SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

DEVIZNI TEČAJ HRK-EUR U RAZDOBLJU OD 1996-2008(seminarski rad)

Opatija, 2013

SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

DEVIZNI TEČAJ HRK-EUR U RAZDOBLJU OD 1996-2008Seminarski rad

Kolegij: Monetarna ekonomija Studenti: Alen Bičević 21600/11Nositelj kolegija: dr.sc. Elvis Mujačević Mihael Gazdek 21512 /11Asistent: dr.sc. Goran Karanović

Opatija, studeni 2013.

SADRŽAJ

POPIS ILUSTRACIJA..................................................................................................................................II

UVOD.............................................................................................................................................................3

1 DEVIZNI TEČAJ I DEVIZNO TRŽIŠTE..................................................................................................4

1.1. Devizni tečaj........................................................................................................................................4

1.2. Promptni i terminski devizni tečaj.......................................................................................................5

1.3. Sustavi deviznih tečajeva.....................................................................................................................6

1.4. Promjene vrijednosti novca.................................................................................................................7

1.5. Efekti aprecijacije i deprecijacije.......................................................................................................10

1.6.. Unutarnja i vanjska ravnoteža postignuta revalvacijom ili devalvacijom domaće valute................11

2 FORMIRANJE TEČAJA KUNE.............................................................................................................13

2.1. Kretanje deviznog tečaja kune...........................................................................................................14

ZAKLJUČAK...............................................................................................................................................21

LITERATURA.............................................................................................................................................23

POPIS ILUSTRACIJA

Graf 1. Kretanje deviznog tečaja kune prema euru u razdoblju od 1996. do 2008. godine.........................17

UVOD

Cilj ovog seminara je sagledavanje mijenjanja deviznog tečaja u Republici Hrvatskoj u

odnosu HRK/EUR sa naglaskom na samu politiku deviznog tečaja, i to u razdoblju od 1996. –

2008. U novije vrijeme, uz pojavu globalizacije, te velikih svijetskih kriza, devizni tečaj je

nezaobilazni faktor gospodarskog opstanka male i uvozno-ovisne zemlje kao što je Republika

Hrvatska. Ovaj rad, osim što se temelji na mijenjanju deviznog tečaja kroz određene godine,

sadržava i opće teorijske odrednice deviznog tečaja i monetarne politike, te na obrazlaganju

primjene istih u Republici Hrvatskoj.

U prvom dijelu naglasak je stavljen na opću teoriju deviznog tečaja, sustave istog, te

općenite promjene vrijednosti novca. Spomenut ćemo i monetarnu politiku te njen utjecaj u

Republici Hrvatskoj.

Drugi dio će se bazirati na razlike između deviznog tečaja, devizno tržište, te održavanje

stabilnosti tečaja HRK/EUR.

Za Izradak ovog rada korištene su statistička metoda, matematička metoda, povijesna

metoda, metoda dokazivanja, te metoda analize i sinteze.

3

1 DEVIZNI TEČAJ I DEVIZNO TRŽIŠTE

Pod devizom se podrazumijeva svako potraživanje u stranoj valuti1. Devizni tečaj je cijena

jedne jedinice strane valute izražena brojem jedinica domaće valute. Odnosno, devizni tečaj

pokazuje koliko jedinica domaće vačute treba platiti za jednu jedinicu strane valute2. Ova

definicija izražava takozvano direktno notiranje, koje se primjenjuje svugdje u svijetu. U Velikoj

Britaniji i još nekim zemljama vrijedi indirektno notiranje kod kojeg devizni tečaj pokazuje

koliko jedinica strane valute treba platiti za jednu domaću valutu.

Valuta je skup zakonskih propisa koji reguliraju novčani sustav jedne zemlje, odnosno

izražava kako je određena vrijednost novčane jedinice. Pojam valute objašnjava povezanost

zakonske novčane jedinice s objektivnom vrijednosnom podlogom, a to je roba.

Novčani sustav skup je pravnih propisa i pravila kojima se utvrđuje ne samo novčana

jedinica, već i ostala pitanja u vezi s novcem u jednoj državi. Društvena zajednica u kojoj je na

moću novčani sustav čini jedno novčano ili valutno područje, koje može biti i zemljopisno

ograničeno. U valutnim područjima imamo različite vrijednosne jedinice koje vrijede kao novac.

Svaka država utvrđuje što na njenom području vrijedi kao novac.

1.1. Devizni tečaj

Devizni tečaj predstavlja intervalutarnu kupovnu moć, odnosno cijenu po kojoj se nacionalna

novčana jedinica jednog valutnog područja razmjenjuje za nacionalnu novčanu jedinicu drugog

valutnog područja. Uspostavljajući vezu između dva ili više valutnih područja, devizni tečaj

povezuje intervalutarnu i unutarnju kupovnu moć, odnosno kupovnu moć u tim valutnim

područjima, i cijene u odabranim nacionalnim valutnim područjima.

1 BABIĆ,M. i BABIĆ,A.: Međunarodna ekonomija, šesto izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2003., str. 2592 Na primjer za jedan euro potrebno je izdvojiti 7,40 kuna.

4

Svaka međunarodna trgovinska transakcija sastoji se od dvije kupnje: kupnje strane valute i

strane robe ili usluga. Zbog toga se u međunarodnoj razmjeni formiraju ne samo cijene robe i

usluga, nego i cijene pojedinih valuta. To znači da na vrijednost izvoza i uvoza utječu ne samo

cijene robe i usluga, nego i cijene valuta u kojime se izvoz i uvoz plaća. Na primjer želi li

uvoznik iz zemlje A uvesti robu iz zemlje B, on mora kupiti ne samo tu robu, nego i valutu

zemlje B, kojom će platiti robu. Isto vrijedi i za uvounika iz zemlje B3. Ta se cijena naziva

devizni tečaj.

1.2. Promptni i terminski devizni tečaj

Kod svake se devizne transakcije ugovara vrsta, količina i cijena (tečaj) deviza, ali i

vrijeme plaćanja.

Promptni devizni tečaj je tečaj u transakciji koja se odmah izvršava, obično u roku od dva

dana od zaključenja ugovora.

Terminski (forward) devizni tečaj je onaj tečaj koji dogovaramo sada za plaćanje

određenog iznosa na određeni dan u budućnosti, obično za jedan, tri ili šest mjeseci.

