipnja 1948. u Metkoviću. Član je Franjevačkeprovincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Svečane zavjete polo -žio je u La Verni, u Italiji, 17. rujna 1971. Za svećenika je zaređen u Imotskom29. lipnja 1974. Pastoralno je djelovao u Ogorju, u njemačkoj župi u Eltville, uHrvatskoj katoličkoj misiji (HKM) Giessen, u HKM Köln, u njemačkoj župi St. Ga-briel u Münchenu, u HKM Mainz, a od lipnja 2003. delegat je za hrvatsku past-vu u Njemačkoj sa sjedištem u Frankfurtu na Majni.

BONN

Neue fünfjährige Amtszeit für den DelegatenP. Bebić

Der Ständige Rat der Deutschen Bischofskonferenz hat in der Sitzung vom23./24. Juni dieses Jahres die Amtszeit des Delegaten für die Kroaten-seelsorge in Deutschland, Pater Josip Bebić, für weitere fünf Jahre berufen,

steht im Dekret vom 08. Juli 2008.Die Kroatische Bischofskonferenz und die Bischofskonferenz Bosnien und

Herzegowinas haben den Antrag gestellt. Wie es im Dekret steht, das vom Vor-sitzenden der Deutschen Bischofskonferenz Erzbischof von Freiburg Dr. RobertZollitsch unterschrieben wurde, beginnt die neue Amtszeit rückwirkend ab dem1. Februar 2008 und endet am 31. Januar 2013.

Im Dekret bedankt sich Erzbischof Zollitsch im Namen der Deutschen Bi-schofskonferenz bei Pater Bebić für alles, was er für die Katholiken kroatischerMuttersprache in Deutschland in seiner bisherigen fünfjährigen Amtszeit gelei-stet hat.

Pater Josip Bebić ist am 2.06.1948 in Metković/Kroatien geboren. Mitgliedder Franziskanerprovinz des Allerheiligsten Erlösers mit Sitz in Split. Die feier-lichen Ordensgelübde legte er in La Verna/Italien am 17. September 1971 ab.Die Priesterweihe empfing er in Imotski am 29. Juni 1974. Seelsorgerisch tätigwar er in Ogorje, in der deutschen Gemeinde Eltville, in der kroatischen katho-lischen Mission Giessen, in der kroatischen katholischen Mission Köln, in derdeutschen Gemeinde St. Gabriel in München, in der kroatischen katholischenMission Mainz, und seit Juni 2003 ist er zum Delegaten für die Kroatenseelsor-ge in Deutschland mit Sitz in Frankfurt am Main berufen.

Adolf Polegubić

imp

ress

um

List hrvatskih katoličkihzajednica u Njemačkoj

Zeitschrift der kroatischenkatholischen Gemeinden

in Deutschlandwww.zivazajednica.de

60435 Frankfurt am MainAn den Drei Steinen 42d

Tel.: (069) 9540480Fax: (069) 95404824

E-Mail:[email protected]

[email protected]

Izdavač/Herausgeber:Hrvatski dušobrižnički ured

Kroatenseelsorge in Deutschland

Odgovara/Verantwortlich:P. Josip Bebić

Glavni urednik/Chefredakteur:Dr. Adolf Polegubić

Uredništvo/Redaktion:P. Josip Bebić, Željka Čolić,

Stjepan Herceg,Marija Lovrić-Holenda,dr. Adolf Polegubić,

Antonia Tomljanović-Brkić, P. Jozo Župić

Grafička priprema/Layout:Ljubica Markovica-Baban

Tisak/Druck:Spengler’s Druckwerkstatt GmbH

64572 Büttelborn

Godišnja pretplata s poštarinom/Jahresbezugspreis incl. Porto: € 16,-za ostale europske zemlje: € 22,-za prekomorske zemlje: € 35,-

Bankverbindung:Konto Nr.129072 (BLZ 500 502 01),

bei der Frankfurter Sparkasse

Zadnja stranica: Prizor s ovogodišnje proslave Velike Gospe u Mariji Bistrici;

snimio: A. Polegubić

30 godina „Žive zajednice“30 godina „Žive zajednice“30 godina „Žive zajednice“30 godina „Žive zajednice“30 godina „Žive zajednice“

D 2384 E - 1,50€ - RUJAN/SEPTEMBER 2008 - BR./NR.9 (287)D 2384 E - 1,50€ - RUJAN/SEPTEMBER 2008 - BR./NR.9 (287)

lebendige gemeindelebendige gemeinde

Naslovnica: 35. hrvatsko hodočašće u Altötting;

snimio: A. Polegubić

AKTUALNO/AKTUELLES

lebendige gemeinde

KKR

BIRNAUDEGGINGEN

ALTÖTTINGBADEN-BADEN

HILDESHEIMKEVELAER

MARIENTHALZWIEFALTEN

MARIA EINSIEDELNEVIGES

HHodočašća uu Njemačkoj:

N

N

N

N

VELJAČA FEBRUAR

1

8

15

22

4. k.g., Brigita, MirosalvPrikazanje Gosp., Svijećnica

5. k.g., Jeronim Emiliani

Alojzije Stepinac

6. k.g., Klaudije

7. k.g., Katedra sv. Petra

Pepelnica (post i nemrs)

ČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPS

SIJEČČANJ JANUAR

123456789

10111213141516171819202122232425262728293031

NNOVAGODINA, Marija Bogor.BA22. po Božiću, Anđela Fol.MBBOGOJAVLJENJE, Tri KraljaRTJDKKRŠTENJE GOSPODINOVOTHFPMA22. k.g., MargaretaMFAAEF33. k.g., Obraćenje sv. PavlaTATVMI

N

N

N

N

N

OŽUJAK MÄRZ

1

8

15

22

29

1. korizmena,

(kvatre)

(kvatre)(kvatre)

2. korizmena,

3. korizmena,

Josip, zaručnik BDM

4. korizmena,

Blagovijest

5. korizmena,

N

P

NP

N

N

TRAVANJ APRIL

5

10

1213

19

26

CVJETNICA — Ned.muke Gosp.

Veliki četvrtak Veliki petak (post i nemrs)Velika subotaUSKRS — VAZAMUskrsni pon., Martin I. papa

Bijela, Leon IX.

3. uskrsna, Jakov Zadr.Ozana Kotorska

P

N

N

N

Č

N

N

1

3

10

17

21

24

31

Josip Radnik

4. uskrsna, Dobri Pastir

5. uskrsna, Ivan Merz

Leopold Bogdan Mandić

6. uskrsna, Paškal

UZAŠAŠĆE — SPASOVO

7. uskrsna, Marija Pom.

DUHOVI — PEDESETNICA

P

N

Č

N

N

N

LIPANJ JUNI

1

7

11

14

21

28

Duh. pon., Marija Majka Crkve

(kvatre)

(kvatre)(kvatre)

PRESVETO TROJSTVO

TIJELOVO — BRAŠANČEVO

Antun Padovanski11. k.g., Rufin, Valerija

Srce Isusovo Srce Marijino 12. k.g., Alojzije G., Slavica

Rođenje Ivana Krstitelja

13. k.g., Irenej, Dobroslav Petar i Pavao, r

SČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČP

SRPAANJ JULI

123456789

10111213141516171819202122232425262728293031

AOTE114. k.g., Ćiril i MetodijeMLEMMarija Propetog Isusa Petk.LB115. k.g., Mislav, MohorMKPGAR116. k.g., Martina, Zlata ILMBKJ117. k.g., Joakim i AnaKVMPI

N

N

N

N

RUJAN SEPTEMBER

6

13

20

27

23. k.g., Doris, DavorMarko KriževčaninRođenje BDM — Mala Gospa

24. k.g., Ivan Zlatousti, Zlatko

(kvatre)

(kvatre) (kvatre)

25. k.g., Svjetlana

26. k.g., Vinko Paulski

N

N

N

N

LISTOPAD OKTOBER

4

11

18

25

27. k.g., Franjo Asiški

28. k.g., Emilijan

29. k.g., Luka evanđelist

30. k.g., Katarina Kotromanić

N

N

N

N

N

STUDENI NOVEMBER

1

8

15

22

29

SVI SVETI, 31. k.g.Dušni dan,

32. k.g., Gracija Kotorski

NikolaTavelić33. k.g., Albert Veliki

KRIST KRALJ, Cecilija

1. došašća, Svjetlana

N

N

N

PSN

PROSINAC DEZEMBER

6

13

20

252627

2. došašća, Nikola

Bezgrešno začeće BDM (kvatre)

(kvatre) (kvatre)

3. došašća, Lucija

4. došašća, Hrvatin

Badnjak, BOŽIĆ — RO�ENJE ISUSOVOStjepan mučenik, Krunoslav SVETA OBITELJ, Ivan ap. i ev.

N

N

SN

N

N

KOLOVOZ AUGUST

2

9

1516

23

30

SVIBANJ MAI

18. k.g., Gospa od AnđelaAugustin Kažotić

19. k.g., Edith Stein

UZNESENJE BDM — VEL.GOSPA20. k.g., Roko, Stjepan Ug.

21. k.g., Ruža Limska

22. k.g., Radoslava, Rebeka

Zahvalnica delegataDana 9. srpnja 2008. naša de-

legatura u Frankfurtu primila je de-kret predsjednika Njemačke bis -kupske konferencije nadbiskupadr. Roberta Zollitscha, o produžet-ku mog mandata kao delegata zakatolike hrvatskoga jezika u Nje-mačkoj.

Čast mi je prihvatiti tu povjere-nu službu s pouzdanjem u Božjuvolju i odlučnost da ću iskazanopovjerenje svjesno i savjesno ispu-niti. Ovom prigodom želim iskaza-ti svoju zahvalnost svim hrvatskimsvećenicima i pastoralnim djelatni-cima koji u Njemačkoj djeluju uhrvat skim katoličkim misijama i za-jednicama za njihov ponovni glas,kojim su mi iskazali povjerenje zaovu službu. Također za potporuzahvaljujem hrvat skim i njemačkimbiskupima, redovnič kim poglavari-ma i svima ostalim odgovornimaza dušobrižništvo stranaca.

Prema jednoj kineskoj izreci pokojoj je onaj koji pije vodu nezah-valan, jer ne misli na onoga koji jeiskopao bunar. Znam, tko je isko-pao bunar i na kojeg s puno zah-valnosti mislim. To je naš Gos podinBog, koji nam svoju milost na raz-ne načine pokazuje i po čijem „na-logu“ mi svi (moja hrvat ska kao injemačka braća) služimo vjernici-ma. Za mene je častan zadatakuprav ljati jednom ovako velikom ivažnom ustanovom za Hrvate u di-jaspori. Naša delegatura je kaokoordinacijsko mjesto za sve hrvat -ske katoličke misije u Njemač kojvažna za dobro funkcionira nje i su-radnju hrvatskih župa. Već deset -ljećima organiziramo Biblijskeolim pijade, susrete mladeži, studij -ska putova nja i hodočašća, kultur-ne predstave, folklorne festivale isusrete crkvenih zborova.

Mnogostrukost našega djelo-vanja ne ograničava se samo navjersku, nego i na kulturnu razinu.Nastojimo biti za hrvatske vjernikeu Njemačkoj most koji nas povezu-je. Zahvaljujući potpori njemačkihbiskupa objavljujemo i publikacije,kao godišnji zbornik s aktualnimpredavanjima ili naš mjesečnik „Ži-vu zajednicu“. Pripremamo jednomgodišnje pastoralne sastanke na ko-

ŽIVA ZAJEDNICA 9/2008 3

� ALTÖTTING

KINA NAKON OLIMPIJSKIH IGARAOlimpijske igre i ljudska pravaUbrzo nakon završetka Olimpijade po-novno je uhićen „podzemni“ biskup Julius Jia Zhiguo i odveden na nepoz-nato mjesto.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

IZ CRKVE U DOMOVINI:U duhu hrvatskih svetaca, blaženika i mučenika

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

BOG U SUVREMENOM SVIJETU:Tko sve gradi kraljevstvo Božje?Ovim svijetom upravlja Bog.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

SVJETSKI DAN MLADIH U SYDNEYU

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:P. Josip Bebić: Danksagung des Delegaten

DEUTSCHE (ERZ)BISCHÖFE

Antonia Tomljanović-Brkić: Gedächtnis für Generationen

. . . . . . . . . . . . . . . . 13--15

35. hrvatskohodočašće

� HOFHEIM-MARXHEIM

Ministrantskisusret

Kriterijizrele religioznosti

� ZRELA RELIGIOZNOST

str. 27

str.10

Delegatov Duhovni poticaj

jima sudjeluju i naši njemački pri-jate lji, duhovne vežbe za hrvat skesvećenike i đakone, permanentnuizobrazbu za pastoralne suradnicei suradnike. S ponosom i radošćumožemo ustanoviti da trenutno ima98 hrvatskih katoličkih misija i za-jednica u Njemačkoj. Unatoč zatva -ranju i spajanju nekih misija,una točsma njenju broja svećenika, pasto-ralnih i socijanih djelatnika te mje-ra štednje u svim biskupijama, na-ša situacija je hvala Bogu zadovo -ljavajuća. Da je to tako, zahvalnismo velikoj podršci hrvatskih i nje-mačkih biskupa te angažiranostihrvatskih svećenika.

Mi u delegaturi radosni smo ra-di dobrog odnosa i uske suradnje smigracijskom komisijom Njemačkebis kupske konferencije, s VijećemHrvat ske biskupske konferencije iBiskup ske konferencije BiH te nji-hovim predsjednicima i ravnatelji-ma. Isto tako nastojimo imati dobrekontakte s hrvat skim konzulatima ikulturnim druš tvima, da što bolje za-jedničkim pothvatima i projektimapodržavamo i izgrađujemo repre-zentativnu sliku naše zemlje i našegnaroda u njemačkom društvu.

Bez potpore svojih triju surad-nica i glavnog urednika „Žive za-jednice“, te 12 predstavnika regija,kojima se ovom prigodom na ovommjestu srdačno zahva ljujem, punood toga ne bi bilo izvodivo.

Zahvaljujem i onima koji su meu mom dosadašnjem radu podrža-vali i koji će me u ovom sljedećemmandatu i nadalje pratiti. Ovomzadatku ću se kao delegat predatiodgovorno, svjestan svih obveza.Nadam se da ću uz Božju pomoći po zagovoru blaženog AlojzijaStepinca, pod čiju zaštitu sam sta-vio svoj rad, vršiti svoju služ bu nazadovoljstvo i radost svih.

Neka Gospodin blagoslovi svenas i zemlju, čije gostoprimstvo do-življavamo, i prati nas svojom do-brotom i milosti.

Na kraju još blagoslov svimučenicima i studentima koji su za-počeli novu školsku i akademskugodinu. Neka njima i svima nama Gospodin dade snage i ustrajnostiu svakodnevnom radu.

Vaš fra Josip Bebić, delegat

Poštovane čitateljice i čitatelji!

str. 8

U OVOM BROJU

KINA NAKON OLIMPIJSKIH IGARA

4 ŽIVA ZAJEDNICA 9/2008

Prije Olimpijskih igara održanih uKini od 8. do 24. kolovoza mno-gi su se pitali kako to da „demo-

kratski svijet“ zemlji u kojoj vlada oštrikomunistički režim, spreman silomugušiti svaku želju za slobodom, ipakdaje mogućnost da se svijetu pokažeu najboljem svjetlu? Očito je interesabilo puno, a među ostalima — kakosmatraju vatikanisti — jedan od njih jei sama činjenica što je sada zapad-nome demokratskom svijetu, u neku ru-ku, pružena prilika da pokuša utjeca-ti na promjene u toj moćnoj daleko -istočnoj zemlji. Mogućnost je, dakako,na taj način pružena i komunističkomerežimu koji bi — osobito što se tičeljudskih prava — mogao, ukoliko bihtio, promijeniti ne samo retoriku ne-go i praksu. Pitanje koje se javlja na-kon Olimpijskih igara tiče se i vjerskeslobode: jesu li kineski komunisti mis-lili ozbiljno dopustiti vjerske slobode?To pitanje, po svemu sudeći, „visjelo“je u zraku vrlo kratko nakon Olimpij -skih igara. Naime, sudeći prema čin-jenicama - u Kini će pod komunizmomi nakon veličanstveno organiziranihOlimpijskih igara s ljudskim pravimaostati sve po starom. A to za KatoličkuCrkvu i dalje znači — progone. Naime,ubrzo nakon završetka Olimpijade po-novno je uhićen „podzemni“ biskup Ju-lius Jia Zhiguo. Odveden je na ne-poznato mjesto, objavila je azijska ka-tolička agencija AsiaNews 25. kolo-voza. Mons. Julius Jia Zhiguo, 73-go-dišnji biskup Zhengdinga u pokrajiniHebei odveden je s nedjeljne mise ukatedrali. Po njega je došla kriminalis -tička policija koja nije dala nikakvaobjašnjenja za njegovo uhićenje i od-vođenje „u nepoznatom pravcu“.

Mons. Jia za biskupa je zaređen1980. bez dopuštenja kineskih komu-nista, a već je više godina proveo uzatvorima. Od 1989. nalazi se podstrogom policijskom kontrolom, a višezadnjih mjeseci je u kućnome pritvoru.U tijeku Olimpijskih igara u Pekingu vi-še je biskupa i svećenika stavljeno ukućni pritvor, piše AsiaNews. Člano-vi podzemne Crkve — onoga dijelaKatoličke Crkve koju kineski komunistiproganjaju i ne priznaju — strahuju dabi nakon završetka međunarodnoga

zanimanja za Kinu i ljudske slobode unjoj komunisti mogli još i pojačati pri-tisak i represiju protiv kršćana.

Brinuti i o „duhovnoj kondiciji“

Austrijski svećenik, dušobrižnikaustrijskih olimpijaca, o. BernhardMaier nakon povratka s Olimpijskihigara izjavio je da je „vrlo zadovo -ljan“ onime što je postigao u Pekinguna duhovnome planu. Ove Olimpijskeigre bile su za o. Maiera — četrnaestepo redu, što bi — da je sportaš — bilonemoguće. No, kako brine o „duhov-noj kondiciji“ istaknuo je da je biooduševljen savršenom pripremom i or-ganizacijom, a jako su ga se dojmiliosobni odnosi s tamošnjim organiza-torima. Njegova je središnja zadaćabila „pratiti olimpijce“, te je nastojaošto češće razgovarati s austrijskim nat-jecateljima te uspostaviti što više uza-jamnoga povjerenja. Za svoju „sport-sku župnu zajednicu“ na ovim jeOlimpijskim igrama posebno skrbio.„Vrlo često morao sam im pojasniti dasva postignuta mjesta — ili četvrto, os-mo ili petnaesto — zapravo znače vrlovisoko postignuće, fantastičan rezultatkoji je na samome vrhu“, rekao jeo. Maier koji je sa sportašima slavio imise subotom i nedjeljom.

Katolička kapela u Olimpijskom selu

Tijekom Olimpijade kineski komu-nisti nisu stvarali probleme, pa su ino -zemni svećenici mogli bez problemaslaviti mise i organizirati druge pobož -nosti, a na Veliku Gospu 15. kolovo-za o. Maier je slavio misu s drugimsvećenicima izvan Olimpijskoga sela,u sjevernoj katedrali (Beitang) u Pe-kingu. U Olimpijskom selu sve su vjer -ske zajednice dobile svoj prostor zavjerska slavlja, a katolicima je na ras-polaganju bila jedna kapela u kojojse nalazilo svetohranište, te kip Maj-ke Božje i sv. Pavla. O njoj su brinulikineski svećenici i redovnice.

Nakon povratka s Olimpijade,o.Maier ipak nije htio donijeti sud o to-me hoće li kineski komunisti sada ko -

na čno izaći u susret vjernicima i vjer -skim zajednicama, te dopustiti vjerskeslobode i nakon Olimpijskih igara. Jeli otvorenost bila ograničena samo navrijeme trajanja Olimpijade jer se Ki-na htjela svijetu predstaviti u najbo -ljem svjetlu, o. Maier nije mogao pro-suditi, ali je bio vrlo optimističan. No,„pogled iza kulisa“ stvarnih nakana ki-neskih komunista nije mu bio moguć.

