Sadržaj

1. Uvod Kutane (kožne) mikoze...........................................................................................................................2

Dermatofiti.........................................................................................................................................2

2. Razrada teme

2.1. Rod Trichophyton...................................................................................................................3

2.1.1. Morfološke i kulturelne osobine.....................................................................................3

2.1.2. Klinička slika....................................................................................................................4

2.1.3. Laboratorijska dijagnostika.............................................................................................6

2.1.4. Terapija................................................................................................................................7

2.1.5. Epidemiologija................................................................................................................7

2.2. Rod Microsporum...................................................................................................................8

2.2.1. Morfološke i kulturelne osobine.....................................................................................8

2.2.2. Klinička slika....................................................................................................................8

2.2.3. Laboratorijska dijagnostika.............................................................................................9

2.2.4. Terapija...........................................................................................................................9

2.2.5. Epidemiologija..............................................................................................................10

2.3. Rod Epidermophyton............................................................................................................11

2.3.1. Morfološke i kulturelne osobine...................................................................................11

2.3.2. Klinička slika..................................................................................................................11

2.3.3. Laboratorijska dijagnostika...........................................................................................12

2.3.4. Terapija.........................................................................................................................12

2.3.5. Epidemiologija..............................................................................................................12

3. Literatura

1 | K u t a n e m i k o z e

1. Uvod

Kutane (kožne) mikoze

Dermatofiti

Dermatophytes su grupa gljiva koja pripadaju koljenu Ascomycota. Uzročnici su površnih

oboljenja koja se nazivaju dermatomikoze ili dermatofitoze. Većina dermatofita se razlikuje od ostalih

gljiva time što ima afinitet prema keratinu. Dermatofite u keratinu rastu, razmnožavaju se i imaju

keratofilna i keratolitička svojstva. Dermatofiti su prema njihovoj ekologiji i domaćinu grupirane u

geofilne, zoofilne i antropofilne vrste.

Neke vrste, humane ili antropofilne, izazivaju promjene samo na čovjeku, dok druge vrste,

zoofilne, parazitiraju kod životinja. Treća vrsta su geofilne, koje žive saprofitskim životom u zemlji.

Kod sve tri klinička slika je različita. Humane vrste izazivaju blage upalne promjene, zoofilne izazivaju

jake gnojne promjene, dok saprofitske vrste mogu uzrokovati lezije praćene reakcijama različitog

intenziteta.

Geofilne vrste dermatofita su uglavnom apatogene. Prirodni nosilac ovih vrsta je zemlja.

Kontakt sa zemljom je najvažniji izvor za infekciju ljudi. Zoofilne vrste primarno paraziti životinja.

Humane infekcije nastaju najčešće direktnim kontaktom sa inficiranom životinjom. Antropofilne vrste

imaju tendenciju da izazivaju hronične infekcije i rijetko nastaje spontane.

Pravilno ime za dermatofize koje uzrokuju vrste roda Trichophyton, Microsporum i Epidermophyton je

Tinea.

Nazivu se dodaje i latinski naziv zahvaćenog dijela tijela:

• Dermatofiza vlasišta (Tinea capitis)

• Dermatofiza nokta (Tinea unguium)

• Dermatofiza stopala (Tinea pedis)

• Dermatofiza dlana (Tinea manum)

2 | K u t a n e m i k o z e

2. Razrada teme:

2.1. Rod TrichophytonRod Trichophyton spada u koljeno Ascomycota. Vrste roda Trichophyton kod ljudi i životinja

izazivaju oboljenja koja se zovu trihofitije (trihofiloze). Trihofitije mogu biti lokalizirane na goloj,

neobrasloj ili naobrasloj koži, na ili u dlakama, na kosmatom dijelu glave ili kapiliciju i na noktima.

2.1.1. Morfološke i kulturelne osobineU mikroskopskom preparatu oboljele dlake kod endotriks tipa vide se samo izlomljene i septisane

hife i spore u dlaci. Kod ektotriks tipa oko oboljele dlake vidi se rastresit omotač koji se sastoji od

spleta hifa i artrospora poredanih u lancima. U materijalu sa oboljele neobrasle kože i nokta vide se

samo hife i spore. Mikroskopskim pregledom kulture vidi se razgranat septisani micelij. Hife se vide u

vidu spirala, teniskog reketa, svijećnjaka. Uz takav micelij vide se mikrokonidije i makrokonidije, koje

su karakteristične za pojedine vrste Trichophytona. U odnosu na veličinu spore razlikuju se dvije vrste

trihofitije: megasporne (krupne spore) i mikroiden (sitne spore).