Promptni i terminski tečajevi mogu, ali ne moraju biti jednaki. Ako je terminski tečaj

neke devize viši od promptnog, kažemo da deviza ima terminsku premiju, koja se obično

izražava u postotku u odnosu na ugovoreni tečaj. Obrnuto, ako je terminski tečaj neke devize niži

od promptnog, ta deviza ima terminski diskont. I terminski se tečaj, kao i promptni, određuje

djelovanjem snaga ponude i potražnje. No, kod terminskih transakcija potrebno je istaknuti

hedging, odnosno pokrivanje tečajnog rizika. Kod terminskih transakcija privredni su subjekti

pod utjecajem tečajnog rizika. Ukoliko se rizik ne pokrije, privredni subjekti mogu ostvariti

zaradu ili gubitak zbog tečajnih promjena.

3 BABIĆ, M i BABIĆ, A., op.cit., str 261

5

1.3. Sustavi deviznih tečajeva

Kada je devizni tečaj, odnosno cijena deviza, određen potpuno slobodno na deviznom

tržištu na temelju ponude i potražnje govorimo o fluktuirajućem deviznom tečaju. Međutim,

često se događa da monetarne vlasti ne dozvoljavaju slobodno fluktuiranje tečajeva svoje valute,

nego određuju tečaj. Kada je tečaj vezan, fiksiran za neku robu, devizu ili skup deviza, govorimo

o fiksnom tečaju. Zato se razlikuju dva glavna sustava deviznih tečajeva: fiksni i fluktuirajući.

Svaki od sustava deviznih tečajeva ima svoje prednosti i nedostatke. Odluku o izboru

odgovarajućeg deviznog sustava donosi monetarna vlast. Odluka nije jednostavna, jer pri njezinu

donošenju treba uzeti u obzir mnoštvo faktora. Faktori, nazvani kriteriji za odabir sustava tečaja

mogu biti: otvorenost privrede, veličina zemlje, koncentracija proizvoda, integriranost s

međunarodnim financijskim tokovima i stopa inflacije.

Otvorenost privrede prema svijetu ima važnu ulogu u odabiru sustava tečajeva.Otvorene

zemlje koje imaju sustav fluktuirajućeg tečaja osjetljive su na poremećaje izvana, ariješavaju ih

promjenom tečaja. Veliki šokovi iz inozemstva (poput naftne krize ili nelikvidnost značajne

banke) mogu izazvati velike poremećaje, a s time i poremećaj cijena u zemlji. Zato će relativno

otvorenije zemlje preferirati fiksne tečajeve, dok će relativno zatvorenije zemlje4 preferirati

fluktuirajuće tečajeve.

Veličina privrede mjerena BDP-om također ima važnu ulogu pri odabiru sustava tečajeva.

Male privrede više preferiraju fiksne tečajeve, dok velike privrede više preferiraju fluktuirajuće

tečajeve. Za velike privrede koje imaju diverzificiranu proizvodnju poput SAD-a povoljniji je

fluktuirajući tečaj, jer takva proizvodnja umanjuje ovisnost privrede o vanjskoj trgovini. Obrnuto

je za zemlju s visoko specijaliziranim izvoznim proizvodima koje preferiraju imati fiksni tečaj i

popravljati neravnoteže rezervama. Kod tih zemalja, kad bi imale fluktuirajući tečaj, velike

promjene priljeva deviza od izvoza mogle bi izazvati poremećaje u domaćoj privredi.

4 Zatvorenije zemlje su one koje imaju mali udio vanjske trgovine u BDP-u, poput Sjedinjenih Američkih Država.

6

Međunarodni financijski tokovi, ovisno o stupnju mobilnosti kapitala, također imaju

veliku ulogu u određivanju sustava tečajeva. Zemlje s velikim i slobodnim tržištem kapitala,

imaju velike poteškoće kod održavanja fiksnog tečaja putem intervencije monetarnih vlasti.

Takve će zemlje preferirati fluktuirajući tečaj.

Ako su stope inflacije vanjsko-trgovinskih partnera različite, to će za zemlju biti bolje da

odabere sustav fluktuirajućeg tečaja. Zemlje s sličnim stopama inflacije imati će većeg uspjeha u

održavanju sustava fiksnih tečajeva. U sustavu fiksnih tečajeva povremeni gospodarski šokovi u

određenoj zemlji mogu se ublažiti upotrebom deviznih rezervi, o kojima vodi brigu država

.

Uglavnom se male zemlje i zemlje u razvoju odlučuju za sustav fiksnih deviznih tečajeva,

jer fluktuacija tečajeva i unutarnji šokovi djelovali bi negativno na platnu bilancu tih zemalja.

Zemlje koje se odluče da svoju valutu fiksiraju uz neku drugu valutu mogu donijeti takvu odluku

uzimajući u obzir svoj udio u vanjskoj trgovini s tom drugom zemljom. Taj je udio veoma važan,

jer će vezivanje valute za valutu druge zemlje djelovati stimulativno na trgovinu, investicije i

kretanje kapitala među tim zemljama. Međutim, poremećaji bilo u kojoj zemlji mogu utjecati na

cijene i na platne bilance tih zemalja. Vezivanjem svoje valute za skup valuta, može se

minimizirati utjecaje naglih promjena cijena deviza, odnosno promjena tečajeva pojedinih valuta.

1.4. Promjene vrijednosti novca

Pad ili povećanje vrijednosti novca može se pratiti:

- u nacionalnom gospodarstvu, tako da je njegova domicilna vrijednost vezana za

kupovnu moć,

- u međunarodnim razmjerima tako da je njegova vrijednost vezana za intervalutarni

tečaj.

7

Manipuliranje deviznim tečajevima izražava se deprecijacijom i aprecijacijom domaće

valute, dakle podcjenjivanjem ili precjenjivanjem domaće valute5.

Deprecijacija je smanjenje vrijednosti novca, to jest nastaje razlika između nominalne

vrijednosti depreciranog novca i iznosa koji se za njega plaća. Deprecijacija domaće valute znači

da je potrebno više jedinica domaće valute da se kupi isti broj jedinica strane valute. Kod

deprecijacije devizni tečaj strane valute drži se iznad ravnotežnog tečaja. Kad je deprecijacija

vezana za smanjenje kupovne moći, govorimo o inflaciji, a kad je deprecijacija vezana za

intervalutarne vrijednosti, govorimo o devalvaciji.

