TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

STRUČNI STUDIJ INFORMATIKE

Tanja Solimine

ELEKTRONIČKI SUSTAVI PLAĆANJA

ZAVRŠNI RAD br. 1545

Zagreb, srpanj 2010.

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

STRUČNI STUDIJ INFORMATIKE

Tanja Solimine

JMBAG: 0246008407

ELEKTRONIČKI SUSTAVI PLAĆANJA

ZAVRŠNI RAD br. 1545

Zagreb, srpanj 2010.

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU POVJERENSTVO ZA ZAVRŠNI RAD

Zagreb, 14. srpnja 2010.

ZAVRŠNI ZADATAK br. 1545

Pristupnik: Tanja Solimine

Studij: Stručni studij informatike – izvanredni

Smjer: Informatički dizajn – izv.

Zadatak: Elektronički sustavi plaćanja

Opis zadatka:

Zadatak ovoga završnog rada sastoji se u analizi primjene novih računalnih i elektroničkih

tehnologija u području financijskih transakcija, odnosno elektroničkih sustava plaćanja.

Analiza podrazumijeva sljedeće: definirati pojam i oblike elektroničkog plaćanja, ispitati

konkretne oblike elektroničkog novca u praksi, reguliranje elektroničkog plaćanja u

Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj, te odreñene probleme u razvoju sustava

elektroničkog plaćanja.

Zadatak uručen pristupniku: 14. srpnja 2010.

Mentor: Predsjednik povjerenstva za završni rad: __________________________ _________________________ Pred. mr. sc. Olivia-Silvana Prlić Pred. Bojan Nožica

Zahvaljujem mr. sc. Oliviji-Silvani Prlić što mi je pristala biti mentoricom za izradu i obranu ovog diplomskog rada

S A Ž E T A K

Zadatak je ovoga završnog rada pobliže upoznati pojam i oblike

elektroničkog plaćanja, posebice elektronički novac, koji pojavom internetske

mreže i elektroničkog poslovanja uopće sve više zamjenjuje konvencionalne

načine plaćanja.

Nakon definiranja pojma elektroničkog novca razmatrani su protokoli

plaćanja tim novcem, a zatim se pristupa analizi primjene elektroničkog novca u

praksi. Nadalje se upoznaje reguliranje elektroničkog plaćanja u Europskoj uniji, s

osvrtom na Smjernicu 2000/46/EC, te pitanja otkupljivosti elektroničkog novca u

zemljama Unije. Slijedi analiza odreñenih problema u razvoju elektroničkog novca:

od njegova nastanka, razlika u obilježjima različitih sustava e-novca u pojedinim

zemljama, transakcija e-novcem, te pitanja njegove prihvatljivosti. Na kraju

razmatra se primjena e-novca u Republici Hrvatskoj – počevši od zakonskog

okvira, stanja infrastrukture za poslovanje e-novcem, do perspektive pojave i

širenja e-novca u našoj zemlji.

S A D R Ž A J

POPIS SLIKA I TABLICA

1. UVOD ...................................................................................................... 1 2.

POJAM I OBLICI ELEKTRONIČKOG PLAĆANJA ...............................

2

2.1. Elektroničko plaćanje .......................................................................

2

2.2. Elektronički novac ............................................................................ 4

2.2.1. Protokoli plaćanja elektroničkim novcem ...............................

5 3.

ELEKTRONIČKI NOVAC U PRAKSI .....................................................

11

3.1. DigiCash ...........................................................................................

12

3.2. CyberCash ....................................................................................... 13 3.3. Billpoint ............................................................................................. 13 3.4. PayPal .............................................................................................. 13 3.5. Chipknip ........................................................................................... 14 3.6. Mondex ............................................................................................ 15 4.

REGULIRANJE ELEKTRONIČKOG PLAĆANJA U EUROPSKOJ UNIJI .......................................................................................................

17

4.1. Elektronički novac prema Smjernici 2000/46/EC .............................

17 4.2. Otkupljivost elektroničkog novca ...................................................... 18 5.

PROBLEMI RAZVOJA ELEKTRONIČKOG NOVCA ............................

20

5.1. Razvoj elektroničkih sustava plaćanja .............................................

20

5.2. Roñenje e-novca .............................................................................. 22 5.3. Zašto elektronički novac? ................................................................. 24 5.4. Transakcije elektroničkim novcem ................................................... 25 5.5. Prihvatljivost elektroničkog novca .................................................... 26 5.6. Čimbenici upotrebe elektroničkog novca ......................................... 27 6.

ELEKTRONIČKI NOVAC U REPUBLICI HRVATSKOJ ........................

30

6.1. Zakonski okvir ..................................................................................

30

6.2. Perspektive pojave i širenja e-novca ................................................ 31 6.3. Infrastruktura za poslovanje s elektroničkim novcem u Hrvatskoj .... 34 7.

ZAKLJUČAK ..........................................................................................

36

8.

LITERATURA .........................................................................................

38

POPIS SLIKA I TABLICA

Popis slika

Redni broj slike

Naziv slike Stranica

1. Osnovni koraci plaćanja elektroničkim novcem 6

2. First Virtualov sustav plaćanja 8

3. SSL transakcija 9

4. Plaćanje elektroničkim novcem 12

5. Čimbenici koji utječu na razvoj elektroničkog novca

28

6. Broj EFT POS terminala u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do ožujka 2008. godine

33

7. Bankomat 35

Popis tablica

Redni broj tablice

Naziv tablice Stranica

1.

Broj bankomata i POS terminala (u tisućama, kraj godine)

21

2.

Broj upotrijebljenih čekova u godini po stanovni- ku u nekim zemljama

22

3.

Obilježja različitih sustava e-novca u nekim zemljama (2005. god.)

23

4.

Trošak različitih oblika plaćanja za kupca i izdavatelja (u dolarima)

25

1

1. UVOD

Nove tehnologije otvaraju brojne nove mogućnosti u svim područjima

ljudske aktivnosti, pa tako i u području financijskih transakcija. S razvojem

računalnih mreža mnogi su uočili veliku prednost automatizacije novčanih

transakcija. Umjesto putovanja na drugi kontinent radi kupnje nekog proizvoda,

sada je to moguće učiniti elektroničkim putem preko računalnih mreža. Jednako

tako, novčana se transakcija izmeñu dviju udaljenih banaka može na taj način

obaviti u svega nekoliko sekundi.

Povećanje udjela elektroničke trgovine u ukupnoj svjetskoj razmjeni

zahtijeva i prilagoñavanje sustava plaćanja posebnostima elektroničkog medija.

Problem transakcija plaćanja u elektroničkoj trgovini bio je podcijenjen iako ovakva

trgovina traži sigurne i jeftine sustave plaćanja. Meñutim, nezaustavljivo

povećavanje udjela elektroničke trgovine u svjetskoj razmjeni uvjetovalo je

stvaranje mnogobrojnih programa za osiguranje mehanizma elektroničkog

plaćanja, specifično kreiranog za elektroničke transakcije. Iako su elektroničko

plaćanje i njegova regulativa već nekoliko godina u primjeni, znanstveni interes za

posebnosti ovog sustava značajniji je tek posljednjih godina. Budući da poslovne

transakcije na elektroničkom mediju zahtijevaju i sustav plaćanja koji će koristiti

prednosti medija, bilo je nužno izgraditi i odgovarajuću pravnu regulativu. Usprkos

povećanju obujma transakcija na elektroničkom mediju zbog prednosti koje medij

donosi, plaćanje se i dalje pretežito obavljalo klasičnim instrumentima, svojstvenim

konzervativnim oblicima transakcija. Izdavanje elektroničkog novca ili operacije u

vezi s elektroničkim novcem, nisu obuhvaćeni uobičajenom regulativom

bankarskih poslova, budući da jednostavna operacija u vezi s elektroničkim

novcem ne predstavlja uzimanje depozita, pozajmljivanje ili financiranje. Izgradnja

pravne regulative za elektronička sredstva plaćanja utjecat će i na širenje njihove

primjene u poslovnoj praksi.

Sredstva plaćanja su novac, kao gotovina, papirnati novac i elektronički

novac, te novčani supstituti, čekovi, mjenice i kreditne kartice. U sustavu

elektroničkih sredstava plaćanja posebno treba istaknuti elektronički novac, s

obzirom na njegov očekivani utjecaj na razvoj elektroničke trgovine u svijetu.

2

2. POJAM I OBLICI ELEKTRONIČKOG PLAĆANJA

2.1. Elektroničko plaćanje

Internet1 se često naziva okosnicom razvoja elektroničke trgovine, a sustav

elektroničkog plaćanja ocjenjuje se primitivnim i neprikladnim za učinkovito

upravljanje ekonomijom.2 Kombinacija digitalne tehnologije s Internetom donijela je

smanjenje troškova proizvodnje i troškova distribucije proizvoda. Meñunarodno

usmjerena elektronička trgovina zahtijevala je nova sredstva plaćanja, jeftina i

jednostavna za korištenje. Elektronički novac utvrñen je kao snažno oruñe za

povećanje obujma i pojačanje elektroničke trgovine. Nova tehnologija plaćanja

treba omogućiti jeftinije prekogranično plaćanje i ubrzati monetarnu i stvarnu

integraciju Europske unije.3 Izdavanje elektroničkog novca prije svega je novčani

fenomen, ono ne stvara novca već ga zamjenjuje, tako da je elektronički novac

izdan bez kredita, s pokrićem u gotovini ili pokrićem iz računa. Razlika izmeñu

elektroničkog novca i oblika elektroničkog prijenosa plaćanja je u tome da slanje

detalja o plaćanju više ne dovodi do ulaska na račun, a da primljeni elektronički

impulsi mogu odmah biti upotrijebljeni za efektivno plaćanje. Primatelj mora biti u

mogućnosti da primljene elektroničke impulse odmah upotrijebi za elektroničko

plaćanje.

Glavni kriterij kojem sustav elektroničkog plaćanja mora udovoljavati jest

sigurnost, a ključni su problemi ovlaštenje, potvrda, privatnost i cjelovitost.

Programi (sheme) elektroničkog plaćanja razlikuju se ovisno o tome djeluju li na

osnovi "on line" ili "off line". "On line" program postoji kada je u cilju kompletiranja

plaćanja od jedne strane drugoj potrebno kontaktirati ili autora programa ili

mjerodavnu ovlaštenu instituciju na mreži. "Off line" baza djeluje kada plaćanje

može biti izvršeno izravno izmeñu dvije strane, bez uključivanja stvaratelja ili

druge institucije. Elektronički prijenos sredstava (EF) predstavlja prijenos

sredstava u kojem su jedan ili više koraka u postupku učinjeni korištenjem

elektroničke tehnike.

1 "Mreža svih mreža" temelji se na digitalnoj mikročip tehnologiji na binarnom kodu (op.a.) 2 McCarthy, J.: Consumer Protection in Contemporary Electronic Payment Systems, http//www.corkonlinelawreview, 24.5.2010. 3 Troškovi stvaranja i pohranjivanja elektroničke gotovine niži su od onih uključenih u tisak, pohranjivanje konvencionalnog novca (op. a.)

3

Sustav elektroničkog plaćanja mora udovoljavati općim zahtjevima, pa mora

biti siguran, konzistentan i cjelovit. Zatim, mora udovoljavati i posebnim zahtjevima

potrošača da je jednostavna za korištenje, da osigurava anonimnost sudionika, te

da ga uz niske troškove korist široki krug potrošača.

