SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Ana Vidović

DOBROBIT TUROPOLJSKE PASMINE

SVINJA U RAZLIČITIM PROIZVODNIM

SUSTAVIMA

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2016.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Ekološka poljoprivreda i agroturizam

ANA VIDOVIĆ

DOBROBIT TUROPOLJSKE PASMINE

SVINJA U RAZLIČITIM PROIZVODNIM

SUSTAVIMA

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Izv. prof. dr. sc. Zoran Luković

Zagreb, rujan 2016.

Ovaj diplomski rad je ocijenjen i obranjen dana ______________

s ocjenom ___________________ pred Povjerenstvom u sastavu:

1. Izv. prof. dr. sc. Zoran Luković _________________________________

2. Izv. prof. dr. sc. Krešimir Salajpal_______________________________

3. Izv. prof. dr. sc. Danijel Karolyi _________________________________

SAŽETAK

Cilj rada je bio procijeniti parametre dobrobiti svinja turopoljske pasmine različitih

kategorija (prasad, krmače, tovne svinje) u različitim proizvodnim sustavima (otvoreni i

poluotvoreni). Turopoljska svinja je hrvatska autohtona pasmina malog areala rasprostiranja

(Turopolje, Gornja Posavina) koja se tradicionalno drži u otvorenom sustavu držanja.

Dobrobit svinja turopoljske pasmine u različitim proizvodnim sustavima držanja procijenjena

je na nekoliko poljoprivrednih gospodarstava u Zagrebačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji.

Za procjenu dobrobiti svinja korišteni su kriteriji dobrobiti prema načelu "pet sloboda" prema

upitniku za dobrobit svinja namijenjenom projektu Horizon2020 – Treasure (Grant

Agreement 634476). U otvorenom i poluotvorenom sustavu držanja turopoljske svinje

zadovoljeni su osnovni kriteriji dobrobiti prema načelu „pet sloboda“.

Ključne riječi: turopoljska svinja, dobrobit, otvoreni sustav, poluotvoreni sustav

ABSTRACT

The aim of work was to estimate the parameters of the welfare of the Turopolje pig

breed including different categories (piglets, sows, fattening pigs) in different production

systems (outdoor and semi-outdoor). Turopolje pig is a Croatian autochthonous breed of small

areal propagation (Turopolje, Upper Posavina) which is traditionally held in the outdoor

system. The welfare of pigs Turopolje breed in different production systems was assessed on

several farms in Zagreb and Sisak county. To estimate the welfare of pigs, criteria of "Five

Freedoms" for welfare were used according to the questionnaire for the welfare of pigs from

project Horizon2020 – Treasure (Grant Agreement 634476). In outdoor and semi-outdoor

system, criteria of welfare based on “Five freedoms” were fulfilled for Turopolje pig.

Keywords: Turopolje pig, welfare, outdoor, and semi-outdoor system

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

2. PREGLED LITERATURE .................................................................................................... 3

2.1. TUROPOLJSKA SVINJA .............................................................................................. 3

2.1.1. Morfološka i proizvodna svojstva ............................................................................. 3

2.1.2. Držanje i hranidba ..................................................................................................... 4

2.1.3. Turopoljska svinja danas ........................................................................................... 6

2.2. DOBROBIT ..................................................................................................................... 7

2.2.1. Preduvjeti za ostvarivanje dobrobiti ......................................................................... 8

2.2.2. Zdravlje ..................................................................................................................... 9

2.2.3. Hranidba .................................................................................................................. 10

2.3. PROIZVODNI SUSTAVI ............................................................................................. 11

2.3.1. Otvoreni sustav ....................................................................................................... 11

2.3.2. Poluotvoreni sustav ................................................................................................. 13

3. MATERIJAL I METODE .................................................................................................... 17

4. REZULTATI I RASPRAVA ............................................................................................... 18

4.1. SLOBODA OD GLADI I ŽEĐI .................................................................................... 18

4.2. SLOBODA OD BOLI, OZLJEDA I BOLESTI ............................................................ 19

4.3. SLOBODA IZRAŽAVNJA PRIRODNOG PONAŠANJA .......................................... 21

4.4. SLOBODA OD NELAGODE ....................................................................................... 23

4.5. SLOBODA OD STRAHA I NESREĆE ....................................................................... 24

5. ZAKLJUČCI ........................................................................................................................ 26

6. LITERATURA ..................................................................................................................... 27

7. PRILOG ............................................................................................................................... 31

8. ŽIVOTOPIS ......................................................................................................................... 33

1

1. UVOD

U Republici Hrvatskoj svinjogojska proizvodnja ima dugu tradiciju. Kao jedna od

grana stočarstva značajna je u opskrbi stanovništva mesom. U uzgoju svinja uzgajivači su

orijentirani na stvaranje svinja koje će svojim osobinama odgovarati potrebama čovjeka. U

prošlosti je čovjek nastojao stvoriti svinje sa što više masti jer se velikim dijelom u prehrani

koristila svinjska mast. S vremenom je došlo do promjene prehrambenih navika te se povećala

potražnja za krtim mesom. Prije su svinje bile držane u poljima ili u nastambama bez većeg

nadzora. Njihova je vrijednost bila u dobroj otpornosti, skromnim uvjetima držanja i hranidbe.

Danas se za masovnu proizvodnju svinjskog mesa isključivo koriste mesnate svinje, dok su

lokalne izvorne pasmine zapostavljene i često u kritičnom stanju s obzirom na očuvanje i

opstanak. Suvremena svinjogojska proizvodnja temelji se na držanju svinja u zatvorenim

objektima u kojima se često javljaju problemi sa dobrobiti životinja. Izvorne pasmine svinja

se uglavnom drže u otvorenom ili poluotvorenom sustavu držanja.

Od autohtonih pasmina svinja u Hrvatskoj su prisutne crna slavonska svinja i

turopoljska svinja. Turopoljska svinja je predstavnik masnog tipa svinja svrstana u skupinu

ugroženih pasmina. Tradicionalna proizvodnja turopoljskih svinja je u otvorenom sustavu

držanja koji uključuje korištenje prirodnih resursa pašnjaka i šuma, uz dohranu malim

količinama kukuruza ili drugih žitarica. Uz pašu, žir i drugu prirodnu hranu svinje

konzumiraju i ostatke koje pronađu na strništima. U ekstenzivnom uzgoju životinje provode

najveći dio života na otvorenom gdje su u mogućnosti slobodno pokazivati svoje prirodne

oblike ponašanja.

Postojeći proizvodni sustavi, izuzev dijelom na velikim farmama, ne udovoljavaju

uvjetima konkurentnosti otvorenog tržišta, a često su upitni glede okolišnih uvjeta i uvjeta

dobrobiti životinja. Daljnji razvoj svinjogojske proizvodnje zahtjeva nova ulaganja u

izgradnju farmi, okrupnjavanje poljoprivrednih gospodarstava, primjenu određenih

tehnologija u pojedinim fazama proizvodnje i reguliranje tržišta. Glavni čimbenici koji utječu

na brojno stanje svinja u Hrvatskoj su tržište i agrarno-ekonomske mjere. Nepovoljni

ekonomski uvjeti koji su posljedica visoke cijene hrane, niske cijene svinja zbog

neorganiziranosti prodaje, uvoza kvalitetnijih i jeftinijih svinja te nedovoljna ulaganja u

svinjogojstvo na obiteljskim gospodarstvima pridonijeli su stalnom smanjivanju broja svinja.

2

Većina postojećih proizvodnih sustava uglavnom ne zadovoljava ekološke zahtjeve, ne

pruža uvjete u pogledu dobrobiti životinja, primjenjuje zastarjelu tehnologiju te nije u

mogućnosti osigurati učinkovitiju proizvodnju. Hrvatski uzgojni program zastupljen je sa

svega 15 %, a izvorne pasmine su zastupljene s udjelom od 5 % u ukupnom broju uzgojno

valjanih krmača. Zadnjih desetljeća svjedoci smo pomaka u legislativi i preporukama u

držanju svinja na način koji će omogućiti da se zadovolje biološki, etički, zdravstveni i

zootehnički principi koji su u skladu s potrebama same životinje. Sve se više izgrađuje svijest

potrošača koji žele konzumirati meso koje je proizvedeno na način sukladan kriterijima

dobrobiti, a sustav potpora u svinjogojskoj proizvodnji usmjerava proizvođače da upravo u

segmentu dobrobiti učine najznačajnije pomake.

Cilj istraživanja je bio utvrditi utjecaj sustava držanja svinja (otvoreni i poluotvoreni)

na dobrobit turopoljske pasmine svinja prema načelu „pet sloboda“.

3

2. PREGLED LITERATURE

2.1. TUROPOLJSKA SVINJA

Turopoljska svinja jedna je od izvornih (autohtonih) hrvatskih pasmina te jedna od

najstarijih primitivnih pasmina svinja u Europi. Prema proizvodnim i biološkim značajkama

svrstavamo je u skupinu primitivnih kasnozrelih masnih pasmina (Balenović i Balenović,

1998). Turopoljska svinja potječe od europske divlje svinje. Nastala je u Turopolju križanjem

slovenske krškopoljske pasmine sa šiškom. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima

sredinom 14. stoljeća. Početkom četrdesetih godina 19. stoljeća tadašnja turopoljska svinja je

križana s nepoznatom pasminom te je dobivena svinja s boljim proizvodnim svojstvima

(Posavi i sur., 2004). Ova pasmina se savršeno uklopila u tadašnji ekosustav Turopolja

koristeći proizvode hrastovih šuma (žir) kao bitni element hranidbe (Horvat, 2003).

Bjelančevinastu komponentu hrane svinje su nalazile u šumskoj ispaši, a u tlu gujavice i

ličinke. Tov svinja se provodio kod kuće ili u šumi hraneći ih određenim količinama kukuruza

ovisno o urodu žira i raspoloživoj količini vode (Uremović i Uremović, 1997).