Inflacija je rast opće razine cijena svih dobara i usluga i pad kupovne moći novca.

Inflacijom se gubi povjerenje u domaći novac jer je tada količina novca u optjecaju veća od sume

cijena roba i usluga u gospodarstvu, zapravo ponuda novca je veća od potražnje.

Navedeno iziskuje dublje objašnjenje devalvacije, koja je vezana za odluke monetarne

vlasti. Devalvacija je namjerno zakonsko smanjenje vrijednosti nacionalne valute u odnosu

prema drugim valutama. Devalvacija nastaje povećanjem službenog deviznog tečaja u odnosu na

druge valute i to samo onda ako i one nisu istovremeno devalvirale. Devalvacija pogoduje

izvozu, jer se uklanja neravnoteža (deficit) u bilanci plaćanja. Istovremeno destimulira uvoz jer

domaći kupci moraju dati više kuna za jedinicu strane valute. Devalvacijom se u praktičnom

smislu smanjuje intervalutarna vrijednost nacionalnog novca.

Aprecijacija je suprotna deprecijaciji, izražena povećanjem vrijednosti novca, to jest

nastaje razlika između nominalne vrijednosti apreciranog novca i iznosa koji se za njega plaća.

Aprecijacija domaće valute znači da je potrebno manje jedinica domaće valute da se kupi isti broj

jedinica strane valute. Domaća valuta tako vrijedi relativno više, ili uvozno dobro za rezidenta

postaje jeftinije u domaćoj valuti. Kod aprecijacije devizni tečaj strane valute drži se ispod

ravnotežnog tečaja. Aprecijacija može nastati na dva načina: deflacijom i revalvacijom.

5 PERIŠIN, I. i ŠOKMAN, A. i LOVRINOVIĆ, I.: Monetarna politika, Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, Pula, 2001., str 373

8

Karakteristika deflacije je pad opće razine cijena svih dobara i usluga u gospodarstvu koja

nastaje uslijed smanjivanja količine novca u optjecaju ili uslijed povećanja količine roba na

tržištu uz nepromijenjenu količinu novca u optjecaju. Za razliku od inflacije, deflacija traje samo

dok se ne izjednače cijene i količina novca u optjecaju, što se postiže monetarnom intervencijom.

Monetarne vlasti različitih gospodarstava prakticiraju je kao instrument stabilizacije, a vrši se

povlačenjem iz optjecaja dijela novčane mase.

Revalvacijom se povećava vrijednost domaće novčane jedinice prema drugim valutama,

uz pad službenog deviznog tečaja. Provodi se vrlo rijetko i to instrumentima monetarne vlasti,

kada se želi vratiti vrijednost novčane jedinice u ono stanje koje je postojalo prije pada

(devalvacije) te vrijednosti u odnosu prema stabilnim valutama.

Svaka zemlja teži postići stabilnost vrijednosti svoje valute, stabilnost njene kupovne

moći i stabilnost intervalutarne vrijednosti, što je preduvjet gospodarskog razvoja. Stabilizacija je

djelovanje monetarne vlasti usmjereno na postizanje opće gospodarske ravnoteže, bez inflacije i

uz potpunu zaposlenost. Međutim, to zemlja teško postiže, bez ravnoteže na deviznom tržištu.

Zato su potrebne određene novčane rezerve koje će ukloniti poremećaje na međunarodnom

deviznom tržištu i uravnotežiti platnu bilancu. Ovisno o nastalim poremećajima središnja banka

treba povećati ili smanjiti ponudu deviza. Devizne rezerve središnje banke su te bez kojih se ne

može voditi politika deviznog tečaja.

Revalvacija i devalvacija poistovjećuju se često s pojmovima aprecijacije i deprecijacije,

međutim to su ipak međusobno različiti pojmovi. Aprecijacija je mjera kojom se precjenjuje

domaća valuta. Ako se službeno, to jest zakonom, potvrdi precjenjena razina deviznog tečaja

domaće valute, onda je to revalvacija. Deprecijacija je mjera kojom se podcjenjuje domaća

valuta. Isto tako, ako se službeno, to jest zakonom, potvrdi podcjenjena razina deviznog tečaja

domaće valute, tada nastaje devalvacija. Dok aprecijacija i deprecijacija predstavljaju stvarne

promjene tečaja domaće valute, bez promjene službeno utvrđenog deviznog tečaja, revalvacija i

devalvacija znače upravo zakonsku procjenu razine deviznog tečaja. U pravilu, aprecijacija

prethodi revalvaciji, a deprecijacija prethodi devalvaciji6.

6 PERIŠIN, I. i ŠOKMAN,A. i Lovrinović, I.:op.cit.,str. 374

9

1.5. Efekti aprecijacije i deprecijacije

Aprecijacija kao instrument monetarne politike kojom se povećava intervalutarna

vrijednost domaće valute smanjuje tečaj. Što je devizni tečaj niži, to svaka kuna uložena u devizu

donosi veću korisnost, pa se više deviza želi kupiti, to jest potražnja za njima je veća. Svaka

aprecijacija domaće valute je na štetu izvoznika, to jest destimulira izvoz, a u korist uvoznika, to

jest stimulira uvoz. Dolazi do većeg uvoza robe i usluga u zemlju, a većeg izvoza kapitala,

zajmova i transfera u inozemstvo. Dakle, raste potražnja za devizama i opada ponuda deviza iz

inozemstva. Dolazi do neravnoteže na tržištu deviza, koja ima za posljedicu razvoj ilegalnog

crnog tržišta, zbog toga što aprecijacija valute donosi dobit. Država u tom slučaju želi eliminirati

višak potražnje nad ponudom deviza, deviznim intervencijama7.

Porast deviznog tečaja, to jest deprecijacija domaće valute, znači da kuna uložena u

devize donosi manje korisnosti, pa se manje deviza želi kupiti. Zbog toga se smanjuje uvoz, jer

strana roba i usluge postaju skuplje. Pogoduje izvozu jer se uklanja neravnoteža u bilanci

plaćanja. Porast deviznog tečaja utječe na smanjenje deviznog odljeva po osnovi investicija,

zajmova i transfera. Inozemstvo postaje skuplje, jer za svaku devizu plaćamo više jedinica

domaće valute, jer poskupljenje uvoza djeluje na povećanje cijena u zemlji i povećanje inflacije.

