dokle??? - ugsandzakubih.ba

Glasilo Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH • Godina I • Broj 3 • septembar 2015. godine • Izlazi periodično

DOKLE???

Bajram Šerif Mubarek Olsun

Svim muslimanima Bosne i Hercegovineč�titamo nastupajuće dane Kurban-bajrama

sa željom da ga provedu u sr�i,porodičnom i prijateljskom okruženju.


www.posta.ba“JP BH POŠTA” d.o.o. Sarajevo

Vaša Pošta za sva vremena

Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini


3

IMPRESUM

Glavni urednik:Ekrem Lekić

Redakcija:Ismet Dedeić, prof. dr. Halid Kurtović, prof. dr. Hana Korać, prof. dr. Rifat Škrijelj, mr. Muharem Hamzić, prof. dr. Selmo Cikotić, prof. dr. Duljko

Hasić, prof. dr. Izet Šabotić, Zakira Mahmutović – Škrijelj, mr. Anes Ličina, Dževdet Nikočević, dr. Šemsudin Hadrović, Ekrem Ferhatović, Murat Kahrović

Tehnički urednik: Nelmedin Kolubara

Izdavač: Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH

Adresa: Nova 2, 71000 Sarajevo Tel/fax: 033/ 220-995

Štampa: GIK „Oko“ Sarajevo

Transakcijski račun: 1011010000129531PRIVREDNA BANKA SARAJEVO D.D. SARAJEVO

1. Rješavanje statusa studenata porijeklom iz San-džaka (Srbije i Crne Gore) koji studiraju u BiH,

2. Rješavanje pitanja zdravstvenog osiguranja za građane porijeklom iz Sandžaka koji žive u BiH,

3. Rješavanje pitanja dvojnog državljanstva između Crne Gore i BiH.

Ove tri navedene stavke gorući su problemi koje Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka, sku-pa sa državnim institucijama, kroz nevladin sektor, ali i sa pojedincima - svima vama ponaosob, mora rješavati. Sva tri segmenta su višeslojna i pogađaju iznimno mnogo ljudi. Kada se sve to pogleda ovako na papi-ru, izgleda apstraktno, poput brojnih problema koji pogađaju društvo i samo se gomilaju, No, kada se u njih pogleda sa ljud-skog aspekta - oči u oči - kroz konkretan primjer i problem pojedinca i njegove porodice, kao što ja to činim, naročito otkako sam na čelu Udruženja, onda je očito koliko su stvari ozbiljne i koliko se hitno mora nešto poduzeti Što se tiče detektiranja obima problema iz prve stavke, do-voljno je reći da se svi studenti iz Srbije i Crne Gore, pa i Boš-njaci, u Republici Srpskoj zakonski tretiraju kao do-maći studenti, sa svim pravima, dok se u Federaciji BiH imaju jednaka prava kao studenti iz Sjeverene Koreje ili Obale Slonovače.Stoga će se UGSP snažno angažirati na lobiranju za donošenje novog zakona, koji će ispraviti ove ne-pravde i na potpuno drugačiji, rekao bih - prirodan način, urediti ovo složeno pitanje, koje najviše poga-đa mlade, ali i kompletne porodice. UGSP će i ove, kao i prošle godine osigurati dvadesetak stipendija za nadarene studente i ta pomoć je uvijek dobrodoš-la. Ipak, cilj nam se sistemski riješiti ovu oblast.Problem pružanja zdravstvene zaštite najbolje sam svjedočio nedavno kroz primjer gdje je jednom čo-vjeku iz Sandžaka došla majka u posjetu. Na ulici je imala moždani udar i hitno su je odvezli na Kliniku

urgentne medicine Kliničkog centra na Koševu. Međutim, osoblje Kliničkog centra nije htjelo pri-miti ovu ženu sve dok neko nije potpisao da će troškovi biti plaćeni. Naravno, potpisao je njen sin, koji porodicu hrani od plaće oko 600 KM. Žena je poslije mjesec dana boravka napustila bolnicu, pa nedugo poslije toga i preselila, a sinu su isporučeni troškovi liječenja u iznosu od oko 6000 maraka!? Kako između Srbije i Bosne i Hercegovine postoji Sporazum koji rješava ovakva pitanja, lično sam se

angažirao i zvao nadležnu ko-misiju, koja je smještena u Uži-cu. Uposlenica mi je doslovce rekla: - Po ovome osnovu kori-štenja zdravstvenih usluga izvan Srbije, samo Sjenica nas košta više nego cijela Srbija. Osim toga, što je pu-tovala kada je bila bolesna!Tek nakon dvije odbijenice, koju su obrazlagane svim i svačim, nekako se uspjelo naplatiti ovaj iznos. Dakle, Sporazum postoji, ali se ne poštuje i sav teret pada na pojedinca.Nakon svega iznesenog,

planiramo izvršiti pritisak i snažno lobiranje da se donese zakon koji će regulirati status studenata iz Sandžaka, koji studiraju u BiH, potom da se potpiše sa Crnom Gorom spora-zum o reciprocitetu prilikom pružanja zdrav-stvene zaštite, kao i da se riješi pitanje dvoj-nog državljanstva između Crne Gore i BiH.Pravo na školovanje, zdravstenu zaštitu i spa-janje porodica spadaju u najosnovnija ljudska prava i mi ih namjeravamo riješiti u skladu sa imperativom da se ta prava imaju poštovati. Prvo, kroz odgovarajuće zakone i sporazume, a onda i kroz konkretna rješenja, pojedince i projekte, koji će osigurati realizaciju onoga što piše na papiru. S tim u vezi očekujem podršku od svih vas. u

IZ SADRŽAJA

4 Srebrenica - razumijevanje prošlosti zarad budućnosti

OSPORAVANJE GENOCIDA ZAPRAVO JE NJEGOVA POTVRDA

8Svjedok istorije: Genocid u Šahovićima

POSLJEDNJA ISPOVIJEST IBRA TURANA

12Naučna konferencijaa “Bihor kroz prošlost” u Petnjici

STOLJEĆE KONTINUIRANOG ISELJAVANJA BOŠNJAKA

14Intervju: prof. dr. Sead Šemsović

BOŠNJACI MORAJU PRESTATI DRIJEMATI, NAJVEĆE PODVALE DESILE SU NAM SE ZBOG NEMARA

18Predstavlljamo najbolje: Univerzitet u Travniku

GRAD VEZIRA, KONZULA I NOBELOVACA SADA JE POZNAT I KAO UNIVERZITETSKI GRAD

22Intervju: Ramiz Dreković, jedini general koji je koman-

dovao sa dva korpusa Armije BiHVLASTI U SARAJEVU MOGU I MORAJU UČINITI VIŠE ZA RAZVOJ BOSANSKE KRAJINE I SANDŽAKA

26Naknada štete po osnovu ugovora

PRIJETNJE PO SIGURNOST IMOVINE SU OSNOVNI MOTIV ZA OSIGURANJE

34Mjesto šume u kulturi i historiji ljudskog društva

STALNA INTERAKCIJA ČOVJEKA I PRIRODE

38Društveno usmjerenje invalida i ratnih vojnih invalida

KO SE BRINE O REHABILITACIJI I ZAPOŠLJAVANJU OVIH OSOBA

I JOŠ MNOGO TOGA...

n Ekrem Lekić, predsjednik Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH

Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini

Tri ključna pitanjaUmjesto uvodnika

4

PEČAT

Bitno je, također, zapaziti da je iza svakog prethodnog vala genoci-da, što ne uključuje posljednji,

slijedio period negiranja genocida, kao i njegovog pravdanja različitim razlozima i okolnostima ili, jednostavno, proizvodom ”zlog vremena”. Po pravilu su ovakve faze osporavanja genocida bile praćene i drugim mjerama pomirenja i zaborava, uz ponavljano obrazloženje da se loša proš-lost ne može promijeniti, ali da valja pra-viti bolju budućnost.

Podsjetimo se činjenice da je genocid, po definiciji, zločin iza kojeg stoji država - jer se u planiranju, pripremi i realizaciji zločina zahtijeva veoma složen mehani-zam koji samo država može osigurati - i ne može biti proizvod odmetnutih ili ne-kontroliranih elemenata.

Kako se ni jednom drugom naukom ne manipulira više nego historijom, lako je zapaziti da srpska historiografija ne bilje-ži, i ne pamti, svoje zločine genocida nad Bošnjacima, a da pri tom izrazito potencira (ponekad i glorificira) vlastite žrtve i zloči-ne koji su drugi činili nad Srbima.

Osporavanje kao potvrda genocida

Takvo se ponašanje pravda ne samo patriotizmom i potrebom ostvarivanja i zaštite nacionalnih interesa, već i poseb-nim svojstvima i talentima srpskog na-roda, u okviru čega se laž mistificira kao svojevrsna srpska posebnost i prednost. Iako je u okviru trezvenog načina mi-šljenja i racionalnog shvatanja stvarnosti

teško prihvatiti ovakvu konstataciju, lako je pronaći više činjenica koje je potvđuju. Vrlo je, u tom smislu, ilustrativna misao ideologa srpske nacije, Dobrice Ćosića, iz njegovog romana ”Deobe” iz 1961. god. u kojoj se tvrdi: ”Mi Srbi lažemo da bi-smo obmanuli sebe, da utešimo drugog, lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i po-tvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”.

Osporavanje istine, ili jasnije rečeno – laž, se i u sadašnjem vremenu, u izvjesnoj mjeri, nudi kao primamljivo rješenje – iz perspektive većine aktuelnih srpskih poli-tičara, na temelju iskustva da je bila djelo-

tvorna i da je pomogla u više prethodnih historijskih situacija. Međutim, malo oz-biljnijom analizom sadašnje situacije lako se može zaključiti da laž više ne može biti djelotvorna, ni za same Srbe.

Naime, Srbi i Srbija su se u većini prethodnih historijskih situacija nalazili na pobjedničkoj strani historije, što se ne može reći za ishod posljednjeg rata u Bo-sni i Hercegovini, na što sve glasnije upo-zoravaju odgovorni misleći ljudi iz reda srpskog naroda.

Negiranje genocida je prepoznato kao završna, osma faza genocida (prethodnih sedam faza genocida su: klasifikacija, deidentifikacija, dehumanizacija, organi-zacija, prečišćavanje, priprema i egzeku-cija – de facto genocid). Tako se sada, sa stanovišta poznavaoca genocida, ospora-vanje genocida shvata kao njegova logič-na završna faza, odnosno, kao potvrda genocida.

Za razliku od svih prethodnih historij-skih situacija, sada je istina opštepoznata, opštepriznata i presuđena od strane jedine relevantne pravosudne institucije svijeta (Međunarodni sud pravde u Hagu), koja je meritorna da kaže da li se radi o geno-cidu ili ne.

Međutim, indikativno je da ni jedna od značajnih institucija srpskog naroda, koja tokom dužeg historijskog perioda profi-lira, oblikuje i zastupa interese, odluke i postupke srpskog naroda, ne pokazuje niti namjeru, niti snagu, niti hrabrost da prihva-ti i prizna istinu i činjenice vezane za ge-nocid nad Bošnjacima Srebrenice. Srpska pravoslavna crkva, srpska obavještajna za-

Srebrenica – razumijevanje prošlosti zarad budućnosti

Osporavanje genocida zapravo je njegova potvrdaLjudi koji malo duže pamte ili imaju priliku da na različite načine dobiju informaciju o zločini-ma genocida nad Bošnjacima, počinjenog od strane srpskih snaga u različitim historijskim pe-riodima, govore o ponavljanju genocida, što uključuje i zločine genocida počinjene i nad Bošn-jacima Sandžaka – kako na prostoru Srbije, tako i na prostoru Crne Gore. U analizi ponavljanja genocida, koji su srpske snage počinile nad Bošnjacima, tokom posljednja dva stoljeća, valja zapaziti da je svaki naredni val genocida veći, brutalniji i pogubniji od prethodnog.

n Piše: prof. dr. Selmo CIKOTIĆ

5

PEČAT

jednica i Srpska akademija nauka i umjet-nosti ne nagovještavaju očekivanu katarzu i spremnost da budućnost srpskog naroda rasterete ove teške historijske hipoteke. Negiranje činjenica neće promijeniti istinu niti promijeniti ili popraviti situaciju.

Državne strukture – predsjednik drža-ve, Skupština i Vlada Srbije nemaju ništa bolju poziciju. Svijetli primjeri pojedinih odgovornih i svjesnih intelektualaca, po-litičara i predstavnika srpskog naroda i društva, ohrabruju, ali nisu dovoljan indi-kator očekivane promjene i katarze.

I u kontekstu ovih konstatacija valja ponoviti činjenicu da srpski narod nije ge-nocidan, ali u isto vrijeme, valja zapaziti i činjenicu da nespremnost predstavnika i institucija tog naroda da prizna opštepri-hvaćene i opštepoznate činjenice veza-ne za odgovornost Srba za genocid nad Bošnjacima Srebrenice u najvećoj mjeri, dugoročno, štetu nanose upravo srpskom narodu. Ne dođe li do promjene u smislu odnosa predstavnika srpskog naroda pre-ma priznavanju istine o genocidu u Sre-brenici, Srbi će i dalje, višestruko, trpjeti posljedice takvog stanja.

Pozicije međunarodne zajednice

U analizi ukupne situacije vezane za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. godine, ne smije se iz vida gubiti i uloga međunarodne zajednice (štagod da taj termin podrazumijeva), pa prijedlog UN rezolucije od strane Ujedinjenog Kra-ljevstva, uoči 20-te godišnjice genocida, i njenu podršku od strane većine relevan-

tnih država svijeta, valja razumjeti i kao objektivno stanje svijesti međunarodnog javnog mnjenja (pa i kao akt umirivanja vlastite savjesti u nekim slučajevima), jer se činjenice i istina više ne mogu prešu-ćivati.

No, ukoliko se uloga međunarodne zajednice historijski kontekstualizira, onda je moguće zaključiti da UN nisu po-kazale sposobnost niti dale osnovu Boš-njacima da im vjeruju u Srebrenici u julu ‘95. godine, kao ni 20 godina kasnije. U julu 1995. UN nisu bile sposobne reali-zirati vlastitu Rezoluciju o sigurnoj zoni Srebrenica i zaštiti nedužan narod od ge-nocida. Dvadeset godina kasnije, i pored činjenice da je Međunarodni sud pravde, dakle, sudski organ upravo ove organiza-cije, donio presudu o genocidu, UN nisu sposobne donijeti odgovarajuću rezoluci-ju kojom se potvrđuje ta presuda.

Bitno je zapaziti da Bošnjaci, kao ni institucije države Bosne i Hercegovine, nisu pokrenuli postupak donošenja pome-nute Rezolucije UN-a, niti je bila prisut-na svijest o tome kakve bi posljedice, ili eventualne promjene, proizvela ova Rezo-lucija, čak da je bila i prihvaćena od strane Vijeća sigurnosti UN. Očigledno je da su motivi i interesi i pokretanja i osporava-nja ove Rezolucije bili daleko od dosega,

mogućnosti i uticaja Bosne i Hercegovine kao države, i Bošnjaka kao naroda, koji su bili direktno tretirani tekstom i znače-njem ove Rezolucije. BiH i Bošnjaci, nisu prepoznavali niti specifičnu dobit koju bi, eventualno, ostvarili usvajanjem ove Re-zolucije, niti gubitak koji je proizveden neusvajanjem Rezolucije.

Logičnim se nameće ozbiljno pita-nje da li je moguće i u budućnosti imati povjerenje u UN? Ova svježa historijska iskustva sugeriraju da UN nisu sposobne da se nose sa teškim i izazovnim situacija-ma i da im se može prepustiti odgovornost i ukazati povjerenje u rješavanju teških i dramatičnih pitanja.

Za Srbe i za Bošnjake je poznavanje i priznavanje istine temelj rješenja – u njemu je sadržana mudrost i mogućnost oslobađanja od traume, građenja svjetlije budućnosti, a u priznavanju genocida se nalazi osnova pomirenja.

Srbima će, dugoročno, koristiti da što prije postanu svjesni da je istina opšte-poznata i opšteprisutna. Svijet posmatra koliko su oni sposobni priznati i prihvatiti istinu i nositi se s njom i sa njenim po-sljedicama. Ovakvim stavom prema istini i sebi samima, Srbi sebi nanose najveću štetu i ne trebaju tražiti ničiju krivicu u ra-

n Laž je vid našeg patriotizma: Slobodan Milošević i Dobrica Ćosić n Vuk dlaku mijenja, ćud nikako: Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije

Ilustrativna je misao ideologa srpske nacije, Dobrice Ćosića, iz njego-vog romana ”Deobe” iz 1961. god. u kojoj se tvrdi: ”Mi Srbi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugog, lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”

6

PEČAT

zumijevanju posljedica stanja u kome se nalaze, osim u sebi samima.

Ohrabruje činjenica da se među srp-skim intelektualcima, političarima i pred-stavnicima mnogih drugih društvenih slo-jeva, sve više pojavljuju ljudi koji promo-viraju pristup prihvatanja istine, bez obzira na to koliko to prihvatanje i priznanje u ovom trenutku djeluje bolno i mučno.

Odnos Srba i Bošnjaka prema pitanju genocida

U ovom historijskom trenutku, pitanje istine i odnosa prema genocidu u Srebre-nici, mnogi akteri međunarodne zajedni-ce promatraju kao važno pitanje odnosa Srba, više prema sebi samima, nego pre-ma Bošnjacima, ili bilo kome drugome.

Dvije decenije, nakon što se genocid desio, Bošnjaci su pokazali ne samo da uvažavaju, već da žive logiku da je ”to-lerancija najveći stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti”. U pret-hodne dvije decenije nije bilo pokušaja osvete, a bilo je mnogo znakova toleran-cije i oprosta.

No, za suživot Srba i Bošnjaka nije dovoljna samo tolerancija Bošnjaka. U iz-boru između osvete i pomirenja, očigled-no je da Bošnjaci biraju pomirenje, ali još uvijek ne prepoznaju iskrenu i otvorenu ruku pomirenja od strane srpskog naroda.

Zbog svih prethodnih iskustava Boš-njaci ne smiju dopustiti novi val genocida nad sobom. Realizacija ovakve zamisli zahtijeva svijest, spremnost i konkretne potencijale, koji će prevenirati takvu mo-gućnost, odnosno, koji će osigurati efika-snu odbranu ukoliko do takvog pokušaja ipak dođe.

Teško da će Bošnjaci ikada moći ra-zumjeti i spoznati razloge zbog kojih oni i dalje moraju plaćati visoku cijenu za pat-nje koje su tokom historije Srbi pretrpjeli od Turaka Osmanlija, ili od ustaškog reži-ma Nezavisne države Hrvatske.

Nemoguće je, racionalnim načinom mišljenja shvatiti zašto se Srbi - ukoliko se već žele svetiti - ne svete onima koje smatraju odgovornim za svoje patnje, već onima koji im za takvo ponašanje ne daju nikakve valjane razloge.

Bošnjaci ne trebaju ni tragati za ovim odgovorima niti očekivati da im se ne mogu, ili neće, ponoviti stravična histo-rijska iskustva, ukoliko opet budu naivni i Srbima, ili nekom drugom mogućem napadaču, dozvole da o njihovoj sudbini odlučuje na bazi vlastite savjesti i milosti.

Samo svijest o svojoj sigurnosti i od-brani i postojanje svih praktičnih meha-nizama odbrane i suprotstavljanja takvim mogućim pokušajima, Bošnjacima mogu garantirati sigurnost od ponavljanja trau-matičnih iskustava genocida koji su pre-življavali u prethodnim periodima histori-je – tokom prethodna dva stoljeća.

Pritom, valja razmišljati i na način da Bošnjaci sebi ne smiju dopustiti moguć-nost činjenja osvete. Kao i u nekim pret-

hodnim historijskim presudnim momen-tima, Bošnjaci u sebi moraju pronalaziti i manifestirati svijest, mudrost i snagu, veću od onih koji bi je na bazi svoje ve-ličine i pozicije, trebali pokazivati prema Bošnjacima.

Pozitivan uticaj prema Srbima, a i prema drugim narodima u regionu i okru-ženju, Bošnjaci mogu ostvarivati praktič-nom demonstracijom logike da se mrak može pobijediti samo svjetlom, da je život jači od smrti, te da se plemenitošću i mr-žnja može nadvladati.

Čak i ukoliko uspiju ostvariti ova-kav pozitivan uticaj na svoje susjede, u odnosu na sebe same, Bošnjaci ne smiju dopustiti da ih pobijedi zaborav. Ukoliko Bošnjaci počnu zaboravljati ova surova iskustva, zasigurno će ih život podsjećati na očigledan način.

Tako shvaćena uloga Bošnjacima na-meće borbu kao sudbinu – borbu sa siste-mom vrijednosti i za principe koji mogu biti opšteprihvaćeni, borbu protiv mogu-ćih prijetnji i protivnika, i zasigurno i naj-izvjesniju borbu sa samim sobom, da bi se ostalo i opstalo na nivou zahtjeva kojima se može očekivati i osiguravati preživlja-vanje mogućih budućih sličnih iskušenja i izazova. u

Indikativno je da nijedna od značajnih institucija srpskog naroda, koja tokom dužeg historijskog perioda profilira, oblikuje i zastupa in-terese, odluke i postupke srpskog naroda, ne pokazuje niti namjeru, niti snagu, niti hrabrost da prihvati i prizna istinu i činjenice vezane za genocid nad Bošnjacima Srebrenice. Srpska pravoslavna crkva, srpska obavještajna zajednica i Srpska akademija nauka i umjetnosti ne nagovještavaju očekivanu katarzu i spremnost da budućnost srp-skog naroda rasterete ove teške historijske hipoteke. Negiranje činje-nica neće promijeniti istinu niti promijeniti ili popraviti situaciju

n Ujdurma oko rezolucije, pa posjeta Srebrenici: Aleksandar Vučić i Milorad Dodik

n Međunarodni sud pravde u Hagu presudio da se radi o genocidu: Memorijalni centar Potočari

7

DRUŠTVO

Na ovogodišnjoj manifestaciji Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka predstavlja se po

drugi put: prije dvije godine programom „Veče Sarajeva u Petnjici“, a ove godi-ne je promoviran časopis „Damar“. Na promociju su stigli iz Sarajeva domaćin promocije i moderator Ismet Ramčilović, predsjednik podružnice Petnjica pri Ud-ruženju građana porijeklom iz Sandžaka Ekrem Lekić, glavni urednik časopisa i predsjednik UGPS, inače rado viđen gost u Petnjici, koji se prigodnim i veoma emotivnim riječima obratio posjetiocima u prepunoj sali dvorane Doma kulture u ovom mjestu.

Lekić je domaćine upoznao sa kon-cepcijom i namjerama ovog glasila, ističući potrebu čvršćeg povezivanja i međusobne afirmacije zavičajnih sredina u Sandžaku sa građanima Bosne i Her-cegovine, posebno sa onima koji vode porijeklo iz Sandžaka.

Doktor Šemsudin Hadrović je govo-rio o ambijentu u kojem je nastao „Da-mar“, a zatim glavni promotor prof. dr. Izet Šabotić, član UGPS, koji je listajući stranice prva dva broja časopisa iscrpno upoznao prisutne sa temama kojima smo se bavili.

Iste večeri je promoviran dokumen-tarni film „Heroji u bijelom“ u režiji Esme Velagić i Sanele Kapetanović, produkcije „Haber“ na čelu sa Omerom Edom Hadrovićem i ko-producentom doc. dr. Nedžadom Ajnadžićem, koji je u obraćanju istakao da je prvi put u Petnji-ci, ali da je osjetio toplu dobrodošlicu, te primijeto da Petnjica nema nebodere, ali

ima sve ostale resurse koji bi se mnogi poželjeti. Obećao je da ovo neće ostati njegov jedini dolazak na Bihor.

U okviru manifestacije „Bihorsko kulturno ljeto“, ove je godine na IV konkursu „Zavičajne staze-Bihor 2015“ završen festival kratke priče inspirisane

Bihorom. Prvu nagradu je osvojila Mi-sera Suljić Sijarić iz Sarajeva, druga je pripala Ajtani Dreković iz Tutina, a treća Seadu Husiću iz Banovića. Predsjednik žirija Festivala kratke priče bio je Faruk Dizdarević, renomirani književni stvara-lac i član našeg udruženja. u

Sarajevo i Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u Petnjici

„Damar“ na Bihorskom kulturnom ljetu 2015U okviru ove tradicionalne kulturne manifestaje promovirani naš časopis i dokumentarni film „Heroji u bijelom“

n Piše: Šemsudin HADROVIĆ

n Naš časopis dobro prihvaćen: Šemsudin Hadrović, Ekrem Lekić, Izet Šabotić i Ismet Ramčilović

n Promoviran i dokumentarac „Heroji u bijelom“: Nedžad Ajnadžić, E. Rastoder, Omer Edo Hadrović

8

PEČAT

Ne prođe nikako zadugo pronese se Vranešom glas da je iz busi-je neko ubio Boška Boškovića.

Ko, znaće se ikad, jal’ nikad; dok je tre-balo, vlast je ubistvo, znalo se to i una-prijed, pridodala vođama muslimanskih komita u Sandžaku – Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću.

Otkad se sultanova moć svela na Cari-grad, askeri poput Jusufa i Huseina, ostali su zaglibljeni u živo blato vlastitih zablu-da; zbunjeni i razočarani iznenadnim sla-bljenjem Carevine, za koju ih još jedino vezuju ratne zasluge, ordenje za herojstvo i vojna zvanja, do kojih više niko nije dr-žao. Ostali su ostavljeni kao ničija vojska. Sami svoji, uz narod koji ni sam nije više znao kojoj državi i čijoj vojni pripada. Potajno veličani i hvaljeni od tog istog naroda, a nepoželjni i omraženi od nove vlasti za koju su bili samo opasne komite, odmetnici – teret i zemlji i narodu.

Jusuf je uživao poštovanje i stra-hopoštovanje od Tirane do Beograda i Podgorice. Među Turcima nije mu bilo ravna. Nakon nerazjašnjenog ubistva Boška Boškovića, u državnoj arhivi je ipak ostala trajno ubilježena druga istina, da ga je smaknula ta ista vlast, kojoj više nije bio potreban živ nego mrtav, da se s njim mrtvim svete Turcima Vraneša i za vijek vjekova ih otjeraju s ovih prostora.

Nerazjašnjeno ubistvo i poruka

Događaj se zbio u jesen hiljadu de-vetsto dvadeset četvrte godine, preciznije osmog novembra u mjestu Ceru u Crnoj Gori ubijen je pješadijski poručnik Boš-ko Bošković, nakon čega je ovaj, goto-vo isključivo muslimanski kraj, naseljen Turcima kako su ih zvali u Crnoj Gori, zavijen u crno. Dva dana pred “potop” javljeno je muslimanima Vraneša da “iz bezbjednosnih razloga” predaju oružje,

što je većina bespogovorno, naivno vje-rujući u pravdu nove države, i učinila. To isto oružje podijeljeno je njihovim budu-ćim dželatima.

Na Boškovićevoj sahrani, koja je bila najmanje žal za bivšim poručnikom, iz svega grla odaslana je poruka okupljenoj masi da im se daju odriješene ruke dva-deset i četiri sahata da osvete Boškovića. Iste večeri planule su turske kuće vraneš-kom dolinom.

Ubij, kolji i popali što više možeš, glasila je sramna poruka iza koje je osta-la pustoš i nikad neoprana mrlja na čast i savjest počinilaca ovog strašnog zlodjela.

U noći između devetog i desetog no-vembra 1924. godine, a nakon pogibije Boška Boškovića,u znak osvete Turcima, jer je ubistvo pripisano Jusufu Meho-njiću, muslimanskom komiti, pobijeno je više stotina žitelja toga kraja, a sa kompletnog područja – takozvane Vra-neške doline, stanovništvo je protjerano i iseljeno u Tursku, Bosnu i Albaniju. Povijest je takoreći prećutala ovaj doga-đaj, koji po karakteru zločina ima težinu genocida, i tek nedavno, nakon osamde-set pet godina šutnje, o njemu se javno i dokumentovano progovorilo.

Razgovor sa posljednjim živim svje-dokom tog egzodusa Ibrom Drpljaninom -Turanom, snimljen je pred njegovu smrt

Svjedok istorije: Genocid u Šahovićima

Posljednja ispovijest Ibra TuranaAmir Muslić ubjeđivao je Jusufa Mehonjića,vođu komita u Šahovićima, da ubije pješadijskog poručnika Boška Boškovića i tako osvjetla obraz Muslićima što se ovaj crnogorski četobaša spanđao s njihovom seoskom odivom, udovicom Hajrijom l Mehonjić je kazao da to za njega nije problem, ali da će Srbi utulit Šahovićane l Osmog novembra 1924. godine u mjestu Cer u Crnoj Gori ubijen je Bošković, nakon čega je ovaj, gotovo isključivo muslimanski kraj, naseljen Turcima, kako su ih zvali u Crnoj Gori, zavijen u crno. Razgovor sa posljednjim živim svjedokom tog egzodusa Ibrom Drpljaninom -Turanom, snimljen je pred njegovu smrt, u 126. godini života, i prenosim ga bez uljepšavanja, kao autentično sjećanje starog Sandžaklije iz sela Glibavac u Vraneškoj dolini, blizu Šahovića (današnje Tomaševo)

n Piše: Uzeir BUKVIĆ

9

PEČAT

i prenosim ga bez uljepšavanja, kao au-tentično sjećanje starog Sandžaklije iz sela Glibavac u Vraneškoj dolini, blizu Šahovića (današnje Tomaševo) na pro-storu između Pljevalja, Kolašina i Bije-log Polja u Crnoj Gori.

Drpljanin (Turan) iz Šahovića u - Sivac

U muhadžerskoj četvrti višemilion-skog Istanbula, provodio je zime Ibro Turan, a ljeta u najsjevernijem kraju

prostrane Turske - u jednom selu kod grada Sivac, odakle su, pamtim to vri-jeme, prije pedeset godina stizale vasike i uz njih porodične fotografije najbliže rodbine; muškarci u tamnim odijelima bijelim košuljama i kravatama, a žene u finim braon kostimima; poput motiva sa slika renesansnih majstora.

Tragom tih fotografija putovao sam po Turskoj šezdeset i osme, ali uzalud, jer nigdje one moje sretne rodbine, sa onih retuširanih i za tu potrebu specijalno snimanih fotografija.

I evo, nakon više od pola stoljeća,

slušam istinu iz usta Ibra Drpljanina Tu-rana, posrednim video susretom, kao da je više od jednog stoljeća čekao da je ne-kome bliskom za života ispriča.

Kao da ga je sve te godine mučilo sjećanje, pamćenje, koje u njegovom slučaju, jedino nije podložno zaboravu. Čovjek bi se lakše rastao sa životom da nije uspomena, nepredvidivog intenziteta i trajanja, lakše bi bilo otići iz ovog živo-ta. Ibro Turan je svoju ispovijest čuvao gotovo stoljeće i po.

Dugovječna su teška sjećanja!?

Obradovao se našem susretu kao ne-sigurni putnik iznenadnom izvoru vode.

- E baš zdravo bili što ste došli, da se vidimo - uz neizostavni prijateljski osmijeh, kao pokriće za sve što slijedi i nosi iskrenost tog osmijeha, pa dodade: - E, to ti je duga hećaja, započe stari Turan.

Ne mogu se pomiriti s tim njegovim turskim imenom, jer znam da u Šahovi-ćima nikad nije bilo Turana, tamo su bili Drpljani, Šahovići, Ljuce, Kalići, Meho-njići, Bukvići, Suljevići, Bande, Fazlovi-ći, Račići, bili su Muslići i Grebovići, ali Turani... tamo ih nikad nije bilo!

- Da ti pričam: imao sam sestru za Selmana Bukvića u Čeoče, tako se zvalo to njihovo selo gdje su živjeli Bukvići. Selman je imao tri žene i sve tri su s njim otišle za Bosnu, u Brčko. Pa odoh kod nje u to selo Čeoče. Bi akšam, dođe taj Jusuf Mehonjić, sa još osamnaest komi-ta. Jedna fišeklija vudan, jedna vudan, preko prsa, dvije oko pâsa, po njemu sve

n Obradovao se susretu: Ibro Turan Drpljanin

- Pa šta ću ti pričat, imao je neki Boško Bošković, srpski četobaša. Od jednog našeg komšije kupio je imanje. Ja onda bijah čobanin, mom-čuljak bogomi, čuvao sam koze i ovce. Pa bila je tu jedna naša udovi-ca, pomeđaš s nama, hudut uz hudut. Tu sam vidio toga Boška imaše u njemu sto i pedeset kila.Vikahu da je vîko svojemu umetu: “Nemojte Turke dirat”! Tako vikahu!A bio je i Amir Muslić. Veli Jusufu: “ Ubî Boška Boškovića, ubî ga”!Jusuf, pametan čovjek veli: “Mene je lakše njega ubit no se vode na-pit, no šta će s vas bit? Vas će Srbi utulit”!Boška ubiše, iz busije, kad se vraćo iz Mojkovca, sa pratnjom. Pogibe, ubiše njega i njegovu kobilu. Neko veli ubiše ga njegovi, neko veli ubi ga Jusuf, ne zna se šta bî, ali Vraneš plati glavom. Kad bî pogibija Boška Boškovića, kad bî razura Vraneša, šćeraše naše dolje kod džamije i pobiše bukadar, na stotine. Kuće nam popališe. Mi otle u Bijelo Polje iz Bijelog Polja za Tursku. Pješke. To bi sebet pa smo došli ovamo. Noćivali bismo poprekuću, po danu bismo putovali. Do Grčkog huduta. Naši nekolicina odoše kod Ćemal paše* u Ankaru da traže izun. On hi sasluša i napisa – SIVAC!

10

PEČATnišani sa mjesecom i zvijezdom. Uljego-še da večeraju. Nejse, pošto jedoše odoše uza selo.

- Pa šta ću ti pričat, imao je neki Boš-ko Bošković, srpski četobaša. Od jednog našeg komšije kupio je imanje. Ja onda bijah čobanin, momčuljak bogomi, ču-vao sam koze i ovce. Pa bila je tu jedna naša udovica, pomeđaš s nama, hudut uz hudut. Tu sam vidio toga Boška imaše u njemu sto i pedeset kila.

Bukvići iz Čeoče u - Čelić

Vikahu da je vîko svojemu umetu: “Nemojte Turke dirat”! Tako vikahu!

A bio je i Amir Muslić. Veli Jusufu: “ Ubî Boška Boškovića, ubî ga”!

Jusuf, pametan čovjek veli: “Mene je lakše njega ubit no se vode napit, no šta će s vas bit? Vas će Srbi utulit”!

Boška ubiše, iz busije, kad se vraćo iz Mojkovca sa pratnjom. Pogibe, ubiše njega i njegovu kobilu. Neko veli, ubiše ga njegovi, neko veli ubi ga Jusuf, ne zna se šta bî, ali Vraneš plati glavom. Kad bî pogibija Boška Boškovića, kad bî razura Vraneša, šćeraše naše dolje kod džamije i pobiše bukadar, na stotine.

- Kuće nam popališe. Mi otle u Bijelo Polje iz Bijelog Polja za Tursku. Pješke. To bi sebet pa smo došli ovamo. Noćivali bismo poprekuću, po danu bismo puto-vali. Do Grčkog huduta. Naši nekolicina odoše kod Ćemal paše u Ankaru da traže izun.

On hi sasluša i napisa – SIVAC! Put do Sivca trajao je mjesecima.

Najprije u Kirason šest mjeseci, otle na Crno more, tu sam vidio na stotine mu-hadžera. Potom u Kazag: turiše nas u jed-no selo od 150 kuća. Nas turiše u kuće, niđe pendžera, zamisli kuće bez pendže-ra, povazdan samo gori svijećnjak i tako se gledamo ko slijepi miši.

Čusmo da je kajmekan u tom kraju muhadžer. I dođe jedan dan da nas obiđe. Kad viđe đe smo,ufati muhtara za grlo da ga udavi.

- Đe si - veli - turio ove ljude? Ovo nijesu kuće nego hapsane! Posle nas pre-baciše u prave kuće.

- I nemojte - veli ljudima - vi dava-ti hranu, nego im dajte brašna i soli, pa neka sami kuhaju ono što mogu jesti!

- Ali nama je upisano – Sivac! Prije nas su neki bili tamo i vele. “Ne u Sivac, kamen vi u dom, Sivac je kijamet; snijeg

udara, nema drva, ne i`te tamo nipošto! Ali, dođoše žandari sa arabom, poto-

variše naše prnje i nas i - u Sivac.Zaglušujem te mojom pričom - kao da

se pravda stari Ibro, dok kahvu unosi mla-da nevjesta, Turkinja, koja zna naš jezik.

Sedamdesetero unučadi Ibra Drpljanina

- Mi kod kuće zborimo bošnjački.

Nas je u Sivcu imalo četiri bošnjačka sela. Mi Turkovima (Turcima) nijesmo davali naše đevojke, a njine smo vala uzimali, ali svaka bi naučila naš jezik.

Đeca su mi došla u Stambol, tu su našli posao, zakućili se i ja dođem kod njih s jeseni i budem š njima do proljeća. Zimi ovdje, a ljeti u Sivac.

Imam četiri đevojke i jednog sina. Dvojica su mi umrla oženjeni. Jedna mi je đevojka u Izmir u Karaurlu, jedna osta u naše selo kod Sivca, a dvije su ovdje u Stambol. Imam unučadi, imam bogme karabaluk unuka, sedamdeset unučadi od 14 snaha. Četiri snahe od sinova i deset od njihovije sinova.

- E moj prijatelju!- Moj sinko!Ja tuvim sve ono tamo,

tuvim Pape, Šahoviće, Vraneš, k’o da je juče bilo. E, Vraneš željo pusta! Neki naši su išli tamo u Šahoviće. Turaka, velu, nema više. A mlogo bih volio da vidim ponovo ono naše mevleće, još jed-nom. Tuvim to mjesto kao da sam juče došo, kako da ne tuvim. Nije ni snijeg udaro sem pomalo zimi. Jah!

Ali, ja sam već umro; ne vidim na oči, ne čujem na uši, na noge ne mogu - ja sam baš umro!

Ja, Bosna, Bosna, Brčko. Čelić, a ima li Čelić u Bosnu?

Akobogda pa zdravo i veselo se vra-tiš otiđi u taj Čelić, te pitaj ima li ko od Bukvića, ima li iko od Drpljana. Mi se zovemo Drpljani. Imal` iko od Selmano-vih, imo je đecu od tri žene.

-Ima - rekoh posthumno mom pretku – ima, ali ih je sve manje. Popunjavaju se s njima bošnjačka groblja po svijetu. Najmlađi Selmanov sin Raif ukopan je u Šiklošu u Mađarskoj u bošnjačko me-zarje iz ranijih ratova i progona. Da ne zahrđaju smrtovnice s našim imenima u Mađara. Snaha mu Naza završila je poput antičke heroine usred Brčkog, ne dajući ni pet para što na nju ide četnički tenk. Poginula je junački pred kućnim pragom.

Prilikom nedavnog boravka u Bije-lom Polju slučajno zapodjenem razgovor sa jednom starijom ženom, Crnogorkom iz kraja odakle je i junak ove uzbudljive ispovijesti Ibro Drpljanin.

- Kako je u Papama - pitam je pošto shvatih odakle je?

- Eto kako, cijelo selo ima samo jed-no dijete za škole!

Tako je, valjda, otkad je svijeta i vije-ka. Niti su na dobitku progonitelji, niti su sretni oni što su prognani. To što odavno u Vranešu nije ostalo ni tursko uho, nije umanjilo tugu da se u ovom pitomom kraju igra i tuguje samo jedno dijete. Vraneška djeca skakuću tamo negdje po dalekoj Anadoliji; samo ispod skuta Ibra Drpljanina ispalo je njih sedamdesetero. Ali, sedamdeset Bošnjaka, još, a ne Tura-ka, za šta su njihovi nedužni preci protje-rani iz Šahovića. I, svako je na gubitku. A i Pape će ipak poželjeti Turaka! Baš kao što je i Ibro Turan umro u 126. godi-ni s neostvarenom željom da još jednom vidi svoje Pape. u

11

PEČAT

Skup je otvorio predsjednik Skupštine opštine Petnjica Adnan Muhović, osvr-nuvši se na Osmanovićev život i rad. O

je istakao da je Fadil prva žrtva montiranih političkih procesa protiv čelnika SDA Crne Gore. U Gornjem Bihoru bio je aktivan član Stranke demokratske akcije, shvatajući više-stranačko djelovanje kao demokratsko pravo i kulturu društvenih kretanja u savremenoj Evropi. Nije napustio svoj narod, ni kao čo-vjek od političkog renomea, ni kao prosvjetni radnik. Ostajao je sa Bošnjacima zajedno u vrijeme najveće torture i terora u Sandžaku i rata u Bosni i Hercegovini. Zato je doživlja-vao najveće provokacije i psihofizičke priti-ske od ondašnje policije i pročetničkih vlasti beranskog regiona. Osmanović je bio posto-jan i hrabar, nijednog svojeg nevinog Bihorca nije uplitao u brojne iskonstruisane režimske zamke i podvale, pa je, nakon zločinačkih tor-tura odlučio da časno ode u smrt i za sobom ostavi tragove ponosa i mučeničkog otpora i prezira četničkoj ideologiji i zločinima.

Moralan i čvrst čovjek

Osmanovićeve roditelje, oca Mula-Jaha i majku Zulu, predstavio je Husein ef. Ram-čilović, glavni imam Općinske islamske za-jednice Petnjica, koji je istakao Fadilov dopri-nosu radu Islamske zajednice u ovom mjestu. Zbog nemogućnosti da prisustvuje večeraš-njem omažu i uzme učešće u njemu, Nadžib Kočan, dugogodišnji direktor OŠ „Trpezi“ poslao je telegram podrške održavanju ove manifestacije. O rahmetli Fadilu govorio je nerazdvojni prijatelj i stranački kolega doc.

dr Isat Skenderović, koji je između ostalog istakao: „Mnogo je osoba u svijetu, a i kod nas u Bihoru, koje su ostavile veliki pečat iza sebe i dugo se pominjali, a da o njima gotovo ništa nije napisano. Takav je bio i rahmetli Fadil, koji je napisao zbirku pje-sama „Pjesme života“ i o kojem su vrlo malo pisali drugi, ali djela koja je on sam ostavio iza sebe dopiru mnogo dublje i šire od pisanog traga“.