Tridesetih godina prošlog stoljeća započinje nazadovanje uzgoja turopoljske svinje te

smanjenje brojnosti ove pasmine. Glavni uzrok tome je sve veća potražnja za mesom s manje

masti te zagovaranje teze da je konzumacija masnog tkiva nezdrava. Stoga uzgajivači

domaćih svinja počinju voditi računa o zahtjevima i potrebama tržišta, pa se pasmine masnog

tipa sve manje uzgajaju i koriste (Budimir i sur., 2013).

2.1.1. Morfološka i proizvodna svojstva

Turopoljska svinja pripada u srednje velike pasmine svinja. Glava joj je srednje duga

s ugnutim profilom, s jakim srednje dugim rilom te srednje dugim i poluklopavim ušima. Vrat

joj je dosta kratak i slabo mišićav. Leđa su ravna, slabo mišićava. Sapi su oborene i slabo

mišićave. Trbušna linija je ravna, a butovi slabo obrasli mišićjem. Noge su relativno kratke i

tankih kostiju. Tijelo je pokriveno gustom kovrčavom čekinjom, bijelo žute boje, s tamnim

pjegama veličine dlana. Koža je nepigmentirana, a rilo ružičaste boje. Krmače imaju 10 – 12

sisa (Đikić i sur., 2010).

Krmače ove pasmine daje jedno leglo godišnje (Đikić i sur., 2002), prosječno po leglu

od 6 do 7 prasadi, prosječne težine oko 1,25 kg (Đikić i sur., 2010). Prasad je kod odbića sa

4

dva mjeseca teška od 10 do 15 kg. Tovna sposobnost je zadovoljavajuća i s dvije godine

starosti svinje postižu tjelesnu masu 200 do 220 kg. Za kg prirasta u kasnom tovu troše 5 do 6

kg kukuruza. Tovljenici u tovu od 20 do 100 kg ostvaruju prirast do 500 grama dnevno. Meso

je sočno i ružičaste boje, stoga je cijenjeno na tržištu.

2.1.2. Držanje i hranidba

Sam uzgoj i širenje turopoljske svinje zasnivao se na tradicionalnom načinu hranidbe

te na šumskoj ispaši i na završnom tovu kukuruzom. Biljne zajednice močvarnih livada i

poplavnih šuma hrasta lužnjaka pogodovale su u prošlosti (pa i danas) razvoju svinjogojstva

na području Turopolja. Njen uzgoj je prihvatljiv na otvorenom budući da spada u otporne

pasmine koje ne podliježu čestim bolestima. Stado su vodile starije dominantne krmače koje

su održavale red (hijerarhiju) te branile svoj teritorij od uljeza. Krmače su u uglavnom

pripuštane u šumi, a kod kuće bi se oprasile. Prasenje je u pravilu bilo jednom godišnje (od

prosinca do kraja ožujka). Nakon odbića prasadi i kastriranja muških grla (osim onih za

rasplod) čitavo je stado ponovo tjerano na pašnjak i/ili u šumu (Đikić i sur., 2010).

Glavna energetska komponenta obroka turopoljskih svinja bila je paša i žir, a izvor

bjelančevina gujavice, ličinke i pužići koje su nalazile rujući zemlju. Dakle glavne su

značajke tradicionalnog/ekstenzivnog sustava uzgoja turopoljskih svinja su niska ulaganja u

proizvodnju uz maksimalno iskorištavanje prirodnih resursa (paša, žir). Nakon povratka iz

šume započeo bi tov kukuruzom koji je završavao težinom svinja od 170 – 220 kg (Robić,

2002).

Uobičajeno su se tovile krmače od 2 – 4 godine i muški kastrati stariji od godinu dana.

Meso tako utovljenih svinja bilo je vrlo cijenjeno zbog svog ukusa i sočnosti (Đikić i sur.,

2010).

U otvorenom sustavu držanja, prosječni dnevni prirast turopoljske svinje je 450-500 g,

u poluotvorenom sustavu je 600-700 g, a utroška hrane za kilogram prirasta je 4,5-5 kg.

Osnova obroka prasadi u uzgoju i odraslih kategorija je zelena krma (lucerna, bundeve, stočna

repa, stočni kelj, i dr.) te zrno i prekrupa žitarica i leguminoza (kukuruz, sirak, ječam soja).

Hranidba zelenom lucernom provodi se u razdoblju od proljeća do jeseni. Za tovne svinje

predviđena je pregonska ispaša tijekom zimskih mjeseci na površinama pašnjaka (Budimir i

sur., 2013).

5

Obrok krmače, nazimadi i tovljenika sastoji se od 60 % kukuruza, 20 % ječam, 20 %

stočni grašak. Obrok nerasta sastoji se od 50 % kukuruza, 20 % stočnog graška, 20 % zobi i

10 % ječma. Sastav obroka za hranidbu prasadi je slijedeći: 50 % kukuruz, 30 % stočni

grašak, 20 % ječam (Robić, 2002).

Odrasle kategorije svinja možemo hraniti nusproizvoda mlinarsko-pekarske i

industrije šećera (melasa, suhi repin rezanac i sl.). Krmače na paši imaju bolji tek nego u

zatvorenom prostoru i vrlo brzo povećavaju obujam probavnih organa pa mogu konzumirati

veću količinu hrane, što je važno u razdoblju laktacije. U tom slučaju biti će smanjena

razgradnja tjelesnih rezervi potrebnih za sintezu mlijeka. Iz kolostruma prasad dobiva

antitijela i stječu pasivni imunitet (Budimir i sur., 2013).

Svinje u Lukavcu i Turopoljskom lugu smještene su u prostranim ograđenim

prostorima, tzv. gaterima, gdje slobodno obitavaju u prirodnom okolišu biocenoze šume

hrasta lužnjaka i bukve te vlažnih pašnjaka. Hranidba svinja provodi se po staroj hrvatskoj

tehnologiji niskog inputa hrane, uz korištenje prirodnih resursa (žir, bukvica, paša, rovanje). U

nedostatku žira o hranidbi životinja brinu članovi Plemenite opčine turopoljske (POT), koji su

uz lokalnu i državnu potporu neposrednim radom i izgradili prethodno spomenute gatere.

Slika

Slika 1. Nadstrešnice i boksovi za smještaj krmača s prasadi u Lukavečkom čretu (Foto: Vidović,

2016)

6

2.1.3. Turopoljska svinja danas

Na temelju rezultata prije spomenutih istraživanja može se zaključiti da biološke

značajke turopoljske svinje nisu ograničavajući čimbenici povećanju uzgojne populacije i

mijenjanja sadašnjeg statusa ugroženosti od nestajanja. Međutim izostanak sustavne selekcije

pripomogao je zaostajanju turopoljske svinje za zapadnoeuropskim pasminama svinja u

pogledu pokazatelja rasta, konverzije hrane te kakvoće trupova na liniji klanja (Đikić i sur.,

2010). Turopoljska svinja dio je krajobraza i ekosustava Turopoljskog luga i Lonjskog polja,

gdje ima vrlo važnu ulogu u održavanju biološke raznolikosti (Horvat, 2003). Istraživanjem je

utvrđeno da bez turopoljske svinje s pašnjaka ubrzano nestaju neke biljne vrste. U novije

vrijeme, zbog industrijalizacije proizvodnje, postoji više razloga za njezino očuvanje i

unapređenje uzgoja. Turopoljska svinja može biti interesantna u turističko-gastronomskoj

ponudi. Moguća su ekološka istraživanja u sustavu držanja svinja na otvorenom, proučavanja

utjecaja svinja na vegetaciju i općenito na ekosustav (Barać i sur., 2011).

Najveći broj krmača smješten je u Zagrebačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji, a osim

matičnog stada koje je smješteno u Lukavcu, uglavnom uzgajivači drže između 4 i 10 krmača

te jednog nerasta.

Tablica 1. Broj svinja turopoljske pasmine na dan 31.12.2015 god.

Organizacija Nerasti Krmače

Ured HPA - Velika Gorica 7 84

Ured HPA - Sv. I. Zelina 18 21

Ured HPA - Križevci 1 3

Ured HPA - Sisak 4 24

UKUPNO 30 132

( Izvor: HPA, 2016)

Obzirom na trenutno stanje populacije, potrebno je poduzeti mjere zaštite i

unapređenja uzgoja radi povećanja brojnog stanja i kvalitete populacije. Grafikon 1. pokazuje

broj svinja turopoljske pasmine od 2001. do 2015. godine (Izvor: HPA, 2016).

7

Grafikon 1. Broj svinja turopoljske pasmine od 2001. do 2015. god.

Treba naglasiti da je turopoljska svinja zbog svoje izražene prilagodljivosti, snažne

konstitucije, povoljnog temperamenta i snalažljivosti na otvorenom prostoru iznimno pogodna

za uzgojno korištenje, posebice u sustavima ekološkog svinjogojstva (Caput i sur., 2010).

2.2. DOBROBIT

Dobrobit životinja dobiva na sve većoj važnosti kod uzgajivača i potrošača te postaje

ključni čimbenik pri odabiru uzgojnih sustava i održivosti samih sustava. Sam pojam

dobrobiti često se povezuje sa pojmovima kao što su: potreba, sreća, sloboda, kontrola,

osjećaji, patnja, bol, strah, dosada, stres i zdravlje (Broom, 2001). Prema jednoj od definicija

pojam dobrobiti svinja možemo opisati na način da su svinje na korist ljudima u smislu hrane,

kućnih ljubimaca, znanstvenih istraživanja sve do one granice dok svinje ne trpe bol, patnju,

stres, nedostatak hrane i vode. U drugom slučaju možemo definirati pojam dobrobiti kao

„stanje ukupnog mentalnog i fizičkog zdravlja u kojem je životinja u skladnom odnosu s

okolišem koji ju okružuje“ (Uremović i Uremović, 1997). Također dobrobit možemo izraziti

preko kriterija „pet sloboda“: sloboda od gladi i žeđi, sloboda od boli, ozljeda i bolesti,

sloboda od nelagode, sloboda od straha i sloboda pokazivanja prirodnog ponašanja. Teško je u

potpunosti zadovoljiti sve potrebe svinja (Brinzej i sur., 1991). Za kvalitetnu procjenu

dobrobiti trebamo uključiti veliki broj kriterija (Broom, 1991).