Vrste Trichophytona uspijevaju na rznim podlogama. Većina

najbolje uspijeva na podlozi Sabourauda sa dodatkom maltoze ili

glukoze. Bolje rastu na temperaturi od 25° C. Inkubacija traje od 10

do 30 dana.

Izgled kolonija raznih vrsta trihofitona je različit. One mogu biti

pamučaste, voštanog sjaja, glatke, naborane, izbrazdane i sa i

ispupčenim centrom. Kolonije pojedinih vrsta pigmentirane su žuto,

ružičasto, crveno, smeđe, ljubičasto ili mogu biti crne.

2.1.2. Klinička slikaTrihofitoza je oboljenje koje se sporo i podmuklo razvija, zbog

čega se u početku teško uočava. Uoči se tek kasnije u

uznapredovalom stadiju. Trihofitoza neobrasle kože ili površinska

trihofitoza zahvata najčešće nepokrivene dijelove tijela

(neobrasle). Klinička slika može biti različita. Promjene su crvene

3 | K u t a n e m i k o z e

Slika 1: trichophyton kulture, humane mikoze

Slika 2: trihofitoza neobrasle kože

boje, okruglog oblika i uzdignutog ruba. Brzo i jednako napreduju na sve strane, pr i čemu se

susjedna žarišta spajaju. Pri jačoj upali izbijaju gnojni mjehurići, a središte žarišta blijedi i postaje

glatko.

Trihofitoza kosmatog dijela glave ima dva klinička oblika:

• Površinski (trichophytia superficialis), s neznatnom

reakcijom tkiva, uzrokovan vrstama koje se prenose s

čovjeka na čovjeka

• Duboki (Trichophytia profunda capillitii ili Kerion Celsi), s

jakom upalnom reakcijom, a izvor infekcije su oboljele

životinje.

Površinsku trihofitozu odlikuju žarišta različite veličine s

blago ljuskavom površinom i dlakama slomljenim u različitoj visini

iznad kože. Zbog razgradnje keratina napadnute dlake su sive i

krhke. U odraslih bolesnika s hroničnom trihofitozom vide se crne

tačkice na mjestu inficiranih dlaka odlomljenih u visini folikula

dlake. Najčešće obolijevaju školska djeca do puberteta i žene u

doba menopauze.

Duboka trihofitoza započinje vezikulo-skvamoznim

promjenama koje brzo prelaze u jaku upalu folikula s naslagom krvavo-seroznog gnojnog eksudata.

Nastaju čvorovi puni gnoja koji se na pritisak lako istisnu. Stari Grci su ovu kliničku sliku uspoređivali s

pčelinjim saćem iz kojeg se cijedi med (kerion). Prema rimskom

prevodiocu grčke medicinske literature Celsusu, bolest se naziva

Kerion Celsi. Duboke trihofitoze imaju veliku sklonost prema

spontanom izlječenju zbog jake rekativnosti organizma. Na

mjestu izliječenog žarišta zaostaje atrofična brazgotina, a iz

sačuvanih folikula ponovo rastu dlake. Najčešće obolijevaju

seoska djeca koja su bila u dodiru s oboljelom životinjom (goveda).

Prema tome kako kako su gljivični elementi razmješteni u odnosu na dlaku razlikuju se dva tipa:

• tip ektotriks (ectothrix): kada se spore i hife nalaze oko dlake,

• tip endotriks (endothrix): kada su spore i hife u samoj dlaci.

4 | K u t a n e m i k o z e

Slika 3: Trichophytia superfitialis

Slika 4: Trichophytia profunda capitii

Slika 5: Trichophytia barbae

Prema veličini spora koje se nalaze u patološkom materijalu postoji podjela na vrste koje stvaraju

krupne spore (megasporne) i sa malim, sitnim sporama (mikroidne).

Trihofitoza može zahvatiti obrasle dijelove lica. Trihofitoza brade i brkova može imati kliničku

sliku površinske ili duboke trihofitoze. Oboljenje se naziva Sycosis barbae (Trichophytia profunda

barbae) ili „berberska bolest", jer se najčešće javlja u osoba koje koriste nehigijenske brijačnice.