Bio je jako omiljen među komšijama i prijateljima, dobar primjer budućim generaci-jama. Pedagoški uticaj Osmanovića na učeni-ke je bio ogroman, jer bio izuzetno moralan i čvrst čovjek.

„Bio je strpljiv, nenametljiv, jako pro-mišljen, što je ostavilo velikog uticaja na sve nas sa kojima je radio. Danas, 21 godinu nakon smrti Fadila Osmanovića, ostvaren je jedan njegov san, a to je da je Petnjica vratila staus opštine“, kazao je Skenderović.

Slobodu platio životom

Njegova porodica može biti ponosna na lik i djela njihovog muža, oca i sina. On je znao samo da voli i cijeli je svoj život posve-tio toj teškoj borbi za širenje ljubavi, istine i pravde. Na koncu i kruna njegove borbe za te visoke ljudske ideale jeste i smrt zarad očuva-

nja najvrjednijih ljudskih vrijednosti.Fadil je svoju slobodu platio najvišom cijenom, živo-tom, pri tome je odaslao vječnu poruku: „Da izdajnik svoga naroda biti ne može“.

Govorili su i pjesnici iz Sarajeva - Zum-ber Muratović i Fehim Kajević, dobitnik nagrade „Ćamilovo pero“ za 2015. godinu. Zahvaljujući porodici Fadila Osmanovića i Udruženju pisaca Sandžaka 2004.godine svjetlost dana ugledala je knjiga „Pjesme ži-vota“, koja predstavlja intelektualnu ostavšti-nu Fadilove plemenite duše.

Kajević je istakao da se zbirka Osmano-vićevih pjesama može svrstati u kulturološku seharu bošnjačkog naroda sa ovih prostora, ali i šire.U stihovima ćete prepoznati njegovu patnju za bošnjačkim narodom koji je stradao u genocidnom ratu zahvaćene domovine BiH i patnju za njegovom porodicom, koja je zbog policijskih represalija odselila iz rodnog kraja.

Muratović je pročitao odlomak iz svoje knjige «Sandžački sudski proces 1990–1995», koji se odnosi na rahmetli Osmanovi-ća. Pjesme iz knjige „Pjesme života“ recito-vali su Abid Osmanović, Azemina Cikotić, Inera Latić i Selver Latić.

Na kraju manifestacije prisutnima se za-hvalio hadži Izet Osmanović, čijom zaslu-gom su i sačuvane i objavljene pjesme rahme-tli Fadila Osmanovića. u

Omaž Fadilu Osmanoviću (1954-1994): „Stihom protiv zaborava“ u okviru manifestacije „Bihorsko kulturno ljeto 2015“

Život je posvetio širenju ljubavi, istine i pravdeNa taj način, osvježeno je sjećanje na rahmetli Osmanovića i otrgnut od zaborava vakat u kojem je živio. Mnogi Bihorci kako iz Petnjice, tako iz BiH, odnosno iz Sarajeva i Tuzle, Evrope, odlučni su da na prigodan način podsjete na jednog od velikana Bihora, učitelja, pjesnika i plemenitog čovjeka, Fadila Osmanovića

n Piše: Docent dr. Isat SKENDEROVIĆ

n Sa manifestacije u Petnjici

12

PEČAT

Konferenciju je otvorio Sinan Ti-ganj, direktor Doma kulture Pet-njica, izrazivši zadovoljstvo što

se u ovom mjestu održava ovakva naučna konferencija i što je posvećena tako važ-nom historijskom pitanju, kao što je proš-lost Bihora od najstarijih vremena do danas.

Potom se učesnicima obratio mr. Sait Šabotić, predsjednik Organizacio-nog odbora konferencije, koji je nazna-čio potrebu održavanja ovakvih naučnih skupova, koji imaju za cilj detaljnije sa-gledavanja prošlosti. Šabotić je istakao da je ovo samo prvi, ali važan korak u izučavanju burne prošlosti Bihora. Za-hvalio se konferencije koji su uložili trud i odvojili dragocjeno vrijeme kako bi dali doprinos.

Prema planiranom radnom dijelu kon-ferencije, prvi je trebao nastupiti Predrag Lutovac, viši kustos Muzeja Polimlja iz Berana, ali iz opravdanih nije učestvovao na ovom skupu. No, njegov doprinos je svakako u priloženom pisanom saopštenju,

na temu: Arheološka istraživanja Bihora sa osvrtom na lokalitet Torine.

Prvi izlagač na konferenciji je bio Nadžip Kočan, profesor historije i kustos Muzeja „Ras“ iz Novog Pazara, koji je imao iscrpno izlaganje na temu: Bihor u XVI vijeku. Kočan je iznio značajan broj važnih informacija vezanih za društvena i privredna kretanja u Bihoru u navedenom periodu, te broju stanovnika u tom periodu.

Poljoprivredna nahija Bihor

Nakon Kočana izlaganje je imao doc. dr. Marijan Premović, sa Filozofskog fa-kulteta u Nikšiću, koji je govorio na temu: Poljoprivredna nahija Bihor u XVI vijeku. Premović se faktički hronološki nadovezao na izlaganje njegovog prethodnika i u svom izlaganju dao niz zanimljivih opservacija o razvoju poljoprivrede na području Bihora u XVI stoljeću. Iz izlaganja je evidentno da je područje Bihora bilo pogodan poligon za uzgajanje brojnih ratarskih kultura, što je ovaj kraj učinilo veoma primamljivim za organizaciju života. Ovo kazivanje nam daje sliku koja potvrđuje da se na području

Bihora u navedenom periodu odvijao dina-mičan život.

Zanimljivo izlaganje imao je magistrant Admir Adrović, na temu: Arhivska građa o Bihoru u Osmanskom arhivu u Istanbu-lu. Mladi profesor Adrović je zahvaljujući poznavanju staroosmanskog pisma, uspio prevesti nekoliko zanimljivih dokumenata, koji nam nude dragocjene podatke vezane za prilike na području Bihora iz burnog osmanskog perioda. Zasigurno, predočene informacije čije prevođenje tek predstoji, bacaju novu svjetlost na prošlost Bihora i daju mogućnost sveobuhvatnijeg i objek-tivnijeg sagledavanja ovog dijela bihorske prošlosti.

Stalna borba za opstanak

Iscrpno izlaganje na ovom skupu imao je mr. Sait Šabotić sa Filozofskog fakulteta iz Nikšića, koji je govorio na temu: Politič-ke prilike u Bihoru u posljednjim godinama XIX vijeka. Šabotić je upoznao prisutne sa općim prilikama u Osmanskom carstvu u ovom periodu, vezanim za složeno Istočno pitanje, u sklopu kojeg su otvorena druga

Naučna konferencija „Bihor kroz prošlost“ u Petnjici

Stoljeće kontinuiranog iseljavanja Bošnjaka

U sklopu tradicionalne manifestacije „Bihorsko kulturno ljeto 2015.“ u obnovljenoj opštini Petnjica, 31. jula 2015. godine u Domu kulture održana je zanimljiva naučna konferencija, pod nazivom „Bihor kroz prošlost“. Prvi put se na naučan način raspravljalo o procesi-ma, događajima i ličnostima koje su obilježile ovaj kraj. Stoga ova naučna konferencija ima posebnu važnost, a učestvovali su eminentni historičari i drugi naučnici iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije

n Piše: prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

13

PEČATbrojna pitanja, poput sve učestalijeg pritiska hrišćanskih država na Osmansko carstvo i provođenje tanzimatskih reformi. Ti proce-si su u potpunosti kanalisali ukupan život u Osmanskom carstvu, pa tako i na području Bihorske kaze, koja je u navedenom peri-odu bila poprište brojnih događaja vezanih za učestale nasrtaje pravoslavnih plemena na ovo područje, ali i pobuna, kako hrišća-na, tako i muslimana na istom području. Sve je to doprinijelo da život u Bihoru u navedenom vremenu bude dinamičan, ali i surov, jer je od ovog vremena započela vi-šestoljetna borba za opstanak Bihoraca na ovom prostoru.

Akademik Šerbo Rastoder, sa Filo-zofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore u svom izlaganju na temu: Struktura sta-novništva Novopazarskog sandžaka uoči Balkanskih ratova 1912/1913., s posebnim osvrtom na područje Petnjice, veoma pre-cizno je iznio veliki broj važnih statističkih i demografskih podataka, koji se odnose na područje Gornjeg Bihora u vremenu nepo-sredno pred Balkanske ratove. Navedene činjenice značajno nam pomažu da bolje sagledamo ukupne demografske, političke, društvene i privredne prilike sa kojima se

ovaj kraj suočavao u navedenom periodu. To je vrijeme beznađa i teškog vakta, po-sebno za Bošnjake, jer već se jasno nazirao slom Osmanskog carstva, a nadolazeći gos-podar nije im bio naklonjen, niti je imao in-teresa za njihov opstanak na ovom prostoru.

Prof. dr. Izet Šabotić sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, govorio je o složenoj i sudbinski važnoj temi Bošnjaka Bihora, koja je glasila: Migracioni procesi i njihov uticaj na destrukciju i devastaciju Bihora od Balkanskih ratova 1912/1913. do danas. Šabotić je ukazao na osnovne uzroke nestabilnosti područja Bihora, što je pokrenulo kontinuirani migracioni val koji se čitavo jedno stoljeće odvija na ovim po-dručjima. Bošnjaci Bihora su uglavnom bili prinuđeni da iz političkih, privrednih i vjer-skih razloga odlaze sa Bihora, tražeći mjesta pod suncem diljem dunjaluka. Migracije započinju nakon Balkanskih ratova i tada još nisu bile značajno izražene. Do značaj-nijeg iseljavanja Bošnjaka sa ovog područja dolazi u vremenu između dva svjetska rata

(1918.-1941.). Riječ je o planiranim, smi-šljenim iseljavanjima, koja su rezultat tor-tura i raznih presija na Bošnjake, izvršenih od strane radikalnih snaga i predstavnika vlasti. U ovom vremenu Bošnjaci su se se-lili uglavnom u Tursku. Proces iseljavanja nastavljen je nakon Drugog svjetskog rata, sa dalekosežnijim posljedicama. U ovom periodu iz Gornjeg Bihora u Tursku je ise-lilo više od 300 porodica, sa oko 2.500 sta-novnika. Iseljavanje u Tursku je trajalo do početka 70-ih godina XX stoljeća. Od tada, zbog izuzetno loših ekonomskih uslova, iseljavanja iz Gornjeg Bihora su nastavlje-na prema zapadnoevropskim zemljama, te prema području Bosne i Hercegovine, Po-dgorice i crnogorskog primorja. Ti procesi nisu još uvijek završeni, oni još uvijek traju! U navedenim procesima iselio se veliki broj Bošnjaka Gornjeg Bihora, što potvrđuju alarmantni podaci, koji govore da se danas oko 3/5 Bošnjaka, nalazi izvan područja Gornjeg Bihora. Iseljavanjem Bošnjaka ovaj prostor je značajno devastiran, ne samo u demografskom, već i u ekonomskom, obrazovnom, kulturnom, vjerskom i sva-kom drugom pogledu. Kako bi se zaustavila dalja destrukcija ovog prostora neophodan

je daleko korektniji odnos i podrška države, te odgovorniji odnos aktuelnih politika pre-ma svojoj lokalnoj zajednici.

Doktor Zećir Ramčilović, sa Yahya Kemal College iz Skoplja je u svom izlaga-nju na temu: Demografska analiza podata-ka matičnih knjiga – Domovnica sačuvanih u džamiji u Petnjici iz perioda Kraljevine SHS/Jugoslavije, po prvi put iznio naučnoj i ukupnoj javnosti impozantan broj činjeni-ca vezanih za vjerske, socijalno-ekonom-ske, demografske, privredne i obrazovne prilike na području Petnjice s kraja XIX stoljeća, sve do kraja Drugog svjetskog rata. Navedeni podaci su dragocjeni histo-ričarima i drugim naučnicima u tretiranju i rekonstrukciju događaja iz prošlosti Gor-njeg Bihora iz navedenog vremena.

Profesor dr. Draško Došljak, sa Filo-zofskog fakulteta u Nikšiću, prisutnima se predstavio sa pitanjem Istorijska toponimi-ja Bihora. On je dao kratki osvrt važnosti toponiije za izučavanje prošlosti određenih prostora, te je objanio toponim „Lagatore“,

čiji naziv nosi selo u Gornjem Bihoru. U svakom slučaju, iznesena promišljanja prof. Došljaka daju prostor stručnjacima iz obla-sti jezika, historije, etnologije, etnografije na iscrpnu i korisnu polemiku i debatu.

Uloga Muslimanske milicije u odbrani Bihora

Profesor dr. Azem Kožar je na kon-ferenciji govorio o veoma osjetljivom pitanju: Gornji Bihor u vrijeme Drugog svjetskog rata 1941.-1945. Riječ je o „tabu temi“, koja krije puno nepoznanica o koji-ma se do sada veoma malo govorilo, a još manje pisalo. Historiografski zastupljena ideološka platforma obrade ove složene teme u vrijeme socijalizma, sa aspekta načela historijske nauke nije prihvatljiva, stoga je za davanje jasnije slike ovog dijela burne bihorske prošlosti neophodno otvo-riti pitanja koja su se više od 70 godina držala po strani. Riječ je o brojnim kom-pleksnim i važnim pitanjima, poput uloge Muslimanske milicije i njenih vođa u od-brani Bihora, uloge partizanskih jedinica u odbrani ovog kraja, stradanja Bošnjaka Bihora u toku i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, i o drugim brojnim pita-njima. Prof. Kožar je ukazao da se radi o kompleksnim historijskim pitanjima, koja traže istraživački poduhvat, naučnu ozbilj-nost i historijsku objektivnost. Kako bi se to postiglo, neophodno je skinuti okove sa postojećih klišea, koji su nam davalli više ideološku, a manje naučnu sliku prošlosti Gornjeg Bihora u Drugom svjetskom ratu. Takav pogled je potrebno prevazići, a da bi se to učinilo, neophodno je ispoštovati načela i parametre historijske nauke.

Nakon izlaganja profesora Kožara usli-jedila je plodna diskusija učesnika, s ciljem pojašnjenja određenih pitanja i dilema, koje su se nametnule u toku konferencije. Završnu riječ na skupu dao je akademik Šerbo Rastoder, koji se kratko osvrnuo na izlaganja, podvukavši bitnost iznesenih činjenica, što predstavlja važan iskorak u sagledavanju prošlosti Gornjeg Bihora. Istakao je važnost što se po prvi put na po-sve naučan način raspravljalo i razgovaralo o prošlosti Bihora, što je u konačnici rezul-tiralo iznošenjem značajnog broja novih činjenica, pogleda, stavova i zaključaka. Po njegovom mišljenju ova konferencija je otvorila neka nova poglavlja prošlosti Bihora, koja je neophodno dalje istraživati, a rezultate istraživanja prezentovati na ova-kvim konferencijama. u

Uoči Balkanskih ratova ovaj kraj se suočavao sa brojnim teškoćama. To je vrijeme beznađa i teškog vakta, posebno za Bošnjake, jer se već jasno nazirao slom Osmanskog carstva, a nadolazeći gospodar nije im bio naklonjen, niti je imao interesa za njihov opstanak na ovom prostoru

14

INTERVJU

Naš sagovornik predsjednik je Društva za bosanski jezik pri Bošnjačkom nacionalnom vi-

jeću, strukovnog udruženja koje će biti podrška podizanju kvaliteta i standarda obrazovno-vaspitnog rada na bosanskom jeziku. Za „Damar“ govori kako je isko-rišteno približavanje Srbije Evropskoj uniji za priznavanje bosanskog jezika, ali i o tome kako se Bošnjaci teško snala-ze u politici, te vjekovnom osporavanju bosanskog jezika i književnosti

Trvenja kada je jezik u pitanju na ovim prostorima nisu novost, jer je on naprosto jedan od postulata identite-ta. Jezički unitarizam nametan je još od 1907. godine Ukazom austrijskog ministra kada su ukinuti i Bošnja-ci kao nacija, pa preko Novosadskog dogovora 1954., odnosno objavljivanja Pravopisa 1960. godine.

Šemsović: - Upravo tako. Jezik je temeljna sastavnica svakog identite-ta pa i bošnjačkog. Okolnosti u kojima smo živjeli nakon odlaska Osmanskog carstva sa ovih prostora, uglavnom nam nisu išle naruku. Tu se naročito izdvajaju sve državne zajednice koje su nastajale i nestajale od Prvog svjetskog rata do danas. Tendenciozno potiskivanje Bošn-jaka i tretiranje ovoga naroda kao neke „amorfne mase“, onemogućavalo je nji-hov politički razvoj, posljedice čega se i danas osjećaju.

Jezička politika je uporno zaobilazila pitanje bosanskoga jezika i tretirala ga kao dijalekatsku pojavu. Slična je situ-acija bila i sa bošnjačkom književnošću. Pisci su bili promoravani da se odluče da li pripadaju srpskoj ili hrvatskoj književ-nosti. Samo oni najslabiji mogli su biti neopredijeljeni.

Hrvati su smatrali da su ovim pravopisom nametnuti „standardi“, kojima se gube specifičnosti hrvatskog jezika, a specifičnosti govora Muslima-na, odnosno Bošnjaka, kao jednog od četiri naroda koji govore tim srpskohr-vatskim, odnosno hrvatskosrpskim

jezikom (Hrvati, Srbi, Crnogorci i Muslimani), gotovo da nisu ni uvaža-vane. Zbog toga je taj dogovor kasnije bio stalna tema lingvističkih analiza.

Šemsović: - Hrvati su od zajedničk-og jezika odustali već 1968. godine i prekilnuli sve započete zajedničke pro-jekte Matice srpske i Matice hrvatske. Bošnjaci nisu imali političku snagu da se izbore za takvo što. Sasvim neprizna-ti sve do Ustava iz 1974. godine, a od tada pod svojim vjerskim a ne naciona-lnim imenom, pod konstantnim osiro-mašenjima raznim agrarnim reformama, Bošnjaci nisu bili u poziciji izboriti se za vlastito vjekovno imenovanje jezika kao bosanskog jezika. Stoga se ime bosanski jezik moglo čuvati samo u krugu porod-ice i rijetkih osviještenih intelektualaca.

Jezik je uvijek bio političko pitan-je, kako to da je bosanski jezik priznat u Srbiji, a nije na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, mada u Ustavu BiH jasno stoji da su tri službena jezi-ka – bosanski, srpski i hrvatski!

Šemsović: - Srbija kao država ima jasan cilj – ulazak u Evropsku uniju, ali srpski nacionalisti žude za idejom „velike Srbije“ koju nisu uspjeli ostvariti čak ni u vremenu nacionalromantizma, a nadaju se kako će moći sada. U tom raskoraku između želja i mogućnosti, srpski narod se opredjeljuje za jednu od strana i ne us-pijeva teret vlastite nazadnosti skinuti sa

Intervju: Profesor dr. Sead Šemsović, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i Univerzitetu u Novom Pazaru

Bošnjaci moraju prestati drijemati, najčešće podvale desile su nam se zbog nemaraMoramo ustrajati u jasnim i nedvosmislenim stavovima – maternji jezik Bošnjaka zove se bosans-ki jezik. Ideja Bosne je neuništiva. U svakoj novoj generaciji pojavljuju se mladi ljudi, pripadnici različitih religija, svjesni veličine pripadanja tlu Bosne. Dugi, hiljadugodišnji kontinuitet posto-janja Bosne, praćen je stalnim osporavanjem. To nas ne treba čuditi. Trebamo izučavati prošlost da bismo nove događaje smjestili tamo gdje im je mjesto – u dnevnopolitička zamajavanja

n Razgovarao: Almir ŠKRIJELJ

15

INTERVJU

svojih leđa. Takvo stanje trajat će sve do njihovog suočenja s prošlošću.

Imenovanje jezika je stvar nacionalne zajednice. Nijedna etnička skupina ne smije nametati svoje imenovanje tuđem jeziku. Jezik se zove onako kako se zove. I nikako drugačije. Stoljetnu tradiciju imenovanja jezika Bošnjaka imenom bosanski jezik nije uspjela prekinuti ni osamdesetogodišnja zabrana ovoga ime-na, a nekamoli neka dnevnopolitička domišljanja polupismenog i politički ne-pismenog ministra.

Upravo stoga se Republika Srbija i ne osvrće na talambase Srpske aka-demije. Od takvih nazadnih stavova niko nema koristi, pa ni srpski narod, koji se sve više želi baviti vlastitim životom i preživljavanjem.

Kazali smo da je jezik jedan od na-jvažnijih segmenata identiteta, zašto se nije preciziralo u Ustavu RS-a da je jezik bošnjačkog naroda – bosanski? Ustav države BiH trebao bi biti iznad

entitetskih, u njemu je to jasno naz-načeno.

Šemsović: - Bošnjaci se generalno jako teško snalaze u politici. Iako su u Osmanskom carstvu zauzimali visoke vojne i državničke položaje, Bošnjaci nisu bili organizatori vlastitoga doma. Unutar administracije moćnog carst-va prepoznavali su svoje mjesto, ali domaćinski podizati svoj dom, sasvim je nešto drugo. U Austro-Ugarskoj pre-poznaju eksploatatora bosanske zemlje, sve Jugoslavije mogu doživjeti samo kao različite modele savremenih okupacija, tako do agresije na Bosnu i Hrecegovinu i nisu bili u prilici da uređuju svoju kuću. Danas se generacije iz pedestih i šezde-setih godina predstavljaju kao vođe, a zapravo su to generacije koje o vođenju i ne znaju ništa.

Bošnjaci se moraju naučiti da ne dri-jemaju. Najčešće podvale desile su se u trenucima našeg nemara. Ne smijemo očekivati da će neko umjesto nas završiti

neki naš posao. Ili da će se nešto samo srediti. Moramo postati poduzimljivi i ne vjerovati onima koji su nam do jučer radili o glavi. Politička saradnja nam je obavezna, ali povjerenju i pouzdanju zaista nema mjesta.

Na ovim prostorima prije se govo-rilo bosanskim jezikom nego srpskim i hrvatskim. Radi li se o još jednom pokušaju falsificiranja povijesti?

Šemsović: - Historija je prepuna fal-sifikata. To je samo jedna priča o prošlo-sti. Oblikovana je na temelju čitanja određenih svjedočenja, što znači da je upitno i čitanje i svjedočenje. Floskula da historiju pišu pobjednici je naravno tač-na, ali niko ne brani ni onima drugima da kažu vlastito viđenje prošlosti. Bošnjaci nisu bili gubitnici ni u ovom ni u prethod-nim ratovima, ali su im historiju pisale različite akademije i njihovi sateliti. Sto-ga trebaju ponuditi svoje čitanje prošlosti na temelju relevantnih činjenica.

Kao osnova srpskoga i hrvatskoga književnog jezika poslužio je bosans-ki jezik. Posmatranje činjenica naravno da otvara drugačiju sliku nego što smo navikli. To je kao pitanje zajedničkog srpskohrvatskog/hrvatskosrpskoga jezi-ka. Iako su Hrvati tu ideju napustili još 1968. godine, Bošnjaci i danas vjeruju da je ona propala tek raspadom Jugoslavije. Da bismo imali širi uvid u neki problem, moramo se ozbiljnije pozabaviti svakim od segmenata njegovog postojanja.

U Republici Srpskoj prvo su krenu-li sa brisanjem prefiksa – bosanski iz naziva gradova, sada jezik, šta bi bilo sljedeće?

Šemsović: - Mene ne čude potezi iz Republike Srpske, jer znam kako je nas-tajala, mene čude Bošnjaci koji se čude djelovanjima ovoga bosanskohercegov-ačkoga entiteta. Velikosrpska ideologi-ja za svog neprijatelja odabrala je sve što nije srpsko. Kako bi bosanski pra-vosalvni živalj ubijedila da nemaju ništa s Bosnom, već da se sve njihovo očituje isključivo u imenu srpskom, ova je ide-ologija alergična na ime Bosna i pridjev bosanski, i to do te mjere da im smeta kada ga drugi koristi unutar vlastitog identiteta.

Hiperosjetljivost na sve što je bosansko razvila se usljed neprirodnog i nasilnog priklanjanja tuđem identitetu. Bosansko pravoslavno stanovništvo sve do polovine 19. stoljeća nikada nije čulo za ime Srbi. Tek aktivnošću Bogoljuba

Bošnjaci moraju prestati drijemati, najčešće podvale desile su nam se zbog nemara

n Velikosrpska politika za neprijatelja je izabrala sve što nije srpsko: Sead Šemsović

16

INTERVJUPetranovića ispred Srpske akademije, a po idejama Ilije Garašanina, ovo sta-novništvo biva ubjeđivano da pripada srpskom etničkom korpusu. O tome sv-jedoče aktivnosti ove dvojice ideologa.

U tom pra-strahu od povratka bosanskim korijenima možemo pre-poznati sadašnje bjesomučno bježanje od vlastitog sebe.

Koja je to razlika, sa aspekta struke, između bošnjačkog i bosansk-og jezika?

Šemsović: - Ne možemo govori-ti o razlici između nečega što postoji, kao što je bosanski jezik i nečega što ne postoji, kao što je bošnjački jezik. Pojam bošnjački jezik je ispravan pridjev kojim označavamo prisvajanje jezika govornika bosanskoga jezika. Bosanski jezik je jed-ino ispravno ime bošnjačkoga jezika. To su dakle dvije sasvim različite stvari, jer Bošnjaci nikako drugačije nisu imenovali svoj jezik osim imenom bosanski, onako kako su imenovali svoju kuću – bosanska kuća, svoj ćilim – bosanski ćilim i svoju kahvu – bosanska kahva. Uvijek prema svojoj domovini.

Segregacija u bilo kom obliku dovodi do velikih promjena. Svjedo-ci smo da je zbog tog dugogodišnjeg ugnjetavanja Kosovu data državnost. Može li se povući paralela tako što bi ova segregacija u obrazovanju u srcu Evrope dovela do nestanka Republike Srpske?

Šemsović: - U politici bilo kakvo povlačenje paralela nije moguće. Svaka se stvar dešava po prvi put. Možda je slična nekoj drugoj, ali nikada identič-na. Zato i pitanje postojanja Republike Srpske ne može se dovoditi u vezu s Kosovom. Političke okolnosti, samjer-avanje snaga i politička volja Evrope i Svijeta nisu u ovim slučajevima uspore-dive. Teško je govoriti šta će biti, što niko od nas i ne traži, ali govoriti i raditi ono što je moguće učiniti još danas, veliko je pitanje i veliki obavezujući zadatak za sve Bošnjake.

Mogu li bošnjački lideri u regio-nu iz ovog i ovakvih primjera izvući pouke i u budućnosti dobro odvagati šta je krucijalno po opstanak naroda i tako donositi odluke, a ne da zbog njihovih grijeha ispaštaju djeca, koja gube godine i zdravlje po šatorima i neuslovnim učionicama.

Šemsović: - Bošnjački lideri imaju još puno toga da uče. Jednu od važnih

lekcija nisu nikada savladali, a to je saradnički tim. Koliko god njihove želje bile ispravne, okruženost politički nepis-menim savjetnicima nikada im nije doni-jela dobre rezultate. Nisu pratili karijere najznačajnijih vladara svijeta, koji su u svom divanu konsultanata imali na-jspremnije pojedince svog carstva. Slaba informiranost o aktualnim dešavanjima ne smije se dogoditi jednom vladaru. To pokazuje da savjetnici spavaju i da ne poštuju instituciju svog poziva.

Druga lekcija je briga o običnom

čovjeku. Na kojoj je poziciji po važno-sti običan čovjek kod bošnjačkog lidera? Da li lider uvozi ono što njegovoj zem-lji ustvari ne treba ili ono što njegova zemlja ima u tolikoj mjeri da bi mogla da izvozi? U tome se oslikava njegova ozbiljnost vođe.

I treća lekcija je lični liderov odnos prema porijeklu imovine najbližih sarad-nika. Da li uspješno sprječava zloupotre-be?

Sa ove tri lekcije mogu dobiti diplo-mu. Drugačije ne. u

Fenomen Bosne

U evropskim gradovi-ma se već uveliko organi-zira dopunska nastava na bosanskom jeziku, a u dije-lu matične zemlje pohađan-je nastave na maternjem jeziku nije dozvoljeno.

Šemsović: - To je samo jedan u nizu fenomena Bosne. Pored Republike koja nije republika i Federacije koja nije federacija, i jezik bosanski ima bolji tretman u svijetu nego u vlastitoj kući. U Srbiji je objavljeno četrdesetak udžbenika na bosanskom jeziku, od čega je dobar dio o bosanskom jeziku. Preko 7. 000 učenika učestvovalo je prošle godine u obrazovnom pro-cesu na bosanskom jeziku. Prije koji mjesec imenovano je pet sudskih tumača za bosanski jezik u sudovima Novog Pazara i Užica. U Makedoniji se koriste udžbenici bosanskog jezika iz BiH. Na Kosovu također postoji nastava na bosans-kom jeziku. U Evropi se na brojnim slavističkim institutima otvaraju i katedre za bosanski jezik i bošnjačku književnost.

Stoga je na Bošnjacima da istraju u svojim zahtjevima i ne odustanu od vlas-titog identiteta i imenovanja maternjeg jezika imenom bosanski jezik.

n Moramo postati poduzimljivi i ne vjerovati onima koji su nam do jučer radili o glavi smatra prof. dr. Sead Šemsović

17

AKADEMIJA

Od prvog dana studiranja Emina Talakić bila je demon-strator na fakultetu, a nakon završenog studija i uspješ-no odbranjene doktroske disertacije na temu Entropy

indices versus the bispectral index (BIS) for estimating noci-ception during combined propofol anesthesia and Femoral Nerve block, odmah je dobila specijalizaciju na klinici u Grazu na kojoj je i studirala.

Za sebe kaže da je oduvijek znala da će biti doktorica, a za radiologiju, kao užu specijalnost, odlučila se ponajviše zbog svoje majke, koja je specijalista za plućne bolesti.

-Kao malu djevojčicu uvijek me fasciniralo kako je ona «gledala» u one crno- bijele snimke i pomoću njih dolazila do dijagnoze. Kasnije, za vrijeme studija, sam imala priliku raditi istraživanja na odjelu za radiologiju na fakultetu i tu sam se i definitivno zaljubila u ovu specijalizaciju - ističe ova mlada doktorica.

Danas je član mnogih radioloških društava, a u biografiji već ima brojne kongrese posvećene radiologiji i stučne radove objavljene u renomiranim časopisima. Najviše je ponosna na rad prezentiran na najvećem, Svjetskom kongresu radiologa, održanog u Chicagu (Čikago), gdje se prezentira samo jedan procenat svih poslanih radova.

Iako karijeru uspješno gradi u Austriji, ova mlada dokto-rica nije zaboravila svoje porijeklo, te rijetke slobodne tre-nutke koristi za posjetu rodbini u Priboju, za kojeg je puno vezana. u (S. K.)

Mlada doktorica porijeklom iz Sandžaka, zadivila stručnjake u Gracu

Porijeklom je iz Sandžaka, rođena u Hrvat-skoj, a odrasla je u Krajini. Bila je među najboljim studentima Medicinskog fakulteta Univerziteta u Grazu, a predanim radom i re-zultatima izborila se za status jednog od naj-perspektivnijih radiologa u Austriji

n Emina Talakić

n Njen rad prate austrijski mediji: Jedan od Emininih intervjua

Emina Talakić među najperspektivnijim je radiolozima u Austriji

18

AKADEMIJA

Travnik jeste jedinstven grad, jer ima najviše turbeta u BiH, Šarenu džamiju čija je munara usmjerena prema istoku,

ljekovito Gospino vrilo, Elči-Ibrahim pašinu medresu i Isusovačku gimnaziju, Vezirski konak i Franjevački samostan. Jedini u BiH Travnik ima sunčani sat te vrste, a jedini u svi-jetu, na tako malom prostoru, dvije sahat-kule.

Travnik je i „muzej na otvorenom“, grad vezira i konzula, grad nobelovca, grad koji čuva sjećanja na spomenike i turbeta, a sada je i univerzitetski centar. Na ovaj način, da-kle otvaranjem Univerziteta na sasvim novoj lokaciji, otvorene su i nove mogućnosti za studente iz svih dijelova BiH, ali i zemalja re-giona, te drugih evropskih država.

Univerzitet u Travniku prvi je privatni univerzitet na području Srednjobosanskog kantona. Osnovan je na temelju aktuelnih zakonskih propisa i uz podršku Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Srednjo-bosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna. Svoje aktivnosti i djelovanje Univerzitet u Travniku započinje 2006. godine osnivanjem i utemeljenjem fakulteta koji se i danas nalaze u njegovu sastavu. Univerzitet čini pet Orga-nizacionih jedinica, odnosno Fakulteta, koji ostvaruju značajnu ulogu edukacije buduće akademske elite, a to su:

- Farmaceutsko zdravstveni fakultet,- Fakultet za menadžment i poslovnu

ekonomiju,- Pravni fakultet,- Edukacijski fakultet i- Fakultet za tehničke studije.Univerzitet u Travniku ima za cilj da uz

visoke kriterije i standarde koji važe za studije u skladu sa odredbama Bolonjske deklaracije osigura efikasno obrazovanje i izuzetno visok nivo kvaliteta nastave i nastavnog procesa. Univerzitet je i dinamična institucija, podstiče razvijanje istraživačkih karijera s jedne stra-ne, te omogućava izražavanje talenta i radne energije svakog pojedinca ponaosob, s druge strane.

Studentima Univerziteta u Travniku po-

nuđena su tri studijska ciklusa: Prvi ciklus – diplomski studij, Drugi ciklus – postdiplom-ski studij i Treći ciklus – doktorski studij.

Izvode se u kontinuitetu i artikuliraju kao cjelovit i zaokružen obrazovni proces. Izuča-vaju se ekonomske, pravne, odgojne, psiho-loške, kineziološke, jezičke, književne, mate-matičke, informatičke, tehničke i medicinske nauke.

Studijski programi svih pet fakulteta pra-te savremene naučne trendove i naučna sa-znanja i u cjelosti su prilagođeni aktuelnim kretanjima na tržištima rada. S druge strane, osigurava se mogućnost unutrašnje i vanjske mobilnosti studenata i nastavnika, racionalno

Predstavljamo najbolje: Univerzitet u Travniku

Grad vezira, konzula i nobelovaca sada je poznat i kao univerzitetski gradTravnik je administrativno je sjedište Srednjobosanskog kantona. Njegov položaj, ali i bogata kulturno-historijska tradicija, učinili su da se napravi još jedan iskorak u budućem razvoju. Ovaj grad sada je prepoznat i kao univerzitetski centar. Univerzitet u Travniku je prvi privatni univer-zitet osnovan na području centralne Bosne, a po zvaničnim podacima Agencije za razvoj visokog obrazovanja u BiH (HEA) i prvi privatni univerzitet po broju studenata, uposlenih profesora i asistenata, te veličini prostora koji zauzima sa 3500 studenata

n Objekti na Kobiljači

n Piše: Amar TABAKOVIĆ

19

AKADEMIJAkorištenje ljudskih i materijalnih resursa, ra-zvoj multidisciplinarnih naučnoistraživačkih i naučnonastavnih djelatnosti, te nadzor i stalni rast kvaliteta.

Univerzite je studentima otvorio svoja vrata kako bi postali dio njegova iznimno kvalitetnog akademskog članstva. Uposlenici ove visokoškolske ustanove – demonstrato-ri, asistenti, viši asistenti, docenti, vanredni i redovni profesori, profesori emeritusi – čine sve kako bi studenti, kada za to dođe vrijeme, postali jedna velika zajednica kvalitetno obra-zovanih mladih ljudi.

Na ovim stranama cilj nam je ukazati na instinkt i hrabrost osnivača, koji su ulaganjem vlastitog kapitala u materijalnim i intelektual-nim vrijednostima, imali hrabrost donijeti od-luke o osnivanju privatnih fakulteta. Otvoren je novi pravac i pogled našeg društva na pri-vatni oblik osnivanja visokoobrazovnih insti-tucija. Osnivači prvog privatnog univerziteta na regiji, dali su pečat i historijsku vrijednost u procesu nastajanja, razvoja i unapređivanja rada privatnih visokoškolskih ustanova u na-šoj zemlji.

Univerzitet je ustanova visokog obrazo-vanja, koja ima svojstvo pravnog lica. Prvi put je registrovan 4. 7. 2007. godine.

Od osnivanja do integracije

Historijat razvoja Univerziteta može se podijeliti u dva perioda, i to: od osnivanja do integracije i onaj nakon integracije Univerzi-teta.

Ova moderna ustanova započela je djelo-vanje još 2006. godine kroz utemeljenje fakul-teta koji se danas nalaze u njegovom sastavu, a koji su osnivani sljedećom hronologijom:

Fakultet za menadžment i turizam, osno-van 27. 6. 2006. godine. Statusna promjena naziva izvršena je 11. 5. 2010. od kada fakul-tet nosi naziv Fakultet za menadžment i po-slovnu ekonomiju. Adresa Fakulteta je Aleja Konzula br. 5.

Kineziološki fakultet osnovan je 5. 12. 2006. Statusna promjena naziva izvršena je 17. 3. 2009. godine od kada nosi naziv Edu-kacijski fakultet. Adresa Fakulteta također je u Aleja Konzula br. 5.

Pravni fakultet u Kiseljaku osnovan je 8. 11. 2006. godine kao Pravni fakultet u Trav-niku, a od 6. 7. 2007. godine Pravni fakultet Kiseljak. Adresa Fakulteta je Josipa Bana Je-lačića bb.

Grafički fakultet u Kiseljaku osnovan je 29. 12. 2006. godine. Statusna promjena na-ziva izvršena je 29. 10. 2010. godine, od kada

nosi naziv Fakultet za tehničke studije. Adresa Fakulteta je Kraljice mira bb.

Zdravstveni fakultet osnovan je prvobitno kao Visoka zdravstvena škola 30. 7. 2008. go-dine. Statusna promjena naziva u Zdravstveni fakultet, izvršeno je 12. 5. 2010. godine, a po-tom i u Farmaceutsko-zdravstveni fakultet 16. 11. 2010. Adresa Fakulteta je Slavka Ga-vrančića br. 17c.

Dotadašnji postignuti rezultati mogu se poredati u više dimenzija: Ostvareni su for-malnopravni preduslovi za postojanje prvo fakulteta, a zatim Univerziteta. Osigurani su kvalitetni prostori za rad. U Travniku za Fa-kultet za menadžment i poslovnu ekonomiju, Edukacijski fakultet i Zdravstveni fakultet, te u Kiseljaku za Pravni fakultet i Grafički fakul-tet, odnosno Fakultet za teničke studije;

- Osigurane su kvalitetne funkcije eviden-cije i komunikacije sa studentima organizira-njem potrebnih stručnih službi;

- Utemeljeni su i u mjeri u kojoj je to mo-guće usaglašeni studijski programi;

- Izvršena je kadrovska organizacija po-trebnog nastavnog kadra;

- Kvalitetna organizacija i realizacija nastavnog procesa i sadržaja predviđenih Nastavnim planom i programom na svim fa-kultetima bio je primarni zadatak u kojem je student bio u centru pažnje.

- Utvrđeni su izuzetno kvalitetni obli-ci saradnje s nadležnim Ministarstvom i sa Agencijom za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta u BiH, te uspostavljena saradnja sa lokalnom zajednicom, privrednim i društvenim subjektima i tržištem rada.

U početku naglasak je bio na osiguranju

primarnih uslova za rad, na koje se od samog osnivanja Univerziteta polagala velika pažnja, kako bi uspostavljeni koncept mogao biti na-dograđivan na kvalitetnoj osnovi. Taj dio je proveden u periodu od 2006. do 2009. godine.

Period nakon integracije Univerziteta

Postupak integracije okončan je 23. 9. 2010. godine, što je i jedan od ciljeva Strategi-je razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini u periodu od 2008–2015. godine. Time je na-pravljen prvi korak kao preduslov za pripre-mu Univerziteta za akreditaciju visokoškol-ske ustanove, a svi fakulteti izgubili su status pravnog lica, jer sva prava su prenijeta na Univerzitet. Došlo i do promjena koje se ma-nifestiraju kroz jedinstven sistem rada na svim organizacionim jedinicama i u svim segmenti-ma rada kada su u pitanju nastavne aktivnosti kao sastavni dio nastavnog procesa (nastavne aktivnosti, ispitne aktivnosti, dopunska na-stava i popravni ispiti, trajanje, ovjera i upis u semestar, ljetni odmor i vannastavne fakul-tativne aktivnosti), a koje se izvode prema za-jedničkom planu aktivnosti na svim fakulteti-ma kao organizacionim jedinicama u sastavu Univerziteta.

Nastava se od početka rada odvija pre-ma Bolonjskom sistemu obrazovanja kroz osnovne akademske studije prvog ciklusa (dodiplomske studije), studije drugog ciklusa (magistarske studije) i studije trećeg ciklusa (doktorske studije).

- Trenutno oko 3.500 studenata studira na pet fakulteta Univerziteta u Travniku. Prvi

Rektorova bogata karijera

Profesor dr. Rasim Dacić rođen je 03.11.1949. godine u Rožajama. Osnov-nu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju u Peći.

Ekonomski fakultet završio je u Pri-štini - Odjeljenje Ekonomskog fakulteta iz Beograda, a 1997. godine izabran je za asistenta.