Sredstva za elektroničko plaćanje dijele se na kartice plaćanja (kreditne i

dužničke) koje imateljima omogućuju pristup njihovim udaljenim računima i

prijenos novca i novčana sredstva, koja dopuštaju povlačenje gotovine

pohranjene na plastičnoj kartici ili memoriji računala (elektronički novac, e-

novčanik). Druga vrsta, elektronički novac ili digitalizirana gotovina4, kroz

prijenos digitalne informacije, predstavlja novčanu vrijednost pohranjenu na

plastičnoj kartici s integriranim mikročipom (smart card) ili na memoriji osobnog

računala, od banke potrošača u zamjenu za zaduživanje računa potrošača.

U praksi instrumenata elektroničkog plaćanja najviše je prisutno korištenje

kreditnih i dužničkih kartica. U slučaju elektroničke kartice elektronički je

pohranjena vrijednost nasuprot informacije, radi supstituiranja ugovornog duga s

drugim, a kod debitnih kartica s ciljem upućivanja banke da prenese novac s

računa. Korisnik kreditne kartice (dužnik) obvezuje se odreñenu svotu novca platiti

izdavatelju kartice, a vjerovnik korisnika (prodavatelj robe ili usluga) stječe pravo

da ovaj novčani iznos naplati od izdavatelja kartice.5 Izdavatelj kartice u

ugovornom je odnosu s korisnikom, koji potpisom, autorizacijom potvrñuje

nastanak njegove obveze isplate.6

Digitalizirana gotovinska kartica definira se kao kartica koja sadrži unaprijed

plaćenu stvarnu vrijednost u obliku elektroničkog novca. Novčana vrijednost je kao

digitalna informacija pohranjena na komadu plastike s mikročipom, a odgovarajuće

smanjenje učinjeno je na bankarskom računu potrošača. Činjenica da elektronički

sustav plaćanja nije doživio širu primjenu odraz je, prije svega, trgovačkih, a ne

pravnih prepreka i posljedica je nedostatka interoperativnog sustava.7

4 Electronic money, digital cash card 5 Osim kreditnih u primjeni su i debitne kartice (op. a.) 6 U europskom pravu nije usvojena smjernica o kartičnom poslovanju, već su samo s dvije Preporuke (1988. i 1997. god.) pozvane države članice da svojim mjerama osiguraju da izdavatelji kartica usklade svoje poslovanje. 7 Maurović, Lj.; Kandžija, V.: Elektroničko plaćanje – moderni dodatak tradicionalnom sustavu plaćanja, Hrvatska pravna revija, listopad 2005., str. 2.

4

2.2. Elektronički novac

Novac ima brojne različite uloge u ekonomskoj aktivnosti, to je obračunska

jedinica, ima značenje odgoñenog plaćanja, zaliha vrijednosti i sredstva razmjene.

Sav novac mora udovoljavati osnovnim zahtjevima uključujući njegovu široku

prihvaćenost, niske troškove stvaranja, djeljivost i zaštitu od falsificiranja. Analiza

novca u značenju plaćanja, prema nekim autorima označava ga i kao protok

informacija.8 Temeljna razlika izmeñu novca i elektroničkog novca je u činjenici da

elektronički novac nije izdan od središnje banke, on samo predstavlja obećanje

izdavatelja da će platiti.

Sadržaj pojma elektroničkog novca moguće je odrediti i kroz njegovu

namjenu, tako da on nije jednostavno samo oblik drugačijeg plaćanja, nego

predstavlja i alternativu gotovinskom plaćanju. Teško je jednoznačno definirati

pojam elektroničkog novca budući da odražava djelomice i tehnološke i

ekonomske karakteristike. Često se elektronički novac pojmovno odreñuje kao

novčana vrijednost pohranjena na elektroničkom sredstvu u obliku plastične

kartice ili ugrañena u memoriju računala. Na sličan način elektronički novac

odreñuje i Zakon o institucijama za elektronički novac Republike Hrvatske, prema

kojemu je elektronički novac instrument plaćanja, odnosno novčana vrijednost

pohranjena na nekom elektroničkom nositelju podataka, koji kao sredstvo

plaćanja, pored izdavatelja, prihvaćaju i druge osobe.9 Elektronički se novac može

smatrati i elektroničkom zamjenom za novčanice i kovanice, koja je pohranjena na

elektroničkom sredstvu, kao čip kartici ili računalnoj memoriji, s općom namjenom

efektivnog elektroničkog plaćanja ograničenih iznosa.10

Programi elektroničkog novca razlikovat će se prema njihovim tehničkim

sredstvima, institucionalnim aranžmanima potrebnim da ih podrže, načinu na koji

je vrijednost prenesena, zapisu transakcija i valuti. U širem smislu, ovaj se novac

može definirati kao novčana vrijednost pohranjena na elektroničkom sredstvu

izdanom po prijemu sredstava i prihvaćenom kao plaćanje.

8 www.ssrn.com, 27.5.2010. 9 Zakon o institucijama za elektronički novac, Narodne novine, br. 117/08. 10 http://staticweb.rasip.fer.hr/research/ecash/broshura/ch2.htm, 27.5.2010.

5

Europski novčani institut definira elektronički novac kao elektroničko

pohranjivanje novčane vrijednosti na tehničkom sredstvu, koja može biti široko

upotrijebljeno za plaćanje obveza, bez potrebe uključivanja bankarskih računa u

transakcije, već djelovanje kao unaprijed plaćena sredstva.11

Tehnika plaćanja elektroničkim novcem provodi se putem izdavatelja koji

predstavlja vrstu "digitalne grane" banke. Punomoćnici moraju otvoriti račun u

banci koja obavlja ovu uslugu. Punomoćnik dužnika nalaže prijenos traženog

iznosa izdavatelju elektroničkog novca. Istodobno s knjiženjem odgovornosti iz

elektroničkog novca u bilancu izdavatelja, on nastavlja s emisijom elektroničkog

novca koja je snimljena na računu izdavatelja (emisije), bez financijskih oznaka i

čija je namjena osigurati uredno upravljanje ulaskom elektroničkog plaćanja na taj

račun, i jednostavna je brojčana informacija o izdavanju i korištenju sredstva

plaćanja. Elektronički sustav izdan u zatvorenom sustavu cirkulacije, izdan je

isključivo u cilju plaćanja i postoji samo u njegovu okviru i ne može cirkulirati izvan

njega.12

2.2.1. Protokoli plaćanja elektroničkim novcem

Kako bi se elektronički način plaćanja mogao uopće primijeniti u praksi,

mora se poznavati osnovna tehnologija, koju nazivamo protokolom.

Protokol elektroničkog plaćanja čini niz meñukoraka na čijem kraju je

plaćanje obavljeno.13 Sustav odgovara onomu koji koristimo u našem

svakodnevnom životu. Kupac podiže novac s banke i ujedno smanjuje iznos kojim

raspolaže, plaća trgovcu, koji ga potom polaže na banku i uvećava iznos svog

računa. Kupac i trgovac imaju svoju specifičnu identifikaciju kod podizanja i

polaganja novca na banku (slika na dokumentu, potpis, identifikatori, zaporke,

itd.).14

11 Europski novčani institut: Sustav plaćanja u Europskoj uniji (prijevod), EMI, Frankfurt, travanj 1996. 12 Panian, Ž.: Poslovna informatika, Potecon, Zagreb, 2001., str. 296. 13 Ružić, D.: e-Marketing, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2003., str. 256. 14 Panian, Ž.; Strugar, I.: Primjena računala u poslovnoj praksi, Sinergija d.o.o., Zagreb, 2000., str. 141.

6

Slika 1. Osnovni koraci plaćanja elektroničkim novcem

Izvor: http://os2.zemris.fer.hr/en/2001_ergovic/sl01.html, 27.4.2010.

Nabrojat ćemo neke najčešće protokole plaćanja elektroničkim novcem.

Protokol bez anonimnosti. Cijeli se proces kupnje može podijeliti u

nekoliko faza. Najprije komunikaciju uspostavljaju kupac i trgovac. Kupac šalje

banci zahtjev za podizanje odreñene količine novca. Banka oblikuje elektroničku

novčanicu s odreñenim iznosom i stavlja na nju svoj digitalni potpis po kojem će

kasnije moći potvrditi njenu autentičnost. Takvu "potpisanu" novčanicu šalje kupcu

i umanjuje iznos njegovog računa. Tu istu novčanicu kupac šalje trgovcu, koji ju

prosljeñuje banci. Banka potvrñuje njenu autentičnost i šalje potvrdu trgovcu da je

valjana. Iznos na njegovom računu se povećava i trgovac može poslati robu

kupcu. U ovakvom sustavu anonimnost kupca nije zajamčena, stoga je potrebno

izraditi protokol koji će to omogućiti.

Protokol s anonimnošću. Kupac primjenjuje metodu prikrivanja identiteta.

Ovaj protokol započinje na isti način kao i osnovni protokol, a bitnije razlike nastaju

kod zahtjeva za isplatom. Naime, kupac šalje N kriptiranih novčanica s istim

iznosom banci na autentifikaciju. Banka šalje zahtjev za ključevima za dekripciju

slučajno odabranih novčanica, kako bi provjerio njihov iznos. Na onu jednu

netaknutu stavlja svoju digitalni potpis prema kojemu će kasnije provjeriti njenu

autentičnost. Tim je činom zajamčena kupčeva anonimnost. 15

15 http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://os2.zemris.fer.hr/en/2001/luka.html, 24.5.2010.

7

Isto tako, nije poznata ni prava vrijednost novčanice, no šanse za prijevaru

vrlo su male jer je N veliki broj. Nakon što je umanjen račun kupca, banka šalje

potpisnu prikrivenu novčanicu nazad kupcu. Kupac ju prosljeñuje trgovcu koji

provjerava potpis banke. Nakon potvrde autentičnosti kupac šalje nizove kojima

potvrñuje svoj identitet. Ti nizovi zajedno daju odgovarajuću informaciju o kupcu.

Trgovac usporeñuje sažetke dobivenih nizova nakon provedene hash funkcije i

onih poslanih s novčanicom. Ako su isti, on podatke dalje prosljeñuje u banku.

Banka provjerava serijski broj novčanice; ako je već korištena, onda se uparuju

polovice parova nizova kupca i otkriva njegov identitet, s time da je jedna polovica

poslana od strane trgovca zajedno s novčanicom, dok se druga nalazi u bazi

banke. Ako bi se pak podudarale polovice nizova, to izravno upućuje na činjenicu

da je trgovac pokušao dva puta upotrijebiti istu novčanicu.16

Komercijalni protokoli

CyberCash. Ovaj protokol zasnovan je na RSA kriptografskom algoritmu

koji osigurava neometani tijek transakcije. Komunikaciju uspostavljaju trgovac i

kupac, u kojoj kupac odabire artikle, a kupac šalje potvrdu. Nakon toga kupac tu

kriptiranu informaciju šalje CyberCashu, koji poruku dekriptira i prosljeñuje

prodavateljevoj banci putovima koji nisu vezani za Internet. Banka vraća

informaciju CyberCashu, koji pak izvješćuje kupca da je transakcija obavljena.