Biskup pozvao Papu u Kinu

Upravo u tijeku održavanja Olim-pijskih igara, nadbiskup Pekinga Jo-seph Li Shan pozvao je papu Bene-dikta XVI. da posjeti Kinu. MjesnaCrkva već duže vrijeme „ima velikuželju“ da se ostvari papino pastoralnoputovanje u Kinu, izjavio je nadbiskupLi Shan u razgovoru za talijansku te-leviziju RAI u srijedu 20. kolovoza.Mons. Li Shana za nadbiskupa Pekin-ga 2007. godine izabralo je „Patriot -sko udruženje kineskih katolika“(PACC), a njegov je izbor Sveta Stoli-ca „priznala neizravno“ spominje 21.kolovoza austrijski Kathpress. Mons. LiShan odnose prema Svetoj Stolici opi-sao je kao vrlo dobre: „Odnosi s Va-tikanom sve su bolji. Može se reći dasu vidljivi veliki napretci.“ Upitan obroju katolika u Kini, odgovorio je daih sigurno ima između osam do desetmilijuna. U Pekingu ima 20 crkava, ana bogoslužja nedjeljom dolazi oko3.000 kršćana. Prema njegovom miš -ljenju „podzemni katolici“ ne morajuse okupljati na tajne mise, a „problempodzemnih katolika ne postoji“.

Sveta Stolica poziv pekinškoganadbiskupa Papi smatra pozitivnim iohrabrujućim. Poziv bi se mogao shva-titi kao signal kojim Kina odgovara naželju Svete Stolice kojoj je stalo donormaliziranja odnosa, izjavio je va-tikanski glasnogovornik o. FedericoLombardi u četvrtak 21. srpnja u raz-govoru za Vatikanski radio. No, još je„potpuno preuranjeno“ govoriti o Pa-pinome putovanju u Narodnu Repub -liku Kinu. O. Lombardi je istaknuo daizjava mons. Li Shana pokazuje kakosvi kineski katolici poštuju papu Bene-dikta XVI. i priznaju njegovu vrhovnuvlast u Katoličkoj Crkvi. M.K.

Ubrzo nakon završetka Olimpijade ponovno je uhićen „podzemni“ biskup Julius JiaZhiguo i odveden na nepoznato mjesto.

Olimpijske igre i ljudska prava

IZ CRKVE U SVIJETU

Koncert pod nazivom „Križ nek' tisačuva ime — Sveti Marko Kri-ževčanin i Križevci u Lisinskom”,

organizirala je Udruga za promica njeznamenitih Križevčana „Dr. Stjepan

Kranjčić” u nedjelju 7. rujna. Na nje -mu se sveca predstavilo kroz raznoli-ke glazbene i dramske izvedbe te kaozaštitnika katoličkog tiska, što je joščetrdesetih godina proš loga stoljećaodredio sada bl. Alojzije Stepinac, tekao zaš titnika europskih integracija.

U župi Sikirevci održan je u ned-jelju 24. kolovoza susret naroda i kul-tura. To je Međunarodna smotra folk-lora koja se u tom mjestu održava pe-ti puta za redom. Sudjelovalo je 16folklornih skupina od kojih su tri bileiz inozemstva: Francuske, Mađarske iRumunjske.

U Zagrebu je održana Katehetskaljetna škola za vjeroučitelje srednjihškola o temi „Vjeronauk u socioreli-gijskom kontekstu".

Spomen na mučenika Bulešića

U Svetvinčentu je u nedjelju 24.kolovoza obilježena 61. obljetnica mu-čeničke smrti sluge Božjeg MiroslavaBulešića. Svečanim misnim slavljem užupnoj crkvi Sv. Vinka Paulskog pred -sjedao je porečki i pulski biskup IvanMilovan zajedno s biskupijskim postu-latorom kauze mons. Vjekoslavom Mi-lovanom, generalnim vikarom biskupi-je Marijanom Kancijanićem te dvade-setak svećenika.

U gradiću Pokreta Djela MarijinaFaro (Križevci) od 12. do 22. kolo-voza održana je međunarodna školai radni kamp bogoslova. Na susretu,u organizaciji Centra Djela Marijina

smještenog u Grottaferrati koji brineza bogoslove širom svijeta, sudjelo-valo je pedesetak sudionika iz Brazi-la, Hrvatske, Italije, Koreje, Mađar -ske, Njemačke i Rumunjske. Cilj sus-reta bio je produbiti karizmu jedin -stva koju je započela Chiara Lubichte se kroz življenu Riječ evanđelja us-redotočiti na Isusa Raspetog i Napu-štenog kao model za svećenike.

U Odžaku svečano je 22. kolovo-za otvoren Rehabilitacijski centar zaosobe s posebnim potrebama „Kućanade”. Centar je utemeljen na poticajsestara franjevaka Marijinih misio-narki koje su u Odžak došle s prvimpovratnicima 1997.

Deseta obljetnica Stepinčeva blaženstva

Pod predsjedanjem zagrebačkognadbiskupa kardinala Josipa Bozani-ća u petak 22. kolovoza u prostorija-ma Nadbiskupskog duhovnog stola uZagrebu održana je koordinacijskasjednica Odbora za proslavu 10. ob -ljetnice beatifikacije kardinala Alojzi-ja Stepinca.

Susret Hrvatske katoličke mladežiu BiH održat će se 9. svibnja 2009.u Livnu, dogovorila je ministrica zna-nosti, prosvjete, kulture i sporta Her-cegbosanske županije Gordana Ci-

kojević i načelnik općine Livno LukaČelan 21. kolovoza u Franjevačkomsamostanu na Gorici u Livnu s banjo-lučkim biskupom dr. Franjom Komari-com i članovima Organizacijskog od-

bora za pripremu.Mnoštvo vjernika iz Ma-

karske i okolice okupilo se zasvetkovinu Velike Gos pe umarijanskom svetištu u Vep -ricu kraj Makarske. Misu jepredvodio mons. Juraj Bate ljau koncelebraciji s makarskimkatedralnim župnikom i deka -nom don Pavom Banićem iupraviteljem Gospina svetištadon Alojzijem Bavčevićem.

U novoj biskupiji svečana svetkovina

Svetkovina Velike Gospe sve čanoje proslavljena u župnoj crkvi Uzne-senja Blažene Djevice Marije u Ze-munu. Prijepodnevnu svečanu konce-lebriranu misu predvodio je dr. TadejVojinović, a popodnevnu svečanu eu-haristiju predvodio je biskup sada sa-mostalne Srijemske biskupije �uroGašparević.

U trsatskom svetištu na Veliku Go-spu okupilo se tisuće hodočasnika izsvih krajeva Riječke metropolije, ali iudaljenijih dijelova Hrvatske. Hodo -časničku misu predvodio je riječkinadbiskup i metropolit Ivan Devčić.Vjernici grada Zagreba za svetkovinuVelike Gospe hodočastili su u Remetei Marijino svetište Stenjevec. Misu uRemtama prdvodio je kardinal JosipBozanić, a u Stenjevcu novi domini-kanski provincijal o. dr. Anto Gavriuć.

Na svetkovinu Velike Gospe mno-štvo hodočasnika hrlilo je u Sinj, kojije ujedno toga dana slavio i Dan gra-da. Središnju proslavu predvodio jesplitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz koncelebraciju petnaestaksvećenika. U Mariji Bistirici o svetko-vini Velike Gospe prošlo je više od stotisuća vjernika. Središnje misno slavljepredvodio je kardinal Josip Bozanić.I u drugim svetištima diljem domovinesvečano je proslavljena Velika Gospa.

Tekst i snimka: A.O.

U duhu hrvatskih svetaca, blaženika i mučenika


Proslava 10. obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca započinje 13. rujnahodočašćem mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu, a završava 21. rujna središnjim misnim slavljem na trgu ispred zagrebačke katedrale s početkomu 11 sati, koje će predvoditi državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone.

Misnoslavlje naVeliku Gospu uRemetamau Zagrebupredvodioje kardinalJosipBozanić

IZ CRKVE U DOMOVINI


30 GODINA „ŽIVE ZAJEDNICE”

Unašoj Crkvi u dijaspori, pogla-vito u Njemačkoj, prije 30 go-dina se uvidjela važnost me-

dijskog djelovanja među našim naro-dom u vjerskom, nacionalnom i opće-društvenom planu. Započelo se s ob-javljivanjem lista „Živa zajednica”,koji ima nezaobilaznu ulogu u djelo-vanju našega naroda i Crkve u ovomedijelu svijeta.

List žive hrvatske zajednice

„Živa zajednica” je mjesečnikhrvatskih katoličkih misija i zajednicau Njemačkoj, koji objavljuje Hrvatskidušobrižnički ured u Frankfurtu naMajni u Njemačkoj. U rujnu ove go-dine navršilo se punih 30 godina iz-laženja mjesečnika, koji je dobio na-ziv po živoj vjerskoj zajednici Hrvatakatolika u dijaspori. Taj naziv ozna -čava također i živu hrvatsku nacio-nalnu zajednicu. List je u početku biobiltenskoga karaktera, u njemu su ob-javljivani važniji crkveni dokumenti,vijesti iz Crkve u domovini i svijetu,događanja u hrvatskim katoličkimzajednicama u Njemačkoj, ime-na krštenih, vjenčanih, umrlih.Također su se objavljivali ičlanci o hrvatskoj povijesti ikulturnoj baštini. Taj trend listje nastavio i u kasnijem vre-menu, ali su se iz godine ugodinu uvodile i nove rub -rike te se nastojalo okopoboljšanja grafičkogizgleda lista. Jednomriječju, tematika lista jebila posvećena vjersko-crkve-nim, ali i općedruštvenim temama. Listje također, poglavito u vrijeme glav-nog urednika fra Ante Batinića, poku-šao stvarati i javno mnijenje međuHrvatima u dijaspori, i to preko motriš -ta, komentara, osvrta i mišljenja. Svo-ja dugogodišnja motrišta objavljivanau „Živoj zajednici” fra Anto je 2002.godine objavio u zasebnoj knjizi „Dijasporske godine”, u izdanju Hrvat -skoga dušobrižničkog ureda.

Velika važnost „ŽiveU rujnu ove godine navršilo se punih 30 godina izlaženja „Žive zajednice”, mje-sečnika hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, koji objavljuje Hrvat -ski dušobrižnički ured u Frankfurtu na Majni.

U središtu zanimanjahrvatski čovjek

U središtu zanimanja lista je opće-nito hrvatski čovjek u dijaspori, bilo„gastarbajter” prve generacije, našihljudi „na crno”, pripadnici druge ge-neracije, a sada već i treće, poslovniljudi, intelektualci, kulturni djelatnici.List posebno prati brojne aktivnostihrvatskih katoličkih misija i zajednica

da to može biti od koristi Hrvatima,koji lošije govore hrvatski. Stranice nanjemačkom jeziku uvedene su od br.3 1998. u zasebnom Prilogu na nje-mač kom jeziku. Nalaze se u sredini,tako da oni koji te stranice posebnozanimaju, poglavito odgovorni uCrkvi u Njemačkoj, mogu kronološkisačuvati. Više su se puta zbog togačule i pohvale od predstavnika nje-mačke Crkve. U jednom od važnijihpoglav lja knjige fra Josipa Klarića„Hrvatsko iseljeništvo u Njemačkoj napragu asimilacije”, Biblioteka „Ravno-kotarski Cvit”, knjiga br. 13, Lepuri,

2002., upravo su njegova de-legatova pisma koja je

tijekom petogo-

Naslovnica prvog broja „Žive zajednice”

u Njemač-koj, na suvremen na-čin piše o vjeri, vjerskim, so-cijalnim i obiteljskim, kulturnim te-mama, objavljuje razgovore s istak-nutim ljudima iz crkvenog i općedruš -tvenog života iz dijaspore ili iz do-movine. U listu se također vodi raču-na o čistoći hrvatskoga jezika, tako

NJEMAČKA

dišnjeg mandata ob-jav ljivao u „Živoj za-

jednici” na njemačkomjeziku. Delegat za hrvat -

sku pastvu u Njemačkojfra Josip Bebić od broja 7-

8. 2003. do danas svoj mje-seč ni prilog na njemačkom

jeziku donosi u rubirici „Du-hovni poticaj”.

Pet glavnih urednika

Prvi broj „Žive zajednice” iza -šao je u rujnu 1978., a tadašnji po-

k retač lista i prvi urednik delegat zahrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Ber nardo Dukić započeo je svoju Ure dnikovu riječ riječima: „Evo nasprvi put k vama s novim listom 'Živazajednica'”. Valja također napome-nuti kako je prvi broj imao svegaosam stranica. O. Dukić je samostal-no ure đivao „Živu zajednicu” od bro-

30


ja 1. 1978. do broja 6. 1979. Odbroja 7.1979. do broja 3.1983. kaoured nici se potpisuju pok. fra Ignacije Vugdelija i fra Bernardo Dukić. Odbroja 4.1983.do broja 9.1991.ure d -nik je „Žive zajednice” pok. fra Igna-cije Vugdelija. Nakon pok. Ignacijaod broja 10.1991. do br.12.1993.glavni je urednik don Ante Živko Kustić. Fra Anto Batinić je glavni urednik od broja 1-2. 1994. do broja11. 2002. Od broja 12. 2002. godi-ne na mjesto glavnog urednika dola-zi dr. Adolf Polegubić, koji od svih do-sadašnjih urednika nije svećenik.

„To je svojevrsna kronika o jed-nom teškom vremenu i našim ljudimau njemu, raspršenom diljem Njemač-ke, Europe i svijeta. To je kronika o oču vanju i rastu vjere tih ljudi, o pra-ćenju i osmišljavanju njihove ljudske,društvene, političke i kulturne dimenzi-je”, napisao je fra Anto Batinić u uvod-

niku jubilarnog broja u povodu 20.obljetnice „Žive zajednice” 1998. go-dine. Prigodni svečani broj „Žive za-jednice” objavljen je u povodu 25 go-dina njezina izlaženja u rujnu 2003.Valja istaknuti kako je intervju za „Ži-vu zajednicu” u povodu njezina 250.broja dao zagre bački nadbiskup kar-dinal Josip Boza nić u božićnom broju„Žive zajednice” 2004. godine. Urazgovoru je kardinal Bozanić poseb-no istaknuo: „Potrebno je izvršiti pas -toralnu analizu i provjeru postojećihhrvatskih misija kako bi se što boljeuključile u opći pastoral Crkve u Nje-mačkoj te tako programirati pastoralnaših misija kako bi one što bolje sa-čuvale naš hrvatski i crkveni i kulturni inacio nalni identitet.” Hrvatsko društvokato lič kih novinara (HDKN) 30. trav -nja 2008. dodijelio je počasnu na-

gradu „Živoj zajednici”u povodu 30. godina iz-laženja.

Bogoljublje, čovjekoljublje idomoljublje

U sadržaju odprvog do posljednjegbroja lista provlače seideje o vjeri u Boga, alii vjernosti Bogu našihljudi; o njihovoj neraski-divoj povezanosti s Ka-toličkom Crkvom, biloonom općom ili domo-vinskom, o njihovoj neu-ništivoj svijesti pripad-nosti hrvatskomu narodui hrvatskoj domovini.Može se doista reći da su Hrvati u di-jaspori desetljećima imali i još uvijekimaju tri osnovna gesla življenja i dje-lovanja: bogoljublje, čovjekoljub lje idomoljublje. Tijekom godina izlaže -nja list se pokušao u više navrata imodernizirati, obogatiti kako u sa-držajnom tako i u tehničkom smislu. Sobzirom da se osamostaljenjem Re-publike Hrvatske očekivao veliki pov-ratak naših ljudi iz dijaspore, i pro-gnoza izlaženja „Žive zajednice” ni-je bila dugovječna. No, mi smo jošuvijek tu. S našim narodom još uvijekdijelimo njegovu iseljeničku sudbinu.„Živa zajednica” još uvijek traje. Mi-je njaju se urednici, ali ona ostaje kaobudni kroničar zbivanja u našem na-rodu na ovim prostorima.

Valja također istaknuti kako izla-ženje „Žive zajednice” ovisi prije sve-ga o financijskoj potpori Njemačkebiskupske konferencije, ali i našim lju-dima koji se nalaze u Njemačkoj. Po-treba za „Živom zajednicom“ bit ćemanja ako se u doglednoj buduć nostiveliki broj naših ljudi odluči na pov-ratak u domovinu, ili ako se budu pot-puno integrirali u njemačko društvo iCrkvu. Ako se to i dogodi, bit ćemoponosni na uvezane brojeve s kojimaćemo se i mi vratiti u domovinu jer ćeu njima ostati zapisano zanimljivo ivažno poglavlje naše povijesti.

Dolaskomna mjesto glavnog ure d -nika dr. Polegubić je u Uvodniku na-

pisao: „Dosadašnji su urednici dalisve o sebe da ne zgasne naša pisa -na hrvatska riječ u ovome dijelu svije-ta. Na tome im od srca zahvaljujem iobećavam da ću učiniti sve, kolikobude u mojoj mogućnosti, kako bihnastavio djelo u službi svojih suna -rodnjaka, Hrvata katolika, u ovojzemlji bez obzira odakle potječu.”

List može ponajbolje izgledati, unjemu mogu biti ponajbolji tekstovi,ali ako ne nađe put do čitalačke pu-blike, to ništa ne koristi. U tome važ-nomu lancu, uloga voditelja hrvatskihkatoličkih misija i zajednica, pasto-ralnih suradnica i suradnika te socijal -nih radnica i radnika je veoma važ na.Kako je poznato, list se ponajviše dis tribuira preko naših misija te ma -njim brojem preko pretplatnika. I ubu-duće se u tom smislu očekuje pomoći suradnja.

„Živu zajednicu” ne možemo pro-matrati izvan problema opće krizevjerskog, a i općenito tiska u svijetu.To se odražava i na probleme kojihnije pošteđen ni naš vjerski tisak u do-movini. Unatoč tomu, može se reći ka-ko je bilo hrabro pokrenuti „Živu za-jednicu” u ono vrijeme, kad je u do-movini još uvijek bio na snazi komu-nistički sustav, a također i bez velikihfinancijskih i tehničkih sredstava, struč -ne ekipe, distribucijske mreže, ali iprofila primalaca i čitatelja.

Adolf Polegubić

Počasna nagrada Hrvatskoga društva katoličkih novinara

zajednice”

U sadržaju od prvog do posljednjegbroja lista provlače se ideje o vjeri u Boga, ali i vjernosti Bogu naših ljudi; onjihovoj neraskidivoj povezanosti s Katoličkom Crkvom, bilo onom općomili domovinskom, o njihovoj neuništivojsvijesti pripadnosti hrvatskomu narodui hrvatskoj domovini.


ZRELA RELIGIOZNOST

Puno toga govori u prilog tvrdnjida je puka prisutnost ili neprisut-nost religioznosti u čovjeku ma nje

važan indikator duševnoga zdravljaili bolesti nego način na koji religioz-nost funkcionira u organizacijskojstrukturi same ličnosti. Dakle, kao štopristunost religioznosti ne garantira in-tegriranu ličnost, tako od fragmentar-ne, neitegrirane ličnosti jedva da mo-žemo očekivati integriranu, zrelu reli-gioznost.

Već je prije gotovo pet desetljećaG. Allport sugerirao da bi se zrelostmogla mjeriti po osobnoj moći i spo-sobnosti

1) koja proširuje svoje interese iz-nad bioloških impulsa koji uključujuljudske vrijednosti,

2) koja reflektira osobno iskustvos objektivnošću i shvaćanjem i

3) koja integrira samoga sebe ujednu cjelovitu filozofiju života (All-port, 1950.).

Prema tome, zrela bi religioznostpoticala razvoj zrele ličnosti proširu-jući ljudske interese, omogućavala birefleksiju i shvaćanje, te bi poveziva-

Kriteriji zrele religioznostiZrela religioznost gradi svoju vjeru na dostupnim činjenicama u sadašnjosti i stalno ostaje otvorena dodatnomu svjetlu.

Zrela religioznost

1. Kritički ispituje i preispituje prigr ljena vjerovanja i praksu2. Priznaje demonske snage, ali ne preokupacije njima

3. Koristi sve snage kako bi motrila sva iskustva u vjerskomozračju

4. Njeguje osobnu slobodu i odgovornost5. Djeluje sa sigurnošću dok traga za novim svjetlom

iskustvenih događaja rađa osjećajezadivljenosti i strahopoštovanja, os-jećaje jedinstva sa Svemirom, osje -ćaj skromnosti, zanosa i slobode; ato sve određuje s velikom stalnošćuodgovorno poštovanje osobe, uklju-čujući takve sfere što su moral, lju-bav, rad i sl.”