Time se pogoršava odnos domaćih i stranih cijena, pa se i izvoz smanjuje. U takvoj situaciji

monetarna politika bi trebala poticati izvoz, ali ne porastom deviznog tečaja, nego drugim

instrumentima ekonomske politike, na primjer subvencioniranjem izvoza8.

Deficit platne bilance utječe na deprecijaciju domaće valute zbog veće potražnje za

stranom valutom, a i na porast kamatnjaka, zbog smanjenja deviznih rezervi, što ima za

posljedicu smanjenje ponude novca. U sustavu fluktuirajućih tečajeva deficit u bilanci plaćanja

neke zemlje korigira se deprecijacijom domaće valute uz uvjet stabilnog deviznog tržišta i

slobodne elastičnosti ponude i potražnje za devizama.

7 BABIĆ, M. i BABIĆ, A.: op.cit., str.2638 Ibidem, str. 267

10

Devalvacija nacionalne valute, iako utječe na postizanje vanjske ravnoteže9, ima i svoje

slabe strane. Osim što se njome povećavaju cijene uvoznih proizvoda za postotak devalvacije, što

daje impuls uvoznoj inflaciji, devalvacijom se narušava i unutarnja ravnoteža10. Time dolazi do

inflatornog pritiska u zemlji i gubi se ugled domaće valute11 na tržištu deviza. Zato devalvacija

nije popularan potez monetarne vlast

1.6.. Unutarnja i vanjska ravnoteža postignuta revalvacijom ili devalvacijom domaće valute

Revalvacijom i devalvacijom domaće valute monetarna vlast politikom stabilizacije

uspostavlja unutarnju i vanjsku ravnotežu.

Kad je u zemlji ostvarena unutarnja ravnoteža, a postoji suficit u bilanci plaćanja,

monetarna vlast trebala bi provesti revalvaciju i povećati domaću potrošnju ekspanzivnom

monetarnom i fiskalnom politikom. Kad je u zemlji ostvarena unutarnja ravnoteža, ali postoji

deficit u bilanci plaćanja, monetarna vlast trebala bi devalvirati domaću valutu, što dovodi do

povećanja neto izvoza. Istovremeno bi morala restriktivnom fiskalnom i monetarnom politikom

smanjiti domaću potrošnju da bi izbjegla inflaciju.

U slučaju da zemlja ostvaruje vanjsku ravnotežu, ali je opterečena inflatornim pritiskom,

monetarna vlast trebala bi restriktivnom monetarnom politikom revalvirati domaću valutu i

restriktivnom fiskalnom politikom smanjiti domaću potrošnju. Vanjsku ravnotežu zemlja može

ostvariti i u slučaju nedovoljne zaposlenosti. Monetarna vlast tada mora devalvirati domaću

valutu, što će još više pogoršati vanjskotrgovinsku bilancu. Istovremeno zemlja mora

ekspanzivnom fiskalnom i monetarnom politikom povećati domaću potrošnju.

9 Vanjska ravnoteža je stanje u gospodarstvu u kojem je tekući dio bilance plaćanja izravan10 Unutarnja ravnoteža je stanje u gospodarstvu u kojem nema ni inflacije ni nezaposlenosti. To znači da vlada puna zaposlenost i stabilne cijene.11 BOŽINA, L.: Novčana ekonomija, Fakultet ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković» Pula, 2003., str. 404

11

Najgora moguća situacija u zemlji je kada vlada recesija i postoji deficit u bilanci

plaćanja, uz unutarnju i vanjsku neravnotežu. Devalvacija u takvoj situaciji je neizbježna, ali i uz

pomoć drugih mjera nastoji se povećati konkurentnost domaćeg izvoza. Ekspanzivna monetarna i

fiskalna politika nisu efikasne, jer bi povećanjem domaće potrošnje i zaposlenosti dovele do još

većeg deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci, što bi smanjilo međunarodne rezerve i novčanu

ponudu, a to bi rezultiralo povećanjem nezaposlenosti.

Obrnuto je kad u zemlji vlada unutarnja i vanjska ravnoteža, inflacija i postoji suficit u

bilanci plaćanja. Tada zemlja treba revalvirati domaću valutu. U suprotnom bi restriktivna

monetarna i fiskalna politika, koje ne pomažu ovakvu situaciju, dovele do još većeg suficita.

Postoje dvije situacije u zemlji kada nije potrebno provoditi niti revalvaciju niti

devalvaciju domaće valute za postizanje ravnoteže. Ako u zemlji vlada recesija i suficit u bilanci

plaćanja potrebno je ekspanzivnom monetarnom i fiskalnom politikom povećati domaću

potrošnju i tako savladati recesiju. Time će se istovremeno smanjiti suficit u bilanci plaćanja.

Ako u zemlji vlada inflacija uz postojanje deficita u platnoj bilanci, morat će se restriktivnim

mjerama fiskalne i monetarne politike istovremeno, smanjivati deficit u bilanci plaćanja12 da bi se

postigla unutarnja i vanjska ravnoteža.

12 BABIĆ, M. i BABIĆ, A.: op.cit., str. 343

12

2 FORMIRANJE TEČAJA KUNE

HNB provodi sustav upravljano-fluktuirajućeg tečaja. To znači da se devizni tečaj kune,

kao konvertibilne valute, slobodno formira na deviznom tržištu, to jest fluktuira ovisno o ponudi

i potražnji deviza.

Međutim, Hrvatska narodna banka ne utvrđuje unaprijed gornju i donju granicu kretanja

tečaja kune, već povremenim intervencijama na deviznom tržištu spriječava prevelike tečajne

oscilacije domaće valute i nastoji održati tečaj stabilnim.

HNB svakog radnog dana na temelju ugovorenog prometa i tečajeva stranih valuta na

tržištu deviza utvrđuje vrijednost kune prema drugim valutama. Vrijednost kune prema drugim

valutama objavljuje se na tečajnoj listi HNB-a. Temeljna valuta za izradu tečajne liste je euro.