8

2.2.1. Preduvjeti za ostvarivanje dobrobiti

Dobrobit svinja u velikoj mjeri ovisi o sustavu držanja i uvjetima smještaja. U objektu

za držanje svinja treba biti svijetlo jačine 40 lx najmanje osam sati na dan. Buka ne smije biti

viša od 85 dB. Farmer mora najmanje jednom dnevno obilaziti svinje i nahraniti ih. Krmače

se ne smiju vezati, a agresivne svinje se moraju izdvojiti u poseban odjeljak. Odjeljci trebaju

biti redovito dezinficirani i čisti, podovi ne smiju biti skliski. Mjesto gdje svinje leže treba biti

udobno, čisto i suho. U odjeljcima trebaju imati slamu ili neki drugi materijal; predmete za

zadovoljenje svojih etoloških potreba, da se spriječi griža repova i drugi poremećaji

ponašanja. Brušenje i rezanje zubi dopušteno je do sedam dana starosti. Kastraciju i

skraćivanje repova prasadi starije od sedam dana smije obaviti samo veterinar uz upotrebu

anestezije. Nerast treba biti u odjeljku površine najmanje 6 m2

, te u blizini krmača, da ih

može čuti, namirisati i vidjeti. Krmače i nazimice u razdoblju od četiri tjedna nakon

osjemenjivanja do tjedan pred prasenje drže se u skupinama. Mala gospodarstva koja imaju

do deset krmača i nazimica mogu držati plotkinje u individualnim odjeljcima, tako da imaju

dovoljno prostora za okretanje. Za prasad koja sisa treba osigurati zagrijan, čist, suh i udoban

te odvojen prostor od krmače. Mogu se odbiti od sise u dobi od 28 dana kod konvencionalnih

pasmina, pa sve do dva mjeseca u slučaju turopoljske svinje. Prasad se može odbiti i ranije,

ako je to zbog zdravlja i dobrobiti krmače ili prasadi. Prasad od četvrtog do desetog tjedna

starosti i tovljenici mogu se držati u organiziranim skupinama (Vučemilo, 2006).

Temperatura jest jedan od najvažnijih čimbenika mikroklime što utječe na zdravstveno

stanje, proizvodnju i reprodukciju svinja. Optimalne temperature za svinje, ovisno o kategoriji

svinja, su između 12 i 28 ºC (Uremović i Uremović, 1997). Zbog otežane termoregulacije

svinje ubrzavaju rad srca i disanje te povisuju temperaturu tijela (Senčić i sur., 1996). Stoga

su svinje pri visokim temperaturama podložne stresnim čimbenicima, te uzimaju manje hrane

nego inače, što se odražava u smanjenom apetitu, pogoršanju konverzije hrane te umanjenom

prirastu (Gutzmirtl i Jurišić, 2003). Kod temperature od 30 ºC povećava se količina utrošene

vode i do 40 % (Uremović i Uremović, 1997). U ekstenzivnim uvjetima proizvodnje, odnosno

pri držanju svinja na pašnjacima i na ispustima, svinje se hlade valjanjem u vodi, blatu ili na

vlažnim površinama. Pri poluotvorenom držanju u zatvorenim objektima, svinje se mogu

rashlađivati jedino preko dišnog sustava ili uvođenjem tuša (Senčić i sur., 1996). Svinje su na

hladnoću manje osjetljive nego na vrućinu. Kada je hladno, leže na trbuhu kako bi smanjile

tjelesnu površinu. Temperature ispod 10 ºC bitno smanjuju proizvodnost svinja, a mogu biti

uzrok bolesti i uginuća (Senčić i sur., 1996). Previsoka vlažnost zraka smanjuje apetit

9

životinja i iskorištenje hrane (Senčić i sur., 1996), što dovodi do smanjenja prirasta na

tjelesnoj težini (Ivoš i sur., 1981). Preniska vlažnost zraka može izazvati kašalj kod životinja

(Senčić i sur., 1996). Svinje su u granicama optimalne temperature prilagođene na vlagu u

rasponu od 50 do 80 % (Borell i sur., 2002). Kod pojave previsoke vlage životinje neće moći

ispuštati suvišak proizvedene topline, zbog čega može nastati toplotni udar. S druge strane,

vlažnost zraka ispod normale također može štetiti jer se stvara velika količina prašine koju

svinje udišu i time dolazi do kašlja i pojave respiratornih oboljenja. U praksi je češća

previsoka negoli preniska vlaga (Uremović i Uremović, 1997).

2.2.2. Zdravlje

Zdravlje i dobrobit svinja su usko povezani, što znači da ako je svinja lošeg zdravlja,

loša je i dobrobit. Povećanje broja svinja može biti indikator dobrobiti u većini slučajeva, ali

ako svinje nisu držane po pravilniku o dobrobiti i premašuje se određeni broj svinja po

jedinici površine dolazi do negativnih posljedica i time do smanjenja dobrobiti (Uremović i

Uremović, 1997). S druge strane ako imamo smanjenu reproduktivnost ili sposobnost

rasplođivanja to možemo tumačiti kao posljedicu smanjene dobrobiti. Uzrok tome može biti i

nagli pad mliječnosti zbog pojave određene bolesti (Fregonesi i Leaver, 2001). Dobrobit je

ostvarena ako je životinja u dobroj kondiciji, osjeća se sretno, bez straha i nelagode (Webster,

2004). Patnja uključuje široki raspon emocionalnih osjećaja koji uključuju bol, frustracije,

strah i time nije ostvarena dobrobit. Abnormalna ponašanja kao što su griža repova, grižnja

svega što se nalazi oko životinje, nemir i konstantno glasanje upućuju na lošu dobrobit.

Razlog tome može biti manjak prostora, dosada ili nepovoljni okolišni uvjeti kao što su

manjak hranilica, nedostatak hranjivih tvari, neodgovarajuća temperatura, velika količina

prašine, visoka koncentracija štetnih plinova, manjak zelene površine (Duncon, 2005). Nagle

vremenske promjene mogu izazvati neprimjereno ponašanje i stres (Hristov i sur., 2009;

Deen, 2010). Održavanje dobrog zdravlja predstavlja najvažniji način za očuvanje dobrobiti

(Broom i Fraser, 2007). U objektu važnu ulogu imaju vrste podova, temperatura, osvjetljenje i

ventilacija. Svinjama treba omogućiti izražavanje svog prirodnog ponašanja u zatvorenom

prostoru primjenom slame. Ona zadovoljava fizičke potrebe svinja i omogućuje im rovanje,

igranje, odmaranje i određene oblike ponašanja. Slama sadrži vlaknaste tvari koje svinja može

konzumirati i koristiti za pravljenje gnijezda (Broom i Fraser, 2007; Deen, 2010).

10

2.2.3. Hranidba

Obrok za svinje mora biti izbalansiran i u skladu s fazama razvoja i kondicije.

Hranidba se mora planirati unaprijed i uvoditi postepeno. Također treba voditi računa o

količini vode koja je dostupna i načinu opskrbe svinja vodom (Luković, 2014). Hrana za

krmače i nazimice mora sadržavati neophodne hranjive tvari, kako bi one bile u

odgovarajućoj tjelesnoj kondiciji za vrijeme prasenja. Nakon prasenja postepeno se uvodi

prilagođeni režim ishrane kako bi tjelesni gubitci bili što manji u vrijeme laktacije (Broom i

Fraser, 2007; Deen, 2010).

Svinje se posebno zanimaju za hranu i na to potroše 80 % vremena. Apetit ima

genetsku osnovu u svinja (Asaj, 2003). Ponašanje svinja prilikom hranjenja usko je povezano

s njihovim istraživačkim nagonima. Istraživanje teritorija uključuje njihovu aktivnost rovanja,

značajnu odliku ponašanja tijekom uzimanja hrane. Zajedničko hranjenje ima različite učinke

na ponašanje svinja. Tako svinje u skupinama pojedu više hrane nego svinje držane

pojedinačno. Ako svinju izdvojimo iz njezine skupine i smjestimo individualno, pojest će

manju količinu hrane, što se može protumačiti kao posljedica nedostatka društva za vrijeme

hranjenja. Čak i kada je hrana stalno dostupna, svinje obično sinkroniziraju svoje hranjenje,

kao i prasad sisanje (Fraser i Broom, 1997). Svinje su svejedi, te jedu različita krmiva biljnog

i animalnog podrijetla. Količina hrane koju svinje pojedu ovisi o ukusnosti hranjivih

sastojaka. Tako radije jedu krmiva s određenim udjelom šećera. Svinje radije jedu vlažna

nego suha krmiva (Uremović i Uremović, 1997). Svinje držane na otvorenom nasumice biraju

razdoblje hranjenja i pojenja tijekom dana. Poznato je da se brzina jedenja, u svinja, povećava

s njihovom tjelesnom masom (Fraser i Broom, 1997). Veliku ulogu u ponašanju svinja ima

pravilna opskrba hranom i vodom. Drastične promjene hrane uvijek predstavljaju stres za bilo

koju kategoriju svinja. Sve životinjske vrste, uključujući i svinje, mogu izdržati duže bez

hrane, nego bez vode. Nedostatak vode odražava se na organizam u cijelosti, što uključuje

živčane poremećaje, razdražljivost, uznemirenost te ostale oblike poremećenog ponašanja

(Senčić i sur., 1996). Svinje brzo nauče piti iz automatskih pojilica. Količina vode koju popiju

ovisi o veličine životinje te o okolišnim uvjetima. Pri optimalnim uvjetima smještaja, odrasle

svinje popiju približno osam litara vode dnevno. Gravidne krmače mogu popiti 10, a krmače u

laktaciji i do 30 litara vode dnevno (Fraser i Broom, 1997). Nerasti su također osjetljivi na

nedostatak vode, što je osobito izraženo u ljetnom razdoblju (Senčić i sur., 1996). Kod

restriktivne hranidbe unos vode se povećava (Fraser i Broom, 1997).