First Virtual. "Jedan od prvih elektroničkih sustava baziranih na sustavu

kreditnih kartica bio je proizvod tvrtke First Virtual Holdings, prema kojoj je nazvan

i sam sustav. Taj je sustav namijenjen isključivo trgovini proizvoda male vrijednosti

koji nisu opipljivi, kao što računalni programi ili različite informacije. Sustav

funkcionira tako što kupac mora nazvati First Virtual i priopćiti broj svoje kreditne

kartice i podatke o svom identitetu. Za to dobiva broj, First Virtual PIN kojim će se

koristiti prilikom kupnje preko računalne mreže umjesto brojem kreditne kartice."17

Kupac kod pristupa ili traženja odreñene usluge poslužitelju mora predočiti

svoj Virtual PIN radi identifikacije i provjere. Poslužitelj kontaktira First Virtual

banku i šalje joj sve informacije o transakciji. Kupac dobiva e-mail na koji on mora

16 http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://os2.zemris.fer.hr/en/2001/luka.html, 25.5.2010. 17 Šimović, V.: Uvod u informacijske sustave, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2009., str. 238.

8

potvrditi da želi provesti tu transakciju. Taj e-mail ima i svoju dodatnu ulogu: da

dodatno provjeri autentičnost kupca. Nakon toga se novac prebacuje na First

Virtual račun poslužitelja tereteći kreditnu karticu kupca.

Slika 2. First Virtualov sustav plaćanja

Izvor: Šimović, V.: Uvod u informacijske sustave, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2009., str. 239.

Secure Socet Layer (SSL). SSL koji je razvio Netscape Communications,

mnogo je sigurniji sustav od prethodnog jer kriptira svu komunikaciju (brojeve

kreditnih kartica i dr.), te se koristi certifikatima za provjeru identiteta sudionika

komunikacije (kupca i prodavatelja). Procedura komunikacije u glavnim crtama

izgleda ovako18:

1. Klijent šalje inicijalnu poruku poslužitelju

2. Poslužitelj odgovara klijentu i šalje svoj certifikat

3. Poslužitelj zahtijeva certifikat klijenta

4. Klijent šalje svoj certifikat

5. Klijent šalje ključ za komunikaciju, te potvrdu certifikata

6. Slijedi potvrda dogovorenog algoritma i ključa (kratka poruka kojom obje

strane potvrñuju da mogu početi komunicirati uporabom dogovorenog algoritma i

tajnog ključa)

7. Slanje poruka.

18 Šimović, V., nav. dj. (bilj. 17), str. 240.

9

Slika 3. SSL transakcija

Izvor: Šimović, V., nav. dj. (bilj. 17), str. 241.

Secure Electronic Transactions (SET). SET je naziv protokola koji su

razvili Visa, Mastercard, Netscape i Microsoft. Taj protokol omogućuje, osim

zaštite komunikacija izmeñu kupca i prodavatelja, provjeru valjanosti broja kreditne

kartice, provjeru je li kupac ovlašten koristiti se brojem kreditne kartice, autorizaciju

transakcije s bankom kupca, te obavljanje procesa transakcije novca. Na taj se

način znatno podiže razina prevencije prilikom elektroničkih novčanih transakcija u

kojima se rabe kreditne kartice.

eCash. Koncept ovog protokola baziran je na korištenju tzv. "elektroničkih

kovanica", tj. znakovnog niza koji sadrži nominalnu vrijednost, serijski broj dan od

banke i njen digitalni potpis. U transakcijama služe kao osnovna jedinica plaćanja.

U slučaju da ne postoji dovoljan broj manjih kovanica, kupac zahtijeva od banke

da mu razmijeni jednu veću na dvije manje, od kojih jedna ima iznos identičan

računu koji treba podmiriti. Protokol započinje potvrdom upita dobivenog od kupca

za željene proizvode. Krajnji rezultat je umanjivanje broja kovanica na disku kupca

10

za plaćeni iznos. Kovanice se u svakom trenutku mogu pohraniti ili povući s

računa, a sve se transakcije zapisuju kako bi se olakšala evidencija.19

Secure Pay. Ova se metoda koristi čekovima kao platnim sredstvom, a ne

kreditnim karticama. Sve što je potrebno jest da kupac posjeduje račun u banci

koja prima čekove plative u US dolarima. Kupac odabire artikle i utipkava svoj

Secure Pay ID i šifru koju poznaje od ranije. Ta se informacija prosljeñuje tvrtki

Redi-Check, koja je i stvorila ovaj protokol. Tamo se nakon autorizacije tiska ček s

podacima kupca i potrošenim iznosom koji se šalje natrag poslužitelju putem

normalne pošte. Poslužitelj kod ovog protokola raspolaže novcem nakon 24 sata

od kupnje.20

19 http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://os2.zemris.fer.hr/en/2001/luka.html, 26.5.2010. 20 Ibid.

11

3. ELEKTRONIČKI NOVAC U PRAKSI

Iako su dostignuća u zaštiti pokrila sve sigurnosne i praktične zahtjeve za

sve oblike elektronskih plaćanja i elektroničkog novca, rasprostranjenost ovih

načina plaćanja zanemariva je u odnosu na klasična plaćanja. Najprirodnije bi bilo

da elektronički novac dostigne svoju renesansu upravo za on-line kupnje na

Internetu, no, u usporedbi s plaćanjima kreditnim karticama, uporaba elektroničkog

novca na Internetu gotovo ne postoji. Kompanije koje su u devedesetim godinama

ušle na područje elektroničkog novca uglavnom su bankrotirale, a one malobrojne

koje se još drže vjerojatno čeka ista sudbina. Druga generacija koja se pojavila

krajem devedesetih nešto je uspješnija.

Koncept kreditnih kartica star je gotovo 50 godina, u mnogim situacijama

one su nepraktične i usto nedostupne velikom dijelu populacije (maloljetnici,

nezaposleni, itd.). Plaćanje kreditnim karticama je preskupo, komplicirano i previše

izloženo zlouporabama. Osim toga, posve je neupotrebljivo za male pojedinačne

iznose. Trgovac dobiva svoj novac tek nakon 30 do 90 dana, a usto plaća i 3 – 6%

naknade. S druge strane, e-novac počiva na modernom i fleksibilnom konceptu i

pruža sve mogućnosti sigurnosti i privatnosti koje se mogu poželjeti, male troškove

i veliku brzinu obrade. Postoji niz usluga koje bi se preko Interneta mogle

prodavati, ali se ne prodaju jer nije moguće ostvariti odgovarajuću naplatu. Osim

toga, velik dio populacije nema pristup kreditnim karticama, iako ima kupovnu

moć. Koji su razlozi da se toliko bolji koncept pokazao neuspješnim?

Jedan od razloga je taj što je digitalna ekonomija još uvijek vrlo mali dio

opće ekonomije, tako da veliki sustavi (banke, kartičari), koji su po prirodi

konzervativni, nisu zainteresirani za ovo područje i ne smatraju ga prijetnjom.

Manje od 2 % svih transakcija kreditnim karticama su transakcije vezane za

kupnju preko Interneta. Drugi mogući razlog su patenti koji štite kriptografske

algoritme. Patenti na algoritme za identifikaciju, slijepi potpis i slično još su na

snazi. Patente na radove Davida Chauma, Stefana Brandsa i drugih poznatijih

kriptografa drže tvrtke eCash Techologies, Zero Knowledge Systems i RSA.21

Naknade za korištenje ovih patenata otežavaju malim tvrtkama da koriste

21 Slivonja, M.: Sustavi elektroničkog plaćanja (Elektronički novac), http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/Images/mondex.jpg, 26.5.2010.

12

napredne i fleksibilne modele elektroničkog novca, a velike nisu dovoljno

zainteresirane. Treći razlog leži u nedovoljnoj zakonskoj regulativi koja se odnosi

na pravnu valjanost elektroničkih transakcija i na paralelni monetarni sustav koji bi

stvorila e-gotovina.

Devedesetih se godina u Americi pojavilo nekoliko tvrtki koje su

implementirale sustave e-novca. Praktički sve su se pokazale neuspješnima, sve

do kraja devedesetih, kada se pojavilo nekoliko uspješnijih tvrtki. Slijede kratki

opisi njihovih djelatnosti.

Slika 4. Plaćanje elektroničkim novcem

3.1. DigiCash

DigiCash je pionir na području elektroničkog novca. Osnivač tvrtke poznati

je kriptograf David Chaum, čiji su radovi u samom temelju tehnologije

elektroničkog novca. Tvrtka je osnovana 1990. godine, no zbog lošeg poslovnog

upravljanja i neuspješnih pregovora s investitorima (meñu kojima su bili Visa,

Microsoft, Netscape, Citibank, ABN Amro i drugi), bankrotirala je 1998. godine,

prodala svojih 16 patenata tvrtki eCash Technologies.

Sustav elektroničkog novca koji je stvorio DigiCash se zove eCash. To je

off-line simbolički sustav, koji koristi slijepi potpis za postizanje anonimnosti. Koristi

se sustav detekcije dvostruke potrošnje putem podijeljene identifikacije i razdijeli-i-

odaberi mehanizam prilikom podizanja e-gotovine iz banke. ECash novčanice u

fiksnim su iznosima, i nije moguć povrat razlike. Ako nije moguće platiti točan

iznos raspoloživim novčanicama, mora se obaviti usitnjavanje u banci. DigiCash

eCash sustav u potpunosti je implementiran u softveru .

13

Korištenje eCash-a zahtijeva posebnu aplikaciju na računalu klijenta. Ova

aplikacija omogućuje mu podizanje e-gotovine, polaganje e-gotovine u banku

i slanje e-gotovine drugom sudioniku. Valuta koja se koristi zove se eBuck22.

Sustav je 1995. godine pušten u eksperimentalni rad i izdano je ukupno 1 milijun

eBucks-a.

3.2. CyberCash

CyberCash osnovan je 1994. godine, da bi dvije godine kasnije postao

javna kompanija i prilikom početne emisije dionica uspio namaknuti zavidan

kapital. Tvrtka je izgradila popularnost na ponudi tehnologije za mikroplaćanja

(micropayments). Ta tehno-

logija nikada nije našla svoju širu komercijalnu primjenu, i tvrtka je naposljetku

prešla na pružanje usluga on-line autorizacije kreditnih kartica. Posao je, meñutim,

stagnirao, da bi na kraju 2001. godine došlo do stečaja.

3.3. Billpoint

Tvrtka Billpoint osnovana je 1998. godine. Uspjeh zahvaljuje prvenstveno

činjenici da osim elektroničkih plaćanja (e-čekovi) obavlja i klasičnu naplatu

kreditnih kartica. Kompaniju je 1999. kupila jedna od najvećih e-commerce

kompanija, tvrtka eBay. Billpoint omogućava slanje elektroničkih čekova s

klasičnih tekućih računa američkih i kanadskih banaka. Zahvaljujući osiguranom

poslu od eBay-a, te više od 300 Internet sajtova, uključujući Yahoo i Bank of

America koji prihvaćaju njihove e-čekove, Billpoint je postao dotad najmasovniji

oblik primjene elektroničkog novca. Tijekom srpnja 2004. godine eBay je takoñer

kupio i PayPal i trenutno još nije jasna budućnost tvrtke Billpoint.

3.4. PayPal

PayPal najsvjetlija je točka u primjeni e-novca, i jedini sustav u masovnoj

primjeni. Omogućuje pretvaranje novca s kreditne kartice ili bankovnog računa u

e-novac, te njegovo upućivanje e-mailom tvrtkama ili osobama primateljima u 38

22 Jedan eBuck = jedan US dolar

14

zemalja svijeta (zasad ne i u Hrvatsku). Osim slanja e-novca, korisnici mogu

stvoriti i virtualnu debitnu karticu, te plaćati izravno na račune u bankama. Broj

korisnika narastao je na oko 17 milijuna, s izrazito brzim daljnjim porastom.

