Univerzitet u SarajevuFilozofski fakultet

Selma Grahi

Govor u slivu LaveReferat

Sarajevo, 2013.Univerzitet u SarajevuFilozofski fakultet

Selma GrahiIndeks br. 1589/2013; redovna studenticaOdsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik

Govor u slivu LaveReferat

Predmet: Dijalektologija IIMentori: prof. dr. Senahid Halilovi ass. Enisa Ivojevi

Sarajevo, maj 2013.UvodTerensko prikupljanje grae za ovaj nauni rad zapoeto je 1980. godine, a posljednje provjere izvrene su 1988. Monografija pod naslovom Govor Lave odbranjena je kao doktorska disertacija na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 29. 5. 1991. godine. U monografiji je vjerodostojno zabiljeena doratna dijalekatska slika govora, prije svega veinskog bonjako-hrvatskog stanovnitva, ali je, poreenja radi, predstavljeno i stanje govora malobrojnih itelja srpske nacionalnosti. Sliv rijeke Lave geografski poloajLava je lijeva pritoka Bosne u koju se ulijeva otprilike na pola puta izmeu Kaknja i Zenice. Na sredini njenog toka dugog 50 km, smjeten je glavni grad ovog slivnog podruja Travnik, kulturni i administrativni centar regije. Sliv Lave, koji zauzima podruje od oko 950 km, geografski se nalazi na centralnom bosanskohercegovakom prostoru. Iako je to preteno planinski kraj, vrlo je rano bio naseljen. O tome svjedoe brojni tamonji arheoloki i historijski spomenici. Glasovni sistem osnovne osobineGovor u slivu Lave jeste autohton ikavskoakavski govor tokavskog dijalekta, a samo u busovakom kraju, obuhvaenom ovim slivnim podrujem, postoji i uzak pojas koji pripada ijekavskoakavskom istonobosanskom dijalekatskom kompleksu. Ikavizam i akavizam ovdje su autohtoni i zajednika su osobina ovdanjeg muslimanskog i katolikog stanovnitva. Svojom cjelokupnom strukturom glasovni sistem ovoga govora ima u principu uobiajene karakteristike mlaih ikavskih govora junog tipa, ali s obzirom na njegov specifian poloaj, s jedne strane granii sa istonobosanskim ijekavskoakavskim govorima, a s druge su mu zapadnobosanski ikavskoakavski govori, ovdje se ne samo ugledaju nego katkada i ukrtavaju istonije i zapadnije crte.

Akcenat1. Akcentuacija je novotokavska. Postoje etiri naglaska ije se fonoloke karakteristike manje-vie podudaraju sa stanjem u standardu. Ne postoje bitnije razlike izmeu ovog govora i knjievnog jezika ni u distribuciji pojedinih akcenata. Ogranienja koja vae u ortoepskoj normi o poziciji silaznih akcenata u osnovi vae i ovdje. Na osnovu tih prozodijskih osobina govor u slivu Lave, izmeu ostalog, svrstava se meu mlae ikavske govore. Te novotokavske inovacije ovdje dominiraju, ali nisu apsolutne. Izvan ovoga postoji i nekoliko prozodijskih pojava koje su, iako marginalne, u ovome govoru prisutne.

Rije je o tzv. prozodijskim arhaizmima, ostacima starijeg stanja, ali i o nekim novijim prozodijskim tendencijama i pojavama koje se ponekad ogledaju i u savremenom jeziku: silazni se akcenati mogu javiti i van inicijalne pozicije: direkt u me, komadant, Jugoslaviju; izuzetno rijetko uje se predakcenatski kvantitet: petnes dana, radi mode; u govoru se katkad javi i poludugi izlazni akcenat: nekako nezgodno, sad obolila; postoje indicije da su se ovdje jo u tragovima zadrali akuti, ali samo u primjerima tipa rade: uva, ide i uva i gotovo; pojaan je udio kratkouzlaznih akcenata na raun kratkosilaznih akcenata: brano; kuu; jo duplo; uzlazni akcenti na jednoslonim rijeima: let za nom, nee nost;

2. Duljenje vokala pred sonantom u principu je izvreno: da idemo ovce puat, mlinsko kolo, ali se mogu uti i oblici u kojima ga nema: dravnu imovinu, umarska kua. Za razliku od standarda, poznate su i prozodijske forme tipa sinovma: svojim muevma, sa svatovim, u Kovaiim.