Prenosi se priborom za brijanje. Lezije se češće javljaju na bradi u vidu gnojnih folikulitisa koji su

ograničeni ili rasijani.

Trihofitoza nokta (Onychomycosis) nastaje obično

širenjem gljive iz primarnih žarišta trihofitoze obrasle ili

neobrasle kože. U početku dolazi do promjene boje i

prozirnosti nokta. Kasnije se mijenja struktura rožnate

ploče nokta i njenog ležišta. Jaka hiperkeratoza odiže

nokat, a udubljenje se puni roževinom i nokat mnogostruko

povećava svoju debljinu. U težim slučajevima nokat se

raspada u hrapavu rožnatu masu sivožute boje. Trihofitoza nokta je dugotrajna bolest i može trajati

godinama. Javlja se u djece koja već imaju promjene na kosmatom dijelu glave i češanjem prenose

infekciju i na nokte, znatno češće se sreće u odraslih. Trihofitoza tabana i dlanova javlja se obično

izrneđu prstiju, a odlikuje se svrbežom, ljuštenjem kože, pojavom sitnih mjehurića kod lakše kliničke

slike ili jakom upalom, pucanjem kože te sekundarnim infekcijama kod teže kliničke slike.

Favus je oboljenje uzrokovano gljivom Trichopyhyton schoenleini. Javlja se na neobrasloj koži,

kosmatom dijelu glave i noktima. Infekcija nastaje samo u ranom dječijem dobu i traje dugo i poslije

puberteta, a ako se ne liječi do kraja života. Zbog toga je

stalni izvor zaraze čovjek. Favus kosmatog dijela glave je

karakterističan po nastanku skutula različitih veličina. Skutula

je naslaga hifa i artrokonidija dermatofita. Žute je boje s

udubljenjem na gornjoj površini, što joj daje oblik zdjelice. U

središtu skutule nalazi se inficirana dlaka koja je

dekolorisana.Ona nije prekinuta, ali je bez sjaja i gljivični

elementi se nalaze u njoj. U favusu, ako duže traje, dlake su rijetke i grupirane u čupercima, imaju

specifičan miris na mišje leglo. Karakteristično je da se otpala dlaka više ne obnavlja, jer je uništen

korijen dlake, te na tom mjestu dolazi do trajne ćelavosti. Sa kosmatog dijela glave promjene mogu

da se prenesu i na kožu i obično se lokaliziraju na Iicu, vratu, trupu, skrotumu i ekstremitetima. Na

5 | K u t a n e m i k o z e

Slika 6: Onchomycosis

Slika 6: Favus na kosmatom dijelu glave

neobrasloj koži su promjene u vidu sumporno žutih naslaga - skutula. Oboljenje noktiju počinje na

slobodnim ivicama.Nokti su bez sjaja, deformirani.

2.1.3. Laboratorijska dijagnostika Za dijagnozu trihofitoza uzima se patološki izmjenjena dlaka, strugotina sa kožnih lezija i

noktiju.Ako klinička dijagnoza govori za favus, pored patološki izmijenjenih dlaka uzimaju se i skutule.

Uzorak bolesničkog materijala treba pravilno odabrati, uzeti pod aseptičkim uvjetima i u dovoljnoj

količini. Pogodan uzorak za mikološku dijagnostiku je ljuska ili pokrov mjehurića s aktivnog ruba

kožne promjene. Površinu nokta treba

očistiti dezinfekcijskim sredstvom, a

promijenjeni dio nokta sastrugati

skalpelom. S kosmatog dijela glave treba

odabrati oboljelu dlaku . Mikroskopijom

Ijuske ili pokrova mjehurića s kožnog

žarišta, te strugotine nokta u preparatu

pripremljenom s 10 do 20%-tnom

kalijevom lužinom vide se hife. Konačnu

identifikaciju uzročnika omogućava uzgoj

gljive iz pravilno odabranih uzoraka bolesničkog materijala na Sabouraudovu agaru s dodatkom

antibiotika i na temperaturi od 25°C kroz dvije do četiri sedmice.

Makroskopski izgled mladih kolonija može pomoći u identifikaciji vrste. Starenjem kolonije i

mijenjanjem pH vrijednosti hranjive podloge gubi se pigment karakterističan za vrstu. Mikroskopijom

kolonije vide se mikrokonidije i makrokonidije.