Tečajna lista sadrži kupovni, srednji i prodajni tečaj. Srednji tečaj kune za 1 EUR, objavljen na

tečajnoj listi, je aritmetička sredina ponderiranog kupovnog tečaja i ponderiranog prodajnog

tečaja poslovnih banaka, koji se zasniva na prometu u svim valutama te na tečajevima svih

valuta13.

Devizne intervencije HNB-a očituju se kroz kupnju i prodaju deviza na deviznom tržištu.

Kada deprecijacijom kuna slabi, uz viši devizni tečaj, HNB prodaje devize. Kune se povlače iz

optjecaja, čime raste njihova vrijednost, to jest slijedi aprecijacija tečaja. Kada aprecijacijom

kuna jača, uz niži devizni tečaj, HNB kupuje devize. Kupnjom deviza HNB stavlja više kuna u

optjecaj i smanjuje se njihova vrijednost, to jest slijedi deprecijacija tečaja, kao posljedica

intervencije HNB-a.

Od 1997. do 2001. godine uočljiva je deprecijacija tečaja HRK/EUR. Kako bi ublažio

navedenu deprecijaciju, HNB je iz sustava povlačio kune, uz prodaju deviza, što je vidljivo na

grafikonu 6. Suprotno, od 2001. do 2008. godine uočljiva je aprecijacija tečaja, a kako bi ublažio

navedenu aprecijaciju, HNB je u sustav emitirao kune, a povlačio devize. Bez tih intervencija

HNB-a, aprecijacija bi u navedenom razdoblju vjerojatno bila još veća.

13 www.hnb.hr/tecajn/

13

Osnovni instrument tečajne politike su devizne aukcije, u cilju određivanja stabilnosti

tečaja domaće valute i spriječavanja prekomjerne fluktuacije tečaja. Devizne aukcije mogu biti

jednostrane i obostrane. Kod jednostranih aukcija HNB samo kupuje ili samo prodaje devize, dok

kod obostranih aukcija i kupuje i prodaje devize. Pristup aukcijama imaju samo banke s velikim

ovlaštenjima koje u svojim ponudama navode tečaj HRK/EUR i iznose koje nude.

U provođenju politike otvorenog tržišta HNB se služi blagajničkim zapisima i repo

ugovorima. Kupoprodaju blagajničkih zapisa HNB provodi kao vrlo pogodan instrument za

sterilizaciju monetarnih efekata deviznih transakcija. Prodajom blagajničkih zapisa HNB

spriječava nepoželjnu povećanu ponudu kuna u optjecaju. Zapravo tako se imobiliziraju viškovi

likvidnosti iz bankarskog sustava. Pored kunskih, devizni su blagajnički zapisi denominirani u

eurima i u dolarima.

Svaka promjena deviznog tečaja odrazit će se na domaće gospodarstvo. Može se

konstatirati da se monetarna politika vodi na temelju sekundarne valute i da postoji visok stupanj

euroizacije14 hrvatskog gospodarskog i bankarskog sustava. Razlog tome može se pronaći u

vanjskotrgovinskoj razmjeni koja se pretežno odvija s Europskom unijom. U Hrvatskoj se može

govoriti o gravitiranju prema euru, jer je to dominantna strana valuta, koja se kod nas koristi kao

sredstvo očuvanja realne vrijednosti imovine, prije svega kod stanovništva. Tako na primjer

domaće štediše, to jest deponenti, koji svoje štedne uloge u eurima deponiraju u poslovne banke i

očekuju deprecijaciju kune prema euru, koja će im donijeti koristi kad izvrše konverziju u

domaću valutu. S druge strane, banke, kao depozitari snose veću obvezu prema štedišama i

troškove kroz pasivne kamate. Aprecijacijom domaće valute događa se obrnuto.

2.1. Kretanje deviznog tečaja kune

HNB dominantno prati kretanje narednih deviznih tečajeva kune:

a) bilateralni tečaj kune prema EUR –u,

b) bilateralni tečaj kune prema američkom dolaru,

c) efektivni (nominalni i realni) devizni tečaj kune

14 Euroizacija je službeno vezivanje monetarne politike jedne zemlje za monetarnu politiku zemlje vlasnikavalute, u ovom slučaju za monetarnu politiku eurozone.

14

HNB prati i ostale manje važne tečajeve, kao na primjer švicarski franak, funtu i yen.

Kuna je u promatranom razdoblju od 1996. do 2000. godine deprecirala u odnosu na euro.

To je vidljivo na grafikonu 7. Interesantno je razdoblje od 1999. do 2001. godine, kada je došlo

do konverzije više stranih valuta u euro15. Intenzivnije djelovanje HNB-a je specifično za te

godine zbog uvođenja eura i stvaranja eurozone i njegovih učinaka, te zbog sve veće

liberalizacije deviznog tržišta.

Euro je postao bazna valuta za izradu tečajne liste HNB-a. U 2001. godini je ostvaren

prosječni godišnji tečaj kune prema euru od 7,47 HRK/EUR, koji u usporedbi s prosječnim

tečajem od 7,63 HRK/EUR u 2000. godini znači nominalnu aprecijaciju tečaja kune. Središnja

banka se u 2001. godini suočavala sa ublažavanjem aprecijacijskih pritisaka na domaću valutu,

jer je aprecijacija domaće valute prema euru bila nešto jače izražena, što je vidljivo na grafikonu

7.

Graf 1. Kretanje deviznog tečaja kune prema euru u razdoblju od 1996. do 2008. godine

Izvor: HNB

Osnovna značajka tečaja kune prema euru tijekom većeg dijela 2002. godine bila je

izloženost aprecijacijskim pritiscima. Tečaj kune prema euru kretao se u relativno uskom rasponu

od 7,31 do 7,58 HRK/EUR. U ljetnim mjesecima, zbog povećane ponude deviza od deviznog

priljeva, a u nastojanju da stabilizira tečaj kune, HNB je na deviznim aukcijama otkupljivao euro.

Višak ponude deviza apsorbirala je i pojačana potražnja poduzeća za njima. Zbog povremene 15 To su bile valute: njemačka marka, talijanska lira, austrijski šiling, francuski franak, španjolska peseta,portugalski eskudo, belgijski i luksemburski franak, finska marka, irski pound, nizozemski fiorin.