Na Postdiplomskom studiju Eko-nomskog fakulteta Sveučilišta u Zagre-bu1978. godine odbranio je magistarski rad i stekao zvanje magistra ekonomskih nauka. Deset godina kasnije - 1988. godi-ne, odbranio je doktorsku disertaciju na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Radio je kao docent na predmetu Matematika za ekonomiste na Ekonomskom fa-kultetu u Banjoj Luci, a od 1997. godine kao docent na Fakultetu za fizičku kulturu u Sarajevu.

20

AKADEMIJA

smo privatni univerzitet u Bosni i Hercegovi-ni po broju studenata, profesora i asistenata. Imamo i tri zgrade - dvije u Travniku i jedna na Kobiljači kod Kiseljaka. Znači, nismo najbolji u državi po svim parametrima, ali po nekim jesmo. Potrebno je da prođe određeno vrijeme da bi univerzitet postao još prestižniji - kaže prof. dr. Rasim Dacić, rektor Univerziteta u Travniku i vlasnik Fakulteta za menadžment i poslovnu ekonomiju, dodavši:- Prvi smo u Bosni i Hercegovini od svih privatnih, a bolji od 80 posto državnih univerziteta.

Studentski grad tik do Sarajeva

Fakultet za menadžment i poslovnu eko-nomiju zajedno s Pravnim fakultetom privat-nog Univerziteta u Travniku od akademske 2013/14. godine nastavu organizira u novom, savremeno opremljenom objektu, smješte-nom svega dvadesetak kilometara od centra Sarajeva, na relaciji Sarajevo – Kiseljak. Do nove zgrade osigurane su redovne autobusne linije iz Sarajeva. Nova zgrada zajednička je investicija osnivača dva fakulteta - doc. dr. Ismeta Alije i prof. dr. Rasima Dacića, a njezina početna vrijednost procijenjena je na oko pet miliona konvertibilnih maraka. Nova zgrada namijenjena je studentima Fakulte-ta za menadžment i poslovnu ekonomiju, te

studentima Pravnog fakulteta. Na oko 5.500 kvadratnih metara raspoređeno je 16 učionica, 28 luksuzno opremljenih kabineta, biblioteka sa čitaonicom, informatički centar, kafeterija i drugi prateći sadržaji, koji omogućavaju cje-lodnevni boravak na fakultetima.

- Zašto Azapovići, zašto Kiseljak? Pa u Sarajevu postoji veliki otklon prema privat-nim univerzitetima, a postoji i mnoštvo lobi-ja. Pokušali smo osnovati odjele u Vogošći i u Sarajevu. Tadašnji ministar za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo Emir Sulja-gić je rekao da nema problema ako ispunja-vamo uvjete. Nakon 15 dana nije nas više htio primiti. I mi smo onda doskočili vlasti i na samom ulazu u Kanton Sarajevo izgradili novu zgradu, koja predstavlja samo prvu fazu planiranog Kampusa Univerziteta u Travniku, koji bi u dogledno vrijeme trebao sadržavati brojne druge objekte i popratne sadržaje (fa-kulteti, internati, ambulante, sportska igrališta i odmarališta). U budućnosti bit će to pravi mali studentski grad u Bosni i Hercegovini - kaže rektor Dacić.

Kvalitet, akreditacija i diplome

- Nijedan profesor s državnih univerziteta kojeg smo pozvali da radi s nama nije nas od-bio. A što se tiče tržišta, ono će vrlo brzo poka-

zati ko je kvalitetan, a ko ne –uvjeren je Dacić. - Diploma privatnog Univerziteta u Travniku priznata je u Beču, Zagrebu, Beogradu, Hel-sinkiju, na Novom Zelandu i u Australiji, a naše diplome najmanje su priznate u Sarajevu i ne znamo zbog čega. Naprimjer, naš student završi prvi ciklus studija i upiše se na državni univerzitet na master studij. Ne priznaju nas, a primaju naše studente. Neka se svako zapita zašto je to tako. Privatni univerziteti su možda općenito po kriteriju nešto slabiji od držav-nih, ali i na državnim univerzitetima postoji korupcija. Kupovanje ispita ne postoji na pri-vatnim univerzitima, jer vlasnik pažljivo prati rad profesora.

Menadžer i vlasnik Pravnog fakulteta doc. dr. Ismet Alija s ponosom ističe kadrovsku strukturu na njegovom fakultetu, pa kaže:

- Na Pravnom fakultetu imamo 12 doktora nauka, a među njima su prof. dr. Kasim Trnka, vrhovni autoritet za ustavno pravo u BiH, zatim prof. dr. Šefkija Čo-vić, također vrhovni autoritet za građan-sko pravo u cijeloj regiji, pa prof. dr. Ha-san Balić, autoritet za krivično pravo, te niz drugih profesora. Ono što želim istaći jesu mladi, koji rade kod nas kao asistenti, a uglavnom su bili zlatne značke Univer-ziteta u Sarajevu, Zenici ili Mostaru. Tre-nutno je angažirano 15 asistenata.

Svi univerziteti i fakulteti u BiH većinom imaju privremenu akreditaciju za svoj rad, pa tako i ovaj univerzitet.

- Napominjem da u BiH postoji Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta, čiji zadatak jeste ustvrditi i sagledati koji to univerziteti i fakulteti ispunjavaju uvje-te, norme i kriterije za rad, a kriteriji su uvijek kvalitet profesora, asistenata, odgovarajućeg prostora itd. Ima i privatnih i državnih uni-verziteta koji ne ispunjavaju te uvjete. Tu su i kantonalne inspekcije koje trebaju uraditi svoj dio posla. Kad govorimo o Pravnom fakulte-tu, nema ništa skriveno, kod nas sve otvoreno i transparentno –generalski će Ismet Alija.

Naši sagovornici su zadovoljni dosadaš-njim radom i odazivom studenata. Kažu da sve što zarade ulažu u fakultete, što je vidljivo golim okom. Jer zgrada i oprema djeluju im-presivno.

Farmaceutsko zdravstveni fakultet

Farmaceutsko zdravstveni fakultet Uni-verziteta u Travniku osnovan je 2009. go-dine. Osnivač Farmaceutsko-zdravstvenog fakulteta je doc. dr. Mithat Asotić. U skladu

Sedmice zdravlja

Farmaceutsko-zdravstveni fakultet u Travniku organizuje niz prigodnih sadržaja kojim obilježava Sedmicu zdravlja i na taj način daje doprinos u promovisanju zdravlja i zdravog načina života. Kao predavač gostovo je i prof. dr. Kurta Kalcher sa Univerzi-teta Grac u Austriji, koji je govorio na temu «Primjena senzora i biosenzora u biome-dicini. Naime, prof. dr. Kurt Kalcher je postigao izuzetne naučne rezultate u oblastima razvoja analitičke hemije i instrumentalnih tehnika, elektrohemije, hemiluminescen-tnih i elektrohemijskih senzora i bisenzora.

Pored svih historijskih, kulturnih i ekonomskih veza, posebna poveznica između Travnikai Graca vezana je za ime našeg nobelovca Ivu Andrića, koji je upravo na Uni-verzitetu Karl Fransez u Gracu, 1924. godine odbranio svoju doktorsku disertaciju.

21

AKADEMIJAsa modernim evropskim standardima, Farma-ceutsko zdravstveni fakultet omogućava kva-litetno obrazovanje i sveobuhvatnost znanja koje se ovdje stječe.

Interdisciplinarni program studija zasno-van je također na principima Bolonjskog pro-cesa – I,II, i III ciklusa studija, po European Credit Transfer System (ECTS).

Organizacija studija:Integralni studij: Stomatologija (5-0), Far-

macija (5-0)Nakon završenog integralnog studija, stu-

dent stječe zvanje doktor stomatologije odno-sno magistar farmacije sa 300 ECTS bodova.

Prvi (I) ciklus je dodiplomski studij sa sljedećim studijskim programima: Radiologi-ja, Opće sestrinstvo i Fizioterapija.

Nakon završenog prvog ciklusa studenti stječu (u zavisnosti od studijskog programa za koji su se opredijelili) sljedeća zvanja: ba-chelor medicinskog sestrinstva ( 180 ECTS), bachelor zdravstvene njege i terapije (240 ECTS), bachelor medicinske radiologije/ in-žinjer medicinske radiologije (180 ECTS), bachelor radioloških tehnologija (240 ECTS), bachelor fizioterapije (240 ECTS)

Drugi (II) ciklus - magistarski studij: Farmacija, a po završetku studenti stječu zva-nje magistra farmacije.

Treći (III) ciklus - doktorski studij: Bio-medicina i zdravstvo.

Nakon završenog trećeg (III) ciklusa stu-denti stječu zvanje doktora nauka biomedici-ne i zdravstva (iz različitih oblasti: Farmacija, Stomatologija, Javno zdravstvo i Klinička medicina).

Način studiranja: redovno (svi odsjeci) i vanredno (Radiologija, Sestrinstvo i Fiziote-rapija).

Organizacija nastave:- Nastava na Farmaceustko-zdravstvenom

fakultetu je interaktivnog karaktera i izvode je eminentni stručnjaci iz cijelog regiona, sa akademskim stepenom doktora nauka, u zva-njima redovnih i vanrednih profesora, te do-cenata. Obezbjeđenjem kvalitetnog nastavnog kadra i stvaranjem savremenog obrazovnog ambijenta, prvi privatni Studij stomatologije i farmacije u BiH opravdao je povjerenje i oče-kivanja studenata, koji dolaze iz svih zemalja regiona. Težimo izvrsnosti u obrazovanju i istraživanju na području farmacije, radiolo-gije i zdravstva općenito, a sve temeljimo na savremenim postupcima podučavanja, huma-nosti i strogim etičkim pravilima - riječi su osnivača Fakulteta, doc.dr. Mithata Asotića.

Na prostoru od 5 000 kvadratnih metara, u upotrebi su najsavremenije učionice, kabineti, amfiteatri, konferencijske sale, laboratorije,

pretklinička i klinička sala za stomatologi-ju, specijalističke ordinacije za ortodonciju, oralnu hirurgiju, dječiju stomatologiju kao i protetiku, informatički kabinet, biblioteka te drugi prateći sadržaji. S obzirom na to da je jedan asistent zadužen za rad sa pet studena-ta, u pretkliničkoj tzv. „fantom sali“ uređenoj po najmodernijim evropskim standardima, slobodno se može reći da su obezbijeđeni svi preduslovi za obrazovanje vrsnih stručnjaka.

Farmaceutima je omogućeno da svoje prve istraživačke radove izvode na najsavre-menijoj opremi i na taj način zaokruže kom-pletan proces obrazovanja, te u potpunosti odgovore zahtjevima tržišta.

Primjena praktične nastave je omogućena s obzirom na to da Fakultet posjeduje i mode-le ljudskog tijela i lutke za reanimaciju koje se koriste u svakodnevnoj nastavi i vježbama, dok se stručna praksa provodi u apotekama i bolnicama, kako bi naši diplomanti bili potpu-no obučeni za rad i primjenu stečenih znanja u svojoj profesiji, odmah po završetku studija.

Stoga i ne čudi poruka dekana,prof. dr. sc. med. Nedžada Mulabegovića svršenim srednjoškolcima, koji imaju dilemu kod odabira studija:

Farmaceutsko- zdravstveni fakultet Uni-verziteta u Travniku posebno je interesantan iz dva aspekta: prvi je taj što su na ovom Fa-kultetu zastupljeni studenti iz svih dijelova bivše Jugoslavije i šire i, s druge strane, po nastavničkom, tj. profesorskom kadru, s ob-zirom da nastavu realizuje 55 doktora nauka i 75 magistara, a to su kolege sa univerziteta iz Sarajeva, Tuzle, Banje Luke, Mostara, Beo-grada, Novog Sada, što daje poseban kvalitet u donošenju odluke šta studirati. Stjecanje vještina zahtijeva postojanje adekvatnih, sa-vremeno opremljenih laboratorija u skladu sa tehnološkim standardima. Farmaceut-sko-zdravstveni fakultet u Travniku raspola-že sa takvim laboratorijama i kabinetima te stručnim kadrom za edukaciju studenata.

Dakle, predstavili smo, zasad, tri članice ovog univerziteta, koji pohađa najviše stu-denta je iz BiH, zatim iz Sandžaka, Hrvatske i Turske. Nastava se odvija na bosanskom je-ziku. U zavisnosti od načina studiranja, troš-kovi školarine za jednu akademsku godinu iznose do 2.500 KM. Prema Webometricsu, svjetskoj rang-listi univerziteta, Univerzitet u Travniku nalazi se na 17.882 mjestu, kao 37. univerzitet iz Bosne i Hercegovine. u

Genom i Konferencijski centar

U sklopu Farmaceutsko-zdravstvenog fakulteta u Travniku djeluje i Institut za biomedicinska istraživanja i dijagnostiku «Genom», koji je osnovan u augustu prošle godine. U savremeno opremljenim laboratorijama ovog Instituta vrši se kontrola kvali-teta hrane i prehrambenih artikala, te kontrola kvaliteta vode. U isto vrijeme i studenti koriste laboratorije ovog Instituta za obavljanje praktične nastave.

U stručnost i mogućnosti ovog instituta već su prepoznali i koriste usluge proizvo-đači hrane sa ovog kantona, a najponatija je Mesna industrija „Bajra“.

Konferencijski centar Farmaceutsko zdravstvenog fakulteta koristi se za potrebe organizovanja konferencija, predavanja i promocija.

Naši objekti uključuju učionice, auditorije, amfiteatre, informatički kabinet, bibli-oteku, kafeteriju i mogu u prosjeku primiti od 20 (manje učionice) do 150 osoba (au-ditoriji i amfiteatar).Prostori posjeduje savremenu audio-vizuelnu opremu i pružaju potpuni radni komfor.

22

INTERVJU

Gospodine Drekoviću, kao prvi ratni komandant Petog korpusa Ar-mije Bosne i Hercegovine i kao oso-ba porijeklom iz Sandžaka, možete li napraviti usporedbu odnosa bh. vlasti prema Bosanskoj krajini - kako onda tako i danas - i prema Sandžaku.

General Dreković: Odnos vlasti međunarodno priznate Bosne i Herce-govine prema Bosanskoj krajini i tadaš-njem Okrugu Bihać u veoma složenim uslovima nakon izvršene agresije na BiH i njene građane, odvijao se shodno situaciji u kojoj se našla zemlja. Mislim na sljedeće: Izvršena je brutalna agre-sija, protjeran je ogroman broj stanov-nika, prije svega Bošnjaka sa prostora Istočne Bosne, blokirane komunikaci-je, pokidana skoro sva društvena tije-la, a Krajina pala u potpuno okruženje agresorskih jedinica. U jednoj takvoj složenoj situaciji vlasti BiH, a i tadaš-nji Glavni štab, kasnije Generalštab, poduzimali su sve mjere i aktivnosti

koje su im bile na raspolaganju. Takva situacija na prostoru Okruga Bihać bila je izazov kako i na koji način očuvati integritet i suverenitet na tom prostoru BiH. Korišteni su vlastiti potencijali u Krajini, kako materijalno-tehnički, ta-koi svi ostali resursi koji su nam bili na raspolaganju. Uz podršku organa vlasti BiH i pretpostavljene komande uspjeli smo se efikasno organizirati u svim sfe-rama društvenog života: zaštititi narod i građane i očuvati unutrašnji integritet i suverenitet međunarodno priznate BiH na tom prostoru. Tokom 1993. godine, kad smo bili na vrhuncu u organizirano-sti u odbrani, objelodanjena je planska izdaja tadašnjeg člana Predsjedništva Fikreta Abdića kroz formiranje tzv. Au-tonomne oblasti Zapadna Bosna i je-dinica „Narodne odbrane“ te tzv. auto-

nomne oblasti. U potpunom okruženju bili smo prisiljeni voditi borbu na dva fronta: s jedne strane sa pobunjeničkim, a s druge sa agresorskim jedinicama tzv. Vojske Republike Srpske i tzv. voj-ske SAO Krajine i Vojske Jugoslavije. Jedinice 5. korpusa uspjele su, uprkos brojnijem i opremljenijem neprijatelju, sačuvati integritet i teritorijalni suvere-nitet BiH, poraziti pobunjeničke jedi-nice a u završnim operacijama tokom 1995. osloboditi značajan dio teritorije (Cazin, Veliku Kladušu, Bosansku Kru-pu, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most). Naravno da bi to sve išlo daleko teže bez adekvatne potpore kako u poli-tičkom, tako i vojnom smislu od organa međunarodno priznate BiH. Kada to poredim sa današnjim stanjem, smatram da Krajišnici zaslužuju daleko veću pa-

Intervju: Ramiz Dreković, jedini naš general koji je bio komandant dva korpusa Armije Bosne i Hercegovine

Vlasti u Sarajevu mogu i moraju učiniti više za razvoj Bosanske krajine i SandžakaNaš sagovornik je komandovao Petim i Četvrtim korpusom, Sandžaklija je koji zna mentalitet Krajišnika x Govori o potrebi harmonizacije odnosa u Krajini i Sandžaku, otvaranju konzula-ta naše zemlje u Novom Pazaru, projektima koji bi doprinijeli razvoju ovih krajeva, regional-izaciji Sandžaka, ali i problemima sa kojima se građani porijeklom iz Sandžaka susreću u BiH x Koliki je značaj Udruženja i koliko je Sandžaklija dalo živote u odbrani BiH od agresora

n Razgovarao: Ekrem LEKIĆ

Jedinice 5. korpusa uspjele su, uprkos brojnijem i opremljenijem neprijatelju, sačuvati integritet i teritorijalni suverenitet BiH, poraziti pobunjeničke jedinice a u završnim operacijama tokom 1995. osloboditi značajan dio teritorije (Cazin, Veliku Kladušu, Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most).

23

INTERVJU

žnju kada je ekonomski prosperitet tog kraja u pitanju, pokretanje ekonomije, izgradnje infrastrukture i infrastruk-turnih objekata, a naravno i saniranje stanja proisteklog iz sukoba sa pobunje-ničkim jednicama „Narodne odbrane“ tzv. Autonomne oblasti Zapadna Bosna. Obilazeći Krajinu i kontaktirajući sa ta-mošnjim ljudima stekao sam utisak da se može više učiniti na razvoju tog kraja u okviru cjelokupnog razvoja BiH.

Kad je odnos predstavnika vlasti BiH u to vrijeme prema Sandžaku u pi-tanju, na osnovu onog što sam mogao vidjeti nakon predaje dužnosti koman-danta 5. korpusa krajem 1993. godine i

dolaskom u Sarajevo, ti kontakti i inte-resovanje organa vlasti BiH su bili izu-zetno živi i odvijali su se i u tako slože-nim uslovima. Nastankom mira čini mi se da je došlo do određene stagnacije u tim odnosima umjesto da se oni intenzi-viraju. Smatram, da ti odnosi trebaju biti planski razvijeni na dobrobit BiH, kao i zemalja na kojima se prostire Sandžak. Drugim riječima prostor Sandžaka može poslužiti svima, a prije svega građani-ma Sandžaka, te harmonizaciji odnosa BiH, Srbije i Crne Gore na principima nepovredivosti granica. Cilj bi trebao biti zajednički: potpuna realizacija ljud-skih i građanskih prava i sloboda na tom

prostoru, uključujući u obzir i prekogra-nično povezivanje na bazi interesa svih građana (Bošnjaka, Srba, Crnogoraca) u Sandžaku i šire.

Kako kometirate činjenicu da bh. političari čak ni ne posjećuju San-džak, a kako bi to trebalo biti?

General Dreković: Već sam rekao u odgovoru na prvo pitanje, da saradnja predstavnika organa vlasti BiH sa pred-stavnicima vlasti Sandžaka i odgovor-nim ljudima Sandžaka po meni treba biti dvosmjerna u smislu poštivanja principa nepovredivosti granica, a s ciljem re-alizacije ljudskih i građanskih prava i sloboda. Ta saradnja mora biti bolja na kulturnoj, historijskoj i ekonomskoj os-novi i stvaranju boljih uslova za život i rad na prostoru Sandžaka. Vidljivo je da takvih kontakata nema u tom kapacitetu i da se to treba popravljati.

Smatrate li da bi, s obzirom na brojnost i zasluge Bošnjaka iz San-džaka, BiH sporna pitanja trebala rješavati preko konzulata kojeg bi trebalo otvoriti u Sandžaku?

General Dreković: Ne vidim ništa sporno da to ne bude općeprihvatljivo pitanje za BiH, s obzirom na brojnost Bošnjaka na prostoru Sandžaka, da Bo-sna i Hercegovina pokrene pitanje otva-ranja konzulata u Novom Pazaru. To, po meni, samo može relaksirati postojeće stanje i stvoriti uslove da građani putem

Prostor Sandžaka može poslužiti svima, a prije svega građanima Sandžaka, te harmonizaciji odnosa BiH, Srbije i Crne Gore na principima nepovredivosti granica. Cilj bi trebao biti zajednički: potpuna realizacija ljudskih i građanskih prava i sloboda na tom prostoru, uključujući u obzir i prekogranično povezivanje na bazi interesa svih građana (Bošnjaka, Srba, Crnogoraca) u Sandžaku i šire.

24

INTERVJU

te institucije brže rješavaju svoja život-na pitanja, a samim tim bi se unaprijedi-li odnosi BiH, Srbije i Crne Gore.

Šta mislite o ideji regionalizacije Sandžaka?

General Dreković: Pitanje regionali-zacije Sandžaka je nešto u kom se pravcu trebamo kretati i na to gledam kao na pi-tanje od interesa svih građana koji žive na prostoru cijelog Sandžaka u duhu dobre prekogranične saradnje. To pitanje može koristiti Bošnjacima, Srbima i Crnogor-cima i ostalim da taj prostor, kao jednu geografsku cjelinu, u potpunosti povežu. Prije svega u infrastrukturnom i ekonom-skom smislu, što bi dovelo do većeg eko-nomskog prosperiteta na timm prostori-ma. Realizacijom tog pitanja stvorili bi se uslovi Bošnjacima da budu prekogranično povezani u kulturnom, duhovnom, istorij-skom, običajnom i ekonomskom smislu. U velikoj mjeri bilo bi relaksirano stanje i stvorili bi se uslovi za korištenje prirodnih potencijala Sandžaka, koji bi u ekonom-skom smislu puno dobio.

Kao vojni ekspert možete li komen-tirati trenutnu geopolitičku situaciju

na Balkanu, te kakva je ona i u kon-tekstu svjetske geopolitičke situacije?

General Dreković: Što se tiče ge-opolitičke situacije na Balkanu, a prije svega na prostoru bivše Jugoslavije, smatram da se treba kretati shodno pro-klamiranim evropskim principima, brže rješavati sva otvorena i sporna pitanja država nastalih raspadom Jugoslavije. Jedino tako možemo stvoriti uslove da ne dođe do eventualnog oživljavanja bilo čega što može dovesti do nestabil-nosti, a što bi išlo na štetu svih na pro-storu bivše Jugoslavije. Tu, prije svega, mislim na potpuno rješavanje kosov-skog pitanja, unutrašnjeg makedonskog pitanja, rješavanja pune integracije na prostoru BiH, kao i svih drugih pitanja koja opterećuju građane zemalja bivše

Jugoslavije. Jedno od nezaobilaznih pi-tanja jeste i pitanje potpunog rješavanja ljudskih i građanskih prava Bošnjaka na prostoru Sandžaka, kao autohtonog na-roda na tom prostoru, uzimajući u obzir i prekogranično regionalno uvezivanje. Na tom polju se dosta uradilo, ali mi-slim da trebamo ići bržim koracima u rješavanju svih otovorenih pitanja kako bismo stvorili potpune sigurnosne uslo-ve kao podlogu za sveukupni razvoj i prosperitet.

Kakve bi poteze trebale, s tim u vezi, povući bh. vlasti, kao i lokalne vlasti u Sandžaku?

General Dreković: Predstavnici bh. Vlasti, kao i vlasti na prostoru Sandža-ka, po meni trebaju ostvariti veću sa-

Jedno od nezaobilaznih pitanja jeste i pitanje potpunog rješavanja ljudskih i građanskih prava Bošnjaka na prostoru Sandžaka, kao autohtonog naroda na tom prostoru, uzimajući u obzir i prekogranično regionalno uvezivanje. Na tom polju se dosta uradilo, ali mislim da trebamo ići bržim koracima u rješavanju svih otovorenih pitanja kako bismo stvorili potpune sigurnosne uslove kao podlogu za sveukupni razvoj i prosperitet.

25

INTERVJU

radnju, uspostaviti čvršće veze, planske kontakte, a sve u cilju stvaranja uslova za brži razvoj tog prostora i čvršće od-nose među susjedima. Naravno, u svim tim kontaktima trebaju se poštivati vlast Srbije i Crne Gore. Kroz te kontakte po-moći u rješavanju gorućih pitanja koja opterećuju građane koji žive na prostoru Sandžaka, a naravno i građane porije-klom iz Sandžaka koji žive u BiH. Ta-kvih pitanja i problema je puno.

Kako komentirate vojni ustroj dej-tonske BiH u kontekstu euroatlant-skih integracija?

General Dreković: Dejtonski spora-zum je prekinuo rat i stvorio uslove za mir. Smatram, da nije u potpunosti isko-rišteno to vrijeme od uspostave mira do danas i da je još uvijek stanje u BiH po-litički rovito. Sve to negativno se reflek-tira na put BiH ka uključenju u Evropsku uniju i euroatlantske integracije, gdje zaostajemo u odnosu na ostatak regiona. Ostvarivanje naprijed navedenih konta-kata i rješavanja svih otvorenih pitanja samo može ići u korist građanima BiH i stabilnosti cijelog regiona.

Kako ocjenjujete rad Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka?

General Dreković: Dvadeset i četiri je godine od formiranja Udruženja gra-

đana porijeklom iz Sandžaka. Njegovo formiranje neposredno pred agresiju na BiH je bilo od izuzetnog značaja kako za građane Sandžaka, tako i za građane po-rijeklom iz Sandžaka na prostoru BiH, samim tim i za samu BiH. Tokom te 24 godine Udruženje je posvećeno radu u interesu članstva i interesima građana u Sandžaku, te razvijanju kontakata pred-stavnika vlasti Sandžaka i BiH. Ogro-man broj članova ovog Udruženja - od Sandžačke brigade, pa do najodgovorni-jih dužnosti u Armiji BiH - bilo je uklju-čeno u proces odbrane BiH. Ogroman broj je položilo vlastite živote u odbrani BiH i njenih vrijednosti. Tako da po-red promoviranja kulturnih, istorijskih i drugih vrijednosti, Udruženje je bilo i jeste i danas posvećeno stvaranju uslo-va za potpunu harmonizaciju odnosa na prostoru Sandžaka. Mnoga sa kojima su se susretali građani porijeklom iz San-džaka na prostoru BiH rješavana su kroz ovo udruženje. Pitanje državljanstva, školovanja u BiH studenata iz Sandža-ka, pitanje zdravstva, liječenja, prihvata ogromnog broja izbjeglica 1999. godine nakon NATO udara na Saveznu Repu-bliku Jugoslaviju, stipendiranja djece naših članova, pitanje rešavanja proble-ma boraca-invalida, šehidskih porodica proisteklih iz ovog rada, promoviranje kulturnih vrijednosti Sandžaka, kontakti i saradnja sa nevladinim sektorom u BiH kao i mnoga druga pitanja. Kroz ovo

Udruženje povezani su svi građani po-rijeklom iz Sandžaka na prostoru BiH, a posebno tamo gdje su i najviše koncen-trirani: prostor Brčkog, Tuzle, Sarajeva, prostor Krajine, kao i drugih krajeva ši-rom BiH. Po procjenama ovog Udruže-nja riječ je oko 160 000 ljudi porijeklom iz Sandžaka! Udruženje je ostvarilo kontakte, osim prostora Sandžaka, i sa srodnim udruženjima na prostoru Tur-ske, Zapadne Evrope i šire. Pokrenut je i ovaj časopis, koji je glasilo ovog Udru-ženja i cjelokupnog njegovog članstva. U toku je projekat na izradi monografije u kojoj će naša pokoljenj moći čitati ko-liko je to ljudi porijeklom iz Sandžaka učestvovalo u jedinicama Armije BiH, Teritorijalne odbrane i MUP-a, Patriot-ske lige, koliko ih je položilo živote u temelje ove države, koliko je teže i lak-še povrijeđeno odnosno koliko je RVI. Nadam se da ćemo svi uzeti učešća i da ćemo pomoći aktuelnom rukovostvu da finaliziramo taj projekat kako bi on što prije ugledao svjetlo dana. Ono što nam trenutno nedostaje, a što je zacrta-no od aktuelnog rukovodstva, jeste kul-turni centar ovog udruženja. Nadam se da će, kad taj projekat dođe na dnevni red, svi članovi Udruženja uzeti učešća i pomoći rukovodstvu da i taj projekat u praksi realiziramo. Na kraju mogu reći da je dvadesetčetvorogodišnji rad ovog Udruženja bio uspješan u odnosu na okolnosti u kojima je djelovalo. u

BiH je naša domovina

Postoje li neki konkretni projekti koje bi valjalo po-krenuti i oživjeti kako bi se status građana porijeklom iz Sandžaka u BiH poboljšao i kako bi odnos BiH prema Sandžaku bio više materinski?

General Dreković: Kad se tiče statusa Bošnjaka pori-jeklom iz Sandžaka u BiH, odnosno građana porijeklom iz Sandžaka, to zavisi prije svega od njih samih. Ovo je naša domovina, mi smo u njoj potpuno integrirani, zavičajno smo uvezani i mislim da sa te osnove trebamo uticati na pobolj-šanje statusa svakog našeg člana. Ukoliko nam to bude vodi-lja, onda ćemo se uspješno kretati na tom putu. A kad se tiče odnosa predstavnika BiH prema Sandžaku i obrnuto, sma-tram da trebamo biti kreativniji u osmišljavanju projekata na tom putu, kao i rješavanje svih pitanja koja se pojavljuju kao eventualne prepreke u harmonizaciji takvih odnosa. Či-njenica je da su mnoge odgovorne dužnosti i funkcije to-kom agresije na BiH kao i neposredno nakon završetka rata obavljali ljudi porijeklom iz Sandžaka. Ali je i takođe istina

da je danas malo poznatih ličnosti iz Sandžaka na odgovor-nim dužnostima. To je pitanje kojem trebamo biti posvećeni, koje trebamo analizirati i u konačnici afirmirati. Sami smo odogovorni za to i ne trebamo tražiti krivce u drugima dok ne učinimo sve ono što je do nas.

26

BIZNIS

Zaštita imovine od nastanka štete, kao rezultat požara, udara groma, saobra-ćajne nesreće i drugih potencijalnih

opasnosti, može se vršiti na dva načina:a) neposredno, tako što će se primije-

niti sve mjere zaštite, koje su predviđene za tu vrstu imovine;

b) posredno, ugovaranjem osiguranja za imovinu, te na taj način omogućiti očuva-nje njene vrijednosti. U praksi su u primjeni i jedan i drugi oblik zaštite imovine. Jer svaki imalac određene imovine, trudi se da svoju imovinu obezbijedi od oštećenja, odnosno od uništenja.

Međutim, pošto nije u ljudskoj moći da se obezbijedi od svih rizika, tada se pristupa ugovaranju njene zaštite kod osiguravajućih kompanija.

Imovina se čuva osiguranjem na posre-dan način, tako što će se u slučaju njenog oštećenja ili uništenja obezbijediti obešteće-nje.

Znači, ugovaranjem osiguranja imovine i uplatom premije osiguranja, kao cijene za ugovorenu osiguravajuću zaštitu, obezbje-đuje se ekonomska zaštita imaoca imovine. Treba napomenuti da osiguranje ne može spriječiti nastupanje štetnih događaja ili dje-lovanje nekih sila (udar groma, požar i sl), već se pomoću njega ostvaruje posredna ekonomska zaštita, radi koje se i zaključuje ugovor o osiguranju.

U praksi se često postavlja pitanje ispla-

tivosti preuzimanja rizika za velike sume osi-guranja, s aspekta kompanija za osiguranja. Odgovor je jednostavan - kompanije koje se bave osiguranjem, premiju osiguranja, kao cijenu za preuzeti rizik naplaćuju unaprijed. Tako da svi ugovarači osiguranja, pravnih i fizičkih lica, na bazi solidarnosti i uzajamno-sti, uplatom ugovorene premije obezbjeđuju sredstva iz kojih će se, onim vlasnicima imo-vine, koji pretrpe štetu, kao rezultat nastupa-nja jednog od rizika koji su ugovoreni, izvr-šiti naknada, odnosno obeštećenje za nastalu štetu. Znači, da su kompanije koje se bave osiguranjem, zahvaljujući tome, što ugovore-

nu premiju za osiguranje imovine naplaćuju unaprijed, u mogućnosti da uspješno obav-ljaju funkciju posredne zaštite osiguranika (isplatu naknada i osiguranih suma) iz una-pred naplaćenih premija za ugovorenu osi-guravajuću zaštitu. Funkcija posredne zaštite predstavlja i svrhu postojanja osiguranja.

Autor ovog rada je dugo godina rukovo-dio poslovima osiguranja imovine, tako da će u radu u značajnoj mjeri biti navedena sazna-nja do kojih je došao, tokom dvadesetogodiš-njeg rada na tim poslovima. Iz tog razloga, u radu će se koristiti uslovi osiguranja imovine, koji su na snazi u „Sarajevo-osiguranju“ dd Sarajevo, osiguravajućeg društva u kome je autor bio zaposlen.

Potreba ugovaranja osiguranja

Samim saznanjem, da ne postoji moguć-nost da se imovina zaštiti od svih opasnosti koje potencijalno postoje, vlasnik te imovine odlučuje se na ugovaranje njenog osiguranja. Nemogućnost obezbjeđenja potpune zašti-te proističe iz činjenice, da prirodne sile u kratkom vremenu, mogu uništiti imovinu velike vrijednosti, iste one prirodne sile koje pružaju čovjeku i društvenim zajednicama neslućene mogućnosti za obezbjeđenje bolje budućnosti.

Pored djelovanja prirodnih sila, česti su rizici koji nastaju kao rezultat nesretnih slu-čajeva, te i oni doprinose spoznaji potrebe za

Zaštita imovine: Naknada štete po osnovu ugovora

Prijetnje po sigurnost imovine su osnovni motiv za osiguranjeUgovor je pravosnažan momentom plaćanja premije osiguranja, ukoliko samim ugovorom nije određeno da se ona uplaćuje ugovorom ili sporazumom, u utvrđenom vremenu. Autor ovog priloga je godinama rukovodio poslovima osiguranja imovine, tako da će u ovom tekstu u značajnoj mjeri biti navedena saznanja do kojih je došao tokom dvadesetogodišnjeg rada na tim poslovima. Iz tog razloga, u radu će se koristiti uslovi osiguranja imovine, koji su na snazi u „Sarajevo-osiguranju“ dd Sarajevo, osiguravajućeg društva u kome je autor bio zaposlen

n Piše: Prof. Dr. Halid KURTOVIĆ

27

BIZNISosiguranjem imovine. Rizici, neovisno da li ih svrstali u prirodne ili one koji mogu nastati kao rezultat djelovanja čovjeka, ukazuju na potrebu obezbjeđenja ekonomske sigurnosti za imaoca imovine. Upravo tako shvaćena prijetnja, po imovinu i imovinske interese, osnovni je motiv imaoca imovine, da ugo-vori osiguranje. „Osiguranje u najširem smi-slu predstavlja zaštitu imovinskih interesa fi zičkih i pravnih lica prilikom realizacije rizika, odnosno nastupanja osi guranih sluča-jeva, na račun fondova osiguranja formiranih naplatom premija od tih lica. Uslov za za-ključivanje ugovora o osiguranju je neizvje-snost nastajanja štete na osiguranoj imovini, odnosno vremena kada štetni događaj može nastati. U protivnom, ugovor o osiguranju smatrao bi se ništavnim, jer je osiguranik bio upoznat sa opasnostima po njegovu imovinu. Znači, ugovor o osiguranju je pravno valjan, samo onda, kada je rizik neizvjestan i kada u momentu ugovaranja osiguranja, stvarna opasnost po imovinu, koja je predmet osigu-ranja, ne postoji.

Shodno tome, možemo zaključiti, da se ugovor o osiguranju može ugovoriti samo za one opasnosti po osiguranu imovinu, za koje postoje tehničke osnove za njihove veliči-ne, a time i mogućnosti pokrića. To znači, da rizik mora biti slučajan budući događaj ne-ovisan o isključivoj volji ugovarača osigura-nja. Zato sklopljeni ugovor o osiguranju ne vrijedi ako je u trenutku njegova zaključenja već nastao osigurani slučaj, odnosno bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupi-ti. Neizvjesnost nastanka osiguranog slučaja može biti:

• apsolutna, kada se unaprijed ne može znati da li će se određeni osigurani slučaj uop će ostvariti u određenog osiguranika u toku trajanja osiguranja, npr. da li će zahvati-ti požar određenu zgradu, da li će osiguranik doživjeti prometnu nezgodu i slično;

• relativna, kada se zna da će se ostva-riti osigurani slučaj, ali se ne zna opseg štete ili vrijeme kada će se to dogoditi, npr. smrt čovjeka u osiguranju života, uginuće u osi-guranju životinja i dr.

Shodno navedenim odredbama, može se reći da štetni događaj mora biti nezavisan od isključive volje ugovarača osiguranja. Drugim riječima, iz osiguranja su, isključeni događaji ovisni “o iskijučivoj volji” ugovara-ča osi guranja. Na sličan način,ovu odredbu naglašava i Zakon o osiguranju i istu tumači tako da daje osiguravaču pravo na utvrđiva-nje pravnog osnova, odnosno, da utvrdi da li način nastanka osiguranog rizika ima ikakve veze sa svjesnom radnjom osiguranika.

Međutim, treba imati u vidu i činjenicu, da su Zakonom o osiguranju, a isto tako i Opštim uslovima za osiguranje imovine, na-značeni rizici koji ne mogu biti predmetom osiguranja imovina, osim u slučajevima kada postoje tehnički uslovi za utvrđivanje njiho-ve veličine, a time i mogućnost pokrića, kao što su:

a) Imovinski rizici. To su finansijski gu-bici zbog fizičkog oštećenja, uništenja, krađe imovine, tzv. indirektne štete ili finansijski gubici koji su posljedica direktnih šteta, tzv. indirektne štete, kao što su npr. gubitak za-rade, rente, pojava ekstra troškova, gubitak tržišta i sl.

b) Osobni rizici. To su rizici koji uzroku-ju smanjenje ili gubitak finansijske sigurnosti kao posijedica srnrti, starosti ili bolesti. Rizik nezaposlenosti, koji se često ubraja u tu sku-pinu rizika, nema sva bitna obilježja osigura-nog rizika, jer se ne može kal ku lirati vjero-jatnost štete s potrebnim stupnjem tačnosti. Budući da se različiti obli ci nezaposlenosti javljaju neregularno, taj rizik u određenoj mjeri pokriva država programima zbrinjava-nja i socijalnog osiguranja.

c) Rizici od odgovornosti. To su rizici koji uzrokuju štete na imovini, zdravlju ili ži-votu treće osobe. Ta značajna skupina rizika može za posljedicu imati velike štete, pa je vi-sina naknade osiguravatelja određena svotom osiguranja kojom on limitira svoju obvezu.

Međutim, iako se navedeni rizici gene-ralno ne mogu osigurati, privredni se subjekti od njih pokušavaju štititi na druge načine. Od tržišnih rizika, naprimjer, moguće se za-štiti ugovaranjem terminskih ugovora, od ri-zika ve zanih za izvozne kredite garancijama državnih agencija, banaka ili osiguravajućih društava.

Da pojasnimo, u praksi se često ukaže potreba da se određeni rizik ne treba preuzeti samostalno, jer je vrijednost imovine daleko veća od samopridržaja kompanije za osigu-ranje. U tom slučaju može se postupiti na dva načina. Prvi je, da se sa još jednom ili više kompanija koje se bave osiguranjem uđe u zajednički rizik, tzv. saosiguranje. U ovom slučaju, rizik se preuzima srazmjerno učešću u raspodjeli naplaćene premije, kao cijene za prihvaćeni rizik. Drugi slučaj je reosiguranje. Ovo je najčešći oblik „preprodaje“ preuzetog rizika i najčešće se to vrši u saradnji sa kom-panijama za reosiguranje izvan zemlje.

Za razliku od djelatnosti (osiguranje, saosiguranje, reosiguranje i sl.), kojima se bavi kompanija za osiguranje, ugovaranje osiguranja (ispostavljanje police osiguranja) je tehnički dio poslova koji ujedno predstav-lja i najvažniji dio iz obima poslovanja ovih kompanija. Ugovaranje osiguranja, za svaku vrstu rizika je različito. Iz prostog razloga, za određene rizike je u uslovima osiguranja decidno navedeno pod kojim uslovima se može zaključiti ugovor o osiguranju i koje osiguravajuće pokriće se daje po zaključe-nom ugovoru.

U praksi se kao ugovor o osiguranju, najčešće pojavljuje polica osiguranja. Ona u praksi predstavlja ugovor, kojim su regulisa-na prava i obaveze između osiguranika i osi-guravača (kompanije za osiguranje). S tim u vezi, prema Zakonu o osiguranju, kao prilog polici, kompanija za osiguranje je obavezna da osiguraniku uruči i uslove osiguranja, koji se odnose na vrstu osiguranja, koja je pred-met ugovaranja. Samim tim, što se uslovlja-va davanje uslova za osiguranje uz policu, dovodi u pitanje policu kao ugovor. Kada se zaključuje ugovor, tada se utvrđuju prava

n Porast životnog osiguranja

28

BIZNISi obaveze ugovarača, u ovom slučaju, prava i obaveze su utvrđene uslovima za osigura-nje. Međutim, neovisno da li je osiguravač, osiguraniku izdao policu kao dokaz o zaklju-čenom osiguranju, ugovor je pravosnažan momentom plaćanja premije osiguranja, ukoliko samim ugovorom nije određeno da se ista uplaćuje ugovorom ili sporazumom, u utvrđenom vremenu.