Fenomen uspjeha PayPal-a leži u činjenici da se

koncept e-novca oslanja na postojeću infrastrukturu

banaka i kreditnih kartica, te da mu je korištenje vrlo

jednostavno. PayPal e-novac šalje se e-mailom, vrlo

jednostavno se pretvara u pravi novac (račun u banci,

kreditna kartica i sl.), a neograničeno je prenosiv izmeñu

fizičkih osoba, bez ikakve potrebe posjedovanja računa

u banci, kreditne kartice i sl. Dovoljno je imati e-mail

adresu.

Ovako velik broj korisnika u relativno kratkom vremenu rezultat je lančanog

širenja, koje funkcionira na sljedeći način: želite li nekome poslati novac, ne

morate znati njegov broj računa, pa čak niti ime, dovoljna je e-mail adresa.

Primatelj će tada dobiti poruku "You’ve Got Cash!" i kliknuti na link koji će mu kroz

nekoliko jednostavnih on-line koraka omogućiti da novac prebaci na svoj račun u

banci, ili da njime dalje obavi plaćanje bilo kome na bilo koji račun u banci

(primjerice, režije ili druge troškove), ili da ga dalje pošalje e-mailom. Postoje i

tvrtke koje osobne dohotke zaposlenicima isplaćuju preko PayPal-a.

3.5. Chipknip

Chipknip je off-line elektronički novac baziran na "pametnim karticama".

Radi se o velikom nacionalnom projektu u Nizozemskoj. Od 1995. godine

eksperimentalno se u nekoliko manjih gradova uvodi sustav pametnih kartica

(Louvain – 90.000 stanovnika i Wavre – 30.000 stanovnika). Kako se sustav

pokazao uspješnim proširen je na Arnhem (140.000 stanovnika). Slijedili su i ostali

gradovi, i do danas su kartice podijeljene svim vlasnicima tekućih i žiro-računa u

bankama, čime je broj dostigao preko 20 milijuna korisnika. To je trenutno najveći

sustav elektroničkog novca u svijetu.

Korištenje je vrlo jednostavno. Chipknip funkcionira kao digitalni novčanik.

Puni se novcem na svakom bankomatu, a nakon toga se može trošiti za plaćanje

15

u trgovinama, telefoniranje, cestarine, parkinge, itd. Kupac pri naplati postavi

karticu u maleni ureñaj (terminal) na kojem se ispiše iznos koji treba platiti. Nakon

toga samo pritisne tipku "da" i bez unošenja PIN-a ili bilo kakve identifikacije novac

se skida s kartice i pohranjuje u terminalu. Kako se radi o off-line elektroničkom

novcu, trgovci ne moraju imati vezu s bankom, već jednom tjedno "prazne" svoje

chipknip terminale i tako polažu prikupljeni novac na svoj račun. Uz chipknip

kartice koje su dobili vlasnici računa u bankama, turisti, maloljetnici i druge osobe

koje nemaju račun u banci mogu kupiti pre-pay chipknip karticu na kiosku, i koristiti

je kao i svaku drugu.

Zasada mogućnosti plaćanja chipknip karticom za online usluge nisu

znatnije raširene. Postoji razlog zbog kojega je upravo u Nizozemskoj ovaj

koncept prvi proradio na masovnoj bazi, a to je postojanje jedinstvene središnje

institucije za kliring meñu bankama i procesiranje autorizacija kreditnih i debitnih

kartica. Ova tvrtka nosi ime Interpal i izdavatelj je chipknip kartica. Na ovaj način

banke ne moraju usvajati novu tehnologiju, budući da Interpay obavlja cjelokupno

procesiranje, a prema bankama obavlja kliring na tradicionalan način. Time je

postignuta bezbolna integracija u postojeći bankarski sustav. Chipknip sustav

baziran je na tehnologiji tvrtke Bull S. A., vodeće svjetske tvrtke na području

pametnih kartica i na karticama tipa CC60 i CC1000.

3.6. Mondex

Mondex je sustav elektroničke gotovine koji se temelji na smartcard

tehnologiji. Na kartici se nalazi procesor i memorija, koji implementiraju

elektronički novčanik. Mondex novčanik ima pet pretinaca, u kojima se mogu

držati različite valute. Računalo na kartici radi pod operacijskim sustavom

MULTOS. To je višenamjenski operacijski sustav koji je bio zamišljen osim za

obavljanje zadataka u vezi elektroničkog novca i za ostale potrebe, primjerice za

osobnu identifikaciju, zdravstvenu knjižicu, telefonske impulse itd.

Sustav mondex razvila je jedna od vodećih bankarskih ustanova u Velikoj

Britaniji, NatWest. Bio je to jedan od prvih eksperimentalnih sustava elektroničkog

novca. U proizvodnju sustava bile su uključene razne tvrtke, meñu kojima

Panasonic, OKI i Hitachi. Londonska banka National Westminster prva je pustila

16

sustav u probni rad, podijelivši svojim zaposlenicima kartice kojima su mogli

kupovati na ograničenom broju prodajnih mjesta. Licence za Mondex tehnologiju

prodane su prvo bankama u Hong Kongu i Šangaju, a uskoro i u SAD-u, Kanadi,

itd.

Mastercard je 1997. godine kupio većinski udio u Mondexu. Mondex je već

dugo na tržištu i rasprostranjen je diljem svijeta. Iako ima iza sebe jednu od

najjačih financijskih institucija na svijetu, ovaj je sustav, meñutim, ostao samo u

ograničenoj uporabi. Kako je sustav off-line elektroničke gotovine jedan od glavnih

konkurenata kreditnim karticama, možda u tome treba tražiti razlog za ograničen

uspjeh sustava čiji je vlasnik upravo najveći kartičar na svijetu.

Mondex sustav funkcionira na sljedeći način: kartica se prvo puni novcem

na bankomatu ili koristeći specijalni telefon s čitačem pametnih kartica. Procesor

na kartici tada uspostavlja sigurni komunikacijski kanal s ureñajem koji se zove

Mondex value box, a to je posrednik izmeñu kartice i bančinog informacijskog

sustava. Na prodajnom mjestu koje je opremljeno ureñajem nazvanim VTT (value

transfer terminal) novac se iz kartice kupca prebacuje trgovcu. Trgovac se kasnije

spaja s bankom i uplaćuje novac na svoj račun. Postoji i mogućnost plaćanja

preko Interneta, u kojem slučaju kupac mora imati čitač SmartCard kartica.

Računalo na kartici uspostavlja siguran komunikacijski kanal s karticom trgovca (ili

druge fizičke osobe), te se obavi prijenos novca. Primatelj može istim novcem

dalje plaćati, a da u meñuvremenu ne položi novac u banku.

Mondex je off-line sustav s ograničenom anonimnošću. Svaka kartica

"pamti" zadnjih deset transakcija, a kartice trgovaca skladište podatke o zadnjih

300 transakcija, te je time omogućeno ograničeno praćenje transakcija. Usto,

Mondex sustav prikuplja i razne statističke podatke o tijeku novca, koji se koriste

za sprječavanje zlouporaba

17

4. REGULIRANJE ELEKTRONIČKOG PLAĆANJA U EUROPSKOJ UNIJI

4.1. Elektronički novac prema Smjernici 2000/46/EC

Godine 2000. Europski je parlament usvojio Smjernicu 2000/46/EC o

osnivanju, bavljenju i razboritom nadzoru poslova institucija (ustanova)

elektroničkog novca (Smjernica o institucijama elektroničkog novca). Europska

komisija je utvrdila da je cilj Smjernice uvesti nužan režim za osiguranje financijske

cjelovitosti izdavatelja elektroničkog novca, koji nisu banke, bez ograničavanja

razvoja, uz istodobnu zaštitu potrošača. Prema nekim autorima, važeća regulativa

je bila nedostatna i narušavala je poslovne aktivnosti, posebice u plaćanju.

Ciljevi donošenja ove Smjernice bili su brojni, od olakšavanja razvoja

elektroničke trgovine, stvaranja pravne odreñenosti, osiguranja ulaska novih

subjekata na tržište, do poticanja natjecanja i inoviranja proizvoda elektroničkog

novca. U odnosu na potrošače namjera je Smjernice da im pruži zaštitu i osigura

njihovo povjerenje s uključivanjem pravila zaštite financijske cjelovitosti i stabilnosti

institucija elektroničkog novca. Ova se Smjernica primjenjuje na sustave

elektroničkog novca, osim na one financijske institucije koje su predmet druge

regulative.

Kao glavni predmet Smjernice ističe se uspostava ozbiljnog pravnog okvira

radi osiguranja financijske cjelovitosti i stabilnosti institucija elektroničkog novca,

jednako kao i osiguranje njihove kontrole, uz isticanje potrebe uspostavljanja

povjerenja potrošača u elektroničku trgovinu i elektroničko plaćanje. Kada se

namjena Smjernice utvrñuje iz uvodnih naznaka, uočava se da je glavna namjena

pomoći da elektronički novac ostvari puni potencijal koristi, zatim osigurati

povjerenje držatelja i potrošača, te osigurati razinu područja djelovanja izmeñu

institucija elektroničkog novca i drugih kreditnih institucija u izdavanju

elektroničkog novca. Obveza otkupa izdanog elektroničkog novca i stroga

regulativa ulaganja institucija jačaju povjerenje njegovih imatelja. 23

Instrumentom "putovnice" primjenom ove Smjernice želi se omogućiti

institucijama elektroničkog novca koje su ishodile dozvolu u jednoj državi članici

23 Maurović, Lj.; Kandžija, V., nav. dj. (bilj. 7), str. 4.

18

EU, da izdaju elektronički novac u cijeloj EU, ili putem prekograničnog pružanja

usluga izdavanja ili osnivanjem podružnica u drugoj državi, ili s korištenjem obje

mogućnosti.

Elektronički novac, kako je definirano u čl. 1(3)(b) Smjernice, je novčana

vrijednost pohranjena na elektroničkom sredstvu, izdana nakon prijema iznosa

sredstava, koji nije manji od izdane novčane vrijednosti i prihvaćena kao plaćanje

od poduzeća različitog izdavatelja. Obvezom izdavatelja da izda elektronički novac

u iznosu ne većem od primljenog, treba ga odvratiti od toga da izdavanjem više

elektroničkog novca od vrijednosti koju je potrošač platio, stvara umjetnu

vrijednost. Meñutim, izdavatelju je dopušteno da izda manje elektroničkog novca

od primljene vrijednosti. Smjernica definira "elektronički novac" i uvodi "instituciju

elektroničkog novca" kao posebnu vrstu kreditne institucije, budući da su kreditne

institucije iz Smjernice 2000/12/EC ograničene u svojim aktivnostima.

4.2. Otkupljivost elektroničkog novca

Zaštita potrošača i povećanje povjerenja u elektronički novac od izdavatelja

zahtijeva da osiguraju odreñene informacije imateljima njihovog novca, zatim

poštivanje propisanih ograničenja i omogućavanje imateljima realizaciju prava

otkupa elektroničkog novca. Zahtjev da elektronički novac bude otkupljiv nužan je

u cilju očuvanja jedinice obračunske funkcije novca, podržavanja stabilnosti cijena

izbjegavanjem slobodnog izdavanja elektroničkog novca i osiguranje kontrole

uvjeta likvidnosti i kamata na kratkoročne pozajmice.