11

2.3. PROIZVODNI SUSTAVI

2.3.1. Otvoreni sustav

Držanje svinja na otvorenom dobiva sve više na važnosti posljednjih desetljeća, a

ujedno je i najpogodniji sustav držanja za očuvanje autohtonih pasmina svinja na malim

obiteljskim gospodarstvima. Prednosti ovog sustava su manji troškovi smještaja svinja, manja

potrošnja energije, manja potrošnja hrane, prihvatljivost za okoliš i povećana dobrobit za

svinje. U odnosu na poluotvoreni sustav, otvoreni sustav zahtjeva veći utrošak ljudskog rada,

osiguranje stelje, stalni nadzor ograde i električnih pastira te dostavu hrane i vode. Postižu se

slabiji prirasti te veći utrošak hrane (Budimir i sur., 2015).

Slika 2. Turopoljska svinja na otvorenom (Foto: Vidović, 2016)

Preduvjet za držanje svinja na otvorenom je posjedovanje velikih zemljišnih površina.

Dodatne površine treba osigurati radi rotacije stada i odmora zemlje te kako bi se izbjegla

moguća zaraza parazitima. Naseljenost pašnjaka na kojem se nalaze krmače s prasadi ne smije

iznositi više od 25 krmača s prasadi po hektaru (Senčić i Antunović, 2003). Lagana i propusna

tla su odličan preduvjet za držanje svinja na otvorenom, za razliku od teških i nepropusnih

tala. Površine na kojima se nalaze svinje trebaju biti ograđene kako ne bi došle u doticaj s

divljim životinjama. Postavljanje ograde i električnog pastira sprječava širenje zaraznih

bolesti kao što su bruceloza i klasična svinjska kuga. Svinje na otvorenom nemaju problema s

crijevnim i respiratornim bolestima u odnosu na one svinje koje se drže u zatvorenom sustavu

(Luković, 2014).

12

Tablica 2. Dozvoljen broj životinja po ha

Kategorija svinja Maksimalan broj po ha

Odojci 74

Bređe krmače 6,5

Svinje u tovu i ostale svinje 14

Izvor: Opći principi uzgoja svinja na ekološki prihvatljiv način (Pavičić, 2007a)

Kod otvorenog sustava trebamo obratiti pozornost na objekte. Objekti moraju biti

funkcionalni za svaku pojedinu kategoriju svinja kako bi izbjegli psihički stres i abnormalna

ponašanja svinja (Asaj, 2006). Poznato je da su pojilice i hranilice u otvorenom sustavu

različite od onih u zatvorenom sustavu, prvenstveno se izrađuju od materijala otpornih na

hrđu kako bi imali što dužu primjenu. Svinje koje su u slobodnom uzgoju na otvorenom

moraju imati minimalno 12 m2 prostora gdje neometano mogu ležati i odmarati te gdje se

mogu bez teškoća kretati (Marušić, 2010). Objekti za krmače s prasadi su izgrađeni samo za

jednu krmaču. Najčešće se izrađuju od drveta ili metala i pod je u većini slučajeva dobro

nasteljen kako bi se postigla optimalna temperatura. Ulaz u nastambu treba biti okrenut prema

jugu kako bi bili osigurani od vjetra (Hristov i sur., 2009; Deen, 2010). Neki uzgajivači

postavljaju kućice na krumpirišta kako bi svinje pronašle najsitnije i preostale gomolje. Time

uzgajivači imaju dvostruku korist na način da svinje dobivaju dodatni dio hrane i sprječavaju

nastanak biljnih bolesti i štetnika (Senčić i Antunović, 2003).

Krmače držane u ovom sustavu lakše se i brže prase te imaju i više mlijeka što

pozitivno djeluje na vitalnost i zdravlje prasadi (Pavičić i Ostović, 2011). Držanje prasadi

organiziramo na ograđenim površinama s bogato nasteljenim objektima. Na stražnjem kraju

objekta nalazimo hranilicu, a na prednjem dijelu se nalazi zastor do lamela. Vanjska površina

je nasteljena i ograđena ogradom visine oko 1,10 m. Prema Nitratnoj direktivi na jednom

hektaru ne smije biti više od 14 svinja u tovu. Kod svinja u tovu držanje i smještaj je sličan

kao i kod krmača (Pavičić, 2007a).

Hranidbu svinja na otvorenom možemo podijeliti u dva dijela: hranidba s

pašnjaka/šume i dodatna prihrana. Najčešća hranidba je paša gdje svinja zadovoljava potrebu

za voluminozni dio obroka. Tako jede sve vrste hrane, razno korijenje, voće, povrće, razne

okopavine, leguminoze i plodove listopadnog drveća (žir, bukva, kesten). Krmača ili odrasli

13

tovljenik dnevno pojede 11 kg zelene mase (Senčić i Antunović, 2003). Dnevna količina do

14 kg može zadovoljiti potrebe gravidnih krmača, ali ne i potrebe krmača u laktaciji.

Svinje koje su smještene u šumi dnevno pojedu od 3,1 kg do 3,6 kg žira (Rodriguez-

Estavez i sur., 2010) dok Canellas i sur. (2007) navode vrijednosti od 7 do 10 kg žira.

Prihranu možemo raditi malim količinama kukuruza ili drugih žitarica (Karolyi i sur., 2010).

Svinje rovanjem pronalaze crve, gliste, kukce čime zadovoljavaju dio dnevne potrebe

za bjelančevina ovisno u kojem se razvojnom stadiju nalaze svinje (Senčić i Antunović,

2003). Istraživanjem je dokazano da svinje koje su hranjene žirom manje obolijevaju od

parazita, odnosno da je smanjen broj jajašaca parazita u izmetu (Salajpal i sur., 2004).

Svinje na otvorenom manje obolijevaju od mastitisa, ali imaju veći porast zatajenja

srca. Na otvorenom se mogu javiti na koži ožiljci od opekotina sunca, upale pluća, ozljede

tkiva uzrokovane parazitima. Kožne promjene su uvjetovane neobičnim ponašanjem

primjerice grižom repa ili uška (Senčić i Antunović, 2003). Njihovo zdravstveno stanje je

bolje zbog toga što nisu dodatno izloženi ventilacijskim uređajima koji sadrže velike količine

prašine, amonijaka i sumporovodika. Zbog boravka na otvorenom pojavljuje se proljev

prasadi i to mlađe dok je on u starijih životinja puno rjeđi. Od virusnih bolesti javlja se

rotavirus (Früh, 2011; Kostelić, 2014). U odnosu na poluotvoreni sustav proizvodnje, u

otvorenom sustavu naglasak je na problemu endo i ekto parazita, toplinskog stresa te socijalne

konkurencije otvorenog načina držanja (Kanis i sur., 2005).

2.3.2. Poluotvoreni sustav

Ovaj sustav omogućuje krmačama držanje na pašnjacima u različitim fazama života.

Na nekim gospodarstvima krmače se drže u individualnim boksovima za prasenje, u grupnom

boksu s ispustom ili u grupi na pašnjaku s kolibom. Odbijena prasad i tovljenici drže se u štali

u velikim grupama s mogućim izlaskom na otvorenom. Ljeti tovljenici i odbijena prasad

izlaze na pašnjak ili se za to vrijeme sele u kolibe na pašnjaku. Prednosti sustava očituju se

kroz bolji nadzor prilikom prasenja, selidbe krmača i prasadi na otvorenom u vremenskom

razdoblju od deset dana. Također, krmača dobiva hladnije okruženje što rezultira pojačanim

unosom hrane u vrijeme kada joj je proizvodnja mlijeka u porastu, a odjeljci u štalama su

prazni po nekoliko tjedana što ima velike higijenske prednosti. Nedostatci ovog sustava su

14

premještanje suprasnih krmača u zatvoreni sustav što izaziva klimatski stres, te individualna

hranidba prasadi koju krmače još doje na otvorenom (Früh, 2011).

Za ostvarivanje dobrobiti svinja potrebno je osigurati 3 m3 zračnog prostora po

tovljeniku, a temperatura u tovilištu treba biti od 16 do 18 ˚C te od 60 do 80 % relativne vlage

zraka. Kolebanja temperature moraju biti svedena na minimum. Na dobrobit svinja najviše

utječu previsoke temperature ljeti kada su proizvodni rezultati najlošiji (Früh, 2011).

Način držanja svinja ovisi o broju svinja te o njihovoj masi. Prema tim parametrima

određujemo površinu za uzgoj svinja (Tablica 3).

Tablica 3. Minimalna podna površina po životinji određene tjelesne mase

Tjelesna masa, kg Podna površina po životinji, m2

Do 10 0,15

10-20 0,20

20-30 0,30

30-50 0,40

50-85 0,55

85-110 0,65

Više od 110 1,00

Izvor: Opći principi uzgoja svinja na ekološki prihvatljiv način (Pavičić, 2007a)

Krmače s prasadi u poluotvorenom sustavu možemo držati pojedinačno gdje se one

nalaze same s prasadi sve do njihovog odbića, kombinirano gdje se prase u pojedinačnim

fiksnim odjeljcima i nakon dva tjedna idu u prostor za grupno držanje ili u grupi za one

krmače koje se ranije poznaju i prase u istom vremenskom razdoblju s razlikom od tjedan

dana (Pavičić, 2007).

