Rudolf Steiner (Donji Kraljevec, 25. veljae 1861. - Dornach, vicarska, 30. oujka 1925.), austrijski filozof, odgajatelj, pisac, ezoterik, i glavni utemeljitelj antropozofije. Steinerova namjera je konkretno opaanje duha i duhovnog u materiji, te opaanje djelovanja nematerijalnih sila na fiziki svijet, kao i uspostavljanje odreenih zakonitosti koje se potom mogu i praktino primjeniti. Steiner je antropozofiju kao ozbiljnu suvremenu duhovnu disciplinu u potpunosti htio razlikovati i odvojiti od spiritizma, magije i srodnih postupaka. Osnovni oblik u kojem je htio iznijeti svoju spoznaju je ideja. Svoje duhovne doivljaje i opaanja nadnaravnog htio je izraziti u jasno razumljivim pojmovima. Obrazovanje je primjerice elio obnoviti uspostavljanjem waldorfskog odgoja; poljoprivredu uvoenjem biodinamike poljoprivrede; scensku umjetnost putem euritmije, koja je ujedno i oblik zdravstvene terapije. Na polju likovne umjetnosti dao je osobite poglede. Kiparstvom se posluio kako bi u plastinoj formi izrazio duhovno-boanske sile koje oblikuju bie ovjeka. U oblikovanju forme zaeo je ideju o oblikovanju ploha u prostoru, koje svojim spajanjem oblikuju rubove, bez rada sa unaprijed zadanim bridovima. U slikarstvu je temeljem Goetheove teorije boja iznio drugaiji pogled na svaku pojedinu boju, kao i na sam nain slikanja. U antropozofskom slikarstvu ne koristi se prostorna perspektiva, ve boje samim svojim intenzitetom stvaraju odnose udaljenosti i blizine. Arhitekturu je promatrao kao pokretan iv oblik, nasuprot statinom pasivnom obliku. Vodio se idejom kako je kod oblikovanja arhitektonske forme, od same graevine vaniji prostor kojega graevina obuhvaa. U medicini je uspostavio tezu o meudjelovanju procesa unutar njegove trodjelne podjele fizikog tijela, koju potom stavlja u vezu sa nevidljivom ljudskom naravi, to je rezultiralo posebnim oblikom homeopatije. Ustanovio je i metode zdravstvene pedagogije u radu sa djecom s tekoama u razvoju; a kao temeljna naela navodi razvijanje religioznih osjeaja, bavljenje umjetnou, te poticanja rada rukama. Na antropozofskim osnovama nikle su i ivotne zajednice Camphill[3] u kojima borave djeca i osobe sa posebnim potrebama. I na mnogim ostalim poljima dao je izvorne ideje. Plan koji uglavnom nije prihvaen je trostruki drutveni organizam, namijenjen obnovi drave i ustroju drutva. Namjera Rudolfa Steinera bila je produhovljavanje pomou antropozofije; kod veina antropozofskih djela zamjetan je izmeu ostalog i duboko meditativan karakter. izvor Wikipedija

Devet predavanja o pelama

Devet od petnaest predavanja od Rudolfa Steinera radnicima na Goetheanum-u, Dornach, vicarska 1923. Ona su dio serije predavanja pod naslovom, Funkcioniranje Duha u prirodi i ovjeku.

PREDAVANJE IDornach, 3. 2. 1923. Dobro jutro, gospodo! Da li ste od naeg zadnjeg susreta mislili na neko pitanje koje biste me pitali? (Postavljeno je pitanje u vezi efekata absinta, kao i pitanje razlike izmeu pela i osa.) Dr. Steiner: Postavljajui ovo pitanje gospodin u publici, kao strunjak pelar, privlai nau panju na razlike u ivotu pela i onom od osa. Ovdje ima dosta slinosti, a nedavno sam vam opisivao ivot osa. ivot pela dosta mu nalikuje, ali, u drugu ruku, u pelinjem gnijezdu postoji veoma poseban i izvanredan ivot. Kako to moemo objasniti? Vidite, to se ne moe potpuno objasniti bez sposobnosti duhovne percepcije. Da je ivot gnijezda iznimno mudro organiziran nitko tko ga je ikada promatrao ne moe porei. Prirodno, nitko ne moe rei da pele imaju istu vrstu inteligencije koju ima ovjek, poto mi imamo instrument mozga, dok pele nemaju nieg takvog; prema tome univerzalna svjetska mudrost ne moe biti uvuena u njihova tijela na isti nain. Ali utjecaji koji dolaze iz cijelog okolnog univerzuma ine, nita manji, rad iznimne snage u pelinjem gnijezdu. Zaista, jedino se moe doi do pravog razumijevanja o tome to je zapravo ivot pela, kada se uzme u obzir da cijelo okruenje Zemlje ima veoma veliki utjecaj na ivot kolonije. Ovaj ivot unutar gnijezda poiva na injenici da pele, u mnogo veoj mjeri nego mravi i ose, rade tako potpuno zajedniki, tako ureujui svoje aktivnosti da je sve u harmoniji. Ako bi netko razumio kako je do toga dolo, morao bi rei: U ivotu pele je sve to druga stvorenja izraavaju kroz spolni ivot, u sluaju pela, potisnuto, veoma znaajno potisnuto; izbaeno u pozadinu. Jer vidite, u sluaju pela, reprodukcija je ograniena na sasvim malo iznimnih enskih individualnosti matica na sasvim malo izabranih individualnosti, jer je u drugima spolni ivot vie ili manje potisnut. Ali ljubav je ono to je prisutno u spolnom ivotu, a ljubav spada u oblast due; nadalje, kroz injenicu da odreeni tjelesni organi rade pod utjecajem duevnih snaga, ti organi postaju sposobni otkriti, izraziti ljubav. Prema tome, poto je sve ovo u prirodi pela potisnuto u pozadinu, i rezervirano samo za maticu, sav ostali spolni ivot kolonije transformiran je u one aktivnosti koje pele razvijaju unutar sebe.

To je bio razlog da je u starim vremenima, mudar ovjek koji je imao znanje o svemu ovom sasvim razliito od znanja dananjeg ovjeka, da je taj mudar ovjek povezao sva udesna zbivanja unutar gnijezda sa ivotom ljubavi, sa dijelom ivota koji su povezali sa planetom Venerom. Ako opisujemo ose i mrave moemo rei da su oni stvorenja koja se, u odreenom smislu, povlae od utjecaja Venere, dok se pele u potpunosti predaju Veneri, irei ivot ljubavi kroz cijelo gnijezdo. Ovaj ivot bi bio ispunjen mudrou; moete dobro zamisliti koliko bi mudar morao biti! Ve sam vam rekao razliite stvari o reproduktivnom procesu i nesvjesnoj mudrosti koju on sadri. Ovu nesvjesnu mudrost pele ire u njihovoj vanjskoj aktivnosti. to mi proivljavamo jedino kada ljubav raste u naim srcima to se nalazi, takorei, u cijeloj konici kao supstanca. Cijelo gnijezdo je u stvarnosti proeto s ljubavlju. Pojedina pela se na svakakve naine odrie ljubavi, i tako razvija ljubav kroz cijelu konicu. Poinjemo razumijevati ivot pela kada znamo da pela ivi u atmosferi potpuno proetoj ljubavlju. U drugu ruku pela je prilino posebno favorizirana injenicom da se, na svoj nain, hrani upravo onim dijelovima biljaka koji su takoer u cijelosti proeti ljubavlju. Pele siu svoju hranu koju onda pretvaraju u med iskljuivo od onih dijelova biljaka koji su usmjereni na ljubav; one nose, tako recimo, ljubavni ivot cvijea u konicu. Stoga treba kazati da ivot pela treba prouavati koristei duu. To je mnogo manje neophodno kada prouavamo mrave ili ose jer moemo vidjeti da tamo, iako su se do odreene mjere povukli, jo uvijek se predaju spolnim ivotu. S iznimkom matice, pele su zapravo bia koja, kako bi to volio rei, govore sebi Odrei emo se spolnog ivota da bi postali nositelji ljubavi. Prema tome one su ono to ivi u cvijeu mogle donijeti u konicu; i kada ovo stvarno ponete ispravno promiljati, dosegnuti ete cijelu misteriju konice. ivot ove bujajue, pupajue ljubavi koja je u cvijeu i tamo je takoer, unutar meda. Moete takoer prouavati to med radi, kada ga sami jedete. to med radi? Kada se jede med on unaprjeuje pravu vezu u ovjeku izmeu zranih i vodenih elemenata. Nita nije bolje za ovjeka od toga da doda pravu mjeru meda u svoju prehranu. Jer na predivan nain pele brinu da ovjek ui raditi sa svojom duom na organima svoga tijela. U medu pela vraa natrag ovjeku ono to treba da unaprijedi aktivnost duevnih sila unutar svog tijela. Prema tome kada ovjek dodaje neto meda u svoju prehranu, on tako eli pripremiti svoju duu da moe ispravno raditi unutar njegovog tijela disati ispravno. Pelarstvo je neto to dakle umnogome pomae napredak nae civilizacije, jer ini ovjeka jaim. Vidite, kada shvatimo da pele primaju veoma mnogo utjecaja od zvjezdanih svjetova, vidimo i kako mogu dati ovjeku ono to je pogodno za njega. Sve to ivi, kada je ispravno udrueno, ispravno radi zajedno. Kada stojimo ispred konice trebamo sasvim uzvieno sebi rei: Pomou konice cijeli kozmos ulazi u ovjeka i ini ga jakim i sposobnim.

PREDAVANJE IIDornach, 26. 11. 1923. [U vezi papira proitanog radnicima od g. Mller-a] Dobro jutro, gospodo! Samo u dodati par opaski na izjave koje je dao g. Mller opaske koje bi vas mogle zanimati, premda prirodno, to se dananjeg dana tie, jo nije dolo vrijeme da bi se ove stvari mogle primijeniti na praktino pelarstvo. Za sada, na ovoj strani praktinog pelarstva, veoma malo, ili moda i nita se ne moe rei, poto vam je g. Mller ve dao predivan izvjetaj o nainu kako su stvari ureene u dananje vrijeme. Ako ste ga paljivo sluali moralo vam je doi do toga da cijelo pitanje pelarstva ima prirodu zagonetke. Oito, pelar je prvi zainteresiran za ono to mora raditi. Svatko bi morao, u stvarnosti, imati veliki interes za pelarstvo, jer u stvari, vie u ljudskom ivotu zavisi od toga nego se obino misli. Pogledajmo iri smisao. Kao to ste uli na predavanjima koja vam je ovdje dao g.Miller, pele su sposobne skupljati ono to je kao nektar prisutno u biljkama. One stvarno samo skupljaju nektar, a onda mi ljudi oduzimamo dio kao med od onog to su skupile za konicu u cjelini to nije veoma veliki dio. Moemo rei da ono to ovjek oduzima je negdje oko 20% grubo govorei. Ali kao dodatak ovome pela, pomou tjelesne strukture i organizacije, moe takoer uzeti polen od biljaka. Prema tome pela skuplja od biljke neto ega tamo ima u veoma malim koliinama i to je teko nabaviti. Polen je sakupljen od pela, uz pomo malih etkica privijenih na njihova tijela, u veoma, veoma malim koliinama u kojima je, relativno govorei, dostupan; ovaj polen je zatim spremljen ili konzumiran u konici. Prema tome u peli mi ispred sebe imamo bie koje skuplja supstance iznimno delikatno pripremljene od prirode, i inei to, koristi ih u svom vlastitom domainstvu. Dijagram 1 Sada emo ii korak dalje, na neto vrlo rijetko primijeeno jer se ne prestaje razmiljati o tome. Poto transformiraju hranu pomou vlastitih tjelesnih supstanci u vosak ovo pela sama proizvodi pele sada rade posebni mali kontejner u koji e poloiti jaje ili u koji e smjestiti zalihu hrane. Ova posebna mala posuda je, elio bih rei, zaista veliko udo, Pojavljuje se kao heksagonalna kada je pogledamo odozgo; gledano sa strane zatvorena je na ovaj nain. (Dijagram 1 i Dijagram 2.) Tu mogu biti deponirana jaja, ili moe biti spremljena hrana. Svaka posuda lei do slijedee; iznimno dobro se uklapaju zajedno, tako da ova "povrina" sa kojom je jedna elija, (jer tako se zove), udruena sa drugom u medeno-sae, je iznimno iskoritena prostor je dobro iskoriten. Dijagram 2 Kada se pojavi pitanje kako moe pela instinktivno izgraditi tako vjeto formiranu eliju, ljudi obino odgovaraju: To se radi da bi prostor mogao biti potpuno iskoriten. To je tono. Ako pokuate zamisliti bilo koji drugi oblik