Daljnji razlog za zahtijevanje otkupljivosti novca je prihvaćanje od strane

potrošača (korisnika). Potrošači mogu biti neskloni korištenju elektroničkog novca

koji nije otkupljiv, budući da je najveći dio proizvoda elektroničkog novca prihvaćen

samo od malog broja trgovaca. Pravo otkupa ograničeno je s najnižim iznosom od

10 eura, a u odnosu na dužinu valjanosti ovog novca, izdani novac mora biti valjan

najmanje godinu dana nakon njegove distribucije javnosti.

Smjernica ureñuje otkupljivost na način da imatelj elektroničkog novca, za

vrijeme važenja, može od izdavatelja zatražiti da ga otkupi za vrijednost u

19

novčanicama, ili za prijenos sredstava na račun bez troškova, osim strogo

potrebnih.24

Elektronički potpis može imati korisnu ulogu u otkrivanju prijevara online,

izdavatelj poruke kodira svoju poruku digitalno korištenjem svojeg osobnog ključa,

a primatelj dekodira primljenu poruku korištenjem javnog ključa. Primatelj poruke

može biti siguran da je poruka poslana od držatelja odobrenog javnog ključa, da

pošiljatelj drži osobni ključ upotrijebljen u poslanoj poruci (authenticity), zatim da

poruka nije bila mijenjana za vrijeme prijenosa, budući da bi i mala promjena

značila da je primljena nečitljiva poruka i da pošiljatelj ne bi mogao osporiti

autorstvo poruke.

Institucija elektroničkog novca ne može sudjelovati s udjelima u drugim

poduzećima, osim ako ona obavljaju operacije ili druge pomoćne aktivnosti u vezi

s novcem izdanim ili distribuiranim od institucije koje se tiče. Obveze koje se

odnose na odgovarajuću strukturu menadžmenta, poslovodstva, administrativnu i

računovodstvenu organizaciju i kontrolu, institucije elektroničkog novca, na jednaki

su način utvrñene kao i za kreditne institucije u tradicionalnom smislu.25

24 Članak 3.(1) Smjernice 2000/46/EC 25 Maurović, Lj.; Kandžija, V., ibid., str. 6.

20

5. PROBLEMI RAZVOJA ELEKTRONIČKOG NOVCA

Posljednje desetljeće 20. stoljeća, a posebice početak novog stoljeća

obilježeni su velikim poboljšanjima u radu računalne industrije. Takav je razvoj

omogućio da se sa sve više različitih vrsta roba trguje elektronički; doveo je do

novog oblika "novca" koji u posljednje vrijeme privlači najviše pozornosti. Vidjeli

smo da se pojam elektroničkog novca odnosi na sustave plaćanja u realnom i

virtualnom svijetu, čiji je cilj unaprijediti efikasnost postojećih sustava plaćanja i

zamijeniti novčanice i kovanice u maloprodajnim transakcijama.

Meñutim, unatoč velikom interesu za elektronički novac, ta monetarna

inovacija još nije našla svoju punu primjenu. Takvi se instrumenti ne koriste

znatnije u Europskoj uniji, kao ni u drugim industrijskim zemljama. Gotovina je još

uvijek najčešće sredstvo plaćanja, posebno pri plaćanju svakodnevnih

maloprodajnih transakcija male vrijednosti. Neki autori26 navode da su razlozi

spore primjene elektroničkih sustava plaćanja poput e-novca visoki fiksni troškovi

koji od trgovaca zahtijevaju veliku početnu investiciju. Drugi pak tvrde da korištenje

elektroničkog sustava plaćanja zahtijeva mnoge prethodno definirane uvjete kao

što su relativno visoka razina dohotka i obrazovanja, što nije potrebno za druge

instrumente plaćanja.

Treba naglasiti da upotrebe elektroničkog novca ovisi o dva činitelja. Prvi su

mrežne eksternalije i dvostruka priroda (primjena i korištenje) tržišta elektroničkog

novca. Drugi je činitelj problem postojanja navika – psihološki moment koji se

odnosi na tzv. vremensku ovisnost u razvoju i upotrebi elektroničkog novca.

5.1. Razvoj elektroničkih sustava plaćanja

Elektronički sustav plaćanja postoji od šezdesetih godina prošlog stoljeća,

te od razvoja sustava elektroničkog prijenosa novca27, koji je postajao sve

sofisticiraniji, te se upotrebljavao u sve većem broju zemalja (tablica 1). EFT

podrazumijeva primjenu računalne i telekomunikacijske tehnologije pri plaćanju.

26 Humprey, D.; Kim, M.: Realizing the Gains from Electronic Payments, u: Hamdi, H.: Problemi razvoja elektroničkog novca, "Financijska teorija i praksa", br. 3/2007., str. 290. 27 engl. Electronic Funds Transfer - EFT

21

Navedenim su se sustavom koristile banke i druge financijske institucije kako bi

razmjenjivale i prenosile velike količine novca na nacionalnoj i meñunarodnoj

razini.

Osnova funkcioniranja EFT-a jest da se novac kreće putem mreža kao

supstitut gotovine ili čekova, kako bi se obavila transakcija. Zadaća je sustava

skratiti vrijeme plaćanja, te smanjiti transakcijske troškove. Uporaba EFT-a

znatnije se povećala s pojavom i prihvaćanjem bankomata, koji omogućuju izravni

transfer novca na mjesto na kojemu se roba prodala. EFT se smatra prvim

stupnjem elektronizacije transakcije.

Početkom osamdesetih godina, zahvaljujući razvoju tehnologije mreža, te

smanjenju troškova telekomunikacija i procesuiranja podataka, elektronička su

plaćanja postala korisnija s pojavom kreditnih i debitnih kartica, koje su nekoliko

godina nakon što su se pojavile postale najpopularniji elektronički instrument za

male transakcije. Jednako tako, razvoj enkripcije odigrao je veliku ulogu u uspjehu

plaćanja s karticama. Ta se inovacija smatra drugim stupnjem elektronizacije

transakcije.

Tablica 1. Broj bankomata i POS terminala (u tisućama, kraj godine)

Bankomati POS ureñaji Zemlja

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Kanada 35,6 40,0 44,2 48,5 52,7 463,2 494,9 520,6 546,0 571,4 Francuska 36,9 39,0 42,0 43,7 47,8 904,3 956,4 1000,0 1060,0 1095,0 Njemačka 49,6 50,5 51,1 52,6 53,4 435,7 460,6 4958 520,0 569,5 Italija 36,6 39,6 39,1 39,7 40,6 774,7 847,5 928,0 1007,5 1045,0 Nizozemska 7,1 7,5 7,6 7,9 7,5 165,8 177,2 186,3 195,0 206,4 Švedska 2,6 2,6 2,7 2,7 2,8 88,2 102,0 108,1 161,1 176,6 Švicarska 5,0 5,2 5,4 5,4 5,6 73,9 80,7 80,0 88,1 110,2 Ujedinjeno Kraljevstvo 36,7 40,8 46,5 54,4 58,3 772,0 810,6 861,3 920,0 974,1

Izvor: BIS meñunarodna financijska statistika, 2006., www.bis.org/statistics/index.htm, 28.5.2010.

Rast i prihvaćanje plaćanja karticama ostavilo je negativne posljedice na

tradicionalne sustave plaćanja. Mnoge su zemlje ostvarile prijelaz s uporabe

papirnih instrumenata, kao što su gotovina i čekovi, na služenje elektroničkim

instrumentima. U mnogim se zemljama prvi put smanjio broj plaćanja čekovima.

Kao što pokazuje tablica 2, čekovi kao vrlo popularan instrument plaćanja, gube

22

tržišni udio, te se smanjuje njihov ukupan opseg korištenja. Neke zemlje poput

Nizozemske, Njemačke i Belgije već se sada kreću putem "društva bez upotrebe

čekova".

Tablica 2. Broj upotrijebljenih čekova u godini po stanovniku u nekim zemljama

1990. 2005.

Francuska 80 66 Ujedinjeno Kraljevstvo 56 35 Belgija 21 2 Italija 15 8 Njemačka 10 1 Nizozemska 17 0 Španjolska 7 5

Izvor: European Central Bank, 2006.

5.2. Nastanak e-novca

Dva su razloga pojave elektroničkog novca. Prvi, prema austrijskoj školi

ekonomske analize, "novac je kao "socijalna institucija" podvrgnut već započetoj

institucionalnoj promjeni, te se interpretira kao posljedica spontane evolucije koja

bi trebala premostiti nedostatak trampe i dvostruke koincidencije želja."28 Danas je

e-novac posljednja faza toga razvoja; njegova je glavna uloga da podupire

elektroničku trgovinu putem Interneta, da omogućuje obavljanje transakcija, da

smanjuje njihove troškove, te da zamijeni plaćanje novčanicama i kovanicama u

maloprodaji.

Drugi se razlog nastanka e-novca odnosi na informatičku revoluciju, u kojoj

je došlo do integracije elektroničkog procesuiranja informacija i

telekomunikacijskih tehnologija. Tu je, zatim, smanjenje geografskih razlika putem

kojih se informacije mogu prenositi diljem svijeta. Informatička revolucija

promijenila je financijski sektor, te je omogućila da sustavi plaćanja postanu

pouzdaniji i učinkovitiji, dajući dodatni razlog za pojavu novih monetarnih inovacija.

28 Menger, C.: On the origin of money, u: Hamdi, H., nav. dj. (bilj. 26), str. 292.

23

No, kada govorimo o informatičkoj revoluciji i pojavi e-novca u vezi s njom,

treba naglasiti da pojava elektroničkog novca zapravo nije revolucija, već samo

nov način prenošenja kupovne moći. Mnoge druge financijske inovacije i nisu nov

oblik novca, već samo drugačiji način upotrebe postojećeg novca u transakcijama.

Priroda novca još je uvijek identična i svodi se na tri poznata obilježja.29 Ta se

priroda novca nikada ni neće promijeniti, te će novac i dalje biti samo posrednik u

razmjeni dobara i usluga.

Kartica elektroničkog novca30 drugačije je sredstvo plaćanja, te omogućuje

elektronički prijenos vrijednosti od kartice na terminal ili od kartice u novčanik,

kako u stvarnom vremenu, tako i putem mreža. E-novac smatra se najvažnijim

dostignućem koje prenosi unaprijed zadanu monetarnu vrijednost, te se može

upotrebljavati za višestruke transakcije manje vrijednosti. E-novčanik se sastoji od

mikroprocesora u kojemu su spremljene informacije o monetarnoj vrijednosti koja

se može iskoristiti. To je viši stupanj tehnološkog razvoja u usporedbi s karticama

s magnetnom trakom. Jednako tako, e-novčanik je sigurniji, što može uvelike

smanjiti prijevare jer je kartice s čipom teže krivotvoriti nego kartice s magnetnom

trakom.

Tablica 3. Obilježja različitih sustava e-novca u nekim zemljama (2005. god.)