Raspored mikrokonidija te izgled, veličina i raspored makrokonidija karakteristični su za svaku

vrstu. Pomoć u identifikaciji vrste pruža ispitivanje mogućnosti rasta gljive u prisutnosti kazeina,

vitamina, tiamina, histidina i rižinog brašna.

2.1.4. Terapija

Svi klinički oblici trihofitoze mogu se liječiti davanjem grizeofulvina per os, uz kontrolu

jetrenih enzima i krvne slike. Liječenje dubokih trihofitoza nadopunjuje se lokalnom primjenom 2%-

6 | K u t a n e m i k o z e

Slika 7: Trichophyton mentagrophytes, metil plavo

tne jodne tinkture, a sekundarne bakterijske infekcije liječe se antibioticima. Za uspješno liječenje

inficiranih noktiju potrebna je višemjesečna primjena lokalnih antimikotika. Uz specifično i

dugotrajno liječenje trihofitoze tabana preporučuje se dnevno mijenjanje i nošenje pamučnih čarapa,

stavljanje smotuljaka vate između prstiju i dezinfekcija obuće.

2.1.5. Epidemiologija lzvor infekcije vrstama roda Trichophyton može biti zemlja, zaražena životinja ili čovjek. infektivni

oblik gljive je artrokondija. Do infekcije dolazi direktno, dodirom sa žarištima na oboljelom čovjeku ili

životinji, kao i indirektno, zagađenim predmetima. Širenju i prenošenju infekcije doprinose i loše

higijenske prilike, zdravstvena neprosvijećenost i miješanje stanovništva iz raznih zemalja i krajeva.

Bolest se lako širi unutar porodice ili među školskom djecom. Mogu se javiti manje ili veće epidemije

trihofitoze brade prijenosom uzročnika zajedničkom četkom u brijačnicama. Trihofitoza tabana bolest

je gradskog stanovništva. Razvoju bolesti pogoduje prekomjerno znojenje, tijesna obuća i upotreba

čarapa od sintetske tkanine koja otežava transpiraciju. Ova bolest vrlo je česta pojava u nekim

grupama stanovništva, npr. sportašima. Smatra se da je uzrok tome redovno korištenje zajedničkih

prostorija za tuširanje, što omogućava širenje uzročnika.

2.2. Rod Microsporum Ovaj rod spada u koljeno Ascomycota. Gljive iz roda Microsporum su uzročnici oboljenja

mikrosporije. U rodu Microsporum nalaze se antropofilne, zoofiine i geofilne vrste. Najčešće su vrste

M. canis (zoofilna) i M. gypseum (geofilna). Vrste ovog roda parazitiraju u keratiniziranom sloju kože,

u dlaci i noktima. Uzročnici se zadržavaju u koži i izuzetno rijetko prodiru dublje u potkožno tkivo.

7 | K u t a n e m i k o z e

2.2.1. Morfološke i kulturelne osobine U nativnom preparatu oboljele dlake vidi se oko nje omotačikoji je građen od mikrokonidija

kruškastog oblika. Pod pritiskom omotač se razilazi i jasno se

vide septisane hife. U materijalu sa lezije kože ili nokta vide se

samo spore i micelijska vlakna. U mikroskopskom preparatu iz

kulture vide se septisane hife u obliku teniskog reketa, češlja,

nodularnih formacija i makrokonidija. One su vretenastog

oblika, pregrađene sa dvije do 15 ćelijskih pregrada, debelih

glatkih ili nazubljenih zidova. Makrokonidije su dominantni oblici konidija. Mikrokonidije se ne koriste

za diferencijaciju vrsta. Vrste roda Microsporum obično

inficiraju kožu i dlaku, a rijetko nokte.

Kultura mikrosporuma razvija se relativno brzo ili sporo,

što zavisi od vrste. Porasle kolonije mogu biti glatke,

izbrazdane radijarnim prugama, brašnjave ili pamučaste.

Kolonije pojednih vrsta su žute, narandžaste ili crvene.

Pigment može i difundirati u podlogu.

2.2.2. Klinička slika Vrste roda Microsporum uzrokuju dermatofitozu vlasišta i neobrasle gole kože. Bolest na vlasištu

(Tinea capitis) započinje dva do četiri dana poslije infekcije. Promjene na kosmatom dijelu glave

izazvane antropofilnim vrstama ispoljavaju se u vidu okruglih ili ovalnih žarišta koja su pokrivena

bjeličastim skvamama. U početku oboljenja promjene su sitne,kasnije veličine pet do osam cm,

pojedinačne ili slivene, tako da glava djeteta izgleda kao da je posuta pepelom. Napadnuta dlaka je

slomljena, sive boje, bez sjaja jer se gljivični elementi nalaze oko nje. Karakteristično je da dlake strše

iznad ravni kože glave i izgledaju kao da su ošišane kao „dobro pokošena livada".