elije uvijek bi bilo razmaka, sve je spojeno zajedno tako da je svaki dio povrine saa iskoriten. Ovo je svakako jedan razlog, ali vidite nije jedini. Moramo razmotriti kako je mala larva koja lei unutar nje potpuno izolirana, i ne smijemo ni na koji nain vjerovati da bilo to postoji u prirodi to je bez sila. Ovo esterokutno, estero povrinsko stanite ima odreene sile unutar sebe; bila bi potpuno druga stvar kada bi larva zauzimala okruglo mjesto. U prirodi oznaava neto sasvim odreeno to da lei unutar est-povrinskog malog stanita. Larva prima sile oblika koje kasnije osjea u svom tijelu poto je bila u heksagonalno oblikovanoj eliji, u svojoj mladosti kada je bila prilino mekana. Pela je kasnije sposobna graditi sline elije iz istih sila koje je tada apsorbirala. Tu lee snage kroz koje kasnije pela radi, jer ono to pela radi izvana lei u njenom okruenju. Dijagram 3 To je prva stvar koju moramo primijetiti. Dalje ima druga vrlo iznimna injenica koja vam je opisana. U gnijezdu postoji raznovrsnost elija. Mislim da svaki pelar moe dobro napraviti razliku izmeu elija radilica i onih od trutova. To nije teko, zar ne? Jo je i lake razlikovati izmeu elija radilica i trutova i onih od matica, jer potonje uope nemaju takvu formu, one su vie vreaste. elije matica nemaju takav oblik, vie su kao neka vrsta vreice; takoer ih ima veoma malo u gnijezdu. Dakle moramo rei: Radilice i trutovi (mujaci) se razvijaju u heksagonalnim elijama, ali matica se razvija u "vreici". Ona uope ne eli imati heksagonalno okruenje. (Dijagram 3 i Dijagram 4). Dijagram 4 Onda moramo razmotriti neto drugo. Vidite, matica za svoj razvoj, tj. dok ne postane sasvim razvijeni insekt, treba samo esnaest dana. Tada je ona potpuno zrela. Radilica treba oko dvadeset jedan dan do zrelosti, to je dui period. Netko bi mogao rei da priroda poklanja mnogo vie panje razvoju radilica nego onom od matice. Ali uskoro emo vidjeti da se radi o sasvim drugom razlogu. Radilica dakle, treba dvadeset i jedan dan, a trut, mujak koji e najranije od svih izvriti svoj zadatak treba dvadeset i tri do dvadeset i etiri dana. Mujaci su ubijeni kada izvre svoj zadatak. Ovdje imamo sasvim novu situaciju. Razliite vrste pela matice, radilice i trutovi sve trebaju razliit broj dana za svoj razvoj. Dakle, razmotrimo ovaj dvadeset i jedan dan koji je potreban radilicama. U ovome ima neto veoma posebno. Period od dvadeset i jedan dan nije bez znaenja za ono to se dogaa na Zemlji. Dvadeset i jedan dan je jednako periodu vremena za vrijeme kojeg se Sunce, aproksimativno govorei, jednom okrene oko svoje osi. Sada razmislite, radilica uzima ba toliki period za svoj razvoj koliki i Sunce uzima da se okrene oko svoje osi. Radilica proivljava jednu revoluciju Sunca, i poto proivljava jednu kompletnu revoluciju ona ulazi u sve to Sunce moe

dati. Dijagram 5 Ako bi eljela ii dalje uvijek bi se susrela s istim sunevim utjecajem, jer ako sebi nacrtate ovdje radilicu, [dr. Steiner crta na ploi.] (Dijagram 5) a ovdje Sunce u trenutku kada je poloeno jaje, tada emo ovdje imati toku potpuno suprotnu Suncu. Sunce se okrene oko svoje osi za dvadeset i jedan dan; zatim se ponovno vrati i poetna toka je opet ovdje. Ako bi se ovo nastavilo, samo takav rad Sunca bi bio tamo kakav je ve jednom bio. Tako je radilica kroz to vrijeme kada se potpuno razvila proivjela sve to Sunce moe dati. Ako bi radilica nastavila razvoj morala bi napustiti Sunce i ui u zemaljski razvoj; tada vie ne bi imala utjecaj Sunca u svom razvoju poto sve to ve ima, i to je okusila potpuno. Sada prelazi u zemaljski razvoj, ali samo kao savreni insekt, kao zrelo stvorenje. Mogao bih rei radilica se okupira samo trenutno sa zemaljskim razvojem, i kada je zavrila sa sunevim razvojem, ona je potpuno stvorenje Sunca. Sada pogledajmo trutove. Trut, mogao bih rei, razmatra stvari malo dulje. On ne smatra da je potpuno spreman nakon dvadeset i jednog dana, tako prije negoli je potpuno zreo ulazi u zemaljski razvoj. Trut je prema tome zemaljsko bie, dok je radilica u potpunosti dijete Sunca. Kako stoje stvari s maticom? Matica ak i ne prolazi kroz cijelu sunevu revoluciju, ve stoji iza i uvijek ostaje stvorenje Sunca. Iz ovo razloga matica je mnogo blie stanju larve od ostalih; trutovi (mujaci) su najvie odvojeni od stanja larve. Matica je pomou toga sposobna lei jaja. Kod pela jasno se moe vidjeti to znai izloenost zemaljskom utjecaju ili sunevu utjecaju. Kao to znate, to u potpunosti zavisi o tome da li pela zavri ili ne zavri svoj sunev razvoj, tako da postaje matica, radilica ili trut. Matica lee jaja, a to je zato to uvijek ostaje pod utjecajem Sunca i ne uzima nita od Zemlje tako da ima tu sposobnost. Radilica ide malo dalje i razvija se jo slijedeih etiri ili pet dana; ona kua Sunce u potpunosti. Ali tada, upravo kada njeno tijelo postaje dovoljno vrsto ona ide dalje, samo na trenutak, kao to sam rekao, u zemljin razvoj. Dakle radilica se ne moe vratiti ponovo Suncu, jer je ve apsorbirala njegove utjecaje. Stoga radilica ne moe lei jaja. Trutovi su mujaci; oni mogu oploditi; ova mo oplodnje dolazi od Zemlje; trutovi je sakupe u nekoliko dana za vrijeme kojih nastavljaju rast unutar zemaljske evolucije i prije nego dosegnu zrelost. Tako sada moemo rei: kod pela jasno je vidljivo da oplodnja (muka plodnost) dolazi od zemaljskih snaga, a enska sposobnost da razvije jaje dolazi od snaga Sunca. Dakle vidite, lako je zamisliti koliko je znaajna duljina vremena kroz koju se stvorenje razvija. Ovo je vrlo znaajno jer, prirodno, neto se dogaa unutar odreenog vremena to se ne bi moglo desiti bilo u kraem ili duem vremenu, jer bi se tada dogodile sasvim druge stvari. Ali nadalje ima jo neto za razmotriti. Vidite, matica se razvija u esnaest dana. Tada je toka na Suncu nasuprot nje moda tek ovdje; [Crtanje na ploi.] (Dijagram 5) matica ostaje unutar suneva razvoja. Preostali dio suneva kursa prolaze radilice, ali one takoer ostaju unutar suneva razvoja; one zapravo ne prelaze na zemlju. I tako, vidite, one se osjeaju potpuno srodne s maticom jer pripadaju istom sunevu utjecaju; cijelo domainstvo radilica osjea se povezano s maticom. One kau: Trutovi su izdajice; oni su pali na Zemlju.

Vie nam ne pripadaju; podnosimo ih samo jer ih trebamo. Za to ih trebaju? Kao to znate, ponekad se dogaa da matica nije oploena; premda lee jaja. Nije neophodno da matica bude oploena kako bi legla jaja. Ovdje imamo ono to se naziva djeviansko leglo. Ovo se dogaa i sa drugim insektima; znanstveno ime za to je partenogeneza. Ali samo trutovi se mogu izlei iz ovih neoploenih jaja; ni radilice ni matice. Dakle kada je matica neoploena, radilice i matice ne izlaze, samo trutovi; ovakva kolonija je prirodno beskorisna. Vidite, u djevianskom leglu moe dati jedino suprotni spol, isti spol ne. Ovo je veoma zanimljiva injenica, i vana za cijelo domainstvo prirode naime, da je oplodnja neophodna da bi se ostvario isti spol (ovo vrijedi za nie ivotinje naravno, ne za vie). Sa pelama je sluaj da se izlegu jedino trutovi ako nije bilo oplodnje. Ova oplodnja pela je zaista vrlo posebna stvar; tu nema nieg kao to je brani krevet na kojeg se povlai, to sve ima potpuno drugaiji smjer. Dogaa se otvoreno, pri punom sunevu svjetlu i, iako to moe izgledati udno na poetku, to je mogue vie u zraku. Matica leti to je vie mogue prema Suncu kojem pripada. (Ovo sam vam ve opisao), i da samo trut koji moe nadjaati zemaljske snage jer su trutovi ujedinjeni sa zemaljskim snagama samo onaj trut koji moe letjeti najvie je sposoban oploditi maticu gore u zraku. Matica se vraa i lee jaja. Dakle vidite, pele nemaju svadbeni krevet, one imaju svadbeni let; one moraju stremiti koliko god mogu, prema Suncu. Treba imati, zar nije tako, dobro vrijeme za ovaj svadbeni let koji zaista treba Sunce? Po loem vremenu ne moe se odigrati. Dakle sve ovo pokazuje koliko blisko matica ostaje povezana sa Suncem. Kada se odigrala oplodnja, tada se radilice izlegnu iz elija radilica; prvo se pojavljuje mala larva, to je g. Mller tako dobro opisao, i onda se nakon dvadeset i jednog dana razvije u radilicu. U vreastim elijama razvija se matica. Dijagram 6 Sada ako emo ii dalje, moram vam rei neto to moete prirodno primiti s odreenom sumnjom, jer to trai egzaktno istraivanje. Ipak, to je stvarno tako. Povezati u ovu materiju sa slijedeim: Radilica sada zrela i spremna, zaputi se na svoj let, posjeujui cvijee i stabla na koja se zakai sa malim kukama na nogama. (Dijagram 6) Skuplja oboje i nektar i polen. Polen je noen na tijelu pomou posebne majstorije za deponiranje; nektar sie s jezikom. Dio nektara se koristi za vlastitu hranu, ali vei dio se dri i to, na povratku u gnijezdo, pele ispljunu. Stvarno, kada jedemo med mi jedemo ispljuvak pele; to bi nam trebalo biti prilino jasno, ali to je vrlo ist i sladak ispljuvak. Dijagram 7 Tako pela sakuplja sve to treba za hranu, za spremanje, i za daljnju razradu u vosak, itd. Sada se moramo upitati, kako pela nalazi svoj put do cvijea? Ona nalazi svoj put do cvijea sa apsolutnom sigurnou, ali ovo se ne

moe objasniti samo promatrajui oi pele. Radilica (trutovi imaju neto vee oi), ima samo dva mala oka, jedno na svakoj strani, i tri sasvim mala na elu (Dijagram 7). Trutovi imaju vee oi. Ali ako studiramo ova dva oka pele, otkrivamo sa njima vidi veoma malo, a da sa tri mala prednja oka, za poetak, uope ne vidi nita. To je udna stvar da pela ne nalazi cvijee pogledom, ve sa osjetilom koje je slinije osjetilu mirisa. Ona nalazi svoj put do cvijea osjetilom koje je izmeu okusa i mirisa, na svom letu ona ve, tako rei, kua polen i nektar. Kua ih izdaleka, tako da pela uope nema potrebu koristiti oi. Sada nainite sebi jasnu sliku sljedeeg. Mislite na maticu roenu u oblasti Sunca, a nije iskusila djelatnost Sunca u potpunosti, ostala je, tako rei, potpuno pod utjecajem Sunca. Cijelo domainstvo radilica, poto je zavrilo tijek suneve revolucije, nije u stvari prelo u zemaljski razvoj. Ove radilice se osjeaju ujedinjene s maticom, ne zato to su bile pod istim Suncem, ve zato to su ostale unutar suneva razvoja; to je zato se osjeaju tako ujedinjene s maticom. U svojem razvoju nisu se odvojili od onog od matice. Trutovi im ne pripadaju; oni su sebe odvojili. Ali sada se dogaa slijedee. Da bi se mogla ostvariti nova matica, mora se poduzeti svadbeni let. Matica ide vani u Sunce. Ostvaruje se nova matica. U tom trenutku dogaa se veoma iznimna stvar za cijelo domainstvo radilica koje se osjea povezanim s starom maticom. Njihove siune oi poinju vidjeti kada je roena nova kraljica. Ovo one ne mogu podnijeti; ne mogu izdrati da ono to su oni sami, moe doi od drugdje. Tri siuna prednja oka, ova tri veoma mala oka radilice, su izgraena iznutra; ona su protkana s unutranjom krvlju i tako dalje, pele; nikada nisu bila izloena vanjskom radu Sunca. Ali sada je nova kraljica roena od Sunca, i donosi sunevu svjetlost sa vlastitim tijelom u konicu; sada pela postaje elio bih rei vidovita sa svojim malim oima. One ne mogu izdrati ovo svjetlo na novoj kraljici. Cijelo se njihovo domainstvo priprema za rojenje. To je kao strah od nove kraljice, kao da su zaslijepljene. To je kao da mi moramo gledati u samo Sunce. To je zato se pele roje. I sada treba jo jednom ponovno utemeljiti koloniju na temelju veine radilica koje jo pripadaju konici to jest, staroj kraljici. Nova kraljica mora nai nove ljude. Dio populacije konice je naravno, ostao iza, ali to su one roene pod drugaijim okolnostima. Razlog zato se pele roje lei u injenici da radilice ne mogu trpjeti novu kraljicu koja donosi novi sunev utjecaj. Sada bi mogli pitati, Zato su pele tako osjetljive prema novom sunevu utjecaju? To je zaista vrlo udna stvar. Bez sumnje znate da ponekad nije uope ugodno sresti pelu; moe vas ubosti. Ako se radi o ivotinji velikoj kao ovjek u najgorem sluaju e se upaliti koa; svejedno je prilino neugodno. Manje ivotinje mogu ak i uginuti od uboda pele. To je zbog injenice da je alac zaista cijev u kojoj se neka vrsta klipa mie gore i dolje, koji je povezan s otrovnom vreicom. Ovaj otrov (veoma neugodan za onog tko ga je osjetio) je meutim, od velike vrijednosti za pele. Nikako nije ugodno za pelu da ima dio sa svojim otrovom, i stvarno ga ima samo zato jer ne moe podnijeti da se priblii bilo koji utjecaj izvana. Pela eli uvijek ostati unutar sebe, ostati unutar sfere vlastite supstance. Svaki vanjski utjecaj osjea kao uznemiravanje, kao neto to treba odagnati svojim otrovom. Ali ovaj otrov ima u isto vrijeme sasvim drugo znaenje, jer u sitnim koliinama on neprestano prolazi kroz cijelo tijelo pele; bez njega pela ne bi uope postojala.