Očito ova Strunkova definicijauvažava pojedina shvaćanja vjerskezrelosti cijelog niza psihologa — odFreuda, Junga, Fromma, Jamesa, All-porta do Frankla. Njegov opis uklju-čuje religiozne osjećaje, čine i vjero-

la konce i krajeve osobnih iskustava ujednu cjelinu.

Izgleda da se, ipak najčešće citi-ra ona malo proširenija psihološkadefinicija zrele religioznosti koju jeponudio Orlo Strunk (1965., str.144—145):

„Zrela religioznost je dinamičnaorganizacija kognitivno-afektivno-konativnih čimbenika koji posjedujuodređene karakteristike dubine i iz-višenosti — uključujući visokosvjesnii artikulirani sustav vjerovanja, očiš-ćen kritičkim procesima od djetinjihželja, te vrlo prikladan i dovoljno ob-u hvatan da naše smisao u svim ži-votnim nestalnostima. Takav sustavvjerovanja, iako nezavršen u duhu,uključuju uvjerenje o postojanju Ide-alne Moći preka mojoj osoba možeosjećati prijateljsku povezanost — uv-jerenje utemeljeno na autorirarivnu ineopisivu iskustvu. Dinamički odnosizmeđu toga vjerskog sustava i tih

vanja, te ističe nužan utjecaj koji zre-la religioznost mora imati na svag -danji život. U isto vrijeme, izbjegavasvođenje zrele religioznosti na jednuvjeru i ostavlja mogućnost da brojnireligiozni stilovi života posjeduju zre-le karakteristike.

U istome duhu Crapps, nama za-sigurno na vrlo prikladan način, sa-bire minimum standarda prema koji-ma mora biti valoriziran svaki vjer skisustav ili osobno religiozno iskustvoželimo li ga označiti zrelim ili zrelomreligioznošću (1986. usp. str. 365—367).

Zrela religioznost ostavljaveliki prostor

Nedvojbeni primjer religioznačovjeka i poznavatelja ljudske duše,apostol Pavao iz Tarza napisao je:

„Kad sam bio dijete, govorio samkao dijete, mislio kao dijete, sudio kaodijete. Kad sam postao zreo čovjek,odbacio namšto jedjetinje”(Kor 13,11).

Vjera u djetinjstvu nije nezrelazato što je naučena u djetinjstvu, većzbog toga što su „govor, osjećaji imišljenje” koji su povezani s vjerom— djetinji. Zrelost zahtijeva pročiš-ćenje djetinjega ponašanja kritičkimi refleksivnim sudovima i stalno pro-širivanim smislom, koji se stječe i ob-ogaćuje borbom za životne ciljeve.Stoga će zrela religioznost stalno

svjesno uspoređivati religiozno vje-rovanje, osjećaje i djelovanje s no-vim informacijama i kritičkim anali-zama.

Zrela religioznost jača urednost života

Za ovaj pojam najzaslužniji jeW. Rogers (1968.), koji je istaknuokombinaciju reda i kaosa kao sredi-šnji predmet posihoterapije. Zrela re-ligioznost uzima ozbiljno i red i kaos.Ona ne odbija zlokobnost kao da bo-žansko otklanja svaki problem, nitiovažava tako demonsko, kao da jeljudski život bez vrijednosti. Zdravareligioznost priznaje kaotičnost, ali senjome ne preokupira, već ide premasvojim ciljevima i smislu. Vjernik kojigleda na Boga kao na onoga kojiprihvaća i nesavršena čovjeka, spo-


Nezrela religioznost

1. Nekritički se drži djetinjih ideja i prakse2. Ne prihvaća zlokobne elemente ličnosti3. Odbija segmente ljudskoga iskustva kao irelevantne4. Podržava individualizam bez odgovornosti5. Zahtijeva apsolutne odgovore

Religiozno zrela osoba, čak i kadje njezina vjera izgrađena od takoizabranih blokova iskustva, pokuša-va ugraditi brojne aspekte ličnosti usveobuhvatno shvaćanje života i sud-bine. Čak i kad određeni aspekti ni-su bitni za osobnu izrad nju, zrelaosoba uči da ih ne prezire u drugi-ma.

Viktor E. Frankl (1993.) iskusivšipatnju, ponižavanja i mučenja i vid-jevši okrutne smrti u nacističkim kon-centracijskim logorima, uvjerio se daje ključ ljudske egzistencije volja zasmislom. Zrela religioznot zahtijevaotvorenost prema svim ljudskim stva-rima, i mučnim i ugodnim, kao i tra-ženje značeja koje daje krajnji smi-sao u toj cjelokupnoj stvarnosti.

Zrela sloboda ohrabrujeNema dvojbe da ljudsku slobodu

ograničavaju naslijeđe, društvena oko-

lina, nagonske potrebe, uvjetovanja isl.Time je čovjek uhvaćen u mrežu dru-štvenih i osobnih sila iz koje mu se ne-moguće izvući. Međutim, u tim ogra-ničenjima ljudi ipak mogu slobodnobirati. Upravo u izboru i preuzimanjuodgovornosti za izabrano, osobe po-kazuju svoje istinski ljudsko svojstvo.Zrela religioznost sankcionira u vjero-vanju i djelovanju takvo slobodno i od-govorno zauzimanje.

Zrela religioznost je dovoljno sigurna

Već je G. Allport ustvario da jezrela religioznost (zreli „religioznisentiment”) nužno heuristička, to jest„ona može djelovati svim srcem i bezapsolutne sigurnosti. Ona može biti si-gurna i bez potpune sigurnosti”(1950. str. 72).

One koji na religioznome pod -ručju ne trpe sumnju i traže potpunu si-gurnost, nije lako ubrojiti u ovu kate-goriju. Heuristički pristup religiji prih-vaća granice ljudskih vizija, prihvaćačinjenicu da je „ono što sad vidimopoput nejasne slike u ogledalo” (Kor,13, 12) i da ničija percepcija nije to-liko jasna da vidi potpunu istinu.

Fanatična religija koja inzistira naapsolutnosti u tome je smislu idolatrij -ska, jer stavlja ljudsko shvaćanje iz-nad samoga Boga, dok se zrela reli-gioznost ne klanja svojim formulaci-jama o Bogu niti čeka s djelovanjemdok se sve činjenice ne razjasne. Onagradi svoju vjeru na dostupnim činje-nicama u sadašnjosti i stalno ostaje ot-vorena dodatnomu svjetlu. Religijskazrelost, dakle, ne ovisi o tome kolikoje vjernik siguran u ono špto vjeruje,već koliko su mu bitni religija i reli-gioznost u strukturi vlastite ličnosti.

sobnoji je prihvaćati sebe, zdravo seodnostiti prema osjećaju krivnje (iz-među ostaloga, može sebi opraštati)i posvetiti se pozitivnim ciljevima.

Zrela religioznost obuhvaća cijelo područjeljudskog iskustva

Bez obzira na to što mi u svrhu ana-lize religioznoga iskustva proučavamopojmove kao što su religioznost u dje-tinjstvu, mladenaštvu i zrelosti, kogni-tivni, afektivni i voljni elementi u reli-gioznosti, religija i poslušnost, afirma-cija, te misticizam i slično, takve pod-jele ne odgovaraju posve punini ljud -skih sposobnosti. Naime, religijski su-stavi znaju često isključiti dio ljudskogaiskustva: razum na račun osjećaja, in-dividualizam na račun udružene od go -vornosti, zadovoljstvo na račun žrtve.

Borba za životnu ravnotežuzahtijeva snošljivost

R. W. Crapps je, bez dvojbe do-bro primijetio da se, dok se govori ozreloj religioznosti, dva pojma stalno,na izravan ili neizravan način, pojav -ljuju u svijesti, a to su ravnoteža i snoš -ljivost. Čovjek koji nastoji napredovatiprema zreloj religioznosti sliči osobina dječjoj klackalici koja pokušavadržati ravnotežu između vidljivo su-protinih sila. Tu se sudaraju dječja ra-zigranost i odrasla stabilnost, osobniinteresi i društvena odgovornost, insti-tucijonalna lojalnost i osobni integritet.

Upravo takva borba za životnuravnotežu zahtijeva beskrajnu snošlji-vost: snošljivost prema samom sebi upouzdanju da se opraštanje i osloba-đanje od mana mogu dogoditi i, snoš -ljivost prema drukčijim religijskim sti-lovima života (jer se njih prihvaća kaoproizvode psihološke preferencije, ane biti vjere), snošljivost prema razli-čitim vjerskim sustavima u uvjerenjukako još nije izrečena posljednja riječniti se svom i potpunom istinom zao-kružilo ljudsko znanje.

Vježbanje u takvoj snošljivosti ipostizavanju životne ravnoteže vrlo jezahtijevan i osjetljiv posao, ali spadau neizostavnu poputbinu u napredo-vanju prema zreloj religioznosti.

Šimun Šito Ćorić

Iz knjige „Zdrava i nezdrava religioznost”,Fram-Ziral — Glas Koncila, Mostar — Za-greb, 2006., str. 55-62.

Snim

io: I

van

Skul

iber


ALTÖTTING Trideset i peto hrvatsko hodočašćeba bio umoran i razočaran, te s oba-le čuo Isusovu zapovijed: 'Petre, bacimrežu s druge strane!' 'Učitelju, svunoć smo se trudili i ništa nismo ulovi-li. Ali, na tvoju riječ bacit ću mreže'.I uhvatiše silno mnoštvo riba da senapuniše dvije lađe te umalo ne po-tonuše. Vidjevši to Petar pada do Isu-

Hrvati katolici iz hrvatskih kato lič -kih misija (HKM) iz Bavarskeregije i ove su godine u velikom

broju na blagdan sv. Petra i Pavla 29.lipnja po trideset i peti put hodočasti-li u poznato bavarsko marijansko sve-tiše u Altötting. Slavlje u bazilici sv.Ane započelo je svečanim ophodomtijekom kojega su hrvatsku i bavarskuzastavu nosili mladi iz HKM Münchenobučeni u hrvatske narodne nošnje.

Svečano misno slavlje, kojem supribivali i generalni konzul General-nog konzulata Republike Hrvatske izMünchena Vladimir Duvnjak i pozna-ti hrvatski ugostitelj i dobrotvor Ivo Sa-drić iz Poinga, predvodio je dubrova-čki biskup predsjednik Vijeća Hrvat -ske biskupske konferencije i Biskupskekonferencije Bosne i Hercegovine zahrvatsku inozemnu pastvu mons.dr. Želimir Puljić u zajedništvu s pred-stavnikom regije voditeljem HKMAugsburg fra Antom Pranjićem, orga-nizatorom hodočašća voditeljemHKM Regensburg vlč. Josipom Anton-cem, voditeljem HKM München fra To-mislavom Dukićem, voditeljem HKMRosenheim fra Ivanom Vidovićem, vo-diteljem HKM Ingolstadt o. Nikom Šošićem, voditeljem HKM Traunreutfra Mogomirom Kikićem, dušobrižni-kom u HKM Nürnberg o. Matom Kri-žićem te uz asistenciju stalnog đako-na iz HKM München Matom Kutle -šom. Sve je na početku pozdravio o.Pranjić podsjetivši kako su se Hrvatikatolici iz Bavarske okupili na 35. ju-bilarnom hodočašću u Altöttingu.

Mons. Puljić je istaknuo kako iHrvate i Bavarce povezuje pobožnostprema Djevici Mariji te odanost pre-ma Katoličkoj Crkvi. Govoreći u pro-povijedi o sv. Petru i Pavlu istaknuo je:„Dva su svijetla lika koje Crkva litur-gijski danas časti: 'Jednim blagda -nom, naime, slavimo apostole Petra iPavla'. Matejevo evanđelje donosi Pe-trovo očitovanje vjere u Mesiju, KristaPomazanika, a poslanica govori o ra-dosnoj poruci apostola Pavla njego-vom vjernom učeniku Timoteju. Divanje Petar u ispovijedanju vjere. Divanje i Pavao u pripovijedanju svog vjer-ničkog iskustva. Obojica će pri krajuživota ponizno ispovjediti kako su 'do-bar boj bili, trku završili i vjeru saču-vali'. Započinjem razmišljanje o Pe-trovu susretu s Isusom jednog jutra uzoru. Tada je zbog neuspjelog lova ri-

ku. Ne stidi se svjedočanstva za na-šega Gospodina, ni mene sužnja nje-gova… Čuvaj dragocjeno povjerenoblago'. Pavao upozorava svog ljub -ljenog učenika da će 'nastati teška vre-mena jer će ljudi biti lakomi, umišljeni,oholi, psovači, nepokorni roditeljima,nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi,

Slavlje je predvodio biskup Želimir Puljić u zajedništvu s hrvatskim svećenicima

sovih nogu govoreći: 'Idi od mene,Gospodine, grješan sam čovjek!' Di-van pokornički susret učenika s učite -ljem. Petar iskreno priznaje svoju grje-šnost i za to biva nagrađen: 'Ne bojse Petre! Odsada ćeš loviti ljude'. Isus,dakle, odabire Petra i obećava svojupomoć i asistenciju. I od tog nezabo-ravnog susreta započinje proces od-goja ribara Petra, koji će trajati punetri godine”, kazao je.

„Drugi lik, koga nam liturgija da-nas predstavlja, veliki je mislilac, poz-nati propovjednik i zapažen pisacsv. Pavao, koji je 'objavio Kristovo imepoganima i postao učiteljem narodâ'.Njegova tri velika misionarska puto-vanja obilježena su naporom i zano-som. Tamo kamo nije uspio osobno sti-ći, trudio se uputiti pisanu riječ, svojuposlanicu. Današnji odlomak iz pismaTimoteju, pisao je iz posljednjeg su -žanjstva, potkraj života (između 65 i67. godine). Timotej je Pavlov privrže-ni učenik, te kao mladi efeški biskupvrijedan suradnik. Budući da Timotejobavlja pastirsku dužnost u složenimi ozbiljnim vremenima, Pavao mu da-je upute i savjete. S puno nježnosti iosobnog osjećanja: 'Raspiruj milosnidar koji je u tebi polaganjem mojih ru-

nepomirljivi klevetnici, neotesani, ne-prijatelji dob ra, naprasiti, bahati, lju-bitelji požude mjesto ljubitelji Boga.Njih izbjegavaj! I ostani u onome štosi naučio i čvrstom vjerom prihvatio!'Na kraju poslanice Pavao zaklinjesvog učenika Timoteja neka bude tri-jezan i vjeran do kraja, neka 'propo-vijeda, kori, prijeti i opominje, bilo tozgodno ili nezgodno sa svom strplji-vošću i blagošću' jer dolaze dani ka-da 'ljudi neće podnositi zdrave nauke,nego će odvraćati uši od istine, a okre-tati se bajkama'. I prekrasnim riječimaras tanka i oproštaja završava svojuposlanicu: 'Prispjelo je vrijeme mogaodlaska. Dobar sam boj bio, trkuzavr -šio, vjeru sačuvao'.“

Mons. Puljić je u nastavku istak-nuo kako suvremeno poganstvo imapuno sličnosti s Pavlovim i Petrovimvremenom. „Novo poganstvo, naime,u svoj svojoj silini udara na vrata na-ših domova i nemilosrdno gazi prekonaših svetinja. Počnimo od onih naj-banalnijih stvari: Pitam Vas, dragi ro-ditelji i odgojitelji, kad kritički listatednevne i tjedne tiskovine, možete li ihslobodno i bez straha od sablazni da-ti svojoj djeci da ih čitaju i listaju?!Kad s djecom gledate televiziju zar ne

NAŠE ZAJEDNICE


POING Dvadeset i pet godina misnih slavlja na hrvatskom

Hrvati katolici iz Poinga, koji pri-padaju Hrvatskoj katoličkoj mi-siji (HKM) u Münchenu, prosla-

vili su u subotu 28. lipnja 25. obljet-nicu slavljenja mise na hrvatskom je-ziku u tome malom bavarskom gradu.

Svečano misno slavlje u tom je po-vodu u crkvi sv. Mihaela u Poingupredvodio dubrovački biskup pred -sjednik Vijeća Hrvatske biskupske kon-ferencije i Biskupske konferencije Bos-ne i Hercegovine za hrvatsku inozem-nu pastvu mons. dr. Želimir Puljić u za-jedništvu s ravnateljem dušobrižništvaza Hrvate u inozemstvu vlč. AntomKutlešom, voditeljem HKM Münchenfra Tomislavom Dukićem, fra Božom

Ančićem, fra Jozom Zrnčićem, fra Lu-kom Livajom i njemačkim župnikomvlč. Michaelom Holznerom. Misnomslavlju pribivao je jedan od inicijato-ra misnih slavlja na hrvatskom jezikuIvo Sadrić, poznati hrvatski ugostitelji poduzetnik u tome mjestu, te pred-stavnici Generalnih konzulata Repu-blike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Sve je na početku pozdravio fraBožo Ančić koji u Poingu slavi misnaslavlja na hrvatskom jeziku, posebnoizrazivši dobrodošlicu mons. Puljiću.Mons.Puljić je istaknuo kako je 25 go -dina lijepi broj godina te da je dos -tojno zahvaliti Bogu za to vrijeme za-jedničkog slavlja i zajedničke molit-

Misnom slavlju pribivalo je više tisuća hodočasnika

ve. „Euharistijska je gozba najvećiizraz naše zahvalnosti i zato je pre-ko nje dostojno reći Bogu hvala.”Mons. Puljić je ujedno podsjetio naotvaranje crkvene godine velikogaapostola sv. Pavla. U propovijedi seposebno osvrnuo na život i djelo-vanje apostolskih prvaka sv. Petra iPavla.

Za misnogslavlja.Jedan od inicijatoramisnihslavlja nahrvatskomjeziku bio jehrvatskiugostitelj Ivo Sadrić(lijevo).

osjećate kako mnogi programi nisu uskladu sa zakonom koji štiti maloljet-nu djecu od agresivnih i porno film -skih prizora?! Može li onda roditelj ikršćanski odgojitelji skrštenih ruku slu-šati i gledati kako se ranjava bezaz-lenost i nevinost djece i mladeži, augrožava se i svetost braka i obitelji?!Jesu li roditelji i odgojitelji danas ka-dri reći svojoj djeci, onako kako je Pa-vao govorio svom dragom Timoteju,'to izbjegavaj i ostani u onome štosam te poučio'.“

Na kraju misnog slavlja mons. Pu -ljić je pročitao posvetnu molitvu hrvat -skoga naroda Blaženoj Djevici Mari-ji. Vlč. Antonac je uputio riječi zah-vale svima koji su doprinijeli slavlju,poglavito HKM München iz koje jehodočastilo osam biciklista, 21 pje -šak, 12 folkloraša te osam ministra-nata. Ujedno je podsjetio kako togadana o. Vidović slavi 36 godina sve-ćeništva, o. Pranjić 33, vlč. Josip Vi-dić 33 te o. Dukić dva dana ranije 15godina svećeništva. Misno slavlje zav-

ršilo je hrvatskom himnom. Milodarisu bili namijenjeni za pomoć siro maš -nijim studentima u Dubrovniku. Na mi-si je pjevala skupina pjevača izHKM Rosenheim uz orguljsku pratnjupastoralnog suradnika u HKM Rosen-heim Mirka Kapetanovića te uz mode -

raciju pastoralnog suradnika u HKMTraunreut Josipa Vrdoljaka. Hodo ča š -će je završilo večernjom molitvom učlast Blažene Djevice Marije i bla gos -lovom s Presvetim u bazilici sv. Ane,koje je predvodio mons. Pu ljić.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

Na kraju je o. Ančić pročitao bla-goslov pape Benedikta XVI. Ivi Sad -riću i njegovoj obitelji u povodu 25.obljetnica slavljenja mise na hrvat -skom jeziku u Poingu. Misno slavljeuveličala je muška klapa „Croatia” iskupina mladih iz HKM München.Slavlje je duhovno-kulturnim progra-mom, u kojem su nastupili bavarskitrubači i hrvatski tamburaši te djeca iznjemačkog vrtića, nastavljeno u Kato-ličkom crkvenom centru „Rupert May-er” te u hotelu „Poinger Hof”, vlasnikaIve Sadrića.