15

pojačane potražnje za devizama u toj godini bili su prisutni i deprecijacijski pritisci kune na koje

je HNB intervenirao prodajom eura na tržištu, to jest deviznim aukcijama, koje je moguće vidjeti

na prethodno opisanome grafikonu 6.

Tijekom 2003. godine nastavljena je politika održavanja stabilnosti nominalnog tečaja

kune prema euru. U toj godini ostvarena je blaga nominalna deprecijacija prosječnog tečaja kune

prema euru, koji je fluktuirao u rasponu od 7,44 HRK/EUR i 7,71 HRK/EUR. Krajem godine

iznosio je 7,65 HRK/EUR, što je rezultiralo ukupnom deprecijacijom od svega 2,8% u odnosu na

2002. godinu. Karakteristika kretanja tečaja HRK/EUR za 2003. godinu je izmjenjivanje kraćih

razdoblja aprecijacije s kraćim razdobljima deprecijacije tečaja koje nije zahtjevalo značajnije

intervencije HNB-a. Aprecijacija je u ovoj godini bila slabije izražena. Na smanjivanje

aprecijacijskih pritisaka utjecalo je nekoliko čimbenika, a jedan od tih je i Odluka o minimalno

potrebnim deviznim potraživanjima banaka, koja je te godine stupila na snagu i još danas je na

snazi s 32% deviznih potraživanja. Središnja banka je intervenirala prodajući američke dolare

poslovnim bankama uz uobičajene devizne aukcije, kupnje i prodaje eura.

Tijekom 2004. godine tečaj kune je nominalno deprecirao sa 7,65 HRK/EUR na 7,67

HRK/EUR. Deprecijacijske pritiske je HNB nastojao ublažiti emisijom kuna i deviznim

aukcijama, te kupnjom i prodajom deviza. U toj godini dolazilo je do dinamičnog izmjenjivanja

aprecijacije i deprecijacije domaće valute po tromjesečjima. U prvom tromjesečju prevladavala je

aprecijacija kune, u drugom tromjesečju došlo je do deprecijacije kune, a u trećem opet dolazi do

naglašenih aprecijacijskih pritisaka, da bi u zadnjem tromjesečju kuna ponovno deprecirala

prema euru s 7,55 HRK/EUR na 7,67 HRK/EUR.

U 2005. godini kretanje tečaja kune prema euru bilo je stabilno, uz nastavak trenda blage

aprecijacije iz 2004. godine. Tečaj kune prema euru od 7,38 HRK/EUR ostvaren na kraju 2005.

godine bio je nominalno jači nego tečaj od 7,67 HRK/EUR zabilježen na kraju 2004. godine.

HNB nastavio je svoju politiku otkupa deviza od poslovnih banaka putem deviznih aukcija, te

emitirao kune povlačenjem deviza iz optjecaja.

16

Nominalna aprecijacija kune prema euru prisutna je u većem dijelu 2006. godine pri čemu

je vrijednost eura smanjena sa 7,38 HRK/EUR na 7,35 HRK/EUR na kraju godine. Intervencije

HNB-a svodile su se na otkup i prodaju eura putem deviznih aukcija. Na aprecijaciju tečaja kune

utjecala je povećana potražnja za kunama zbog zaduživanja države na domaćem tržištu kao i

nastavak financiranja domaće kreditne aktivnosti banaka sredstvima pribavljenim u inozemstvu.

Krajem trećeg tromjesečja te godine tečaj kune se vratio na razinu zabilježenu krajem 2005.

godine. HNB je putem deviznih aukcija, zbog nastale deprecijacije, povukao iz optjecaja kune.

Tijekom 2007. HNB je nastavio provoditi monetarnu politiku kojom je nastojao osigurati

stabilno nominalno kretanje kune prema euru. Osim toga, stabilan tečaj kune povoljno je djelovao

na stabilnost cijena dobara koja se uvoze iz eurozone, što nije utjecalo na uvoznu inflaciju.

Tijekom te godine zabilježena je blaga nominalna aprecijacija tečaja kune prema euru, pri čemu

se vrijednost eura smanjila s razine od 7,35 HRK/EUR, ostvarenih na kraju 2006. godine na 7,33

na kraju 2007. godine. HNB je i te godine na deviznim aukcijama otkupio eure od poslovnih

banaka, čiji je monetarni učinak bila emisija kune. Uz to je otkupljene devize, euro, prodavao na

inozemnom tržištu, pa je na taj način povlačio iz optjecaja kune.

Tendencija stabilnog odnosa tečaja kune prema euru tijekom 2008. godine16 obilježena je

aprecijacijskim pritiscima na tržištu. Početni nominalni tečaj kune prema euru iznosio je 7,32

HRK/EUR. Važno je napomenuti kako je 2008. godina obilježena povećanom inflacijom17,

naftnom krizom (povećanjem cijena nafte na globalnom i domaćem tržištu) i bankarskom krizom

u Sjedinjenim Američkim Državama, te širenjem financijske krize na globalno tržište, pa time i

na europsko i hrvatsko, koje je značajno podvrgnuto utjecaju vanjskih šokova. U takvim uvjetima

HNB je nastojao osigurati stabilnost nominalnog tečaja kune prema euru, kao bitan preduvjet za

ostvarivanje stabilnosti domaćih cijena.

Kriznu 2008. godinu, u kojoj je došlo do velikog sloma na svjetskom gospodarstvu, kuna

je dočekala uz euro kao jedna od najstabilnijih valuta u globalnim razmjerima. Svoj tečajni

vrhunac doživjela je 25. studenog 2008. kada je na hrvatskom deviznom tržištu jedan euro stajao

16 BIČANIĆ, I.: Uozbiljite se ljudi, Banka, MZB d.o.o., Zagreb, ožujak 2008., broj 3, str. 1917 Inflacija povezana s bržim rastom opće razine cijena do koje je došlo zbog porasta cijena nafte i hrane nasvjetskom i domaćem tržištu. To je izazvalo rizik širenja svjetske financijske krize i na hrvatsko tržište.

17

samo 7,13 kuna prema srednjem tečaju HNB-a. Na kraju godine, to jest 30. prosinca 2008. jedan

euro je stajao 7,29 kuna, što je gotovo jednako tečaju na početku godine.