Kod utvrđivanja pravnog osnova, nakon nastanka osiguranog slučaja, naplati premije se posvećuje najveća pažnja, kako je to rani-je navedeno. Ali, tokom utvrđivanja pravnog osnova, provjerava se i to, da li je izvšeno snimanje rizika prije zaključivanja ugovora o osiguranju, pod kojim se podrazumjeva da je osiguravač dužan prije preuzimanja u osiguranje određene imovine, istu procijeniti i utvrdi maksimalno moguću štetu na istoj. Da li je osiguranik dao sve podatke o pred-metu osiguranja, da li osigurana suma odra-žava stvarnu vrijednost osigurane imovine ili je ista veća ili manja od stvarne vrijednosti? U praksi, a također i u uslovima osiguranja, ugovaranje osiguranja na veću ili nižu sumu osiguranja od njene stvarne vrijednosti, po-znato je pod terminima podosiguranje, odno-sno nadosiguranje. Pod podosiguranjem se podrazumijeva ugovorena suma osiguranja, koja je niža od tržišno ili knjigovodstveno utvrđene vrijednosti osigurane imovine. Ukoliko se utvrdi da je osiguranik naveo nižu vrijednost od realne, tada se u slučaju ošteće-nja ili uništenja osigurane stvari, obeštećenje vrši srazmjerno osiguranoj sumi naznačenoj na polici.

Slično je i u slučajevima, kada osigu-ranik prikaže veću vrijednost od tržišno ili knjigovodstveno stvarne. Tada se isplaćuje obeštećenje do stvarne štete kod djelimičnih oštećenja, odnosno do stvarne vrijednosti kod totalnih šteta.

Ekonomski aspekt osiguranja

Znamo da se u literaturi ugovaranje osiguranja najčešće tretira kao ekonomsko – pravna radnja, kojom se na bazi ugovora o osiguranju obezbjeđuje imovinska zašti-ta osiguranika – imaoca osigurane stvari. Ta radnja ima pravni i ekonomski karakter. Pravni se posmatra kroz prava i obaveze ugovarača, dok je ekonomski daleko značaj-niji, jer su i osiguranik i osiguravač pristupili zaključivanju ugovora o osiguranju vođeni ekonomskim interesima.

Osiguranik, zaključuje ugovor i plaća premiju osiguranja,da zaštiti svoj imovinski

interes. Na taj način, što će u slučaju ošteće-nja ili uništenja osigurane stvari biti obešte-ćen za pretrpljenu štetu. Na ovaj način, osi-guranik je siguran, da će za uplaćenu premiju osiguranja, sebi obezbijediti, da vrijednost njegove imovine neće biti manja u slučaju, da dođe do njenog uništenja djelovanjem ne-kog od rizika koji su predmet osiguravajuće zaštite.

Na taj način i s aspekta osiguranika, ne-ovisno da li se radi o pravnom ili fizičkom licu, možemo govoriti i o socijalnom značaju osiguranja. Jer, u slučaju potpunog uništenja imovine koja je predmet osiguranja, ako je u pitanju pravno lice, osiguravajuća kompa-nija će izvršiti obeštećenje preduzeću, tako da će zaposleni zadržati svoja radna mjesta, a i društvena zajednica neće biti oštećena u dijelu kada je u pitanju naplata poreza i do-prinosa po osnovu poslovanja preduzeća i plaća zaposlenih. Kada je oštećenik fizičko lice, kome je osigurana imovina možda i je-dino što ima, tada bi u slučaju, da nije ugo-vorio osiguranje, postao socijalni slučaj, koji bi bio na teretu državnih organa, opštine u kojoj živi. Međutim, zahvaljujući činjenici da je ugovrio osiguranje za svoju imovinu,

naplaćenim obeštećenjem može sebi i svojoj porodici obezbijediti bezbrižan život.

S druge strane, osiguravač naplatom pre-mije osiguranja stiče sredstva za finansiranje tekućeg poslovanja, a isto tako i kumuliranje novčanih sredstava iz kojih plaća nastale šte-te.

Međutim, u praksi kompanije za osigu-ranja, pored toga što se bave osiguranjem, često se na tržištu novca pojavljuju i kao zajmodavci. Najčešći slučaj kreditnog po-slovanja kompanija za osiguranje je odnos poslovna banka – kompanija za osiguranje. Pri čemu se posebnim ugovorom odredi, koji će iznos biti tretiran kao kratkoročna odno-sno srednjoročna pozajmica banke i koje su to kamatne stope koje će banka obračunati na deponovane iznose.

Pošto se u osiguranju, kada govorimo s ekonomskog aspekta, radi o ekonomiji obima, odnosno o zakonu velikih brojeva i alokaciji fiksnih troškova, možemo slobod-no reći, da kompanije za osiguranje, mobi-lisanjem novčanih sredstava naplaćenih po osnovu ugovorenih osiguranja, postaju zna-čajne finansijske institucije.

U praksi se često ukaže potreba da se određeni rizik ne treba preuzeti samostalno, jer je vrijednost imovine daleko veća od samopridržaja kompanije za osiguranje. U tom slučaju može se postupiti na dva načina. Prvi je, da se sa još jednom ili više kompanija koje se bave osiguranjem uđe u zajednički rizik, tzv. saosiguranje. U ovom slučaju, rizik se preuzima srazmjerno učešću u raspodjeli naplaćene premije, kao cijene za prihvaćeni rizik. Drugi slučaj je reosiguranje. Ovo je najčešći oblik „preprodaje“ preuzetog rizika i najčešće se to vrši u saradnji sa kompanijama za reosiguranje izvan zemlje.

n Osiguranje od požara

29

BIZNIS

Kazali smo da se ugovor o osiguranju imovine zaključuje s jednim osnovnim ci-ljem, da se obezbjedi imovinska sigurnost vlasnika imovine. Međutim, iako smo kazali da je nastanak štetnog događaja neizvjestan, ipak se nekada dogodi da osigurana imovina bude oštećena, odnosno uništena kao rezultat nastanka osiguranog slučaja. Tada je osigu-ranik obavezan u skladu s članom 18 opštih uslova za osiguranja imovine „Sarajevo- osi-guranja“ d.d. Sarajevo, postupiti prema da-tim uputama.

Utvrđivanje pravnog osnova

Kada nastane osigurani slučaj na osnovu kojega se traži naknada iz osiguranja, osigu-ranik je dužan postupiti na ovaj način:

1. odmah preduzeti sve što je u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedi-ce i pri tome se pridržavati uputa koje mu je dao osiguravač ili njegov predstavnik;

2. obavijestiti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana od kad je to saznao;

3. što prije, a najduže u roku od tri dana pismeno potvrditi prijavu učinjenu usme-no, telefonom, telegramom ili na koji drugi sličan način;

4. u svim slučajevima predviđenim pro-pisima, a osobito kada je šteta prouzroko-vana od požara, eksplozije, krađe, provalne krađe, razbojništva i saobraćajne nesreće, prijaviti nadležnom organu unutrašnjih po-slova i navesti koje su sve stvari uništene, odnosno oštećene, ili su nestale prilikom na-stanka osiguranog slučaja,

5. odmah po nastanku osiguranog sluča-ja, ako je to moguće, odnosno kad to prilike dozvoljavaju, podnijeti osiguravaču popis

uništenih, odnosno oštećenih stvari uz pri-bližnu naznaku njihove vrijednosti,

6. do dolaska predstavnika osiguravača na samo mjesto ne promijeniti stanje ošteće-nih odnosno uništenih stvari, osim ako je promjena potrebna u javnom interesu ili radi smanjenja odnosno sprječavanja povećanja štete, odnosno radi nastavljanja normalne proizvodnje.

Kao što se iz citiranih Opštih uslova za osiguranje da uočiti, osiguranik je obavezan postupiti po njima. U protivnom, može doći u poziciju, da mu se šteta ne prizna, odnosno, da se ne isplati ukupno nastala šteta.

Međutim, pored naznačenih obaveza, ne-ovisno o visini štete, postoje pravne radnje koje se obavezno provode u osiguravajućem društvu. Te pravne radnje se preduzimaju od-mah nakon dobijanja obavještenja o nastaloj šteti, neovisno o tome da li je prijava izvršena pismeno ili na neki drugi način.

Odmah nakon primitka prijave o nastaloj šteti, pristupa se utvrđivanju valjanosti nekih od osnovnih elemenata ugovora o osiguranju (police osiguranja). Tada dolazi do izražaja pravni aspekt osiguranja i proučavaju se prava i obaveze ugovornih strana - osigura-vača i osiguranika. Drugim riječima, „pravni vid osigura nja predstavlja uređenje brojnih pravnih odnosa, koji nastaju u osigura nju povodom udruživanja sredstava koja na bazi premija ulaze u fond za osiguranje i služe za obeštećenje svih osiguranika koje pogo-di štetni događaj. To je zapravo uređivanje prava i obaveza osiguranika i osigu ravača ugovorenih ugovorom o osiguranju, u toku trajanja osigura nja i kod ostvarivanja odštet-nih prava tj. kod likvidacije štete.

Prvo se utvrđuje da li je osigurani slučaj nastao u vremenu koje pokriva polica osi-

guranja. Provjera vremena na koje se odno-si ugovor o osiguranju je vrlo bitna i to iz sljedećih razloga. Prvo što ugovor o osigu-ranju sadrži je vrijeme od kada osiguranje teče. To je u praksi najčešće u 00,00 sati na-rednog dana od dana potpisivanja ugovora o osiguranju. Međutim, vrijeme početka i isteka ugovora o osiguranju može da bude i na drugi načina utvrđeno, od momenta pot-pisivanja ugovora i to se obavezno naznači na samom ugovoru, ali također, može da se ugovori, da osiguranje počinje u određeno vrijeme, dan koji se navede od koga osi-guranje teče.

Druga obavezna provjera odnosi se na dan uplate premije osiguranja. Da li je osigu-ranik premiju uplatio istog dana, odnosno u roku navedenom na fakturi koja je ispostav-ljena na osnovu ugovorenog osiguranja, ili kasnije, također je bitno.

Treća stavka, koja se utvrđuje prije pri-stupa obradi odštetnog zahtjeva odnosi se na rizike koji su predmet osiguranja. Vezana je za štetu na osiguranoj imovini, nastaloj dje-lovanjem jednog od rizika obuhvaćenih ugo-vorm o osiguranju, odnosno uslovima osigu-ranja koji čine sastvani dio police osiguranja.

Tek nakon utvrđivanja činjenica, da je osigurani slučaj nastao u vremenu koje po-kriva ugovor o osiguranju, da je premija po zaključenom osiguranju uplaćena u skladu s fakturom, odnosno, ugovorm o osiguranju i da je šteta na osiguranoj imovini nastala kao rezultat djelovanja jednog od rizika obuhva-ćenih u ugovoru o osiguranju, pristupa se obradi iste.

Iz datog redosljeda radnji koje prethode pristupu obradi štete, može se utvrditi, da se utvrđivanju pravnog osnova, kod nastanka osiguranog slučaja pristupa veoma studiozno i temeljito. Međutim, to je samo prvi korak koji kompanija za osiguranje pravi nakon prijema prijave o nastanku štete. Složeniji poslovi nastaju obradom predmeta u cilju obeštećenja osiguranika za nastalu štetu. u

Odmah nakon primitka prijave o nastaloj šteti pristupa se utvrđivanju valjanosti nekih od osnovnih elemenata ugovora o osiguranju (police osiguranja). Tada dolazi do izražaja pravni aspekt osiguranja i proučavaju se prava i obaveze ugovornih strana - osiguravača i osiguranika.

n Osiguranje od poplava

30

POGLEDI

Berlinska inicijativa predstavlja najbolji i najkonkretniji potez udružene Evro-pe za prostor Zapadnog Balkana u po-

sljednih 10 ili 20 godina, jer na ispravan način prepoznaje potrebe i regiona i svake zemalje pojedinačno. Zemlje Zapadnog Balkana prvo se moraju infrastrukturno kvalitetno povezati, radi protoka ljudi, roba i kapitala, a onda tako uređen ekonomski prostor će, zasigurno, ubr-zati procese mnogo bolje ekonomske sarad-nje, razgovora među ljudima, privrednicima, te u konačnici ostvariti vidljive ekonomske benefite, a stepen regionalne saradnje podi-gnuti na jedan viši nivo.

Zemlje Zapadnog Balkana sada se tre-tiraju kao jedan prostor, jedan region, kojeg treba infrastrukturno povezati. Na sastanku u Beču svaka zemlja je kandidirala jednu ili više dionica svoga autoputa, koji predstavljaju pa-nevropske koridore. Bosna i Hercegovina je predložila dionice na Koridoru Vc, Srbija je kandidirala autoput X ili Xb, koji spaja Srbiju sa Makedonijom, ili Srbiju sa Prištinom.

Privreda i mostovi na Savi

Za Bosnu i Hercegovinu su odobrena sredstva za dva ključna projekta u ukupnom iznosu od 28,5 miliona eura grant sredstava, 22 miliona za most u Svilaju i 6,5 miliona eura za most u Gradišci. BiH je dobila vrlo kvalitetnu šemu daljeg finansiranja kroz vrlo povoljna kreditna sredstva sa grejs periodi-ma i dugim rokovima otplate, tako da će oba mosta, sa pripadajućim objektima, graničnim prijelazima, pristupnim putevima početi se

graditi krajem ove i u 2016. godini, a bit će završena u 2018. godini, što će značajno po-boljšati i cestovnu infrastrukturu BiH, kao i našu povezanost sa Srbijom i Hrvatskom.

Izgradnja mosta na Savi kod Gradiške je-dan je od najvažnijih infrastrukturnih projeka-ta, za koji su zainteresovani Bosna i Hercego-vina i Hrvatska. Preko tog graničnog prijelaza između Bosne i Hercegovine i Hrvatske prela-zi oko 80 odsto ukupne robe, što je glavni ra-zlog za veliku zainteresovanost privrede BiH, Hrvatske i EU.

Izgradnja mosta je od izuzetne važnosti za cjelokupnu privredu Bosne i Hercego-vine, uvoznike i izvoznike, jer će se stvo-riti osnovna mreža koja uključuje autoput i

željeznički pravac duž Koridora Vc i auto-cestu 2a iz Gradiške kroz Banja Luku – uz povezivanje sa Koridorom Vc južno od Ze-nice. Ova mreža također uključuje luke Ša-mac i Brčko na rijeci Savi te Međunarodni aerodrom Sarajevo.

S obzirom da jedini carinski terminal na sjeveru Bosne i Hercegovine, koji ima dozvo-lu za izvoz roba biljnog i životinjskog porije-kla, sada predstavlja kritičnu tačku i najuže grlo za izvoznike, izgradnja mosta bi riješila mnoga otvorena pitanja i probleme.

Sada postoji puno problema i s aspekta troškova za izvoznike, dugotrajna čekanja, pa proizvodi iz BiH koji nisu dovoljno konkuren-tni na tržištu Evropske unije. S druge strane, izgradnje novog mosta u Gradišci omogućiće bolju, efikasniju kontrolu kako roba u uvozu tako i u izvozu što bi za rezultat imalo značaj-no smanjenje korupcije, te poboljšalo izvozne performanse privrede Bosne i Hercegovine i njenu ukupnu konkurentnost.

Izgradnje novog mosta u Gradišci omo-gućiće saobraćajno uvezivanje Bosne i Her-cegovine sa Hrvatskom, odnosno Evropskom unijom i Srbijom što predstavlja jedan od ključnih faktora za oživljavanje privrednih aktivnosti.

Sa Srbijom je postignuta saglasnost oko izgradnje jednog bitnog koridora koji bi tre-bao da poveže BiH i Srbiju, odnosno Beograd i Sarajevo. Predložena je i jedna dionica, koja bi trebala da veže Banja Luku, Doboj, Tuzlu, Travnik i Lašvu. To bi bila jedna unutrašnja komunikacija, koja bi značajno povećala kva-litet saobraćajne povezanosti BiH.

Zemlje Zapadnog Balkana od Berlinske inicijative do Bečke konferencije

Regionalna saradnja nije moranje, ona nosi dugoročnu koristZemlje Zapadnog Balkana sada se tretiraju kao jedan prostor, jedan region, kojeg treba in-frastrukturno povezati. Na sastanku u Beču svaka zemlja je kandidirala jednu ili više dionica svoga autoputa, koji predstavljaju panevropske koridore. Bosna i Hercegovina je predložila dionice na Koridoru Vc i mostove na Savi, Srbija je kandidirala autoput X ili Xb, koji spaja Srbiju sa Makedonijom, ili Srbiju sa Prištinom

n Piše: Prof. dr. Duljko HASIĆ,

31

POGLEDIPosebno je aktualiziran Jadransko-jonski

koridor koji povezuje sedam zemalja i ide od Italije, preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i ko-načno do Grčke. Osim što veže ovih sedam zemalja, veže se i sa Koridorom Vc, koji po-vezuje BiH i ovaj region sa Srednjom Evro-pom i u tom smislu bi BiH imala jedan visok stepen regionalne transportne povezanosti.

Jadransko-jonski koridor

Ovakve inicijative EU su od presudne važnosti koje će pomoći državama Zapad-nog Balkana da osiguraju integraciju u EU ili promijene političku, ekonomsku ili soci-jalnu klimu u regiji, kao i da razviju regi-onalnu saradnju, što je jedan od temeljnih ciljeva politike evropskih integracija prema ovom dijelu Evrope. Stoga treba poboljša-ti modalitete razvoja regionalne saradnje na Zapadnom Balkanu. To se može posti-ći razvijanjem euroregija kao zajedničkog interesnog modela pristupanja evropskim fondovima. Sve zemlje Zapadnog Balkana imaju mogućnost korištenja sredstava EU fondova, a nakon stupanja na snagu Spora-zuma o stabilizaciji i Bosna i Hercegovina od 01. jula ove godine.

Od ukupne vrijednosti IPA II programa za Bosnu i Hercegovinu od 165,8 miliona €, dio programa namijenjen konkurentnosti i inovacijama iznosi 63,8 miliona €. Zemlja-ma članicama EU omogućen je pristup fon-du HORIZON 2020 ukupne vrijednosti 960 milijardi €, kojem od 17.08.2015. godine može pristupiti i Bosna i Hercegovina. Od toga iznosa za direktna sredstva na raspola-ganju za inovacije u svim tipovima malih i srednjih preduzeća (MSP) iznose 616 miliona €. Kroz HORIZON 2020 instrument za MSP, može se dobiti do 2.5 miliona €. U zavisno-sti od vrste projekta, iz EU fondova može se pokriti od 70% do 100% pozivom definiranih prihvatljivih troškova projekta. Po potpisiva-nju Memoranduma o razumijevanju, Bosni i Hercegovini će biti otvoren pristup COSME finansijskom instrumentu namjenjenom jača-nju konkurentnosti MSP-a u ukupnom iznosu od 2.3 milijarde €.

Jasno je da regionalna saradnja nosi du-goročne dobiti. Ona je posljednjih godina u značajnoj mjeri unaprijeđena. Iako se pod re-gionalnom saradnjom često podrazumijevaju procesi evropskih integracija, ova saradnja ne smije biti doživljena samo kao zahtjev Evrop-ske unije, već kao potreba regiona, kojoj je značajan podsticaj i mehanizme pružila i pru-

ža upravo EU. Ali, odgovornost leži na regio-nu. Ona ne smije biti samo formalni preduslov našeg procesa pridruživanja EU, već stvarni pokazatelj naše sposobnosti da završimo tran-zicijski period uspješno. Regionalna saradnja ne može biti vođena spolja, već iz samog regi-ona. To je bio i ostao cilj brojnih incijativa, u najrazličitijim oblastima.

Neki od novouspostavljenih instrume-nata će biti i stvarni test posvećenosti ze-malja regiona saradnji i pokazatelj uspjeha prethodnih oblika saradnje. To je svakako kvalitetno nova faza, koja nosi mnogo veći stepen odgovornosti regiona, ali i istovre-

meno priznanje samom regionu da je zreo da sam kreira svoje prioritete, modalitete ostvarenja istih i u tome će region imati po-dršku međunarodne zajednice.

Jasno je da je budućnost regiona u Evrop-skoj uniji, i regionalna saradnja ubrzava taj proces, ali i dovodi do uređenja prostora i nje-gove dugoročne održivosti, jer upravo politič-ka i ekonomska saradnja čini regiju atraktivni-jom za investitore, olakšava trgovinu, ubrzava modernizaciju. Kroz regionalnu saradnju ze-mlje praktično izražavaju jedinstvo kroz kom-promis što pokreće regiju ka EU, standardima i praksi evropske saradnje. u

Jasno je da regionalna saradnja nosi dugoročne dobiti. Ona je posljednjih godina u značajnoj mjeri unaprijeđena. Iako se pod regionalnom saradnjom često podrazumijevaju procesi evropskih integracija, ova saradnja ne smije biti doživljena samo kao zahtjev Evropske unije, već kao potreba regiona, kojoj je značajan podsticaj i mehanizme pružila i pruža upravo EU

n Most na Svilaju

n Izgled budućeg mosta kod Bosanske Gradiške

32

POGLEDI

Da li je ispravno šutjeti, ne vi-djeti i ignorirati svakodnevne laži i trzavice koje nas dovode

u zabludu i stvaraju nepovjerenje. Pra-vac kojim nas vode političke strukture u Bosni i Hercegovini nema cilja, jer stra-tegija razvoja države je zanemarena i potčinjena interesima uskog kruga ljudi. Njihova nemoć se skriva u ekonomskoj politici kroz trzavice i nemoralna pita-nja ima li Bosne i Hercegovine i bosan-skog jezika?!

Nacionalni identitet ne smije biti po-dređen i manje vrijedan, već samouvje-ren, ravnopravan i zato otvoren u komu-nikaciji sa svim ostalim evropskim naci-onalnim identitetima. To su istorijski ko-rijeni demokratije i politička tradicija na koju se trebaju naslanjati stranke u BiH.

Nacionalni identiteti u BiH kroz svijest o vlastitoj povijesti i književno-sti, kao i njegovanje narodnih jezika u obrazovanju i javnom životu, podupiru nestanak autohtonog bosanskog jezika.Bošnjaci oduvijek svoj maternji jezik imenuju najčešće - bosanskim. I ne samo oni, nego i njihovi susjedi, o čemu svje-doče brojna djela i dokumenti. Od rata do danas, u Bosni i Hercegovini nacionalne stranke trasiraju put bez državne strate-gije i volje većinskog naroda koji u njoj živi.

Lažni nacionalni zaštitnici

Dakle, moramo se osvijestiti i na kra-ju zapitati: ko vodi politiku BiH i u kom pravcu? Niko nam nikada, od rata do danas, nije predočio program i strategi-ju vođenja državne politike, a mi biramo

iste na osnovu lažnih obećanja, smatra-jući ih “nacionalnim zaštitnicima”. Ni-kada nisu bila ugroženija prava građana BiH nego danas. U takvu poziciju su nas dovele stranačke “nacionalne zaštitničke politike”. Političari su nam stvorili para-van iza kojeg ne vidimo, a oni rade sve što je samo u interesu stranaka i pojedi-naca. Da li je krivica na njima ili na nama koji ih biramo ? Da li je istinita fraza: “ Ako želite upoznati narod u jednoj dr-žavi, vidite njenu vlast”, koju je izrekao Winston Churchill.

Bjelodano je kako se i u strankama vodi frakcijska borba, ko će i na koji način imati kontrolu nad energetskim sektorom, sutra telekomunikacijama, pa naravno, i svim drugim resursima i jav-nim kompanijama iz kojih se crpe sred-stva za finansiranje stranaka i pojedinaca. Državno vlasništvo se stavlja pod kon-

trolu pojedinaca, a oni ga za lične intere-se urušavaju i vode u pravcu lobističkih grupa, koje neskriveno vode političari iz Republike Srpske. Dakle, ti “nacionalni zaštitnici Bošnjaka” urušavaju sve što je narod stvorio i urušavaju/prodaju druš-tveno vlasništvo za lične interese.

Sve nas ove činjenice upozoravaju da se moramo osvijestiti i uključiti u spreča-vanje urušavanja države. Moramo tražiti od stranaka koje biramo da nam javno predoče program i strategiju ekonom-sko-političkog razvoja države. Treba im odrediti tri bitna pravca:

1. Zalaganje za najviše standarde u zaštiti, razvoju i promoviranju ljudskih i građanskih prava svakog pojedinca, bez obzira na njegove ili njezine individualne karakteristike;

2. Zagovaranje slobodnog tržišta, de-finiranog jasnim, jednostavnim i za sve jednakim zakonima koji na najmanju moguću mjeru svode arbitrarno uplitanje države;

3. Stvaranje uvjeta za društvo ujed-načenih šansi, u prvom redu kroz svima dostupno kvalitetno obrazovanje, zdrav-stvenu zaštitu i socijalnu politiku, usmje-renu prvenstveno na dobno i zdravstveno najosjetljivije društvene grupe.

U tom pogledu politički identiteti stranaka moraju imati svoje čvrsto ute-meljenje u tradiciji, ali je i bitno moderno političko opredjeljenje stranke čije glav-ne odrednice nisu ideologija, već mjera slobode pojedinca i kvaliteta života druš-tva kao kriteriji uspješnosti države.

Ovo opredjeljenje treba biti glavni nositelj buduće politike u Bosni i Herce-govini.

Politika bez strategije ili kuda plovi bh. brod

Kvalitet života je osnovni kriterij uspješnosti državeOvo opredjeljenje treba biti glavni nositelj buduće politike u Bosni i Hercegovini l Moramo se osvijestiti i uključiti u sprečavanje urušavanja države te tražiti od stranaka koje biramo da nam javno predoče program i strategiju ekonomsko-političkog razvoja države l Mladi moraju biti nosioci promjena

n Piše: Mr. Erol RAMUSOVIĆ

33

POGLEDIPrijeko je potrebno da se aktivno

uključimo i damo svoj puni doprinos u borbi protiv onih koji ugrožavaju intere-se građana BiH. Građani moraju biti od-lučni da iskrenim angažovanjem u ovoj politički konfuznoj situaciji- koja stvara nepovjerenje, neizvjesnost i strah - obez-bijede bolji, bezbjedniji i sadržajniji život u Bosni i Hercegovini. Samo zajedno, sa građanima – uz javno promovisanje stra-načke politike, sa zacrtanim strateškim i programskim ciljevima, kako za državu tako i za kantone, mogu se rješavati na-gomilani problemi i do kraja neriješena pitanja.

Lažna borba protiv korupcije

Nijedna politička struktura nije ponu-dila strategiju razvoja kako države, tako i kantona, pa čak ni lokalnih zajednica. Ne smijemo dozvoliti da nam budućnost promiče u lažnim obećanjima stranaka i kontinuiranom potkradanju i siromašenju države. Usvojena je državna strategija u borbi protiv korupcije i svi nivoi vlasti imaju obavezu da je prakticiraju i donesu strategiju u svojim strukturama, što očito nije interes stranaka i pojedinaca.

Svi učesnici u javnom životu Bosne i Hercegovine moraju svakodnevno za-dovoljavati potrebe i želje građana i pri-vrednika, tako što će ostvarivati kontinu-iran kontakt sa svim akterima tog proce-sa i promovirati visok nivo kvaliteta, koji će život u BiH činiti potpunijim i sadr-žajnijim. Uz stalnu težnju za vrhunskim kvalitetom i međusobnim povjerenjem, obezbjediće se prosperitet svim građani-ma Bosne i Hercegovine.

Mora postojati djelovanje svih or-gana vlasti na način da se u cjelosti za-

dovolje potrebe i želje građana Bosne i Hercegovine i iznad njihovih očekivanja. Intenzivniji društveno-ekonomski razvoj lokalne zajednice treba biti zasnovan na demokratskim vrijednostima i principi-ma partnerstva između građana, admini-stracije i poslovnog sektora, a kroz:

Podsticanje infrastrukturnog, socijal-nog i ekonomskog razvoja Bosne i Her-cegovine, uz promovisanje multietničke i međususjedske saradnje i pružanje me-đusobne podrške;

Unapređenje odgovornosti i kvaliteta rada institucija vlasti jačanjem mehaniz-ma komunikacija sa građanima, poslov-nim sektorom i razvijanjem kapaciteta ljudskih resursa;

Prosperitet Bosne i Hercegovine u

svim sferama društvenog života i rada;Zalaganje stranaka da putem svojih

mehanizama podržavaju i potiču krea-tivne mlade ljude kao nosioce progresa i razvoja države BiH.

Od 2013. godine do danas, Bosnu i Hercegovinu je napustilo cca 70.000 sta-novnika. Neke političke strukture su u predizbornoj kampanji obećale 100.000 radnih mjesta, ali nisu precizirale da će ta radna mjesta biti van Bosne i Herce-govine!

Ne smijemo dozvoliti da i na sljede-ćim izborima bez strateški zacrtanih ci-ljeva: obrazovanje za društvo znanja, zaštita okoliša, privreda za 21. vijek, borba protiv siromaštva - društvena inkluzija, dovršavanje države i suve-reniteta sa novim Ustavom BiH, nova javna uprava, reformirano pravosu-đe i korupcija, decentralizacija, BiH u EU i NATO, pravedno društvo i ravnopravnost spolova u BiH, borba protiv korupcije kao trajno političko opredjeljenje, formiranje agencija za razvoj na svim nivoima vlasti, refor-ma lokalne samouprave……, glasamo za partije koje nas vode u siromaštvo i u neizvjesnost.

Reforme koje su potrebne da bi se stvarno uspjelo u svim tim područjima trajaće duže od četiri godine, a na nekima će se morati raditi kontinuirano. No, da bi se na nekom putu uspjelo, treba njim i krenuti! u

Od 2013. godine do danas, Bosnu i Hercegovinu je napustilo cca 70.000 stanovnika. Neke političke strukture su u predizbornoj kampanji obećale 100.000 radnih mjesta, ali nisu precizirale da će ta radna mjesta biti van Bosne i Hercegovine

n Ako želite upoznati narod u jednoj državi, vidite njenu vlast: Winston Cherchill

n Iskrorijeniti korupciju iz društva je gotovo nemoguće: Stop devijacijma

34

AKADEMIJA

Vijekovima je čovjek fasciniran šumom. Ona je bila izvor hrane, oruđa, oružja, utočište od neprija-

telja, ali i fascinantna nepoznanica kojoj treba pristupati sa poštovanjem. Šuma je imala mnoge, za čovječanstvo značajne a ponekad i presudne uloge. Prva, i za ra-zvoj ljudske civilizacije možda i najzna-čajnija, otkrića vatre i primitivnih oruđa dogodila su se u šumi. Značajna osvajanja i odbrane teritorija pomagala je ili spreča-vala šuma. Sa javljanjem potrebe organi-zovanog zajedničkog života, čovjek je od šume učio o harmoničnom funkcionisanju svih njenih sastavnih dijelova. Sa pove-ćanjem broja ljudi na Zemlji i prelaskom sa sakupljačke i lovačke na poljoprivred-nu djelatnost, javila se potreba za novim obradivim površinama. I ovdje je čovjek tražio rješenje u šumi, pa su njenim krče-njem nastali prvi gradovi, kolijevke isto-rije i kulture. Već milenijumima, šuma obezbjeđuje drvo kao neizostavan resurs za razvoj ljudskog društva.

Evoluciju i usložnjavanje odnosa čovjeka i šume pratila je i evolucija um-jetničkog, religijskog, folklornog i cjelo-kupnog kulturološkog izraza ove interak-cije. Od nekadašnje mistifikacije šume, odnosno drveta kao „Centra Svijeta“, ka sadašnjoj potrebi oprirođavanja grad-skog sivila - šuma je uvijek bila neizosta-van element kreiranja identiteta. Stoga se ovim radom, na pregledan način i kroz nekoliko primjera nastoji pokazati da su umjetnost i folklor sa svojim različitim

pojavnim formama najsugestivniji poka-zatelji specifičnosti interakcija čovjeka i prirode u jednoj epohi. Rezultati ovog rada se baziraju na metodi analize teksta različitih literaturnih izvora, koji tretiraju ovu problematiku kao i sadržaja dostu-pnih na različitim WEB stranicama.

Simbolike šume i drveta

Dva ključna momenta u razvoju ljudskog društva su tijesno povezana sa šumom, odnosno drvetom. U pitanju su pronalazak vatre i početak korištenja primitivnih oruđa. Čovjeku koji je živio sa šumom i koji je od šume dobijao sve što je imao, drveće je moralo biti simbol

životne snage, neuništivosti, ali i nečega čemu treba pristupati sa strahopoštova-njem. Kako su se prve naseobine formi-rale u samoj šumi ili u njenoj neposred-noj blizini, najstariji oblici vjerovanja su bili vezani za prirodne pojave i oblike koje su tadašnji ljudi svakodnevno su-sretali u svojoj okolini. Tako je nastao i animizam, „jedan od najstarijih antropo-loških koncepata, ako ne i najstariji“ (Sir Edward Tylor, 1832. -1917.), po kojem su se spiritualne karakteristike pripisiva-le fenomenima žive i nežive prirode.

Drveće se smatralo staništem bogo-va dok su u stablima Svetih šuma bora-vile duše pokojnika. Tako je, na samom početku razvoja civilizacije, nastala i

Mjesto šume u kulturi i historiji ljudskog društva

Stalna interakcija čovjeka i prirodePočev od prvih primitivnih religijskih i mitoloških predstava šume i njenog značaja u životu čovjeka, pa sve do savremenih umjetničkih izraza, značaj specifičnog odnosa čovjeka sa šumom je neosporiv. Evolucija tog odnosa upućuje na civilizacijsku razvijenost i svijest o potrebi oču-vanja prirode. Ovaj rad ima za cilj da na hronološki način prikaže promjene u ljudskoj umjet-ničkoj i kulturološkoj percepciji šume, ukazujući na neraskidivu vezu sa prirodom, ali i ističući i ugrožavanje opstanka šumskih i drugih ekosistema na Zemlji

n Piše: mr.sci. Senka MUTABDŽIJA BEĆIROVIĆ

n Piše: prof. dr. Mersudin AVDIBEGOVIĆ

35

AKADEMIJAdendrolatorija (ili obožavanje drveća) koja je prisutna do našeg doba. U tom kontekstu, drveće je za čovjeka pred-stavljalo polimorfnu simboliku života, plodnosti, veze sa majkom-zemljom i ocem-nebom. Drvo crpi svoju hranu iz podzemnih voda, zemlje i zraka, a svoju snagu dobija od Sunca prema kojem ra-ste. Na toj osnovi razvijeno je vjerovanje u Drvo svijeta ili Kosmičko drvo, kao: „ ... veoma značajna, ako ne i najraširenija verzija simbolizma Središta. Grane ovog drveta dodiruju nebo, a korijeni idu u podzemni svijet.“

Mitovi i prikazi vezani za Drvo svi-jeta poznati su iz sumerske književnosti, a preneseni su u babilonsko-asirsku kul-turu. Isti motiv je prisutan i u mitologi-ji ugro-finskih i indoevropskih naroda. Slično je i sa motivima u kojima je Drvo života simbol životne snage sa kojom je povezana nada u besmrtnost. Plod ovog stabla koje se spominje, gdje drugo do u Epu o Gilgamešu, je put ka besmrtno-sti. U Bibliji se govori o Drvetu života i Drvetu spoznaje. Drvo života je i jedna od jevrejskih metafora za Boga. Svake zime, Jevreji slave „Novu godinu Drveta“ vje-rujući da se tada sokovi života u drveću obnavljaju, dajući mu snagu za nastavak života. Zimzeleno drveće simbolizuje be-smrtnost, vječnost, uvijek živi svemir, dok je listopadno drveće simbol cikličnosti prirode koja umire i ponovo se rađa.

Prostor u kojem je živio određeni na-rod je određivao vrste drveća koje će biti poštovane ili obožavane. U nordijskoj mitologiji sveto Kosmičko drvo je jasen, Yggdrasil (Odinov konj; Odinova vješa-la), dok su to ariš i breza kod sibirskih naroda.

Kod indoevropskih naroda i kod Slovena dub, odnosno hrast, je bio najcje-njenije drvo među svim svetim drvećem (pored hrasta tu su još i tisa, topola, lije-ska, lipa, vrba). Jedan od mitova Starih Slovena čak kaže da je čovjek rođen od duba. Neki narodni običaji iz ovih vreme-na se praktikuju i dan danas kroz vjerske obrede (spaljivanje badnjaka, vjerovanje da tisa liječi od uroka i štiti ljude od nesre-će itd.). U drevnom Japanu sadnja drveća u znak sjećanja na pretke je predstavljala poseban ritual i imala specifičan religijski smisao. Predstava drveća pronalazi se i u najvećim monoteističkim religijama svije-ta. U Kur›anu se drveće najčešće pominje kao dar Stvoritelja sa izuzetkom misterio-

znog drveta Zakkum (Korkut, 1412. h.g.). I u Bibliji i u Kur›anu je zbog važnosti u ishrani, zabranjeno sjeći i uništavati voć-karice, pa čak i u slučaju opsade neprija-teljskim utvrđenima (Musselman, 2003.).

Bogovi i demoni su bili zaštitnici šuma, šumskih životinja, izvora, jezera, pa zatim pašnjaka, pastira i stada (kako se razvijao oblik privređivanja ljudske zajed-nice). Zanimljivo je preplitanje šumskih božanstava različitih naroda, prije svega u njihovom opisu i imenu. Tako je grčki bog šuma, lovaca i pastira bio Pan, dok se italski bog šuma i stoke zvao Faun, u kasnijoj rimskoj mitologiji poznatiji kao Silvan (lat. silva: šuma). Pan je prikazivan sa kozijim nogama, rogovima i bradom, a pratili su ga Silen i satiri, demoni šuma. Šumski demon u slovenskoj mitologiji je Lesnik (ruski naziv za šumu je les). Kod Istočnih Slovena poznatiji je kao Lešij, a česte varijacije su i Lesovik i Lešak. On je gospodar šume koji se stara da krug života nikada ne bude prekinut (Gajić, 2011). U vjerovanjima, magiji, mitovima i konač-no u bajkama i basnama, značajno mjesto pripada i šumskim životinjama. Skoro da nema osobe čije djetinjstvo nije obilježe-no bajkama o Crvenkapici, Ivici i Marici, basni o Lisici i grožđu. Zanimljivo je da je Ezop, najpoznatiji stvaralac basni, živio u VI vijeku p.n.e. ali da su njegove basne i dalje neizostavno štivo u svim osnovnim školama.

Šuma u svrsi (ne)materijalne kulture

U doba kada su šume zauzimale ogro-mna prostranstva, šumski proplanci su bili idealno mjesto za održavanje zajed-ničkih religijskih obreda, plemenskih sa-vjetovanja i zborova. Urbanizacija je, iz-među ostalog, dovela do toga da novona-stale gradove više nisu okruživale šume već šumarci, lugovi, dubrave i gajevi. Na takvom jednom mjestu je 387. godine p.n.e., po povratku u Atinu, Platon osno-

vao vlastitu filozofsku školu, Akademiju, na Akademovu vrtu, gaju masline nedale-ko od grada. Sveti lugovi Starih Slovena su se nalazili posvuda. Tako su u doba po-krštavanja bivali masovno paljeni i uni-štavani zajedno sa kipovima paganskih bogova.

Mnogi hramovi raznolikih stilova podsjećaju na šumu, kao na prvi iskon-ski hram. Stubovi i svodovi koje oni po-državaju mogu se uporediti sa šumskim stablima i svodovima krošanja: „Šume su bile prvi hramovi čovječanstva iz kojih je čovjek crpio prve arhitektonske ideje” (Fancois-Rene de Chateaubriand, 1768-1848.).

Antički hramovi podsjećaju na pra-šumu, egipatski dočaravaju gajeve dok gotički ukazuju na ozbiljnost, pravilnost i svečanu polutamu četinarske šume. Bez obzira na nastojanja da se oponaša sklad i atmosfera šume u stvaranju funkcional-nih i umjetnički dočaranih objekata, pri-znanje djelu Prirode ne izostaje:„Od svih

n Forest Cathedral, Cory Ench 1988

Antički hramovi podsjećaju na prašumu, egipatski dočaravaju gajeve dok gotički ukazuju na ozbiljnost, pravilnost i svečanu polutamu četinarske šume. Bez obzira na nastojanja da se oponaša sklad i atmosfera šume u stvaranju funkcionalnih i umjetnički dočaranih objekata, priznanje djelu Prirode ne izostaje:„Od svih umjetničkih djela katedrale smatram najvećima, ali je veliko i ponosno drvo veće i od katedrale“ (Henry Ward Beecher, 1813-1887.)

36

AKADEMIJAumjetničkih djela katedrale smatram naj-većima, ali je veliko i ponosno drvo veće i od katedrale“ (Henry Ward Beecher, 1813.-1887.).

Prva funkcija šumskih ekosistema koja je privukla pažnju čovjeka je bila ekonomske prirode. Tako su grčki i rimski pisci (Teofrast, Kolumela, Katon, Paladije itd.) za šumarstvo i poljoprivredu upotre-bljavali isti termin „res rustica“, smatraju-ći ih istom privrednom granom. Drvo kao građevinski materijal je veoma rano bilo u središtu pažnje pa su tako Stari Rimljani poznavali sva, tehnološki bitna svojstva drveta (težinu, higroskopnost, tvrdoću, čvrstoću i sl.). Drvo se koristilo u građe-vinarstvu, u brodogradnji, stolarstvu, za ratne potrebe i sl. Kod Starih Rimljana se javljaju i prvi znaci pravnog uređenja korištenja šumskih resursa. Postojale su šume u blizini naselja, mlade „sylva nove-lla“ i sitne („sylva minuta“) koje su mogli koristiti niži slojevi društva, dok su uda-ljene šume („sylva grossa“) bile namje-nje za potrebe plemićkih porodica. Da je šumski resurs u Rimskom carstvu bio jako bitan, ukazuje i činjenica da je bilo mnogo teže steći vlasništvo nad šumom nego nad poljoprivrednim zemljištem.