3. Neakcentovani kvantitet dobro se uva u kategorijama u kojima je uobiajen i u standardu: sirie, ognie, mladost, erke, curom, pod zemlom, tikava.Iz ovoga, svakako, treba izuzeti oblike prezenta glagole Believe prve, druge i etvrte vrste, u kojima postoji paralelizam formi donesem/donesem, zovem/zovem.Neakcentovani kvantitet javlja se i u kategorijama u kojima ga nema u knjievnom jeziku: mamin, nezin, natirae, doe, izginie.Pridjevski nastavak ov/-ev, koji se obino javlja bez duine, nerijetko je i dug: momkov aa, trinov ap.

4. Prisutna su oba tipa prenoenja akcenta:a) u iglu, na glavu, u planinu, za lipotu, u Vitez, u grad, ne iem, ne znam, u jesen, prida mnom, u tri (staro prenoenje)b) na citku, u crkvu, na suncu, kot kue, od mene, na svakom mistu, ne dade (novo prenoenje)Uz prenoenje akcenta valja naglasiti dvije karakteristike ovoga govora: prenoenje nije dosljedno i podosta je primjera u kojima se ne vri; umjesto starog javlja se novo prenoenje u ne ba malom broju primjera: u vodu, i lug, i meso i sl.5. Akcenatske alternaciju u morfologiji nisu do kraja rasvijetljene, ali se ipak mogu donijeti neki sudovi.

IMENICE

U lok. sing. im. m. r. obino je: u gradu, u ratu; nominativ mnoine glasi: vukovi/vuci, brodovi, bolovi; Za imenice srednjeg roda valja naglasiti nom. sing. brano/brano; lok.sing. branu, zlatu; Kod imenica enskog roda istiu se: nom. sing. sa akcentima kua/kua, snaha/snaha; nom. pl. daske, grede;Imenice tipa Mehinica glase: Mehinica, Antinca, odnosno Asimovca.

PRIDJEVIZa pridjeve je bitno naglasiti da ne postoji razlika u akcentu pridjeva neodreenog vida mukog i srednjeg roda na jednoj i enskog na drugoj strani. U podosta primjera akcenat je sasvim ujednaen: krupan-krupna-krupno.ZAMJENICE Akcenat zamjenikih oblika uglavnom se podudara sa stanjem u standardu. Iz ovoga treba izuzeti neodreene zamjenice koje uz standardni imaju i dijalekatski akcenat: niko/niko, neko/neko.BROJEVISlino je i kod brojeva, s tim da se brojevi od jedan do tri mogu javiti i sa kratkosilaznim i s kratkouzlaznim akcentom: prvi/prvi, dvoje/dvoje.GLAGOLIDominiraju akcenti: do, po, ali nisu nepoznati ni doi, poi. Redovno je: ispe, izle, pomust. U prezentu su uobiajeni akcenti: donese/donese, ali i sabere, nazove. Finalni akcenat dosljedan je i u imperativu: donesi, izaberi, pomakni.

Vokalizam1. Inherentni vokalizam govora sliva Lave sastoji se od pet vokalskih jedinica i vokalnog glasa r. Svi oni mogu biti dugi i kratki, i svi mogu biti nosioci akcenta. Artikulacija ovih glasova u osnovi je standardna, ali je fakultativno prisutna i pojava pomjeranja artikulacionih polja, to za posljedicu ima zatvoreniji ili otvoreniji izgovor. Za vokal a karakteristino je pomjeranje artikulacije u dva pravca: a: glava, da, gledam, kakva, snaha; a: kosac, vitar, gataju, priat;Vokale e fakultativno ima i alofon e: doveli me, dovedi goveda. Pojava o > o sree se samo sporadino: lopovluk, imo brae, pognoit, a takoer i pojava o > o: rastove grede, narod bijo.Iako vokal i spada meu fonaciono najstabilnije glasove, sporadino se sree i pojava i > i: iscidi se, priat, stid me.Slina je situacija i kod vokala u, gdje se vrlo rijetko javlja i pojava u > u: uti, u kolu.2. Poluglas je po pravilu reflektovan u a, ali se sporadino sree i e: lanec, etrvtek, opanek; pored standardnih oblika. U prefiksima je, takoer, a: sabere, izapere, odabralo, uzaivim.Naporedna je i upotreba prijedloga sa/s, ali se sasvim rijetko uje i su: su tri.