Gljiva se širi i napada nove folikule, ulazi u njih i

prodire u dlaku. Hife rastu, dolaze na površinu dlake gdje

stvaraju artrokonidije, zbog čega su diake sive i

lomljive.Mikrosporija je vrlo zarazna i podmukla bolest.

Javlja se u vidu epidemija po dječijim domovima.

Oboljenje se naziva kosopasica, uglavnom napada djecu

dobnog uzrasta između 4 i 12 godina i traje do puberteta,

kada spontano iščezava.

8 | K u t a n e m i k o z e

Slika 9: kultura mikrosporuma

Slika 8: Microsporum gypseum, makro i mikro konidije, metil plavo

Slika 10: Tinea capitis

Vrste čije se artrokonidije prenose sa vlasišta oboljelog čovjeka na drugog (M. audouinii) obično

ne uzrokuju upalnu reakciju, a tok bolesti najčešće je dugotrajan. Vrste čije se artrokonidije prenose

sa oboljele životinje na čovjeka (M. canis) redovno uzrokuju jaku upalu kože, a ponekad i stvaranje

dubokih ulceriranih keriona. lzvor infekcije ponekad može biti i tlo. Vrsta M. gypseum može

uzrokovati na vlasištu površinski neupalni proces, ali i duboku gnojnu mikrosporozu.

Mikrosporoza može nastati i na neobraslim dijelovima kože, najčešće na licu, vratu i rukama.

Kožne promjene teško se razlikuju od onih uzrokovanih vrstama roda Trichophyton.

Promjene na koži su u vidu eritemoskvamoznih pečata, s crvenom periferijom, okrugle i jasno

ograničene od zdrave kože. Na licu se također javljaju često i u starijih osoba.

2.2.3. Laboratorijska dijagnostika Jedino ispravno uzet uzorak bolesničkog materijala ima dijagnostičku vrijednost. Dobar uzorak za

mikološku dijagnostiku je pokrov mjehurića na vanjskom rubu žarišta i ljuščica s oboljele kože. Za

ispitivanja se uzimaju oboljele dlake i strugotine lezija s neobraslekože i oboljelog nokta. Uz kliničku

sliku i mikroskopski nalaz u bolesničkom materijalu, nije

teško postaviti dijagnozu. Mikroskopija ljuščica kože u

preparatu priređenom s 10 do 20%-tnom kalijevom

lužinom pokazuje hife i lance artrokonidija. Ako je riječ o

mikrosporiji neobrasle kože, dijagnozu je moguće postaviti

samo kultiviranjem, makroskopskim i mikroskopskim

pregledom porasle kulture. Uzgoj gljive iz ljuščica kože i

dlaka vrši se na Sabouraudovom agaru s dodatkom

antibiotika i cikloheksimida na temperaturi od 25 °C kroz 14 dana. lzgled, boja i brzina rasta kolonije

može ukazivati na vrstu gljive. Mikroskopijom kolonije vide se brojne mikrokonidije i makrokonidije.

U identifikaciji vrste može pomoći i ispitivanje sposobnosti rasta na rižinom brašnu.

2.2.4. Terapija Za liječenje mikrosporoze može se koristiti grizeofulvin uz kontrolu jetrenih enzima i krvne slike.

Uz to je preporučijivo pranje sapunom i vodom, odstranjivanje skramica i upotreba efikasnog

fungicida za površinsku upotrebu.

2.2.5. EpidemiologijaMikrosporoza je dermatofitoza ljudi i životinja širom svijeta. Do infekcije dolazi artrokonidijama iz

žarišta na oboljelom čovjeku, životinji ili iz tla. Artrokonidije adheriraju na keratocite, klijaju i

započinju invaziju kože ili dlaka. Ne napadaju nokte. Faktori koji utiču na osjetljivost organizma prem

ovim dermatofitima nisu još dovoljno upoznati. Od infekcije vlasišta obolijevaju dijeca dobi od 4 do

9 | K u t a n e m i k o z e

Slika 11: način uzorkovanja

12 godina. Poslije puberteta bolest je rijtka. Rezervoari zaraze su oboljeli ljudi i životinje, kliconoše i

zemlja. Mikrosporija se javlja najčešće ljeti. Oboljenje je sporadično. Postoje i endemični predjeli. Po

školama i kolektivnom smještaju mladih ljudi mogu se javiti i epidemije.