Šuma je, nerijetko, bila i presudni či-nilac u mnogim osvajanjima i odbranama teritorija od osvajača. Germanska pleme-na su jako dugo pružala otpor rimskim prodorima u Srednju Evropu (čuvena bitka u Teutobruškoj šumi). Borba Rusa i Mongola je poznata pod nazivom „bor-ba šume protiv stepe“ (Mekić, 1998.). Peruanske Inke je u prodoru na istok za-ustavio zid neprohodne južnoameričke prašume. Sudbina i sloboda balkanskih naroda je vijekovima ovisila o šumi.

Šumu, kao jedan od najkompleksni-jih ekosistema na Zemlji, mnogi ista-knuti stvaraoci nazivaju „bibliotekom” u kojoj se mogu naći odgovori na mno-ga pitanja: „Najjasniji put ka svemiru je kroz šumsko prostranstvo“, smatra John Muir. Martin Hajdeger svoju knji-gu „Šumske staze” počinje riječima: „U šumi se putevi, koji se, mahom zarasli, naglo prekidaju tamo gde još nije kročila ljudska noga. Oni se zovu šumski putevi. Svaki od tih puteva ima poseban pravac, ali u istoj šumi. Često se ima utisak da su slični jedan drugom. Ali to je samo takav utisak. Drvari i šumari poznaju te pute-ve. Oni znaju šta znači biti na šumskom putu”, dajući šumskim putevima, između

ostalih, i simbol vječitog „traženja smi-sla i življenja slobode“ (Jean Paul Sartre, 1905.-1980.).

Stavovi o uništavanju šuma u umjetnosti i kulturi

Veliki umovi su od najstarijih vre-mena opominjali na opasnost pustoše-nja prirode. „Po pravom poretku stvari, ako pravilno zaključujemo, svako ze-leno drvo je mnogo vrednije nego da je napravljeno od zlata ili srebra“, rekao je u dalekom XV vijeku Martin Luter (1483.-1546.), vođa Protestanata. Ipak, ljudsko društvo je neminovno tijekom cijele svoje historije razaralo biljni svi-jet. Na putu ka širenju obradivih površi-na (koje je bilo jako intenzivno u Evropi baš u doba kada je živio Martin Luter) neophodnih za prehranjivanje sve većeg broja ljudi na Zemlji, najviše su strada-li šumski ekosistemi. Sječa šuma je če-sto bila neminovno rješenje. Problem je što se nerijetko išlo predaleko. Svjedoci tome su toponimi koji, nastali u vremeni-ma kada su šumska prostranstva krasila određene predjele, nijemo opominju i potvrđuju moć ljudi nad prirodom koju mijenjaju i suzbijaju u skladu sa (često) trenutnim potrebama. Takav je slučaj sa mnogim mjestima u Hercegovini, ali i

sa Šumadijom, danas drugom žitnicom Srbije a nekada područjem poznatim po nepreglednim gustim šumama.

Briga i svijest o negativnom uticaju neplanskih sječa je postojala i kod drev-nih civilizacija. Tako su prve odredbe o zabrani prekomjerne sječe šuma posto-jale kod starih naroda koji su naselja-vali današnje teritorije Kine, Srednjeg i Bliskog Istoka i Mediterana. No ipak, ove zemlje su među prvima ostale bez šuma. U tim područjima sada vlada suro-va klima a nerijetko se mogu naći mjesta na kojima nije bilo kiše ni po stotinjak godina. Čini se da se obistinila opomena poglavice indijanskog plemena Seattle da će pohlepa bijelog čovjeka uništiti zemlju i ostaviti pravu pustoš. Međutim, Teodor Ruzvelt (1858.-1919.), jedan od predsjednika naroda kojem je ovo pismo bilo upućeno smatra sljedeće: „Da bi po-stojali kao nacija, da bi prosperirali kao država i da bi živjeli kao ljudi - moramo imati drveće“. U vremenima brzog indu-strijskog razvoja narušavanja stabilnosti ekosistema, čovjek iz velikih urbanih centara sve više počinje osjećati skuče-nost prostora, buku, zagađenost vazduha, jednom riječju - obezprirođenost prosto-ra i uvjeta u kojima živi i radi. Ovakvo psihološko i fizičko stanje ga je potaklo da se vrati prirodi. Tako se u periodu nastanka velikih gradova i povećanja ur-bane populacije, šuma počela koristiti i kao mjesto za odmor i rekreaciju. To je period kada su se javili i novi hortikultur-ni oblici (park šume) (Ljujić-Mijatović i Mrdović, 1998.). Prva šuma namijenje-na rekreaciji stanovništva je ustanovljena 1803. godine u Brambergu, kada je veli-ki šumski prostor predat stanovništvu tog grada na slodobno korištenje. Ovakve ideje su bile podržavane od strane ista-knutih šumarskih stručnjaka tog doba (Neumeister, Hiffel, Wilbrandt) što je doprinjelo razvoju ideje o sociološkim funkcijama šume. U Njemačkoj, kao i u drugim zemljama Evrope su krajem XIX vijeka, doneseni zakoni o zaštiti prirode i šumskih područja od posebnog društve-nog značaja (Schmithusen, 2003.). Tako je David de Thoreau (1817.-1862.), sa-vremenik navedenih inicijativa u Evropi, predvidio potrebu prepoznavanja kultu-roloških, estetskih i svih ostalih (materi-jalnih i nematerijalnih) socioloških funk-cija šuma: „Svaki grad treba da ima park ili šumu, površine 500 ili više jutara, gdje

Drvo kao građevinski materijal je veoma rano bilo u središtu pažnje pa su tako Stari Rimljani poznavali sva, tehnološki bitna svojstva drve-ta (težinu, higroskopnost, tvrdoću, čvrstoću i sl.). Drvo se koristilo u građevinarstvu, u brodogradnji, stolarstvu, za ratne potrebe…

n Bitka u Teutobruškoj šumi, Herman Knackfuss (1909. godina)

37

AKADEMIJAniti jedna grana ne smije biti posječena radi ogrjeva. Šumu koja je u zajednič-kom vlasništvu svih građana i koja služi za edukaciju i rekreaciju.“ Također, ovo zapažanje navedenog autora je nagovije-stilo i značajne promjene u šumarstvu.

Od početaka XX vijeka, izučava-nja se sve više usmjeravaju na sociološ-ke i ekološke funkcije šume koje stoje u komplementarnom odnosu sa funkcijom materijalne proizvodnje. Zanimljivo je da je stručna literatura po pitanju socio-loškog aspekta šume najintenzivnija po-slije Drugog svjetskog rata, a najveći broj radova na tu temu je objavljen u SAD i u razvijenim zemljama Zapadne Evrope. Najveći broj radova na temu rekreacije u šumi objavljen je u visoko-urbaniziranim evropskim zemljama (Velika Britanija, Holandija, Danska) koje se ne ubrajaju u tipične „šumarske zemlje“ (COST Action E33). Što se tiče umjetničkih predstava šuma i šumarstva, ovo vrijeme je obilježio francuski književnik Jean Giono svojom kratkom pripovijetkom „Čovjek koji je sadio drveće“ poznatom i pod naslovom „Čovjek koji je sadio nadu i ubirao sreću“. Iako za samog autora naizgled beznačaj-no dijelo, suštinski i simbolički se smatra jednim od značajnijih dijela iz tog doba koja se tiču šume i zaštite prirode općeni-to. Svjedok tome je i ekranizacija ove pri-povjetke u formi animiranog filma (1987. godine) nagrađene Oskarom za najbolji animirani film i Zlatnom Palmom festiva-la u Kanu. Također, na Imdb portalu, jed-nom od najpopularnijih i najreferentnijih portala iz svijeta filma, ovaj film je na 4. mjestu na listi najznačajnijih kratkome-tražnih filmova u istoriji kinematografije.

Priča je smještena u napuštene obron-ke Alpa u Provansi kojima hoda mladić željan samoće (Jean Giono). Lutajući ovim surovim predjelima nailazi na usa-mljenog čovjeka (Elizara Bufijea) koji će obilježiti naredne godine njegovog života. Neuki seljak koji je, nakon što je izgubio suprugu i sina, odlučio da ode u planine i živi sam, imao je ogromnu želju da vrati vegetaciju i život u ove surove predjele. Potpuno sam, sa svojih deset prstiju i ja-kom voljom on je sadio drveće. Vrativši se u isto mjesto nakon Drugog svjetskog rata, autor je samo po nazivu mogao biti siguran da je na istom mjestu koje je po-sjetio već davne 1910. godine. Volja jed-nog čovjeka je uspjela da od nekadašnje pustinje napravi „edenski vrt“ kako ga

naziva sam autor. Ono što ovu priču čini posebnom, pored njene nesumnjive alego-rijske i simbolične vrijednosti, su i same okolnosti njenog nastanka. Autor je cije-log života uvjeravao čitaoce da je u pita-nju istinita priča, čineći Elizara Bufijea, neukog seljaka, istinskom historijskom ličnošću. Međutim, autor je 1957. godine napisao: „Žao mi je što vas moram razo-čarati ali Elizar Bufije je fiktivan lik. Moj cilj je bio da privučem pažnju na drveće ili preciznije - da popularizujem pošumljava-nje.“ Imajući u vidu čitav društveno-poli-tički kontekst početka i sredine XX vije-ka, možemo sa pravom reći da je Elizar Bufije „Mali princ“ šumarstva i zaštite prirode bivajući česta inspiracija kasnijim samostalnim ili zajedničkim inicijativama širom svijeta.

Sociološke funkcije šume

Kao što je u cijeloj historiji odnosa čo-vjeka i šume teško prodrijeti u sve moguće materijalne i nematerijalne proizvode ovih zaista intenzivnih i raznovrsnih interakci-ja, tako je i današnje vrijeme obilježeno sebi svojstvenim odnosom čovjeka prema šumi. Nesumnjivo je današnji stav prema šumi uslovljen specifičnim okolnostima u kojima se nalazi moderni čovjek. Sa jedne strane, istraživanja socioloških funkcija šuma se intenziviraju. Sa druge strane, dinamične društvene promjene, demokra-

tizacija društva i specifičan kulturološki kontekst, stvara podlogu za nastanak no-vih i inovativnih pravaca u umjetničkom iskazu odnosa čovjeka prema šumi. Jedan od najsvježijih umjetničkih izraza nastalih sa potrebom „oživljavanja“ gradskog sivi-la, učmalosti i surovo brzog stila življenja je yarn bombing. Ovaj urbani, i još uvijek okarakterisan kao ilegalan umjetnički pra-vac (tretiran slično kao i pisanje grafita), je zvanično nastao 2004. godine. Pripadnici ovog pravca dizajniraju svoje kreacije pletivom jarkih boja koje kasnije uklapaju u već postojeće infrastrukturne elemente neke urbane sredine. Na taj način prostor biva „oživljen“ ili pak provokativno na-glašen. Jako puno instalacija ovakvog tipa nađe svoje mjesto na nekom drvetu, trav-njaku pa čak i cijelom drvoredu. Nerijetko se mogu vidjeti i umjetni cvjetnjaci ali i umjetni behar na drveću.

Bez obzira na način na koji ovi umjetnici upotrebljavaju tehnike yarn bombing-a, poruka svih ovih radova je sasvim jasna. Današnji čovjek osjeća ne-dostatak prirodnih ljepota u svom okru-ženju kao i potrebu vraćanja prirodi.

Sagledavajući širi kontekst u kojem su nastala navedena umjetnička djela, nameće se pitanje razloga zbog kojih se čovjek odlučuje da šalje ovakve, ne-kada skrivene a nekada provokativne, poruke svom okruženju? Činjenica je da su vremena bajki, mitova i božanstava predstavljala maštom najbogatije krea-cije ljudske fikcije. Međutim, iza svih ovih predstava krio se zajednički razlog - strah, nesigurnost, nemoć čovjeka da se „bori“ sa prirodnim tajnama i neizvjesno-stima. Raščlanjujući motive savremenog čovjeka na osnovne ljudske osjećaje, čini se da je strah i zabrinutost opet iskonska poruka koja se krije iza navedenih umjet-ničkih djela. No, kada je u pitanju razlog ovog straha, čini se da je strah upućen ljudskoj zajednici i da nema nikakve veze sa, kako neki smatraju, već „ukro-ćenom“ prirodom koja posustaje pod grubom ljudskom čizmom. Na početku XXI vijeka naviru mnoga pitanja. Neka od njih su: Kakva će biti buduća interak-cija čovjeka i šume? Koliko će taj odnos biti izbalansiran, prijemčiv i zasnovan na iskustvenom poimanju prirodnih pojava? I na kraju - koliko još Elizara Bufijea društvo treba da bi se čovjek vratio sebi? Jer, kako je rekao John Muir: „Odlazak u šumu je povratak kući“. u

n Elizar Bufije (Elzéard Bouffier)simbol istrajnosti

38

DRUŠTVO

Car Hamurabi oko 1.500. godine p.n.e. u svoj poznati zakon unosi nekoliko pravila o društvenoj zašti-

ti duševnih bolesnika i osoba sa deformite-tima u lokomotornom aparatu, koje treba adekvatno zaštititi i društveno zbrinuti. Društvene zajednice iz tog vremena ima-le su zadatak i obavezu da te osobe uvedu u korisne poslove. Ovaj primjer može se uzeti kao početak kolektivne brige o inva-lidskoj populaciji u svim društvima.

Danas, kad je moderno društvo za-snovano na novim tehnologijama koje donose visoku produktivnost, došlo je do drugačijeg radno organizacionog i tehnič-ko-tehnološkog ustrojstva, koje zahtijeva veći intenzitet rada, a samim tim i veću produktivnost. Međutim, treba imati u vidu da suvremena dostignuća u svim privrednim i ekonomoskim djelatnostima unose i druge probleme, koji se odraža-vaju na zdravstveni status radnika, a prije svega na umanjenu radnu sposobnost, što za posljedicu ima da skoro svakodnevno ispada jedan broj radnika, čime se pove-ćava broj invalidnih lica.

Desetina svjetske populacije invalidna

Prema mnogim istraživanjima i zva-ničnim statistikama industrijski visoko razvijenih zemalja, gotovo jedna desetina svjetske populacije stanovništva je ones-

posobljena za rad. O tome zorno govore sljedeće brojke: na pet miliona zaposlenih lica ima oko 555.000 djelimično onespo-sobljenih, što predstavlja veliki problem i teret za cijelo društvo, a ekonomske gu-bitke onda ne treba ni isticati, jer radi se o ogromnoj šteti.

Društvo mora stvoriti pretpostavke i zaštitne mjere kako bi se broj invalida u procesu rada smanjio. Istovremeno treba stvoriti ambijent i mogućnost da se te osobe sa umanjenom radnom sposobnošću vrate u proces rada u otvorenim, poluotvorenim i zaštićenim uvjetima rada, jer radna angažo-vanost predstavlja sastavni dio životnog ci-

klusa svake radno sposobne osobe. Razlozi za stalni porast broja invali-

da su mnogobrojni, a njihova frekvencija zavisi od industrijske razvijenosti, sao-braćajnog traumatizma, visine životnog standarda i socio-kulturnog nivoa građa-na kao i drugih nepoznatih uzroka. Dru-ga skupina invalida su djeca i omladina kod kojih je bolest ostavila trajne fizičke i psihičke (psihotraumatizam) funkcio-nalne posljedice, koje otežavaju njihovu edukaciju, osposobljavanje, socijalnu i radnu integraciju u društvu.

Prema novim istraživanjima u svijetu i kod nas, invalidna djeca i omladina su zastupljeni sa 3-5 % u općoj populaciji. To je veliki broj i iznalaze se hitne druš-tvene mjere da se poboljša prevencija in-validnosti i smanji porast ove populacije tamo gdje je to moguće, prije svega kroz mobilnu dijagnostiku, pravovremeno de-tektiranje smetnji, oštećenja i poremeća-ja, te uključivanje ove djece na rano lije-čenje i psihosenzornu fizičku i psihičku rehabilitaciju.

Proklamovana prava za prevenciju

Proklamovana prava za prevenci-ju invalidnosti uglavnom su istaknuta u svim pravnim dokumentima Bosne i Hercegovine, ali ova prava u praksi ne-maju adekvatnu primjenu i društvenu za-

Društveno usmjerenje invalida i ratnih vojnih invalida - faktori za radnu i socijalnu integraciju

Ko se brine o rehabilitaciji i zapošljavanju ovih osoba u Bosni i HercegoviniInvalidska problematika stara je koliko i samo čovječanstvo. Prvi pisani tragovi o brizi za invalide datiraju još od prije1.500 godina p.n.e. U to vrijeme napisan je i prvi dokument koji se odnosi na zaštitu i brigu o invalidima. Ovaj dokument, prema dostupnoj građi, nazvan je THEANE PAPIRUS. Šta se na rehabilitaciji i reintegraciji u društvo (ne)radi u BiH, a kakvi su zahtjevi Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)

n Piše: prof. dr. Ismet KURTAGIĆ

39

DRUŠTVO

štitu. Naprimjer, u zdravstvenoj politici zaostaje primjena neophodno potrebnih oblika prevencije i rane identifikacije određenih oštećenja i anomalija.

Nedostaje potrebna saradnja sa pedijatrijskim ustanovama i drugim zdravstvenim institucijama kao i predš-kolskim i rehabilitacijskim ustanovama s ciljem uspostavljanja jedinstvenog registra i utvrđenim potrebama za sva-ku invalidnu osobu. Ovakvom stanju o statusu invalidne populacije kod nas, doprinijela je međuresorna podvojenost i rascjepkanost te pravna nedorečenost. To je i glavni razlog što nemamo zao-kruženi model komplementarne zaštite, liječenja, rehabilitacije i zapošljavanja ove populacije na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Kao što je poznato, rehabilitacija nije samo medicinska disciplina. Naprotiv, to je mnogo širi pojam kojeg je prokla-movala Svjetska zdravstvena organiza-cija (WHO) i proširila rehabilitaciju na mnoge druge nemedicinske grane. Tako koncipirana rehabilitacija omogućava te-meljitiji pristup u timskoj i interdiscipli-narnoj saradnji, kao i potpunijoj koordi-naciji i programskim sadržajima. Zatim, WHO zahtijeva unificiranu terminologi-ju i dijagnostičke testove za ispitivanje i procjenu stepena invaliditeta. Ovakav pristup pored ostalog omogućava približ-no tačan broj invalida u društvu prema svim modalitetima (vrsta i stepen inva-lidnosti, potreban tretman).

Naša crna statistika

Prema podacima Federalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercego-vine tokom četvorogodišnje agresije na BiH teško je ranjeno 114.387 lica. Od tog broja preko 82% su civili! Na inter-kranijalne povrede otpada 3.706 lica, sa težim i teškim povredama ih je 2.000, sa visokim i srednjim amputacijama 2.000, sa otvorenim ranama i devijacijama na gornjim i donjim ekstremitetima 42.632, sa otvorenim ranama na glavi, vratu i ti-jelu 28.229 lica, sa frakturama na loba-nji 29.829 lica, sa psihickim tegobama i dubokim psihotraumatizmom i stresom, oko 5.620 lica sa oštećenim vidom, slu-hom i govorom kao i drugim anomalija-ma.

Svim ovim osobama je potrebna stalna medicinska pomoć i adekvatna ortotička i protetička pomagala, kao i primjenjena rehabilitacija u dužem peri-odu. Za ove invalidne osobe neophodna je i intenzivirana rehabilitacija, osposo-bljavanje, kvalifikacija i prekvalifikacija. To podrazumijeva i ubrzano otvaranje adekvatnih ustanova za osposobljavanje otvorenog, poluotvorenog tipa i zaštitnih radionica. Takvo osposobljavanje, soci-jalizacija i prekvalifikacija bez sumnje su od višestrukog značaja za društvo. Doprinose kvalitetu življenja ovih osoba i osamostaljenje, potvrdu ličnosti u druš-tvu, što je od izuzetnog značaja i koristi.

Prema našim saznanjima, sadašnja praksa upućuje da je tretman sa ovim licima uglavnom konzervativan i da se provodi u restriktivnim uvjetima. Takvu praksu treba promptno mijenjati, jer ne pruža sve one pretpostavke koje su od značaja za njihovu radnu i socijalnu inte-graciju. Da bi se postigli željeni rezultati treba unaprijed vrlo jasno definirati želje-ne ciljeve.

Stručno osoblje, koje radi sa ovom populacijom, mora biti “naoružano” zna-njem, strpljenjem, voljom i upornošću kako bi se postigli željeni efekti. Drugim riječima, empirijska koncepcija funkci-onalne rehabilitacije treba da se ogleda kroz cjelokupnu emancipaciju i integra-ciju u sve vidove društvene zajednice, što je najbolji način za uklanjanje predrasu-da koje ima društvo prema njima u odno-su na njihovu “ne/sposobnost’’.

Društvo mora imati povjerenje u nji-hove sposobnosti i u one aktivnosti koje sa uspjehom mogu da ostvaruju. Također, modeli profesionalne prekvalifikacije, dokvalifikacije i kvalifikacije ne trebaju biti statični. Naprotiv, rehabilitacija u kontinuitetu mora biti dinamična, osmi-šljena, neposredna i da je stalno u funkci-ji rehabilitanta i njegovih novih saznanja. O tome govore mnoge rehabilitacijske definicije poznatih svjetskih znanstve-nika, čiji su stavovi i mišljenja ugrađeni i u tekstove Svjetske zdravstvene orga-nizacije (WHO). WHO, kao i međuna-rodna organizacija rada (ILO), donijeli su dokumente koji upućuju na obavezu o osposobljavanju i zapošljavanju ovih lica. Također, radi veće efikasnosti i ope-racionalizacije, Svjetska zdravstvena or-ganizacija je sublimirala više operativnih definicija o rehabilitaciji u jednu cjelinu koja glasi ,,pokretanje i usklađivanje cje-line medicinskih, socijalnih, obrazovnih i profesionalnih mjera ka ponovnom us-postavljanju i upotrebi ugrožene funkcije prema objektivnim mogućnostima inva-lidne osobe’’.

Ovaj kratki prikaz nedvojbeno uka-zuje od kakvog je značaja funkcionalna rehabilitacija za sve vrste i stepene inva-lidnosti. Rehabilitacija djeluje i na sma-njenje broja invalidnih osoba u društvu. Na kraju ovog prikaza, može se zaključiti da je rehabilitacija od suštinskog značaja za prevenciju invalidnosti i da su potro-šena sredstva iz društvenih fondova za njihovu rehabilitaciju i osposobljavanje opravdana. u

n Gotovo desetina svjetske populacije je invalidna

40

AKADEMIJA

Međutim, postoje i kolektivne pa i apstraktne žrtve. Eklatantan primjer su masovne žrtve u kr-

šenju međunarodnog humanitarnog pra-va (npr. u ratu), ali i u drugim, širokim razmjerama, antisocijalnim pojavama (prostitucija, narkomanija i sl.) ili su to žrtve zbog pojave i širenja veoma opa-kih zaraznih bolesti – pravih morija (na primjer AIDS, kao direktna posljedica seksualne nastranosti).

Svako od nas može se vrlo lako naći u poziciji žrtve.

U proučavanju žrtve važan segment svakako je rizik kao i faktori koji utiču na ponašanje žrtve da se postane žrtva: lični (biološki - dob, pol i dr), psihološki (razni oblici i stepeni poremećaja, devi-jantnosti i sl.), situacioni faktori - po-grešan čovjek, u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu, socijalni faktori (ra-nija osuđivanost, zapuštenost, zanemare-nost, neadaptabilnost, određena rizična zanimanja i dr., adaptacija u socijalnoj sredini) predisponiranost.

Da bi se desio zločin mora postojati više aktera: počinitelj, žrtva i odgovara-juća situaciona okolnost.

Osim straha za vlastitu sigurnost, tada je izrazito prisutan i osjećaj psiho-loške ugroženosti.

Direktne i indirektne žrtve

Široka je lepeza raznovrsnosti i broj-nosti žrtava, ali i njihovih izvršilaca. Svim žrtvama je zajedničko obilježje da se prema njima vrši nasilje u različitim oblicima.

Neki od tipovi žrtava su:• primarne ili direktne žrtve – podra-

zumijevaju lice koje je direktno osje-tilo iskustvo viktimizacije, odnosno pretrpjelo krivično djelo i posljedice tog djela;

• sekundarne ili indirektne žrtve – podrazumijevaju lice koje nije ne-posredno bilo izloženo viktimizaciji (povredi ličnog svojstva o. u.), ali trpi posljedice krivičnog djela, jer je iz neposredne okoline žrtve (kao član porodice ili bliske osobe sa žrtvom). Neke od tipologija žrtava prepoznaju

sljedeće žrtve:• voljna, pristajuća ili dobrovoljna

žrtva, • nepoznata žrtva, žrtva koja ne pri-

javljuje zločin, • nesmotrena ili nehatna žrtva.• Simulirajuća žrtva, - u stvari nije

žrtva,• žrtva pokušanog, • žrtve koje posmatramo prema polu,

prema starosti, zdravstvenom stanju, nacionalnoj pripadnosti, boji kože, ste-penu inteligencije, seksualnom opre-djeljenju, političkom opredjeljenju i dr.Viktimizacija podrazumijeva stra-

danje, to je proces postajanja žrtvom, u kome je povrijeđeno neko lično ili imo-vinsko svojstvo osobe, a osoba postaje žrtva. Viktimizacija je žrtva izložena stradanju kroz događanje i procese koji se označavaju kao : primarna, sekun-darna i tercijarna viktimizacija

Efekti primarne viktimizacije - kod primarne viktimizacije posljedice na žr-

Da li su građani Bosne i Hercegovine kolektivne žrtve

Sistematska viktimizacija društvaPod žrtvom u užem smislu se podrazumijeva lice čija su dobra ili prava neposredno povrijeđena ili ugrožena počinjenjem krivičnog djela, odnosno samo žrtve kriminaliteta l U širem smislu podrazumijeva se osoba i/ili drugi subjekti (socijalne grupe, kolektivi i društva), čija su dobra ili prava neposredno ili posredno povrijeđena ili ugrožena od kriminalnog ponašanja pojedi-naca ili više njih, krivičnim djelom ili koja stradaju i trpe ozbiljna oštećenja, bez obzira koji su uzroci u pitanju l Može se biti i žrtvom nesretnog slučaja (npr. elementarne nepogode, nesreće na radu i sl.) kao i protupravnog ponašanja kršenjem međunarodnih normi, koje se odnose na osnovna ljudska prava i slobode l BiH je svakako prepuna ovih žrtava u svakom smislu

n Piše: prof. dr. sci. Hana KORAĆ, kriminolog-penolog

41

AKADEMIJA

tvu krivičnog djela su evidentne: psihič-ka oštećenja, tjelesne povrede, finansij-ski problemi, zdravstveni, porodični i dr.

Sekundarna viktimizacija - pred-stavlja pooštravanje primarne viktimi-zacije kroz negativnu reakciju socijalne sredine, neodgovarajuće reagovanje pred-stavnika formalne kontrole kriminaliteta koji dolaze u kontakt sa žrtvom, i kroz neadekvatnu ili čak pogrešnu, ili neogo-varajuću reakciju, ili izostanak reakcije organa gonjenja, nadležnih institucija.

Postupanje sa žrtvama

Država mora brinuti o položaju žrtava u okviru krivičnog prava i postupaka, vezi sa žrtvama kriminalnih radnji i žrtvama zloupotrebe u cilju smanjenja učestalosti i negativnih posljedica sekundarne vikti-mizacije kriminaliteta općenito. Potreb-no je da nadležne institucije obezbijede

edukovane kadrove za rad sa žrtvama. Ti kadrovi treba da imaju poseban senzibi-litet u radu sa žrtvama. Značajno je obez-bijediti uslove žrtvi za davanje iskaza. Ukoliko je žrtva ženskog pola, potrebno je obezbijediti uslove da službene osobe budu istog pola. Izbjeći kontakt žrtve sa optuženim. Poseban senzibilitet treba biti u postupanju sa djecom žrtvama, poseb-no izazivanjem osjećaja sigurnosti kod djeteta, zaštićenosti, kao i osjećaja da su dijelom rješenja za novonastale probleme prouzrokovana krivičnim djelom.

Zaštita od sekundarne viktimizacije podrazumijeva:• izbjegavanje nepotrebnog odugovla-

čenja postupaka,• bolji protok informacija između žr-

tve i krivičnopravnog sistema,• pravo na pomoć u procesu oporavka,• efikasnu zaštitu žrtve i njene posljedi-

ce od uznemiravanja i prijetnji,

• smanjivanje na minimum neprijatno-sti i maksimalno povećanje bezbjed-nosti,

• pojačanu zaštitu od zastrašivanja i osvete,Pružanje zaštite privatnosti žrtve u si-

tuaciji kada su ugroženi privatni život ili dostojanstvo.

Zaštita od sekundarne viktimizacije putem praktičnih mjera za podršku žrtva-ma podrazumijeva:• obezbjeđivanje žrtvi pomoći i podrš-

ke tokom cijelog postupka,• pravo na pravnu pomoć, na informi-

sanost o činjenicama koje se tiču kri-vičnog djela,

• saslušavanje obavljati pažljivo vode-ći računa o ličnoj situaciji, pravima i dostojanstvu ličnosti,

• pojačati osjećaj sigurnosti i bezbjed-nosti kod žrtve,

• uključivanje relevantnih lokalnih su-bjekata koji se bave zaštitom žrtava,

• pripremiti brošure sa objašnjenjima o procedurama i informacijama za žr-tve, svjedoke i edukativan materijal o pravima žrtava.Zaštitom žrtvi u viktimizaciji nastoje

se spriječiti, odnosno smanjiti posljedice sekundarne viktimizacije tokom postup-ka, osigurati sigurnost žrtve i spriječiti ugrožavanje drugih njezinih prava tokom krivičnog postupka.Sekundarnom vikti-mizacijom smatra se nedostatak razumi-jevanja patnji žrtve, zbog čega se žrtva osjeća izoliranom i nesigurnom, gubi vjeru u dobivanje pomoći od zajednice ili profesionalnih organizacija. Uzrokovana je stavovima, ponašanjima, određenim radnjama ili propustima zbog kojih se žrtva osjeća napuštenom od društva kao cjeline. Sekundarna viktimizacija pro-longira i povećava traumatizaciju žrtve i stvara osjećaj alijenacije.

Reviktimizacija ili ponovna viktimi-zacija odnosi se na situaciju da je jedna osoba više puta u određenom razdoblju žrtva krivičnog djela.

Žrtva krivičnog djela u nekim će slu-čajevima imati i posrednu zaštitu kao ra-njivi ili ugroženi svjedok.

Poštovanje privatnosti žrtve

Pravni položaj žrtve diferenciran je i prema nekim važnim ličnim svojstvima te se posebno štite djeca, maloljetnici i žrtve krivičnog djela određenih krivičnih

n Žrtve genocida: Memorijalni centar “Potočari”

n Trnovo: Dječake iz Srebrenice strijeljaju ubice iz “Škorpiona

42

AKADEMIJAdjela, npr.protiv spolnog morala. Pritom se nastojalo urediti pravo poštovanja privatnosti žrtve kao osobe koja je već proživjela traumu počinjenim krivičnim djelom i spriječiti, ili barem smanjiti se-kundarnu viktimizaciju neprikladnim po-stupanjem tijekom postupka.

Tercijarna viktimizacija podrazumi-jeva one osobe koje su trajno diskrimi-nisane, obilježene, trajno odbačene od najuže okoline činjenicom da su postale žrtvom krivičnih djela a da tome nisu ni-čim doprinijele (primjer za ovu pojavu, su žrtve seksualnih delikata, ma gdje se desile, kao pojedinačan čin, ili žrtve to-kom ratnih dešavanja, trgovine ljudima i slične pojave).

Također, tercijarna viktimizacija,-podrazumijeva doživljavanje sebe kao žrtve i internalizacija uloge žrtve zbog prethodna dva stadijuma viktimizacije.

Širok spektar ljudskih prava struktu-riran je i precizno determiniran na listi Univerzalne deklaracije o ljudskim pra-vima.Ona su, zaista, brojna, pa iznosimo ona najvažnija: svaki pojedinac određen je kao ličnost, pripada mu priznanje dr-žavljanstva, jednakost pred zakonom, pravo na život i zaštita od ropstva, mu-čenja, sloboda govora, savjesti, vjere i udruživanja, pravo na obrazovanje i kulturne aktivnosti, pravo glasa i slobo-da jezika, pravo na ishranu, zdravstvenu zaštitu i socijalno osiguranje i td.

Postoje tri modela ljudskih prava.Etatistički model – je suštnski model

ljudskih prava, koji proizilazi iz suvere-nosti određene države. Upravo tu dolazi do protivrječnosti, jer mnoge države ne dozvoljavaju međunarodnim organizaci-jama uplitanje u njene unutrašnje stvari, posebno kada se radi o flagrantnom i

grubom kršenju ljudskih prava.Kosmopolitski model – fokusiran je

na pojedinca, a ne na državu. Država je, opet, ta od koje ovisi stepen izgrađenosti ljudskih prava.

Internacionalistički model – je je-dinstven model i proizilazi iz zajednič-kog pristupa, npr. Evropske unije, udru-ženih država – npr.američkog kontinen-ta, islamskih zemalja i slično.

Potrebno je da država zaštiti svoje građane, posebno kada su u pitanju odre-

đena krivična djela: • žrtve klasičnog kriminaliteta, žrtve

zloupotrebe moći, masovne vikti-mizacije, torture u totalitarnim reži-mima, grubo kršenje ljudskih prava, proganjanje etničkih manjina,

• teški privredni prestupi, postojanje široke lepeze žrtava, počev od poten-cijalnih žrtava,

• prevencija kriminaliteta i saniranje žrtve, neophodnost izrade specijalne Magne carte za žrtve. u

Širok spektar ljudskih prava strukturiran je i precizno determiniran na listi Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.Ona su, zaista, brojna, pa iznosimo ona najvažnija: svaki pojedinac određen je kao ličnost, pripada mu priznanje državljanstva, jednakost pred zakonom, pravo na život i zaštita od ropstva, mučenja, sloboda govora, savjesti, vjere i udruživanja, pravo na obrazovanje i kulturne aktivnosti, pravo glasa i sloboda jezika, pravo na ishranu, zdravstvenu zaštitu i socijalno osiguranje …

n Ratno Sarajevo: Žrtve granatiranja u redu za hljeb

n Trgovina ženama n Zakopano dijete u Siriji

43

POGLEDI

Vjerovatno svaki pjesnik prije ili ka-snije osjeti potrebu da napravi izbor svoje poezije u kojem će sažeti svoja

razmišljanja i uobličiti poruke koje nije mo-gao na tako eksplicitan način da iskaže u svo-jim poetskim djelima. Neki to i ostvare. Jedan od njih je Braho Adrović iz čijeg poetskog pisma sam napravio izbor štampan u knjizi sa naslovom Izabrane pjesme.

Od sedam ciklusa pjesama koji čine po-menutu knjigu, prva tri imaju za centralni motiv ljubav. U Adrovićevom pjesništvu, sastavljenom inače od razgranatog fabuli-ranja, dakle izuzetnom po bogatstvu tema, istaknuto mjesto, rekoh, zauzima ljubav. Be-skrajni sanjar, čovjek i pjesnik, Braho Adro-vić se pouzdao u Ljubav prije svega: Ljubav je govor jedini/ Koji još po malo razumijem/ Razumijem ili mi se čini/ I kad zborim i ću-tim kao nijem (Zemljotres u grudima). Lirski diskurs njegovog poetskog pisma čini, dakle, mnoštvo kristalnih pjesničkih slika o ljuba-vi. Inspirativno, nježno, vijonovski, pjesnik progovara o ženi i ljubavi. Otuda proizilaze čežnja, želja, tuga, pa treptaj, otkrovenje, zebnja, kako se, uostalom, i zovu pojedine pjesme u ovom ciklusu koji sam imenovao sa Moje je ime ljubav.

Postoje samo dvije stvari koje su važne običnim ljudskim bićima: ljubav i smrt. Dru-ga velika tema u poeziji ovoga pjesnika je i rat. Balkan je, zbog svoje pozicije, na grani-ci između svjetova. Kao svugdje na tim gra-ničnim svjetovima, teritorijama, život je u dobrim vremenima veoma lijep, raznovrstan i ineresantan, i u zlim najgori, tragičan, pun krvi i razaranja. Pojedini granični regioni imali su duže periode mira i istinskog blago-stanja, nama se nekako ne dâ da sastavimo sedam-osam decenija mira. Nas je uglavnom zapao onaj gori dio graničnog svijeta.

Ciklus pjesama imenovan sa Gledam li zbilju ili je zbilja priviđenje započinje apoka-liptičnom slikom nagovještaja zlog vremena na našem balkanskom atlasu: Prvo su poče-le ptice selice/ Da mijenjaju svoja gnijezda/ Crno lice ptice zloslutnice/ Da zamrači sjaj očiju zvijezda/ Onda su psi počeli da laju/ I iz njihovog laveža kurjaci da iskaču/ I razgone ptice po beskraju/ Zlo najbrže trči prema pla-ču (Znaci nevremena). U pjesmi „Gomilanje mraka“ pjesnik kaže:

Mrak je nenadno počeo da se gomila/ Iznad naših prestravljenih glava/ Istina je polomila krila/ Il nestala bez traga i java. Kada je opštenacionalno ludilo započeto kra-jem osamdesetih p.v. doživjelo finale, kroz to teško istorijsko vrijeme prelamaju se sudbine ljudi na najrazličitije načine: nasilna mobiliza-cija, pogibije, povratak u sanducima, raselja-vanja, masovni pokolji, etnička čišćenja: Opet su počele velike seobe/ Podstanar Islamović iz mog komšiluka/ Prodaje u bescijenje stva-ri iz svoje sobe/ Svaka neprodata krpa čeka red i kuka// (…) U srijedu za Njemačku ide/ Sa ženom i tri sina (Seobe). Tutnjava ratnih doboša kao da su zla kob ovih prostora, a gdje oni odjekuju, sve ostalo nijemi. Lirski subjekt, svjestan svoje sudbinske bačenosti u nerazmr-sivo klupko egzistencijalnih zagonetki, našao se u međuprostoru - u polutami, svjestan svo-je bespomoć- nosti, suočen sa silom nemjer-ljivom: Opet je Balkan podivljao/ Ustao da sam sebe ruši/ Ja sam bez domovine ostao/ Ja domovinu nosim u duši (Seobe). Vremen-ski i prostorno univerzalna surovost balkanske istorije pune zločina i nečovještva ne može a da emotvno ne ekscitira čitaoca čak i u poeziji sa ovako doziranom istorijom. „Rat u kući“, „Hiljadu dana bola“, „Elegija za Suadu“, „Iseljavanje“, „Feniks“, „Satana na šina-ma“, „Sramota je Srebrnica“, „Ubijanje duše“…ove pjesme su specifično svjedočenje o jednoj mučnoj i nepodnošljivoj realnosti. U njima je snažno istaknuto nepristajanje na tu

vrstu stvarnosti i želja da se od nje što je mo-guće prije oslobodimo.

U poetskom krugu Ljubavi će sve više nedostajati budućnosti Adrović, već u zrelim godinama kad piše ove glose, sa mnogo gor-kog taloga u sebi, govori o traženju utočišta u tom svijetu: Pravih prijatelja nema/ Samo se maske sretaju i ljube/ I jedna drugoj otrov laži sprema/ Ljubavi spasi me od jave grube// Odvedi me što dalje ljubavi/ Do zvjezdanih predjela iskrenosti/ Gdje se srce srcu samo srcem javi/ Ljubavi će sve više nedostajati budućnosti (Zov nježnosti).

Ovaj pisac piše i kratke pjesničke forme. Ta ostvarenja krase jasnost, sažetost, pregled-nost, istančan senzibilitet, sklad sadržine i forme, nalaženje poetičkih poruka u životnim scenama. Adrović zna da napiše i pjesme sa preko sto dvadeset stihova. Pored pjesnič kih minijatura on piše i aforizme, epigrame, sen-tencije. U ovaj izbor uključio sam dvadesetak kratkih pjesama i svrstali ih u poetski krug Na nišanu riječi.

Zavičaj je česta tema u literaturi, jer je ne-zaboravna činjenica djetinjstva. I Adrović je napisao jedan broj pjesama posvećenih zavi-čaju. On baštini vezan i nevezan stih, sonetnu formu, tercet i kratku formu, čitavo jedno for-malno i oblikovno bogatstvo. Na stilizacijskoj ravni uočava se razuđenost jezika, koji je za Braha isključivi funkcionalni predmet umjet-ničkog oblikovanja. Nerijetko nailazimo na lekseme koje autor domišlja. Sa uspješnom infiltracijom u sam tekst, takav sastav može pojačati jednu od bitnijih determinanti ove po-ezije – melodičnost.

Ovaj pjesnik teži da dosegne sklopove značenja tradicionalne naracije kraja iz kojeg je, koji zahtijevaju zamašne poetičke proce-dure unutar jednog semantički vrlo slojevitog jezika sa jakim unutrašnjim intenzitetom. Te procedure on je vrlo umješno apsolvirao, čime je dokazao da se opravdano svrstava u red ista-knutih crnogorskih i sandžačkih pjesnika. u

Braho Adrović, Izabrane pjesme, Pegaz, Berane, 2015.