Pri prouavanju radilice treba razumjeti da ona nije u stanju vidjeti sa svojim malim prednjim oima, i to je zato jer otrov neprestano proima ove prednje oi. U trenutku kada se pojavi nova kraljica sa svojim novim sunevim utjecajem, to na ovaj otrov djeluje tetno. On prestaje biti aktivan, i male oi napokon poinju vidjeti, jer je injenica da pela ivi svoj ivot u vjenom sumraku zbog otrova. Ako bi vam u slikovitoj formi opisao to pela proivljava kada se nova kraljica izvue iz svoje 'vreaste' elije, morao bih rei: Pela stalno ivi u sumraku, i nalazi svoj put pomou osjetila izmeu okusa i mirisa; ivi u sumraku koji joj je blizak. Ali kada se pojavi nova kraljica to je potpuno isto kao kada mi uetamo u sumrak lipanjske veeri, i mali svjetlei crvi sjaje. ak i da tako nova kraljica sjaji za roj, jer otrov nije dovoljno jak da dri pele u njihovom izdvajanju od svijeta. Dri se za sebe ak i kada leti vani, jer je tada sposobna sa svojim otrovom drati se za sebe. Ona treba otrov kada se boji da bi je neto izvana moglo uznemiriti. Cijela kolonija eli potpuno biti sama za sebe. Zaista, da bi kraljica mogla ostati u oblasti Sunca ne smije boraviti u uglatoj eliji, ve unutar okrugle. Tamo ostaje unutar suneva utjecaja. Ovdje smo dotakli neto to ini pelarstvo iznimno zanimljivo za svakog. Jer vidite, u stvarnosti, stvari se u konici odvijaju na potpuno isti nain kao u ljudskoj glavi, sa samo malom razlikom. U naoj glavi, na primjer, supstance ne rastu do takvih dimenzija. U ljudskoj glavi mi imamo ivce, krvne sudove, i odvojeno smjetene okrugle elije koje uvijek nalazimo. Imamo ove tri vrste elija u ljudskoj glavi. Nervi se sastoje od odvojenih elija koje jedino ne rastu do samostalnih bia poto ih je priroda sa svih strana zatvorila; u stvarnosti, meutim, ovi nervi bi voljeli postati male ivotinje. Ako bi se nervne elije ljudske glave mogli razvijati u svim smjerovima, pod istim uvjetima kao one u konici, tada bi nervne elije postali trutovi. Krvne elije koje teku venama postale bi radilice; a pojedine slobodne elije koje su, iznad svega, u sredini glave i prolaze najkrai razvoj, mogu se usporediti s maticama. Dijagram 8 Dakle u ljudskoj glavi imam iste tri sile (Dijagram kao i u konici. Sada radilice donose kui ono to sakupe od biljaka, i prerauju to u vlastitim tijelima u vosak, od kojeg zatim grade predivne strukture saa. Krvne elije u ljudskoj glavi meutim, rade istu stvar. Iz glave one prolaze u cijelo tijelo. Kada gledate na primjer, kost, na dio kosti, svugdje nalazite heksagonalne elije. Krv koja cirkulira kroz cijelo tijelo prenosi isti rad kao i onaj kojeg u konici rade pele. Slino je i sa elijama naih miia koje, jo jednom, odgovaraju votanim elijama pela, ali poto su meke, bre se rastvaraju, tako je to manje primjetno. Prouavanje kostiju dobro to pokazuje. Dakle, krv ima iste snage kao to su one od radilica. Moe se ak pratit njihov razvoj kroz tijek vremena. elije koje ete prve nai razvijene u ljudskom embriju, i koje zatim ostaju nepromijenjene, su one koje ve postoje na ranom stupnju ivota embrija. Ostale, krvne elije, pojavljuju se neto kasnije, i konano se razvijaju nervne elije ba kao u konici. Jedino to ovjek gradi tijelo koje oito pripada njemu; pela takoer gradi tijelo, ali za radilice, to tijelo je konica elije. Ova gradnja saa

odgovara onom to se dogaa unutar naih tijela, naime, da krvne elije u stvarnosti rade ovo iz vrste voska ali to nije lako dokazati. Mi sami smo graeni od vrste voska, ba kao to sae formira velianstvenu strukturu koju nalazimo u konici. Dakle to je onako kako je. ovjek ima glavu, a ova glava radi na svom divnom tijelu koje je ustvari "konica" i sadri u svojoj vezi izmeu bjelanevinastih elija (koje ostaju okrugle) i krvi, istu vezu koja postoji u konici izmeu kraljice i radilica. Nai nervi se stalno unitavaju; mi stalno koristimo na nervni sustav. Mi nae nerve ne ubijamo odmah kao to pele ubijaju trutove jer bi u tom sluaju trebali svaku godinu umrijeti, ali, i pored toga, nai nervi svaku godinu slabe, i kroz ovo postepeno slabljenje nerva, ovjek stvarno umire. Tada mi vie ne moemo osjeati nae tijelo ispravno; ovjek u stvari uvijek umire od istroenosti svojih nerva. Kada pogledate glavu koja predstavlja gnijezdo vidjeti ete da je tu sve dobro zatieno. Ako se ozlijedi glava, to je ozbiljna stvar; glava to ne moe podnijeti. Jednako, ono to se dogaa kroz prisutnost nove kraljice koja je tamo zbog svadbenog leta to je neto to pele ne mogu podnijeti; radije odlaze nego ostaju s njom. To je zato je pelarstvo uvijek bilo gledano kao da ima najdublje znaenje. ovjek oduzima pelama moda 20% njihova meda i moe se opravdano rei da je ovaj med iznimno vrijedan za ovjeka, jer sa uobiajenom prehranom dobiva se vrlo malo meda poto je med distribuiran u veoma malim koliinama u biljnom svijetu. Na ovaj nain dobivamo samo siune koliine meda u naa tijela. Mi takoer imamopele unutar nas, naime, nau krv, koja prenosi med u razliite dijelove naeg tijela. Med je ono to pele trebaju za proizvodnju voska, iz kojeg zatim radi "tijelo" kolonije. Kako starimo, med ima iznimno pogodan efekt za nas. Kod djece, mlijeko ima slian efekt; med nam pomae da izgradimo naa tijela i strogo je preporuljiv ljudima koji stare. To je izvanredno zdrava hrana; samo ga se ne smije jesti previe! Ako ga se jede previe, koristei ga ne samo kao dodatak, mogu oblikotvorne snage postati previe aktivne. Oblik tada moe postati previe rigidan, i mogu se razviti svakakve bolesti. Zdrav ovjek osjea koliko meda bi trebao uzeti. Med je posebno dobar za starije ljude poto tijelu daje pravu vrstinu. Takoer treba napraviti plan za davanje prave koliine meda djeci koja pate od rahitisa kada su devet do deset mjeseci stara, i nastaviti s ovom dijetom medom sve do dobi od tri ili etiri godine. Rahitis tada ne bi trebao biti toliko izraen, jer ovo je bolest da je tijelo premekano, i lomljivo. Naravno, u prvim tjednima djeci treba samo davati mlijeko; med u toj dobi nema efekta. Med sadri snage koje ovjekovom tijelu daju vrstou. Ove stvari bi trebalo razumjeti. Dakle moe se rei da bi mnogo vie panje trebalo posvetiti pelarstvu nego je to obiaj. Mogue je i slijedee. U prirodi sve je predivno meusobno povezano. U prirodi oni zakoni u koje ovjek ne moe prodrijeti svojom uobiajenom inteligencijom su i najvaniji. Ovi zakoni rade zar ne rade? uvijek sa savrenom slobodom. Ovo je primjenjivo na primjer, sa odnosom spolova na

Zemlji. To nije uvijek isto, odnos mukaraca i ena nije uvijek, ve samo vie ili manje jednak jedan drugom; on je aproksimativno jednak na cijeloj Zemlji. To je donijela mudrost prirode. Ako bi ikada do toga dolo vjerujem da sam vam ovo ve rekao da bi ovjek bio konano sposoban odrediti ovu stvar proizvoljno, tada bi sve palo u konfuziju. Ako bi u bilo kojoj zemlji populacija bila desetkovana ratovima poslije bi postala brojnija. U prirodi, svaka potreba doziva rad suprotnih sila. Sada, dok pele trae nektar od biljaka, one prirodno uzimaju ovo od biljaka koje takoer imaju i drugu uporabu koje nam daju voe i tako dalje. Ali iznimna stvar je to da te voke uspijevaju mnogo bolje na mjestima gdje se dre pele, nego na mjestima gdje nema pela. Kada pele uzmu nektar od biljaka priroda ne ostaje besposlena, ve proizvodi vie plodonosnih biljaka. Tako ovjek nema dobit samo od meda koji rade pele, ve prima vie i od biljaka koje pele posjeuju. Ovo je zakon velike vanosti, i koji moemo dobro razumjeti. Promatrajui stvari na ovaj nain, moe se rei u cijeloj meusobnoj povezanosti kolonije pela tog organizma priroda otkriva neto za nas veoma divno. Pele su subjekt sila prirode koje su zaista divne i od velikog znaaja. Ne moe se nego osjeati stid mumljajui meu ovim silama prirode. Danas postaje sve vie i vie oito da kada se ovjek neumjesno uplie u ove sile on ne ini stvari boljima, ve loijima. On ih ne ini loijima iznenada, jer je zaista tako da to priroda svugdje ometa, premda pored svega toga ometanja priroda radi najbolje to moe. Odreena ometanja ovjek moe ukloniti, i njihovo uklanjanje moe za prirodu olakati stvari. Na primjer, izgleda da on u stvari pomae prirodi kada koristi konice koje su zgodno sloene, umjesto koritenja starih slamnatih. Ali ovdje dolazimo do samog pitanja o umjetnom pelarstvu. Nemojte misliti da nisam u stanju vidjeti ak i sa ne-antropozofskog stajalita da su metode modernog pelarstva na prvi pogled veoma atraktivne, jer zasigurno, to ini mnoge stvari mnogo lakim. No jako dranje zajedno elio bih rei jedne generacije pela, jedne familije pela, biti e na duge staze smanjeno. Govorei danas openito, ne moe se nego hvaliti moderno pelarstvo; tako dugo dok emo vidjeti sve takve mjere opreza o kojima nam je govorio g.Miller, moramo im se diviti na odreeni nain. Ali moramo ekati i vidjeti kako e stvari stajati za pedeset do osamdeset godina, jer do tada odreene sile koje su dosad bile organske u konici postati e mehanizirane, postat e mehanike. Nije mogue doi do tog intimnog odnosa izmeu kolonije i kraljice ako je kupljen, do kojeg inae dolazi prirodno kada se kraljica pojavljuje na prirodan nain. Jedino, u poetku ove stvari nisu promatrane. Naravno, ni na koji nain ne elim da se pokrene kampanja protiv modernog pelarstva, jer se takve stvari ne mogu raditi u praktinom ivotu. Napraviti to bilo bi vie kao neto to u vam sada rei. Mogue je aproksimativno izraunati vrijeme kada na zemlji vie nee biti ugljena. Zemljino snabdijevanje ugljenom je iscrpljivo; jednog dana doi e do kraja. Sada bi bilo mogue ograniiti koliinu ugljena koji se uzima iz zemlje, tako da snabdijevanje traje koliko i sama Zemlja. Ne moe se rei da bismo trebali to uiniti, jer bismo trebali imati malo vjere u budunost. Netko kae Dobro, mi naravno pljakamo zemlju za ugljen, to jest pljakamo ugljen naih nasljednika, ali oni e izumiti neto drugo tako da vie nee trebati ugljen. Prirodno, netko

moe kazati isto i za nedostatke modernog pelarstva! Ipak, dobro je biti svjestan injenice da radei mehaniki mi unitavamo ono to je priroda razradila na tako divan nain. Vidite pelarstvo se u svim vremenima visoko cijenilo; posebno u starijim vremenima, pele se dralo za svete ivotinje. Zato? Tako je smatrano jer u njihovoj cjelokupnoj aktivnosti, otkrivaju se procesi koji se odvijaju i u samom ovjeku. Ako u ruku uzmete komad pelinjeg voska vi u stvari drite neto izmeu krvi, miia i kosti, to u ovjekovoj unutarnjoj organizaciji prolazi kroz stanje kada je vosak. Vosak meutim ne postaje vrst, ve ostaje fluidan dok se ne transformira u krv, ili miie, ili u stanice kosti. U vosku mi ispred sebe imamo ono to nosimo u sebi kao sile, ne kao supstancu. Kada je ovjek u starijim vremenima napravio svijee od pelinjeg voska i upalio ih, znao je da se odigrava divan i sveti in: Ovaj vosak koji sada palimo uzeli smo iz konice; tamo je ovrsnuo. Kada je plamen topi i on isparava, tada vosak prelazi u iste uvjete kakvi su u naim vlastitim tijelima. U topljenju voska svijee ovjek je jednom shvaao neto to se uzdie na nebesa, neto to je takoer unutar njegovog vlastitog tijela. To je u njima budilo molitveno raspoloenje, a ovo raspoloenje ih je na svoja nain vodilo da gledaju na pelu kao posebno sveto stvorenje, jer ona priprema neto to ovjek stalno treba raditi u sebi. Iz tog razloga, to idemo vie natrag vie nalazimo kako ovjek pristupa pelama s potovanjem. Naravno, to je kada su jo bile u divljem stanju; tako ih je ovjek naao, i gledali su na ove stvari kao otkrivenje. Poslije su pele doveli u svoja domainstva. Sasvim divna zagonetka lei skrivena u svemu to se dogaa oko pela, i ozbiljnim prouavanjem njih moe se nauiti to se dogaa izmeu glave i tijela u ovjeku. Sada sam vam rekao nekoliko takvih stvari o kojima sam elio govoriti. U srijedu emo imati na slijedei sastanak, i moda e biti mnogo pitanja. Neto se takoer moe pojaviti i kod g.Mullera. Danas sam samo elio napraviti ove primjedbe koje, napokon, izvan svake sumnje, su temeljene na stvarnom znanju. Ali, moe biti jo toga to bi trebalo razjasniti.