Za odbijenu prasad u poluotvorenom sustavu prednost imaju poluotvorene staje.

Nakon dva mjeseca od odbića prasad selimo u nastambe ili nadstrešnice gdje im je jedini

izvor topline njihova tjelesna masa. Za dobrobit prasadi u nastambama trebamo izbjegavati

kaveze i rešetkaste podove (Senčić i Antunović, 2003).

Nazimice i zasušene krmače trebamo držati u skupinama od 10 do 20 komada. Prvo

formiramo skupinu od pet do šest krmača i njima dodajemo dva nerasta. Nastambe u kojima

se nalaze moraju imati odgovarajuću mikroklimu i dobro osvjetljenje. Kako bi poboljšali

15

dobrobit zasušenih krmača odvajamo im prostor za odmor, vježbanje, držanje u malim

skupinama i pridržavamo se hranidbe prema kondiciji (Senčić i Antunović, 2003).

Neraste držimo u kućicama s ispustom jer takav način blagotvorno djeluje na njegovu

konstituciju i libido. Izvan sezone parenja treba ih držati pojedinačno jer nisu skloni društvu.

U kućici treba biti osiguran poseban prostor koji će biti izveden od punog poda i bogato

nasteljen. Nerasti uz zračne, prostrane i svijetle uvjete zahtijevaju suhi ležaj. Ispust se

preporučuje na punom podu ili djelomično rešetkastom podu u blizini krmača, kako bi imali

stalni vizualno-mirisni kontakt i na taj način spoznali vrijeme tjeranja krmača. Mjesto za skok

može biti i u samom prostoru gdje boravi nerast, ali tu treba paziti na veličinu prostora koji ne

smije biti manji od 10 m2

, također trebamo paziti da pod nije sklizak kako bi izbjegli ozljede

(Pavičić, 2007b).

Tablica 4. Najmanje dopuštene površine po grlu

Kategorije Kg žive vage Stajski prostor m

2 po

životinji

Izlaz za slobodno

kretanje m2 po životinji

Krmače s prasadi

starosti do 40 dana 7,5 2,5

Tovne svinje

Od 50 0,8 0,6

Od 85 1,1 0,8

Od 110 1,3 1,0

Odojci za uzgoj Od 30 0,6 0,4

Bređe krmače 2,5 1,9

Nerasti 6,0 8,0

Izvor: Opći principi uzgoja svinja na ekološki prihvatljiv način (Pavičić, 2007a)

Tovnim svinjama trebamo osigurati materijal za rovanje i mogućnost hlađenja. U cilju

zadovoljenja dobrobiti preporučuje se stajski prostor do 0,8 do 1,3 m2 i prostor za slobodno

kretanje od 0,6 do 1,0 m2 (NN 13/02).

Tov svinja organiziramo na dubokoj stelji gdje dobivamo kvalitetan stajski gnoj,

doprinosimo smanjivanju uporabe mineralnih gnojiva i snižavanju troškova gnojidbe.

Zagađenje plinovima (amonijak, ugljični dioksid, sumporovodik) je minimalno. U ovakvom

načinu uzgoja nepotrebno je dodatno zagrijavanje nastambe. Svinjama je omogućeno rovanje

što rezultira smanjivanju međusobne grižnje i pojave agresivnog ponašanja (Senčić i

16

Antunović, 2003). Držanjem svinja na dubokoj stelji postignuti su bolji dnevni prirasti za

4,3 %, bolje iskorištavanje hrane za 10,2 % i smanjena je dnevna potrošnja vode za 27, 9 %

(Uremović i sur., 2006). Nedostaci držanja na dubokoj stelji su ta da je potrebno osigurati

veće količine slame, veći je utrošak rada te veći smještajni prostor u tovilištu po tovljeniku

(Senčić i Antunović, 2003).

U hranidbi svinja prevladavaju koncentrirana krmiva. Ne postoji ni jedno krmivo koje

ima sve potrebne hranjive tvari i zbog toga se krmiva kombiniraju. Najčešće dodatne krmne

smjese su od žitarica: ječam, kukuruz, pšenica i zob te superkoncentrat za svinje. U hranidbi

također možemo koristiti i okopavine kao što je krumpir, šećerna i stočna repa, mrkva i dr.

(Senčić i Antunović, 2003). Kako bi zadovoljili potrebe različitih kategorija svinja moramo

znati potrebe pojedinih kategorija svinja. Za pravilan razvoj i proizvodnju u obroku mora biti

osigurana dovoljna količina bjelančevina, vitamina, minerala, energije i vode. Hrana sudjeluje

sa 60-75 % u ukupnim troškovima proizvodnje svinjskog mesa (Kralik, 2007).

U poluotvorenom sustavu krmače za vrijeme prasenja i prvog tjedna dojenja imaju

pojačani rizik od pojave MMA (mastitis-metritis-agalakcija) sindroma. Temperaturu u

kućicama trebamo redovito provjeravati kako bi spriječili nastanak bolesti. Donja i gornja

kritična temperatura za vrijeme laktacije mora iznositi 7 °C i 26 °C, a 12 °C i 31 °C za suhe

krmače. Moramo osigurati dostatnu količinu vode za krmače od 2-3 litre po minuti. Potrebno

je prilagoditi režim hranjenja prema gravidnim krmačama. Dobro je imati i koristiti plan za

zdravlje životinja. Smrtnost prasadi najčešće je uvjetovana prignječenjem od majke, slabosti

ili gladi. Smrtnost se povećava kada se prasad pothladi i onda leži uz krmaču zbog hladnog

zraka, ne unose dovoljno kolostruma ili ne unose ga uopće. Također problem može biti i

veliko gnijezdo jer će se manja prasad teško izboriti za sisu. Kako bi smanjili smrtnost

trebamo osigurati prasilište 2,2 x 2,2 m prostora. Odbijenu prasad trebamo provjeravati dva

puta na dan. Treba obratiti pozornost na rane znakove bolesti kao što su viseći repovi, meki

izmet ili čudno ponašanje. Odvojiti bolesnu prasad u poseban boks dok se ne oporave za

povratak u grupu, ali nikad ih ne smijemo uvesti pojedinačno jer će biti izloženi agresiji.

Uvijek u potpunosti moramo boksove dobro očistiti i dezinficirati prije ponovne uporabe

(Früh, 2011).

17

3. MATERIJAL I METODE

Istraživanje je provedeno na tri gospodarstva koje drže svinje u otvorenom sustavu i

tri gospodarstva koje drže svinje u poluotvorenom sustavu. Gospodarstva su smještena u

Zagrebačkoj i Sisačko-moslavačkoj Županiji. Nositelji gospodarstva otvorenog sustava su

POT, obitelj Pavičić i obitelj Stanilović, a poluotvorenog sustava su obitelji Novosel,

Kovačević i Lončar. Sva gospodarstva uzgajaju turopoljsku pasminu svinja.

Za procjenu dobrobiti svinja anketirani su uzgajivači na gospodarstvima koja drže

svinje ove pasmine s ciljem određivanja indikatora dobrobiti prema načelu "pet sloboda" na

temelju kojih smo procijenili dobrobit i dali smjernice za poboljšanje iste. Prema načelu "pet

sloboda" procjenjuju se parametri dobrobiti vezani na dostupnost hrane i vode, smještaj,

zdravlje, mogućnost izražavanja normalnog ponašanja, te odsutnost stresa i straha. Obrazac

upitnika je modificiran prema uputama korištenim u projektu Horizon2020 – „Treasure“

(Prilog).

Direktiva o dobrobiti svinja u EU (Direktiva EC 1991; 2001) ima propisane resurse

koje su usmjerene na osiguravanje pet sloboda kako je predložio Brambell (1965), i to:

1. Sloboda od gladi i žeđi

2. Sloboda od neugode

3. Sloboda od boli, ozljeda i bolesti

4. Sloboda izražavanja prirodno ponašanje

5. Sloboda od straha i tjeskobe

U raspravi su analizirani rezultati na bazi procjene dobrobiti i predstavljeni zajedno s

Brambellovih (1965) pet sloboda te prema 12 kriterija protokolu procjene (Blokhuis, H. J.

2009). Dobiveni podatci prikazani su tablično te je napravljena usporedba između dva

sustava. Na temelju rezultata dobivenih istraživanjem analizirane su razlike između

proizvodnih sustava te usklađenost i odstupanje od direktive skrbi svinja u EU.

18

4. REZULTATI I RASPRAVA

4.1. SLOBODA OD GLADI I ŽEĐI

Slobodu od gladi i žeđi možemo osigurati pružanjem svježe vode i specifičnih krmiva

(FAWC, 2007). Direktive dobrobiti svinja u EU preporučili su opskrbu svježom vodom i

hranom više od jednom dnevno koje se trebaju davati u pojedinim hranidbenim prostorima

(Direktiva EC, 2001). Osim toga, krmačama treba osigurati dovoljne količine vlakana i

visokoenergetske hrane (Direktiva EC, 1991).

Tablica 5. Sloboda od gladi i žeđi

KRITERIJI DOBROBITI OTVORENI POLUOTVORENI

Pristup vodi 0-24 h 3/3 3/3

Pristup hrani 0-24 h 1/3 1/3

Zasušene krmače se hrane grupno 3/3 3/3

Zasušene krmače se hrane prema kondiciji 0 0

Zasušene krmače dobivaju voluminoznu krmu 3/3 3/3

Krmače u laktaciji se hrane individualno 3/3 3/3

U otvorenom sustavu pristup vodi je maksimalno osiguran, dok pristup hrani nije bio

maksimalno osiguran. POT-Lukavec je osigurao stalni pristup vodi korištenjem prirodnog

vodotoka – potoka koji prolazi neposredno uz nastambe za smještaj svinja. Stalni pristup

hrani svinje su imale na gospodarstvima Novosel (poluotvoreni) i Stanilović (otvoreni), iz

čega proizlazi da su krmače i ostale kategorije svinja preuhranjene, tj. nisu hranjene prema

svojoj kondiciji. Za hranidbu svinja najčešće se koristi kukuruz, čak 80 % dok su zob i

tritikale u manjim omjerima. U hranu su dodavane i vitaminsko mineralne smjese. Zasušene

krmače i krmače u laktaciji su bile preuhranjene ili pothranjene, prvenstveno na

gospodarstvima Novosel, Stanilović i Kovačević, a pothranjene u POT-u.