3. Refleks jata u pravilu je ikavski, ali taj ikavizam pod utjecajem susjednih ijekavskih govora ili knjievnog jezika nije vie stabilan. Stoga pojava ijekavizama, kako u dugim, tako i u kratkim slogovima, nije nikakav izuzetak. Prefiks pre- > pri-: prirei, privrue, ali su prisutni i ekavski refleksi: predo se, prenoit. Dosljedno je prid: prid nega, prid mrak. Obino je i priko: priko sela, ali i preko: preko potoka.Ikavizam je gotovo dosljedan i u nastavcima pridjevsko-zamjenike promjene: meni; ime, ali se pod utjecajem ijekavskih govora katkada susree i ijekavski refleks: onijem, kolkije. U sekvenci ne- jo je aktivan i stari ikavski refleks: niki ovik, nito ima, ali se naporedno upotrebljavaju i knjievni oblici: neki, neka, neko. Ekavski refleks su neto ei nego to bi se oekivalo. Nastali su na razliite naine: analogijom prema slinim rijeima u kojima nije bilo jata (dedo, detelina), leksikom infiltracijom (Nemac, strelat), kao rezultat utjecaja dugih zamjena (tirat/tjerat/terat) te kao posljedica knjievnog utjecaja (neko, neto).

4. Izrazitije je prisutna redukcija i elizija, ali joj nisu podjednako skloni svi vokali, niti se ravnomjerno odvija u svim pozicijama. Zanimljivo je da ovaj govor ima i primjera u kojima se redukuju itavi slogovi: pod zatom drave, viete (vidjet ete), tries (trideset) i sl., a haplologija je zabiljeena u vie primjera; kuruze, pat se (patiti se) i sl.

5. Sudbina vokalskih grupa zavisi od njihove pozicije u rijei, ali i od mjesta akcenta.a) -ao > - (bc, nbr) b) -o > -o (cvo, po, ali izuzetno i tr)c) -o- > -- (rk, zva) d) -o-> -o -/-ho-(soni, shone)e) -eo > -eo ili - (prkleo, klo, dbeo; pruz, j, ks), pri emu je frekventnija neizmjenjena sekvenca; f) - o- > -o- (toci, stone) ili -vo- (tvc, stvana < stvona)g) -io > -io/ijo (bo/bjo), a izuzetno daje i -o (dn, to moe biti i analoki oblik: dneo)h) -io- > -io-/-ijo- (prinut, prjon), a izuzetno io-> -ii- > -- (sttnica)i) -o > -o (o)j) -uo > -uo/- (zuo, ali krn, ali ovdje je mogue da je u pitanju analogija)k) o- > o- (o Bia, oi Bjrama), ili se svodi na u- (ui ndl)l) -ae- > -- (ptns, zc), a -oo (ol) > -o (d, ali u toponimima i Suhi dol)

6. Govor sliva Lave podloan je zamjeni vokala te su primjeri toga tipa brojni: andar/endar/ endar, dolazi/dolezi/dolozi.7. Pokretni vokali obino se javljaju u oblicima rijei s pridjevsko-zamjenikom deklinacijom, i to najee vokal -a: mog/moga, zatim vokal -e: tvom/tvome.

