KURIKULUM – pojam i definicije

DIDAKTIKA KAO TEORIJA KURIKULUMA (Christine Möller)

Pojam i definicije kurikuluma

• Lat. currere znači trčati, trka, trkalište u obliku ovalne staze na kojoj su se odvijale trke rimskih bornih kola

• Curriculum - tok odvijanja neke aktivnosti, put koji treba preći do nekog cilja

• Učenici, zbog toga često, doživljavaju učenje i ispite kao lično učešće u velikoj trci.

• Pedagoško razumijevanje ovog pojma počinje još u kasnoj antici, kada kurikulum znači obim znanja i vještina koje mladi trebaju usvojiti i njima ovladati kao životnim sposobnostima.

• U srednjem vijeku su se za nastavni sadržaj u svakoj godini učenja koristio termin curriculum atribus.

• U Evropi, pod uticajem Ratkea i Komenskog, krajem 16. i početkom 17. stoljeća, latinski termin kurikulum napušten i uveden grčki termin didaskein – poučavati.• U Americi se termin didaktikanije udomaćio, jer je među doseljenicima bio jak uticaj katoličke crkve, a time i latinske terminologije.

J. A. Komenski (1592.-1670.)

• U američkoj pedagoškoj terminologiji pojam kurikulum sadržajno pokriva približno ono što u evropskoj literaturi označava izraz didaktika.

• Sredinom 20. st. u Njemačkoj se javlja “kurikulumski pokret”

• Pokušaj da se reformom nastavnih planova i programa reformiše škola.

• Ukazano je na jasnu potrebu razlikovanja pojma kurikulum od tradicionalno shvaćenog nastavnog programa.

• Njemačka zagovornica didaktike kao teorije kurikuluma, Christine Möller ovaj koncept naziva i ciljno usmjeren pristup

• Krajem 20. stoljeća ponovno vraćanje termina curriculum na tlo Evrope

• Razvoj ideje o kurikulumu vrlo je sličan razvoju didaktičkog oblikovanja nastavnog plana i programa, tako da će sve do polovine 20. stoljeća na evropskom tlu to biti sinonimi.

• Od tradicionalnih nastavnih programa kurikulum se razlikuje svojim obimom i usmjerenošću na ciljeve i zadatke nastave i učenja izloženih u vidu jednoznačnih, operacionaliziranih i ostvarivih ciljeva učenja, koji se mogu ispitati i provjeriti primjenom određenih postupaka, mjernih instrumenata i tehnika.

• Aktualizaciji termina kurikulum danas doprinosi i činjenica da se kao takav pojavljuje u dokumentima međunarodnih organizacija koje se bave unapređivanjem odgojno-obrazovnog procesa (UNESCO; OECD; ILO; Vijeće Evrope).

• U ovim krugovima kurikulum se vidi kao jedno od najvažnijih sredstava za obezbjeđivanje kvalitetnog i ravnopravnog obrazovanja za sve građane.

Kurikulum je sistematski i strukturalni okvir kojimse definišu:• svrha i ciljevi učenja• ishodi učenja• sadržaji učenja• organizacija, aktivnosti i sredstva učenja, i• kriterijumi i načini vrednovanja postignuća

Kurikulum podrazumijeva sveukupnost planiranja, gdje se kao polazište uzimaju ciljevi koje treba ostvariti na određenom

stepenu obrazovanja. Na osnovu tih ciljeva određuju se sadržaji, metode i organizacija učenja koja vodi do ostvarivanja ciljeva, kao

i modeli za praćenje i evaluaciju ostvarenosti naprijed određenih ciljeva.

Kurikularni krug

Didaktika kao teorija kurikuluma

• Christine Möller ovaj koncept naziva i ciljno usmjeren pristup

• Kurikulum – plan za sastavljanje i odvijanje nastavnih jedinica.

• Sadrži iskaze o ciljevima učenja, organizaciji i kontroli učenja

• Nastavnicima i učenicima služi za optimalno ostvarivanje učenja

Zašto naziv “Ciljno usmjereni pristup”?• Ciljevi učenja su bitno obilježje svakog didaktičkog

pristupa• Proces određivanja ciljeva je jedan od centralnih

zadataka autora kurikuluma• Ciljeve ne određuje isključivo neko vanjsko tijelo • Predlaže instrumentarij za izradu ciljeva s pojedinim

koracima koji se mogu naučiti i primjenjivati u praksi• Akcenat staviti na jednoznačno opisivanje tih ciljeva• Ciljevi pretpostavka za izbor metoda

• Uspjeh poučavanja i učenja može se djelotvorno ispitati samo na temelju ciljeva

• Ovaj pristup daje upute za planiranje, provođenje i analizu nastave

• U svojim uputama oslanja se na rezultate empirijskog istraživanja nastave, te na rezultate normativne didaktike

• Shematski prikaz razvoja kurikuluma s tri procesa: planiranjem, organizacijom i kontrolom učenja

Slika 1. Shematski prikaz razvoja kurikuluma

Planiranje u skladu s ciljno usmjerenim pristupom:

1. Prikupljanje ciljeva učenja• Iz različitih izvora (nastavni programi, stručna

literatura datog predmeta, školski sistemi, učenici, nastavnici, roditelji...) prikupiti što veći broj ciljeva učenja koji dolaze u obzir za datu nastavnu jedinicu

• Važno ne ograničiti se na jedan izvor ili na jedan postupak prikupljanja ciljeva

2. Opis ciljeva učenja• Eksplicitan opis ciljeva – imati jasnu predstavu o

ciljevima koje želimo postići, izričito ih zapisati, te kao takve saopštiti učenicima, kada god je to moguće

• Jednoznačan opis ciljeva prema sadržaju i prema ponašanju – šta učenik treba učiniti, navođenje situacijskog okvira, navođenje kriterija vrednovanja

• Nakon toga slijedi operacionalizacija ciljeva

3. Raspoređivanje ciljeva• Prikupljene i precizno opisane ciljeve rasporediti u

neku već postojeću shemu• Sheme za sistematizaciju ciljeva s aspekta

ponašanja i sa sadržajnog aspekta• Prema Bloomovoj taksonomiji ciljeva učenja

omogućuje raspoređivanje ciljeva učenja u tri povezana područja:

• kognitivno područje,• afektivno područje, i• psihomotorno područje.