Neka spava prošlost, nemoj je buditi Ovaj pjesnik teži da dosegne sklopove značenja tradicionalne naracije kraja iz kojeg je (Vrbica) i koji zahtijevaju zamašne po-etičke procedure unutar jednog semantički vrlo slojevitog jezika

n Piše: Faruk DIZDAREVIĆ

n Braho Adrović sa suprugom Rabijom

44

KATAKLIZME

Parkirali smo kombi s tri tone hrane na ulaz u park gdje su izbjeglice smještene, između željezničke i

autobuske stanice. Mislili smo im dijeliti artikal po artikal. Međutim, kada su vi-djeli da se radi o hrani, nastala je opća pometnja. Jurnuli su, otimali se, čupali iz kombija, prignječili djecu, čula se vri-ska... Bilo je jezivo! Brzo smo odustali, jer smo vidjeli da nema načina da se to uredno podijeli. Ovo se već pretvorilo u borbu mase za komad hljeba. Ostalo mi je samo da se prislonim uz ogradu, čuč-nem i plačem. Džavid, moj muž, ostao je u kombiju i sa vozačem Rahmanom do-turao hranu masi, koja se sve više gurala prema kombiju.

U prvom redu je bio jedan desetogo-dišnji dječak. Pritisnut masom uz metalni pod kombija, niti je mogao da se izvuče, niti da se popenje na kombi. Stenjao je bespomoćno i gušio se. Džavid i Rahman su uzaludno pokušavali da ga izvuku. Na kraju su počeli bacati hranu preko glava mase kako bi smanjili pritisak na prvu li-niju. To je pomoglo i uspjeli su da dječa-ka, koji je već bio u krvi, izvuku u kombi.

Predaha, ipak, nije bilo. Masa, sa visoko ispruženim rukama, bukvalno je odgurala kombi sa trotorara, iako je ruč-na kočnica bila podignuta. Potresna je bila slika dječaka koji je uspio uhvatiti „plijen“ i sav ozaren trčao dalje u park,

a sa druge strane bio je bespomoćni izraz na licu dječaka, koji nije imao snage da priđe do hrane. Uskoro su se prve izbje-glice popele na kombi, cijepali su pakete i odnosili hranu kako su mogli. Sve je brzo nestalo i narod se počeo razilaziti.

Na vozačevim pantalonama ostale su fleke krvi. Neki dječaci su se zavlačili pod kombi i kupili poneki hljeb, paštetu ili mlijeko, koje je masa u gužvi odgura-la. Mnogo ispale hrane je bilo ugaženo i neupotrebljivo. Krupni i snažni vozač Rahman je bio i iscrpljen i pogođen onim

što je vidio, te je vidno suzdržavao svo-je osjećaje. Iako niko to od njega nije očekivao, izvadio je dvije hiljade dinara i rekao da je to njegov prilog. Taj smo novac odmah dali jednoj majci sa sitnom djecom.

Zatim smo im podijelili odjeću. Bili su manje zainteresovani nego za hranu. Žene su prilazile i tražile pelene za djecu, vlažne maramice, hranu... Odrasli su tra-žili obuću i pokazivali svoju popucalu od dugog i napornog puta.

Vrtatili smo se kući kasno. Cijelim putem smo šutjeli, svak› u svojoj tuzi i mislima...

A sve je to ovako počelo... Džavid i ja smo svakodnevno preko

medija pratili dešavanja vezana za bli-skoistočne izbjeglice, njihovu patnju i bol. Ne znaš je li veća bol koja je ostala iza njih - pustoš, rastavljene porodice, poginuli članovi, ili bol koja ih je doče-kala – brutalnost makedonskih i mađar-skih vlasti prema njima. Bio je petak i iz BiH još niko ništa nije pokrenuo da se tim ljudima na bilo koji način pomogne.

Nismo mogli dalje sjediti skršte-nih ruku. Rekli smo: „Sami ćemo. Sjest ćemo u auto, natovariti šta imamo i ko-liko možemo, pa odvesti u Beograd tim ljudima.“

U subotu su nam se već priključili članovi uže i šire familije. Zapitali smo

Edukativni centar za žene i djecu „Sara Sabri“ iz Sarajeva, bliskoistočnim izbjeglicama u Beogradu u dvije humanitarne akcije isporučio osam tona hrane i tri auta odjeće i hemijskih potrepština. Tokom druge akcije pomagalo je i Udruženje „Hava“ iz Donjeg Vakufa, narod je davao priloge u Visokom, Ahmićima, Travniku. Prikupljanje pomoći se nastavlja jer su potre-be ovih unesrećenih ljudi velike, ali su ostali dostojanstveni

Sandžak i BiH organizirali pomoć za sirijske izbjeglice u Beogradu

Bespomoćna majka s devetero djece u potrazi za boljim životom

n Piše: Piše: Sanela KARIŠIK BEGOVIĆ

45

KATAKLIZMEse:„Zašto ne bismo pozvali ljude i preko facebooka da nam se pridruže? Možda bi još neko pošao s nama.“

Tek tada je krenuo talas pomoći. Udruženje „Hava“ iz Donjeg Vakufa i njihova vrijedna koordinatorka Vildana Kanjiža su nam se prvi priključili. Na putu do Donjeg Vakufa gdje smo otišli da preuzmemo ono što su sakupili, na-rod nas je u grupama čekao u Visokom, Travniku, Vitezu, Ahmićima... Darivali su koliko je ko mogao. Tada smo shvatili da se sve ovo, od skromne ideje, pretvara u spontanu humanitarnu akciju.

Sada smo već ozbiljnije razmišljali da im je osim odjeće i pelena sigurno najpotrebnija hrana. Međutim, pojavili su se mogući problemi: „Kako je preba-citi u Srbiju? Kako s malim autom i naše dvoje male djece od četiri mjeseca i ne-pune dvije godine kupovati po Beogradu i prebacivati do parka oko tri tone hrane? Nemoguće“. Odlučili smo da za novac koji smo sakupili (oko 2.300 eura) hranu poručimo iz Novog Pazara.

Kontaktirali smo vlasnika velikog marketa u Novom Pazaru Mensura Nur-kovića i predložili mu da ovaj način is-poruke hrane uradimo u saradnji s njim. Mensur je odmah prihvatio, jer se i sam želio priključiti akciji pomoći. Iako nas nije lično poznavao, prihvatio je da bude

isplaćen u Beogradu. Veliki kombi pun hrane pošao je put Beograda. Nurković je dao vrlo povoljne cijene, nije naplatio prijevoz, a donirao je još i hrane u vrijed-nosti od 175 eura. Bili smo sretni.

Iz Sarajeva smo, rano u ponedjeljak, pošli sa dva auta: jednim džipom i jed-nim karavanom prepunim odjeće, obuće i higijenskih potrepština koje je narod darivao. U Sarajevu je ostalo robe za još jedan auto. Sa nama je pošao i Almir iz Zenice. Ni sada mu ne znamo prezime. Javio se preko facebooka i rekao da želi pomoći u prijevozu.

Rahmanove suze i neumorni Almir

Sasvim izvjesno je bilo da s akci-jom moramo nastaviti. Poslije onog što smo doživjeli i vidjeli, nismo imali srca ni pravo da stanemo. Ni narod nam to nije dozvolio. Uporno su zvali i pitali gdje da se donosi još odjeće, gdje da se uplati novac za hranu... Druga akcija je otpočela odmah u utorak.Iz Bosne se još uvijek nije uključivao niko od hu-manitarnih organizacija. Mislili su da je to, vjerovatno, posao humanitaraca u Srbiji. Čekali su da to neko drugi uradi. Mediji su navalili na nas. Svakog dana po dvije-tri televizije su dolazile i tražile izjavu. Hvala im. Njihova agresivnost je probudila neke. Kako su nam sa TV1 re-kli – taj pritisak je pokrenuo Crveni krst da se uključi u akciju, jer su ih uporno zvali svakog dana da vide ima li kakvih planiranih aktivnosti.

Druga akcija je tekla znatno precizni-je. Znali smo šta im je najpotrebnije – hra-na, pelene, vlažne maramice, sredstva za higijenu, obuća. To se i sakupljalo sva-kodnevno. Već do petka, naše prostorije u Tvorničkoj 3, bile su do plafona pune. Na računu smo imali na raspolaganju oko 5.000 eura za hranu. Opet smo preko No-vog Pazara izvršili porudžbu i transport. Mnogo nam je pomogao Džemil Ličina, koji se odmah uključio, našao magacin, veleprodaju hrane, a u novopazarskim pe-karama poručio hljeb i pet tona hrane je pošlo prema Beogradu. Iz Sarajeva pola-ze dva kombija sa odjećom i higijenskim sredstvima. Sarajevska pivara je ustupila

U prvom redu je bio jedan desetogodišnji dječak. Pritisnut masom uz metalni pod kombija niti je mogao da se izvuče, niti da se popenje na kombi. Stenjao je bespomoćno i gušio se. Džavid i Rahman su uzaludno pokušavali da ga izvuku. Na kraju su počeli bacati hranu preko glava mase kako bi smanjili pritisak na prvu liniju. To je pomoglo i uspjeli su da dječaka, koji je već bio u krvi, izvuku u kombi.

n Nismo mogli sjediti skrštenih ruku: Sara Sabri

46

KATAKLIZME

kombi i poslala vozača Begu. Almir iz Zenice, naš prijatelj iz prve akcije, našao je kombi i pošao s njim. Vedad Kamenja-šević, novinar Sense, priključio se toj ma-loj karavani i krenuli su put Srbije, preko Zvornika. Na žalost, vratili su ih s granice. Nismo imali uredne papire, samo džakove polovne, nove i dobro očuvane odjeće... Nije bilo načina da se to prebaci. Naivno smo vjerovali, obzirom na težinu huma-nitarne krize u Srbiji, da će nas propustiti bez formalnosti, jer smo i prvi put prošli bez problema. Mi smo već bili u Srbiji. Iz Novog Pazara nas je ispratila tamošnja televizija.

Pokušavali smo telefonom da se spo-jimo s nekim humanitarnim organizaci-jama iz Sarajeva. Ako ništa, barem da se kombiji istovare kod njih, jer su se i oni sada uključili i također prikupljaju po-moć. Nije bitno kako i preko koga, samo da pomoć što prije stigne do izbjeglica – bila je naša parola. Međutim, doživjeli smo razočaranje. „Merhamet“ je rekao

da će nam se ujutru javiti i da danas, aman, ništa ne mogu da urade. Nisu se javili nikada. Ostale koje smo zvali ni-smo dobili. „Tesnim“ nije imao dovoljno mjesta u svojim prostorijama. OK. Vratit ćemo sve opet u naše skladište. Istovar i utovar pomogli su nesebični radnici „Energoinvesta“ TMP i Erol Redžepagić.

Mi smo hranu podijelili u Beogradu. Ovog puta je bilo manje dramatično. Val-jda što je kamion bio veći, a prilaz sa stra-ne širi, pa je pritisak ljudi bio manji. Nisu se mogli popeti, pa se hrana lakše dijelila.

Novac za majke s djecom

I prošlog i ovog puta podijelili smo narodu izvjesnu količinu novca. Prošlog puta 260 eura po deset i dvadeset, a ovaj put 490 eura. Novinarka i kamerman iz Dubaija su nam prišli i pitali možemo li ikako pomoći jednoj ženi, koja je sa 9 djece ovdje i bez muža koji je ostao u Si-riji. Pitali smo je šta bi joj najviše trebalo.

Rekla je 50-100 dolara da nekako prebaci djecu do Austrije. Dali smo joj 300 eura. Bila je presretna... Kabul bio svaki cent onima koji su dali. Ostatak smo podijeli-li ženama s malom djecom, trudnicama, djeci... Zaprepašteni smo bili što neki neće da uzmu novac. Ako pružiš djetetu - ono uzme, roditelji uzmu od njih, ali da njima daš novac – neće! Jednog čovjeka s malim djetetom, koji je bio sav iscije-pan, molili smo da mu damo 50 eura... Nije htio!? Zahvaljivao je od srca...

Jako su solidarni međusobno. Što uzme jedan, ako je uzeo više komada, daje onom do sebe...Gledali smo kako je našoj Džansu prišla jedna sirijska dje-vojčica koja je ugrabila sebi u naručje 3-4 artikla i jedan litar mlijeka. Došla je do Džansu i pružila joj mlijeko. Ona je, naravno, odskakutala dalje, ne znajući šta seka iz Sirije hoće, a ja sam joj rekla da je to Džansu donijela njoj da popije.

Zatečeni smo bili i izgledom tih ne-sretnih ljudi. Očekivali smo da su po-derani, prljavi, neuredni poslije toliko nedjelja hoda, patnje i nedostatka higi-jenskih uslova. Međutim, oni su izgle-dali sasvim uredno i čisto. Na njihovim licima se ogledalo dostojanstvo i ponos umjesto poniznosti. Shvatili smo da su to obični ljudi, studenti, inženjeri, pravnici, radnici, direktori... Oni su samo imali zlu sudbinu da se nađu u sendviču između razularenih i pohlepnih političkih hordi.

Policija pomaže izbjeglicama

Moramo pohvaliti i beogradske poli-cajce koji su bili kraj parka gdje su izbje-glice smještene. Odmah su priskočili u pomoć da se kamion parkira unutar par-ka kako bi izbjeglice lakše i bjezbjednije mogle uzimati hranu. Nas su parkirali u zabrani u blizini, jer nam je četvoromje-sečni Dželil spavao u autu. Čak su od-mah pozvali i medije da to proprate.

U ovoj akciji smo sa dvoje male dje-ce prešli preko 1.000 km. Teško je, ali kada tegoba ide sa zadovoljstvom što uspijevamo usrećiti nekoga, to se pretva-ra u nevjerovatnu lakoću. Specifičnost ovih akcija je da se rade porodično, te da svaki donirani cent ide isključivo za hranu izbjeglicama. Sve ostale troškove, putovanja, organizacije i ostale troškove pokriva porodica. Akcija je potpuno tran-sparentna, jer se sve pojedinačne uplate i troškovi objavljuju na facebook profilu

Bili smo zaprepašteni što neki neće da uzmu novac. Ako pružiš djetetu - ono uzme, roditelji uzmu od njih, ali da njima daš novac – neće! Jednog čovjeka s malim djetetom, koji je bio sav iscijepan, molili smo da mu damo 50 eura... Nije htio!? Zahvaljivao je od srca...

n Dječiji pogledi sve kazuju

47

KATAKLIZME

centra kroz redovne izvještaje. Nikome nismo pokucali na vrata i zatražili dona-ciju, jer niti je Centar „Sara Sabri“ huma-nitarna organizacija, niti ima kapacitete ni iskustvo za velike humanitarne akcije. Centar je bio samo slučajni posrednik za pomoć koju su dobri ljudi željeli uputiti izbjeglicama, jer drugih kanala u prvim danima izbjegličke krize u Srbiji jedno-stavno nije bilo.

U ove dvije akcije bilo je oko 200 pojedinačnih uplata i isto toliko ljudi je došlo u Centar da preda svoje pakete i torbe s odjećom, pelenama, obućom... Bilo je tu uplata pojedinačnih od 3 KM do 1.000 KM. Svoje priloge su davali i studenti, penzioneri, omladinska udru-ženja, ženska udruženja, medžlisi, gru-pe prijatelja koji su se udružili u svom kolektivu i sakupili pomoć. Možda nije

lijepo reći, ali nas više dirnu uplate od tri ili deset maraka nego one od hiljadu. Znamo da je neki student ili neki penzio-ner otkinuo od onoga što nema. Nemaju para, ali imaju srce, imaju dušu, imaju osjećaj. Oni sa većim donacijama imaju isto to, samo imaju i od čega. Allah da ih nagradi i jedne i druge, svakoga koji je pružio ruku da pomogne onima koji su u nevolji. Ljudi su se zaista pokazali kao ljudi, a oni drugi ostali su dosljedni svo-jim kritikama i „kvalitetima“.

Idemo do u Subotice

U toku je priprema za treći polazak prema Beogradu. Do slanja ovog članka, prikupljeno je dodatnih 10.000 KM (pro-tivrijednost) što znači da je od početka akcije prikupljeno ukupno 27.000 KM.

Ovog puta planiramo otići i do Subotice da obiđemo tamošnje izbjeglice, smješte-ne u nekoj napuštenoj zgradi. Iz Sarajeva ćemo povući kamion sa preko pet tona odjeće, pelena, vlažnih maramica, obu-će, dječijih nosiljki, korpi i kolica. A iz Novog Pazara će nam opet stići kamion hrane, vjerovatno preko pet tona. Pored konzervirane hrane planirali smo dosta-viti i dvjesto pečenih piladi, dvije hiljade mantija i hiljadu kuhanih jaja. Prvi prio-ritet je da se tom narodu dostavi hrana, ali je potrebno razmišljati i o njenom kvalitetu jer su izbjeglice uglavnom na suhoj hrani.

Ovom trećom akcijom centar „Sara Sabri“ završit će svoj humanitarni dio aktivnosti prema izbjeglicama koje pro-laze kroz Srbiju. Sada su se već uključila mnoga humanitarna udruženja, Islamska zajednica i drugi humanisti. Njima ćemo prepustiti da se dalje bave onim što im je primarna zadaća, a mi ćemo se, kao Edukativni centar, vratiti našim aktivno-stima.

I još nešto: da se zahvalimo svako-me ko je trunkom znoja, centom novca ili na bilo koji način doprinio da ove tri akcije uspiju i da se neophodna pomoć dostavi ovom napaćenom narodu. Na-dajmo se da će njihove patnje uskoro prestati i da će pronaći svoj dugo sanja-ni i tragani mir. u

Zatečeni smo bili i izgledom tih nesretnih ljudi. Očekivali smo da su poderani, prljavi, neuredni poslije toliko nedelja hoda, patnje i nedostatka higijenskih uslova. Međutim, oni su izgledali sasvim uredno i čisto. Na njihovim licima se ogledalo dostojanstvo i ponos umjesto poniznosti. Shvatili smo da su to obični ljudi, studenti, inženjeri, pravnici, radnici, direktori... Oni su samo imali zlu sudbinu da se nađu u sendviču između razularenih i pohlepnih političkih hordi.

n Pomaže cijela porodica Begović: Sara, Džavid i djeca

48

POGLEDI

Tokom školovanja Selver Pepić je na osnovu takmičenja, primao stipen-diju Općine Ilidža i Fonda Bošnjaci

te jednokratne nagrade od Ministarstva ob-razovanja Kantona Sarajevo i Federalnog ministarstva obrazovanja. Osim toga pri-mao je i stipendiju OeAD (Služba za aka-demsku razmjenu Austrije) za ljetno sta-žiranje na Institutu za nauku i tehnologiju Austrije (oblast kompjuterske grafike), a u sklopu Programa ISTernship 2015.

Učestvovao je na brojnim takmiče-njima iz fizike, osvojio bronzanu medalju na Internacionalnoj olimpijadi održanoj 2012. godine u Estoniji, te bio vođa tima ekipe BiH na Internacionalnom takmičenju u Rumuniji 2014. godine. Organizator je i predavač u sklopu projekta Društva fiziča-ra u BiH za pripreme takmičara iz fizike na nivou osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo.

U kojoj ste životnoj dobi spoznali ljubav prema fizici?

PEPIĆ: Još kao dijete sam volio čitati enciklopedije i gledati dokumentarce, tako da sam se “bavio” naukom još od malena, a sa fizikom sam se “zvanično” susreo u 7. razredu osnovne škole. Nastavnica je prepoznala moj talent za takmičenja, te me uključila u sekciju fizike. Ljubav pre-ma fizici se polagano razvijala vremenom, najviše tokom srednje škole.

Slažete li se da je za uspeh na svakom polju potrebna formula talenat 1%, a rad 99%? Je li tako bilo u Vašem slučaju?

PEPIĆ: U principu se slažem, ali mo-ram reći da su ovi procenti simbolični, jer teško je izmjeriti talent ili rad kod neke

osobe. Bez obzira na količnu talenta koji neka osoba ima (ili nema), treba uložiti dosta rada kako bi se nešto postiglo - ta-lent ,naravno, sve može olakšati, ali sam po sebi ne vrijedi puno. Slično je to ne-brušenom dijamantu. Naravno, ni sam rad nije dovoljan. Potrebno je pametno raditi - postepeno povećavati težinu rada i isprobavati nove metode. Naprimjer, pre-rađivanje stotinu zbirki zadataka istog tipa neće puno pomoći, iako je uloženo dosta rada. Također, potrebno je dosta upornosti i volje kada se jave prepreke, poštovanja prema drugima koji se bave istim poslom, ali i poštovanja prema sebi i spremnost da se brani svoj rad i znanje, jer niko drugi to neće uraditi. Potrebna je i volja za novim izazovima i novim stvarima koje treba na-učiti, te snaga i pribranost da se i uspjeh i neuspjeh prihvate na pravi način.

U mome slučaju je bilo manje-više

ovako kako sam opisao. Ranije nisam ula-gao dovoljno rada i trošio sam vrijeme na nepotrebne stvari. Srećom, opametio sam se na vrijeme.

Ko je zaslužan što se Vaš talent ra-zvio?

PEPIĆ: Na prvom mjestu je moja porodica, koja je imala razumijevanja za mene, posebno moj rahmetli dedo Halil Pepić, kojem nikada nije bilo teško da mi donese nove enciklopedije.

Nakon toga moram spomenuti moju nastavnicu fizike u osnovnoj školi Besimu Kadrić, koja je prepoznala talent u meni i “tjerala” nas učenike da radimo. Mene je naljutila i natjerala da radim tako što mi je dala četvorku na drugom času. Također moram spomenuti i stručnu savjetnicu za fiziku u PPZ-u Suadu Dervišbegović, koja je mene i još nekolicinu drugih učenika, polako uvela u svijet nauke tokom četiri godine sedmičnih predavanja (bez čega vjerovatno ne bih upisao fiziku na PMF-u), te profesore fizike u srednjoj školi.

Šta je za Vas fizika?PEPIĆ: Za mene je to jedna široka

oblast nauke koja omogućava čovjeku da spozna zakone prirode, kako na funda-mentalnom, tako i na praktičnom nivou. Fizika, recimo, omogućava razmišljanje o tome kako Sunce funkcionira, ali i o tome kako napraviti solarnu ćeliju, koja će saku-pljati energiju koju Sunce izrači, te analizu njene iskoristivosti. Ukratko, fizika otvara mnoga vrata u svijetu prirode i tehnologije i odgovora na pitanja: “A kako ovo radi?” Upravo je to ono što me je i privuklo fizici.

Šta je fizika za čovječanstvo?PEPIĆ: Za čovječanstvo je ona jedna

od glavnih osnova za tehnološki razvoj, koja je ponajviše obilježila prošli vijek izumima

Razgovor s povodom: Selver Pepić, svjetska nada fizike

Ajnštajn iz naše avlijeRođen 16.12.1993. u Njemačkoj, u gradiću Buchholz in der Nordheide. U Bosnu i Hercegov-inu preselio je sa porodicom 1998. godine, te živio i odrastao u kući dede i nane u Sokolović Koloniji. Završio je osnovnu školu u Sokolović Koloniji kao učenik generacije („Peta osnovna škola“), te 2008. godine upisao „Četvrtu gimnaziju“ na Ilidži, koju je završio 2012. godine i upisao studij fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje uskoro treba upisati četvrtu godinu diplomskog/Bachelor studija, sa trenutnim prosjekom ocjena – 10!

n Razgovarala: Lejla SILAJDŽIĆ

n Selver Pepić

49

POGLEDI

poput naizmjenične struje, radija i TV-a, elektronike, mnogih medicinskih tehnologi-ja (NMR, PET, X-zrake), te brojnim drugim izumima, koji su omogućili čovječanstvu da postigne ono što je prije bilo nezamislivo: let u svemir, posmatranje kretanja pojedi-načnih ćelija itd. A gdje će nas dalje odvesti fizika i generalno nauka, ostaje da se vidi. U svakom društvu postavlja se pitanje: “Treba li podržavati i finansirati nauku?” Mislim da se, posmatranjem svih izuma koji su poslje-dica fizike i uspješnosti društava koja su se bavila naukom, može reći da treba podrža-vati nauku i da treba biti strpljiv u tome, jer nauka ide polako, ali sigurno.

Ko su Vam uzori od velikih fizičara?PEPIĆ: Ovdje ću sigurno nekoga zabo-

raviti, ali lista je otprilke ovakva: Nikola Te-sla i Albert Einstein (Ajnštajn), zbog iskrene želje da donesu dobro svijetu svojim talen-tom, potom Richard Feynman, zbog volje za objašnjavanjem fizike i njene primjene na nevjerovatno jednostavan način, Galileo Galilej, zbog ustrajnosti na svojim idejama te Ibn al-Haytham (lat. Alhazen, 10. vijek), koji je postavio osnove moderne optike, ek-sprimentalne fizike i naučne metode uopće, a čije je radove koristio Newton(Njutn) i mnogi drugi. Od modernih fizičara spome-nuo bih prof. Walter Lewina sa MIT-a, čija su sjajna predavanja pregledali milioni, te jednog bivšeg fizičara koji se, nakon diplo-miranja, počeo baviti biznisom – u pitanju je Elon Musk, koji je uspješno pretvorio svoje znanje fizike u stvarnost i koji je osnivač i/ili direktor PayPal-a, SpaceX-a Tesla Motors-a te Solar City-a.

Takmičili ste se na brojnim takmiče-njima i donijeli mnogo nagrada. Možete li kazati kako je bilo i šta Vam se najviše urezalo u sjećanje te koja je nagrada naj-važnija?

PEPIĆ: Ono što mi je ostalo u pamće-nju sa svih takmičenja su sva iskustva koja sam na njima doživio i ono što sam naučio iz njih: da treba biti uporan i ne odustajati u tome što čovjek radi, da treba pametno raditi i da je, pored svega ovoga, potrebno i dosta sreće, jer mnogo toga ne zavisi od nas i naših odluka. Ali, naravno, ono što zavisi od nas treba uraditi što bolje, jedi-no se tada s pravom može reći da nismo imali sreće, ako ne bude onako kako smo zamislili.

Sve je počelo sa sedmim razredom, kada sam se, na nagovor nastavnice, pri-ključio sekciji fizike, što je očigledno bila dobra odluka. Na kantonalnom takmičenju te godine zauzeo sam prvo mjesto. Osta-lo mi je u pamćenju da sam tada zabora-vio jednu formulu, tako da sam se morao snaći na drugi način i napraviti nekoliko pretpostavki – upravo ono što se, zapra-vo, stalno radi u fizici. Na federalnom takmičenju sam zauzeo 9. mjesto, što je zapravo bilo realno, jer tada jednostavno nisam bio dobar i nisam znao neke stvari. Ali već sljedeće godine uspio sam zauze-ti prvo mjesto. U drugom razredu srednje škole zauzeo sam 9. mjesto na federalnom takmičenju – ovaj put zato što su zadaci

Olimpijade

Internacionalna olimpijada je indi-vidualno takmičenje na kojem učestvu-je oko 80 zemalja i 400 takmičara i na kojem se rješava teorijski i eksperimen-talni dio testa, svaki po pet sati, nakon čega domaćini takmičenja daju bodo-ve za rad te se lider ekipe (prof. Rajfa Musemić u mom slučaju) dogovara sa njima o krajnjem broju bodova. Meda-lje se dijele po procentima tako da pri-bližno prvih 8% dobija zlato, sljedećih 12% srebro, sljedećih 20% bronzu itd., a učestvovanje na Olimpijadi finansi-raju kantonalna ministarstva obrazova-nja – za razliku od Svjetske olimpijade, gdje učesnik predstavlja samog sebe i gdje organizatori plaćaju smještaj i put.n Selver Pepić je bio vođa ekipe Bosne i Hercegovine na takmičenju Romanian Ma-

ster of Physics, održanom 2014. godine u Rumuniji

n Pepić je bio predstavnik Bosne i Hercegovine na Svjetskoj olimpijadi iz fizike, održanoj 2012. godine (u društvu sa predstavnicima Brazila, Estonije, Rumunije)

50

POGLEDIbili prelagani, te su me male greške košta-le puno. Poslije toga nisam odustao, nego sam odlučio da budem još bolji. Tako je, srećom, i bilo.

U trećem razredu sam po prvi put uče-stvovao na državnom takmičenju i dijelio sam 5. mjesto, zadnje koje vodi na Inter-nacionalnu olimpijadu, te sam morao otići na „razigravanje“ u Tuzli gdje sam, uz malo pameti i sreće prošao dalje. Vidio sam da te godine uopće nije bilo termodinamike na testovima te sam nju vježbao – i upravo ona je i bila na testu. Nakon mjesec dana pripre-ma učestvovao sam na Olimpijadi koja se održala u Bangkoku naTajlandu, gdje sam osvojio počasnu medalju (po nivou ispod bronzane medalje), kao i ostatak ekipe. Ono što mi je ostalo u sjećanju sa tog takmiče-nja jeste da sam po prvi put vidio toliki broj ljudi koji imaju isti interes kao i ja (preko 400 takmičara), i vidio sam i jednu potpuno drukčiju kulturu u odnosu na našu.

Sljedeće godine sam zauzeo prvo mjesto na državnom takmičenju, te sam na Olimpi-jadi u Estoniji osvojio bronzanu medalju. Nakon preliminarnih rezultata, mislio sam da sam uradio toliko loše da nemam šanse za bronzanu medalju, tako da mi je trenutak kada sam dobio poruku u kojoj mi čestitaju bronzu ostao u sjećanju, pa mi je to i najvaž-nija nagrada koju sam osvojio.

Učestvovao sam i na Online kupu iz fizike, gdje se svakog mjeseca dobijao za-datak koji je trebalo riješiti do sljedećeg mjeseca - tu sam uspio zauzeti 18. mjesto i dobiti besplatan primjerak eksperimental-ne opreme sa Olimpijade u Estoniji. Pored toga, učestvovao sam u Online kvalifika-cijama za Svjetsku olimpijadu iz fizike, te sam, na osnovu dobrih rezultata, dobio po-ziv za finalno takmičenje koje se održavalo od 28. decembra do 3. januara u Jakarti u Indoneziji (sa ukupno 70 takmičara). Iako sam imao dosta sreće sa zadacima (teme zadataka su mi odgovarale), drugi takmičari su ih uradili još bolje nego ja, tako da ni-sam osvojio niti jednu nagradu, ali sam tu shvatio koliko takmičenja mogu biti nasu-mični događaj, jer sam uspio uraditi bolje nego neki takmičari sa zlatnim medaljama sa olimpijade u Estoniji.

Nakon svih mojih takmičenja, počeo sam održavati sedmična predavanja za takmičare na Tursko-bosanskom koledžu i Internacionaloj srednjoj školi, što je tra-jalo godinu dana, nakon čega sam počeo, sa još nekoliko bivših takmičara, održavati predavanja za učenike osnovnih i srednjih škola uz pomoć Društva fizičara. Taj pro-

jekt planiramo nastaviti i ove godine, po-sebno zato što su se naši učenici pokazali dobrim na takmičenjima (nekoliko prvih mjesta na federalnom takmičenju). Osim toga, prošle sam godine bio vođa ekipe BiH na takmičenju iz fizike u Rumuniji, gdje je naša ekipa osvojila tri srebrne i jed-nu bronzanu medalju. Sljedeće godine ću vjerovatno opet biti na tom takmičenju kao vođa ekipe, a možda i na Olimpijadi koja će se održati u Švicarskoj.

Očigledno ste veliki talent. Koje su Vaše ambicije? Možete li ih ostvariti u okvirima Bosne i Hercegovine ili plani-rate ići u inozemstvo?

PEPIĆ: Hvala Vam za lijepe riječi, ja se nadam da ću taj talent uspjeti da

iskoristim na najbolji način. Trenutno planiram da apliciram za Master/PhD studije u inostranstvu (ponajviše Švicar-ska, Njemačka i Austrija), na nekom od programa koji se bave primijenjenom fi-zikom. Nisam u potpunosti siguran koja će oblast biti u pitanju, pa ne bih puno o tome pričao, ali bih volio da to bude spoj disciplina poput fizike, inženjeringa i medicine (kao, npr., u biomedicinskom inženjeringu).

Nakon završenih studija volio bih po-stati profesor ili istraživač na nekom uni-verzitetu ili institutu, a da li će to biti u Bosni i Hercegovini ili inozemstvu, zavisi od dosta toga - finansija, raspoloživosti mjesta... u

n Sa Hansom Jordensom, predsjednikom Internacionalne olimpijade iz fizike na Tajlandu

n Selveru bronzana medalja: Ekipa Bosne i Hercegovine na Internacionalnoj olimpijadi iz fizike održanoj 2012. godine u Estoniji)

51

POGLEDI

Beogradski pjesnik i dugogodiš-nji urednik Školskog programa Televizije Beograd dobitnik je

ovogodišnje nagrade “Risto Ratković”. Decenijama je bio u najužim izborima za razne nagrade ili, kako kaže, pratilja mi-sicama, a ovo priznanje mu je i potvrda da se 50 godina nije zalud bavio književ-nošću, konačno to je i nagrada knjizi, a ne ličnosti, piscu koji pravi ustupke ži-riju. Sve ovo bio je i povod za razgovor sa pjesnikom koji se konačno približio „Bogu“, odnosno žiriju.

Gospodine Hadžiću, da li ste očeki-vali ovu književnu nagradu i šta Vam ona znači?

- S obzirom da sam ušao u zrele go-dine, ne očekujem ništa naročito. Ova nagrada za mene je baš jedno veliko iznenađenje. Nedavno sam objašnjavao kako su moje knjige od 90-te godine stal-no bile u najužem izboru za raznorazne nagrade. Međutim, uvijek kad je trebalo da se donese konačna odluka, ja sam bio kao kad se biraju ljepotice – pratilja, a ne mis ili glavna knjiga. Meni nagrade mnogo ne znače, ali ako dođe priznanje, kao u ovom slučaju, doživljavam ga kao priznanje da se 50 godina nisam uzalud bavio književnošću i tome posvetio ži-vot. Pa ako ništa i nikome drugom, onda može da znači bar mojoj porodici .

Šta mislite koji Vam je dio ljepote falio da neki put budete mis, odnosno mister?

- Stalno sam bio drugi, nikako do ovog puta nisam uspio da zadovoljim kriterijume žirija i dobijem prvu na-gradu. Sve češće razmišljam da se po-

sljednjih godina nagrade ne dodjeljuju lteraturi niti vrijednim knjigama, nego ličnostima: ljudima koji lobiraju, pis-cima koji nude raznorazne, ne novčane, nego neke druge ustupke članovima ži-rija. Zato kažem da skoro nijedna knjiga za posljednjih 15-20 godina nije dobila nagradu kao knjiga, nego je dobio njen autor, znači, čovjek je dobio. Neko je do-bio zato što je obolio, neko zbog velikih godina. Mislim da je veoma ružno da se ona dodjeljuje čovjeku, a ne književno-sti, ne djelu. Od 90-te godine porastao je broj nacionalnih i vjerskih nagrada. Praktično, sa tim predznakom onaj ko pripada nekom drugom narodu ili drugoj religiji nema pristupa tim nagradama, bez obzira što pišemo na zajedničkom jeziku. Zato na tim takmičenjima moje knjige nisu bile čak ni u najširem izboru,

ali ondje gdje preovladavaju neki drugi kriterijumi, tu su moje knjige bile na dru-gom mjestu. Pobjeđivao je onaj koji je bio bliži “Bogu”.

U nagrađenoj zbirci sublimirate vrijeme na izmaku.Šta je u njoj, po Vašem mišljenju, moglo privući pa-žnju žirija čiji su članovi, ne znajući jedni za druge, jednoglasno za najbo-lju proglasili Vašu knjigu ,,Duge sjen-ke kratkih pjesama’’?

- Kada sam pročitao u novinama koji je način žiriranja i izbora najbolje knjige, to mi je bilo vrlo interesantno. Ušao sam u godine u kojima zatvaram krug života i krug pisanja, tako da ta moja zbirka u mnogim pjesmama sublimira kraj vijeka. Čak imam neke pjesme koje su nastale i u prošlom milenijumu. Ja zahvaljujem do nevidboga, kako se zove roman Rista Ratkovića, žiriju što je uvidio da moja knjiga treba da dobije nagradu .

Ne čini li Vam se da je naziv nagra-đene knjige neobičan?

- Slažem se da je malo čudan, pa ću vam to rado protumačiti. U prvom dije-lu knjige su kratke pjesme, ali koje baš sublimiraju moje pjesništvo, a u drugom dijelu su one duge, koje nazivam dugim sjenkama u ovim kratkim pjesmama. Mislim da nisam pogriješio što sam ovu zbirku tako nazvao. Vrlo je važno oda-brati i naziv knjige; da je on adekvatan, da pokriva sadržaj ili način pjevanja.

Možda je ovaj način glasanja o ko-jem smo sada govorili i rješenje da se otkloni sumnja koju ste Vi izrazili da se nagrade ne dodjeluju djelu, odno-sno ostvarenju, već čovjeku, odnosno

Bijelo Polje: Završene i 45. Ratkovićeve večeri poezije

Ovogodišnji laureat su “Duge sjenke kratkih pjesama” Ibrahima HadžićaZašto nikada nije bio misica, odnosno mister l Jedini pjesnik koji piše i nakon 70 godina starosti l Kako je prestao sanjati i odakle strast prema izučavanju gljiva i leptira

n Piše: Vukoman Batko KLJAJEVIĆ

52

POGLEDI

ličnosti. Je li to možda dobar način da se prevaziđe ta sumnja?

- Nadam se da će mi se vjerovati da, dok nisam pročitao u novinama, nisam apsolutno znao ko je u žiriju. Sam se nisam interesovao. Znam da je izdavač, jer mi je javio na zahtjev odbora iz Rat-kovićevih večeri poezije, tražio knjige da konkurišu za ovu nagradu i on mi je kazao da je poslao pet primjeraka knjige u Bijelo Polje, za ostatak žirija nijesam znao. Mislim da je to originalno, možda je to način kako bi ubuduće sa neparnim brojem članova žirija trebalo donositi odluke. Događa se da su mnoge knjige dobile nagradu, ali te knjige su trajale koliko i vilin konjic, najviše tri dana u krugu čitalaca ili onih ljudi koji prate ra-zvoj književnosti. Znači da su se ugasile zajedno sa nagradom. Ako se nekoliko ljudi složilo da neka knjiga bude nagra-đena, to možda govori o stvarnom kva-litetu knjige.

Žiri je, vjerovatno bio jednoglasan i zbog toga što u pjesmama gradite prelijepe lirske slike. Međutim, po-sljednjih godina sve češće ste skloni ironiji u vašim pjesmama?

- Ovo je 11-12 zbirka moje poezije. Prva knjiga je štampana 1970. godine, zvala se ,,Akva vasiona’’. Tada sam bio mlad pjesnik i knjiga je štampana u po-znatom beogradskom časopisu ,”Vidici”,

gdje su sarađivali mnogi studenti Beo-gradskog univerziteta. Objavljivao sam knjige i u “Prosveti” i u “Narodnoj knji-zi”, i u “Oktoihu”, i na Cetinju, u Nik-šiću, Sarajevu. Tako da sam, što se tiče izdavača, pokrivao taj proctor, a moje pjesme u prvim tim godinama bavljenja književnošću bile su mahom eliptične i bile su lirske. Međutim, kako sam sazri-jevao i moj pogled na život i na stvarnost se izoštravao, tako se izoštravala i moja poezija. Te lirske slike ustupale su mjesta ironiji, čak sarkazmu, najtežoj vrsti pod-smijevanja ili kritikovanja. Zbog nekih takvih pjesama prijatelji su mi govorili da sam dobro prošao. Dobro, nisam od-govarao, iako se to odnosilo na tadašnju vlast. To je onaj dio poezije gdje ona go-vori da su pjesnici probuđeni, dok narod spava. Oni su probuđeni i uočavaju neke anomalije u društvu, uopšte u životu, i kroz poeziju pokušavaju da ih razotkriju.

Kada ste počeli pisati, s obzirom da iza sebe imate 10-ak zapaženih knjiga?

- Ja sam prvenstveno pjesnik, jer me druge forme nisu mnogo zanimale. Ta-kav je slučaj i sa prozom koja me nije privlačila. Ne da je nisam čitao, ne da je nisam volio, ali nisam nikada imao tako snažne porive da zabilježim nešto kroz prozni iskaz. Svjestan sam da je poezi-ja jedna tanana nit, oštrica žileta, testera gdje se sa zubca na zubac skače u raznim

jezičkim sinkopama i da ta sažetost od-govara mojoj ličnosti, mom pogledu. Htio sam sve to da iskažem kroz pjesmu, poeziju. Svaka čast prozi, ali ne može se mjeriti sa poezijom. Ona je onako,de-bela, raspričana gospođa, gdje treba što kažu zagrijati stolicu, a ja nemam nerve za to dugo sjedenje.Ako napišem prozu, dvije-tri stranice, kao moje najduže pje-sme - onda sam uspio. Moje knjige su u prethodnom periodu dobijale značajne nagrade i to je bilo za mene, kao mladog čovjeka, dobar podstrek da nastavim sa tim što radim. Dobio sam nagradu “Isi-dora Sekulić”,nagradu “ Milan Rakić”, te nagrade “Ćamil Sijarić”,”Biljana Jova-nović” itd. I to me uvjeravalo da treba da nastavim. To je za mladog čovjeka vrlo stimulativno. Međutim, nagrada za stari-jeg čovjeka je samo utjeha za ono što je tolike godine radio. Eto, na kraju je neko priznao taj moj rad.

Maloprije ste kazali da ste svoj pje-snički krug manje-više zatvorili. Znači li to da se okrećete nekoj novoj formi pisanja?