U poluotvorenim sustavima uzgoja sve svinje koje su držane u pojedinačnom boksu i

one svinje koje su se nalazile u zajedničkom boksu dobivale su svježu vodu više puta na dan,

posebice za vrijeme ljetnih vrućina. Svinje koje su bile u pojedinačnim boksovima dobivale

su hranu dva puta na dan, ujutro i navečer. Svinje koje su držane grupno dobile bi veću

količinu hrane u hranilice i onda bi farmer po potrebi dodavao hranu. To nam pokazuje da je

poluotvoreni sustav bolji u odnosu na otvoreni sustav, hrane uvijek ima u hranilicama i farmer

19

redovito kontrolira stanje vode i hrane. Kod hranidbe svinja u poluotvorenom sustavu

prevladava kukuruz koji je bogat energijom, a siromašan vlaknima. U otvorenom sustavu

farmeri hrane svoje stado kukuruzom ujutro i navečer oko 20 kg /dan, osim POT-a gdje se

svinje na otvorenom hrane samo ujutro.

Slika 3. Hranidba krmača u poluotvorenom i otvorenom sustavu (Foto: Vidović, 2016)

Stoga zaključujemo da je dobrobit svinja u otvorenom sustavu kada je uspoređujemo s

poluotvorenim sustavom za lošija. Također vidimo da je kod oba sustava prisutno hranjenje

zasušenih krmača grupno i da dobivaju voluminoznu krmu iako ni u jednom sustavu nijedna

krmača nije hranjena prema svojoj kondiciji.

4.2. SLOBODA OD BOLI, OZLJEDA I BOLESTI

Slobodu od boli, ozljeda i bolesti trebamo osigurati pomoću preventivnih mjera,

postaviti brzu dijagnozu i tretmane koji idu uz dijagnozu (FAWC, 2007). Direktiva o

dobrobiti svinja u EU (Direktiva EC 1991; 2001) ima nekoliko preporuka koji se odnose na

sredstva i kirurške zahvate. Krenuvši od samog početka podovi ne smiju biti skliski kako bi se

spriječile ozljede noge. Što se tiče operativnih zahvata, skraćivanja repova i rezidbe zubi te

kastracije to moraju izvršavati osposobljene osobe. Anderson i Boe (1999) istraživanjem su

dokazali da su ozljede nogu bile vrlo rijetke kod podova koji su nasteljeni i punih podova u

odnosu na rešetkaste podove i betonske podove koji nemaju ništa na površini. Skraćivanje

repa najbolje je napraviti u prva tri dana starosti dok skraćivanje zubi u prva dva dana starosti

20

zbog osjećaja manje boli. Skraćivanje repa i zubi treba se vršiti samo kada postoje dokazi da

su krmačama oštećene sise. Kastraciju je najbolje napraviti nakon tri tjedna života jer je

utvrđeno da tada prasad najmanje osjeća bol i nelagodu.

Tablica 6. Sloboda od boli, ozljeda i bolesti

KRITERIJI DOBROBITI OTVORENI POLUOTVORENI

Stado ima zdravstveni plan 0 0

Veterinar dolazi u posjet min 2x/god 2/3 3/3

Smrtnost u stadu do 30 % 2/3 2/3

Posljednja tri mjeseca tretman antibiotikom 1/3 0

Zaklane svinje zbog bolesti 0 0

Prisutnost boksa za liječenje bolesne svinje 1/3 2/3

Dezinfekcija boksa se vrši nakon liječenja 1/3 3/3

Gospodarstvo Kovačević nema zdravstveni plan za svoje stado, a veterinar dolazi u

posjet jednom na godinu. Smrtnost u njegovom stadu iznosi 30 %, a 20 % prasadi je unazad

tri mjeseca koristila antibiotike. Boks za liječenje svinja nije osiguran i ne provodi se

dezinfekcija objekata u kojem su smještene svinje. Farmer nije išao ni na jedno stručno

osposobljavanje, a kastraciju provodi sam. Gospodarstvo Novosel također nema zdravstveni

plan, međutim njegovo stado veterinar posjećuje četiri puta godišnje. Smrtnost u stadu iznosi

10 %, te unazad tri mjeseca nije bilo tretmana antibioticima. Nije bilo ni jedne svinje koja je

morala biti uklonjena zbog bolesti. Gospodarstvo ima boks za liječenje bolesnih svinja i

redovito vrši dezinfekciju kako boksa za liječenje svinja tako i cijelog objekta. Farmer je išao

na stručno obučavanje i savjetovanje u uzgoju i držanju svinja. Kastriranje vrši veterinar.

Gospodarstvo Lončar nema zdravstveni plan za svoje stado, a veterinar posjećuje

gospodarstvo dva do tri puta na godinu. Tretmani antibioticima nisu bili provođeni unazad tri

mjeseca niti je bilo uklonjenih svinja zbog ozljeda ili bolesti. Sva tri gospodarstva nemaju

skliske podove čime su izbjegli mogućnost ozljede noge kod svinja.

Gospodarstvo Stanilović koje svinje drži u otvorenom sustavu nema zdravstveni plan

za svoje stado, posjet veterinara je tri puta godišnje. U njegovom stadu nije do sad zabilježena

smrtnost, te unazad tri mjeseca nije bilo nikakvih tretmana antibioticima. Boks za bolesne

životinje nije osiguran i ne vrši se dezinfekcija objekta. Kastraciju provodi veterinar, a i sam

21

farmer je prošao nekoliko tečaja i usavršavanja uzgoja svinja. POT nema zdravstveni plan za

stado, a posjet veterinara je jednom na godinu. Smrtnost u stadu iznosi i do 75 %, nije bilo

tretmana nikakvim antibioticima niti lijekovima, niti je bilo zaraženih životinja. Boks za

zaražene svinje nije osiguran i ne provodi se dezinfekcija. Kastracija se provodi nakon dva do

tri mjeseca starosti od strane veterinara. Gospodarstvo Pavičić nema zdravstveni plan za

stado, a veterinar dolazi jednom na godinu. Smrtnost u stadu iznosi 30 % i do sad je bilo

zaraženih svinja, unazad tri mjeseca bilo je tretmana antibioticima i lijekovima protiv

mikotoksina u kukuruzu.

Prema prikupljenim podacima može se zaključiti da sloboda od boli, bolesti i ozljeda

nije potpuno zadovoljena jer ni u jednom sustavu ne postoji zdravstveni plan stada, što ne

zadovoljava zahtjeve Direktive o dobrobiti svinja u EU. Posjet veterinara je češći u

poluotvorenom sustavu uzgoja nego kod otvorenog sustava. Smrtnost u stadu je veća kod

otvorenog sustava za oko 35 %. Bolesti svinja bile su podjednako prisutne i u otvorenom i u

poluotvorenom sustavu. Boks za zaražene i bolesne svinje također postoji na jedan od tri

gospodarstava u otvorenom i dva od tri u poluotvorenom sustavu s tim da se češće

dezinficiraju objekti u poluotvorenom sustavu. Stoga možemo zaključiti kako je dobrobit po

ovoj točki slobode bolja kod poluotvorenog sustava uzgoja.

4.3. SLOBODA IZRAŽAVANJA PRIRODNOG PONAŠANJA

Sloboda izražavanja prirodnog ponašanja svinja može se osigurati pružanjem dovoljno

prostora svinjama, druženjima i prikladnom količinom manipulativnog materijala (FAWC,

2007). Smjernice za socijalnu skrb svinja u EU (EC, 1991; 2001) preporučuju: držanje legla

zajedno i miješanje legla s drugim leglom iste veličine, držanje krmača grupno osim u

laktaciji, osigurati dovoljno pojedinačnih prostora za svinje i osigurati dovoljne količine

manipulativnog materijala (slama, sijeno ili piljevina ). Odbijena prasad i tovljenici drže se

odvojeno, dok su krmače u skupinama (50 %) te je potrebno 1,3 m². Prema direktivi EU

prasad za klanje mora težiti 25 kg, a tovljenici 110 kg.

22

Tablica 7. Sloboda izražavanja prirodnog ponašanja

KRITERIJI DOBROBITI OTVORENI POLUOTVORENI

Pristup otvorenim površinama 3/3 3/3

Razdoblje kontinuiranog mraka 3/3 3/3

Odvajanje krmača nakon parenja 0 0

Odvajanje krmača nakon što se izlegne prasad 3/3 3/3

Da li krmače u laktaciji grade gnijezdo 3/3 3/3

Dob od dva mjeseca u kojoj se odbija prasad 3/3 2/3

Na svim gospodarstvima sve kategorije svinja imaju pristup otvorenim površinama te

razdoblje kontinuiranog mraka. Krmače se ne odvajaju nakon parenja ni na jednom

gospodarstvu, ali zato dolazi do odvajanja krmača nakon prasenja. Krmače u laktaciji na svim

gospodarstvima grade gnijezdo. Prasad se odbija s dva mjeseca starosti, osim kod

gospodarstva Lončar gdje se prasad obija sa sedam tjedana starosti.

Slika 4. Pristup otvorenim površinama Slika 5. Odvajanje krmače s prasadi

(Foto: Vidović, 2016)

Na temelju ovih podataka zaključujemo da su oba sustavu u pogledu slobode

prirodnog ponašanja skoro identična, osim jednog gospodarstva koji je tjedan dana ranije

odbija prasad.