Slika 2.Taksonomija kognitivnih ciljeva učenja

Slika 3.Taksonomija afektivnih ciljeva učenja

• Za psihomotorno područje Bloom i saradnici nisu razradili shemu

• Teškoće pri izboru klasifikacijske sheme:- ne postoji optimalna shema za raspoređivanje ciljeva

učenja, - kod izbora sheme uvijek polaziti od zadatka koji smo

joj namijenili u okviru planiranja, organizacije ili kontrole učenja,

- da samostalno izrađujemo sheme,- dati prednost dvodimenzionalnim shemama- Tehniku raspoređivanja ciljeva uvježbati

- raspoređivanje ciljeva lakše ukoliko su ciljevi operacionalizirani

4. Odlučivanje za ciljeve• Središnji i najosjetljiviji korak u planiranju• Ciljevi dobiveni iz različitih izvora mogu biti

međusobno proturječni• Ograničenost vremena za učenje otežava

ostvarivanje svih prikupljenih ciljeva• Provjera legitimnosti ciljeva

Kriteriji za izbor ciljeva učenja:• kriterij društvenih zahtjeva• kriterij temeljnih ljudskih potreba• kriterij demokratskih ideja• kriterij konzistentnosti• kriterij interpretacije s obzirom na ponašanje• kriterij značajnosti za predmet• kriterij optimalne ostvarivosti školskim učenjem

5. Produkt procesa planiranja učenja• Sređeni inventar precizno opisanih, obrazloženih

ciljeva na osnovu kojeg možemo početi sa procesom organizacije učenja

Učenje organizovano prema ciljno usmjerenom pristupu

• Složen proces i zahtijeva brižljivu pripremu• Izbor i razvoj nastavnih metoda i medija pomoću kojih

će učenici dostići prethodno postavljene ciljeve• Glavni problemi koji se javljaju tokom procesa

organizacije učenja:

1. Opis nastavnih metoda• Eksplicitan opis metoda

2. Klasifikacija nastavnih metoda

• predavanje, diskusija, individualno usmjerene metode, humanističke metode, nastavni razgovor

3. Izbor nastavnih metoda • Biraju se u fazi odlučivanja• Ciljevi učenja – prvi važan kriterij pri odlučivanju o

metodama • Učenici, nastavnici i situacijski uvjeti -važan kriterij

pri odlučivanju o metodama 4. Produkt procesa organizacije učenja• Jednoznačno opisane nastavne metode i medije,

pridružene ciljevima učenja i učenicima

Kontrola učenja prema ciljno usmjerenom pristupu

• Razvoj i izbor kontrolnih postupaka pomoću kojih ćemo provjeriti jesu li učenici dostigli postavljene ciljeve

• U fazi izrade ciljno usmjerenih testova i zadataka poći od jednoznačno opisanih i klasificiranih ciljeva učenja

• Time se krug zatvara i planiranje može početi iznova polazeći od rezultata dobivenih kontrolom učenja

Prednosti ciljno usmjerenog pristupa

• 1. Transparentnost – ovdje znači da su namjere otvoreno prikazane, tako das vi koji su u direktnoj vezi sa nastavom znaju I razumiju kojim ciljevima težimo I zašto smo odabrali upravo te ciljeve.

• Nastavnik “polaže svoje karte otvoreno na stol”. Transparentnost je I bitan element demokratizacije.

• Tek ako su namjere transparentne I otvoreno iskazane, o njima se može raspravljati.

• 2. Provjerljivost – provjera ovdje znači da učitelj, koji postupa u skladu sa ovim pristupom, svoje djelovanje unaprijed dovodi u pitanje, traži I prihvata mogućnosti provjere I ne zadovoljava se time da vjeruje kako je sve dobro prošlo.

• Također, kontrola omogućava da odluke koje je učitelj donio tokom planiranja I organizacije nastave, u fazi kontrole mogu biti provjerene I vrednovane.

• 3. Sudjelovanje uključenih osoba – podrazumijeva sudjelovanje učenika, učitelja I roditelja, koji u procesu planiranja I organizacije učenja igraju važnu ulogu.

• Ovu komponentu smatramo daljnjom sastavnicom demokratizacije.

• 4. Djelotvornost – konkretno opisani ciljevi učenja čine temelj svake primjerene organizacije I kontrole učenja, a I na učenike I nastavnike se može djelovati pozitivnim potkrijepljenjem.

Da zaključimo:• Ciljno usmjereni pristup• Kurikulum – plan za sastavljanje nastavnih jedinica,• Ciljevi učenja - bitno obilježje svakog didaktičkog pristupa,• Prikupljanje ciljeva, opis, raspoređivanje, odlučivanje za

ciljeve,• Opis nastavnih metoda, klasifikacija, izbor, produkt procesa učenja,• Prednosti: transparentnost, provjerljivost, sudjelovanje,

djelotvornost,• temeljeno na bihejviorističkoj orijentaciji.