Zemlja

Naziv sustava

Procedura punjenja

Prenosivost iz- meñu krajnjih korisnika

Prilagoñeno za plaćanja

putem mreža

Multifunkcionalna obilježja plaćanja

Belgija

Proton

bankomat, telefon, Internet

ne

ne

da (funkcija debitne kartice i pristup na bankomat)

Češka FUNCHIP terminal ne ne ne Danska Danmon bankomat ne ne ne

Francuska Moneo bankomat ne ne da (funkcija debitne kartice)

Njemačka GeldKarte bankomat ne da da Nizozemska Chipknip poseban

ureñaj ne ne >70% izdanih na debitnu karticu

Švicarska CASH bankomat ne ne da

Izvor: BIS meñunarodna financijska statistika, 2006., www.bis.org/statistics/index.htm, 2.11.2009.

29 Novac služi kao sredstvo razmjene, kao obračunska jedinica, te kao mjera vrijednosti (op. a.) 30 Elektronički novac treba razlikovati od proizvoda koji se koriste komunikacijom putem mreža kako bi se pristupilo konvencionalnim sustavima plaćanja (op.a.)

24

5.3. Zašto elektronički novac?

Iako je gotovina brz i efikasan način plaćanja, nedostaci njezine upotrebe

su brojni. Usto, držanje gotovine prate mnogi troškovi, uključujući troškove

blagajne, prijevare, gubitka novca, čuvanja, deponiranja, ali i troškovi vezani za

upravljanje gotovinom u financijskim institucijama.

Cilj elektroničkog novca jest zamijeniti gotovinu u transakcijama male

vrijednosti, te izbjeći njezine nedostatke. Uzmimo za primjer francusko iskustvo sa

e-novcem, koje je pretočeno u sustav Moneo.31 Moneo je kreiran kako bi se

smanjili troškovi držanja gotovine, te kako bi se kupovna moć mogla privremeno

prenositi na efikasniji način. Taj bi se sustav trebao primjenjivati za različite

maloprodajne transakcije manje vrijednosti, te bi u konačnici trebao postati

supstitut za gotovinu. Moneo je moderno i brzo sredstvo plaćanja koje će

zasigurno postati vrlo prikladno za primjenu.

Sustav Moneo nudi velike prednosti potrošačima, ali i trgovcima. Prednosti

za potrošače jesu veća brzina transakcije i potencijalne koristi u obliku popusta na

buduće kupnje. Dodatno, potrošači ne moraju više imati točan iznos gotovine za

svaku kupnju.32 Jednako tako, znatno će se smanjiti pogreške prilikom vraćanja

gotovine. Vlasnici Moneo kartica trebaju nositi manje bankovnih kartica, posebno

ako se uključe funkcionalnosti debitnih i kreditnih kartica, a usto bi se osjećali

sigurnije. Trgovci bi dobili gotovinu prije nego što bi uistinu dostavili proizvode ili

usluge, povećala bi se lojalnost kupaca, ubrzao bi se proces plaćanja na mjestu

kupnje, te bi se smanjili troškovi procesuiranja same transakcije. Ako bi korist od

korištenja Moneo sustavom bila veća od troškova, trgovci bi mogli platiti kupcima

da se koriste takvom karticom.

Kao što se vidi iz sljedeće tablice, plaćanje elektroničkim novcem praćeno

je mnogo nižim troškovima od drugih načina plaćanja, prije svega, od kreditnih i

debitnih kartica. Nadalje, argument koji ide u prilog Moneo kartici jest da ona ima

31 Moneom je moguće koristiti se uz pomoć samostalnih kartica ili čip kartica koje izdaju banke, a mogu se napuniti (funkcionalnost e-novca ugrañena je u bankovnu/kreditnu karticu). Punjenje je moguće na bankomatima ili putem Interneta primjenom specijalne aplikacije i čitača kartica. (Hamdi, H., nav. dj. (bilj. 26), str. 294. 32 Držanje gotovine uključuje oportunitetne troškove koji rastu zajedno s kamatnom stopom i inflacijom (op.a.)

25

noviju tehnologiju enkripcije u usporedbi s drugim karticama, što povećava

sigurnost i ograničava mogućnosti prijevara. Jednako tako, plaćanje Moneo

karticom dodatno smanjuje transakcijske troškove, jer ne zahtijeva nikakvu

autorizaciju ni identifikaciju kupca.

Tablica 4. Trošak različitih oblika plaćanja za kupca i izdavatelja (u dolarima)

Oblik plaćanja Trošak za izdavatelja

Trošak za kupca

Čekovi 3,00 6,00 Kreditne kartice 0,80 2,50 Debitne kartice 0,40 0,60 Gotovina 0,15 0,30 e-novčanik 0,07 0,07

Izvor: Mair, P.: The Australian retail payments systems, some unresolved issues, u: Hamdi, H., ibid., str. 295.

5.4. Transakcije elektroničkim novcem

Plaćanja na klasičnom tržištu novca zahtijevaju najmanje jednog kupca i

jednog prodavatelja, a oba moraju imati račune u bankama koje su povezane

preko klirinške kuće. Plaćanja tradicionalnim instrumentima kao što su čekovi ili

bankovni nalozi, zahtijevaju intervenciju financijskih posrednika (banke).

Plaćanje elektroničkim novcem slično je tradicionalnoj shemi – postoje dvije

stranke, te jedna ili dvije banke. Meñutim, cijeli proces postaje efikasniji i lakši.

Transakcija ne zahtijeva nikakvu šifru i ne može premašiti prethodno definiran

iznos. Ako je iznos koji se nalazi na čipu do kraja potrošen, kartica se može

automatski ponovno napuniti kod trgovca, i to bez naplate bilo kakvih naknada,

zahvaljujući posebnom POS ureñaju. Jednom kada je čip napunjen, korisnik nema

potrebu tražiti bankomat ili točan iznos gotovog novca. Dodatno, problem krañe ili

gubitka novca smanjen je na minimum. Za transakciju e-novcem trenutačno nije

potreban posrednik jer se novac putem jedinica (koje se zovu bitovi) transferira

elektronički od kupca prodavatelju. Iznos novca koji je plaćen spremljen je na

terminalu prodavatelja, te se s vremena na vrijeme online prenese na njegov

račun u financijsku instituciju.

26

Plaćanjem elektroničkim novcem smanjuju se transakcijski troškovi, a

vrijeme se skraćuje u usporedbi s drugim oblicima plaćanja. Stručnjaci procjenjuju

da troškovi korištenja elektroničkog novca iznose od trećine do polovice troškova

plaćanja papirnatim novcem. Kad bi sve transakcije u nekoj zemlji postale

elektroničke, moglo bi se godišnje uštedjeti više od 1 % BDP-a.33

5.5. Prihvatljivost elektroničkog novca

Kada je elektronički novac prvi put uveden, očekivalo se da će zbog svojih

brojnih prednosti za potrošače, trgovce i financijske institucije postati novac 21.

stoljeća.34 Meñutim, statistika pokazuje da je upotreba e-novca još uvijek u

početnoj fazi. Prema podacima Europske središnje banke, plaćanja prepaid

kreditnim karticama čine samo 0,7% ukupnih skripturalnih plaćanja u eurozoni.35

Elektronički se novac bitnije ne koristi ni u Europskoj uniji, kao ni u drugim

razvijenim zemljama. U većini maloprodajnih transakcija kućanstava još se uvijek

rabi gotovina.

Koliko će se elektronički novac upotrebljavati najviše ovisi o motivaciji koju

imaju njegovi izdavatelji, potrošači i trgovci. Potražnja potrošača ovisit će o

prednostima i nedostacima elektroničkog novca u obliku plaćanja naknada

izdavateljima, sigurnosti što je potrošači osjećaju pri korištenju elektroničkim

novcem, o lakoći korištenja, te spremnosti trgovaca da prihvate e-novac.

Motivacija za izdavatelje obuhvaća prihode od naknada naplaćenih

korisnicima kartice (trgovcima i potrošačima), prihode od ulaganja preostalog

iznosa novca, te za banke – izdavatelje, uštede od manjeg držanja gotovine (u

opsegu u kojemu elektronički novac zamijeni gotovinu). Potencijalni nedostatak

za izdavatelje mogu biti očekivani troškovi buduće regulacije.

33 http://os2.zemris.fer.hr/pk/2005_dj/index.html, 28.5.2010. 34 Elektronička sredstva plaćanja jeftinija su od plaćanja gotovinom ili čekovima 35 Za razliku od fiducijarnog novca (koji čine novčanice i kovanice), skripturalni oblici plaćanja (kartica, ček, novčani transfer i sl.) omogućuju transfer novca na računima kerditnih ili sličnih institucija. Skripturalni se novac transferira putem meñubankarskih sustava plaćanja (podaci Europske središnje banke – European Central Bank: The Blue Book, Bucharest: European Central Bank, 2005.)

27

Spremnost trgovaca da prihvate elektronički novac usko je vezana za

naknade koje će naplaćivati izdavatelji ili operatori. Za potrošače i trgovce ključni

će čimbenik biti njihova spremnost da prihvate nove tehnologije. Većina

istraživača vjeruje da će upotreba elektroničkog novca biti umjerena u kratkom i

srednjem roku, dok u dugom roku e-novac može postati široko rasprostranjen.

Drugim riječima, upotreba elektroničkog novca kompliciran je fenomen i

ovisi, prije svega, o interakciji izmeñu korisnika proizvoda ili usluge.

Komplementarnosti koje smo naveli mogu postati smetnja na početnom stupnju

razvoja e-novca.

5.6. Čimbenici upotrebe elektroničkog novca

Korisnost novca proporcionalno se povećava s brojem ljudi koji se njime

koriste. U tom smislu novac je poput telefonske mreže – što je mreža veća,

vrijednost posjedovanja telefona za prve je pretplatnike veća. Ljudi prihvaćaju

novu valutu, kao što je e-novac, ako vjeruju da će se i drugi početi njime koristiti.

Kriteriji prihvaćanja elektroničkog novca temeljni je uvjet njegova uspjeha, te

objašnjava njegovu važnost u ekonomiji.

Neki analitičari smatraju da će pojedinci prihvaćati elektronički novac sve

dok se njegova vrijednost sustavno i drastično ne smanji. Činjenica zbog koje

pojedinac prihvaća novac proistječe iz toga što ga i drugi prihvaćaju. Otuda

slikoviti zaključak: "Novac je novac jer se koristi kao novac"36

Menger navodi: "Tek kada su najviše tražena dobra mogla postati novac, ta

je činjenica povećala inicijalno veliku tržnu vrijednost tih dobara. Svaki ekonomski

subjekt donosi manje tržna dobra na tržište, te, prema tome, ima velik interes

zamijeniti robu koju posjeduje robom koja je postala novac."37

36 Irwai, K.: Evolucija novca (prijevod), Certosa di Pontignano, Siena, 1997., str. 29. 37 Menger, C., op. cit. (bilj. 28), str. 298.

28

Slika 5. Čimbenici koji utječu na razvoj elektroničkog novca

Izvor: Hamdi, H., nav. dj. (bilj. 26), str. 298.

Kako navike utječu na prihvaćanje elektroničkog novca?

Velik je problem uvjeriti velik broj korisnika da počnu upotrebljavati

elektronički novac. Prije svega, potreban je velik broj korisnika cijelog sustava, a ni

troškovi nisu mali: trgovci moraju investirati u specijalne POS ureñaje kako bi

uopće mogli prihvaćati e-novac38, a potrošači se moraju služiti e-novcem za

maloprodajne transakcije kao supstitutom za kovanice i novčanice.