Misna slavlja na hrvatskom jezikupočela su se služiti u vrijeme vodite ljaHKM München fra Joze Zrnčića, a odvelike pomoći pri organiziranju je bioupravo Ivo Sadrić i njegova obitelj.Valja ujedno podsjetiti kako jemons. Puljić toga dana posjetio rodnomjesto pape Benedikta XVI. Marktl amInn.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić


Mi se često i rado nazivamograditeljima Božjeg Kraljev -stva. Lijepa je to definicija krš-

ćanina: suradnik Božji u izgradnjiljudskijeg, humanijeg, božanskijegsvijeta u ovom času povijesti, tu i sa-da. Međutim, jedan odlomak iz Knji-ge Ljetopisa donosi nam jedno velikoiznenađenje. Tamo, naime, čitamo,da Hram Božji ne grade ni pobožnikraljevi, ni proroci, ni narod Božji, ne-go upravo neprijatelj Kir! Ili još pre-ciznije: gradi ga Bog preko Kira:„Ovako veli perzijski kralj Kir: Sva ze-maljska kraljevstva dade mi Jahve,Bog nebeski. On mi naloži da mu sa-gradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji,“(2 Ljet 36, 23). Domet ove poruke jeogroman. Ona nam daje ključ za ra -zu mijevanje kako opće, tako i indivi-dualne povijesti. U toj povijesti zad njuriječ ipak ima Bog, a ne sustavi i po-jedinci, koji bi htjeli odvesti tu povijestna stranputicu. To vrijedi i danas.

Razine Božjeg djelovanja

Istina o tome da Bog upravlja svi-jetom vrijedi u prvom redu za općupovijest. U našu je povijest jednomzauvijek ušao Bog po Isusu Kristu. Odtada ne postoji „bezbožna” povijest,nego samo povijest spasenja. Sviusponi i padovi, sva dobra, ali i zlo-ba, u konačnici se ugrađuje u Božjinaum. To ne znači nijekati krivnju, ne-go znači prepoznati jedini izvor nadei znači ohrabrenje svima onima, koji-ma se čini da čitava ova povijest idenizbrdo. Ovim svijetom ne vladaKain, nego Bog koji je sposoban vo-diti povijest prema punini unatoč svimljudskim ograničenjima. Istina o tomeda Bog upravlja svijetom vrijedi i zaCrkvu. Možda olako, možda prečes -to, možda previše uplašeno govorimoo neprijateljima Crkve: o bezbožnici-ma, u otpadnicima, o indiferentnima,itd. Kir nam daje i ovdje veliku pou-ku: i oni, tzv. neprijatelji se ugrađujuu Božji plan. Na svoj način i oni gra-de Crkvu Kristovu: možda svojim kri-tikama tako da nas na taj način uči-ne boljim kršćanima, možda stvara -njem mučenika, čija krv postaje sjeme

Ovim svijetom upravlja Bog.

Piše: Mihály Szentmártoni, S.J.

da nije bilo!“. Gledajući događaje usvijetu možda smo u napasti da pov-jerujemo agnostičkim filozofima kojikažu da je Bog napustio ovaj svijet. Aonda odjednom, protivno svim očeki-vanjima i fizičkim zakonima, evo Isusameđu nama! Točno onako, kako to či-tamo u Evanđelju: malo prije još jebjesnila strašna oluja po jezeru, nevri-jeme u kojem nitko neće krenuti na put.A Isus se odjednom našao na drugojobali jezera, među uplašenim ljudima.Tu je s natprirodnom smirenošću, kaoda nam hoće poručiti, da se ne brine-mo za sporedne stvari, nego da poč-nemo gledati svijet i sebe drugačijimočima. Koje je to drugačije gledanje?

To je sposobnost da se svugdjeprepoznaje Božje djelovanje. To gle-danje je karakteriziralo mišljenje iz-raelskog naroda u Bibliji. Tamo gdjemi zaustavljamo pogled i misli isklju-čivo na drugotnim, ovozemaljskim uz-rocima, Izraelci bi promatrali prvotniuzrok, tj. Boga. Ako su bili poraženiu ratu, govorili bi da ih je porazioBog, a ne neprijateljska vojska ili nes -posobnost njihovih vojskovođa. Akoje padala kiša, onda je Bog dao kišu.Kad su skakavci uništili sjetvu, rekli bida je Bog poslao skakavce. Dapače,Bog je taj koji otvrdnjuje srce faraona.

Dopuštamo da je ovakvo gleda njena događaje možda jednostrano. Alinaše suvremeno gledanje na stvari idogađaje pati od druge krajnosti:skloni smo potpuno zaboraviti Božjedjelovanje pa gledamo samo na dru-gotne uzroke. Nestala je glavobolja?Židovi bi rekli: „Bog te je izliječio“. Mikažemo: „Uzeo sam aspirin pa je proš -la glavobolja“. A istina je da nas jeBog izliječio po aspirinu. Na žalost,izgubili smo smisao za djelovanjenadnaravnoga u našem svagdanjemživotu. Mi ne osjećamo više da Bogupravlja našom sudbinom preko ljudi,da Bog liječi naše duhovne rane pre-ko naših savjetnika, da Bog vraćazdravlje preko liječnika, da Bog obli-kuje svaku situaciju u kojoj se nalazi-mo, da Bog šalje svaku osobu kojaulazi u naš život, da Bog daje kišu,da se On poigrava u lahoru, da namOn govori u svakom šumu oko nas. �

novog kršćanstva; svejedno na kojinačin, ali i oni ulaze u vječni plan Bo-žji. Istina o tome da Bog upravlja svi-jetom vrijedi i za svaki pojedini život.Povijest našeg individualnog života pi-še Bog. Imamo li neprijatelje, ljude ko-ji nam žele zlo? Možda i postoje tak-vi ljudi. Ali ako smo na Božjoj valnojdužini, onda ih se ne moramo bojati— ako ih uopće ima. „Ne bojte seonih, koji mogu ubiti tijelo, ali ne mo-gu ubiti duše”, hrabrio je Isus svojeuplašene učenike. On, Krist vodi po-vijest njihovog i našeg života. Stoga,svaki čovjek, svaka situacija, svakanesreća — ako smo Božji — samo gra-di tu povijest, nikad ne razgrađuje.Jer u ko na čnoj liniji Bog vodi naš ži-vot. Razmišljanje o Kiru i njegovoj po-ruci ima konkretnih primjena za naškršćanski, duhovni život. Prva prom-jena je ova: Nemojmo olako progla -šavati ljude neprijateljima, još manjese prepustimo mržnji. Isus je išao čaktako daleko, da je tražio od svojihučenika, da se mole za svoje neprija-telje. Što ćemo za njih moliti? Da ihBog kazni? Nipošto! Da se obrate?Možda i to. Ali molimo u prvom reduza to, da se preko njih izvršava nam-jera Božja, da budu graditelji Božjepovijesti, pa makar toga nisu ni svjes-ni. A mi pamtimo veliku poruku: Svešto postoji, gradi Božju povijest!

Kako prepoznati Božje djelovanje?

Druga promjena je nastojanje dase prepozna Božje djelovanje. Kaopolazište možemo se sjetiti jednog pri-zora iz Ivanova evanđelja (Iv 6,24—35). Radi se o događajima nakon ču-desnog umnoženja kruha. Ima jednazanimljiva okolnost u ovom evanđe os -kom događaju. Ljudi, pošto su otkrili,zaokupljeni kruhom i ribama, da Isu-sa nema više, svi kao jedan krenuše upotragu za njim. Kad ga konačno na-đu, u čudu ga pitaju: „Učitelju, kad siovamo došao?”

Ovo se pitanje postavlja u životusvakog od nas. „Gospodine, pa kad siovamo stigao? Ja sam te tražio u mo-litvi, kucao sam i plakao, ali tebe kao

Tko sve gradi kraljevstvo Božje?

BOG U SUVREMENOM SVIJETU

Am 9. Juli 2008 hat unsere Dele-gatur in Frankfurt das Dekret des

Vorsitzenden der Deutschen Bi-schofskonferenz, Erzbischof Dr. Ro-bert Zollitsch, über die Berufung mei-nes Delegatendienstes für die Ka-tholiken kroatischer Muttersprache inDeutschland erhalten.

Es ist mir eine Ehre dieses, mir an-vertraute Amt auch für die nächstenfünf Jahre weiterhin, voller Vertrauenin die göttliche Fügung, anzunehmenund das in mich gesetzte Vertrauennach bestem Wissen und Gewissenzu erfüllen. Bei dieser Gelegenheitmöchte ich meinen Dank aussprechenan alle kroatischen Priester und Pasto-ralmitarbeiterInnen, die in Deutsch-land in kroatischen katholischen Ge-meinden tätig sind, für ihre wieder-holte Stimme, die mir dadurch die Ver-antwortung und das Zutrauen für die-ses Amt ausgesprochen haben. Auchdanke ich unseren kroatischen unddeutschen Bischöfen, sowie den Or-densoberen und allen Verantwort-lichen für die Ausländerseelsorge, fürihre Unterstützung in jeglicher Hin-sicht.

In Anlehnung an ein chinesischesSprichwort, wonach derjenige, derWasser trinkt, undankbar sei, da ernicht an denjenigen denkt, der denBrunnen ausgegraben hat, weiß ich,wer den Brunnen ausgegraben hatund an den ich voller Dankbarkeitdenke. Es ist unser AllmächtigerHerr, der uns seine Gnade auf viel-fältige Weise zeigt und in dessen„Auftrag“ wir alle (meine kroatischenwie auch deutschen Brüder) unserenDienst tun, und uns für die Gläubigeneinsetzen.

Es ist für mich eine ehrenvolle Auf-gabe, solch eine große und wichtigeInstitution für die Kroaten in der Dia-spora zu leiten. Unsere Kroatenseel-sorge, als Koordinierungsstelle für al-le kroatischen katholischen Gemein-den in Deutschland, ist wichtig für ei-ne gute Zusammenarbeit der kroati-schen Gemeinden untereinander.

Seit Jahrzehnten organisieren wirBibelolympiaden, Jugendbegegnun-gen, Studienfahrten und Wallfahrten,kulturelle Veranstaltungen, Folklorefe-stivals und Treffen der Kirchenchöre.Das Spektrum unseres Wirkungskrei-


Danksagung des DelegatenSehr geehrte Leserinnen und Leser! Deutschland und dem kroatischen

Nationaldirektor für die Auslands-seelsorge. Ebenso bemühen wir unsauch um gute Kontakte zu kroatischenKonsulaten und Kulturvereinen, umdurch gemeinsame Vorhaben undProjekte ein repräsentatives Bild un-seres Landes und Volkes in der deut-schen Gesellschaft zu fördern und zuunterstützen. Ohne die Unterstützungmeiner drei Mitarbeiterinnen, des

Chefredakteurs der Lebendigen Ge-meinde und der 12 Regionalspre-cher, denen ich hiermit danke, wärevieles nicht realisierbar.

Ich danke auch allen denjenigen,die mich bisher bei meiner fünfjähri-gen Arbeit unterstützt haben und diemich weiterhin begleiten werden. Ichwerde mich dieser Aufgabe als Dele-gat verantwortungsvoll und pflichtbe-wusst widmen, und hoffe, mit GottesHilfe und auf Fürbitten des seligen Aloj-zije Stepinac, unter dessen Schutz ichmeine Arbeit gestellt habe, meinenDienst zu aller Zufriedenheit tun zukönnen.

Der Herr möge uns alle und dasLand, dessen Gastfreundschaft wir er-leben, segnen und mit seiner Güteund Barmherzigkeit begleiten.

Abschließend noch ein Segens-wunsch für alle Schüler und Studen-ten, die ein neues Schuljahr beginnen.Der Herr gebe ihnen die Kraft undAusdauer den Schulalltag bestens zumeistern und uns den Arbeitsalltag zubewältigen.

Herzliche GrüßeIhr Pater Josip Bebić, Delegat

ses beschränkt sich nicht nur auf Reli-giöses, sondern geht auch auf die kul-turelle Ebene über, da wir ein Kno-tenpunkt für die kroatischen Gläubi-gen in Deutschland sind. Dank derUnterstützung unserer deutschen Bi-schöfe bringen wir auch Publikationenheraus, wie den jährlichen Sammel-band mit aktuellen Vorträgen oder un-ser monatlich erscheinendes Mittei-lungsblatt die „Lebendige Gemeinde“.

Grenzübergreifend veranstalten wirjährlich stattfindende Pastoraltagun-gen, an denen auch unsere deutschenFreunde teilnehmen, Exerzitien für kro-atische Priester und Diakone, sowieFortbildungsmaßnahmen für die Pa -storalmitarbeiterInnen.

Mit Freude stellen wir fest, dass eszurzeit 98 kroatische katholische Ge-meinden in Deutschland gibt. Trotzder Schließung und Zusammenlegungeiniger Gemeinden, trotz der Verrin-gerung der Anzahl der Priester, Pasto-ral- und Sozialarbeiter und der Spar-maßnahmen in allen Diözesen, ist un-sere Situation, Gott sei Dank, zufrie-denstellend. Die Aufrechterhaltung ei-ner unveränderten Arbeit unserer Ge-meinden ist unser Beitrag dank derUnterstützung der kroatischen unddeutschen Bischöfe.

Wir in der Delegatur sind frohüber eine gute und enge Zusammen-arbeit mit der Migrationskommissionder Deutschen Bischofskonferenz, derkroatischen Bischofskonferenz wieauch der von Bosnien und Herzego-wina sowie mit dem Natioanaldirek-tor für die Ausländerseelsorge in

(v.links) P. Josip Bebić, Weihbischöfe; Engelbert Siebler, Dr. Josef Voß, Dr. Franz Cserhátiund Rainer Klug während der Jahrestagung der Ausländerseelsorge in Würzburg vom22. bis 24. Januar 2008

Phot

o: P

fr. B

ohus

lav

Šveh

la

GEISTIGER IMPULS BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE • NR. 100


DEUTSCHE (ERZ)BISCHÖFE)

BISTUM LIMBURG

Bischof Franz-Peter Tebartz-van ElstFranz-Peter Tebartz-

van Elst wurde am 20.November 1959 als zwei-tes von fünf Kindern einerBauernfamilie in Kevelaer-Twisteden geboren. DiePriesterweihe empfing Te-bartz-van Elst am 26. Mai1985 im Dom zu Münster.Tebartz-van Elst promo-vierte zum Doktor der The-ologie mit einer Arbeitüber das Erwachsenenka-techumenat. Am 14. No-vember 2003 wurdeFranz-Peter Tebartz-van

Elst zum Titularbischof von Giro di Tarasio (Algerien) undzum Weihbischof in Münster ernannt. Am 18.Januar2004 erfolgte die Bischofsweihe im Dom zu Münster, am25. Januar 2004 die Aufnahme in das Domkapitel inMünster. Am 28. November 2007 wurde Tebartz-van Elstzum Bischof von Limburg ernannt und am 20. Januar2008 im Limburger Dom in sein Amt eingeführt.

BISTUM MAGDEBURG

Bischof Dr. Gerhard FeigeGerhard Feige wurde 1951

in Halle als Sohn eines Schuh-machermeisters und einer Haus-frau geboren. Papst JohannesPaul II. ernannte Gerhard Feigeam 19. Juli 1999 zum Weihbi-schof in Magdeburg. Die Bi-schofsweihe empfing er am 11.September in der MagdeburgerKathedrale. Am 23. Februar2005 erfolgte seine Berufungzum Bischof von Magdeburg. Inder Deutschen Bischofskonferenzist Feige Mitglied der Ökumene-kommission und der Unterkom-mission für Mittel- und Osteuro-pa. Darüber hinaus ist GerhardFeige seit 2006, berufen durchden Päpstlichen Rat zur Förde-rung der Einheit der Christen, Mitglied der GemeinsamenInternationalen Kommission für den Theologischen Dialogzwischen der Orthodoxen Kirche und der Römisch-Katho-lischen Kirche.

ERZBISTUM KÖLN

Erzbischof Joachim Kardinal MeisnerJoachim Kardinal

Meisner ist der 94. Bischof in der Nach-folge des Heiligen Maternus auf demStuhl des Kölner Erz-bischofs. Er wurde am25. Dezember 1933in Breslau/Lissa gebo-ren; die Priesterweiheempfing er 1962 in Erfurt. 1969 wurde erin Rom zum Doktorder Theologie promo-viert. Seit 1975 warMeisner Weihbischofin Erfurt. 1980 folgtedie Ernennung zum Bi-schof von Berlin.1983 erhob ihn PapstJohannes Paul II. zumKardinal. Seit 12. Februar 1989 ist Joachim Kardinal Meis-ner Erzbischof von Köln. Darüber hinaus ist er Mitgliedmehrerer römischer Kongregationen und auch verschiede-ner Kommissionen der Deutschen Bischofskonferenz. BISTUM MAINZ

Bischof Karl Kardinal LehmannDer Bischof wird in

Mainz vom Domkapitel ge-wählt, vom Papst ernannt undin der Bischofsweihe zum Lei-ter der Ortskirche (Bistum) be-stellt. Innerhalb des allgemei-nen kirchlichen Rechts hat derBischof die Leitungsvollmachtin seinem Bistum als „Hir-te“ (Seelsorger), Lehrer, Ge-setzgeber und Richter. KarlLehmann wurde am 16. Mai1936 in Sigmaringen alsSohn des Volksschullehrers

Karl Lehmann und seiner Frau Margarete geboren. 1983wurde Prof. Dr. Dr. Karl Lehmann zum Bischof von Mainzgewählt und ernannt. Am 2. Oktober 1983 empfing er dieBischofsweihe im Mainzer Dom. Er ist der 87. Nachfolgerdes heiligen Bonifatius auf dem Mainzer Bischofsstuhl.1987 wurde er zum Vorsitzenden der Deutschen Bischofs-konferenz gewählt, 1993, 1999 und 2005 in diesem Amtfür jeweils weitere sechs Jahre durch Wahl bestätigt. Zum18. Februar 2008 trat Kardinal Lehmann vom Vorsitz derDeutschen Bischofskonferenz zurück, bleibt als Bischof vonMainz aber weiter Mitglied der Konferenz. Dort ist er Vor-sitzender der Glaubenskommission. Am 28. Januar 2001hat Papst Johannes Paul II. Bischof Lehmann zum Kardinalernannt. In dieser Funktion nahm er am Konklave im April2005 teil, aus dem Papst Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger)hervorging, der 2005 zum ersten Mal als Papst sein Her-kunftsland anlässlich des Weltjugendtages besuchte.

Text und Bilder:www.dbk.de/bistum/index.html;(Erz)Bistümer und Archiv der „Lebendigen Gemeinde“


Immer größere Mengen an Informa-tionen fließen uns täglich zu und ge-langen dank digitaler Kommunika-

tionstechnologien immer schneller inunsere Wohnungen, Büros, in unsereGehirne. Handys, iPhones und günsti-ge Internet-Flatrates ermöglichen zu-dem immer mehr Menschen den Zu-gang zum weltweiten Datenmeer, daszahlreiche, immer neue Möglichkeitender Kommunikation und Wissensbe-schaffung eröffnet.

Daten empfangen, weiterleiten,kopieren, einfügen, speichern, lö-schen, hoch- und runterladen, chatten,SMS verschicken, rund um die Uhr on-line sein, wer mit dem Strom schwim-men will, verwendet viel Zeit darauf,all die digitalen Informationen zu ver-arbeiten. Tagtäglich, beruflich undauch privat.

Mit der ständig wachsenden Flutan Informationen schwappt zuneh-mend auch viel Müll auf un-sere Bildschirme, Schreibti-sche, in unsere Gehirne. Dagilt es den Überblick zu be-wahren, Wichtiges von Un-wichtigem zu trennen, Wah-res von Falschem zu unter-scheiden. Es ist wie mit demrichtigen Müll, den wir auchtäglich sortieren und trennenmüssen, um so unseren Bei-trag für eine saubere Um-welt zu leisten. Man denkenur an die ständig wachsen-de Zahl an belanglosen E-Mails, an die Spam-Mails,die manch einen Internetnut-zer zur Verzweiflung brin-gen können. Da kostet es oftsehr viel Zeit und Nerven, das Post-fach sauber zu halten.

Von Informationsverschmutzungspricht so etwa der Spiegel in seinerAusgabe vom 11.08.08 und weist un-ter dem Titel „Datensucht" auf dieständig und rapide wachsende Depo-nien von Daten im Internet und aufden Festplatten der Nutzer hin. Dieseerschweren den Durchblick, bringenverhaltenauffällige und hochnervöseIndividuen hervor, die immer mehr er-fahren und immer weniger wissen, soschreibt der Spiegel.