- Ne bježim iz poezije u neko drugo pisanje. Gledam život kao jedan ciklus, koji ima početak, sredinu i kraj. Kao i sama književnost i moje bavljenje knji-ževnošću sigurno se privodi na neki na-čin kraju. Ovih dana punim 71. godinu života i moj ruski prijatelj Viktor Sosno-

n Ibrahim Hadžić (desno) pred uručenje nagrade

53

POGLEDIra, jedan sjajan pjesnik i čovjek koji je zajedno nastupao sa nobelovcem Josifom Brdskim, nedavno je izjavio da odavno nije našao pjesnika koji posle 70 godina života nastavlja da piše pjesme. Poezi-ja je mladalačka stvar, jer posjeduje taj nagon, taj impuls,tu virtuelnost, a starost je nešto što je usporeno,nimalo ne liči na mladost i otuda taj zaključak Viktora, da nijedan ozbiljan čovjek nije nastavio sa pisanjem poezije poslije 70 godina.Taj izazov je bačen ispred mene. Naravno, niko me neće kazniti, ali sve manje imam podsticaja da pišem pjesme, jer moje su pjesme malo razvučenije forme, one imaju neke eseje u pjesmi. To više nije eliptična poezija, nego malo, bogami, ra-spričana i ima karakteristike neke sažete proze. .Možda će se to pretočiti u neke dnevnike, memoare, neku vrstu sjećanja što na djetinjstvo, što na mladost, što na život moj u Beogradu. Prije mjesec dana štampao sam knjigu koja se zove ,,Pro-davac magle’’. Onaj koji prodaje maglu je zapravo prevarant, jer magla ne može ni da se proda kao ni opipa.O čemu je ona? Ja sam od djetinjstva veliki sanjar, sanjam nevjerovatne snove koji liče na prozu Danila Harmsa. To je jedna speci-fična forma gdje nastojim da u prezentu prikažem ono što sam sanjao, a skoro svake noći sam sanjao… Izjutra i tokom noći sam se vraćao i pisao u dnevnike ono što sam sanjao .To je ta magla.To je iluzija života ili ko zna, možda neki bolji dio života. Ja sam u ovom životu suzdr-žan, nisam takmičarski tip, ne volim tako neke ekcesne situacije, ali u snovima to je nevjerovatno bogatstvo, to sam jedan drugi ja. To je možda bolji dio mog živo-

ta .Do 1976. godine sam sanjao duboke kanale koji su bili puni, iz kojih nisam mogao da izađem. To su bili košmarni snovi. Međutim, ‘95. godine otišao sam u tadašnji Titograd,(Podgoricu), gdje sam sreo pjesnika Miroslava Đurovića, koji je predložio da pođemo do rijeke Cijev-ne. Doživio sam šok kad sam ispred sebe ugledao detalje iz mojih snova, te strme obale, kanal. Miroslav je tada preskočio rijeku i našao se na drugoj obali,. Tražio je da ja isto to uradim, ali prevladao je strah da mi se ne obistine snovi, tako da sam iskoristio najbliži most da dođem do njega. Od tada više nikada nisam sanjao. Ali, izučavao sam i snove. Čovjek može da sanja ono što nije doživio, kao što su genetske naslage sakupljene od predaka. Pošto postoji priča da su moji preci doš-li otuda negdje od Kuča, Meduna, da je možda neki moj predak imao neprilike kad je upao u Cijevnu, ali i sreću da pre-

živi. Onda mi je preko gena poslao vrlo lošu poruku…

Bez obzira šta ćete u budućnosti raditi, pisati, vjerovatno će ostati do-voljno vremena za neke veoma, rekao bih interesantne zanimljivosti, kojima ste skloni. Jedan od vaših hobija je da izučavate gljive, ali i noćne leptire. Za mnoge nesvakidašnja zabava?

- Ozbiljno se bavim izučavanjem glji-va. To traje već 25 godina, a za to vrijeme objavio sam sedam knjiga, od koji se neki udžbenici koriste na beogradskom Bio-loškom fakultetu. Moram da priznam da sam renesansni tip, možda sam i šizofre-nik, osoba koja ima dupla interesovanja. To je jedna nevjerovatna oblast. Svugdje možemo sresti gljive, a ključno pitanje je kako ih prepoznati i znati nešto o njima. Rođen sam u Rožajama, gdje je 60 % opštine prekriveno šumama, a šume su majka za gljive. Imam oko 300 vrlo sku-pih knjiga o gljivama. To su ilustrovane knjige u boji, koje sam kupovao od Švaj-caraca, Engleza, Francuza. Tako sam či-tajući, počeo i da ih izučavam. Prva knji-ga koju sam uzeo, bila je na srpskom je-ziku, štampana 1995. godine. Međutim, pažnju su mi privukle i noćne leptirice.To su zapravo moljci. Divio sam se nji-hovim šarama i njihovoj ljepoti. Svake noći sam hvatao po jednog, fotografisao i puštao na slobodu. U Rožajama sam proučavao preko 350 vrsta moljaca, oko 900 vrsta gljiva, oko 100 vrsta dnevnih leptira. Član sam vrlo ozbiljnog foruma biološke raznovrsnosti, gdje ima dosta specijalista za takve vrste insekata, gdje sam naišao na stalnu spremnost ostalih članova da daju odgovore na pitanja koja nekog od nas interesuju. u

n Naš saradnik sa laureatom

n Ibrahim Hadžić se zahvaljuje na nagradi

54

POGLEDI

Nije teško zaključiti da, zahvalju-jući višegodišnjim ulaganjima u promjenu izgleda Novog Pazara,

građevinska industrija polako postaje no-silac ekonomskog razvoja našega grada. Upumpavanje svježeg novca kroz građe-vinski sektor, preko javnih radova i onoga što privatni sektor čini u smislu izgradnje velikih stambenih prostora, doprinijelo je jačanju kućnog budžeta stanovništva kao i stabiliziranju onih privrednih grana po koji-ma je najveći grad Sandžaka poznat: proi-zvodnja obuće i odjeće, trgovina, turistička ponuda...

Građenje prijateljstva, saradnje i politi-ka podsticaja novčanih ulaganja urodili su plodom. Strana ulaganja pristižu, a radovi se nižu jedan za drugim. Naš grad je naj-veće gradilište u Sandžaku i ovom dijelu Srbije. Građevinske mašine bruje u svakom naselju, asfaltira se, uređuju se trgovi, rade nova šetališta, uređuju se rječna korita, sade cvijeće i nova stabla drveća, zidaju se i po-dižu novi objekti - grad je procvjetao!

Riješeno vodosnabdijevanje

Nakon višedecenijskog problema sa suhim česmama u pojedinim naseljima, što zbog zastarjelih vodoinstalacija i gu-bljenja velikih količina čiste vode, što zbog ogromnog broja divljih priključaka (ovo su samo neki od naslijeđenih problema), sadašnja vlast je uspjela da 2014. godine

otvori buster stanicu, čiju izgradnju je po-mogla Vlada Kuvajta sa milion eura, te pu-sti u rad novo filtersko postrojenje, čime je ovaj akutni problem riješan, tako da sada i više gradske zone imaju kvalitetno i redov-no snabdijevanje pitkom vodom. Izgradnja pomenutog filterskog postrojenja koštala je preko dva miliona eura, a novac je obez-bijedila Vlada Luksemburga, koja je u vo-dovodnu mrežu Novog Pazara uložila od 2008. godine više od tri miliona eura. Ova kapitalna investicija jedna je od najbitniijih u posljednjih 50 godina. Građani znaju ko-liko je muke i problema prešlo preko njiho-vih glava zbog nedostatka pijaće vode, po-sebno u ljetnjim mjesecima kada su tempe-rature dostizale 40-ti podiok Celzijusa. Za ovaj svojevrsni poduhvat zasluge pripadaju SDP-u i gradskoj vlasti koja je strpljivo ra-dila i riješila najveći problem našega grada.

Uz poslove na rješavanje problema s vodom, pararleno se radilo na izgradnji putne infrastrukture. Sadašnja gradska vlast je uredila, dakle asfaltirala - uz promje-nu kompletne kanalizacione i vodovodne mreže - oko tri stotine ulica. Izgrađeno je 10 mostova. Posebno treba istaći mostove na rijeci Jošanici, koji su zamijenili stare drvene, nesigurne ćuprije, što predstavljahu opasnost po žitelje naselja Jaklja i Svojbor. Veoma zapažen projekt jeste sređivanje trotoara sa obje strane kolovoza na Keju Skopskih žrtava, tzv. „Magistrali“ uz rijeku Jošanicu. Građani ovoga dijela Novog Pa-

zara sada mogu bezbjedno šetati uređenim trotoarima i bezbrižno slati djecu u školu. Ovih dana je završena potpuna rekonstruk-cija i asfaltiranje centralnih gradskih ulica: Gradske, Višegradske, Veljka Vlahovića i Prvomajske, što predstavlja historijski po-duhvat, jer su ove ulice prvi put asfaltirane 60-tih godina prošloga vijeka.

Ono što je za svaku pohvalu i sa čime je grad dobio potpuno novo ruho i ljep-ši izgled, predstavlja izgradnja Trga Gazi Isa-bega sa četiri nova šetališta u ulici 28. novembar, u samom centru Novog Pazara. Radovi na četvrtoj pješačkoj zoni su završe-ni čime je kompletirano uređenje gradskog trga i četiri velike pješačke zone.

Gradski trg i šetačke zone predstavljaju prave oaze i odmorišta za veliki broj gra-đana, koji imaju priliku šetati sa porodi-com, djecom i prijateljima, popiti kahvu u baštama postavljenim na korzou, te pojesti kvalitetno pripremljenu hranu u nekom od mnogobrojnih restorana duž pazarske pro-menade. Ovaj nesvakidašnji ekstravagantni ambijent u strogom centru grada, uljepšava veliki broj raznovrsnog cvijeća posađenog na zelenim površinama, što doprinosi uti-sku boravka u nekoj botaničkoj bašti usred urbane sredine. Za ovaj cvjetni tepih sva-kako treba pohvaliti gradsko komunalno preduzeće što se brine da grad bude čist, umiven, namirisan i uvijek svjež i uredan. Uz desetine hiljada zasada cvijeća tu je i više hiljada stabala posađenih u gradskom

Novi Pazar nekad i sad

Najveće gradilište u ovom dijelu Srbije, grad obukao novo ruhoGradovi stvaraju svoje obličje decenijama, a današnje gener-acije Novopazaraca su rijetko privilegovane da budu svjedo-ci stvaranja nove i ljepše historije svog grada. U posljednjih nekoliko godina Novi Pazar je doživio svojevrsni preporod u građevinskom i infrastrukturnom smislu, a samim tim i ekon-omski je ojačao. Postao je ljepši, čistiji, urbaniji, otvoreniji i, nadasve, evropski Novi Pazar n Piše: Sead ŠAĆIROVIĆ

55

POGLEDIparku, na šetalištima, uz kejove rijeka Ra-ške i Jošanice i na drugim mjestima širom gradskih naselja.

Uz pomenute radove izvršena je pot-puna rekonstrukcija Sportsko-rekreativnog centra, zelene oaze u centru grada, gdje je renovirano nekoliko terena i izgrađeno još par novih, te zasađen veliki broj sadnica drveća i hiljade vrsta raznolikog cvijeća. Završena je i rekonstrukcija gradskog par-ka, koji je dobio sasvim novi izgled. Tokom radova popločana je centralna i sve sekun-darne staze. Šara sa motivima sandžačkog ćilima čini ovaj park osobenim ostrvom za odmor u samom srcu grada. Uz ostale rado-ve zamijenjene su klupe, svjetiljke su ofar-bane i servisirane. Također, uređen je plato ispred Gradske biblioteke koji će služiti kao ljetnja čitaona. U sklopu uređenja, značajno je obogaćeno i zelenilo u parku.

Učinjeni su veliki napori kako bi se Novi Pazar zaštitio od poplava. Izgrađeno je nekoliko brana na rijekama Izbici i Trna-vi i tako osiguran sliv rijeke Raške. Uskoro se gradi još pet brana, čime će obje strane grada biti zaštićene. Planirano je i koriće-nje rijeke Raške, čime će se krug odbrane grada od poplava u potpunosti zatvoriti. Sredstva za ove radove su odobrena. Novi Pazar je prvi grad u Srbiji koji je pripremio svu neophodnu dokumentaciju i kojem su odobrena sredstva od Svetske banke. Iz Va-šingtona je stigla potvrda da će za potrebe korićenja rijeke Raške Novi Pazar dobiti 2.500.000 eura.

Nove škole i sportski objekti

Aktuelna vlast je sagradila i tri nove osnovne škole, a u toku su radovi na izgrad-nju četvrte, čime će se postojeće škole raste-retiti po broju učenika utvrđenom školskim standardima. Prema normativima, u jednoj školi bi trebalo biti od 600-900 učenika, a u nekim gradskim školama bilo je i do 2.000 đaka. Izgradnjom i renoviranjem škola, rije-šen je i ovaj veliki problem.

Vlast SDP je izgradila novi stadion, sa novim tribinama i reflektorima i uvela FK Novi Pazar u Super ligu, što predstavlja historijski uspjeh. Pored ovog stadiona, izgrađeno je 15 malih sportskih centara na periferiji grada kao i Sportski centar Šute-novac, na kome je izgrađena trim staza i postavljene tribine te asfaltirani prilazni pu-tevi. U ovom kompleksu se planira izgrad-nja još jednog travnatog terena i teretane na otvorenom. Ova vlast je izgradila velelepnu

Sportsku dvoranu Pendik, koja upotpunjuje ambijentalnu cjelinu Rekreacionog centra na najljepši način. U toku su radovi na naj-većem atletskom stadionu u regionu, koji se gradi po standardima Međunarodne atlet-ske federacije (IAF). Stadion će imati osam trkačkih traka dužine 400 metara, tunel za zimske pripreme dužine 110 metara kao i borilišta za sve skakačke i bacačke disci-pline. Izgradnju ovog stadiona finansira Ministarstvo omladine i sporta i Gradska uprava Novi Pazar. Ovaj stadion predstav-lja poklon atletskom klubu i građanima. Atletski klub je brend u državi i šire zbog velikog broja kvalitetnih takmičara i razul-tata na svjetskom nivou, koji su doprinijeli da se ime našega grada spominje po dobru na svim svjetskim meridijanima. Ministar Rasim Ljajić je prilikom otvaranja radova na ovom stadionu rekao:“Ovo je poklon za sve one koji su proslavili Novi Pazar, a od njih očekujemo da i dalje treniraju i donose nove medalje u naš grad.“ Pored izgrad-

nje sportske infrastrukture, gradske vlasti su radile na razvoju sporta tako da sport-ski klubovi FK Novi Pazar, Atletski klub, Odbojkaški klub i klub u malom fudbalu, prerdstavljaju perjanice našega sporta i svi igraju u Super ligi Srbije.

Izgradnjom pomenutih sportskih obje-kata gradska vlast je pokazala da vodi bri-gu o omladini, pružajući šansu mladima da se bave sportom, razvijaju svoj talenat, čuvaju zdravlje i predstavljaju Novi Pazar u najljepšem mogućem svjetlu. Svakako da to naša omladina zaslužuje, jer ona čini okosnicu stanovništva, obzirom da Novi Pazar pripada najmlađim gradovima u Srbi-ji sa 49 % stanovnika mlađih od 29 godina.

Izgradnja kapitalnih objekata

U mjesecu aprilu tekuće godine po-čela je izgradnja tri krucijalno bitna projekta: dijagnostičkog centra, vrtića i škole. Sredstvima Vlade UAE u okviru

n Novi asfalt u Staroj čaršiji

n Novi gradski stadion

56

POGLEDI

Zdravstvenog centra gradi se supermo-derni dijagnostički centar. Radovi na ovom centru su u odmakloj fazi, a nje-govo otvaranje se planira u decembru tekuće godine. Sredstvima istog ulaga-ča na Dojeviću se grade moderna škola, vrtić i sportska sala. Ove investicije su „teške“ sedam miliona eura. Pored ovih ulaganja Vlada UAE želi odriješiti kesu za investicije u poljoprivredi, posebno na

Pešteru i Goliji, gdje su izvanredni uslovi za proizvodnju ekološki zdrave i kvali-tetne hrane. Za ulaganja u poljoprivredu i otkup zdravih sandžačkih proizvoda za-interesirane su i italijanske kompanije u proizvodnji mesa „Kremonini“ i pozna-ti otkupljivač ovčijeg mlijeka „Toskana formađi“. Ambasador UAE u Beogradu, njegova ekselencija Džuma Rašid al Za-hri, jednom je prilikom izjavio „da su oni

spremni da zajedno sa Kremoninijem od-mah ulože novac u obnovu stočnog fon-da na Pešteru.“

Poštenje dovodi investitore

Zbog transparentne politike prijatelj-stva, saradnje i uspostavljanja dobrih od-nosa, strane donacije pristižu u Novi Pa-zar. Zahvaljujući poštenom i odgovornom

Aktuelna vlast je od Novog Pazara napravila istinski regionalni centar

Gradonačelnik Novog Pazara dr. Meho Mahmutović na ovu temu kaže:

-Nije nam cilj da nabrajamo infrastruturna dostignuća i pre-galaštvo SDP-a, jer bi nam za to trebalo više vremena, papira i slovnih karaktera, kao za jedan roman. Želimo da napomenemo kako smo od našega grada napravili reginalni centar, što predstavl-ja pravu i suštinsku borbu za ostvarivanje nacionalnih interesa Bošnjaka i svih građana.

Novopazarcima je dobro poznata muka oko dobijanja i najo-bičnijeg izvoda iz matične knjige rođenih, iščekivanja rješenja za porez, o rješenju za penziju da ne govorimo. Naši građani su čekali danima u redu za prikupljanje dokumentacije za otvaranje firme, za prijevod imovine, za penzionisanje, čekalo se za vađenje i ovjeru zdravstvene knjižice, čamilo se za sve i svašta. To je zato što su na vlasti bili nesposobni i nepismeni koji su više brige imali kako da se nažderu, kako da među sobom raspodijele beneficije, službene automobile i telefone, plastenike i motokultivatore, krave i junice, te kako da podijele i zavade Bošnjake.

Ova vlast je sa pismenim ljudima ušla u istinski razvoj grada. Krenulo se od smanjenja gužvi u redovima za najobičnije poslove i, naravno, na tome se nije stalo. Znamo da je Nacionalna služba za zapošljavanje do 2008. godine bila ispostava koja je i za njamanju sitnicu, pa i za spajalicu ovisila od volje Kraljeva. Onda je snagom i radom SDP-a već početkom 2009. godine ona postala filijala sa ve-likom samostalnošću i autonomijom u odlučivanju i raspolaganju budžetskim sredstvima, kao i mogućnošću upošljavanja nekoliko desetina novih radnika, čije se plate isplaćuju iz državnog budžeta, što za naš grad ima značaj otvaranja fabrike. Višemjesečna čekanja su prestala i sada se to uradi u rekordno kratkom roku.

Također, služba Penzijsko-invalidskog osiguranja postala je filijala, sa jakim ovlašćenjima, koja više ne zavisi od volje Kral-jeva, već usluge pruža samostalno, sa širokim dijapazonom sa-moodlučivanja. Opet su na dobitku naši građani, koji više ne čeka-ju mjesecima i godinama za najobičniji dokument, niti su izloženi velikim troškovima i maltretiranju.

Slično je bilo i u Službi zdravstvenog osiguranja koja je, opet zahvaljujući SDP-u, postala filijala, veoma samostalna, napredna i uspješna, sposobna da sama rješava nagomilane zahtjeve i tekuće poslove.

Otvorili smo i Carinsku službu u našem gradu, što je građan-ima, a posebno poslovnim ljudima omogućilo da brže i sa manje troškova izvoze i uvoze robu i ostvare veoma zapažene rezultate u svom poslu.

Ove godine otvaramo i Zavod za javno zdravlje, čije je sjedište ranije, također bilo u Kraljevu, gdje su Novopazarci i za najobični-ju sanitarnu knjižicu morali čekati danima. Ako bi, recimo, htjeli provjeriti čistoću vode, opet su morali na put dug obosmjerno 200 km: izlagati se pri tom trošku, maltretiranju, brizi i rizicima, a sada, će sve to moći obavljajti i završavati u svojoj avliji.

Ono što je zajedničko za ove institucije, jeste da je u njima zaposlen veliki broj novih radnika, koji su direktni korisnici držav-nog budžeta i čiji angažman našem gradu donosi samo korist, pa se može mjeriti sa otvaranjem jedne fabrike koja izdržava više stotina familija. Ovo je samo jedan dio institucionalanog sistema, koji je unaprijeđen zahvaljujući radu aktuelne vlasti.

Da su na isti ili sličan način prilazili poslu oni koji su na vlast bili do 2008. godine, gdje bi kraj bio ovome gradu! Zbog neodgov-ornog političkog ponašanja pojedinaca koji su umjesto na obav-ezno popisivanje, građane pozivali na bojkot, naš grad je izgubio priliku da stekne pravo na još 260 ljudi uposlenih u javnom sek-toru. Naime, po Zakonu se može uposliti 13 radnika na hiljadu stanovnika. Obzirom da država priznaje samo zvanične statističke podatke, po kojima Novi Pazar ima 102.000 stanovnika, naš grad nema pravo u javnom sektoru uposliti nove radnike, jer ima manje od 120.000 stanovnika. Onaj što je pozivao na bojkot popisa, javno je govorio da se preko 20.000 naših građana nije popisalo, što znači da bi mi imali najmanje 123. 000 stanovnika i mogli bi uposliti preko 260 novih radnika u javnom sektoru! Ali, eto, miješanjem u poslove koji ga se ne tiču, neodgovrno i neznalački doprinio je pov-ećanju nezaposlenosti i onemogućio je da ti ljudi dobiju nova radna mjesta, a samim tim još toliko porodica materijalnu sigurnost. Ova-ko, da stvar bude gora, mora se otpustiti jedan broj radnika.

SDP sigurnim, suštinskim i odgovornim koracima od Novog Pazara gradi regionalni centar, na opštu korist svih njegovih građa-na, što i jeste primarni cilj ove jake partije.

57

POGLEDIodnosu gradske vlasti, strani ulagači su prepoznali potrebu da svoja sredstva ulože u razvoj našega grada, pa je tako i turska razvojna agencija TIKA izgradila i opremi-la Osnovnu školu “Ćamil Sijarić“ sa 1,75 miliona eura, pomogla obnovu nekoliko seoskih škola sa milion eura, finansira-la adaptaciju gradske biblioteke „Dositej Obradović.“ U pripremi su još projekti u koje TIKA, odnosno Turska, planira ulo-žiti 5.5 miliona eura. Oni žele finansirati rekonstrukciju Ginekološko - akušerskog odjeljenja Opšte bolnice sa 900.000 eura i izgradnju novog Hirurškog bloka, koji će koštati 4,5 miliona eura.

U novembru 2014. godine gradske vla-sti su otvorile Gerontološki centar u čiju je izgradnju Vlada Srbije uložila 300 miliona dinara. Ovaj centar je spreman prihvatiti 80 starih osoba u 30 soba. Centar ima sop-stvenu biblioteku, ambulantu, trepezariju i kuhinju. Zahvaljujući izgradnji ovog doma za smještaj starih lica, otvoreno je novih 26 radnih mjesta, što i jeste stalni i primarni cilj SDP - obezbijediti nova radna mjesta i za-posliti građane Novog Pazara.

Umijećem i zalaganjem ministra Ra-sima Ljajića u Bijelim Vodama, nadomak Novog Pazara, otvorena je fabrika tekstil-nih proizvoda “Moda kampanja”, koja je u vlasništvu talijanskih investitora i zapošlja-vaće skoro 400 radnika. Gradske vlasti će i u budućnosti nastojati da otvaraju nova radna mjesta i jačaju socijalno-ekonomski status građana i našega grada.

Grad Novi Pazar kontiunirano obez-bjeđuje socijalnu zaštitu za svoje građane. Tu je: materijalna pomoć u vidu ogrijeva, pomoć samohranim majkama, novčani po-kloni za peto i šesto dijete u porodici, po-kloni za porodice sa blizancima, besplatan saobraćaj za đake sa posebnim potrebama.

Moderan i napredan Novi Pazar

Razmišljajući o Novom Pazaru sa današ-nje vremenske distance unazad 6-7 godina, nije teško zaključiti da se naš grad evidentno promijenio nabolje. Novo lice i novo ruho u potpunosti je od Novog Pazara načinilo mo-deran, otvoren, čist i napredan grad, u koji se rado dolazi i boravi. Zahvaljujući naprednoj i afirmativnoj politici SDP –a, naši građani konačno žive lagodnijim životom i lišeni su i dnevnih i noćnih mora zbog stalne nesta-šice vode, bezbjedni su u šetnji sa svojom djecom novim asfaltiranim ulicama, a sada

imaju mogućnosti da svoju djecu pošalju u nove škole sa savremenom, modernom opremom. Sav ovaj napredak prate i nova radna mjesta i poboljšanje životnog standar-da, što sa sobom nosi lagodnost u sadašnjosti i sigurnost u budućnosti sa SDP-om i mini-strom Rasimom Ljajićem na čelu.

Pomenuto u ovom tekstu, samo je jedan dio onoga što gradska vlast u Novom Paza-ru radi i gradi. Drugom prilikom ćemo po-menuti i one objekte i dostignuća koja sada samo zbog dužine teksta nismo. SDP radi,

gradi i vodi brigu o građanima Novog Pa-zara, ne zanoseći se praznim pričama, uno-šenjem razdora i razjedinjenja, politikom izazivanja stalnih sukoba, od kojih profit imaju oni što love u mutnom, zahvaljujući tuđoj muci i nesreći.

SDP je moderna stranka, koja zna šta želi i šta hoće. A to je rad, red, prosperitet, ekonomska stabilnost, mir i tolerancija za evropski standard u evropskom Novom Pa-zaru. Pa, aferim vam, i SDP-u i građanima, koji ovu stranku podržavaju! u

Kultura

Zahvaljujući prijateljstvu predsjednika SDP-a sa ambasadorom Azerbejdžana, ambasada te zemlje je finansirala potpunu rekonstrukciju dvorane Kulturnog cen-tra. Ova rekonstrukcija obuhvatila je zamjenu 500 dotrajalih sjedišta, rekonstruk-ciju bine, oblaganje zidova i galerije.

Uvođenje bosanskog jezika u službenu upotrebu, predstavlja prekretnicu u historiji ovog regiona. Bosanski jezik je uveden u svoj zvaničnoj dokumentaciji, na tablama i obilježjima svih javnih ustanova.

Grad Novi Pazar je jedini grad na Balkanu koji je proglasio 11. jul za „Dan sjećanja,“ kojim će se obilježavati sjećanje na genocid u Srebrenici.

n Nova osnovna škola „Meša Selimović“

n Novi Gerontoliški centar

58

POGLEDI

Zavičajno okupljanje Bihora započelo je prikazanjem osmominutniog film ao Petnjici koji je, specijalno za ovu priliku, uradio poznati karikaturista Goran Šćekić. Po-

tom je predsjednik Skupštine Opštine Petnjica Samir Agović upoznao dijasporce sa započetom razvojnom pričom najmlađe crnogorske opštine.

- Novoformirana lokalna uprava je u minulom periodu usvojila važne odluke potrebne da se na zakonit način i kroz institucije sistema krene sa razvojnom pričom Petnjice. Dobili

smo i podršku države, koja se sve više okreće prostoru Bihora. Zato, ubrzo možemo očekivati realizaciju značajnih investicija, poput izgradnje nove zgrade Opštine i rekonstrukcije puta Be-rane-Petnjica - referisao je Agović.

On je dodao da pomoć svakodnevno stiže i od mještana koji su trenutno u inostranstvu, ali koji na taj način pokazuju da su neraskidivo vezani za svoj zavičaj.

Dijasporce je pozdravio i predsjednik lokalnog parlamenta Adnan Muhović. On je izrazio zahvalnost našim ljudima koji žive u zemljama Evrope što su dali puni doprinos da Petnjica ponovo dobije status opštine.

- Vaš doprinos prilikom ponovnog uspostavljanja opštine

Tradicionalni XIII Dani dijaspore u Petnjici

Investicijama se boriti protiv iseljavanjaOvogodišnji „Dani dijaspore“ okupili su brojne goste i iseljenike sa prostora Bihora u Domu kulture posljednjeg dana jula. Podrška države razvoju ovog dijela Bihora. Mlađen Dinkić, bivši ministar u Vladi Srbije u Petnjici promovisao biznis-zone

n Piše: Ismet LATIĆ

Doručak sa dijasporom

Predsjednik Opštine Petnjica Sa-mir Agović bio je domaćin na doručku, spremljenom na tradicionalan način, na kojem su bili prisutni predstavnici skoro svih Zavičajnih klubova iz dijaspore.

Agović je predstavnike klubova upoznao sa dosadašnjim aktivnostima koje je lokalna uprava realizovala u iz-gradnji opštinskih kapaciteta i unapre-đenja usluga građanima

Kazao je da je Petnjica puno bolja nego prošle godine, a daa će dogodine biti i ljepša i izgrađenija, jer u fazi izra-de su projekti izgradnja zgrade opštine, radi se projektna dokumentacija za ma-gistralni put Berane - Petnjica.

On je pozvao dijasporu da se aktiv-nije uključi u kandidovanje pretstavnika za Savjet za ekonosmki razvoj Opštine. Kao i da dijaspora razvija partnerski od-nos sa Opštinom,koja je otvorena za sve oblike saradnje i ulaganja kojima bi se stvorili bolji uslovi za život i otvaranje novih radnih mjesta.

Doručak je protekao u jako intenziv-noj komunikaciji i nuđenju dobrih ideja.

Uz međusobno uvažavanje, poštovanje i slogu oko najbitnijih izazova i projeka-ta koji su od vitalnog značaja za Opštinu Petnjica i Bihor, može se doći i do re-zultata,zaključeno je.

Da je bilo toliko inteeresantnih tema ne znamo, ali znamo da se doručak „ote-gao“ skoro do ručka.

Formulisani su i zaključci koji bi trebali biti platforma i podsjetnik sa da-

našnjeg okupljanja, a to su: nastaviti aktivnosti oko konstituisanja Savjeta za ekonomski razvoj Petnjice, raditi na for-miranju Fonda za razvoj Opštine, dijas-pora će raditi na pronalaženju partnera za ulaganja u opštinu Petnjica, unapri-jediti promociju privrednih potencijala Opštine Petnjica u inostranstvu, raditi na nabavci opreme (kombinovana mašina- bager i kamion) za komunalne poslove.

n Tradicionalno spremljena hrana za goste iz Evrope

59

POGLEDI

Petnjica bio je nemjerljiv i zbog toga ćemo vam dovijeka biti zahvalni. Sada, kada imamo opštinu, treba raditi na jačanju kulture, očuvanju tradicije, vjere i nacije i svih drugih oblika vrijednosti koje zaokružuju postojanje jednog naroda. Moramo razvijati patriotizam kao što to rade drugi narodi iz našeg naj-bližeg okruženja - naglasio je Muhović.

U ime Uprave za dijasporu govorio je Nenad Stevović, dok su u zabavnom programu nastupili muzičarke Anela i Lejla Čindrak, te članovi KUD-a «Bihor».

U okviru te manifestacije u holu Doma kulture otvorena je i izložba slika Faika Cikotića, pod nazivom «Boje zavičaja», a održan je i okrugli sto na temu «Bihor kroz prošlost».

Predstavnici lokalne uprave uručili su juče i zahvalnice za-služnim organizacijama i pojedincima, koji su donacijama do-prinijeli razvoju Petnjice.

Zahvalnice su uručene Zavičajnom klubu «Bihor» iz Luk-semburga, Džeku Latiću, Ismetu Muhoviću i Turskoj razvojnoj organizaciji TIKA. u

Mlađan Dinkić u Petnjici promoviše biznis-zone

Bivši član Vlade Srbije je u svoj-stvu međunarodnog konsultanta Mini-starstva ekonomije Vlade Crne Gore i programa UN-a za jačanje kapaciteta lokalnih samouprava u upravljanju i promociji „biznis- zona“, boravio u posjeti opštini Petnjica

Domaćin sastanka je bio predsjed-nik Opštine Samir Agović, koji je upo-znao gosta sa brojnim potencijalima sa kojima raspolaže ova opština, ali i sa nedostacima i izazovima koje je neop-hodno prevazići.

Agović je istakao i potrebu da se to-kom izrade strategije razvojnih i podsti-cajnih mjera uzmu u obzir i parametri opština na sjeveru, koje su nerazvijene, jer potencijali privrednika nisu isti kao u ostatku crnogorske države. Po njemu, uslovi koji su postavljeni u strategiji trebaju da se usklade sa mogućnostima

privrednika, s ciljem oživljavanja pri-vrednih aktivnosti i zapošljavanja. Bez otvaranja novih radnih mjesta nema ni prosperiteta ni zaustavljanja raselja-vanja, koje je posebno intenzivirano u posljednjem periodu. Istakao je i poten-cijal koji ima naša dijaspora, te da se za-interesovani investitori iz dijaspore tre-baju uključiti u ovaj investicijski ciklus ali i da im se treba obezbijediti podrška i poseban tretman, jer se njihovo isku-stvo i entuzijazam do sada nedovoljno koristio.

Podsjetimo, Vlada Crne Gore je usvojila „Plan razvoja biznis zona“, kojim želi podstaći razvoj mikro i malih preduzeća na infrastrukturno opremljenom zemljištu, povećanje zaposlenosti u manje razvijenim op-štinama, kao i aktiviranje kapitala domaćih i inostranih investitora koji bi prepoznali interes za sprovođenje i unapređenje ovog projekta. Trenutno se radi na proširenju plana, pa će bi-znis zona obuhvatiti i biznis inkuba-

tore, tehnološke parkove i industrijske zone, čime bi se omogućilo poveziva-nje kompatibilnih djelatnosti i olakša-lo poslovanje novoosnovanih mikro i malih preduzeća. U međuvremenu je Ministarstvo ekonomije u saradnji sa lokalnim samoupravama, definisalo lokacije za razvoj biznis zona i trenut-no su u procesu razrade. U saradnji sa Investicion -razvojnim fondom Crne Gore, radi se na analizi svih predlo-ženih biznis zona i odabiru najkonku-rentnijih, te definisanju kreditne linije koja bi predstavljala podršku razvoju Zona na tim područijima. Korisnici zone biće mikro, mala i srednja pre-duzeća, koja se bave lakom industri-jom koja ne zagađuje životnu okolinu, inovativni preduzetnici sa naglaskom na ICT, mikro i mala preduzeća, koja se bave naučno-istraživačkom djelat-nošću. Osnovni uslovi koje preduzeće treba da ispunjava su da ima predstav-ništvo u Crnoj Gori i da je u privat-nom vlasništvu.

n Bez otvaranja novih radnih mjesta nema ni prosperiteta

60

Kompleti knjiga petnjičkim prvačićima

Opštine Petnjica se po prvi put po-brinula za svoje đake-prvake i sveča-no im je uručila udžbenike.

Predsjednik aaaao Agović je prili-kom uručivanja kompleta udžbenika i prigodnih pokona koje je Opština Pet-njica obezbijedila, poručio sledeće:

- Ovo je poseban dan za našu op-štinu. Dan kada najmlađa generacija učenika pravi svoje prve korake na putu sticanja znanja i vještina. Da-nas smo svi ponosni - Vi roditelji, đaci, nastavnici i direktori škola. Ova djeca su naša budućnost! Da nije malih, ne bi bilo ni velikih ljudi. Nadam se da će mnogi od vas djeco, biti uspješni u toku školovanja, da ćete marljivo učiti i da ćete postati veliki ljudi.

Zabrinjava me kao i sve Vas, to što svake godine imamo sve manje prva-ka. Mi iz lokalne uprave ćemo uraditi sve što je u našoj moći da se taj nega-

tivni trend ublaži. Jedna od aktivnosti na tom putu jeste i odluka da donira-mo udžbenike. Opština Petnjica će i dalje voditi računa o mladima, mladi su naš prioritet i naša budućnost.

Nakon dodjele 36 kompleta udž-benika prvačićima, za njihove rodite-lje i direktore škola je upriličen kok-tel i druženje.

POGLEDI

n Poseban dan: Svečanost dodjele udžbenika

61

POGLEDI

Proradio Radio Petnjica

- Nakon vraćanja statusa Opštine Petnjici, pokretanje lokalnog radija je drugi po važnosti događaj za žitelje bihorskog kraja i veliki broj ljudi iz di-jaspore. Petnjica nikad nije imala radio stanicu. Cilj nam je da povežemo dijas-poru, lokalnu samoupravu i stanovniš-tvo ovog kraja i da Radio Petnjica bude most spajanja - kazao je na svečanosti upriličenoj povodom puštanja u rad pet-njičkog radija, jedan od vlasnika Raif Adrović.

Petnjica će slaviti 3. avgust kada je prekinuta medijska blokada u kojoj je ovaj kraj bio godinama, jer nije postojao ni jedan medij.

Radio Petnjica sa frekvencije 90,7 Mhz se čuje u Beranama, dijelom u Bijelom Polju, do Mojkovca. Opština Petnjica je signalom pokrivena 99 po-stotno, a na portalu www.radiopetnjica.me program se može slušati bilo gdje u svijetu.

Svečanosti povodom otvaranja Ra-dio Petnjice prisustvovao je veliki broj gostiju i zvanica a nakon svečanog

otvaranja program je nastavljen nastu-pom Bjelopoljskih tamburaša.

n Veliki događaj: Svečanost nakon početka emnitovanja programa

Prednosti investiranja u Crnoj Gori

Strani investitori u Crnoj Gori imaju nacionalni tretman. Pod stra-

nim investitorima se smatraju: stra-na pravna ili fizička lica, privredna društva sa učešćem od najmanje 10% stranog kapitala u okviru društva, privredno društvo koje je strano lice osnovalo u Crnoj Gori i crnogorski

državljanin sa prebivalištem u ino-stranstvu. Stranim licem se smatra i lice koje je na osnovu izvršenih ula-ganja steklo crnogorsko državljan-stvo u skladu sa Zakonom.

n Prepun Dom kulture: Dani dijaspore su poseban događaj

62

POGLEDI

Zbog ratnih dešavanja tokom deve-destih godina, a zatim zbog loše ekonomske situacije, neuspjelih

privatizacija i zatvaranja fabrika, značajan dio stanovništva, posebno mladih, se odse-lio u Ameriku, zemlje Zapadne Evrope, a jedan dio žIvi u republikama bivše Jugo-slavije, posebno u Sloveniji, Kosovu, Bos-ni i Hercegovini i Srbiji. Prema posljedn-jem popisu stanovništva od 2011. godine, plavska opština je imala oko 13.000 sta-novnika (zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje, koja je već dvije godine samos-talna opština), a pretpostavlja se da u di-jaspori živi oko 20.000 građana, od kojih najviše u Njujorku.

Plav, koji se nekada nalazio u samom vrhu turizma u Crnoj Gori, sada je jedna od najmanje razvijenih opština. Napori države da sa „mrtve tačke“ pokrene privredu na sjeveru, pa samim tim i u Plavu, još ne daju željene rezultate. Međutim, nije sve ni tako crno. Nova putna infrastruktura, koja će Plav i sjever bolje povezati sa ostalim dijelom države, poseb-no sa Podgoricom ali i regionom, daju nadu da bolji dani, ipak, uskoro dolaze.Pojedini uspješni primjeri privatnih preduzetnika i sve veći broj turista koji posjećuju Plav, to samo potvrđuju., Za turiste sa svih kontinenata koji posjećuju ovaj dio Evrope, zbog sačuvane i lijepe prirode, Prokletije postaju nezaobilazna turistič-ka destinacija regiona. Međutim, da bi se Plav vratio na mjesto koje mu pripada, moraće još dosta toga da se uradi.

Kako do posla

Džavid Šabović, poslanik u Skupštini Crne Gore, član Glav-nog odbora i jedan od osnivača Socijaldemokratske patije Crne Gore (SDP), jedan je od onih koji je od ranih devedesetih godi-na, bio ne samo svjedok nego i direktan učesnik događaja koji su, itekako, bili važni za Plav i Plavljane, Bošnjake, ali i Crnu Goru uopšte.

On smatra da, uprkos vidljivim ulagan-jima države u razvoj plavske opštine tokom proteklih godina, to nije bilo dovoljno da zadrži mlade od iseljavanja. Unaprjeđen-je saobraćajne i komunalne infrastrukture, izgradnja novih i rekonstrukcija postojećih puteva, elektrifikacija naselja, izgradnja sportske dvorane, renoviranje Centra za kulturu, škola, Doma zdravlja, izgradnja Centra za djecu sa posebnim potrebama i niz drugih projekata koje je država po-državala , nisu smanjili zaostajanje Plava u privrednom razvoju, kao i uopšte sjev-er Crne Gore, u odnosu na državni pros-jek.Naprotiv, smatra on, sve to nije dalo očekivane rezultate.

- Iseljavanje stanovništva, posebno mladih, kao pojava, koja je u posljednje vrijeme očigledna, ne potresa samo Plav i sjever Crne Gore, nego je to nešto što je

karakteristika i za ostale države u regionu. I dok su iseljavanja krajem 90-ih godina prošlog vijeka bila izazvana strahom od rata i ratnih dešavanja u BiH i kasnije na Kosovu, ova najnovija su isključivo zbog dominantno ekonomskih razloga. Mladi ljudi u Plavu, kao i uopšte na sjeveru države, ne vide svoju budućnost, kada je zapošljavanje u pitanju, čak ni oni koju su završili više i visoke škole.

To je sve zbog toga što privreda uopšte ne postoji, osim man-jih privatnih firmi u oblasti trgovine, ugostiteljstva, drvoprerade, poljoprivredne proizvodnje i stočarstva.

Ako vam kažem da se mladi ljudi mogu zaposliti jedino u opštini i državnim organima, kao što su zdravstvo, obrazovanje, policija i slično, valjda to dovoljno govori o ovom problemu.

Tako je Plav, koji je do 90-ih godina prošlog vijeka imao više od 2.000 zaposlenih (ŠIK „Bor“-Plav, hotel „Plavsko jeze-ro“, „Metaloprerada-Obod“, „Termoplast“, „Titeks“, zemljo-radničke zadruge...) došao do broja manjeg od 1.000 uposlenih, i to uglavnom u organima lokalne uprave i državnim organima - objašnjava Šabović.