PREDAVANJE IIIDornach, 28.11.1923. DOBRO jutro, gospodo! Da li ste se sjetili neeg to bi me eljeli pitati? (Proitan je lanak iz Schweizerische Bienenzeitung od veljaeoujka 1923 naslovljen Da li pele osjeaju boje nevidljive za ovjeka?) DR. STEINER. Rei u nekoliko rijei o ovoj temi. Vidite, ovi eksperimenti koje su napravili Forel i Khn tako jasno pokazuju kakvi se besmisleni eksperimenti danas rade. Teko je zamisliti neto apsurdnije od objanjenja ovih eksperimenata kakva su ovdje dana. Promislite na trenutak da mogu napraviti slijedee: Mogu uzeti supstancu postoje takve supstance posebno osjetljivu na ultra-ljubiaste zrake, tj., na boje koje lee iznad plave i ljubiaste; na primjer uzmem barij-

platino-cijanid. Iskljuim sve ostale boje, recimo, iskljuim crvenu, naranastu, utu, zelenu, plavu onda bi dola indigo i ljubiasta njih takoer iskljuim (Dijagram nedostaje). Sada radim provjeru; Ove u spektru zatvaram; tada ovdje imam takozvane ultra-ljubiaste zrake koje su nevidljive za ovjeka. Ako sada dodam ovu supstancu, ovaj barij-platino-cijanid (koji je bijeli prah) tada poinje sjajiti. U zamraenoj sobi ne vidimo nita; sada pustimo te zrake, pratimo ih kako dolaze, doputajui dakle, samo ultra-ljubiaste zrake da uu, koje postaju vidljive kada uvedem barij-platino-cijanid. Tada ih se vidi. Tada se rasvijetle. Dakle, prema ovom lanku, moram izjaviti da je barij-platino-cijanid sposoban vidjeti nekom vrstom oiju jer pokazuje aktivnost. Ali sasvim ista se stvar dogaa ako se eksperimentira s mravima. Pretpostavimo da umjesto barijplatino-cijanida uzmem mrave; zatim iskljuim svijetlo. Mravi se kreu prema eeru; na isti nain barij-platino-cijanid zasvijetli. Zatim kaem (prema ovom lanku) da mravi vide ultra-ljubiaste zrake. Ali oni ih trebaju vidjeti toliko malo koliko i barij-platino-cijanid treba vidjeti da bi svijetlio. Sve to se stvarno moe rei je, da davanje odreene supstance proizvodi efekt na mravima. Vie od toga ne moe se tvrditi. Znanstvenici o kojima se radi su besmisleni koliko to mogu biti i daju izjave koje su ista fantazija. Jedina stvar koja se moe kazati je ovo, da je kroz osjetilne organe (jo jednom, prema ovom lanku ovo je dano kroz injenicu da nema nikakvog efekta ako su oi mrava lakirane) da je kroz osjetilne organe napravljen utisak na ove insekte. Karakteristino je da znanstvenik primjenjuje na mrave i ose ono to je uoio na pelama i obrnuto. Ovo samo pokazuje kako su nepromiljeno eksperimenti provedeni. Sada, moe se dodati slijedee: vidite, kada se nastavi dalje [crtanje na crnoj ploi.] do takozvanih ultra-ljubiastih zraka ovdje imate crvenunaranastu, utu, zelenu, plavu onda bi dola indigo, i ljubiasta ultraljubiaste zrake. Na drugoj strani, infra-crvene zrake. Ovdje imamo ultra-ljubiaste zrake (na desnoj strani) a one imaju naroitost (tako se on sam izrazio u lanku) da proizvode jake kemijske reakcije. to god je predstavljeno ovdje (unutar sfere ultra-ljubiastog svijetla) jako je promijenjeno kemijski, sa rezultatom da ako sada ovdje stavim mrava on e odmah iskusiti jaku kemijsku reakciju. On ovo osjea; ovo je tono. On osjea ovaj efekt iznad svega u oima. Kada je mrav doveden u sferu ultraljubiastih zraka on ovo osjea, ba kao to barij-platino-cijanid reagira kada je donesen u istu sferu kemijske aktivnosti. Ako potpuno zamraim prostoriju i imam samo ultra-ljubiaste zrake ovdje, tada bi mrav odmah primijetio da se neto dogaa. Na primjer, ako imamo mravlja jaja ili larve ona bi bila potpuno promijenjena, bila bi unitena u trenutku kada bi dolo do ovog jakog kemijskog djelovanja. To je zato mravi spaavaju njihova jaja. Ono u vezi ega je u stvari ovaj lanak to su efekti kemijske prirode. Izjava koju sam nedavno dao je sasvim ispravna. Rekao sam da pele imaju osjetilo koje je posrednik izmeu mirisa i okusa; tako te stvari osjeaju pele, a slino je i u sluaju mravi. Toliko su malo ova gospoda svjesna pravog pitanja da oni ne znaju, na primjer, da kada sam ovjek opaa boje, ak i u opaanju ultra-ljubiastih zraka, male kemijske promjene se odvijaju u njegovim oima. ovjekovo opaanje boja tei biti kemijske prirode. Sve to je ovdje istraivano je reakcija na unutarnje kemijske promjene koje se odigravaju kod pele kada je u ultra-ljubiastom svjetlu.

Sada, sve to je unutar sfere crne, bijele, ute, sive (a siva je samo nekako tamnija bijela), ili plavo-sive, u svim ovim bojama nema ultra-ljubiaste. Tako su sve ove boje slobodno primjetne pelama. Kemijski efekti koje pele tako jako osjeaju kada dou do ultra-ljubiaste nisu prisutni u ovim bojama. Ali kada pela napusti ovi sferu crne, bijele, ute i plavo-sive i doe u ovu drugu sferu osjea ultra-ljubiaste zrake kao neto strano. Tamo pela ne moe nita. Tako je dakle jako vano zapamtiti da pela ima osjetilo izmeu okusa i mirisa. Mi ljudi pravimo veliku razliku izmeu mirisa i okusa. Ovo potonje je prvenstveno kemijsko osjetilo; potpuno se temelji na kemiji. Pela ima neto to je posrednik izmeu okusa i mirisa. Ovo nije u kontradikciji s injenicom da pela moe razlikovati boju kada je prednja strana konice obojana na jedan ili drugi nain; jer morate uzeti u obzir da se sve boje razlikuju u njihovim kemijskim efektima, tako da se takoer mogu osjeati u vezi s njihovom toplinom ili hladnoom. Ako, na primjer, prekrijete povrinu s crvenom bojom i pela joj prie, ona doivljava toplinu. Kako dakle pele ne bi znale da je to razliito od pristupa, na primjer, u sferu plavog! Blizu plave povrine pele osjeaju hladnou. Pela osjea toplinu od crvenog i hladnou od plavog, i tada ih prirodno moe razlikovati. Ali prema tome nije opravdano zakljuiti da pela vidi sa svojim oima na nain kao ovjek. To je naravno krajnja besmislica. Ali tako je i sa mnogim drugim stvarima to ljudi misle. Prethodno sam vam rekao to svi ovakvi eksperimenti iznose. Jednom sam rekao i da postoji odreena biljka, nazvana Venera muholovka koja trenutno skupi svoje listove kada ih se dodirne. Ba kao to vi radite aku od svoje ruke kada ete biti dodirnuti to jest, kao da e netko puhnuti u nju tako Venera muholovka eka insekta i onda se zatvara. Tada ljudi govore: ova biljka, Venera muholovka, ima duu kao i ovjek. Ona je svjesna dolaska insekta i zatvara se. Da, gospodo, ali ja uvijek kaem: Poznajem izvjesni ureaj tako konstruiran da kada mu pristupi ivotinja i dotakne neto unutar njega, tada se automatski zatvara i ivotinja je uhvaena. To je miolovka! Ako netko pripisuje duu Veneri muholovki, tada je jednako mora pripisati i miolovki! Ako netko pelama pripisuje pogled poto neto rade pod ultra-ljubiastim svjetlom, tada isto tako treba pripisati pogled i barij-platino-cijanidu! Ako se ljudi samo potrude misliti otkriti e dosta iznimnih stvari, jer se barij-platino-cijanid sastoji od barija. To je bijeli metal koji pripada klasi alkalnih metala. Sada je zanimljivo da ovakav metal igra odreenu ulogu u ivotu ovjeka. Kao ljudska bia mi ne bi imali ispravno djelovanje bjelanevina koje uzimamo u naa tijela kada ne bi imali takav metal u guterai. On mora biti tamo. U bariju mi imamo neto povezano sa naim osjeajem udobnosti kod procesa probave. Platina je posebno vrijedan metal, kao to znate; metal koji je takoer posebno vrst i teak to je dragocjen metal. Svi ovi metali imaju osobinu da su, jo jednom povezani s osjeajima, s osjeanjem. Sada se podsjetimo na jo jednu stvar. Cijanid je takoer tamo. To je izvjesna vrsta cijankalne kiseline, cijanovodina kiselina. Rekao sam vam prije da ovjek uvijek razvije malo cijanovodine kiseline pri radu svojih miia. Ova supstanca prema tome slii onome to ovjek neprestano proizvodi u svom tijelu. Iz ovoga moete zakljuiti da je ovjek posebno podloan u svom tijelu ne u svojim oima onom to se dogaa u ultra-ljubiastom svijetlu tj., kemijskim komponentama svijetla. Moemo prosuditi sami ako obratimo panju

na ove stvari. Ali samo duhovna znanost moe omoguiti da se ove stvari promatraju kao injenica da kada se mijenja barij-platino-cijanid javlja se vrsta osjeaja. Ovo je u najviem stupnju primjenjivo na pele. Pele osjeaju boje sa posebnim intenzitetom, ali one samo vide boje kako mutno svijetle pri pojavi samosvjetleeg organizma. Iz tog razloga kaem, govorei openito, da sumrak okruuje pele. Ali kada se pojavi nova kraljica, ona svijetli za ostale pele kao to svijetlei crvi sjaje za nas u lipnju. To je tako, samo s obzirom na tri manja prednja oka; ostale oi, vee, ve imaju neko osjeanje svijetla, ali kao u sumrak. Kada je u tami stvorenje osjea prisutnost samo onih boja koje djeluju kemijski, kao to je ultra-ljubiasta, ili jedne koja uope ne djeluje kemijski tj., infra-crvene. Na kraju ovog lanka u pelarskim novinama, navodi se da e daljnje informacije kao one o infracrvenim zrakama biti dane kasnije. Naravno, kada pele dou u infracrvenu, ponaati e se sasvim razliito, jer tada vie nema nikakvog kemijskog efekta. to se tie injenica, eksperimenti su korektni, ali mora biti jasno da se ne mogu izvlaiti zakljuci kakve su Forel i Khn u stvari izvukli. Raditi tako je potpuno besmisleno praenje eksperimenta. Onda ljudi kai: ovo je izvan sumnje dokazano. Prirodno, ali samo onima koji duu pripisuju miolovci! Ali za druge koji znaju koliko daleko se moe ii, koliko daleko se moe ovo ispravno pratiti, ovi dokazi nisu nikako izvan sumnje. U svakodnevnom ivotu mi nemamo naviku tono pratiti stvari. Kada ljudi proive jednu ili drugu malu stvar, tada, priajui, komarac postaje slon. A tako je i sa naim znanstvenicima. Kada su neto dosegnuli oni ne prestaju razmiljati, ve nastavljaju, i primjenjuju to na ono to je upravo pred njima. Ovakav rezultat je fantastina besmislica; komarac postaje slon. Kada moderna znanost daje ovakve izjave to je uslijed njenog autoriteta, jer ono to se tako donosi ne susree, u pravilu, nikakva proturjeja, poto su svi asopisi u rukama znanstvenih autoriteta. Ali dugorono, nee biti mnogo koristi od ovakvih besmislica. Ako uzmete u obzir cijelo pelarstvo, vjerujem da ete utvrditi da se najbolji pelari previe ne zamaraju oko otkria Forel-a i Khn-a; poto pelari moraju biti praktini, i tada instinktivno znaju to je potrebno. Naravno, najbolje je kada se ima prave instinkte. Izgleda da se da primijetiti da se pelar voli smjestiti nedjeljom naveer, dok moda snijei, i itati neki ovakav lanak, jer prirodno, to ga zanima, ali ne moe to puno iskoristiti poto lanci ovakve vrste nemaju nita za to bi se uhvatili. Zasigurno, gospodo, imate drugih zanimljivih stvari za upitati me? G. MLLER: elio bih dodati neto u vezi kraljice. Ve smo opisali kako lee svoja jaja. Zatim imamo neoploenu kraljicu; na primjer, za loeg vremena, i tada se izlegnu samo trutovi koji nemaju vrijednosti. Takoer, kada kraljica umre i nema mladog legla, tada se jedna od radilica izlegne da bude kraljica. Ona uvijek lee jaja ali samo neoploena jaja, iz kojih dolaze samo inferiorni trutovi. 1.Zatim bi elio neto dodati o rojenju. U vrijeme prvog rojenja jo tu nema nove kraljice. Ona jo spava u svojoj eliji i ne moe jo dati novo leglo. Samo