Die Kehrseite der grenzenlosenDaten- und Wissensbeschaffung durchdas Netz ist die Tatsache, dass es im-

mer schwieriger wird, dieselben In-formationen zu speichern. Auf demRechner, Datenträger, im Gedächtnis.Die Informationsflut führt dazu, dasswir uns immer weniger merken kön-nen und unsere Urteilskraft schrumpft.„Wir haben mehr Informationen dennje und wir verlieren mehr Informatio-nen denn je.“, zu diesem Schlusskommt der Direktor der weltberühmtenHarvard-Bibliothek Robert Darnton.

Mit dem Speichern ist das so eineSache. Als ich anfing, Photos mit einerDigitalkamera aufzunehmen, bemerk-te ich nach einiger Zeit, dass mir dieaufgenommenen Photos zum An-schauen nicht mehr zur Verfügungstanden. Sie endeten irgendwo aufdem Rechner, gegebenenfalls auf ei-ner externen Festplatte oder einer CDin irgendeiner Ecke des Schrankes, indem bereits hunderte anderer CDs mitunterschiedlichen Inhalten lagerten.

Seitdem bringe ich meine Bilder wie-der auf Papier und benutze das gutealte Photoalbum. Mit dem sorgfältigerstellten Photoalbum greife ich in ei-ner ruhigen Minute immer wieder ger-ne auf die alten Erinnerungen zurück.Es ist wie mit einem guten Buch, dasman vorher sorgfältig ausgewählt hat,auf das man zurückgreift und sich zu-rückzieht, bei dessen Lektüre man ver-sinkt, das einem Zeit lässt, nachzu-denken und sich ganz und gar aufdessen Inhalt einzulassen.

„Früher war ich ein Taucher imOzean der Worte“, schreibt der ame-rikanische Autor Nicholas Carr, „nunsurfe ich wie ein Typ auf Wasser-

skiernüber die Oberflä-che“ und Michael Crichtonschrieb bereits 1990 zu die-sem Thema: „In der Informa-tionsgesellschaft denkt keinermehr nach. Wir erwarten,dass wir Papier aus unseremLeben verbannen, stattdessenhaben wir die Gedanken ver-bannt.“

Die Lebendige Gemeinde,die in diesem Jahr ihr 30-jäh-riges Jubiläum feiert, ist sorg-fältig ausgewählter, einmali-ger Lesestoff und zugleichPhotoalbum mit Erinnerungenan 30 Jahre „lebendige“ Ge-

meinde. In ihr haben über die Jahrehinweg zahlreiche Autoren und Red-akteure wertvolles Wissen auf Papierfestgehalten. Sie ist Speicherplatzbzw. Gedächtnis für Generationen,gebundenes, greifbares und einzigar-tiges Werk, das in Wort und Bild dasLeben und Wirken der Kroaten inDeutschland während der letzten 30Jahre dokumentiert. Sie wird ihrenPlatz in wissenschaftliche Bibliothekenfinden, in ihr ist Wissen gespeichert,das in dieser Form nirgendwo sonstzu finden ist, nicht bei Google, nichtbei Wikipedia und nicht sonst irgend-wo im weltweiten Datenmeer.

Antonia Tomljanović-Brkić

Gedächtnis für Generationen

Die Lebendige Gemeinde, die in diesemJahr ihr 30-jähriges Jubiläum feiert, istsorgfältig ausgewählter, einmaliger Lese-stoff und zugleich Photoalbum mit Erinne-rungen an 30 Jahre „lebendige“ Gemein-de. In ihr haben über die Jahre hinwegzahlreiche Autoren und Redakteure wert-volles Wissen auf Papier festgehalten. Sieist Speicherplatz bzw. Gedächtnis für Ge-nerationen, gebundenes, greifbares undeinzigartiges Werk, das in Wort und Bilddas Leben und Wirken der Kroaten inDeutschland während der letzten 30 Jahredokumentiert.

Živa zajednicaLebendige Gemeinde

30Jahre

ZEITGEIST

SUSRET MLADIH U SYDNEYU


SYDNEY Svjetski dan mladih

Utijeku završnog euharistijskogslavlja s mladima okupljenim na

hipodromu Randwick 20. srpnja pa-pa Benedikt XVI. nije mogao prikritisvoje zadovoljstvo zbog tako velikogbroja mladih koji su se ovih dana oku-pili u Sydneyu pod geslom: „Primit će-te Duha Svetoga, koji će sići na vas ibit ćete mi svjedoci” na 23. svjetskidan mladih, koji je početkom sedam-desetih godina potaknuo papa IvanPavao II. Sveti Otac izrazio je naduda će živa vatra Božje ljubavi sići namlade i ispuniti njihova srca kako bise pridružili Gospodinu i njegovojCrkvi da budu poslani kao novi nara-štaj apostola ponesti Krista u svijet.

Misi je prethodio bdjenje u kojemje sudjelovao i sam papa BenediktXVI., a većina mladih, a bilo ih je vi-še od 235.000, ostala je na hipodro-mu tijekom noćnih sati i tako dočeka-la misno slavlje. Na samom misnomslavlju sudjelovalo je više od pola mi-lijuna vjernika. Mladima su se pridru-žili i mnogobrojni vjernici iz Sydneya,ali i drugih dijelova Australije. Radostzajedništva s Petrom naših dana po-dijelili su i Hrvatski katolički centri uSydneyu i drugim gradovima iz kojihsu vjernici organizirano hodočastili nato misno slavlje.

Misno slavlje bilo je vrlo svečanoi multikulturalno. Koncelebriralo je 26kardinala, 420 biskupa i oko tri tisu-će svećenika. Na misi je Papa podije-lio sakrament potvrde 24 mladih ka-tekumena. Vjernici, posebno mladi,

pobožno su pratili misno slavlje i mo-litve na raznim jezicima. S posebnim

su odušev ljem pozdravili vijest, kadaje Benedikt XVI. na kraju mise na raz-nim jezicima najavio da će se idućiSvjet ski susret mladih održati u Madri-du 2011.

Jakim i odlučnim riječima BenediktXVI. pozvao je mlade budu apostolinade, tvorci obnovljenog društva ibranitelji života, čuvari čiste ljubavi unadi. Od mladih je tražio da stvorenovo razdoblje ljubavi koje ne će bitipohlepno i sebično, već čisto, vjerno iistinski slobodno, otvoreno prema dru-gima i spremno poštivati njihovo do-stojanstvo. Protiv ravnodušnosti i du-hovnog umora, slijepog konformizmaduhu ovog vremena Papa očekuje odmladih da postanu proroci te da stvo-re novi naraštaj kršćana koji će iz-graditi svijet u kojem će život biti prih-vaćen, poštivan i s ljubavlju zbrinut.Svijet koji neće odbijati život i pred

Budite apostoli nade, tvorci novog obnovljenog društva i branitelji života, čuvaričiste ljubavi u nadi.

Mladi Hrvati tijekom molitvenog bdijenja

Sa završnogmisnogslavlja

kojim se neće strahovati zbog ugrož-avanja i uništavanja života. Da stvorenovu eru, u kojoj će nas nada oslo-boditi od površnosti, apatije i zatvar-anja što muči duše i truje ljudske od-nose. Objasnio je kako je moć Duha,moć Božjeg života, vidljiv i u Crkvi uživoj zajednici ljubavi, koja obuhvaćaljude svih rasa, narodnosti i jezika,svih vremena i svih krajeva u jedinst-vu vjere u Uskrslog Krista. Crkvi je po-sebno potreban dar mladih. Ona mo-ra rasti u snazi Duha Svetoga, koji idandanas daje mladima radost i na-dahnjuje ih kako s oduševljenjem slu-žiti Gospodinu. Papa Ratzinger mladeje upozorio kako su pozvani da buduproroci nade i graditelji obnovljenogdruštva, ali i Crkve, koja mora biti uvi-jek mlada. Papa je u pitao mlade ko-ju će baštinu ostaviti novim naraštaji-ma i čime će se razlikovati. BenediktXVI. na kraju je sa zadovoljs tvom usta-novio da sve više mladih djevojaka imladića otkriva vlastito poslanje s ti-sućama mogućnosti te zaključio kakonas njihovi ideali potiču da prihvatimoposlanje koje im je Bog namijenio.

Predsjednik Papinskog vijeća zalaike kardinal Stanislav Rylko primije-tio je na kraju mise kako se u Sydneyuvidjelo Crkvu ne samo očima vjere,već kako se očituje pred nama. Vidi-mo mladiće i djevojke koji u ovim tre-nucima otkrivaju svoje životno posla -nje te se vidi da je Crkva živa i mlada,rekao je kardinal.

Najavljeno je da će se sljedećiSvjetski dan mladih 2011. godineodržati u Madridu.

Tekst i snimke: IKA


NOVA SELA KOD METKOVIĆA

Užupi Nova Sela kraj Metkovića nablagdan sv. Petra i Pavla u ned-

jelju 29. lipnja proslavljena je rijetka,dirljiva i lijepa svečanost ispunjenauzornim svjedočenjem katoličke vjerei kršćanskih moralnih vrijednosti. Bra-čni par Petar (Pero) i Nedjeljka (Neda)Bebić proslavili su u krugu svoje broj-ne obitelji 50. obljetnicu kršćanskogbraka i uzajamne bračne vjernosti.Osmero njihove djece sa svojim obi -teljima i dvadesetero unučadi, te broj-na rodbina, prijatelji i znanci okupilisu se u crkvi sv. Antuna gdje je slu-žena sveta misa zahvalnica tijekomkoje su Pero i Neda obnovili svojubračnu vjernost; bilo je to u istojonoj crkvi u kojoj su se 1958., pri-je pedeset godina, vjenčali. Zaovu svečanu prigodu stigao je iz Ri-ma i blagoslov Pape BenediktaXVI. koji je ovim „zlatnim mladen-cima” i uzornim kršćanskim rodi-teljima bio uručen na kraju svetemise. Premda njihova djeca sa svo-jim obiteljima žive na raznim stra-nama svijeta, od Njemačke do Ka-nade i Amerike, za ovu svečanuprigodu svi su se sa svojim obite -ljima okupili i to po prvi puta nakondvadeset i pet godina. „Sad mogu mir-no umrit. Prizadovoljan sam kad samsve ovo dočekao i kad sam ih vidioponovno sve na okupu i da su se onisvi mogli međusobno vidjeti i pogle-dati si u oči”, reče otac Petar na sve -čanosti koja je slijedila nakon misnogslavlja.

No, vratimo se malo u bogatu du-hovnu prošlost ove obitelji bez čegane bi bilo ovoga slavlja. Petar i Ned-jeljka su nakon vjenčanja živjeli na se-lu blizu Metkovića. I dok je majka Ne-da vodila domaćinstvo, u kojem sebroj članova iz godine u godinu po-većavao, otac Pero je priskrbljivao zaobitelj radeći najprije neko vrijeme umlinu, a potom kao radnik u luci uMetkoviću gdje je proveo većinu svo-ga radnog vijeka i zaslužio mirovinu.Nije bilo lako pod komunističkim rež-imom podizati ovako brojnu obitelj ijoš k tome biti usko povezan sCrkvom. Slugama tadašnjeg režimaova uzorna katolička obitelji, koja senije bojala ni sramila očitovati svojuvjeru u javnosti, bila je trn u oku, pa suse „brinuli” da im otežaju i zagorčajuživot. Nisu uspjeli ni prijetnjama, ni

ucjenama ni ruganjem zbog brojnostidjece, ni laskavim obećanjima slomitičvrstu vjeru Petra, Nedjeljke i njihovedjece, ni umanjiti ni oslabiti njihovupovezanost s Crkvom. Otac je dugovremena bio crkveni odbornik, a sveod mladosti pa do danas predvodicrkveno pjevanje na vjerskim obredi-ma kako je običaj u tim krajevima. Ro-ditelji su od početka svojoj djeci da-vali pravi kršćanski odgoj. U kući senikad nije sjedalo za stol, a da se ni-je pomolilo, ujutro, u podne i navečer.

Iz kuće se nikad nije izlazilo, a da senije prekrižilo te se u kuću uvijek ula-zilo pozdravom „Hvaljen Isus i Mari-ja!”. Krunica je bila redovita molitva,posebice u zimskim večerima i u ko-rizmeno vrijeme. „Redovna nedjeljnamisa koju nitko nije ispuštao, bilo jenešto što se podrazumijevalo u našojobitelji i nije se dovodilo u pitanje”, re-če Dragan, jedan od sinova. Bebićibi, kad bi svi zajedno bili na istoj mi-si, znali ispuniti i polovicu klupa svojefilijalne crkve, prisjetio se netko od pri-sutnih sa simpatijama, a to je davalotako lijepo svjedočanstvo svim župlja-nima. Vjerski život u obitelji hranio senadalje čitanjem Biblije i katoličkog ti-ska - Glasa Koncila, Marije i dr. „Ni-kad se u našoj kući nije psovalo ni ru-žno govorilo”, naglasila je majka. Anajmlađa kći Marina, koja je od svedjece ostvarila najveću karijeru — post-ala sveučilišna profesorica u Nevadi,SAD — reče: „Bili smo siromašni i nijese lako živjelo, ali kuća nam je uvijekbila puna molitve, smijeha i veselja,rodbine i prijatelja.” Svi su se već odrane mladosti naučili raditi: „Svatko jeimao svoju motiku i nije bilo poštede

Zlatni jubilej braka Nedjeljke i Petra Bebićani za koga od njih osmero”, veli otac.Uz težak i naporan život rada na se-lu i u luci, Pero i Neda ne samo da sukršćanski odgojili svoju djecu, nego suim svima omogućili i školovanje. Polo-vica ih ima fakultetsku naobrazbu. Svioni sa svojim obiteljima nastavljajuživjeti one vrijednosti u kojima su ih ro-ditelji odgojili „i koje se ne prodaju zanikakve novce” kako reče sin Zoran.(Usput: nitko od njih niti puši niti pije!)„A od svega je najvažnije”, kako isti-če majka Neda, „da se oni svi među-

sobno slažu i pomažu, čemu samih od djetinjstva učila. I to mi je naj-veće zadovoljstvo sada kada vidimda sam u tome uspjela. Jer netko ćeu životu proći bolje, netko lošije, alioni se moraju međusobno poma-gati, a to i čine.” Jedna od unuka,studentica Petra, na kraju svečanesvete mise u crkvi održala je dirljivgovor upućen svome didu i baki ukojem je među ostalim rekla: „Svo-ju ste djecu podigli na noge naj-bolje što ste mogli i, što je najbitni-je, učinili od njih prave ljude. Za -ista možete biti ponosni na to. Svo-jim ste ih odgojem pripremali za ži-vot, koji prije svega treba poštivati

i voljeti, jer nam je darovan. Kroz svo-je roditelje i mi smo, vaši unuci, nau -čili što je u životu vrijedno i čemu tre-ba težiti.” U svečanosti su sudjelovalai dva svećenika, prijatelja njihove ob-itelji koji su predvodili misno slavlje:domaći sin, franjevac o. Josip Bebić,sada delegat za hrvatsku pastvu uNjemačkoj, te isusovac o. BožidarNagy iz Zagreba, koji je tom prigo-dom podsjetio sve nazočne i na jošjedan divan primjer kršćanske vjere ro-dom iz Metkovića: isusovačkog misio-nara o. Antu Gabrića, koji je takođerjoš jedna potvrda kako je katoličkavjera duboko ukorijenjena u tome kra-ju. Osim što je ovo slavlje bilo prosla-va zlatnog jubileja jednog uspjelog iuzornog kršćanskog braka, ono je bi-lo potvrda snage i vrijednosti katolič-ke vjere i onih životnih načela kojimanas vjera uči. U današnje vrijeme kadsu u suvremenom društvu mnoge krš -ćan ske vrijednosti poljuljane ili nep -rihvaćene, a čije tragične posljedicenažalost vidimo na svakom koraku,ova uzorna kršćanska obitelj svima jepokazala gdje je pravi ključ i izvorsreće i ovozemaljskog zadovoljstva. �

ZLATNI JUBILEJ BRAKA

NAŠI POKOJNICI


Jakov Kuprešaninsvećenik redovnik

Fra JakovKupreša-

nin rodio seu Srđeviću12. listopa-da 1935.godine od

oca Zvonka i majke Kaje r. Duvnjak.Kršten je 14. listopada1935. u župiBila. Otac Zvonko umro je 1942. uZagrebu i mlađi brat Nedjeljko kaomaleno dijete. Ostali su sami majka isin: Kaja i Jakov. Osnovnu školu fraJakov je završio u Biloj, a nižu gim-naziju počeo u Livnu i nastavio u sje-meništu u Visokom. U novicijat ulazi14. srpnja 1955. godine u KraljevojSutjesci. Svečane zavjete je položio8. prosinca 1959. u Sarajevu. Studijbogoslovlja je pohađao od 1958. do1964. u Visokom i Sarajevu. Za sve-ćenika je zaređen u Gučoj Gori 12.srpnja 1964. godine i povjerena muje služba župnog vikara u Zenici.Koncem 1964. godine Provincija gašalje u Njemačku u essensku biskupi-

ju i pastoralno djeluje na župi za Ni-jemce. U kolovozu 1978. godinepreuzima novoosnovanu HKM Bo-cholt u minsterskoj biskupiji. Tu pas -toralno djeluje među Hrvatima i os -taje do proljeća 2007. godine. Dugovremena opažali su se znaci istroše-nosti i bolesti od moždanog udara išećera. Sve je to rezultiralo da je to-kom 2006. godine više puta boraviou bolnici. Prestaje raditi na misiji i 23.lipnja 2007. dolazi u samostan naGoricu, te se najprije liječi u toplica-ma u Fojnici, a zatim u županijskojbolnici u Livnu. U rujnu 2007. godinedefinitivno sa stvarima preseljava usamostan na Goricu. U siječnju ovegodine je zbog bolesti i slabosti le-gao u krevet. Polovicom svibnja ovegodine oduzeli su mu se lijeva noga iruka i sve više ga obuzima slabost.Od tada leži u krevetu ili u kolicima.Više puta je u Njemačkoj i ovdje u sa-mostanu opreman svetim bolesničkimsakramentom. Zadnjih dana izdajuga sile, infuzija je malo pomogla, ali

visok tlak i šećer doveli su do kolapsate je u noći u subotu 12. srpnja pre-minuo u samostanu u Gorici.

Fra Jakovljevom zaslugom i veli-kom potporom uređeno je južno krilosamostana s novicijatom, te gradnjanovog muzeja na Gorici.

Tokom Domovinskog rata u BiH iHrvatskoj neumoran je bio u skup -ljanju humanitarne pomoći za stra-dalnike. Pomagao je kuće časnih se-stara u Livnu i Tramošnici i mnoge žu-pe, samostane, karitativna društva,bolnice, dječje vrtiće, škole itd. Po-magao je i puno je radio za provin-cijsku Karitativnu organizaciju Kruhsv. Ante. Provinciji je mnogo dobraučinio dok je vodio za nju ekonom -sko stanje u Njemačkoj. Kao misio-nar u Bocholtu objavio je knjižicu zaobavljanje pobožnosti Put križa: „ZaIsusovim križnim putem“, Svjetlo rije-či, Bocholt- Sarajevo, 1987. s ilustra-cijama križnog puta iz Bile. Bio jeosebujna osoba na svoj svojstven na-čin. Osoba koja je dizala i bodrila.Cijeli život fra Jakov je živio sam kaomisionar i dušobrižnik, a neumornočeznuo za društvom, susretima, be-ćarcem i okupljanjima.

M. Jukić

Ufranjevačkom samostanu St. Ga-briel u Münchenu nakon duge i

teš ke bolesti u 53. godini života uned jelju 6. srpnja preminuo je o. fraJosip Božić Stanić,svećenik Franjevač -ke provincije Presvetoga Otkupitelja.