Dalje, ljudi imaju naviku upotrebe gotovine i čekova za maloprodajne

transakcije. Primjerice, u nekim zemljama kao što je Francuska, plaćanje čekom

postalo je dijelom kulturnog naslijeña. Stoga će se navika plaćanja čekovima teško

promijeniti. Istodobno, navike posrednika (banaka) pri izvršenju transakcija

takoñer mogu biti razlog sporog prihvaćanja novih instrumenata. Potrošači su

tijekom vremena stekli povjerenje u financijske posrednike, te nisu navikli

izvršavati transakcije bez njihova sudjelovanja.39 Zato potrošači nisu spremni na

promjenu. Velikom broju potrošača potrebno je više vremena kako bi se upoznali s

funkcioniranjem novog sustava plaćanja. Stoga će većina njih radije pričekati

38 Plaćanje elektroničkim novcem podrazumijeva dva različita troška za trgovca – trošak po tran- sakciji i trošak po iznosu (op. a.) 39 Primjerice, potrošači nisu navikli napuniti kartice na specijaliziranim ureñajima sličnim bankomati- ma bez posredništva banke (op. a.)

pouzdanost = reputacija

prihvatljivost = anticipacija

vremenska ovisnost =

postojanost navika

mrežne eksternalije

prihvaćanje elektroničkog

novca

kritična masa

29

kako bi vidjeli razvoj situacije jer žele steći više povjerenja prije nego što prihvate

inovaciju. Takva je postojanost navika vjerojatno jak razlog zašto se elektronički

novac ne koristi u većem opsegu.

Postojanost navika nije nov fenomen. Mnogim je prijašnjim inovacijama

trebalo mnogo godina prije nego što se mogao osjetiti njihov ekonomski utjecaj.

Primjerice, u 1889. godini samo se 5 % američkih poduzeća, te 3 % kućanstava

koristilo električnom energijom, čak osam godina nakon što je pušten u rad prvi

električni generator u New Yorku. Dvadeset godina poslije samo je 50 % tvornica

iskorištavalo električnu energiju u svojim proizvodnim aktivnostima. 40

Slično je bilo s dosadašnjim inovacijama na području instrumenata

plaćanja. U 1995. godini samo je 15 % francuskih državljana imalo kreditnu ili

debitnu karticu. Danas ih 89 % posjeduje kartice, a taj broj još uvijek raste.41

Usporedimo li trenutačnu situaciju s elektroničkim novcem s navedenim

povijesnim iskustvima, možemo zaključiti da ćemo trebati pričekati neko vrijeme

kako bismo vidjeli veći broj korisnika elektroničkog novca. Meñutim, u današnje

vrijeme elektronički bi se novac brže razviti upravo zbog činjenice da se problem

postojanosti navika može lakše prebroditi u digitalnoj ekonomiji i društvu znanja.

Prema tome, ekonomija bez gotovine možda i nije tako daleko.

40 Hamdi, H., op. cit., (bilj. 26), str. 300. 41 Ibid.

30

6. ELEKTRONIČKI NOVAC U REPUBLICI HRVATSKOJ

Poslovni modeli nepovratno se mijenjaju, Internet postaje sve značajniji

medij, a poslovanje uopće nepovratno se okreće u elektroničkom smjeru. Hrvatska

nastoji slijediti svjetski trend i sve se više orijentira na elektroničko poslovanje,

ponajprije elektroničku trgovinu i elektroničko bankarstvo. Prema nekim

podacima42, u Hrvatskoj je 2008. godine internetska trgovina dosegnula vrijednost

transakcija od 263 milijuna dolara, što je 85,9 % više nego godinu dana ranije.

6.1. Zakonski okvir

Elektroničke transakcije nužno traže i elektroničko plaćanje. Zakonska

osnova za elektroničko plaćanje u Republici Hrvatskoj uspostavljena je

donošenjem Zakona o institucijama za elektronički novac43. Zakonom o bankama

definirano je da je izdavanje elektroničkog novca u Hrvatskoj bankovna usluga

koju na području države smiju pružati isključivo banke. Meñutim, kako do

donošenja Zakona o institucijama za elektronički novac nije zakonski bio definiran

pojam elektroničkog novca, na tržištu su postojali razni elektronički ureñaji na koje

se pohranjuje novčana vrijednost koja se koristi za plaćanje. Kako nije postojalo

sustavno praćenje izdanog elektroničkog novca, nije bilo poznato koliko ga je

Republici Hrvatskoj stvarno izdano. Stoga se smatralo opravdanim da se u

Hrvatskoj donese zakonski okvir koji bi poticao izdavanje elektroničkog novca, uz

zadržavanje visoke razine zaštite potrošača i visoke razine stabilnosti i sigurnosti

financijskog sustava u cjelini.

Donošenjem navedenog Zakona usklañuje se dio zakonodavstva Republike

Hrvatske s važećim pravnim standardima Europske unije – u dijelu koji se odnosi

na poslovanje institucija za elektronički novac. Zakon ureñuje poslovanje institucija

za elektronički novac, prudencijalne standarde, pravne oblike institucija za e-

novac, principe upravljanja, uključujući i upravljanje rizicima; uvjete za iskupivost

42 http://portal.ludbreg.hr/kolumne(show.asp?kol=58, 27.5.2010. 43 Zakon o institucijama za elektronički novac, Narodne novine, br. 117/08.

31

elektroničkog novca; superviziju institucija za e-novac, te moguće supervizorske

mjere.

Treba istaknuti da su u Hrvatskoj još od 2007. godine pokrenute brojne

inicijative i dosta je učinjeno na stvaranju infrastrukture i primjene zakonskih

propisa – o elektroničkom potpisu, o elektroničkoj trgovini, o sigurnosti, o

elektroničkoj ispravi.

6.2. Perspektive pojave i širenja e-novca

Godine 2007. provedena su u Hrvatskoj istraživanja sa svrhom analize

postojeće situacije na domaćem području elektroničkog plaćanja, te utvrñivanja

tko su korisnici odreñenih kartičnih proizvoda, te kakva su njihova stajališta i

iskustva. Rezultati istraživanja pokazali su da velika većina grañana koristi

nekoliko bankovnih i nebankovnih kartica. Analizirajući bankovne debitne kartice,

uočava se da je, primjerice, zastupljenost Maestro kartica (81,29 %) više nego

dvostruka u odnosu na Visa Electron kartice (41 %).44 Osnovni razlozi za to u

pravilu se ne temelje na preferencijama korisnika, nego su rezultat pojave i

aktivnosti platnih sustava na prostoru Republike Hrvatske. Vodeće i ujedno

najveće banke u zemlji (Privredna banka Zagreb d.d. i Zagrebačka banka d.d.)

prvobitno su počele suradnju s platnim sustavom MasterCard Worldwide, te su

stoga krenule s izdavanjem debitnih kartica i kartica s odgodom plaćanja toga

sustava. Većina banaka s vremenom je počela izdavati i proizvode platnog

sustava Visa International, te se danas u ponudi svih većih banaka u Hrvatskoj (uz

prethodno navedene banke, dodatno i Erste & Steiermarkische banke d.d., Hypo-

Alpe-Adria banke d.d., Raiffeisen banke d.d. i drugih manjih, uglavnom regionalnih

banaka) nalaze kartični proizvodi obaju platnih sustava.

Uz spomenute banke ističe se primjer Societe Generale – Splitske banke

d.d., koja je svojevrstan pionir u izdavanju Visa kartica, jer je prva razvila suradnju

s platnim sustavom Visa International, a tek prije nekoliko godina nudi i proizvode

MasterCard Worldwidea. Na splitsko-dalmatinskom području korisnici su

tradicionalno naviknuti na marke proizvoda Visa Classic i Visa Electron.

44 Šućur, I.: Tržište kartičnih proizvoda u Republici Hrvatskoj, "Tržište", br. 2, 2007., str. 222.

32

Analizirajući nebankovne kartice American Express i Diners Club,

zaključuje se kako su one značajno i podjednako zastupljene, što je rezultat

prisutnosti obiju marki proizvoda već više od tri desetljeća na domaćem tržištu.

Ovo su ujedno i prvi kartični proizvodi s kojima su se domaći korisnici susreli, te

stoga njihova zastupljenost, prihvaćenost i prepoznatljivost nisu upitne.

Podaci Sektora za bankarstvo i druge financijske institucije Hrvatske

gospodarske komore pokazuju da se Hrvatska nalazi pri vrhu zemalja u regiji po

korištenju platnih kartica. Krajem rujna 2007. godine u Hrvatskoj je bilo izdano

ukupno 8,76 milijuna kartica, što je za 7,8 % više nego u prethodnoj godini. Prema

rezultatima jednog britanskog istraživanja, prema kojem broj bankomata na milijun

stanovnika u Zapadnoj Europi iznosi 736, a u regiji srednje i istočne Europe 278,

proistječe da se Hrvatska sa 602 bankomata na milijun stanovnika nalazi nešto

ispod zapadnoeuropskog, ali i znatno iznad prosjeka u regiji.

Promatrano po broju kartica po odraslom stanovniku, Hrvatska se s 2,2

kartice nalazi na samom vrhu u regiji, u kojoj je prosjek 0,74 kartice po stanovniku,

dok je po broju POS terminala regionalni "rekorder", zajedno sa Slovenijom i

Estonijom. Od ukupnog broja izdanih kartica najveći dio čine debitne – 78,1 % ili

6,84 milijuna kartica, a slijede kreditne kartice kartičarskih kuća (11,8 % ili 1,03

milijuna), te kreditne kartice banaka (10,1 % ili 883 tisuće). Vrijednost transakcija

koje su karticama provedene u prvih devet mjeseci 2007. godine, iznosio je 60,5

milijardi kuna, i to uglavnom kroz podizanje gotovine (47,3 milijarde kuna), a manje

kroz plaćanje (13,2 milijarde). Putem bankomata je pritom provedeno transakcija u

vrijednosti 50,14 milijardi kuna, i to po prosječnoj vrijednosti transakcije od 658,63

kune, dok je vrijednost transakcija na POS terminalima iznosila 12,6 milijardi kuna

ili prosječno 325,6 po transakciji. 45

45 www.javno.com/hr-profit/hrvatski-gradjani-medju-prvim-po-karticama-u-regiji_117690, 27.5.2010.

33

Slika 6. Broj EFT POS terminala u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do ožujka 2008. godine

Izvor: www.poslovni.hr/86406.aspx, 26.5.2010.

Govoreći o korištenju elektroničkog novca, valja istaknuti i proširenje

najvećeg svjetskog servisa za elektronički novac – PayPala – na Hrvatsku, od

2006. godine. Ovaj servis prihvaća uplate u kunama, omogućuje slanje novca iz

Hrvatske u inozemstvo i plaćanje online transakcija. Inače, PayPal je

najpopularnija alternativa za plaćanje kreditnim karticama na svijetu. To je servis

koji nudi e-novac, odnosno pravu online gotovinu s kojom se u virtualnom svijetu

može činiti isto ono za što u fizičkom svijetu služi novac iz novčanika.

Što se tiče elektroničkog plaćanja u nekim drugim područjima, valja

istaknuti operatere mobilne telefonije koji su u krug svojih korisnika uspjeli uvesti

komunalne organizacije za parkiranje, te javni prijevoz, pa su tako blizu ispunjenja

nekih od elementarnih uvjeta kod institucija za elektronički novac. Model takvih

usluga vrlo je privlačan jer svi sudionici ostvaruju odreñene pogodnosti, a krajnji

korisnik snosi trošak plaćanja elektroničkim novcem, što se podudara s

očekivanjima monetarnih vlasti.46

Uvoñenje i širenje primjene prepaid kartica za plaćanje javnog prijevoza,

kao što je to slučaj u Osijeku s tzv. "Butra" karticom, ukazuje da su i u Hrvatskoj

prepoznate pogodnosti e-novčanika u masovnom prijevozu.