starije pele naputaju konicu s kraljicom. Ja je mogu izvaditi i staviti cijeli roj natrag u konicu. 2.A o pelinjem vidu, elio bih rei da kada radimo u pelinjaku i tu ima previe svjetla (za pelara je uvijek premalo svijetla), tada su pele uasno uznemirene. A o ubadanju kada se pele roje, nama je dobro poznato da je prvi roj vie delikatan; to je mnogo manje sluaj sa kasnijim. Mi drimo da mlade pele ne bodu, da ne koriste svoje alce. 1.Postoje odreena podruja gdje ljudi ne beru med prije 8 kolovoza, za koji se dri da je sveti dan. 8 kolovoza je dan meda. 2.Moe se dogoditi da roj ide vani i da se kraljica negdje smjesti, i ini se da je to kraj, ali nije tako nije u cijelosti tako. DR. STEINER: S obzirom na ono to sam rekao, sve ukazuje na injenicu da stara kraljica naputa konicu kada se nova kraljica pokae i izgleda pelama kao sjajni crv. Kada roj izae i stara kraljica bude uhvaena, tada netko moe vratiti sve pele u konicu, kako ste rekli, i tada e u tiini nastaviti raditi. To ne znai da se prema tome ne moe rei da su prvo pele bile voene vani sa jakim efektom svjetla nove kraljice na njihovim malim oima. S tim se to ne moe odbaciti. Ovdje morate nastaviti sasvim logino. Dati u vam primjer iz ivota. Zamislite za trenutak, da ste svi vi ovdje negdje zaposleni, i jedan dan otkrijete da morate ii u trajk jer neto nije u redu s menadmentom. Pretpostavimo da ste svi odluili ii u trajk. Dakle vi se rojite, gospodo. Tada proe odreeno vrijeme i vie ne moete nabavljati osnovne ivotne potreptine. Dolazite na prag gladi, i prisiljeni ste vratiti se na posao. Prema tome ja ne mogu kazati da niste imali razloga otii! Morate uzeti u obzir ako izvadite staru kraljicu iz roja i vratite nju natrag u konicu, tada prirodno, pele moraju napokon trpjeti novu kraljicu, jer stara kraljica vie nije tamo. Moraju zagristi kiselu jabuku! Prema tome ono to sam kazao nije pogreno; to je pitanje gledanja na stvari u pravom svjetlu. Tada ste govorili o prvom gnijezdu, dok jo nova kraljica nije tamo, kada jo o njoj ne moete govoriti. Dakle, da li ste ikada vidjeli prvi roj dok jo jaje kraljice nije tamo? HERR MLLER: Devet dana prije nego se mlada kraljica izvue. DR. STEINER: Za poetak mlada kraljica je unutar svoje elije, kao jaje. Nakon esnaest dana ona je potpuno odrasla kraljica; tada se izvue vani. Devet dana prije ovog ona je ve tu u jajetu. udna stvar je da jaje sjaji najvie od svih. Postepeno sjaji sve manje i manje, ali mlada kraljica jo uvijek sjaji neko vrijeme; ona sjaji jae od ostalih u stanju larve. Dakle, sasvim je razumljivo da moete imati vie rojeva koje sainjavaju najosjetljivije pele koje izlaze vani. Moe se objasniti injenicom da se ne dogaa nita dok mlada kraljica nije tamo. Jer to je mlada kraljica? Ona je ve tamo i kada je samo jaje tamo. Kao kod neplodne kraljice, kada kraljica nije oploena tada ne izlaze radilice ve samo trutovi, i kao to je g. Mller rekao, vrlo loi trutovi. To je

tono. Leglo neoploene kraljice je beskorisno jer nema radilica. Mora se vidjeti da kraljica moe napraviti njen svadbeni let pod utjecajem Sunca. Vidite, gospodo, jo jednom, kakva velika uloga je odigrana od kemijskog elementa. Jer ono to se odigrava na ovom letu je efekt seksualne prirode pele. Ali seksualna priroda je u potpunosti kemijskog karaktera. Kada kraljica leti tako visoko tada prirodno do oplodnje ne dolazi od svjetla, ve od kemijskog djelovanja svjetla. Upravo na ovom primjeru moete vidjeti koliko je pela delikatno osjetljiva na kemijski element. Rekli ste nadalje da pri radu u pelinjaku, kao ovjek prirodno trebate svjetla, a to pele ini nemirnima. Pokuajte uobliiti jasnu sliku pele koja prima kemijske reakcije od svjetla koje osjea strano jako. Kada vi, kao ljudsko bie, pristupite i pustite svjetlo, koje svugdje zasja, to djeluje na pele kao to jaka struja zraka djeluje na vas; to je ba kao da vi otvorite prozor i zapue jaka promaja. Pela osjea svjetlo, ona ne osjea da je sve okolo postalo osvijetljeno, ve osjea svijetlost kao potres, prilino je uzdrmana od toga. Moe se gotovo rei, (premda nisam vidio pelara da puta previe svijetla) pele postaju strano nervozne, u sebi uznemirene. Ubaene su u ovo kemijsko djelovanje svjetla i poinju letjeti amo tamo gotovo kao male laste. Pleu gore dolje kao znak koliko se nemirno osjeaju u sebi. Pele se ne bi ponaale na ovaj veoma nervozni nain ako bi mogle vidjeti svijetlo; tada bi se pokuale sakriti, pobjei u kut gdje svijetlo ne bi utjecalo na njih. Prirodno, kod svih ovih stvari, moramo shvatiti kako trebamo biti savreno jasni s obzirom na efekte koji svugdje postoje, i koji se ne smiju usporeivati s efektima kakve imaju na ovjeka. Inae sve antropomorfiramo, i ne moemo nego zakljuiti da zbog toga to ovjek vidi na odreeni nain, na takav nain moraju vidjeti i ivotinje. Ovakve izjave se ne mogu davati pravocrtno. Moda ste primijetili slijedee. Ako netko primjeuje ovakve stvari, esto ih i postaje svjestan. Zamislite da ste u kuhinji gdje je lijep i topao tednjak. Maka voli sjediti na toplom tednjaku; ona se uvije i zaspe, ima zatvorene oi. Dakle, ako se nae mi negdje ispod ormara, kojeg maka nikako ne moe vidjeti oima, moe se dogoditi da maka iznenada jurne dolje bez otvaranja oiju, navali na mia sa potpunom sigurnou, i prije nego imate vremena razmisliti. Stvar je gotova, maka se vraa s miem ve u ustima. Sada prirodno, gospodo, neete rei da je maka vidjela mia, jer je imala oi zatvorene, spavala je. Neki ljudi kau da maka ima veoma osjetljivo ulo sluha, i da je pomou ovog veoma osjetljivog sluanja maka svjesna mia. Dakle, osim ovog, ti bi morali izjaviti da maka najbolje uje kada spava , to je prilino sumnjiva izjava, posto su gledanje i sluanje ona ula koja igraju tako veliku ulogu u budnom ivotu, dok na primjer osjetilo mirisa, igra iznimno vanu ulogu kod spavanja. Ono radi kemijski. Unutar nosa, i cijelog mozga dogaa se neto kemijsko. Nadalje, kada ujete neto, moete li se baciti na to s apsolutnom sigurnou? Ovo uope nije sluaj; sluanje uope nije takvo da brzo vodi do orijentacije. Stoga ovdje se ne radi o sluhu make. Ali ono to je jako prisutno u maki je strano fino osjetilo mirisa, koje ima unutar svoje ekinjaste brade. Ovo strano fino osjetilo mirisa je tu poto u svakoj ekinji postoji mali kanal, i unutar svake ekinje (vidi dijagram 9) je supstanca, a na ovu supstancu prisustvo mia djeluje kemijski. Kada nema mia u blizini, ova supstanca ima odreena kemijska svojstva, ali ako je mi negdje u susjedstvu

make, ak i na nekoj udaljenosti, tada je maka svjesna mia kroz kemijsku reakciju u njenim brkovima. Rekao sam vam ranije da postoje ljudi koji, premda ive na treem katu, su svjesni neke supstance u podrumu, i mogu se ponekad od toga razboljeti na primjer, od heljde. Ljudi se mogu lako uvjeriti s kojom sigurnoe radi osjetilo mirisa, jer inae ne bi bilo policijskih pasa. Ovi psi rade veoma malo gledanjem, ali mnogo svojim ulom mirisa. U kraljevstvu ivotinja preciznost i sigurnost ne moe se pridavati oima, ve kemijskoj aktivnosti; pod utjecajem ultra-ljubiastih zraka ova aktivnost je jaa od svega. Ako bi eljeli biti posebno ljubazni prema policijskom psu napraviti ete dobro ako, na primjer, ako odete s njim i konstantno drite tamnu svjetiljku ispred njega tako da ga uvijek drite u ultra-ljubiastim zrakama. Policijski pas e ak biti i sigurniji u pronalaenju stvari, jer u njegovim mirisnim dlakama (jer i pas ima mirisne dlake) kemijska reakcija bila bi jo sigurnija. Sve to se moe znati o ivotinjama ukazuje na injenicu da kada ulazimo u ivotinjsko kraljevstvo, ne smiju se traiti svjesna osjetila kao kod ovjeka, ve se moramo spustiti u osjetila mirisa i okusa u kemijska osjetila. Napomenuli ste, g.Mller, da mlade pele ne ubadaju. To se lako moe pripisati tome, da mlade pele jo nemaju aoku poto jo nisu potpuno razvile svoju unutarnju organizaciju. To dolazi samo kako rastu starije. Nema nieg posebnog u tome, i nije u suprotnosti s onim to sam rekao. (G.Mller je pitao o umjetnoj prehrani. On za to koristi etiri dijela vode, pet eera, i zatim dodaje timijan, aj od kamilice i prstohvat soli. Kakav je efekt ovoga?) DR. STEINER: Posebno smo u mogunosti dati vam informacije o toj stvari, poto su nai vlastiti lijekovi djelomino bazirani na istim principima kao i oni koje vi tu koristite instinktivno. Ne svi nai lijekovi, ali odreeni broj njih, temelji se na slinim principima. Vidite, kada hranite pele eerom, to je zasigurno besmisleno, jer prirodna hrana pela nije eer ve nektar ili med, i polen. G. MLLER: Na primjer, treba prazniti ak i napola pune sae meda koje dolazi iz ume, poto e inae pele dobiti dizenteriju; takoer kada pele imaju samo 46 funti., preostalo, to nije dovoljno. DR. STEINER: Pele nisu prilagoene hranjenju eerom ve nektarom i medom. To je u skladu s cijelom njihovom prirodom. Izvanredna stvar ovdje je da zimi pela mijenja bilo koju hranu u vrstu meda. Sva hrana je promijenjena od stvorenja koje je jede. Dakle, zimi je pela u stanju, svojim delikatnim probavnim procesom, transformirati hranu koju uzima u vrstu meda. Moete lako zamisliti da ovaj postupak zahtijeva mnogo jae sile od onih kada pelu hranite medom. One ne trebaju troiti istu koliinu snage kao kada moraju promijeniti eer u med. Kakva bi to vrsta pela bila koje mogu unutar sebe transformirati eer u med? To bi bile samo najjae pele, koje se mogu

dobro iskoristiti. Slabe pele nee promijeniti eer u med; dakle, one su vie ili manje beskorisne. Sada bi rekao da mi moemo dobro razumjeti zato ste uzeli na primjer, aj od kamilice, jer ste tako utedjeli peli neto to bi inae trebala napraviti u svom vlastitom tijelu. Ako razblaite eer s ajem od kamilice, tada uzmete onaj dio biljke koji priprema nektar. Jer supstanca aja od kamilice nema samo kamilicu u sebi, jer svaka biljka takoer sadri potencijalni med (kamilica sadri ovaj proces u veem stupnju, i zato se ne moe koristiti kao medna biljka). Pretpostavim da imate biljku, sa velikim dijelom takozvanog kroba u sebi. krob ima stalnu tendenciju mijenjanja u eer. Kamilini sok ve radi u krobu biljke na takav nain da usmjerava eerni sok biljke prema formiranju nektara. Ako pelama date aj od kamilice podravate ih u njihovom unutarnjem procesu meda. Vi ve radite eer kao med, kada, ga razblaite sa ajem od kamilice. Mi radimo isto s naim lijekovima. Kada netko uzima neku vrstu metala, ne moe ga se dati ljudskom biu upravo onakvog kakav je, poto e nestati u probavi. Morate ga razblaiti s neim tako da se moe bolje apsorbirati, a tako je i s ajem od kamilice kojeg dodajete eeru. Sol mora biti dodana iz razloga jer posebno ini inae neprobavljive stvari, probavljivim. ovjek instinktivno stavlja sol u juhu, poto sol ima osobinu brzog irenja tijelom, i ini hranu probavljivom.