23

4.4. SLOBODA OD NELAGODE

Nelagoda se može izbjeći pružajući utočište, odgovarajuće okruženje i udobna

područja za odmaranje (FAWC, 1996). U pogledu ove slobode, smjernice za socijalnu skrb

svinja EU predlaže da sve svinje trebaju imati pristup suhim, čistim i toplinski udobnim

područjima (Direktiva EC, 1991). Nadalje, smjernice za socijalnu skrb svinja u EU pokazuju

da područja koja pružaju udobnost moraju biti suha i trebaju biti odvojena od područja gdje

svinja leži i gdje balega. Područje defekacije mora biti opremljeno odvodnim otvorima

(Direktiva EC, 1991).

Tablica 8. Sloboda od nelagode

KRITERIJI DOBROBITI OTVORENI POLUOTVORENI

Krmače imaju nosu naušnicu 0 0

Zaštita od vremenskih neprilika 3/3 2/3

Izloženost sunčevim opeklinama i stresu 0 1/3

Valjanje u blatu 2/3 3/3

Ventilacija u zatvorenim prostorima 0 1/3

Prskanje/ tuširanje 0 1/3

Svinje podvrgnute previsokim temperaturama pate od toplinskog stresa. Kada

temperatura raste iznad normalnih granica, životinja postaje zadihana, imunitet pada što može

dovesti do smrti. Osim što uzrokuje patnju, također smanjuje produktivnost te utječe na

plodnost. Tako smanjen unos hrane u laktaciji smanjuje proizvodnju mlijeka te dolazi do

štetnih posljedica na sisajuću prasad. Bitno je da svinje u toplijim danima imaju dovoljne

količine vode. Ventilacija u zatvorenim prostorima mora pomoći svinjama da ne osjećaju

nervozu i stres. Uz objekte je poželjno napraviti mjesto za kaljužanje jer time svinje gube

toplinu te se stvara zaštitni sloj blata na tijelu koji ih štiti od opeklina.

Na svih šest gospodarstava krmače nemaju nosnu naušnicu što im ne stvara bolove

prilikom rovanja i time su zadovoljili Direktivu. Zaštitu od sunčevih opeklina i direktnog

sunca nemaju svinje na gospodarstvu Kovačević (poluotvoreni sustav). Valjanje u blatu je

omogućeno na svim gospodarstvima osim na gospodarstvu Stanilović, koje primjenjuje

otvoreni sustav uzgoja. Umjetna ventilacija i tuširanje za vrijeme ljetnih vrućina omogućena

je na gospodarstvu Novosel.

24

Vrste podova u poluotvorenom sustavu najčešće se izmjenjuju između betonskog poda

i rešetkastog poda, punog betonskog poda i potpuno rešetkastog poda. Ni na jednom

gospodarstvu u poluotvorenom sustavu nismo naišli na pod s dubokom steljom. Odbijena

prasad se drži ili na betonskom podu ili na potpuno rešetkastom podu. Stoga zaključujemo da

je sloboda od neugode zadovoljena u poluotvorenom sustavu uzgoja.

Slika 6. Kombinacija punog i rešetkastog poda (Foto: Vidović, 2016)

4.5. SLOBODA OD STRAHA I NESREĆE

Sloboda od straha i nesreće najmanje je cijenjena u direktivama skrbi svinja u EU

(Direktiva EC 1991; 2001), vjerojatno zato što se ne može rješavati isporuka resursa.

Direktiva tvrdi kako već u najranijoj dobi dolazi usađeni strah i uznemirenost i prema

smjernicama skrbi svinja EU (direktivama EZ-1991; 2001) prasad se ne bi trebala odbijati za

konvencionalne pasmine prije 28 ili 21 dana, a u ovom slučaju za našu turopoljsku svinju dva

mjeseca.

Kako bi se spriječili strah i uznemirenost, treba izbjeći sve uvjete koji mogu

uzrokovati duševnu patnju. To se može postići dobrim uvjetima stanovanja, dobar tretman i

izbjegavanje duševnih boli (FAWC, 2007).

25

Tablica 9. Sloboda od straha i nesreće

KRITERIJI DOBROBITI OTVORENI POLUOTVORENI

Vlasnik je išao na obuku za skrb o svinjama 1/3 1/3

Svinje su grupirane s drugim svinjama izuzevši

nakon odbića

3/3 3/3

Kod premještanja svinja koristi se električni štap

/ daske

3/3 3/3

Na obuku i usavršavanje išli su nositelji gospodarstva Stanilović (otvoreni sustav

uzgoja) i Novosel (poluotvoreni sustav uzgoja). Prasad se odbijala nakon dva mjeseca starosti

osim na gospodarstvu Lončar gdje farmer odbija nakon sedam tjedana starosti, tj. tjedan dana

prije nego ostali farmeri. Grupiranje svinja svih kategorija nakon odbića prisutno je na svim

gospodarstvima. Sva gospodarstva prilikom grupiranja ili premještanja svinja koriste

električni štap ili daske. Dva sustava su podjednaka prema kriteriju slobode od straha i

nesreće.

Gledajući različite slobode ni na jednom gospodarstvu nije ispunjeno svih pet sloboda

istovremeno. Neke slobode, poput prirodnog ponašanja, su bolje osigurane u otvorenom

sustavu uzgoja, dok su kod poluotvorenog sustava zadovoljene slobode kao što su sloboda od

neugode, sloboda od boli, ozljeda i bolesti i sloboda od gladi i žeđi.

Slika 7. Svinje u skupini (Foto: Vidović, 2016)

26

5. ZAKLJUČCI

Sloboda od gladi i žeđi u otvorenom sustavu je lošija s usporedbom s poluotvorenim

sustavom. Ni u jednom sustavu krmače nisu hranjene prema svojoj kondiciji.

Sloboda od boli, ozljeda i bolesti ostvarena je u poluotvorenom sustavu. Ni u jednom

sustavu ne postoji zdravstveni plan za stado. Posjeti veterinara su češći u poluotvorenom

sustavu. Bolesti svinja su podjednako prisutne i u otvorenom i u poluotvorenom sustavu.

Sloboda izražavanja prirodnog ponašanja je zadovoljena u oba sustava. Sva

gospodarstva s poluotvorenim sustavom uzgoja imaju pristup otvorenim površinama te period

kontinuiranog mraka.

Sloboda od nelagode je postignuta u poluotvorenom sustavu jer su svinje bile

zaštićene od vremenskih neprilika, imale su konstantni pristup blatu (kaljužanje), ventilaciju u

zatvorenom prostoru i tuširanje za vrijeme velikih vrućina.

Sloboda od straha i nesreće djelomično je ostvarena u poluotvorenom i u otvorenom

sustavu uzgoja.

Kod uzgoja turopoljske svinje u poluotvorenom sustavu uzgoja, ostvareni su optimalni

utjecaji na dobrobit. Najveća razlika između sustava je u smrtnosti prasadi u leglima, pa tako

u otvorenom sustavu smrtnost legla iznosi i do 70 % godišnje, iz čega proizlazi da je

poluotvoreni sustav bolji u odnosu na otvoreni sustav prema kriteriju slobode od boli, bolesti i

ozljede.

27

6. LITERATURA

1. Anderson I. L., Boe K. E., Kristiansen A. L. (1999). The influence of different feeding

arrangments and food type on competition at feeding in pregnant sows. Applied Animal

Behaviour Science. 65: 91 -104.

2. Asaj A. (2003). Higijena na farmi i u okolišu. Medicinska naklada, Zagreb

3. Asaj A. (2006). Ekološko stočarstvo i homeopatija. Medicinska naklada, Zagreb

4. Barać Z., Bedrica Lj., Čačić M., Dražić M., Dadić M., Ernoić M., Fury M., Horvath Š.,

Ivanković A., Janječić Z., Jeremić J., Knezić N., Marković D., Mioč B., Ozimec R.,

Petanjek D., Poljak F., Prpić Z., Sindičić M. (2011). Zelena knjiga izvornih pasmina

Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Državni zavod za zaštitu prirode,

Hrvatska poljoprivredna agencija, Nacionalni park Krka, Republika Hrvatska, Zagreb

5. Balenović V. i Balenović M. (1998). Svinjogojstvo. Profil Edukacija, Zagreb

6. Blokhuis H. J. (2009). Assessment protocol for pigs. Welfare Quality, Netherlands

7. Borell E., Lengerken G, Rudovsky A. (2002). Tiergerechte Haltung von Schweinen. Parey

Bucherverlag. 333 - 368.

8. Budimir K., Margeta V., Kralik G., Margeta G. (2013). Silvo-pastoralni način držanja

crne slavonske svinje. Krmiva 55 (3): 151-157.

9. Budimir K., Margeta V., Steiner Z., Crnac V. (2015). Hranidba svinja u ekstenzivnim

uvjetima držanja. Proceedings. 50th Croatian and 10th International Symposium on

Agriculture. 414–417

10. Brambell F.W.R. (1965). Report of the Committee to enquire into the welfare of animals

kept under intensive livestock husbandry systems. Her Majesty’s Stationary Office. 28:

103-126.

11. Brinzej M., Caput P., Čaušević Z., Jurić I., Kralik G., Mužic S., Nikolić M., Petričević A.,

Srećković A., Steiner Z. (1991). Stočarstvo. Školska knjiga, Zagreb

12. Broom D. M. (1991). Assessing welfare and suffering behavioural processes. Elsevier BV.

2-3: 117-123.

13. Broom D. M. (2001). A history of animal welfare science. Acta Biotheoretica. 59: 121-

137.

14. Broom D. M. i Fraser A.F. (2007). Domestic animal behaviour and welfare. 4th Ed. CAB

International, UK

15. Canellas I., Roig S., Poblaciones M. J., Gea-Izquierdo G., Olea L. (2007). An approach to

acorn production in Iberian dehesas. Agroforesty system. 70: 3-9.