46 "InfoTrend", br. 168/2009.

34

Spomenut ćemo, nadalje, uvoñenje novog beskontaktnog načina plaćanja

cestarine D2C karticom. Ovakvim načinom plaćanja ne dobiva se naplatna kartica

prilikom ulaska na autoput, niti se dobiva račun silaskom s autoputa, ali se račun

uvijek može dobiti na zahtjev. Ta pogodnost svakako olakšava i čini jednostavnijim

svako putovanje, a osobito onima koji zbog prirode posla često putuju.47

Digitalizacija komunikacijskih medija i konvergencije priručnih i kućnih

komunikacijskih tehnologija (mobitel, laptop, TV) otvara nove perspektive

trgovanju, a time i široj primjeni plaćanja elektroničkim novcem. Može se očekivati

da će hrvatski poduzetnici koji prate dogañanja u toj sferi, prepoznati poslovnu

priliku i početi zasipati grañane ponudama paketa svojih proizvoda u kojima će sve

češće biti uključeno i plaćanje elektroničkim novcem. Očekivanja su to i Hrvatske

narodne banke, koja je u svojim obrascima za prikupljanje podataka o funkcijama

platnih kartica već otvorila polje za podatke o hardverskom e-novcu.

6.3. Infrastruktura za poslovanje s elektroničkim novcem u Hrvatskoj

Da bi e-novčanik u čip kartici bio upotrebljiv, nužna je odgovarajuća

infrastruktura za njegovo voñenje i korištenje. Logično je da su banke (koje su već

ranije izgradile infrastrukturu s bankomatima i platnim terminalima na prodajnim

mjestima za obavljanje transakcija s platnim karticama) takve infrastrukture

nadogradile i nadopunile opremom za rad s čip-karticama i e-novčanikom. Ukoliko

to nije slučaj, infrastrukturu su dopunile posebnim terminalima za punjenje e-

novčanika i plaćanje e-novcem.

47 Plaćanje cestarine kreditnom karticom, www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=600, 26.5.2010.

35

Slika 7. Bankomat

Izvor: http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://www.public/photo/Bankomat.jpg, 27.5.2010.

U Hrvatskoj je na kraju 2008. godine bilo u optjecaju 8 milijuna platnih

kartica (HNB – Pregled platnih kartica prema funkcijama), od kojih 72 % imaju čip

s EMV aplikacijom. Takoñer, većina terminala (bankomati i EFTPOS terminali) za

prihvat platnih kartica opremljena je čitačem za čip-kartice, čime je u Hrvatskoj

stvoren značajan infrastrukturni preduvjet za servisiranje e-novčanika i za

realizaciju plaćanja elektroničkim novcem.48

Uvoñenje e-novca privlačan je, ali iznimno zahtjevan poslovni pothvat, u

kojem sudjeluju brojni sudionici, meñu kojima – kada je riječ o hardverskom

rješenju – jesu: korisnici e-novčanika, izdavatelj e-novčanika, operator/prihvatitelj i

trgovci. Sudionik u poduhvatu je i središnja banka koja nadzire sustav sukladno

Zakonu o institucijama za elektronički novac. Da bi poduhvat uspio, pogodnosti

plaćanja e-novcem moraju za sve sudionike biti vrednije od troškova uvoñenja e-

novca u funkciju. Stoga je važno unaprijed prepoznati pogodnosti i shemu

distribucije troškova uvoñenja elektroničkog novca za svakog od sudionika.

48 "InfoTrend", br. 168/2009.

36

7. ZAKLJUČAK

Danas kad su umreženi računalni sustavi naišli na široku primjenu u svim

područjima ljudskog djelovanja, Internet je postao mjesto svjetskog trgovanja.

Jedna od najvažnijih uporaba nove tehnologije je obavljanje financijskih

transakcija razmjenom informacija, roba i usluga elektroničkim putem. Internet je

postao globalna informacijska mreža i medij kojim će se obavljati najveći dio

transakcija.

Povećanje udjela elektroničke trgovine u ukupnoj svjetskoj razmjeni

zahtijeva i prilagodbu sustava plaćanja posebnostima elektroničkog medija.

Problem transakcija plaćanja u elektroničkoj trgovini bio je podcijenjen, iako takva

trgovina zahtijeva sigurne i jeftine sustave plaćanja. Meñutim, nezaustavljivo

povećavanje udjela elektroničke trgovine u svjetskoj razmjeni uvjetovalo je

stvaranje brojnih programa za osiguranje mehanizma elektroničkog plaćanja,

osobito zamišljenih za elektroničke transakcije.

Elektronički oblici plaćanja mogu se naći u različitim izvedbama: digitalni

čekovi, debitne i kreditne kartice, kartice s pohranjenom vrijednošću, elektronička

gotovina ... Trenutno je najrašireniji način plaćanja preko Interneta putem kreditnih

kartica, pri čemu se broj kreditne kartice prenosi elektroničkim putem od kupca do

prodavatelja, te prodavatelj kupljenu robu šalje poštom. Broj kreditne kartice

prenosi se putem Interneta elektroničkom poštom ili World Wide Web

informacijskim sustavom.

Posebno mjesto u sustavu elektroničkih sredstava plaćanja zauzima

elektronički novac, s obzirom na očekivani utjecaj na razvoj elektroničke trgovine u

svijetu. Ono što treba ovom prigodom posebno naglasiti jest sljedeće:

- elektroničko plaćanje zahtjevan je sustav za koji država mora uspostaviti

odgovarajuće pravno ureñenje;

- elektroničko plaćanje mora udovoljiti sigurnosti, kako bi primatelj po

primitku impulsa mogao novac odmah upotrijebiti za plaćanja;

- elektroničko plaćanje dijeli se na kartice plaćanja i novčana sredstva

(elektronički novac);

- novac i elektronički novac razlikuju se u tome što elektronički novac ne

ispostavlja središnja banka, nego je to samo obećanje izdavatelja da će platiti;

37

- Smjernica EU o institucijama elektroničkog novca odreñuje nebankarske

institucije kao izdavatelje elektroničkog novca;

- elektronički novac je otkupljiv za vrijednost u novčanicama ili prijenos na

račun.

Razlog sve veće rasprostranjenosti raznih oblika elektroničkog plaćanja jest

njihova veća učinkovitost u usporedbi s tradicionalnim sustavima plaćanja.

Meñutim, statistike potvrñuju da je razvoj elektroničkog novca u početnoj fazi, te

da je gotovina još uvijek najvažniji oblik plaćanja pri maloprodajnim transakcijama.

Prema tome, protivno očekivanjima, gotovinu još uvijek nije zamijenio nijedan oblik

elektroničkog novca.

Jedan od razloga zašto se upotreba elektroničkog novca nije znatnije

proširila jest činjenica da je e-novac prilično sofisticiran oblik plaćanja, te zahtijeva

investicije u nove tehnologije kod trgovaca, kao i razvijanje novih vještina u

korisnika. Važan razlog je i postojanost navika u korištenju tradicionalnim oblicima

plaćanja, kao što su čekovi i gotovina. Promijene li se navike, jednostavnije bi se

mogla dosegnuti kritična masa potrebna za izgradnju mreže korisnika

elektroničkog novca. Država bi mogla imati važnu ulogu u mijenjanju postojanosti

navika, te bi mogla promovirati upotrebu elektroničkog novca, kao što je to,

primjerice, već navedeno - poticanjem korištenja e-novcem pri plaćanju parkiranja

ili usluga javnog prijevoza. Time bi se broj korisnika elektroničkih oblika plaćanja

znatno mogao povećati.

I u Republici Hrvatskoj ljudi su uglavnom još uvijek skloni tradicionalnim

načinima plaćanja. Razlozi tomu ne leže u nemogućnosti ostvarenja sustava

elektroničkog plaćanja koji bi osigurao maksimalan stupanj sigurnosti, već

nepovjerenje banaka i ljudi u takve sustave. U nas je još uvijek potreban protek

izvjesnog vremena da bi se to nepovjerenje iskorijenilo. No, sasvim je sigurno da

elektronički novac ulazi u primjenu u hrvatskoj praksi, polako ali sigurno i da će u

budućnosti postati možda ne jedini, ali sigurno jedan od važnijih oblika plaćanja.

38

8. LITERATURA

1. Europski novčani institut: Sustav plaćanja u Europskoj uniji (prijevod), EMI,

Frankfurt, travanj 1996.

2. Irwai, K.: Evolucija novca (prijevod), Certosa di Pontignano, Siena, 1997.

3. Hamdi, H.: Problemi razvoja elektroničkog novca, "Financijska teorija i praksa"

br. 3/2007.

4. Javorović, B., Bilandžić, M.: Poslovne informacije i business intelligence,

Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2007.

5. Lamza-Maronić, M:; Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Sveučilište Josipa

Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008.

6. Maurović, Lj.; Kandžija, V.: Elektroničko plaćanje – moderni dodatak tradicional-

nom sustavu plaćanja, "Hrvatska pravna revija", listopad 2005.

7. McCarthy, J.: Consumer Protection in Contemporary Electronic Payment

Systems, http//www.corkonlinelawreview

8. Panian, Ž.: Elektroničko trgovanje, Sinergija d.o.o., Zagreb, 2000.

9. Panian, Ž.: Poslovna informatika, Potecon d.o.o., Zagreb, 2001.

10. Panian, Ž.; Strugar, I.: Primjena računala u poslovnoj praksi, Sinergija d.o.o.,

Zagreb, 2000.

11. Perspektive pojave i širenja e-novca u Hrvatskoj, "InfoTrend", br. 168/2009.

12. Plaćanje cestarine kreditnom karticom, www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=600

13. Ružić, D.: e-Marketing, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2003.

14. Skupina autora: Plaćanje i osiguranje plaćanja u zemlji, HZRIFD, Zagreb, 2006.

15. Slivonja, M.: Sustavi elektroničkog plaćanja (Elektronički novac),

http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/Images/mondex.jpg

16. Spremić, M. i sur.: Informatika u poslovanju, Sveučilište u Zagrebu i Element,

Zagreb, 2007.

17. Srića V.; Müller, J.: Put k elektroničkom poslovanju,Sienrgija d.o.o., Zagreb,

2001.

18. Šimović, V.: Uvod u informacijske sustave, Golden marketing – Tehnička knjiga,

Zagreb, 2009.

39

19. Šućur, I.: Tržište kartičnih proizvoda u Republici Hrvatskoj, "Tržište", br. 2,

2007.

20. Zakon o institucijama za elektronički novac, Narodne novine, br. 117/08.

21. http://limun.hr/main.aspx?id=54661&NadID=54564

22. www.stkpula.hr/info97/iposlova/index.htm

23. www.ssrn.com

24. http://staticweb.rasip.fer.hr/research/ecash/broshura/ch2.htm

25. http://os2.zemris.fer.hr/en/2001_ergovic/sl01.html

26. http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://os2.zemris.fer.hr/en/2001/luka.html

27. www.bis.org/statistics/index.htm

28. http://os2.zemris.fer.hr/pk/2005_dj/index.html

29. www.poslovni.hr/86406.aspx

30. www.javno.com/hr-profit/hrvatski-gradjani-medju-prvim-po-karticama-u-

regiji_117690