PREDAVANJE IVDornach, 1. 12. 1923. G.MLLER mi je uruio jo jedan broj vicarskog pelarskog magazina sa lankom koji se bavi rezultatima odreenih eksperimenata sa lijeenjem medom (Naa daljnja iskustva s lijeenjem medom u djejem domu Frauenfeld, Amden, od Dr. Paula Emrich. Weeson.) (BrojIII od Schweizerische Bienenzeitung oujak 1923). (Odreeni pasusi iz ovog lanka su proitani naglas). DR. STEINER: Biti e dosta zanimljivo, gospodo, dodati danas nekoliko opaski na ovaj lanak. U ovom djejem domu bio je pokuaj davanja tretmana medom djeci koja su patila od nekog od oblika loe ishrane. Kako je ovdje opisano, tretman se sastojao od rastapanja meda i mijeanja sa umjereno toplim mlijekom, ne dovedenim do kipljenja ve dranog upravo ispod toga. Ova mjeavina je dana djeci. Na taj nain su postignuti izvrsni rezultati. Autor, Dr. Paula Emrich, spominje zadovoljavajui rezultat da je postotak crvenih krvnih zrnaca ove djece povean na iznimno visok stupanj. Na primjer, primljeno je dvoje djece koje pripadaju istoj familiji. Pri dolasku mlae dijete je imalo samo 53% crvenih krvnih zrnaca. Pri odlasku, poslije tretmana medom, postotak se podigao na 82%. Starije dijete je u poetku imalo 70%, i na odlasku to je poveano na 78%. U ovom sluaju bilo je dakle manje poboljanje , ali je ipak bilo poboljanje. Starije dijete je imalo samo mlijeko, i koristilo mu je, ali postotak je narastao samo od 70% do 78%; ono je prema tome, u poetku, ne tako slabano, ali nije ojaalo u istom razmjeru.

Postoji jo prilian broj vrlo zanimljivih eksperimenata. Kako ih budem navodio, elio bih traiti od vas da paljivo pratite dob djece o kojima se radi. Ako se ele promatrati efekti neke posebne supstance na osobi, nema koristi ako jednostavno radimo eksperimente u laboratoriju; uvijek treba najprije znati dob svakog pacijenta; uvijek treba paziti na dob u svim eksperimentima u prehrani, ili u lijeenju. Ovdje imamo djeaka u dobi od 11; on je proao terapiju medom u trajanju od 8 tjedana, sa rezultatom vrlo znaajnih poboljanja njegovih lijezda. Sluaj katra u gornjim dijelovima plua takoer je poboljan, crvena krvna zrnca ti stvarno znaajni elementi poveani od 55% do 75%. Dalje opet imamo djeaka u dobi od 11. On pokazuje porast od 50% do 74%. Dalje djevojica u dobi od 11, sa poveanjem od 70% do 88%. Poveanje je sasvim znaajno. Ona nadalje ima takoer i poveanje teine, koja pokazuje da djeca postaju snanija. Neu itati ostale detalje. Takoer se spominje djevojica u dobi od 10, jo jedna iste dobi; zatim djeak u dobi 13, djevojica od 7, djeak u dobi 11, djeak u dobi 8, djeak od 12, djeak od 9 i djeak od 7. Eksperimenti pokazuju da djeca ove dobi, recimo ugrubo, kolske dobi, izvlae veliku korist od tretmana medom. Sada, ovaj lijenik pokuava otkriti zato djeci tako znaajno koristi ovaj tretman s medom. I tu, gospodo, on spominje neto vrlo zanimljivo, neto to na izvanredan nain osuuje ono to se danas nairoko primjenjuje u znanosti. Jer to ini znanost u dananje vrijeme kada testira hranu u odnosu na njenu nutritivnu vrijednost? Znanost analizira odreene hranjive supstance da otkrije koliko komponenti jedne ili duge kemijske tvari se mogu nai u njima. To je ono to znanost radi. Sada se dogodilo slijedee uenik uvenog Bunge-a, profesora filozofije (vjerojatno vam je poznato to ime, jednom je bio u Baselu) radio je eksperimente hranjenjem mieva s mlijekom. Ovim mievima je te godilo, poskakivali su iznimno dobro kada su bili hranjeni na mlijeku. Tako je sada napravio eksperiment na drugi nain. Rekao je: mlijeko se sastoji od caseina t.j. siraste tvari(vrsta proteina), masti, eera i soli. Rekao je sam sebi: mievi na mlijeku skakuu predivno; mlijeko se sastoji od caseina, masti, eera i soli; prema tome, trebam im dati neto caseina, masti, eera i soli. Upravo to je ono to mlijeko sadri. I gledajte! kada je mievima davao casein, masti, eera i soli, uginuli su u roku od par dana! Dobili su iste stvari, ali su uginuli. Vidite, gospodo, sastav tvari nije sve to je bitno. Onaj gospodin bi trebao sebi rei: ovdje se radi o neem drugom. Ali to su oni rekli? Rekli su: supstanca je sve: supstanca mora biti svugdje gdje se bilo to dogaa. Dakle, da, ali supstance koje su u tamo u caseinu, masti, eeru i soli dakle, one ne ine mlijeko. Tako je gospodin kazao, evidentno je da ovdje mora biti nova supstanca, u tako minimalnim koliinama da se ne moe pronai kemijskom analizom. Ova supstanca je ono to ljudi danas zovu vitamin.Vita znai ivot; min je povezano s initi; prema tome, vitamin ini ivot. Jednom, gospodo, kada se Heine elio neemu narugati, rekao je: Postoje ljudi koji ele, na primjer, objasniti poeziju, uzrok poezije. Dakle, najjednostavnije bi bilo rei poezija dolazi od siromatva! Netko je naao

drugi izraz, ali to nije objasnilo nita! Jednom sam bio u drutvu gdje se raspravljalo pitanje odakle dolazi humor. Neki su dolazili na sasvim zanimljive ideje o izvoru humora onog emu se smijemo. Tada se meutim, netko digao i otiao na podij na nain da se odmah moglo znati osjea da ima neto vano za kazati. Tako je on predstavio svoje ideje o humoru i rekao: Humor proizlazi jedino iz injenice da ovjek posjeduje vis-comica. Vis je sila comica je humor. ovjek posjeduje silu humora. To je odakle proizlazi humor. To je upravo kao da se u ekonomiji treba rei: odakle dolazi novac? Novac dolazi od sile koja pravi novac. Na ovaj nain nita nije objanjeno. Dobro u ekonomiji bi odmah naznaili da je onaj tko kae da novac dolazi od sile koja pravi novac udan momak! Ali u znanosti ljudi ne primjeuju kada netko pita: odakle dolazi svojstvo mlijeka da daje ivot? i onda odgovara: od vitamina! To je isto kao govoriti da poezija dolazi od siromatva! Ali to se ne primjeuje. Ljudi misle da su rekli neto predivno, ali istina je da time ba nita nije reeno. I to je, vidite, ono to elim nazvati ometajui element kod modernih znanstvenih metoda. Ljudi tvrde da imaju neto za rei; objavljuju to gigantskim rijeima, i svi vjeruju u ono to je reeno. Ali ako se u povijesti svijeta ovo dalje nastavi, stvari e doi do toke gdje e sve biti izbrisano i nestati. Jer svijet zavisi od injenice da neto moe biti napravljeno, ne da su stvari samo raspravljane i mnoge rijei o njima izreene. Rijei moraju oznaavati da je tamo stvarnost. I zaista, gospodo, u ranijim vremenima postojala je vrsta znanja koja je bila direktno povezana s praksom. Danas postoji znanost koja vie nita ne zna o praktinim stvarima. esto samo okree rijei. Do tog je dolo prirodno jer je novi autoritet zamijenio stari. Trebate se samo sjetiti kako prije kratkog vremena nismo imali toliko novina o posebnim temama koliko imamo danas. Komunikacija koja je bila o razliitim temama recimo na primjer pelarstvo bila je na posebnim susretima pelara. Jo je bilo tako u mojoj mladosti. Na takvim okupljanjima pelara moe se nauiti kako su se stvari rjeavale. Jedan e rei drugom ono to zna iz vlastita iskustva, i odmah se osjea da li ovjek govori samo prazne rijei, ili je iza njega stvarno praktino znanje, to je sasvim razliita stvar. Kada ujete kako netko govori, odmah znate da li on zna neto, ili sve to moete nai negdje tiskano. Jer tiskarska tinta dolazi kao novi autoritet kao dodatak svemu ostalom. Ako je neto tiskano ljudi vjeruju da tu ima neega! Ali u ovom artiklu ima jo neto to treba razmotriti. Ova lijenica je zaista postigla neto velike vrijednosti sa tretmanima medom. Ono to je postigla u praktinom radu je zbilja za divljenje. Ali kada ona poinje razmiljati na znanstveni nain, rezultat je stvarno nikakav. Dalje ona govori ovo: It is much to be desired da ove rezultati naih pokusa treba uiniti poznatim to je ire mogue, i da vie meda trebalo davati, posebno mladima ... Za sada naa komunikacija samo daje rezultate naih praktinih pokusa; ali mi ne sumnjamo da e sa daljnjim razvojem teorije vitamina farmakolozi i psiholozi posvetiti panju problemu uinka meda na ljudski organizam. Autorica takoer na poetku govori: Osjeam se duna dati procjenu na efekte terapije medom sa medicinskog stajalita. Nai dobri rezultati ohrabruju nas da traimo dublje veze, poto sam potpuno svjesna da sam daleko od prodiranja u njihovu unutarnju prirodu.

Evidentno je iz njenih vlastitih rijei da je ova lijenica dovoljno skromna da prizna da joj cijela teorija o vitaminima ne omoguava da dosegne do same sri stvari. A sada vrlo tono razmotrimo slijedee pitanje. Pogledajmo na emu ovi efekti tretmana medom stvarno poivaju. Vidite, ovi pokusi nam neto pokazuju; oni pokazuju da je efekt meda posebno jak, a daljnji pokusi e to pokazati jo i vie, ne u sluaju vrlo mlade djece, ve kod onih koji su dosegnuli promjenu zuba, ili kod onih koji su dosta iza toga. To su pokazali aktualni pokusi, i iznimno je vano uzeti ovo u obzir. Ali pokusi pokazuju jo neto. Oni pokazuju da je med najefikasniji kada se daje s umjereno zagrijanim mlijekom. To je upravo mjeavina mlijeka i meda koja ima posebno povoljne rezultate kod djece. Ako bi se ilo malo dalje otkrilo bi se da je med vaan ak i u sluaju mlae djece. Tada treba staviti samo malo meda u mlijeko vie mlijeka i manje meda. Kod starijih ljudi med bez mlijeka je ono to je dobro. Izvrsni rezultati se mogu postii sa stvarno starim ljudima ako ih se nagovori da uzmu med bez mlijeka. Moemo rei da mlijeko i med imaju veliki znaaj u ljudskom ivotu; ovi pokusi su to pokazali. Vidite, stara mudrost, kao to sam esto govorio, nije bila tako glupa kao to moderno uenje misli. Ova stara mudrost je neto izraeno vrlo jednostavnim rijeima, ali je bila zaista mudra. U drevnoj izreci: Ovo je zemlja gdje tee mlijeko i med, znaenje je da je to zemlja zdravlja, drava gdje ovjek moe ivjeti zdravo. Dakle, od starine, ovjek zna da mlijeko i med imaju ogromnu povezanost s ljudskim ivotom. Priroda esto govori na vrlo razuman nain. Njeni iskazi se promatraju samo ako se jednostavne stvari uzima dovoljno jednostavno. Ako znamo da priroda radi s velikom mudrou, ne treba nam mnogo dokaza o injenici da je mlijeko dobro za malu djecu, jer da nije tako, iz grudi ene bi tekao med a ne mlijeko. To nikako ne bi bilo iza sfere mogunosti prirode, jer biljke proizvode med i svakako bi bilo mogue da lijezde enskih prsiju izluuju med. Treba samo uzeti ove stvari dovoljno jednostavno. Ne smije se rei: Priroda je eprtlja, napravila je da samo mlijeko tee iz eninih grudi a ne med, ve treba rei: Iza ovoga lei znanje da je za malo dijete, mlijeko neophodno iznad svega; med se moe dodati kako dijete postaje starije. Dakle, onda, zasigurno neemo imati takvu ideju kao to je ova prije, to je nita osim praznih rijei, i rei sebi; poezija dolazi iz siromatva; humor dolazi od snage humora, i snaga koja daje ivot u medu od vitamina! Treba traiti s ime je to stvarno u vezi. Sada emo, gospodo, sakupiti zajedno neke stvari koje smo upoznali u ovim predavanjima, jer je vano da se stvari uvijek razmotre na pravi nain. Kada otiete u planine nalazite, upravo gdje su stijene najtee, gdje se takorei, najtee zemaljske supstance izlijevaju tamo ete nai kvarcne kristale. Oni su vrlo lijepi. Nalazite mnogo vrsta kristala. Sjetit ete se da sam vam crtao ove kvarcne kristale; oni izgledaju ovako: (Dijagram 10). Kada su cijeli, oblikovani su ispod ba kao i iznad, ali obino, nisu savreni. Oni dolaze od stijene; rastu, takorei, iz stijene u obliku kakav sam vam ovdje nacrtao. to ovo oznaava? Oznaava da zemlja doputa kristalima da izrastu to je heksagonalno, rastui u toku. Unutar zemlje postoji dakle snaga za izgradnju ove estero