28

16. Caput P., Ivanković A., Mioč B. (2010). Očuvanje biološke raznolikosti u stočarstvu.

Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb

17. Deen J. (2010). Pigs: Behaviour and welfare assessment. Encyclopedia of Animal

Behaviour. 731-739.

18. Duncon I. J. H. (2005). Science based assessment of animal welfare, farm animals.

Department of Animal and Poultry Science. 24 (2): 483-492.

19. EC directive (1991). Council Directive 1991/630/EEC Minimum standards for the

protection of pigs. Office for Official Publications of the European Union.

20. EC directive (2001). Commission Directive 2001/93/EC laying down minimum standards

for the protection of pigs. Official Journal of the European Union.

21. Đikić M., Salajpal K., Karolyi D., Đikić D., Rupić V. (2010). Biološke značajke

turopoljske pasmine svinja kao čimbenici obnove i očuvanja populacije. Stočarstvo. Vol.

64 No. 2-4, 79-90.

22. Đikić M., Jurić I., Kos F. (2002). Turopoljska svinja autohtona hrvatska pasmina,

Plemenita opčina turopoljska, Velika Gorica

23. FAWC (1996). Repert on the welfare of pigs kept outdoors. MAFF Publications, London

24. FAWC (2007). Five Freedoms. Page Street, London

25. Fraser, A. F. i Broom D. M. (1997). Farm animal behaviour and welfare. Third edition.

CAB International.

26. Fregonesi J. A., Leaver J. D. (2001). Behaviour, perfomance and health indicaters of

welfare for dairy sows housed in stramyard or cubide systems. Elsevier Science. 68 (2-3):

205-2016.

27. Früh B. (2011). Organic Pig Production in Europe. Research Institute of Organic

Agriculture (FiBL). Frick, Switzerland

28. Gutzmirtl D. i Jurišić I. (2003). Etologija svinja. Hrvatski zavod za poljoprivredno

savjetodavnu službu. 1-4.

29. Horvat Š. (2003). Staro blago novi sjaj. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja,

Zagreb

30. HPA (2015). Godišnje izvješće. Svinjogojstvo.

31. Hristov S. i Stanković B. (2009). Najznačajniji propusti u obezbeđivanju dobrobiti

životinja na farmama goveda i svinja. Zbornik naučnih radova. Vol. 15 (3-4): 95-102.

32. Kanis A.E., de Greef K.H., Hiemstra A., van Arendonk J.A.M. (2005). Breeding for

societally important traits in pig. J. Amin. Sci. 83: 948-957.

29

33. Kostelić A. (2014): Upravljanje zdravljem svinja u ekstenzivnom uzgoju. Zbornik

predavanja 10. savjetovanja uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj. HPA. 52-55.

34. Kralik G., Kušec G., Kralik D., Margeta V. (2007). Svinjogojstvo – biološki i zootehnički

principi. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku., Poljoprivredni fakultet u

Osijeku, Osijek

35. Ivoš J., Krsnik B., Kovačević S. (1981). Ekologija i proizvodnja u svinjogojstvu.

Stočarstvo. 35 (11 – 12), 379 – 417.

36. Marušić L. (2010). Proizvodna svojstva svinja crne slavonske pasmine u otvorenom

sustavu držanja. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet

37. Narodne novine. (2002). Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda, NN

13/02.

38. Luković Z. (2014). Držanje svinja na otvorenom. Gospodarski list. 22, 62-63.

39. Pavičić Ž. (2007a). Držanje krmača s prasadi u ekološkom uzgoju. Gospodarski list. 11,

81-82.

40. Pavičić Ž. (2007b). Držanje nerastova u ekološkom uzgoju. Gospodarski list. 15, 73.

41. Pavičić Ž. i Ostović M. (2011). Smještaj i držanje svinja u uvjetima ekološkog uzgoja.

Meso. Vol XIII, broj 1. 1-7.asa

42. Posavi M., Ozimec R., Ernoić M., Poljak F. (2004). Enciklopedija hrvatskih domaćih

životinja. Katarina Zrinski, Varaždin

43. Robić, Z. (2002) : Prilog obnovi turopoljske pasmine svinja. Agronomski glasnik 5-6

44. Rodriguez-Estavez V., Sanchez-Rodriguez M., Garcia M., Gustavo Gomer-Castro A.

(2010). Feed conversion rate and estimated energy balance of free grazing Iberian pigs.

Livestock sience. 132: 152 -156.

45. Senčić Đ.,Pavičić Ž., Bukvić Ž. (1996). Intenzivno svinjogojstvo. Biblioteka Extra Nova

zemlja, Osijek

46. Senčić Đ. i Antunović Z. (2003). Ekološko stočarstvo. „Katava“ d. o. o., Osijek

47. Salajpal K., Karolyi D., Beck R., Kiš G., Vicković I., Đikić M., Kovačić D. (2004). Effect

of acorn (Quercus robur) intake on faecal egg count in outdoor reared Black Slavonian

Pig. Acta agriculturae slovenica. 1: 173-178.

48. Uremović M. i Uremović Z. (1997). Svinjogojstvo. Agronomski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb

49. Uremović M., Uremović Z., Luković Z. (2006). Utjecaj genotipa i načina hranidbe na

rezultate u tovu svinja. Proceedings of the 41st Croatian & 1st International Symposium

on Agriculture. Poljoprovredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku. 667-668.

30

50. Volčević B. (2005). Svinjogojstvo. Neron d.o.o, Bjelovar

51. Vučemilo M., Vinković B., Matković K. (2006). Smještaj i dobrobit životinja na farmama,

te uvjeti kojima moraju udovoljavati farme u svjetlu novog pravilnika. Krmiva. Vol 48

(1): 43-27.

52. Webster A. J. F., Main D. C. J., Whay H. R. (2004). Welfare assessment: indices from

clinical observation. Animal Welfare. Vol. 13 (1): 93-98.

31

7. PRILOG

A. Freedom from hunger and thirst

1. Do animals have access to water 24 hours per day?

2. Do animals have access to food 24 hours per day?

3. Please indicate :

number of pigs per pen

number of feeding spaces per pen

number of drinkers per pen

4. What is the flow rate (litres/min) from the drinkers?

5. How often are header tanks emptied and cleaned?

6. Are diets formulated by a professional nutritionist?

7. When diets are changes, how is this done?

The following questions are specific for sows

8. How are dy sows fed?

9. Are dry sows fed fed according to their body condition ?

10. Does the dry sow diet include fibre provision to increase gut fill?

11. How are the lacatating sows fed?

B. Freedom from pain/disease

1. Does the unit have a herd health plan?

2. When was this last reviewed?

3. How often does your veterinary carry out routine visits?

4. What is the % mortality in each unit?

5. Within the last three months how many individual pigs have received antibiotic treatments?

6. Of pigs slaughtered within the last three months how many acrcasses have been condemned? 7. Have your stock people received training in the selection and administration of veterinary medicines?

8. Does the unit have a hospital pen for sick animals?

9. Is this hospital pen washed and disinfected after use?

10. Do buildings follow an all-in all out policy?

11. Following emptying are pens pressure washed using an approved disinfectant?

12. How are pigs euthanased?

The following questions are specific for suckling piglets

13. Are male animals castrated?

14. If yes, is this done

by a veterinary surgeon?

with the use of anaesthesic? Is analgesia (long term pain relief) used after the procedure?

15. Are suckling pigs subjected to

32

teeth clipping/grinding?

Tail docking?

Ear Notching?

Ear tagging?

Tattooing?

C. Freedom to perform natural behaviours

1. Do all animals have access to environmental enrichment?

2. In what form is this provided?

Floor based manipulable non-edible (e.g. ball, wood, wellies)

Hanging manipulable non edible (e.g. chains)

Rooting substrate non floor based

Shallow straw on floor

Deep straw on floor

3. Does the lighting regime allow pigs to have a period of continuous darkness ?

The following questions are specific for sows

4. What proportion of sows are kept in crates after mating?

5. What percentage of sows are kept in crates after farrowing?

6. Are lactating sows provided with nesting materials prior to farrowing?

7. At what age are suckling piglets weaned?

D. Freedom from discomfort, for outdoor pigs only

8. Are sows nose-rung?

9. Are pigs provided with a shelter that is

wind/rain/weather proof?

allows them all to lie down confortably at the same time?

10. Are pigs provided with a means to reduce the risk of sunburn and heat stress?

Mud wallows

Cool, ventilated shaded areas where all pigs can lie down simulatneously

Showers/Sprinklers

E. Freedom from fear and distress

1. Have your stockpeople received training in the care of animals?

2. Are groups of animals ever mixed except weaning?

3. When mooving animals do you use a

pig board

goad

electric stick

other

33

8. ŽIVOTOPIS

Osobni podaci

Prezime i Ime: Vidović, rođ. Barukčić Ana

Datum rođenja: 23. listopad, 1992

Adresa: Poljanička 6c, Donja Bistra 10298

E-mail: anavidovicagr@gmail.com

Državljanstvo: Hrvatsko

Narodnost: Hrvatica

Obrazovanje

1999. – 2007. O. Š. Ivane Brlić – Mažuranić. Kolodvorska 31, Prigorje Brdovečko 10291

2007. – 2011. Srednja Poljoprivredna škola. Gjure Prejca 2, 10 000 Zagreb

2011. – 2014. Preddiplomski studij. Smjer: Ekološka poljoprivreda Sveučilište u Zagrebu,

Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska

2014. – danas Diplomski studij: Ekološka poljoprivreda i agroturizam, Sveučilište u Zagrebu,

Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska

Osobne vještine i kompetencije

Materinski jezik(ci): Hrvatski jezik

Drugi jezik(ci): Engleski i njemački jezik

Vješto baratanje internetom, Microsoft Office alatima (Word, Excel i PowerPoint)