Aprecijacijski pritisci tijekom čitavog promatranog razdoblja od 2001. do 2008. godine

proizašli su iz povećane ponude deviza (eura), kroz priljev od turizma, prekomjernog inozemnog

zaduživanja države i banaka, financiranjem infrastrukturnih projekata inozemnim kreditima,

prodaje domaće imovine strancima, od povećanja domaće aktive inozemnim sredstvima –

privatizacijom, putem priljeva deviza od izvoza roba i usluga, doznakama od inozemstva u obliku

depozita, te djelovanjem tržišnih sudionika.

HNB je intervencijama na deviznom tržištu ublažavao takve pritiske otkupljujući svake

godine od poslovnih banaka na deviznim aukcijama prekomjerne eure i kreirao tako kunsku

likvidnost banaka i gospodarstva. Zbog pojačane potražnje deviza na domaćem deviznom tržištu

bili su u tom razdoblju prisutni i deprecijacijski pritisci. HNB je tada intervenirao prodavajući

eure poslovnim bankama putem deviznih aukcija. Kretanje tečaja kune prema euru bilo je

tijekom promatranog razdoblja uglavnom stabilno uz prisutnost uobičajenih sezonskih oscilacija.

Karakteristika Hrvatske u višegodišnjem razdoblju je ta da je HNB vodio monetarnu

politiku u situaciji aprecijacije tečaja kune, to jest politiku stabilnog tečaja, koja je dodatno

stimulirala uvoz. Rezultat aprecijacije kune su visoke devizne pričuve, koje je HNB akumulirao.

Pozitivno je to da je HNB, kao i svaka središnja banka, godinama morao pratiti trendove u svijetu

prilagođavajući svoje aktivnosti, da bi se u 2008. godini kriza koja je nastupila lakše dočekala uz

visoku razinu rezervi i bankovnog kapitala. Monetarna politika je morala doći u Hrvatskoj do

punog izražaja na jesen 2008., kada je inflaciju u svijetu zamijenila recesija. U toj je godini HNB

morao, radi osiguranja likvidnosti, postepeno oslobađati akumulirana rezervna sredstva.

Kroz promatrano razdoblje od 2001. godine na svjetskom deviznom tržištu značajno slabi

tečaj dolara prema euru, te je prisutna značajna aprecijacija kune prema američkom dolaru.

Razlog tome je u zbivanjima koja su na negativan način obilježila američko gospodarstvo

u drugoj polovici 2001. godine i izazvala krizu financijskog tržišta i nepovjerenje u američki

18

dolar. Jačanje tečaja kune prema američkom dolaru posljedica je slabljenja tečaja američkog

dolara prema euru na svjetskom deviznom tržištu. Izražena volatilnost tečaja dolara prema euru

doprinijela je aprecijaciji tečaja kune prema dolaru, toliko da je dolar u 2008. godini pao na

najnižu vrijednost (4,59 HRK/USD) u posljednjih 14 godina. Međutim, krajem 2008. godine

dolar je blago poskupio i dosegao tečaj od 5,09 kuna.

Iz prethodna dva grafikona moguće je vidjeti da je u promatranom razdoblju tečaj kune

prema dolaru bio volatilniji u odnosu na tečaj kune prema euru. To je zato što HNB provodi

devizne intervencije u odnosu na kretanje eura.

Nadalje, indeks efektivnog tečaja može biti realan i nominalan. Indeks realnog efektivnog

tečaja kune može biti deflacioniran potrošačkim cijenama (CPI) i cijenama pri proizvođačima.

Slijedi grafički prikaz kretanja indeksa realnog efektivnog tečaja kune.

Deprecijacija indeksa realnog efektivnog tečaja kune bila je prisutna u razdoblju od 1999.

do 2000. godine, što pogoduje izvozu roba i usluga, a destimulira uvoz zbog viših cijena uvoznih

proizvoda, te uklanja neravnotežu u bilanci plaćanja. To je vidljivo na grafikonu 9. Od 2001.

godine, koja se uzima kao bazno razdoblje, vidljivo je da indeks efektivnog realnog tečaja kune

ima trend aprecijacije, izazvan prvenstveno nominalnom aprecijacijom tečaja kune prema

američkom dolaru i euru. Aprecijacija indeksa realnog efektivnog tečaja kune nam pokazuje da je

u tom razdoblju uglavnom rast potrošačkih cijena u Hrvatskoj bio brži od rasta cijena u

inozemstvu i zato je stimuliran uvoz. To je izazvalo pogoršanje uvjeta razmjene za Hrvatsku.

Hrvatska narodna banka je u promatranom razdoblju provodila monetarnu politiku kojom

je nastojala osigurati stabilno kretanje tečaja kune prema euru koji je glavno sidro domaćih

inflacijskih očekivanja, te ključni preduvjet za ostvarivanje stabilnosti domaćih cijena. Stabilan

tečaj kune prema euru povoljno djeluje na stabilnost cijena dobara koja se uvoze iz eurozone. Na

taj način je utjecaj uvozne inflacije manji.

Potrebno je ukazati na ovisnost kretanja tečaja i cijena u Hrvatskoj, koja je visoko

eurizirana i uvozno ovisna zemlja. U takvoj zemlji izrazito je važno da devizni tečaj bude

19

stabilan. Kada potrošačke cijene u zemlji padaju, devizni tečaj HRK/EUR raste. Obrnuto, kada

potrošačke cijene rastu, devizni tečaj HRK/EUR pada. Deprecijacija kune prema euru i porast

cijena na međunarodnom tržištu utječu na kretanje cijena u Hrvatskoj, što se u velikoj mjeri

odražava na inflaciju u hrvatskom gospodarstvu.

Najznačajniji uzročnici porasta cijena u Republici Hrvatskoj, kao i u svijetu, posljednih

par godina bili su porast cijena nafte, energije i hrane. Kako je Hrvatska veliki uvoznik, vrlo je

vjerojatno da bi porast cijena bio još i veći da isti nije bio popraćen aprecijacijom tečaja, na štetu

izvoznika.

20

ZAKLJUČAK

Jedna od osnovnih funkcija države je poticanje stabilnosti cjelokupnog gospodarstva.

Sagledavanjem važnosti te funkcije država monetarnom, fiskalnom i vanjskotrgovinskom

politikom, utječe na ravnotežu u gospodarstvu i na ostvarenje temeljnih ciljeva.