2.3. Rod Epidermophyton Ovaj rod spada u koljeno Ascomycota. U rodu Epidermophyton nalazi se samo na jedna vrsta

patogena za čovjeka. To je Epidermophyton floccosum, gljiva koja u čovjeka uzrokuje oboljenje koje

se naziva epidermofitija. Uzročnik se zadržava u koži čovjeka i nema sposobnost prodiranja u dublja

tkiva ili organe. Faktori virulencije ove vrste su enzimi keratinaza i elastaza kojima razara roževinu

kože i nokata čovjeka. Javlja se samo na neobrasloj koži i noktima. Nikada ne zahvata dlake.

10 | K u t a n e m i k o z e

2.3.1. Morfološke i kulturelne osobine U preparatu sa oboljele kože vide se razgranate septisane hife i brojne artrospore poredane u

nizove. U preparatu iz kulture nalaze se septisane hife koje

obično imaju izgled teniskog reketa i mnogobrojne

makrokonidije, mikrokonidija nema.

Na podlozi Epidermophyton floccosum se razvija

sporo. Koionlinija je napočetku sivkasto-bijela, a kasnije

postaje zelenkasta. Kolonija može biti glatka ili izbrazdana

nježnim radijarnim prugama.

2.3.2. Klinička slika

Tinea cruris Epidermophyton floccosum uzrokuje dermatofitozu prepona, tabana, dlanova, kože između

prstiju ruku i nogu, a rjeđe boiest na koži trupa i na

noktima. Žarišta na koži prepone (Tinea cruris) lagano su

crvene boje i uzdignutih policikličkih rubova s

mjehuričima i krastama, uz istovremenu regresiju u

središtu. Gljivični proces može zahvatiti skrotum,

perinealnu i perianalnu regiju. U debljih ljudi proces se

može širiti u pazuho, ispod dojki ili među kožnim

naborima.

Tinea pedis Od dermatofitoze stopala (Tinea pedis) obolijevaju najčešće adolescenti i

odrasle osobe. Na tabanima se javlja crvenilo i svrbež, a često i ragade kože

(stopalo atletičara).

Tinea unguium Promjene na noktima (Tinea unguium) klinički se ne razlikuju od

promjena uzrokovanih drugim vrstama gljiva. Zahvaćeni nokat obično je zadebljan, promijenjene

boje, a tkivo oko nokta nije upaljeno i ne boli.

2.3.3. Laboratorijska dijagnostika Za dijagnozu epidermofitije uzimaju se ljuspice i

strugotine sa oboljele kože i nokta. Rezultat mikroskopskog

pregleda može biti dovoljan za dijagnozu epidermofitije ako se

nađe tipična morfologija. Rezultat se potvrđuje zasijavanjem

11 | K u t a n e m i k o z e

Slika 11: E. Floccosum, metil plavo

Slika 12: Tinea cruris

Slika 13: Tinea pedis

Slika 14: Kultura E. floccosum

bolesničkog materijala na hraniive podloge i makroskopsko i mikroskopskim isptivanjem porasle

kulture.

2.3.4. Terapija Epidermofitoza se može Iiječiti primjenom grizeofulvina per os. Uspjeh u liječenju kožnih

lezija prepone i trupa postiže se obično za dvije do četiri sedmice. Epidermofitoza se može liječiti

lokalnom primjenom fungicidnih sredstava za vanjsku upotrebu.

2.3.5. Epidemiologija Rezervoar epidermofitije je samo čovjek koji boluje od te bolest. Prenosi se direktnim

kontaktom sa zaraženom osobom ili indirektno - preko ručnika, papuča, dasaka u kupalištima i

gimnastičkim dvoranama. Muškarci obolijevaju češće nego žene. Specifična profilaksa ne postoji.

Mjere lične higijene su jedina profilaksa.

3. Literatura Bešlagić Edina: Medicinska mikrobiologija, Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu,

Sarajevo,2010.

http://linlab.co.rs/Dermatofiti.aspx

http://en.wikipedia.org/wiki/Dermatophytosis

12 | K u t a n e m i k o z e