kutne forme. Kako sam vam esto objanjavao, sile koje su unutar zemlje i u univerzumu, takoer su i u ovjeku. Zemlja prima ovu silu iz univerzuma; ovjek je ima od zemlje. ovjek u sebi ima istu silu koja, u zemlji, tjera vani kristal. Kako je onda unutar njega? Stvarno, gospodo, ljudsko tijelo je puno kvarca. Kvarc kakav nalazite u planinama jedna je od najteih supstanci, ali supstance nisu svugdje upravo onakve kakvima se predstavljaju ovdje ili ondje. U ovjeku postoji neto sasvim slino kvarcu, ali je u vie fluidnoj formi. Zato? Vidite, ako se promatra a treba stvarno promatrati na pravi nain, i s istinskom unutarnjom vizijom to kontinuirano tee od ovjekove glave u udove (vidi Dijagram 11), i ovo je vrlo zanimljivo, tamo neprekidno od glave struji prema dolje ono to je zemlja jednom davno prouzroila da tee iznutra prema vani, i to postaje vrsto ovdje iznad, i smjeta dolje, na primjer, kao kristali kvarca. To je strujalo vani iz unutranjosti zemlje. U ovjeku to tee od njegove glave kroz cijelo tijelo. To je kvarc, ili silicijska kiselina. Ali ljudsko tijelo ne doputa da kvarc postane kristal. To bi zaista bila fina stvar kada bi mi svi iznutra bili ispunjeni kristalima kvarca! ovjek doputa da se stvari odviju samo do toke gdje e kvarc postati heksagonalan; tu ih zaustavlja; on im ne doputa da idu dalje. Dakle mi imamo samo poetak formacije kvarca u naem tijelu, a onda je zarobljena; to mora stati. Na cijeli ivot poiva na ovome da smo vjeno na toci formiranja heksagonalnih kristala od glave prema dolje, ali mi ne doputamo da stvarno do toga doe. Ovi heksagonalni kristali uvijek ele da poprime oblik u nama, ali u stvarnosti to ne naprave. Oni su prekinuti, zarobljeni, i tada mi imamo, takorei, kvarcni fluid u najviem moguem stanju rastvorenosti unutar nas. Kada ne bi imali ovaj kvarcni fluid unutar nas, mogli bi na primjer, stalno jesti mnogo eera i nikada ne imati sladak okus u naim ustima. Ovaj okus eera nam dolazi od kvarca kojeg imamo unutar sebe, ne od njegove sutine, ve od onog to je volja unutar njega da postanje heksagonalan kao kristal. To je ono to to uzrokuje; to je esencijalno. Vidite, u unutranjosti zemlje ovaj kristalizirajui proces je nastavljen. ovjek sprjeava silicijsku kiselinu kada eli rasti iljasto prema gore unutar njega. Zemlja joj doputa da postane iljasto prema gore. Ali ovjek treba ovu silu, ovu silu silicijske kiseline t.j., ovu snagu oblikovanja heksagonalnih oblika ovjek ima potrebu za njom. Pretpostavljam da niste svi dobri u geometriji. Geometrija vam nije ba poznata svima; moda ne biste mogli odmah, nacrtati kristal kvarca, ili modelirati jednog u glini. Ali vae tijelo je vrlo dobro u geometriji, i stalno eli oblikovati ovakve kristale. Mi smo sprijeeni u tome. Sav ivot se sastoji u opiranju smrti, i kada se vie ne moemo oduprijeti, mi umremo. Sada pogledajmo na pele. Pela leti i sakuplja nektar. To radi u svom vlastitom tijelu, i radei tako priskrbljuje vlastite ivotne sile. Dalje pela priprema vosak. to ini s voskom? ini heksagonalne elije. Vidite, zemlja radi heksagonalne kristale silicijske kiseline. Pela radi heksagonalne elije, i to je iznimno zanimljivo. Kada bi vam mogao nacrtati elije pela ili ako se sjeate

kako vam ih je g. Mller pokazao tada one izgledaju ba kao kristali kvarca, jedino to su izdubljeni. Ali imaju jednak oblik. Vidite, ove elije su izdubljene (Dijagram 12), ali to je stavljeno u njih? Tamo su poloena pelinja jaja. Gdje je u kvarcu silicijska kiselina, ovdje je u eliji upljina, i tamo pela smjeta svoja jaja. Pela je oblikovana od iste sile koja je unutar zemlje i oblikuje kvarc. Ovdje je na djelu delikatno rastvorena silicijska kiselina (Dijagram 13). Tamo je na djelu sila, premda se to ne moe fiziki dokazati. U tijelu pele radi nektar tako da moe oblikovati vosak u oblik koji ovjek zaista treba, jer ovjek mora imati te esterokutne prostore unutar sebe. ovjek treba istu stvar. Podjednako koliko je pela stvorenje najbolje sposobno dati oblik ovoj heksagonalnoj sili, pela je i stvorenje koje svugdje sakuplja odreenu hranu koja se u tijelu moe najbolje transformirati u ovu heksagonalnu silu. Trebate samo jesti neto meda i vi primate neizmjerno okrepljujui silu. Ako ste previe slabi da razvijete u sebi ovu heksagonalnu silu koja mora od glave proi cijelo tijelo, ako vie nemate snage da date krvi toliko vrstine da je ova sila uvijek prisutna u njoj, tada med mora intervenirati ili mlijeko u sluaju djeteta. Dijete jo nema ovu heksagonalnu silu; prema tome, mora je primiti od onog to je pripremljeno u ljudskom biu kao mlijeko. Sada vidite, gospodo, da moete mievima davati caseina, masti, eera i soli koliko hoete a oni e uginuti. Zato? Zato jer i ivotinje takoer trebaju ovu heksagonalno djelujuu silu. Ako samo kemijski izmijeamo zajedno casein, mast, eer, i sol, tada sila prisutna u heksagonu nije tamo. Kada mievima date mlijeko ona je tamo. Samo u mlijeku nije tako jako prisutna da se kada se mlijeko kiseli kristalizira heksagonalno. Kada bi ova heksagonalno djelujua bila u mlijeku malo jaa, mogli bi piti kiselo mlijeko i ono bi formiralo male kristale silicijske kiseline na jeziku. To bi imalo okus kao da je mlijeko puno sitnih malih dlaica. Ali to ne ide tako daleko, jer mlijeko dolazi od ljudskog ili ivotinjskog tijela, i tamo ostaje fluidno. To je dovoljno za dijete ali ne i za odraslog ovjeka. Ali postati odrastao je neto to ve poinje u djetinjstvu, dakle djeci moramo dati snanije djelujuu heksagonalnu silu koju sadri med. Vidite, gospodo, vrlo je zanimljivo da kada uzimate mlijeko, ak i ako dolazi od ljudskog bia, to je jo uvijek neto to pripada ivotinjskoj prirodi u ovjeku. U ovjeku je ivotinja. Ako uzimate med, on dolazi od biljnog carstva posredno preko pele. Ali on dolazi iz biljnog svijeta i ima biljnu prirodu. Ako uzmete silicijsku kiselinu kvarc tada ovo ima mineralnu prirodu; ima sasvim odreeni heksagonalni oblik. Vosak koji je proizveden unutar same pele to je njena prehrana, vosak je primio svoj oblik; on ga ne stvara, on prima oblik koji se razvija u heksagonalnoj eliji. U mlijeku ovaj oblik je ponovno rastvoren; samo sjenovita slika heksagonalnog kristala ostaje u mlijeku (vidi Dijagram 14). Prema tome, moe se rei da je med supstanca koja je za ovjeka najpogodnija i najzdravija. Netko moe meutim, biti sklon misliti da bi to bilo jednako dobro kada bi ovjek uzeo neto silicijske kiseline umjesto meda, jer bi onda takoer dobavio ovu heksagonalnu silu. Ali silicijska kiselina koja se razvila do heksagonalnog oblika, evoluirala ovaj oblik silicijske kiseline, sadri previe snanu silu kristaliziranja; previe bi snano djelovala u ovjeku. Sada zamislimo slijedee. Predoite sebi neko siromano dijete koje nije tako sretno da dobije terapiju medom (kako je opisano u lanku), u dobi od 16

ili 17, ili od 13 ili 14, kada je najpogodnija. Ovo dijete nije imalo takvu sreu i estice eljeza u krvi postaju sve slabije i slabije. Postotak u krvi se sve vie smanjuje. Dijete raste, recimo do dobi od 30, i naraslo je u slabog ovjeka. Pisac ovog lanka takoer ovo opisuje kada kae, oni se srue. Kada je ovjek star 30 godina esto moe biti dobro dati mu tretman medom, ali on je ve previe malaksao; on bi trebao jesti toliko mnogo meda da bi imao stvarnu korist od njega da bi njegova probava bila upropatena. Med ui ovjeka umjerenosti; ako jedete previe meda tetite svom stomaku. Ovo poiva na sasvim jednostavnoj injenici. Med je sladak; on sadri mnogo eera. Stomak posebno treba kiseline, i kada u stomak stavite previe eera ometate rad kiselina. Dakle, ukratko reeno, med treba jesti samo u umjerenim koliinama, i kada je ovjek ve malaksao u dobi od 30, treba mu dati toliko mnogo meda, ako e mu tretman medom pomoi (a tako e bez sumnje biti), da bi on prvo imao stomane tegobe a zatim probleme s crijevima. Dakle, to se ne moe napraviti, ali moe neto drugo. Moe se ovjeku najprije dati vrlo razrijeeni, prah kvarca, to jest, silicijsku kiselinu kao pomono sredstvo. Kada ste mu dali ovu vrlo razrijeenu silicijsku kiselinu kao privremeni lijek, tada e nakon nekog vremena moi koristiti male koliine meda. Jako razrijeena silicijska kiselina u njemu e prizvati snagu koja moe koristiti heksagonalnu silu, i tada moe slijediti mala koliina meda. Silicijska kiselina je pripremila put za med. Takoer se moe pomoi ovjeku koji je sa sadraj krvi s obzirom na hemoglobin postao malaksao, dodajui u med, primjenjivo na odrasle, neto vrlo razrijeene silicijske kiseline iji efekt moe koristiti med. U sluaju djeteta treba dati dosta mlijeka. Vidite, neophodno je znati ove povezanosti. Moe se pitati: to je onda to to radu u ovjeku kroz med? To su formativne sile heksagonalnog principa. To je i unutar samih pela. Mogu se vidjeti u votanim elijama saa, i to je ono to ini med tako blagotvornim. Iz tog sam razloga upravo rekao da je primarno sila mlijeka ono to radi u djetetu, i to moe biti dalje unaprijeeno dodavanjem meda, dok su kod odrasle osobe sile meda naroito aktivne. Ipak, kada je ovjek odrastao ova sila meda mora biti ojaana onom od silicijske kiseline, kao to sam rekao. Takoer, lijeenje mlijekom i medom moe biti korisno jer sile ranog djetinjstva jo postoje u starijem ovjeku; ovo nije u kontradikciji s tim i dobar efekt lijeenja medom ostaje neupitan. U praksi, to je dobro poznato, i treba stvarno inzistirati na razjanjenju ovih stvari ljudima, da prava koliina dobrog meda treba biti dostupna. U ovim stvarima ljudi se spremno obmanjuju. Ne mislim to u loem smislu; mogao bih rei da se ljudi lako obmanjuju uvjetima dananje civilizacije. Ako ste ikada traili med u hotelima dok ste putovali, zasigurno niste dobili med, to je eerni med, umjetno proizveden. Ako bi ljudi shvatili da to nije ista stvar, jer nema govora o prisutnosti ikakve heksagonalne sile u ovakvom medu, ne bi nikada tvrdili da imitacija meda moe imati isti efekt kao isti pelinji med. Moete dobro hraniti mieve s istim medom, to e im se sviati. Ali ako biste ih hranili s umjetnim medom, oni bi uginuli, iako moda ne u par dana. Upravo sam dodao ono to sam elio rei o ovom lanku o lijeenju mlijekom i medom.