Upravo mogućnost monetarne politike da uz dominantnu ulogu središnje banke, relativno

brzo reagira na neravnomjernosti u gospodarstvu dobiva poseban značaj u ostvarivanju

ekonomske stabilizacije. Instrumenti monetarne politike su pritom najvažnije oružje u provođenju

stabilizacijske politike. Politika otvorenog tržišta, politika diskontne stope i politika obveznih

rezervi su najčešće rabljeni instrumenti, kojima središnja banka može djelovati. Različit je način

provođenja ekspanzivne i restriktivne monetarne politike, ovisno da li gospodarstvu prijeti

inflacija ili vlada recesija u cikličnom kretanju. Ako se zemlja nalazi u situaciji prijeteće inflacije

treba poduzeti mjere restriktivne monetarne politike. U situaciji recesije zahtjeva se poduzimanje

ekspanzivnije monetarne politike.

Ekonomski gledano, globalizacija svjetske trgovine donijela je velik polet vanjskoj

trgovini, koja je temelj za uspostavljanje međunarodnih ekonomskih odnosa. Svako suvremeno

gospodarstvo počiva na podjeli rada i specijalizaciji u području komparativnih prednosti, koje

otvaraju ekonomiju neke zemlje, uključuju je u međunarodnu razmjenu, te omogućuju povećanje

nacionalnog dohotka, kupovne moći i životnog blagostanja. Za razliku od unutrašnje trgovine u

zatvorenim gospodarstvima, gdje se transakcije obračunavaju i plaćaju u domaćoj valuti, u

otvorenim zemljama s vanjskotrgovinskom razmjenom, široka lepeza međunarodnih financijskih

institucija omogućava da se transakcije obračunavaju i plaćaju u različitim konvertibilnim

valutama, te tako dolazi do izražaja intervalutarna kupovna moć. Međunarodna razmjena unosi

novi element, devizni tečaj, koji označava cijenu novca strane zemlje iskazane u domaćem

novcu. Monetarnom politikom određuje se koji će se od sustava deviznih tečajeva provoditi u

konkretnim prilikama nekog gospodarstva. Danas, kada većina zemalja napušta praksu sustava

fiksnih tečajeva, devizno tržište po mnogo čemu preuzima svoju funkciju, gdje tečaj može

fluktuirati neograničeno. Neosporno je da su devizni tečajevi podložni snažnom utjecaju ponude i

potražnje na deviznom tržištu. S obzirom na to da je prilagođavanje tečajnih relacija jedno od

21

temeljnih pitanja međunarodne ekonomske i financijske suradnje, monetarne vlasti reagiraju na

tržištu deviza svojim intervencijama putem deviznih pričuva. Zavisno od ekonomskih prilika i

ciljeva koji se žele ostvariti, provodi se politika deviznog tečaja. Deprecirani tečaj domaćeg

novca ili aprecirana strana valuta može biti sredstvo za povećanje izvoza, a time povećanje

proizvodnje i zaposlenosti u zemlji.

Deprecijacija domaće valute smanjuje uvoz zbog povećanja cijena uvoznih proizvoda za

postotak devalvacije, koju provodi monetarna vlast da bi eliminirala deficit u bilanci plaćanja i

sačuvala rezerve. Za razliku od toga, s aprecijacijom domaće valute moglo bi doći do gubitka

pogodnosti koje ima izvozna industrija, te do povećanja uvoza i potrošnje u zemlji. Tada

monetarna vlast snosi veću odgovornost inflatornog pritiska na gospodarstvo.

Sve se ekonomske zakonitosti i intervencije, pa tako i monetarne, ne izvršavaju u

momentu, nego se odvijaju u vremenu, neprekidno, a međusobno su povezane. Međuovisnosti

pojava i intervencija iz ekonomskog svijeta ne smiju se zanemariti. Zato se pri opisu djelovanja

određene zakonitosti uvažava izraz ceteris paribus, prema kojem se isključuje utjecaj manje

bitnih i indirektnih činitelja, da bi se istaknula suština promatranog problema.

Hrvatska narodna banka vodi politiku takozvanog upravljano-fluktuirajućeg deviznog

tečaja kune, kao konvertibilne valute. Otvoreno, uvozno ovisno hrvatsko gospodarstvo je pod

snažnim utjecajem promjena u uvjetima svjetske razmjene. Ovakva činjenica ukazuje na potrebu

uključivanja HNB-a u različite operacije na novčanom i financijskom tržištu, kako bi utjecao na

prekomjerne oscilacije tečaja kune. Osnovni instrument tečajne politike su devizne aukcije. Kuna

je uz euro u 2008. godini bila jedna od najstabilnijih valuta u globalnim razmjerima. U istoj

godini i kuna i euro povećali su svoju kupovnu moć prema gotovo svim valutama svijeta.

Američki dolar doživio je pad kupovne moći u odnosu na velike konkurente na svjetskom tržištu.

Danas domaći bankarski sustav ima još uvijek visoku otpornost na vanjske šokove. U

promatranom razdoblju hrvatski je financijski sustav ostao stabilan zbog uspješno vođene

monetarne politike HNB-a. Kao bitan preduvjet za ostvarivanje stabilnosti domaćih cijena, HNB

je održavao stabilan odnos tečaja kune prema euru, što je imalo izuzetan značaj za hrvatsko

gospodarstvo u cjelini.

22

LITERATURA

A) Knjige BABIĆ, M. (2004.): Makroekonomija, XIV. izdanje, MATE, Zagreb BABIĆ, M. i BABIĆ, A.(2003.): Međunarodna ekonomija, VI. izdanje, MATE, Zagreb BOŽINA, L. (2003.): Novčana ekonomija: Novac i bankarstvo, Fakultet ekonomije i

turizma «Dr. Mijo Mirković», Pula PERIŠIN, I. i ŠOKMAN, A. i LOVRINOVIĆ, I. (2001.): Monetarna politika, Fakultet

ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković», Pula

B) Članci, bilteni, publikacije i novine Bičanić, I. (2008.): Uozbiljite se ljudi, Banka, br.3, ožujak 2008., MZB d.o.o., Zagreb

C) Ostalo www.hnb.hr (travanj 2008. – siječanj 2009.)

23