U petak 11. srpnja u nazočnostimnoštva svećenika i redovnica, rod-bine i župljana, pogrebni obred nasplitskom gradskom groblju Lovrinacza pokojnoga fra Josipa predvodio jegvardijan fra Ante Bilokapić. Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uprigodnoj homiliji na groblju istaknuoje svećeničku ulogu koju je obnašaofra Josip među svojim vjernicima. Na-kon pogrebnih obreda, misu zaduš-nicu u crkvi Gospe od Zdravlja u Spli-tu predvodio je provincijal Franje vač -ke provincije Presvetoga Otkupiteljafra Željko Tolić koji je uime zajedniceopisao pastoralni put pokojnoga sub-rata. Nakon mise od fra Josipa su seoprostili uime braće u Münchenugvardijan fra Ante Bu ljan Vuk, uimekolega fra Vinko Gudelj, uime župe

Čvrljevo župnikfra Ante JurićTalaja te uimerodbine nećaki -nja Branka.

Fra Josip jerođen 16. kolo-voza 1955. u Čvrljevu, u Dalmatin skojzagori, od oca Mije i majke Anice.Osnovnu školu završio je u rodnommjestu i susjednom Unešiću, klasičnugimnaziju u Sinju, a filozofsko-teološ-ki studij u Makarskoj i Zagrebu. U fra -njevački novicijat stupio je 1975. go-dine na Visovcu. Doživotne zavjetepoložio je 1980. u Makarskoj. Redđakonata primio je 28. lipnja 1981. uSplitu, a za svećenika je zaređen 27.srpnja 1982. u Imotskom. Mladu mi-su slavio je u rodnom Čvrljevu 11. srp -nja 1982. godine. Nakon svećenič-koga ređenja, fra Josip se opredijelioza pas toralno poslanje. Kao mladomsvećeniku Uprava Provincije najprijemu je povjerila službu župnoga vikarau župi Gospe od Ružarija u Drnišu.

† Josip Božić Stanićsvećenik redovnik

Kratko vrijeme bio je na ispomoći užupi Presvetoga Trojstva u Slivu krajImotskoga i godinu dana vodio žu-pu Uznesenja Marijina u Dubravikraj Šibenika. Zatim je obnašaožupničku službu u župi UznesenjaMarijina u Perušiću kraj Benkovca.

Nakon pastoralnoga iskustva udomovini, fra Josip se posvetio pas -toralnoj djelatnosti među hrvatskimvjernicima u Njemačkoj. Najprijeje bio dušobrižnik u Ludwigsburgu,

a zatim voditelj misije u Waiblinge-nu. Nakon toga pastoralno je djelo-vao kao dušobrižnik među hrvatskimvjernicima u Berlinu i godinu danakao voditelj misije u Freisingu. Zbogteške bolesti povukao se iz pastoral-ne službe u franjevački samostan St.Gabriel u Münchenu. Nakon muko -trpnoga liječenja i patnje, okrijepljensakramentima, fra Josip je dočekaosmrt u okruženju braće franjevaca uMünchenu.

Fra Josip je, kako je istaknuto uoproštajnim govorima, bio pravi ču-var pastoralnoga stada koji se istro -šio za dobro povjerenih vjernika, asvoju patnju namijenio je za nova re-dovnička i svećenička zvanja.

IKA

†


S.Edita Ro-so rođena

je 22. kolo-voza 1945.god. u Pro-boju kod Lju-buškoga od

oca Mate i majke Janje rod. Čuvalo.Osnovnu je školu zavr šila 1960. god.te je i protiv suglasja majke Janje od-lučila postati redovnicom u Provincijičasnih sestara „Krista Kra lja”, s tada-šnjim sjedištem u Bijelom Polju kodMostara, a danas sa sjedištem u Mos -taru. I nakon godine postulature za-počela je novicijat u Potocima kodMostara i svoje je krsno ime Milenazamijenila imenom s. Edita. Privreme-ne je zavjete položila je 1962., a vječ -ne 1968. u Potocima. Nakon privre-menih zavjeta uprava Provincije pos-lala ju je u Zagreb da završi Kate-hetski institut. Prvo radno mjesto s. Edi-te bile su Grude, a iza Gruda slijedilesu župe Konjic, Mostar, Ljubuški i Ši-

roki Brijeg. God. 1983. s. Edita dola-zi za vjeroučiteljicu i voditeljicu crkve-noga pjevanja u Hrvatsku katoličkumisiju Bonn gdje ostaje do jeseni1991., a nakon Bonna odlazi u Hrvat -sku katoličku misiju u Kölnu gdje os -taje do 1996. godine.

Iz Kölna ponovno dolazi u Ljubuš -ki gdje dvanaest godina predaje vje-ronauk u Osnovnoj školi „Marka Marulića”. Uprava škole joj dodjeljujepismeno priznanje za uspješan rad.Zadnji javni nastup s. Edite i njezinacrkvenog zbora bio je 6. lipnja, u de-vetnici sv. Ante na Humcu. U filijalnojcrkvi Sv. Kate u Ljubuškom vodila jedječji zbor „Radost” i veliki zbor „Sve-ta Kata”. Održavala je i župni vjero-nauk za prvopričesnike i krizmanike.Vodila je brigu o čistoći crkve i crkve-ne robe. Brinula se i za uređenjecrkvenog okoliša. S. Edita je crpilasvoju duhovnu energiju u kršćanskojvjeri i molitvi. Nikada i nikome se ni-je tužila da joj je teško, iako je i u nje-

†zinu životu i radu bilo puno te-ških dana. Pa i onda kada jebila shrvana od neizlječive bo-lesti. Njezini roditelji Mate iJanja su u svom uzornom i krš-

ćanskom braku darovali Bogu i hrvat -skom narodu jedanaestero djece. Sed-mero ih je živih, a četvero umrlih.

S. Edita je predala svoj duh Gos -podinu na sestrinskim rukama u ranimjutarnjim satima 16. srpnja u sestrin -skoj kući u Zagrebu, a pokopana je18. srp nja na sestrinskom groblju„Gruban” u Potocima. Na sprovoduje bilo više od stotinu sestara iz razli-čitih Provincija. U koncelebraciji susudjelovala dvadeset i petorica sve-ćenika. Izvan koncelebracije bilo jesedam svećenika. Sv. misu, propovi-jed i sprovodne obrede vodio je fraMiro Šego, gvardijan samostana sv.Ante s Humca kod Ljubuškoga. Na mi-si je bilo i oko 250 vjernika iz svih žu-pa u kojima je s. Edita bila u Herce-govini. Neki su došli čak i iz Bonna.U sestrinskoj kapeli se od s. Editeoprostio i don Ante Pavlović, ravnateljPovjerenstva za pastoral hercegovač-kih biskupija iz Mostara.

Fra Berislav Nikić

S.M.Edita — Milena Rosoredovnica

† Prof. dr. Lazar Dodić

Dr. Lazar Dodić, hrvatski albano-log, arheolog, sveučilišni preda-

vač u Bochumu i Zagrebu, publicist iiseljenički kulturni djelatnik, skrovitoBogu predani vjernik, umro je izne-nada od infarkta srca 6. lipnja u 77.godini života. Po želji evangeličke su-pruge Sieglinde pokopan je na grob -lju u St. Goar - Werlau, a ukopne ob-rede vodio je mjesni njemački pastor.Rodio se 30. rujna 1931. u hrvatskommjestu Janjevu na Kosovu u katoličkojobitelji. Godine 1941. Janjevo dola-zi pod talijansku upravu, tzv. VelikuAlbaniju, škola u Janjevu je ukinuta ion posjećuje Franjevačku pučku školuu Skadru. Tu je završio i dva razredagimnazije i naučio albanski jezik. Po-četkom 1947. vraća se u Janjevo, aSkopska biskupija šalje ga u Pazin uhrvatsku klasičnu gimnaziju biskup -skog sjemeništa, gdje posjećuje slje-deća tri razreda. U �akovu završavadva razreda pripravne bogoslovije, aparalelno u Osijeku i Vukovaru pri-vatno polaže ispite na državnoj gim-naziji. Godine 1953. upisuje u Zag -rebu romansku filologiju. Kao Hrvat izJanjeva doživljavao je za vrijeme

praznika u rodnom mjestu diskrimina-ciju, zbog toga što je studirao u Za-grebu. Uz to šikaniranja trpi u mili-cijskoj stanici u Lipljanu, gdje se mo-rao redovno javljati. To ga je potaklo1955. na traženje vize za Italiju, gdjeće u Rimu nastaviti studij romanistike,albanologije i slavenske filologije.Poslije isteka vize zatražio je azil uItaliji. Dolaskom slobode stvaranjemhrvatske države 1991. reći će za „Ma-ticu“ da, ga je kod dobivanja vize zaItaliju „vodila Božja ruka.“

Osim u Rimu studirao je 1959. i1960. u Brugesu u Belgiji, gdje će seoženiti protestantskom Njemicom Sie-glindom, s kojom će imati sina To-mislava i kćer Christinu. U Münchenuje studirao dvije godine povijest is -toč ne Europe. Tu je među prvima po-čeo okupljati hrvatske studente na po-sebne susrete. Doktorirao je 1966. uRimu kod prof. Kaliqija, a dizertaci-ja je bila na talijanskom jeziku ohrvatskom albanologu Milanu Šu-flayu, koji je bio najzaslužniji zastvaranje albanske države 1912. ToSrbi Šuflayu nisu mogli zaboraviti injihovi agenti ubili su ga 1931. u Za-

g rebu za jugodiktature usred bijeladana.

Poslije doktorata dobio je posaona Ruhrskom sveučilištu u Bochumu,na Institutu za lingvistiku i predavao jealbanologiju i balkanologiju do umi -rovljenja 1996. Hrvatski studenti pam-te ga kao objektivnog predavača, za -ljubljenika u znanost, obdarenog i hu-morom i uvijek spremnog pomoći stu-dentima kod dobivanja stipendija. Bioje i član komisije na ispitima za tu-mače i prevodioce kod njemačke In-dus trijske i trgovačke komore, a đacistrukovnih i osnovnih škola pamtit ćega kao blagog ispitivača na ispitimaiz južnoslavenskih jezika kao stranihjezika. Uz predavanja pisao je novin -ske priloge za radiopostaje Deutsch-landfunk, Deutsche Welle, Radio Slo-bodna Europa i Hessischer Rundfunk,te za novine Frankfurter AllgemeineZeitung iz tematike „jugoistočna Eu-ropa“. Surađivao je ponekad u Niko-lićevoj „Hrvatskoj reviji“.

Za vrijeme rata u Hrvatskoj i BiHkao liberalni demokrat angažirao seu predstavljanju hrvatske problemati-ke predavanjima, intervjuima, te sud-jelovanjem u televizijskim emisijama,koje su se bavile ratom u Hrvatskoj.

Juraj Planinc


Putopis kroz svetišta

Kako je u uvodnoj riječi knjigeistaknuo njezin urednik prof. dr.fra Andrija Nikić, osma knjiga

fra Berislava Nikića otvaranove korice i postavlja pi -tanja,. Među koricama nala-zi se njegov Putopis krozsvetišta — nacionalna i vjer -ska, u kojima prepisuje naj-nužnije podatke. Započeo jesvoje putovanje iz Vukovarakroz Slavoniju, prešao u Po-savinu i završio u Rüssel -sheimu. U svom Putopisu onje povezao vrijednost nacio-nalnih svetišta koja su izras-la iz krvi branitelja u Ob-rambenom ratu s povijesnimpamćenjem utemeljenim naizdvojenim godinama i do-gađajima, s jedne strane, imarijanska svetišta u kojimase hrvatski katolički vjernicirado i u velikom broju okup -ljaju. Moguće da ovdje i po-krajin ski/regionalni patrioti-zam ima presudnu riječ. UVukovaru je, naime, pogi-nuo Blago Zadro iz našeg hercego-vačkog susjedstva.

Fra Berislav je stavio na papir ineka svoja promišljanja. Ona su

prvenstveno osobna. Ideje, bile kakvejesu, umiru sporije od ljudi. Za fra Be-rislava se može reći da je on na

prvom mjestu u svojoj četrdesetogodi-šnjoj svećeničkoj brazdi dušobrižnik,a potom pisac. Ipak najdubli upis nijena papir, pa ni na kamen, nego u ži-

vote ljudi. I to ga je vodilo kod njego-vih pisanja. Čak i pisanja na papirvrijede koliko se upisuju u živote čita-telja. I kada se nageo prema sedam-desetoj godini svoga života, gotovocijeli je taj život dokumentiran sada uknjigama.

Kako je došlo do ostvarenja Puto-pisa, fra Berislav u knjizi piše: „Ni-kada prije nisam bio u Baranji, istoč-noj Slavoniji — i u Vukovaru. Tamosam želio otići, i sve te krajeve vidje-ti. I ne samo to, već se navratiti u Bo-sansku posavinu, u kojoj sam bio dvaputa. Prije odlaska u goste, razmiš -ljao sam da bi bilo dobro i pametnoda po povratku s toga puta napišemputopis. I odmah sam se susreo s no-vim problemom: Tko će mi objaviti tajputopis? Taj mi je problem riješio no-vinar Slobodne Dalmacije u Frankfur-tu, Zoran Roko Paškov. Zajedničkimsmo silama pisali i objav ljivali Putopisu petnaestak nastavaka, koji su ugle-dali svjetlo dana na stranicama Slo-bodne Dalmacije tijekom studenog iprosinca 2007. godine. Nakon ob-javljenih dijelova moga putopisa ost-alo je više neobjavljenih reportaža ko-je prilažem svome Putopisu po Hrvat -skoj, Bosni i Hercegovini, Rüsselshei-mu i Njemačkoj.” �

Fra Berislav Nikić i Zoran Roko Paškov, „Putokaz kroz svetišta — u povodu 150. obljet-nice Lurdskih ukazanja”, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Ružići — Rüsselsheim,2008., 304 str.

Usrednjovjekovnom gradiću gra-diću Rothenburg o.d.T. kojega

kroz gotovo cijelu godinu posjećujudomaći i strani turisti, živi i djelujemala zajednica Hrvata. Ove godineoni su bili domaćini susreta hrvatskihkatoličkih zajednica Bayreuth, Co-burg i Bamberg, održanog 14. lip -nja u crkvi sv. Ivana Krstitelja, u ko-joj ta zajednica svake subote slavieuharistiju.

Misno slavlje predvodio je i pro-povijedao don Mate Križić, dušobriž -nik iz Nürnberga uz koncelebracijuvoditelja HKM Nürnberg don Rudol-

fa Belka te domaćina voditelja HKZBamberg don Marka Pavletića. Na-kon misnog slavlja svi su se okupili uobližnjem mjestu Neusitz u dvoranirestorana „Alte Steige”, koji je u vlas-ništvu obitelji Gluhak. Nastupio jetamburaški sastav iz Rothenburgao.d.T. Domaćin susreta sljedeće go-dine bit će zajednica Coburg.

U nedjelju 29. lipnja na blagdansv. Petra i Pavla u zajednici u Bay-reuthu proslavljena je 40. obljetnicasvećeničkog ređenja voditelja za-jednica don Marka Pavletića.

Pavo Mikić

BAMBERG

Godišnji susret hrvatskihzajednica� Hrvatska kat. zajednica Kassel

ima novu adresu:Heinrich-Schütz-Allee 28534134 Kassel;Telefon 0561 41005; fax 0561 400 36 12

� Franjevački Provincijalat BosneSrebrene ima novu adresu:Zagrebačka18;BiH-71000 SarajevoTel. 00387(0)33722450 (tajn.),722 452, 722 453 (porta);fax 00387(0)33722 451

� Susret zborova djece i mladihodržati će se 25.10.2008. u Frank-furtu, u crkvi St. Antonius,Savignystr.15,12 sati.

� Susret zborova odraslih održati ćese 16.11.2008. u Bruchsalu, ucrkvi St. Paul, 11.45 sati.

OBAVIJESTI

KNJIGE


Tragom milosrđaVilma Petir, „Tragom milosrđa. Sjećanja sestre milosrdnice Vilme Petir”, Sarajevo 1945.—2005., pripremio fra Ivan Šarčević, Svjetlo riječi, Sarajevo, Zagreb, 2006., 267 str.

Ja sam medicinska sestra, a ne knji-ževnica, izgovarala se s. Vilma Pe-tir kada su je nagovarali da opiše

svoj život. Nesporazum je u tome štoje ona kao i mnogi drugi smatralada samo oni koji „znaju“ pisati ima-ju i što kazati. Svi ostali da mogu bi-ti samo publika. Međutim, literaturaobiluje također djelima autora „nev-ještih“ peru, no vještih jeziku, na-darenih pripovjedača i ljudi pouz-danog i dugog pamćenja. Na sre-ću s. Vilmu su uspjeli nagovoriti daopiše svoj život, ne samo jer je tonjezin život nego i zbog toga što onautentično oslikava jedno dramatič -no vrijeme u svim njegovim nijan-sama. S. Vilma (Marija) Petir rodi-la se na drugi dan Božića 1925.god. u Kašini kod Zagreba. Još kaodjevojčica otišla je u samostan i na-kon propisanih godina priprave1945. položila prve redovničkezavjete — postala je sestra milosrd-nica. Najkasnije tada mlada sestraje iskusila da zavjeti nisu teorija ne-go tvrda praksa. Uprava njezinezajednice poslala ju je u Sarajevoi to u bolnicu Koševo gdje su većgodinama radile sestre milosrdnice.Poslijeratno vrijeme bilo je sve prijenego naklonjeno crkvenim osobama,ali politički organi znali su ipak cije-niti posao ovih redovnica: zadržali suih, ali sve više i više vršili na njih pri-tisak, oduzimali im zgrade i imanje,natjerali u civil, šikanirali, sumnjičili izatvarali.

Životna priča s. Vilme koja je na-kon završene medicinske škole u Sa-rajevu u tamošnjoj bolnici Koševo pro-vela čitav svoj radni vijek — pune 34godine — jest svojevrsni spomenik ses -trama milosrdnicama koje su u Bosnudošle još za „turskoga vakta“ 1871.godine i tu djeluju sve do danas. Ovd-je je na poseban način dokumenti -rano njihovo djelovanje na zdravstve-nom području, onome poslu zbog ko-jeg su sestre svugdje uživale dobarglas — dovoljno je spomenuti samoBolnicu milosrdnih sestara u Vinog -radskoj ulici u Zagrebu. U nacionalnoi konfesionalno vrlo šarolikom Saraje-vu, a povrh toga i ideološki strožijemnego drugdje (u Srbiji su, priča s. Vil-

ma, sestre smjele nositi na poslu re-dovničku odjeću — u Bosni ne!), ses tresu na poseban način svjedočile svojimživotom i pri tome podnijele nemale

žrtve. Bilježim samo neke slike i de-talje iz sjećanja s. Vilme da čitateljibarem naslute o kakvom je štivu i kak-vom životopisu ovdje riječ. Po dolaskuu Sarajevo ovaj grad se autorici činio„siromašan, uzak, zbijen“, ali „ipak jevladala veća kultura, nego što vladadanas“. Pod „danas“ misli s. Vilma nazadnji rat i godine poslije njega kojeje ona proživjela u Sarajevu. Ljudi uekstremnim situacijama sasvim se raz-ličito ponašaju: velikodušno i usko-grudno, hrabro i kukavički, solidarnoi egoistično. Za sve ovo s. Vilma imauvjerljivih primjera, jer nije živjela izo-lirano nego među ljudima s kojima jedijelila doslovce kruh i sudbinu. Nje-zine zabilješke dio su sarajevske rat-ne kronike koja posebno govori oulozi Crkve i crkvenih osoba u tom tra-gič nom razdoblju. Među najzanimlji-vije i najinformativnije stranice u knji-zi spadaju one na kojima je govor oideo loškoj stezi komunističkog sustavai njegovoj nekada uistinu primitivnojoštrici prema Crkvi. Očito da s. Vilmunije ništa dalo smesti ili natjerati u re-

zignaciju. To je osjetila i njezina po-glavarica u Zagrebu od koje je Vilmasa svom i upornošću tražila personal-no pojačanje za sarajevsku bolnicu.