Sada je jo jedno zanimljivo pitanje stavljeno pred mene o kojem bih volio govoriti, i takoer uti to vi sami imate rei o tome; takoer i to vam ima rei g. Mller. Vidite, ima toliko stvari koje treba razmotriti da e biti vrijedno da slijedei puta idemo dalje u ovim stvarima. Tada ete moi postaviti svoja pitanja, a g. Muller ili ja emo odgovoriti. elim najprije kratko dotaknuti druge dvije toke. Moe vam izgledati prilino udno, ali zaista elim znati to vi imate rei o njima. NAPISANO PITANJE: Izmeu staromodnih pelara postoji uvjerenje o izvjesnoj duevnoj vezi izmeu pelara i njegovih pela. Kae se da ako pelar umre, njegova smrt mora odmah biti objavljena svim pelama. Ako se to ne uradi, tada e cijeli soj umrijeti tijekom slijedee godine. Da izvjesni duevni odnos izmeu njih postoji ponovno je ukazano injenicom da se dobije mnogo vie uboda kada se pristupa radu na gnijezdu u ljutitom ili iritirajuem raspoloenju, nego kada se isto radi mirno i harmonino. Ima li ikakve objektivne stvarnosti u osnovi ove stare pelarske ideje? DR. STEINER: Bilo bi zanimljivo da nam g.Mller sasvim jednostavno kae da li vjeruje u ovakve stvari ili ne? Ovakve stvari su uobiajene kod pelara seljaka; oni objavljuju pelama smrt. Ali ova duevna povezanost, ova veza izmeu pelara i njegovih pela, je ono na to sada ciljam. Moda nam g. Mller moe rei vie. G. MLLER: Navode se dva sluaja koja su se dogodila u Baselu i Zurich-u. U jednoj obitelji je umrla ena koja je mnogo pomagala oko pela, i tijekom godine su sve pele uginule. U drugom sluaju, u Baselu, takoer je umrla ena koja je dosta brinula o pelama; dogodila se ista stvar. To je bio veoma veliki pelinjak; u godinu dana dvadeset osam sojeva je smanjeno na est. Ovo e ne moe objasniti s bilo ime povezanim s opim uvjetima, ili sa samim pelama. Nije se mogao nai trag bolesti koju su pele mogle imati. To bi mogla biti duevna veza. DR. STEINER: Prisjetimo se to sam jednom rekao o odnosu izmeu ovjeka i ivotinja. Moda ste uli, gospodo (o tome sam ranije govorio), da su prije nekog vremena ljudi mnogo govorili o takozvanim konjima koji broje, konjima koje se, na primjer, pitalo pitanje: Koliko je etiri i pet? Tada se brojilo 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 i konj je udario kopitom na devet. Zaista izvanredni i ne beznaajni iznosi su dani na ovaj nain pomou konja. Moda ste uli za ove Elberfeld-ove konje koji broje; bili su prilino slavni. Cijele delegacije su ile istraivati stvar. Nisam vidio te konje, ali sam vidio drugog konja koji pripada g. von Ostenu koji moe brojiti jednako dobro. Moe se dati toan sud o cijeloj stvari. Ljudi su lomili svoje mozgove nad ovim konjima koji broje, jer je prirodno da je to neto strano da konji odjednom ponu brojiti. Sama znanost je posramljena od ove stvari! Naravno da smo sasvim svjesni, jer to je oiti zakljuak, da konj ne moe brojiti; treba otkriti kako je konj udario kopitom na ispravan broj. U stvari, on ne moe brojiti; bilo bi prilino idiotski misliti da konj moe brojiti. To je znao ak i sveuilino predava koji je istraivao stvar, ali je on konstruirao teoriju.

Rekao je: G. von Osten dok broji radi sitnu kretnju lica; konj promatra linije lica, i kao odgovor na njih udara kopitom. Ali je onda sam stavio slijedeu primjedbu: Da, rekao je, ali u tom bi sluaju konj trebao stajati ispred g. von Osten-a, i gledati u njega, promatrati njegovo lice tako da zna kada udariti. Tako je on sam zauzeo takvu poziciju i nije vidio nita. Ipak, nije odustao od teorije, samo je rekao: Promjene na licu su tako male da ih ja ne mogu opaziti, ali konj moe! Dakle gospodo, iz toga slijedi da konj moe vidjeti vie nego sveuilini predava! To bi bio jedini zakljuak! Stvar je naravno drugaija. Ako je netko obuen od duhovne znanosti i zatim promatra injenice, tada ne pridaje mnogo vanosti samim promjenama na licu, jer to se dogodilo na slijedei nain: tamo je na jednoj strani stajao konj; tamo je stajao g. von Osten, vrlo lagano drei uzde. Na desnoj depu na prsluku g. von Osten je imao mnogo eera. G. von Osten stalno je davao konju male glave eera. Konj ih je lizao, bili su mu slatke, i volio je g. von Osten-a vrlo njeno. Volio ga je ak i vie preko ovih malih glava eera, i tako je uspostavljen odan odnos izmeu konja i g. von Osten-a. Nije imao potrebe raditi grimase, morao je samo misliti devet je toan odgovor; tada je to konj mogao osjetiti, jer ivotinje imaju vrlo delikatnu percepciju za ono to se dogaa oko njih. One osjeaju to se zbiva u ovjekovoj glavi ak i ako se ne odaje malim grimasama koje bi mogao vidjeti konj ali ne i ovjek. Konj osjea to se dogaa kada mozak misli devet i tada udara kopitom. Ali kada konj ne bi dobio nita eera njegova ljubav bi se malo promijenila u mrnju, i on vie ne i udarao kopitom. Dakle, vidite, ivotinja ima vrlo delikatnu percepciju stvari; ne za male grimase, ve za stvari koje stvarno nisu vidljive; na primjer, kod konja, ovo osjeanje to se zbiva u mozgu g. von Osten-a. Treba samo promatrati injenice, i tada znamo kako predivu osjetljivost imaju ivotinje. Samo na trenutak zamislite da prolazite kraj veeg broja pela, i da ih se veoma bojite. Pele bi osjeale ovaj strah u vama, to je neporecivo. Dakle, to to znai kada se netko boji? Kada se ovjek boji neeg ili nekog on problijedi, strah ini ljude blijedima. Kada netko problijedi krv tee unutra, ona ne ide vani u kou. Kada pela doe blizu ovjeka koji se boji, ona osjea vie nego normalno osjea kada je krv u koi. Ona osjea heksagonalnu silu krvi, i ubada u nju; ona bi voljela uzeti med ili vosak od vas. U drugu ruku, kada ovjek radi mirno i njegova krv tee ravnomjerno njegovim venama, tada pele osjeaju neto sasvim razliito. A sada mislite na ovjeka koji je ljutit, i u svojoj ljutnji ide pelama. Ljutnja ini ovjeka crvenim, i velika koliina krvi tee u kou, jer krv bi apsorbirala heksagonalnu silu. Ovo, takoer, pele osjeaju svojim delikatnim osjeajem i vjeruju da ete im oduzeti ovu silu i ubadaju vas. Tako su fine suptilne osjetljivosti na sile prirode koje su ovdje na djelu. A sada dolazimo do pitanja navike. Mislite na pelara, pela ga ne vide da prilazi kao to bi ga vidio ovjek, pela osjea ako se mogu tako izraziti sve to emanira od njega kako je sve to konstituirano. Pele se naviknu na to, i ako bi pelar umro one se moraju ponovno prilagoditi, a to im mnogo znai. A sada, na trenutak, promislite to nalazimo ak i kod pasa kada gospodar umre. Poznato je da se dogaalo da e pas ii na grob i tamo umrijeti, jer se ne

moe prilagoditi na novog gospodara. Zato pretpostaviti da pela sa svojom finom osjetljivou ne bi trebala biti svjesna to se dogaa, zato ne bi mislili da se pela takoer, naviknuta na jednog pelara ne moe odmah prilagoditi novom? Zaista neto vrlo znaajno lei u korijenu svega ovoga. Ali moete rei: Da li se radi o istoj stvari kod ovih sitnih malih stvorenja kao i kod pasa i konja? Dakle, moda niste primijetili, ali to je ipak istina, da je netko naao ovjeka koji je bio, kako se pria, posebno sretne ruke u uzgoju biljaka. ak i kada bi zasijali biljku, ili uzgajali cvijee u vru, njemu je sve bilo uspjeno, dok bi druga osoba mogla posvetiti biljkama jednaku panju, ali nita nije uspijevalo; nije bila uspjena. To je zbog "emanacija" koje ovjek ima, i koje na biljke u jednom sluaju djeluju pogodno, a nepogodno u drugom. Sasvim je nemogue nekim ljudima da uzgajaju biljke. Oni imaju nepovoljnu reakciju koja iznad svega utjee na sile koje u cvijetu proizvode nektar, sile koje zaslauju cvijet. Tako moemo rei, ovjek radi ak i na cvijeu, i na mnogo istaknutiji nain na pelama. Tome se ne treba uditi, ali treba predoiti injenice onako kako se javljaju; tada se poinju razumijevati stvari kakve stvarno jesu, i moe ih se primijeniti u praktinom ivotu. PITANJE: Prema starom seoskom pravilu dri se da ako pada kia treeg svibnja, na Dan nalaska Svetog kria, med je ispran sa sveg cvijea i stabala, i te godine nee biti dobra etva meda. Moje promatranje zadnje etiri godine izgleda da potvruje da ima neto istine u tom pravilu. Da li je to uope mogue? DR. STEINER: Ovo pitanje vodi nas vrlo duboko u velike procese Prirode. Vidite, upravo daj Dan nalaska Svetog kria, taj trei svibnja najmanje bitan; mnogo je vanije da je upravo to doba godine. to u stvari znai kada kii poetkom svibnja? To znai ovo. Znate da 23 oujka, Sunce ulazi u znak Riba. Prije sam vam rekao da je proljetna ravnodnevnica sada u znaku Riba. Sunce ostaje u ovom znaku do 20 travnja, tada prelazi u znak Ovna. Dakle zrake Sunca dolaze poetkom svibnja sa potpuno razliitog kuta univerzuma nego u ostala vremena. Sada pretpostavimo da je poetkom svibnja lijepo vrijeme treeg svibnja to to znai? To oznaava da na trei svibnja Sunce ima snaan utjecaj na sve to je zemaljsko. to god se dogaa na Zemlji pod utjecajem je Sunca kada je vrijeme lijepo. to dakle to znai kada kii treeg svibnja odnosno poetkom svibnja? To znai da Zemlja ima najjae snage, i ometa utjecaj Sunca. To je neizmjerno znaajno za cijelo biljno kraljevstvo, jer kada zrake Sunca dolaze iz smjera Ovna, one mogu tako djelovati da je njihova sva snaga usmjerena na biljke. Tada cvijee moe razviti slatku supstancu koja je prisutna u medu. Tada pele mogu raditi med. Kada, meutim, Zemlja ima veu snagu, kada kii u toj sezoni, cvijee se ne moe razviti u zracima Sunca koje dolaze od Ovna, ve mora ekati kasnije dogaaje, ili moda bude u cijelosti prekinuto u onom to se ve razvilo. Tada cvijee ne moe ispravno razviti nektar i pele ga ne nalaze. Ovakve stvari postaju razumljive kada znamo da je sve to se dogaa na Zemlji, kako sam stalno ponavljao, pod utjecajem Kozmosa, svega to je vani i

izvan Zemlje. Kia znai da su utjecaji Sunca prognani. Lijepo vrijeme znai da snage Sunca mogu razviti svu svoju snagu. Ovdje nije pitanje da snaga Sunca dolazi samo openito, odakle na njega gledamo, ve da dolazi odreeno od dijela nebesa gdje je Ovan. Snage Sunca se razlikuju prema odreenom kutu nebesa iz kojeg dolaze. To nije uslijed samog Sunca, ve zbog toga to kako Sunce sjaji dolje na Zemlju, iza njega, u ovom sluaju, u Kozmosu stoji konstelacija Ovna. Ono to daje Ovan, Sunce prvo apsorbira i zatim prelijeva ponovno naprijed sa svojim zrakama. Dakle, sasvim je razliito ako Sunce alje svoje zrake na Zemlju poetkom svibnja, ili krajem svibnja. Na etku svibnja radi puna snaga Ovna; sa krajem mjeseca Sunce je ve u znaku Bika. Ove snage Bika ne mogu raditi s istom snagom na biljkama, one tee da ovrsnu i isue biljke, a to iznad svega znai da biljka vie ne moe razviti sile za proizvodnju meda. Tako je neto zaista rasvijetljeno od ovog starog seoskog pravila koje zvui razumno, i treba ga uzeti u obzir. Prirodno, kako sam prije kazao svijest o ovim stvarima je izgubljena, i mi smo pali u praznovjerje, jer kada vie ne moemo razlikovati stvari lako se postaje praznovjeran. Tada su ova stara seoska pravila jednake vrijednosti kao da kaemo: Ako pijetao kukurie na gomili ubra vrijeme e se promijeniti, ili e ostati kao to je i bilo! To se meutim ne odnosi, na sva ta stara pravila, jer su mnoga od njih temeljena na dubokoj mudrosti, i to bi trebali ponovno prouavat. Seljaci koji primjenjuju ova pravila ponekad to ine izvrsno! Dublja mudrost e nas takoer dovesti to toke gdje je moemo ponovno primijeniti.

PREDAVANJE VDornach, 5. 12. 1923. G. ERBSMEHL je naznaio da je u modernom pelarstvu pelar primarno zaokupljen pravljenjem profita: to je materijalna strana koju treba uzeti u obzir. U Bienenzeitung (Br. 10) kae se: Med je najveim dijelom luksuz, i oni koji ga mogu priutiti mogu platiti dobru cijenu za njega. Onda je dan primjer kako je izvjesni Balmesb