KonsonantizamKonsonantski sistem ovoga govora u glavnim crtama podudara se sa stanjem u standardu. Od krupnijih razlika istiu se dvije pojave:a) svoenju dvaju afrikatskih parova na jedan, palatalniji, iako pojava nije apsolutno provedena,b) gubljenje foneme h iz govora Hrvata. Ostale pojave su manjeg dometa, a odnose se na:a) umekavanje izgovora strujnih utavih suglassnika i , pri emu se razlikuju dva stepena umekanosti: > i >, odnosno >s, >z; b) produenu imploziju nekih, prije svega eksplozivnih suglasnika i c) geminaciju suglasnika.Glas h je sastavni dio fonolokog sistema u govoru Muslimana i artikulaciono se podudara sa stanjem u standardu. vrsto stoji u inicijalnoj i medijalnoj poziciji, dok je u finalnoj, naroito u odreenim kategorijama rijei, znatnije ugroen ili se potpuno gubi (du(h); ja krenu, o svoji briga, odma). U oblicima u kojima se ovaj glas izgubio u govoru Muslimana, on se ne zamjenjuje bilo kojim glasom. U takvim pozicijama njegovo mjesto ostaje upranjeno. Sekvenca hv prelazi u f (falit, ufatit), a izuzetno se i zadrava (ehva, kahva). esto je i sekundarno h (horuje, hudovac, halame, holuja, homuna, hudovica, hlopta).U govoru Hrvata glas h znatnije je ugroen, ali nije nestao u potpunosti. Poslije gubljenja glasa h u govoru Hrvata ostaje hijat (malo krua, Meuri), koji se samo izuzetno popunjava glasovima j ili v (kujna, kuvat). Sekvenca hv takoe prelazi u f (fala), ili se, to nije osobina muslimanskih govora, svodi na v (kava).Suglasnik f je stabilan (fes, kufer, tof), po emu se ovaj govor pridruio susjednim, ali udaljio od imotsko-bekijskog govora koji ga uopte nema. Zamjene kojim drugim glasom su rijetke (sopra/sofra, jevtin/jeftin, juhka/jufka/juka, kafa/kava).Glas v izgovara se standardno. Stabilan je i nije konfesionalno markiran, iako je ei u govoru Hrvata, kod kojih se moe javiti i kao zamjena za h. Ogranien je broj primjera u kojima se gubi (koka, oik, breska), ali ni u njima pojava nije dosljedna. Sonant j nema istu sudbinu u svim pozicijama. U inicijalnom poloaju artikulaciono je potpun i stabilan, to se ne moe rei za medijalnu i finalnu poziciju. Pred vokalima prednjeg reda, a posebno pred vokalom i, izgovor mu je znatnije oslabljen ili se ak i gubi: dvoii-troii, dvoica. U oblicima imperativa redovno se uje iza vokala zadnjeg reda, dok mu je artikulacija po pravilu oslabljena iza vokala i: popiite, proliite.U finalnom poloaju je stabilan (moj brate, popij ti). Poznato je protetsko j: jular, jekser, a sekundarno j moe se nai i u medijalnoj (skrojz, dvojstruko), i u finalnoj poziciji (tuj).Sonanti l i l imaju istovjetnu vrijednost kao u knjievnom jeziku. Za sonant l treba naglasiti da se katkad geminizira u rijeima orijentalnog porijekla (Allah), ali i u drugim domaim rijeima poslije gubljenja vokala izmeu dva l (volla). Valja istai da je pojava l>j, karakteristina za i-a govore junog tipa, ovdje jedva prisutna: mojac, zemja. Takoer su rijetki primjeri u kojima l>l: valda, oplakali me. Glas l se rijetko gubi (straiv). Sonanti m i n u principu imaju standardnu artikulaciju. Iz ovoga, naravno, treba izuzeti geminate (oma, dane), ali naglaavamo da nisu este. Pred velarnim konsonantima n > n (bunker, tanga). Prelazak n u n zabiljeen je i meu vokalima prednjeg reda (pine, ine).Afrikatski parovi , svedeni su na jedan, palatalniji, i u govoru Hrvata, i u govoru Muslimana (ruak, amija), a proces je naeo i govor Srba (etnici, amia). U rijeima orijentalnog porijekla k, g stoje naporedo sa , (kitabi, melek, legen // mubare, erdan).Suglasnika sekvenca *dj ima neujednaenu sudbinu: j se javlja paralelno sa u primjerima tipa mlaji, frekventno je, ali rjee od u primjerima tipa meja, gotovo dosljedno u oblicima Gospojina i Jurjevo, a vrlo rijetko u primjerima tima rojen. Stare grupe *st, *zd, *sk, *zg po pravilu se reflektuju u , , ali ima i primjera sa t (teta, dvorite). Isti je refleks i u primjerima podnovljenog jotovanja (spuena, nareaja, iem, pia, kren). Rezultati starog i novog jotovanja uglavnom se podudaraju sa stanjem u standardu. Odstupanja se tiu starih konsonantskih sekvenci *stj, *zdj, *tj, *dj, te primjera pojedinane prirode (zemja, tretina, rodjak). Podnovljeno jotovanje provedeno je dosljedno, a jekavsko, s obzirom na ikavski refleks jata, javlja se samo sporadino (e, nee).Sibilarizacija i palatalizacija provedene su u veini pozicija kao i u knjievnom jeziku, ali ima primjera u kojima sibilant stoji naporedo s velarom (vojsci/vojski, pruzi/prugi). Desonorizacija nije osobina ovoga govora, ali se biljee rijetka odstupanja (siroat, bubrek).