Možemo dobro zamisliti kako jetekao ovaj razgovor koji je u sje -ćanjima zabilježen ovako: „Bilasam jako ljuta, a časna majka mije rekla da sam se naučila u Sa-rajevu svađati s komunistima.“

Preživjeti u Sarajevu u tom vre-menu i s takvim zvanjem nije uisti-nu bilo lako. S. Vilma navodi daje odmah poslije rata više njezinihsusestara zatvoreno i osuđeno, ne-ke čak i na dugogodišnju robiju (udodatku knjizi donesen je prijepispresude Okružnog suda u Saraje-vo od 3.4.1947. kojom se jeda-naest sestara optužuje „za krivič-na djela protiv naroda i države“,u prvome redu zbog „širenja kri -žarskih letaka“ i „prikupljanja ma-terijala za križarske bande“). Biloje to vrijeme kada su na tuđoj nes-reći drugi čuvali svoj standard igradili svoje karijere. Tadašnjapraksa dopuštala je da politički ru-kovodioci imaju pravo držati zat-

vorenike kao kućne pomoćnike ili po-moćnice, pa su i dvije sestre došle utaj „privilegirani“ položaj: jedna u do-maćinstvo javnog tužitelja za Bosnu iHercegovinu Slobodana Marjanovi-ća, druga kod ministra Osmana Ka-rabegovića.

I tako dalje. U knjizi se nižu opisizgoda i nezgoda, primjeri ljudskostibez granica, primjeri čovjekove pat njei straha, nepravde, samovolje i sebe -ljublja, ali povrh i jače od svega prim-jeri milosrđa, one kreposti koja je re-du s. Vilme dala ime i sadržaj. Svje-dočanstva s. Vilme čitaju s lakoćom inapetošću, negdje i sa smješkomzbog duhovitosti ili komičnosti opisa -nih zgoda, ali negdje, valja priznati, is jezom na koži i u duši. Jer knjiga ni-je pisana kao melem nego kao svje-dočanstvo, a ona kao takva na mno-gim mjestima govori o vrlo grubim itmurnim vremenima. Ipak, u svemu to-me dominira svijetli primjer jedne že-ne koja je ne samo „dobar boj bila“nego koja o tome zna i lijepo pričati.

Jozo Džambo

KNJIGE

Helena je bila zadovoljna. Dobila je novu školsku tor-bu, nalivpero, pernicu, tenisice i novu jaknu. Sretnoje promatrala svoje nove stvari i nimalo joj nije bi-

lo žao što je ljetni odmor prošao i škola opet počinje. Je-dinu nesigurnost joj pričinjavaju mamine riječi, koje jojodzvanjaju još glasno u ušima: „U životu je važno bitimarljiv i poslušan, redovito pisati zadaću, biti primjernogponašanja i slušati učitelja.“ Ovo je mamarekla onako samo kratko, usput, dok su sla-gale nove stvari. A, tata je ipak kasnije do-dao opširnije: „U životu je važan uspjeh, ko-ji ćeš postići, ako puno čitaš (a manje seigraš) i vježbaš, i puno radiš. Danas su dob -re ocjene važne, a to ćeš postići radnom na-vikom. Bez dobre škole nemaš uspjeha. Toti je sve.“ Uh, baš najljepša hvala, pomisliHelena, sjetivši se njihovih „priča“. To zvu-či kao da ide na neki poslovni sas tanak, ane u školu. Od tih silnih velikih riječi zavrt-jelo joj se u glavi i odluči otići svojoj prijateljici u susjed -stvu, koja ide s njom u isti razred, možda joj se raspolo-ženje poboljša. Čim je stigla, primijetila je da je Ana uistom stanju kao i ona sama. „Pa, to nije moguće, jesu li itebi tvoji punili uši o životu i važnosti rada?“, upita Helenau nevjerici. Ana odgovori tužno, suzdržavajući suze: „Neznam uopće kako ću to sve uspjeti što su mi pričali, zvučitako strašno, a tek idem u drugi razred.“ Obje su zanije-mile i tužno se zamislile, ali odjedanput prasne Helena:„Znaš što, to mi je sumljivo. Ovi naši roditelji kao da nikadnisu bili u našim godinama. Kao da su bili samo uvijek an-đeli i odlikaši.“ „Da, kao da su uvijek bili veliki i kao dje-

ca išli na posao“, doda Ana vedrije.„To ti je neka zarazna epidemija, ko-ju dobiješ, kad postaneš mama i tata“,nastavi Helena, „oni ti boluju od za-borava, ne znaju više kako je to bilokao dijete, a mi im moramo pomoći,a ja znam kako…“

I tako iste te večeri… Svi, Helenai njeni roditelji i Ana sa njenima, su sjedili za-jedno u kuhinji za stolom. Na veliko iznena-đenje roditelja Helena i Ana su bez riječi sta-vile razne slike iz njihova djetinjstva na stol.

Helena je počela: „Pozvali smo vas na ovaj sast-anak, vi bi možda rekli miting, jer vam ovo mo-ramo pokazati iz vaših dječjih dana.“ A, Ana na-

stavi: „Ove vaše slike su dokazi za igranje i ne-stašluk, a ne stalno učenje, što ste vi zaboravi-li.“ Njihovi roditelji su se počeli smijati, sve im

je bilo jasno, dali im za pravo i ispričali se. Ni-su ni riječi više progovorili o ocjenama, učenju i posluš nomponašanju, nego su počeli pričati priče iz svoga djetinjst-va do kasno u noć.

Helena i Ana se nisu mogle načuditi dogodovštinama,koje su sada tek saznale, o poderanim haljinama i hlača-ma, razbijenim koljenima i penjanjem na stablo, o skrive-nim skrovištima i vicevima na račun učitelja…

Jednog trenutka šapne Helena tiho Ani: „Uspjelo je, ne-maju više zarazu, sjećanje im se vratilo. Ali u usporedbi sovim što pričaju, mi smo ti pravi anđeli. Zapamtit ćemo, paćemo dobiti ideje za naše nove igre.“ Pozorno i sretno suslušale priče s anđeoskim osmjehom… �

�

Sumljiva roditeljska zaraza

Napisala i priredila: Željka Čolić

Dragi mladi čitatelji!


Nakon ljetnog odmora krećemo ponovno s našom već redo-vitom rubrikom „Dječji kutak”. Vaša suradnja je i ubuduće

dobrodošla. Kako se radi o početku nove školske godine, u ovombroju je tema također povezana sa „školom”.

Posloži slova i dobit ćeš pet školskih pojmova

STAVANA

AĆAMOD DAĆAZA

CENTRACIJAKONVITESTOOVANJEBRAZO

��

��

��

��

��

DJEČJI KUTAK

Zanimljiva pripovijest

II zzgguubbll jjeennee rr ii jj eečč iiUpiši riječi na odgovarajuće mjesto

vrijeme — svoja — nastavnici — pravilima —demokraciju — učenici — roditelje — odgoj

Škola je ustanova za obrazovanje i _ _ _ _ _ djece, u kojoj učitelji, _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ iprofesori prenose znanje iz raznih predmeta. U prošlim sto -ljećima su _ _ _ _ _ _ _ imali strah i strahopošto-vanje, jer su učitelji polagali veliku važnost strogom odgoju.

U današnje _ _ _ _ _ _ _ je rad škole prila-gođen modernom vremenu. Škole moraju biti u skladu sa za-konskim _ _ _ _ _ _ _ _ _ države. Pored zna -nja, učenici trebaju naučiti samostalnost, toleranciju i _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _, kao i disciplinu i od-govornost. Škola je, uz _ _ _ _ _ _ _ _, najvaž -nija institucija, u kojoj se odvija socijalizacija. Učenici imaju _ _ _ _ _ prava, ali i obveze!

1) Kako se zovu prvi pismeniznakovi?

a) hiroglifib) piktogramic) glagoljica

2) Najprodanija knjiga na svijetu je

a) Biblijab) Crvenkapicac) Leksikon

3) Koji narod je 1600 prije Kristaizmislio prvu abecedu?

a) Grcib) Rimljanic) Feničani

4) Znanost o vjeri je

a) filozofijab) teologijac) filologija

5) Kako se zove hrvatski naziv za mjesec „septembar“?

a) kolovozb) listopadc) rujan

Rješenje:1b, 2a, 3c, 4b, 5c

Pitalice

„„ŠŠaa ll ee““

da prema PISA-studiji Finska ima najuspješniji školski sustavna svijetu da u nerazvijenim državama 80 milijuna djece ne ide u školuda je 2005. najstariji prvoškolac na svijetu imao 85 godinai zove se Kimani Maruge iz Kenijeda je Kenia tada obustavila plaćanje školarine i od tada 1,3milijuna djece više pohađa školu, jer je besplatna


ZZnnaa ttee ll ii••••

— Oblak je ispuhao vjetar u moj nos i pobjegao.

— Hrvatska će doći tu kod nas, kad mi iziđemo iz auta.

— Kad staviš nogu u cipelu, ona je kao u kućici.

— Sandale su kao kućica bez vrata i prozora.

— Krema za sunčanje je za sunce da ima što grijati.

— Neću nositi kapu. Umorila se od sunca.

— Kad hodam, to je kao kad trčim polako.

— Mlada je ona u bijeloj haljini, a mladi u odijelu. Svećenik je isto mlada, ali drugačija.

— Neću jesti mrkvu. Ružno me gleda.

— Nemoj ti pjevati mama. Ne čujem lijepu pjesmu.

— Tata ima brkove. Zato je tata. Mama nema brkove. Zato je mama. To ti je to.

MUDRE DJEČJE IZREKE


PROCESI EUROPSKIH INTEGRACIJA

Proteklih je dana iz tiska izišaoZbornik radova XIII. međunarod-

nog teološkog simpozija koji je podradnim naslovom „Teologija i Crkva uprocesima europskih integracija” u or-ganizaciji Katoličkoga bogoslovnogfakulteta Splitskoga sveučilišta održanu Splitu 25. i 26. listopada 2007.Zbornik je objavila Crkva u svijetu, apriredili su ga prof. dr. Nediljko AnteAnčić i prof. dr. Nikola Bižaca.„Pospješuju li europski integracijskiprocesi i u kojoj mjeri razotkrivanjeveoma krhke i malobrojne, da ne ka-žemo rahitične, visoko kompetentne iangažirane prisutnosti kršćana pa i te-ologa u odlučujućim segmentima po-litike, kulture i medija? Kako se Crkvai teologija u Hrvatskoj imaju odnositinaspram onih stavova u europskimkršćanskim pa i katoličkim krugovimakoji eurointegracijama pripisuju ne-kakav gotovo samorazumljiv struktu-ralni dosluh s kršćanskim idealima za-jedništva, solidarnosti i nenasilja? Naneka od tih i sličnih pitanja pokušaoje odgovoriti i međunarodni teološkisimpozij, što su priređivači donijeli uZborniku. Veći dio predavača u svo-jim se izlaganjima bavi pojedinim vi-dovima okvirne tematike, ostajući pri-tom na općoj, sveeuropskoj razini. Ta-ko Ivan Cifrić, ukazujući na odnos eu-ropskih integracija i sekularizacije,

IN MEMORIAMIN MEMORIAM

Teologija i Crkva u procesima europskih integracijazamjećuje slojevitost i zamjetnu razli-čitost sekularizacijskih dinamika ovis-no o konkretnim prilikama u europ -skim zemljama. Pritom naglašava ka-ko sekularizacija u Europi ne značidokinuće religijskoga, nego redefini-ranje njegova odnosa naspram svje-tovnomu te zagovara danas više ne-go ikada potrebnu suradnju svjetov-noga i religijskog. Sergio Lanza pro-matra eurointegracije u okviru glo-balne mobilnosti kultura te traga zakonkretnim pastoralnim odgovorima,koji će Crkvi i njezinom navještaju ri-ječi omogućiti egzistencijalnu aktual-nost u vremenima sve raširenije post-moderne subjektivizacije i pluraliza-cije mišljenja i življenja. U kojoj mje-ri i na koji način je unutar pojedinihreligijskih skupina artikulirano neza-dovoljstvo eurointegracijama, o tomegovori Anđelko Milardović u svojojkomparativno intoniranoj studiji. Orazlozima 'za i protiv' europskih in-tegracija razmišlja R. Biel na temeljuanalize ulaska Poljske u Europsku uni-ju.Dok su nam neka od poljskih iskus -tava donekle već poznata, u punomanjoj smo mjeri svjesni golemih iza-zova što ih integracije postavljajupred Crkvu i njezin pastoral. Pitanjemidentiteta Europe bavi se Thomas Bre-mer. On dolazi do zaključka da za-padno i istočno kršćanstvo imaju va-

žno, ali ne i isključivo značenje uodređenju tog identiteta. Stoga su,misli on, kršćanske Crkve, svjesne tečinjenice, pozvane pridonijeti oču-vanju pluralnosti europskog identitetakoji u sebi okuplja religijske, ali i ne-religijske idejne utjecaje. Tragajućiza mogućim prinosom kršćana eu-ropskom zajedništvu, Ivan Bodrožićposvećuje svoju pozornost hodočaš-ćenju te u njemu vidi izvrsno sredstvopromicanja zbližavanja i jedinstvameđu Europljanima. Ponešto je tradi-cionalnije o temi identiteta Europerazmišljao Romano Guardini. On je,prema interpretaciji Anđelka Doma-zeta, zastupao mišljenje o izvornokršćanskom značenju Europe. JosipGrbac propituje aktualnu etičku situ-aciju Hrvatskoj. Specifičnost teološkemisli u Hrvatskoj, s njezinim pozitiv-nim i negativnim vidovima, dolazi doizražaja u izlaganju Željka Tanjića.O utjecaju europskih integracija napodručju odgojno-obrazovnih susta-va, a posebice na religijsku nastavu uEuropi i Hrvatskoj, piše Ružica Ra-zum. Ona se kritički suočava s pri-jedlozima pa i zahtjevima za nekon-fesionalnim vjeronaukom te predlažei promišlja određene inovacije unutaraktualnoga konfesionalnog modelavjeronaučne nastave u Hrvatskoj.

IKA

SPLIT

Marijan Dodig†

Upetak 29. kolovoza u tridesetšes toj godini života u Frank-

furtu je preminuo Marijan Dodig.Oti šao je iznenada, u naponu mu-ževne i stvara lačke snage. Umroje samo dan nakon što je doznaoda postaje otac. Tužna vijest po-godila je suprugu Mirjanu, rodi-telje, majku Milu i oca Ivicu po-drijetlom iz Imotskog, ali i cijeluhrvat sku zajednicu u Frankfurtu,koje je pok. Marijan bio ugledni

i vrijedan član, kojemu kao pravniku ništa nije bilo te-ško napraviti za svoj hrvatski narod.

Marijan Dodig je rođen 28. lipnja 1972. godi-ne u Frankfurtu na Majni. Djetinjstvo i školovanje pro-veo je u rodnom gradu, u kojem je 2000. godine po-ložio i završni odvjetnički ispit. Bio je aktivan član umnogobrojnim udrugama u kojima je ostavio neiz-

brisiv trag, poput zastupnika u Vijeću stranaca gra-da Frankfurta gdje je prije svega zastupao intereseHrvata.

Sredinom 2000. godine bio je suosnivač Fran-jevačke mladeži, koja djeluje u okrilju Hrvatske ka-toličke misije Frankfurt. Bio je član Hrvatsko-europs-koga kulturnog društva iz Frankfurta i član Župnogavijeća Hrvatske katoličke misije Frankfurt. Početkomove godine postao je jedan od čelnih ljudi Hrvat -skoga gospodarskog saveza u Njemačkoj.

Živio je u duhu kršćanskih načela i vrijednosti. Bioje uzorit čovjek kojim su se svi ponosili, od najbliže ob-itelji do mnogobrojnih prijatelja. Frankfurtski Hrvatipamtit će ga kao dobrog mladića koji je volio i po-magao drugima.

Pokojnikov ispraćaj sa svetom misom zadušnicombio je u srijedu 3. rujna u crkvi sv. Ante u Frankfrutu.Pokopan je u četvrtak 4. rujna u Splitu na gradskomgroblju Lovrinac.

Umak od hrena s kuhanom junetinom

B R I G I T A Š V E D S K AR �� P A R E R G A �� V A S AU H O L A Ž A �� R T O V I ��

S O L I �� A R E T I N O �� SA D I C A �� A M A �� O J A KR O T I R A T I �� I Ž A N IA Č �� Z I D �� L U K A �� A J�� A L A J �� C I K AO S A M A �� V O LS T O �� N �� I O N IM I T R A �� D ŠE L S A �� O P A TR A E L I �� B I �� EO �� K O M E D I J A Š ��

D V O R S K A D A M A �� A KJ A M �� I A K O �� I V A N OE R A T O �� A M A T E R K AC A R I N I K �� M A �� T E LE N A K �� S I R O T A �� R A

RJEŠENJE IZ PROŠLOG BROJA


Mislio jeDok mame nije bilo kod kuće,

Ivan je pojeo sve slatkiše, koje jedonio ujak.

Majka ga kori:— Sve si slatkiše pojeo sam. Zar

nisi mislio na svoju sestru.— O, jesam, jesam, mama! Stal-

no sam gledao na ulazna vra-ta, u strahu da se ona ne po-javi.

Ne pozna gaObiteljski par ulazi na koncert

koji je davno počeo.— Poznaješ li Bethovena?— Kako ga mogu poznati u ovoj

tami?— Čekaj pauzu, da se upali

svjetlo!

Raširenim rukamaZašto nisi malo pospremio

stan dok sam ja bila na poslu? —pita žena muža.— Nisam mogao, srce! Cijelo vri-

jeme sam te čekao raširenihruku.

Dogovoreni rok— Draga, pa kad ćeš ti konačno

naučiti tako dobro kuhati kaomoja mama? — pita muž ženu.

— Dragi, odmah čim ti naučiš za-rađivati novac kao moj tata.

ŽeđGospođa Ivanka je morala ne-

koliko dana biti odsutna. Išla je uposjet kćeri.

Prije odlaska napominjala jemužu:— Molim te, ne zaboravi mi sva-

ki dan malo zaliti cvijeće!— Ne brini, ženo! Ako itko zna

što je žeđ, to znam ja.

Nije je vidioMama:

— U ormaru su bile dvije jabuke,a sada je samo jedna. Kako jeto moguće?Sinčić:

— Mamice, bilo je tamno, paonu drugu nisam vidio.

Hvala i molimŠto očekivati: Sa 18 mjeseci dije-

te bi već trebalo čisto izgovarati rije-či, no bez obzira izgovara li ih isprav-no, trebate znati da je važna djeteto-va namjera. S dvije i pol godine dje-ca već jako dobro znaju riječi stavlja-ti u kontekst i tada će puno lakše prim-jenjivati pravila bontona.

Što činiti: Ako dijete još nije steklonaviku zahvaljivanja i upita riječju„molim”, zapitajte ga: „Što kažemokada nam netko nešto daruje?” Onoće na to sigurno odgovoriti: „Hvala.”

Dijeljenje Što očekivati: U dobi od oko dvije

godine dijete tijekom druženja s dru-gom djecom uči dijeliti, i to na svojojkoži. No, to ne znači da će svaki pu-ta primijeniti ovo društveno prihvatlji-vo pravilo.

Što činiti: Ohrabrite ga, potaknitega da igračku podijeli s vršnjakom, ito u trenutku kada se to od njega neočekuje. To možete učiniti i s dvije isteigračke, od kojih će jednu dati prija-telju. Ne zaboravite dijete pohvaliti!Istovremeno, pokude bez objašnjenjanisu dobrodošle! Kažete li mu da ćenjegov prijatelj biti tužan jer se ne že-

li s njim igrati i pritom mu kažete datakvo ponašanje nije lijepo, dijete ćerazmisliti i drugi puta vjerojatno druk -čije postupiti.

Ispričavanje Što očekivati: Iako dijete sa 18

mjeseci može razumjeti tuđe osjećaje,ne mora uvijek znati zašto se od nje-ga očekuje određeno ponašanje.Ono, naime, ne mora uvijek razumje-ti zašto se treba ispričati. S dvije i polgodine, ili pak tri, ono će razumjeti si-tuaciju, no tada će možda biti punoteže postići željeni efekt. U toj dobi di-jete već može postavljati svoja nače-la i činiti po svom. Oboružajte sestrpljenjem i budite dosljedni, pa većnakon nekoliko pokušaja možete oče-kivati pozitivan ishod.

Što činiti: U trenutku kada vršnja-ku uzme igračku i udari ga, upozoritega da se ružno ponaša i igrajte nanjegove emocije: „Ne tučemo nikogajer to boli”, a zatim ga navedite da seispriča: „Kada nekoga udarimo, ka-žemo mu: 'Oprosti.'” Kroz ovih neko-liko „malih” primjera dijete će naučitiosnove bontona koji će kasnije kroz ži-vot lako nadograđivati. Stoga naprijedhrabro, jer za velike pobjede potrebnisu mali koraci. Ivana Bobanac

svježeg hrena; 1�2 žličice bije-log papra; 250 ml temeljca odjunetine; 50 ml vrhnja za ku-hanje; sol.