Morfoloke osobineMorfoloki sistem ovog govora manje-vie podudara se sa stanjem u standardnom jeziku. ImeniceParalelne su forme oban/obanin, ali dominiraju prve. Imenice na -lac imaju analoki zavretak -oc (ranioc, privodioc). Hipokoristici tipa Anto imaju i oblik Ante, dok je u govoru Muslimana samo Mujo. Ova imena imaju promjenu po II deklinaciji. Tako se ponaaju i hipokoristici tipa Salko, dok se katolika imena ovog tipa, imena tipa Slavko, uglavnom mijenjaju po I, a izuzetno i po II promjeni. Rijetka su katolika imena na -ija (Alojzija), ali su esta u muslimana (Alija, Sabrija, Hakija, Jahija) i mijenjaju se po II deklinaciji. U vok. sing. javljaju se oba knjievna nastavka, -e i -u, a ima primjera i bez njih. Upotreba jednog ili drugog vokativa regulisana je prirodom konsonanta na kraju osnove, ali je taj odnos poremeen u korist uopavanja nastavka -e (Miloe, care, divere). Znatno se rjee uje vokativ na -u (caru, sestriu, Blau).Nom. pl. redovno se zavrava na -i. Mnoinsko proirenje -ov-/-ev- prilino je slobodno distribuirano (borovi, carovi/carevi, iako je iza palatala ee -ev- (kluevi, muevi). Nisu tako rijetki ni primjeri u kojima ga uope i nema (puti, mii, mlini).Gen. pl. zavrava se nastavcima -a (goveda, litara), -i (crvi, mravi, gosti) i -iju (oiiu, uiiu), a neke imenice imaju oba nastavka (gosti/gosta).Imenica nana ima i formu nene (tako i tete), ali se neke imenice ovog tipa, to je rijetka osobina, zavravaju i na -o (bako, prijo).

ZamjeniceLine zamjenice obliki se ne razlikuju mnogo od stanja u knjievnom jeziku, a najkrupnija razlika svodi se na pojavu partikule -zi u dat. zamj. treeg lica . r. (nojzi). Partikula -zi obina je i u prisvojnim zamjenicama (nezin, nezina, nezino). Pokazne zamjenice imaju i forme: otaj, toi i ti; ota, oto, ali dominiraju standardnojezike forme. Umjesto ovaj ponajee se upotrebljava analoki oblik ovi. Upitna zamjenica kakav ima i formu kaki, kao i ostale sline zamjenice: taki, vaki, naki.PridjeviImeniku promjenu imaju pridjevi neodreenog vida (bakrena sua, imana lipa), a pridjevi odreenog vida u gen. sing. mijenjaju se po pridjevsko-zamjenikog promjeni (od sukna bilog, prisnog peenka). Komparacija je kao u standardu, ali se razlikuje po distribuciji i frekvenciji pojedinih nastavaka.BrojeviOsnovni brojevi imaju pridjevsko-zamjeniku promjenu, ali tee indeklinabilnosti. Mijenja se jedino broj jedan/jeden, brojevi dva, tri i etiri samo sporadino, a ostali su indeklinabilni i zamjenjuju se brojnim imenicama. Od zbirnih brojeva sporadino se mijenjaju jedino dvoje, troje, a prema etiri i dalje, zbirni brojevi imaju formante -ero (petero). Dominira brojni prilog jedno, a jednom je vrlo rijedak.

GlagoliSistem glagolskih oblika, osim habituala, u principu se ne razlikuje od stanja u knjievnom jeziku. Razlika se javlja kada je u pitanju realizacija pojedinih njegovih segmenata. Imperfekat postoji samo u tragovima, glagolski prilog proli rjei je od priloga sadanjeg, a od sloenih oblika najei su perfekt, futur I, potencijal i habitual. Infinitivna morfema esto je bez krajnjeg -i.U prvom licu sing. prezenta po pravilu je -m, ali je: hou/ou, rjee mogu, inae je morem. Iako je aorist iva kategorija, ujednaavanjem sing. oblika (ja dade) naruena je njegova stabilnost. Habitual je, takoer, karakteristina osobina ovoga govora (pa bi joj ja otkaj).Uz standardne iterativne glagole, poznata su i druga iterativna obrazovanja: iavat, noavat, stigivat.

ZakljuakImajui u vidu cjelokupne glasovne i morfoloke karakterisitke ovoga govora, ali i spomenute klasifikacije, govor u slivu Lave jeste mlai ikavskoakavski govor jugozapadnog tipa. Sudei po ve uoenim inovacionim procesima u njemu i brojnim drutvenim promjenama na ovom podruju, brojne jezike promjene nee biti u situaciji da prirodno budu dovedene do kraja. Savremena civilizacija prekinula je ili preusmjerila tok spontanog jezikog razvoja. Ali ovo nije samo sudbina govora u slivu rijeke Lave. To je openito sudbina naih narodnih govora.

Literatura1. Valjevac, Naila (2002). Govor u slivu Lave. Sarajevo: Institut za jezik u Sarajevu.16