Priprema: Na otopljenommaslacu kratko popecite brašnoi naribani hren. Dodajte papar itemeljac te zakipite uz stalno mi-ješanje.

Kuhajte ga 30 minute, a za-tim umiješajte vrhnje.

Po potrebi umak posolite.Posluživanje: Poslužite uz

kuhanu junetinu i pire krumpir.Savjet: Umjesto svježeg hre-

na možete staviti 2 žlice hrenaPodravka. Umak možete pripre-miti i bez maslaca i brašna, aliu tom slučaju temeljac zakipitesa škrobnim brašnom i kuhajtenekoliko minuta.

Sastojci za 4 do 6 osoba: 800 gkuhane junetine

Za umak od hrena: 40 g maslaca;1 žlica pšeničnog oštrog brašna tip400 Podravka; 2 žlice naribanog

Izvor: www.coolinarika.com

ŠALE — SAVJETI — RECEPTI

Ministrantski susretMinistrantski susret

FRANKFURT

Upravo je izišao iz tiska jednolisniHrvatski katolički kalendar za 2009.godinu, koji je objavio Hrvat ski dušo-

brižnički urediz Frankfurtana Majni.Na kalenda-ru je slika sv.Fra nje Asiš-koga u povo-du 800 godi-na Fra nje vač -kog reda, aistaknuti su i

termini hodočašća Hrvata katolika unjemačka svetišta. Daljnje oba vijesti inarud žbe na telefon:

0049 (0)69 9540480, fax. 0049 (0)69 95404824;

E-mail: [email protected]

Hrvatski kalendarHrvatski kalendarza 200za 20099..

KÖLN

Drugi festival popularne duhovne glazbe „Stepinacfest” održat će se usubotu 11.10. u dvorani Bürgerzentruma u Kölnu (Chorweiler).

Nastupaju skupine i solisti iz hrvatskih katoličkih misija. Prijave se pri-maju do 1.10.2008. godine. Početak programa je u 18.30 sati. U zabav-nom dijelu programa nastupit će VIS „Bon-Ton”. Informacije: HKM Köln, fra Branko Brnas. Tel. 0221/242816; 0173/2954637. �

Stepinacfest 2008.Stepinacfest 2008.

BERGISCH GLADBACH

„Fenomen (ne)religioznosti u književnosti” — tema je godišnjega pas -toralnog skupa hrvatskih svećenika, pastoralnih suradnica i suradnika izZapadne Europe, koji će se održati od ponedjeljka 6. do četvrtka 9. listo-pada u „Kardinal-Schulte-Haus” u Bergisch Gladbachu kod Kölna, u or-ganizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta.

Tijekom susreta o temi „Problem Boga u suvremenoj književnosti” i„Suvremena književnost — izazov teološkoj misli” govorit će prof. JosipGrbavac iz Sinja. Akademik Josip Bratulić iz Zagreba govorit će o ulozistaroslavenskog jezika i glagoljice u hrvatskoj kulturi i književnosti, adr. Vladimir Lončarević iz Zagreba o religioznosti i katolicitetu tijekomhrvatske književne moderne. Na skupu će biti i gospićko-senjski biskupmons. dr. Mile Bogović, koji će predvoditi misna slavlja i održati preda-vanje o obrani istine o hrvatskoj povijesti. �

Pastoralni skup 2008.Pastoralni skup 2008.


Susret ministranata iz hrvatskih ka-toličkih misija (HKM) iz Rajnsko-

majnske regije održan je u subotu 30.kolovoza u Hofheim-Marxheimu, u or-ganizaciji Hrvatske katoličke misijeMain-Taunus/Hochtaunus.

Susret, na kojem se okupilo više od120 ministrantica i ministranata zapo-čeo je sv. misom u kapeli sestara Dob -rog Pas tira u Hofheim-Marxheimu. Mis-no slavlje predvodio je i propovijedaovodi telj HKMMain-Taunus/Hochtaunusfra Željko Ćurković u zajedništvu s de-le gatom za hrvatsku pastvu u Njemač -

koj fra Josipom Bebićem, voditeljemHKM Darmstadt fra Josipom Klarićem,voditeljem HKM Rüsselsheim fra Beris-lavom Nikićem, dušobrižnikom u HKMFrankfurt fra Ivicom Ercegom. Misnomslavlju pribivao je i voditelj HKMFrankfurt fra Petar Klapež te više pas -toralnih suradnica redovnica i suradni -ka iz HKM Main-Taunus/Hochtaunus,Rüsselsheim, Wiesbaden, Darmstadt,Offenbach i Frankfurt, iz kojih su minis -tranti sudjelovali na susretu. U drugomdijelu susreta priređen je ministrantskikviz o sv. Franji Asiškom o temi „Gos -

podine, što želiš da ti učinim?“, koji jepripremio pastoralni referent ZvonkoOrlović. Nakon zajedničkog objeda,slijedila su sportska natjecanja u obliž -njem sportskom parku „Heide“ u Hof-heim-Marxheimu. Prvo mjesto u nogo-metu osvojila je HKM Main-Tau-nus/Hochtaunus, a drugo HKM Offen-bach. Prvo mjesto u rukometu osvojilaje HKM Offenbach, a drugo HKM Rüs-selsheim. Priređena su i druga sport-ska natjecanja. Susret je završio za-jed ničkom molitvom.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić

HOFHEIM-MARXHEIM

MOZAIK

KATOLIČKI KALENDARKROATISCHER KATHOLISCHER KALENDER • CROATIAN CATHOLIC CALENDER • LE CALENDRIER CATHOLIQUE CROATE

� BIRNAU 24. 5. 2009.� DEGGINGEN 1. 6. 2009.

� ALTÖTTING 28. 6. 2009.� BADEN-BADEN (Autobahnkirche) 26.12. 2009.

� HILDESHEIM 1. 6. 2009.� KEVELAER 3.10. 2009.

� MARIENTHAL 1. 6. 2009.� ZWIEFALTEN 7. 6. 2009.

� MARIA EINSIEDEL 13. 9. 2009.� NEVIGES 1. 6. 2009.

Hodočašća u Njemačkoj:

Ti si tako približio Krista svomu vremenu:Pomozi mi približiti Krista momu vremenu,ovom vremenu tako teškom i kritičnom.

Pomozi nam, sveti Franjo Asiški,da približimo Krista Crkvi i svijetu današnjice!

(Iz molitve Ivana Pavla II. sv. Franji)

Herausgeber: Kroatenseelsorge in Deutschland, An den Drei Steinen 42 d, 60435 Frankfurt am Main

Prizor: Sv. Franjo skida Isusa sa križa — kapela sv. Franje u Asizu

NPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPS

VELJAČA FEBRUAR

123456789

10111213141516171819202122232425262728

4. k.g., Brigita, MirosalvPrikazanje Gosp., Svijećnica Blaž, Vlaho, Tripun, Oskar Veronika, Andrija Cors. Izidor, Dobrila, AgataPavao Miki i drugovi, DorotejaDržislav, Rikard, Nikoleta5. k.g., Jeronim EmilianiApolonija, ZorislavaAlojzije Stepinac, SkolastikaGospa Lurdska, MirjanaZvonimir, DamjanKatarina Ricci, Božica Valentin, Zdravko 6. k.g., Klaudije Julijana, Miljenko, Danijel Sedam utemeljitelja, DarkoBernardica, Šimun, FlavijanKonrad, Blago, RatkoLeon, Lav, LeaPetar Dam., Irena, Eleonora7. k.g., Katedra sv. Petra Polikarp, Grozdan Lucije, Goran, SergijePepelnica (post i nemrs)Branimir, SandraGabrijel, TugomilRoman, Bogoljub


SIJEČANJ JANUAR

123456789

10111213141516171819202122232425262728293031

NOVAGODINA, Marija Bogor.Bazilije Veliki, Grgur Naz.Anastazija,Genoveva,Cvijeta2. po Božiću, Anđela Fol.Miljenko, Šimun, EmilijaBOGOJAVLJENJE, Tri KraljaRajmund, Lucijan, Zorislav Teofil, Bogoljub, SeverinJulijan, Adrijan, ŽivkoDobroslav, Grgur X., VilimKRŠTENJE GOSPODINOVOTatjana, Ernest, TanjaHilarije, Veronika, VeselkoFeliks, Srećko, RajkoPavao pust., StošijaMarcel, Oton, Astrid, MislavAntun opat, Marcijan2. k.g., MargaretaMario, Ljiljana, PiaFabijan i Sebastijan, MavroAgneza, Janja, EpifanijeAnastazije, Irena, VinkoEmerencijana, VjeraFranjo Saleški, Bogoslav3. k.g., Obraćenje sv. PavlaTimotej i Tit, PaulaAnđela Merici, ŽivkoToma Akvinski, TomislavValerije, Zdeslav, TvrtkoMartina Rimska, GordanaIvan Bosco

NPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPU

OŽUJAK MÄRZ

123456789

10111213141516171819202122232425262728293031

1. korizmena, ČistaLucije, Iskra, ZorkaMarin, Maroje, KamiloKazimir, Eugen ((kvatre)Euzebije, Teofil, Vedran, Zvjezdana, Fridolin ((kvatre)Perpetua i Felicita ((kvatre)2. korizmena, PačistaFranciska R., Dominik Savio 40. seb. mučenika, Emil Ervin, Kandid, TvrtkoBernard, TeofanRozarija, Sabina, KristinaMatilda, Miljana3. korizmena, BezimenaSmiljan, Hrvoje, Bosiljka Patrik, Domagoj, Hrvatin Ćiril JeruzalemskiJosip, zaručnik BDMVladislav, Dionizije, VladoVesna, Serapion4. korizmena, SredoposnaOton, Turibije Mongr., JasnaKatarina Švedska, LatinBlagovijest, MajaEmanuel, TeklaLidija, Lada, RupertNada, Sonja, Priska5. korizmena, GluhaKvirin, Viktor, VlatkoBenjamin, Ljubo

SČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČ

TRAVANJ APRIL

123456789

101112131415161718192021222324252627282930

Božica, Hugo, TeodoraFranjo PaulskiRikard, Siksto I.Izidor Sevilj., StrahimirCVJETNICA — Ned.muke Gosp.Celestin, Rajko, MarcelinIvan Salle, HermanBlaženka, AlemkaVeliki četvrtak Veliki petak (post i nemrs)Velika subotaUSKRS — VAZAMUskrsni pon., Martin I. papaValerije, JustinRastislav, BosiljkaBernardica, Josip B. L.Robert, Rudolf, InocentApolonije, EleuterijeBijela, Leon IX.Agneza, Bogoljub, Teotim Anzelmo, Konrad, Goran Kaj, LeonidaJuraj, Jure, �urđica Fidelis, Vjera Marko ev., Stjepan, Kruno3. uskrsna, Jakov Zadr.Ozana Kotorska, ZitaPetar Chanel, VitalKatarina SijenskaPio V., Josip Cott.

PSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSN

123456789

10111213141516171819202122232425262728293031

Josip RadnikAtanazije, Boris, Eugen4. uskrsna, Dobri PastirJulijan, Florijan, Cvita Anđelko, Irena, MirkaJudita, BornaDujam, DujeMarija PosrednicaKatarina B., Blaženko5. uskrsna, Ivan MerzFranjo H., MaksimLeopold Bogdan MandićLeonard, ImeldaMatija ap. Bonifacije Solin. muč., Gospa od milostiIvan Nepomuk, Margarita K. 6. uskrsna, PaškalIvan I. papa, SrećkoCelestin V. papa, IvonBernardin SijenskiUZAŠAŠĆE — SPASOVORita, Julije, Renata, HelenaŽelimir, Deziderije, Željko7. uskrsna, Marija Pom.Beda Časni, Grgur VII. papaFilip Neri, ZdenkoAugustin Kent., IrenaMarija Ana P., VilimVećeslav, MaksimIvana Arška, FerdinandDUHOVI — PEDESETNICA

PUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPU

LIPANJ JUNI

123456789

101112131415161718192021222324252627282930

Duh. pon., Marija Majka CrkveMarcelin i PetarKarlo Lwanga i dr.,Drago ((kvatre)Kvirin Sisački, PredragBonifacije, Valerija ((kvatre)Norbert, Neda (kvatre)PRESVETO TROJSTVOVilim, Žarko, MedardEfrem, Vinko, RankoDijana, Olivija, HelgaTIJELOVO — BRAŠANČEVOIvan Fak., Bosiljko, Jolanda Antun Padovanski, Antonija11. k.g., Rufin, ValerijaVid, Vida, VitoZlatko, Justina, Franjo Reg.Adolf, Laura, Bratoljub Marko i Marcelijan, Ljubomir Srce Isusovo Srce Marijino 12. k.g., Alojzije G., SlavicaPaulin Nol.,Toma More, Ivan F. Sidonija, Zdenka, Josip C.Rođenje Ivana Krstitelja Vilim, Adalbert Ivan i Pavao, David Ćiril Aleks., Ladislav 13. k.g., Irenej, Dobroslav Petar i Pavao, Krešimirr Rimski prvomučenici

SČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČP

SRPANJ JULI

123456789

10111213141516171819202122232425262728293031

Aron, Šimun, TeobaldOton, Oto,VišnjaToma ap., HijacintElizabeta Port., Ulrih, Berta14. k.g., Ćiril i MetodijeMarija Goretti, DominikaLukrecija, Vilibald, KlaudijeEugen, Kilijan, AkvilaMarija Propetog Isusa Petk.Ljubica, Amalija, VeronikaBenedikt op., Dobroslav15. k.g., Mislav, MohorMajka Božja Bistrička, Henrik Kamilo, Franjo Sol.Presveti Otk., Bonaventura Gospa Karmelska, Karmela Aleksije, Branko, Branimir Rufina, Arnold, Bruno 16. k.g., Martina, Zlata Ilija prorok, IlijanaLovro Brind., DanijelMarija Magdalena, Manda Brigita Švedska, Apolinar Kristina, Mirjana, Kristofor Jakov apostol, Valentina17. k.g., Joakim i AnaKliment Oh., Natalija, LjerkaVećeslav, Nazarije, ViktorMarta, Blaženka, BeataPetar Krizolog, Rufin, AnđaIgnacije Lojolski,Vatroslav

USČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUS

RUJAN SEPTEMBER

123456789

101112131415161718192021222324252627282930

Egidije, Verena, BranimirKalista, Divna, MaksimaGrgur Veliki, BudimirRuža Vit., RozalijaLovro Just., Borko, Rozvita23. k.g., Doris, DavorMarko KriževčaninRođenje BDM — Mala GospaPetar Claver, StrahimirNikola Tolent., PulherijaGospa Vel.Zavjeta, HijacintIme Marijino, Marija24. k.g., Ivan Zlatousti, ZlatkoUzvišenje sv. Križa, VišeslavŽalosna Gospa, Dolores Kornelije i Ciprijan (kvatre)Rane sv.Franje, Robert Bel.Josip Kuper., Irena ((kvatre) Januarije, Željko ((kvatre)25. k.g., SvjetlanaMatej ap. i ev., MateToma Vil., JonaLino, KonstancijeMarija Otkupiteljica, Mirjana Kleofa, Zlata, AurelijeKuzma i Damjan, Damir26. k.g., Vinko PaulskiVećeslav, VjenceslavMihael,Gabrijel, RafaelJeronim, Jerko


LISTOPAD OKTOBER

123456789

10111213141516171819202122232425262728293031

Terezija od Djeteta IsusaAnđeli Čuvari, AnđelaKandida,Maksimilijan,Gerhard27. k.g., Franjo AsiškiFlavijan, VelimirBruno, Fides, VericaBDM od KruniceZvonimir, DemetrijeDionizije, Ivan LeonardiDanijel, Franjo Borg., Lujo28. k.g., EmilijanSerafin, Veljko, MaksimilijanEduard, Slavko, TeofilKalist papa, KrasnaTerezija AvilskaMargareta M. A., HedvigaIgnacije Ant., Vatroslav29. k.g., Luka evanđelistIvan B., Izak J., Pavao od KrižaIrena, Vendelin Uršula, Zvjezdan Marija Saloma, Dražen Ivan Kapistranski, Roman Antun M.Claret, Jaroslav 30. k.g., Katarina KotromanićZvonimir, Radovan, DemetrijeFlorencije, Sabina Šimun i Juda Tadej Donat, Darko, Darinko Marcel, Gerard, German Vuk, Alfons Rodr., Wolfgang

NPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNP

STUDENI NOVEMBER

123456789

101112131415161718192021222324252627282930

SVI SVETI, 31. k.g.Dušni dan, DuškoMartin iz Porr., Silvija,DubravkaKarlo BoromejskiSrijemski mučeniciLeonard,VedranEngelbert,Zdenka, Anđelko32. k.g., Gracija KotorskiPosveta lateranske bazilike Leon Veliki, Lavoslav, LavMartin TourskiJozafat, KunibertStanislav K., StankoNikolaTavelić33. k.g., Albert VelikiMargareta Škot., Gertruda Elizabeta Ug., Viktorija, Igor Posveta bazilika Petra i Pavla Agneza Asiška,Janja,Matilda Feliks Val., Edmund, Srećko Gospa od Zdr.,Prikazanje BDMKRIST KRALJ, CecilijaKlement, Kolumban, BlagoKrševan, Prvoslav, Cvita Katarina Aleks., Katica Dubravko, Silvije Franjo A.F., Severin, Valerijan Jakov Markijski,Držislav 1. došašća, SvjetlanaAndrija ap., Hrvoslav

USČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČ

PROSINAC DEZEMBER

123456789

10111213141516171819202122232425262728293031

Natalija, Božena, MarijanBlanka, Živka, Vivian Franjo Ksaverski, Klaudije Barbara, Barica, Ivan Dam.Krispina, Dalmatin, Dragan 2. došašća, NikolaAmbrozije, Dobroslav Bezgrešno začeće BDM Valerija, Zdravka ((kvatre) Gospa Loretska Damaz, Damir, Sabin ((kvatre) Ivana Fr. de Chantal ((kvatre) 3. došašća, LucijaIvan od Križa, ŠpiroKristijana, IrenejAlbina, Zorka, Adela Lazar, Florijan Bosiljko, TeotimBenjamin, Urban, Vladimir4. došašća, HrvatinPetar Kanizije, SnježanFranciska, ČaslavIvan Kentijski, Viktorija Badnjak, Adam i Eva BOŽIĆ — RO�ENJE ISUSOVOStjepan mučenik, Krunoslav SVETA OBITELJ, Ivan ap. i ev. Nevina dječica, Mladen Toma Becket, David Tihomir, Trpimir Silvestar, Goran, Melanija

SNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNPUSČPSNP

KOLOVOZ AUGUST

123456789

10111213141516171819202122232425262728293031

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

2009SVIBANJ MAI

Alfons M. de Liguori18. k.g., Gospa od AnđelaAugustin KažotićIvan M. VianneyGospa Snježna, NivesPreobraženje GospodinovoSiksto papa, Kajetan, DonatDominik, Nedjeljko, Neda19. k.g., Edith Stein Lovro, Lovorka, KrunoslavaKlara, Jasna, SuzanaHilarija,VeseljkaPoncijan i HipolitMaksimilijan Kolbe, AlfredUZNESENJE BDM — VEL.GOSPA20. k.g., Roko, Stjepan Ug.Hijacint, MironJelena Križarica, JelkaIvan Eudes, TeklaBernard, SamuelPio X., DonatBDM Kraljica, Regina21. k.g., Ruža LimskaBartolomej ap., BarišaLjudevit, Josip Kal., PatricijaJadranko, HadrijanMonika, ČaslavAugustin, Tin, GustavGlavosijek Ivana Krst., Sabina22. k.g., Radoslava, Rebeka Rajmund, Želimir, Rajko

SVETI FRANJO, MOLI ZA NAS!

GODINA FRANJEVAČKOG REDA

Hrvatski narod s posebnim žarom štuje lik Majke Božje iodavna je s ljubavlju naziva Kraljicom Hrvata.Najveće marijansko svetište u Hrvatskoj je Marija Bistricasmještena u pitomoj dolini Hrvatskog zagorja nadomakglavnog grada Zagreba.

d 2384 e rujan/september 2008 br./nr.9...

Documents