Džavid Šabović, poslanik SDP-a u Skupštini Crne Gore, nezaposlenost i iseljavanje smatra najvećim problemima sa kojima se plavska opština suočava

Jedino mladi ljudi mogu povesti Plav u bolju budućnostSmješten na obali Plavskog jezera u podnožju Prokletija, ispod gorostasnog Visitora sa jedne i Kofiljače sa druge strane, Plav kao da se uspavao tokom protekle dvije i po decenije. Kao da je i vrijeme u njemu stalo. Ponekad izgleda da nisu stale jedino rijeke Ljuča, koja se uliva u Plavsko jezero i Lim, koji izvire iz jezera i teče sve do Međeđe, gdje se uliva u Drinu

n Piše: Edin Jadadić

63

POGLEDI

On kaže da država pokušava da davanjem poljoprivrednih i drugih kredita stimuliše građane ne bi li se nešto pokrenulo, ali to za sada ne daje rezultate. Privatizacija nekadašnjih privrednih subjekata nije izvršena na najbolji način i zbog te činjenice resursi, po kojima je Plav inače bio prepoznatljiv, nisu iskorišteni i valo-rizovani na pravi način.

Prirodni resursi

- Prodaja hotela AD „Plavsko jezero“, koji je imao oko 260 ležaja, bila je promašaj. Odavno nije u funkciji, tako da do skoro gosti u Plavu nisu mogli naći prenoćište. Tek nedavno, objekti ne-kolicine privatnih poduzetnika su, donekle, popravili sliku o Plavu, koji je nekada bio atraktivna i popularna turistička destinacija - is-tiče Šabović.

Iako je Plav bogat šumom, vodama, šumskim voćem i ljekov-itim biljem zbog čega postoje uslovi za bavljenje poljoprivredom, posebno stočarstvom, voćarstvom, ništa od toga nije valorizova-no na pravi način, ocijenio je Šabović. Šume se i dalje koriste na isti način kao i prije pola vijeka, uglavnom za prodaju sirovine ili poluproizvoda. Nekoliko privatnih stolarskih radionica je spasi-lo obraz drvopreradi, jer svoje proizvode osim u Plavu i okolini, prodaju na primorju, ali i šire.

- Od otkupa ili eventualne prerade šumskog voća, ljekovitog bilja, nema pomaka, otkako su prestale sa radom zadruge. Zbog toga ogromne količine borovnice i drugih šumskih plodova, koji-ma je Plav prebogat, ostaju neiskorišteni. A ne tako davno, samo od berbe i prodaje borovnice, mnoge generacije plavskih učenika su sami sebi kupovali knjige i školski pribor, a oni najvrijedniji i odjeću i obuću. Pamtim, kada je zbog berbe borovnice, za petnaest dana odlagan i početak školske godine - kaže Šabović.

Putna infrastruktura

Po njegovom mišljenju, promjena sadašnje slike Plava je ve-oma složeno pitanje, na koje nije siguran da on ili bilo ko drugi može dati precizan odgovor, ali vjeruje da će nove generacije us-pjeti da pokrenu i povedu Plav u bolju i sigurniju budućnost.

- Mislim da ne treba samo opisivati kakvo je stanje danas, zbog

čega je to tako ili, eventualno, tražiti krivce u svakom drugom, pritom zaobilazeći sebe, sve nas koji smo ostali u Plavu, i svo to vrijeme obavljali najistaknutije i najodgovornije funkcije.

Pored već pomenutih napora kojima država pokušava da promijeni stanje na bolje, kao što je davanje kredita po povol-jnim uslovima, itekako su nam potrebni i novi, mladi, obrazovani i sposobni ljudi. Potrebne su njihove originalne ideje, a posebno kako dovesti domaće ili strane investitore i ubijediti ih da ono čime nas je svemogući i jedini Bog veoma obilato nagradio - a to su brojni prirodni potencijali - valorizujemo na pravi način i da Plav krene naprijed sa ubjedljivo posljednjeg mjesta po privrednom raz-voju u državi. Ponekad u šali kažem, a bogme, ima tu i puno istine, da će nam generacije koje dođu poslije nas, biti čak i zahvalne što nismo ništa radili na Plavskom jezeru, na Bogićevici, ili na Hrid-skom i Visitorskom jezeru, ili na ostalim prirodnim ljepotama sa kojima se ponosimo, nego ih njima ostavljamo nedirnute, kako bi ih ti novi mladi ljudi valorizovali na najbolji mogući način - ubi-jeđen je Šabović, i naglašava da su nove generacije već počele da razmišljaju i rade drugačije od svojih prethodnika.

- Dokaz tome je i to da se recimo u posljednje dvije godine broj domaćih, a posebno i stranih turista, koji vole i traže prirodne ljepote, znatno povećao. To svakako ohrabruje i daje nadu da će iz godine u godinu broj posjetilaca, koji će doći u Plav, biti sve veći. Očekujemo da će Plav brzo doći do samog vrha crnogorskog turiz-ma, na mjesto na kojem je bio tokom 60-ih godina prošlog vijeka, o čemu govore i zvanični podaci iz tog perioda - podsjeća Šabović.

On smatra da je proglašenje Prokletija za Nacionalni park tome posebno doprinijelo i da će otvaranje dva nova putna pravca: Bar-Boljari-Trešnjevik-Andrijevica i put preko teritorije Albanije, Plav-Gusinje-Podgorica, preko Grnčara i Vrmoše, itekako doprini-jeti razvoju ne samo Plava, nego i cijelog sjevera Crne Gore.

- To nam daje izvjesnu nadu za promjene na bolje i da će se obezbijediti barem nekakva izvjesnija ekonomska budućnost i sigurnost za život u Plavu i na sjeveru uopšte, kako nove mlade generacije ne bi morale da odlaze iz svog kraja tražeći posao, a ostavljajući roditelje, domove i imanja. Naravno, bolje vrijeme se ne može ni zamisliti ako dijaspora, kojoj smo zaista zahvalni za dosadašnju pomoć i saradnju, ne učini dodatne napore i ne počne planirati kako svoje znanje i iskustva, ali i svoja sredstva, uložiti u rodni kraj i time doprinijeti što skorijem oporavku privrede i dru-gih djelatnosti, a to znači i bržem razvoju Plava, ali i sjevera Crne Gore - poručio je Šabović. u

n Čist obraz za čist izbor: Džavid Šabović

n Za one željne adrenalina: Limska regata

64

POGLEDI

Pljevaljski kraj je tokom svog postoja-nja davao istaknute ličnosti iz razli-čitih sfera ljudskog djelovanja. Svi

oni isticali su se znanjem, ugledom u ov-dašnjoj sredini, humanitarnim radom, po-sebno u njegovanju međuljudskih odnosa i razumijevanja, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Na taj način doprinosili su da se Pljevlja, sa svim svojim specifičnostima bolje razumiju i cijene na širim prostorima. Jedna od takvih ličnosti dvadesetog vijeka, koja je uživala veliki ugled i zauzimala najuticajnije položaje u bivšoj Jugoslavi-ji između dva svjetska rata, bio je muftija Mehmed Zekerijah–Zeki Ćinara.

Mehmed Zekerijah–Zeki Ćinara ro-đen je 15. maja 1878. godine u Pljevljima, u uglednoj i veoma bogatoj porodici. Rod-na kuća mu se nalazi iza Doma kulture, u bivšoj Hadži-Arap mahali.

Osnovnu školu i ruždiju završio je 1894. godine u Pljevljima. Naredne go-dine odlazi u Carigrad, gdje se posvećuje islamskim teološkim studijama. Od 1895. do 1908. završio je studije i uzeo idžazet-namu od muderisa Husejna Nedžmudina Prizrenlije.

Nakon toga, položio je sudijski ispit 1909. godine, pred Ders-vekilom Jeni-še-herli Ali-efendijom i odlikovan Menšu-

rom Šejhul-islama Mehmed Zijaudinom.Na osnovu Sporazuma postignutog

između poslanika Osmanske vlasti u Be-ogradu, s jedne, i Ministarstva inostranih djela Kraljevine Srbije s druge strane, i na zahtjev Ministarstva, Mehmed Zeke-rijah–Zeki Ćinara je 1909. godine (21. rebiul-evvela 1327. godine po Hidžri), postavljen za niškog muftiju, jer je i sam izrazio želju za tom funkcijom.

Muftijino sjedište u Nišu

U tom vremenu, od svih srbijanskih gradova gdje su živjeli muslimani, u Nišu i njegovoj okolini, brojčano ih je bilo najvi-še. Zato je za sjedište muftije, kao vjerskog muslimanskog poglavara, odabran Niš.

Dva dana kasnije, 1909. godine (23. rebiul-evvela 1327. godine po Hidžri), po odobrenju Šejhul islama, muraselom Ru-melijskog Kadi-askera, postavljen je za niškog kadiju, sa ovlašćenjem da rasprav-lja šerijatske sporove među muslimanima u cijeloj Kraljevini Srbiji. Na ovoj dužno-sti Mehmed Zekerijah-Zeki Ćinara ostao je do kraja aprila 1914. godine.

Na ovim poslovima ispoljio je izuzet-nu stručnost i pravednost pa je kao takav bio priznat i poznat, i kod naroda i kod vlasti.

Dekretom Šejhul-islama Nesib Abdu-rahmana, 1909. godine, a na osnovu Sul-tanske irade, odlikovan je velikom vjer-skom titulom Brusa Haridž- Muderisi, što mu donosi još veći ugled i poštovanje, ali i priznanje za njegov korektan rad.

Dekretom presjednika Vlade Kraljevi-ne Srbije, krajem jula 1914. godine, po-stavljen je za vršioca dužnosti vrhovnog muftije u Beogradu, a za vrhovnog muftiju u Beogradu postavljen je Ukazom kralja Aleksandra I, od 22. marta 1921. godine i na toj se dužnosti nalazio do 1929. godine. U međuvremanu, izvršio je bejat (prisegu) posljednjem Halifi Abdul-Medžidu, 24. aprila 1922. godine.

Kao vrhovni muftija u Beogradu, imao je petnaest okružnih muftijstava u Srbiji, Sandžaku i Crnoj Gori. Potom je,

Pljevlja: Mehmed Zekerijah–Zeki Ćinara, muftija Kraljevine Jugoslavije

Priznanja dobio od kralja Aleksandra i od TitaPored vjerske titule u toku Prvog svjetskog rata odlikovan je Karađorđevom zvijezdom, najvećim odlikovanjem između dva svjetska rata l Od kralja Jugoslavije odlikovan je Odredom Svetoga Save III, II i I stepena sa lentom, a od sultana Rešada Ordenom Osmanlije IV stepena l Za zasluge u toku NOB-a, poslijeratne obnove i izgradnje i njegovog djelovanja na planu jačanja zajedništva, predsjednik Tito ga je odlikovao Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem

n Piše: Jakub DURGUT

Od prvih dana NOP-a Ćinarini sinovi Dželal, Dževad i kćerka Nevzada aktivno su, kao skojevci, uključeni u pokret,. Nevzada je prva muslimanka iz pljevaljskog kraja, koja je otišla, zajedno sa svojom braćom, u partizanske jedinice. I ovaj postupak porodice Ćinara imao je velikog odjeka među muslimanskim stanovništvom da se aktivnije i masovnije uključuje u Narodnooslobodilački pokret

65

POGLEDI

iste 1929. godine, postavljen za vrhovnog šerijatskog sudiju, sa sjedištem u Skoplju.

I na ovoj visokoj funkciji, pored niza drugih poslova koje je obavljao, ispoljio je značajnu aktivnost, kako u Beogradu tako i u Skoplju, naročito na iznalaženju mnogih rješenja za bolji suživot pripad-nika svih vjeroispovijesti i isticao je u svakoj prilici one primjere iz života ovih naroda koji ih spajaju.

Kada su u aprilu 1941. godine bu-garske okupacione trupe ušle u Skoplje, otjerale su muftiju Mehmeda Zekerija-ha–Zekija Ćinaru pod prijetnjom smrću, kao nepoželjnu ličnost, u njegovo rodno mjesto Pljevlja.

U Pljevljima boravi od 1941.-1944. godine, gdje je sa porodicom dao značajan doprinos u otporu neprijatelju i njegovim pomagačima. Ponudu okupatorskih vlasti da kao ugledna vjerska ličnost i nadalje prima platu, u iznosu koji je imao i prije okupacije, jer je i dalje vrhovni šerijatski sudija, sa prezirom je odbio. Živio je od

ušteđevine i skromnih prihoda sa poro-dičnog imanja. Ovaj njegov gest imao je znatnog uticaja na sugrađane da bojkotuju i odbijaju saradnju sa okupatorom i njiho-vim pomagačima.

Odbio ponude okupatora

Od prvih dana NOP-a njegovi sinovi Dželal, Dževad i kćerka Nevzada aktiv-no su, kao skojevci, uključeni u pokret. Nevzada je prva muslimanka iz pljevalj-skog kraja, koja je otišla, zajedno sa svo-jom braćom, u partizanske jedinice. I ovaj postupak porodice Ćinara imao je velikog odjeka među muslimanskim stanovniš-tvom da se aktivnije i masovnije uključuje u Narodnooslobodilački pokret.

No, muftija Mehmed Zekerijah–Zeki Ćinara stalno je bio na meti i pod prismo-trom okupacionih snaga, pa su ga Nijemci osudili na smrt, kako zbog njegovog dr-žanja tako i zbog odlaska sinova i kćeri u Narodnooslobodilačku borbu.

Prijatelji, saznavši za presudu, od-mah su obavijestili muftiju Ćinaru da je u opasnosti. On odlazi na Kosovo, gdje se u okolini Prištine skriva od okupator-skih vlasti, koje su ga uporno tražile radi izvršenja smrtne kazne. Na Kosovu je do-čekao oslobođenje zemlje. Tadašnje vlasti su ga zadržale u Prištini, gdje je obavljao povjereničke dužnosti. Po Ustavu done-

senom 1946. godine, šerijatsko pravo je izgubilo svako značenje a Šerijatski sud je ukinut. Njegov poglavar Mehmed Zekeri-jah–Zeki Ćinara odlazi u zasluženu penzi-ju. Potom je otišao u Skoplje, gdje je živio sve do smrti 1956. godine.

Mehmed Zekerijah – Zeki Ćinara nosilac je značajnih odlikovanja i pri-znanja. Pored već pomenute vjerske ti-tule, za patriotsko držanje u toku Prvog svjetskog rata odlikovan je Karađorđe-vom zvijezdom, najvećim odlikovanjem između dva svjetska rata. Od kralja Ju-goslavije odlikovan je Odredom Sveto-ga Save III, II i I stepena sa lentom, a od sultana Rešada Ordenom Osmanlije IV stepena. Za zasluge u toku NOB-e, poslijeratne obnove i izgradnje i njego-vog djelovanja na planu jačanja zajed-ništva, predsjednik Tito ga je odlikovao Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem. Nosilac je i drugih priznanja i titula. I ova priznanja govore o kakvoj je ličnosti riječ, kojeg su cijenili, pored naroda, i najveći državnici.

O ovom dostojanstveniku se ne zna mnogo u njegovom rodnom gradu. Nje-gov portret objavljen je u publikaciji ‘’Muslimani u Jugoslaviji’’ 1930. godine. Stoga bi bilo neophodno bolje rasvijetliti njegov lik i obilježiti njegovo ime nekim djelom koje će trajati. Mehmed Zekerijah Ćinara je imao dva sina i dvije kćerke. Si-novi Dževad i Dželal su bili visoki oficiri, jedna kćerka Fahira je do prije nekoliko godina živjela u Skoplju, a druga kćerka Nevzada umrla je 28. jula 2015. godine u svojoj 91. godini života u Pljevljima.

Prije nekoliko godina jedan dio ulice Narodne revolucije u Pljevljima dobio je naziv Mehmed Zekerijah Ćinara. u

n Muftija Ćinara na sahrani kralja Petra I Karađorđevića 16.8. 1921. godine

n Priznat i od naroda i od vlasti: muftija Mehmed Zekerijah-Zeki Ćinara

Muftija Mehmed Zekerijah–Zeki Ćinara stalno je bio na meti i pod prismotrom okupacionih snaga, pa su ga Nijemci osudili na smrt kako zbog njegovog držanja, tako i zbog odlaska sinova i kćeri u narodnooslobodilačku borbu.Saznavši za presudu, muftija odlazi na Kosovo gdje se u okolini Prištine skriva od okupatorskih vlasti, a tu je dočekao i oslobođenje zemlje

66

POGLEDI

Mahmudova džamija u Hisardžiku kod Prijepolja, jedna od najstarijih u ovom dijelu Sandžaka, dočeka-

će u novom ruhu džematlije kojih će, kao i uvijek u dane Bajrama, biti znatno više nego obično. Zahvaljujući donaciji istanbulske op-štine Fatih, privode se kraju radovi na temelj-noj rekonstrukciji unutrašnjosti džamije, te zamjeni krovne konstrukcije, stolarije i fasa-de. Sve će, kako je za „Damar“ rekao imam ove džamije, Asmir Beširović, biti završeno prije Kurban-bajrama, tako da će to uistinu biti bajramski dar prijatelja iz Turske.

- Odavno je bilo potrebno da se, prije svega, izmjeni krovna konstrukcija, jer su se prethodni građevinski radovi obavljal,i uglavnom, na zidovima i unutrašnjem dije-lu džamije. Urađeno je ili je u završnoj fazi niz značajnih poslova. Sve što se radi je pod stručnim nadzorom i nema mjesta strahu da će biti narušena autentičnost džamije. Za-mjenjene su dotrajale grede, također i prozo-ri, koji će biti sličnog oblika kao dosadašnji drveni, ali su od savremenog i čvršćeg mate-rijala. Sprat džamije, tetima, na kom klanjaju žene, biće urađen na betonskoj ploči, a za-mjenili smo i krov i oluke. Radi se kompletna fasada džamije i munare - kaže Beširović.

Inicijative Saliha Hadžifejzovića

Inicijativu o donaciji u opštini Fatih po-krenuo je Salih Hadžifejzović, porijeklom Prijepoljac, koji je poznatiji pod turskim pre-zimenom Akgül, a posebno po svjetski zna-noj fabrici bicikala „Salcano“.

- Gospodin Salih je nosilac više donator-skih inicijativa koje su stigle u naš kraj - do-daje Esad Hodžić, član Opštinskog vijeća u Prijepolju. - Na taj način se ojačavaju veze uspješnih Sandžaklija, koji žive i rade u Tur-skoj, sa rodnim krajem. Osim Saliha Akgüla zahvalnost dugujemo opštini Fatih, kao i dru-gim Sandžaklijama, koji su doprinjeli ovoj ili

nekoj sličnoj donaciji, koja je pospješila ži-vot i rad nas, koji živimo na ovim prostorima.

Džamija u Hisardžiku nalazi se na izu-zetno atraktivnoj lokaciji. Smještena je ispod tvrđave koju narod u ovim krajevima zove Jerinin grad. Džamiju u svojim putopisima pominje Evlija Čelebija, koji navodi i još jed-nu manju, koja se nalazila na samoj tvrđavi i služila je za vjerske potrebe straže.

Koliko je, zapravo, stara džamija u Hi-sardžiku teško je utvrditi jer domaćih izvora ima veoma malo. Očekuje se da nešto vje-rodostojniju sliku dobijemo opet iz Turske, zahvaljujući dijaspori. Naime, bivši poslanik u turskom parlamentu Husein Kansu, narav-no, porijeklom iz ovih krajeva, je prilikom jedne od posjeta Prijepolju preuzeo obavezu da istraži autentične izvore u starim turskim spisima. To će, svakako, doprinijeti ne samo novim podacima o starosti ili samoj gradnji džamije u ovom kraju, nego i stvaranju ja-snije slike o prošlosti cijelog ovog područ-ja, koje je u doba Otomanske imperije bilo u punom procvatu. Hisardžik je, naime, bio karavanska stanica, grad kad se Prijepolje

nije nigdje ni spominjalo! Konture malog okruglog trga sa hanovima i trgovačkim rad-njama, smješten ispod tvrđave, i danas se na-zire iako je od njegove gradnje prošlo ko zna koliko vijekova.

Međutim, ono po čemu se džamija u Hisardžiku posebno ističe, svakako je rije-dak primerak rukom pisanog Kur›ana, koji je ovdje kao lijep dar stigao od nepoznatog darodavca iz Pljevalja.

Kur’an star 400 godina

Prevedena posveta sa prve stranice Kur›a-na sugerisala je starost džamije na nešto pre-ko 300 godina, ali samo uz pretpostavku da je vrijedan dar donijet na dan otvaranja džamije u Hisardžiku, te da je i sam pisan neposred-no u to doba. Nešto pouzdaniji trag o starosti džamije u Hisardžiku, podignute u okviru tadašnje čaršije sa hanovima i dućanima, mo-gao je biti natpis iznad njenih ulaznih vrata, ali je i on njenom nesmotrenom rekonstruk-cijom svojevremeno prekriven malterom i vjerovatno upropašten! Po godini upisanoj u posveti na Kur›anu, do skora se vjerovalo da je u pitanju džamija stara tri vijeka. Tek je ne-davna konzervacija Kur›ana, obavljena u Na-rodnoj biblioteci Srbije, otkrila da je Kur›an iz Hisardžika zapravo star četiri stotine godi-na! To, naravno, ne može biti sasvim pouzdan znak o starosti džamije, ali se može uzeti kao dobra pretpostavka da je ona svakako među najstarijim na području Sandžaka.

Rijedak primjerak Kur›ana, rukom pi-sanog sa izuzetnom ljepotom i istrajnošću, preživio je nekoliko stoljeća i tragovi tolikog vremena nisu se mogli sakriti. Na desetine imama i učenih ljudi listalo je ovaj neobično lijep, rukom ispisani Kur’an. Stranice su se počele kidati, na pojedinim mjestima došlo je do velikog oštećenja, a posebna prijetnja bile su gljivice na pergamentu. Na inicijativu Od-bora islamske zajednice i zahvaljujući dobroj

Prijepolje: Obnova jedne od najstarijih džamija u ovom dijelu Sandžaka

Bajramluk iz TurskeIstanbulska opština Fatih donacijom od oko 22.000 evra finansirala re-konstrukciju džamije u Hisardžiku, koja je među najstarijim u ovom dijelu Sandžaka. Autentičnost džamije neće biti ozbiljnije mijenjana, mada pos-toje rezerve kod pojedinih džematlija zašto se umjesto drvenih greda ili autentičnih drvnih prozora ugrađuju beton i aluminijske cijevi

n Piše: Muharem M. MUTABDŽIJA

67

POGLEDI

saradnji sa Muzejom iz Prijepolja, zatražena je pomoć od Narodne biblioteke Srbije, od-nosno njene Konzervatorske laboratorije, čiji je osnovni zadatak zaštita kulturnog naslije-đa. Do saradnje je došlo prije desetak godina, a stručnjacima Narodne biblioteke trebalo je gotovo sedam mjeseci da okončaju obiman konzervatorski rad.

- Ovim poslom rukovodila je gospođa Dušica Bicok, vrhunski stručnjak u ovoj oblasti. U razgovorima koje smo imali to-kom višemjesečnih konzervatorskih radova, kao i u izvještaju koji smo dobili od Narodne biblioteke, rečeno je da je Kur’an iz Hisar-džika izuzetno vrijedan i rijedak primjerak ne samo na području Srbije.

Do takvih zaključaka stručni ljudi iz Narodne biblioteke došli su tokom paralel-

nih konzervatorskih radova na primjercima rijetkih knjiga iz Bosne i Hercegovine, za-pravo tokom sličnih poslova, koji su rađeni na više primjeraka Kur’ana iz susjedne dr-žave - kaže Slavoljub Pušica, direktor Mu-zeja iz Prijepolja.

U izvještaju Narodne biblioteke Srbije i njene Konzervatorske laboratorije stoji da je ... “hartija, inače izuzetnog kvaliteta, bila presušena i krta, tako da je veoma lako pucala. Tragovi gljivica su se mogli uočiti na velikom broju listova, naročito na po-četku i kraju rukopisa....”

Stručnjaci Narodne biblioteke Srbije, koji imaju izuzetno iskustvo na sličnim po-slovima, nepobitno su utvrdili, po stilu i nači-nu pisanja, kao i hartiji koja je korišćena, da je Kur’an iz Hisardžika star oko 400 godina.

“Listovi su ručno restaurirani puni-jom i tanjom japanskom hartijom i skrob-nim lepkom. Presovani su, takozvanim,

posrednim presovanjem, što je iziskivalo veliki broj ponavljanja. Korice su dezin-fikovane, čišćene i omekšavane glicerinom i konzervirane pastom za kožu na bazi lanolina i pčelinjeg voska. Za restauraciju kože poveza korišćena je biljno štavlje-na juneća koža. Rukopis Kur’ana iz 17. veka koji ima 300 listova velikog formata, je zbog velikog značaja i visokog stepena oštećenosti bio najkompleksniji posao naše laboratorije u toku 2006. godine. Zahtevao je veliki oprez i savestan, strogo kontrolisan rad u toku svake operacije”, napisala je u izveštaju Dušica Bicok, ru-kovodilac konzervacije.

Kur’an je poslije konzervacije stigao tamo gdje i pripada - u džamiju u Hisardži-ku. Poslije aktuelne rekonstrukcije, Kur’an će biti vraćen sa nepoznate lokacije gdje je privremeno bio sklonjen, da sa džematlijama obilježi Kurban-bajram. u

Natpis na početku Kur’ana

Na početku Kur’ana stoji natpis na arapskom, a koji u prijevodu na bosanski jezik glasi:

„Ovo je časni Mushaf Nuha sina Inajetulaha koji je hatib u džamiji Mahmudovoj, Nuhovih roditelja i rodbine ispod tvrdjave Mileševo, neka mu Allah grijehe oprosti, i roditeljima njegovim i neka im se svima smiluje. Nuh sin Muhamed-agin, poslije njega Mu-harem hodža i poslije njega vla-snik i imam i hatib Mula Alija.

Napisano je 1116. Hidžretske godine u Ramazan-i-šerifu“

Dokazi naše istorije

- Nije dobro ako odluku o načinu rekonstrukcije starih vjerskih objekata ne-procjenjivog značaja i vrijednosti donose nekompetentna lica a to su, u najvećem broju slučajeva, džematski odbori pa i imami. Mi kao da ne umijemo da prepozna-mo šta je vrijedno i šta jednostavno ne smijemo dirati iz nekih razloga, koji nisu u domenu građevinske struke - kaže hadži Halid Hadžijakupović iz Prijepolja. Ru-šeći staro da bi gradili novo mi, zapravo, svojom rukom rušimo neke materijalne dokaze, koji čine mozaik naše istorije, vjerske i kulturne postojanosti. Nisu uvijek komoditet džematlija i imama prioritet. O svemu tome bi trebalo da odlučuje neko tijelo sastavljeno isključivo od referentnih stručnjaka, islamskih arhitekata, istori-čara i kulturologa. Ako ih nemamo ovdje, a nemamo ih, oni postoje i u Bosni i u Turskoj i na mnogim drugim adresama. Hoću da verujem da autentičnost džamije u Hisardžiku nije narušena, ali kako da sebi objasnim da cement, armatura, elok-sirana stolarija i tako to, pripadaju vremenu od prije četiri vijeka?

n Kur’an prije i poslije restauracije

n Džamija tokom rekonstrukcije

68

POGLEDI

U doba najveće ekspanzije pre ra-đivano je re kord nih 72 hi lja de ku bi ka oblo vi ne. Ta brojka je

2002. godine spala na nešto više od pet hi lja da ku bi ka (!?), a 2007. go di ne, ovaj nekadašnji privredni gigant, koji je uz slo ve nač ki „Slo ve ni ja les“ važio za naj-većeg dr vo pre ra đi vač a biv še Jugoslavije, ni je uspio dobiti čak ni koncesije za eks-plo a ta ci ju ro žaj skih šu ma.

Gornji Ibar je pored proizvodnih po-gona, imao cijeli la nac ma lo pro daj nih obje ka ta i predstavništava u svim većim gradovima bivše Jugoslavije. U vlasniš-tvu je imao i fa bri ku dekor papira, jedi-

nu te vrste u jugoistočnoj Evropi. Osim toga, osnovao je i tran sport no pred u ze će i ser vis, kao i ugostiteljsko-turistički dio u koji su spadala dva luksuzna ho te la i ne ko li ko ma njih ugo sti telj skih obje ka ta, a za svoje uposlenike, izgradio je I rad-ničko od ma ra li šte u Ul ci nju.

Svih 2.500 radnika je ostalo bez po-sla, sva imovina Gornjeg Ibra bila je opterećenja raznim dugovanjima. Ponu-đena je na prodaju za samo tri miliona eura, ali kupca nije bilo. A samo nekoli-ko godina ranije vrijednost je bila skoro četrdeset miliona eura (oko osamdeset miliona maraka).

Aktivno 150 malih pilana

U me đu vre me nu, po šumama su ni kle privatne mini pilane. Pro cje nju je se da ih ima više od 150. U me di ji ma se po ja vlji-va la pro cje na o čak mi lion ku bi ka drv ne ma se, ko ja ne do sta je u Ro ža ja ma.

Za Gor nji Ibar nije bilo si ro vi ne, ali jeste za pri vat ne pod u zet ni ke, ko ji na svo jim ga te ri ma re žu i ob ra đu ju drv ne ele men te. Veliki broj tih pi la na pred-stavlja op te re će nje za pri lič no is tro še ne šu me. Go di šnji etat, od no sno do zvo lje-na ko li či na šu me, ko ja se sa da u to ku jed ne go di ne smi je isje ći, iz no si naj vi še

Rožaje: Turci oživljavaju dijelova nekadašnjeg drvoprerađivačkog giganta Gornjeg Ibra

Ponovni zvuci fabričkih sirena predstavljaće odu opstanku

n Piše: Mirza LUBODER

n Izgled Kombinata 1937. godine

Drvni kombinat „Gor nji Ibar“ iz Rožaja for mi ran je još davne1937. godine u Kra lje vi ni Ju go sla vi ji, kao jedan od po gona fa bri ke „Tre ska“ iz Skoplja. Nije prestajao sa radom ni to kom Dru gog svjet skog ra ta, a najveći uspon doživljava osamdesetih godina pro šlog vi je ka i po sta je okosnica raz vo ja ove opštine

69

POGLEDI

Ponovni zvuci fabričkih sirena predstavljaće odu opstanku

50 hi lja da kub nih me ta ra dr ve ta, pro cje-nju ju struč nja ci. To zna či, da bi, i ka da ne ra di Gor nji Ibar, jed na ro žaj ska pi-la na ima la, pro sječ no, ma nje od jed nog ku bi ka oblo vi ne dnev no. Prak sa po ka-zu je da se u pri vat nim pi la na ma dnev no ob ra đu je znat no vi še od tih dva de se tak da sa ka «pe ti ca»

Poražavajuća je činjenica da u Roža-jama danas ne postoji organizovana fi-nalna prozvodnja namještaja po uzoru na proizvodnju u susjednom Tutinu, Novom Pazaru ili Peći. Narvno, ako se izuzme par proizvođača koji prave kuhinje po mjeri, od uvozne sirovine. Također, po-stoji proizvodnja drvene stolarije, patosa, ali je to sve malo u odnosu na proizvod-nju koju je imao Gornji Ibar..

Alarmantan podataak je da se iz Ro-žaja izvoze hiljade kubika neprerađene građe (oblovine), iako državni zakon ne dozvoljava izvoz ove vrste sirovine prije nego bi se preradila makar u poluproi-zvod. Sve to doprinosi nezaustavljivoj stagnaciji ove važne privredne grane, koja je nekada bila glavni zamajac rožaj-ske privrede i prosperiteta cijelog kraja.

Novi početak

Prije 15 mjeseci u Rožajama je doš-lo do smjene lokalne vlasti, Bošnjačka stranka preuzela je vlast od DPS-a, koji je preko dvije decenije bio na tronu. Sadašnja vlast uhvatila se u koštac sa brojnim problemima kako administra-tivnim, tako i praktičnim, od kojih su mnogi gotovo nerješivi. U Rožajama ne postoji nijedna fabrika u vlasništvu

opštine. Sve su zatvorene, ujedno su i ruinirane, prodate skupa sa zemljištem. Vlast je onemogućena da potencijalnom investitoru ponudi bilo šta kao satisfak-ciju za pokretanje proizvodnje i otvara-nje radnih mjesta.

Prije nepuna dva mjeseca, na sjednici tenderske komisije za privatizaciju, ob-znanjena je ponuda koja je dostavljena za kupovinu lokacije 1, kao dijela imovi-ne na lokalitetu bivše fabrike Gornji Ibar. Ponuđač je turska kompanija “Sancakli Mobilya” (Sanžakli mobilija).

- Taj konzorcijum je ponudio realiza-ciju Investicionog plana, koji uključuje ulaganje u adaptaciju i rekonstrukciju postojećih objekata na lokaciji u iznosu od 986 hiljada eura, te ulaganja u obrtna sredstva za potrebe proizvodnog procesa u iznosu od 3,39 miliona eura. Namjera-va da zaposli 49 radnika u prvoj godini realizacije Investicionog plana, novih 30 radnika u drugoj godini i zapošljavanje još 80 radnika i proizvodnju u punom ka-pacitetu u trećoj godini realizacije - ističe se u saopštenju Savjeta za privatizaciju.

Kada ovaj broj bude odštampan već će biti potpisan i ugovor o prodaji između novog vlasnika sa predstavnicima Vlade Crne Gore i lokalne uprave, poslije čega može da se počne sa sanacijom, adapta-cijom i pokretnem proizvodnje. Ono što je vrijedno naglasiti je to da u Rožajama postoji osposobljena radna snaga i da će se uz vrlo male programske edukacije pripremiti stručno radno osoblje za pro-izvodnju.

Gornji Ibar je bio brend po kome je Rožaje bilo prepoznatljivo i ponovno po-kretanje proizvodnje, kod Rožajaca budi novu nadu u život i opstanak, što po auto-matizmu stvara predispozicije održivog razvoja, uz obezbijeđeno strano tržište.

Ponovni zvuk davno zaboravljenih fabričkih sirena biće za Rožajce svojevr-sna “oda opstanku”. u

n Današnji izgled kombinata

n Zabrane ne važe za sve: Kamioni voze li voze

Turci su ponudili realizaciju Investicionog plana, koji uključuje ulaganje u adaptaciju i rekonstrukciju postojećih objekata na lokaciji u iznosu od 986 hiljada eura, te ulaganja u obrtna sredstva za potrebe proizvodnog procesa u iznosu od 3,39 miliona eura. Namjeravaju da zaposle 49 radnika u prvoj godini realizacije plana, novih 30 radnika u drugoj godini i zapošljavanje još 80 radnika i proizvodnju u punom kapacitetu u trećoj godini realizacije.

70

POGLEDI

U ratnim godinama u Bosni i Her-cegovini i krizi u Srbiji, sjenička kultura stagnira. Nakon tužnih

godina, bilo je pokušaja da se obnovi KUD Jedinstvo, ali bezuspješno. Ljudi su izgubili osjećaj za lijepim, kultura ni-kog nije zanimala. Na vlasti su bili ljudi, bez imalo sluha za kulturu.

Nakon mnogo godina 28. januara 2012.god. osnovala sam folklornu gru-pu – Gajret, a na inicijativu mladih ljudi, zaljubljenika u folklorne igre našeg kraja. Zahvaljujući velikom entuzijazmu člano-va folklora, svoju prvu koreografiju - San-džak, zaigrali smo pred sjeničkom publi-kom, poslije samo mesec dana. Publika je bila zanijemila: oduševljenje im se ogle-dalo na licu; čuo se sramežljivi aplauz, kao da smo zaboravili da aplaudiramo. To nas nije obeshrabrilo, nastavili smo dalje sa radom, stremeći našim ciljevima.

Gajret vraća sjaj kulturnog centra u Sjenici

Pored vraćanja kulturnog pijadestala Sjenici, Gajret ima za cilj da mladi i djeca što više putuju, međusobno se upoznaju i druže i da naučeno po svijetu primijene u svom gradu. Tako je Gajret za nepunih četiri mijeseca rad bio na velikim vrati-ma Istanbula i predstavio svoj Sandzak i Sjenicu na najbolji mogući način.

Nakon povratka kući, Gajret je dobio prvu stručnu pomoć - koreografa prof. Nazima Ademovića.

Oduševljen sjeničkom mladeži, želji, volji za radom i napredovanjem, sve ove godine je uz Gajret i ako nema finansij-

sku nadoknadu zato. Jer, kako sam već napomenula i dalje u Sjenici nema do-voljno sluha za kulturu.

Nakon Turske slijede brojna gostova-nja po Srbiji, Bosni i Hercegovini, Nje-mačkoj, Bugarskoj, Crnoj Gori, Kosovu i mnogim sandžačkim gradovima. Gajret

je prošle godine bio i gost turskoj vladi, u gradovima Samsunu, Trabzonu i Anka-ri, gdje je predstavljao 9. Bosanski San-džak, koji se nalazi u Srbiji.

Na svim gostovanjima Gajret „po-kupi“ sve pohvale, priznanja, nagrade, aplauze i simpatije, kako organizatora, tako i učesnika, a naravno i gledalaca . Zanimljivo je da uvjek dobijemo najjači aplauz, a bisere na sceni, kako ih ja često nazivam, ne mogu opisati: njihovu igru, osmijehe, stav - treba doživjeti.

Nakon godinu postojanja dobijam po-ziv od RTS-a da budemo gosti u čuvenoj emisiji „Žikina šarenica“ RTS-a. Gajret se odozvao i zaigrao igre iz Sandžaka u studiju na Košutnjaku. Pozivi i pohvale pristižu sa svih strana. Ponos Sjenice i Sandžaka! Nakon te emisije gostujemo i na mnogim drugim televizijama, a razne novine objavljuju priču o nama i našim uspjesima .

Opet politiika ucjenjuje

Sve je bilo sjajno do momenta kad se počela politika miješati u rad ove jedine svijetle tačke u gradu. Postavili su mi određene uslove, kako bi mogla da na-stavim sa radom. Naime, trebala sam da izbacim dijecu čiji su roditelji u stranci koja nije odgovarala, da na čelu Gajreta bude njima politički podobna osoba i da sve projekte koje radim u domenu kultu-re potpisuje Ustanova za kulturu.

Na stranu druga dva uslova, ali nisam mogla da izdam svoje članove i odre-knem se njih. Tako su Gajret podijelili, kao što su podjelili i islamsku zajednicu,

Sjenica: Velika priča u malom gradu

Biseri iz Gajreta ponovo blistaju po evropskim scenamaSjenica je od pamtivijeka bila centar kulturnih dešavanja u Sandžaku: od nastanka KUD-a Gajret, davne 1920. godine, KUD-a Njegoš, godinu dana kasnije, njihovog spajanja u KUD Jedinstvo, 1945. Sjeničani, kao i posetioci, širom Jugoslavije, uživali su u predstavama, folklornim nastupi-ma, poetskim večerima, sjeničkim taburašima, čuvenim sjeničkim zabavama (krompir, sportske večeri). Gajret je ponovo na sceni. Svaka kulturna manifestacija je ispraćena gromoglasnim aplauzima, oduševljenjem i „sabiranjem“ utisaka nakon naših nastupa

n Piše: Minela BIBEROVIĆ

71

POSJETEsve sportske klubove, ustanove i sl. Val-jda zato što nam stranačka pripadnost, u ovom gradu, ocrtava i znanje i umijeće, cijenimo se po stranačkom opredjeljenju. Tužno je da su dijeca morala da prolaze kroz sve ovo, samo zato jer su njihovi ro-ditelji u rivalskoj stranci. Primoravali su djecu da se upišu u tzv. gradski folklor, politički obojen folklor.

Gajret je izgubio pravo i na korišće-nje sandžačkih narodnih nošnji, jer ni-smo ispunili uslove.

Iskrenim nijetom u nove pobede

Iako su nam sjekli krila, nastavili smo da letimo srcem, jer velike priče se prave na iskrenim temeljima, sa puno ljubavi.

Ubrzo smo dobili nove narodne noš-nje, zahvaljujući ministru gospodinu Rasimu Ljajiću i nesmetano nastavili sa radom.

Gajret je okupljao nekada preko 150 članova, imali smo podršku roditelja i mnoge ljude smo uključivali u rad. Mi-slila sam da Gajret treba da bude priča cijele Sjenice i da je Sejnica – Gajret, ali, nažalost, nije bilo tako. Sada sama vodim cijelu priču i mogu reći da imam povere-nja jedino u svoje članove, tako da bih u budućnosti mogla njima prepustiti rad KUD-a, nikom drugom.

Trenutno se spremamo za gostovanje u Puli u Hrvatskoj, na susretu Bošnjaka jugoistočne Evrope. Tamošnjoj publici ćemo se predstaviti igrama iz Sandžaka i Vranjanskom svitom.

Puno putejemo, prošle godine smo svakoga meseca imali nastupe bilo u ze-mlji ili van nje. Pozive dobijamo sa svih strana. Ddo kraja godine je planirano go-stovanje u Cirihu, a nadamo se pozivu i iz Frankfurta.

Probleme sa kojima se susrećemo uglavnom su vezani za nedostatak ade-kvatnih prostorija kako bi djeca mogla ne-smetano viježbati. Iako nam mnoge usta-nove izlaze u susret, trebamo svoj prostor i vrijeme. Nadamo se da će se ubrzo i to riješiti. Uvijek govorim da je Bog na stra-ni iskrenih, pa tako dočekam razrješenje svih svojih problema, samo gajret.

Dijeca i mladi Sjenice zaslužuju samo najbolje, za njih i za njihove ide-ale se treba boriti, zato ne odustajem od mojih bisera. Oni su naša budućnost i je-dina svijetla tačka ovog grada. Gajret je Sjenica! u

n Igre koje nikoga ne ostavljaju ravnodušni

n Tamo smo gdje smo potrebni: humanitarni rad je drugi dio ove lijepe priče

Gajret je okupljao nekada preko 150 članova, imali smo podršku roditelja i mnoge ljude smo uključivali u rad. Mislila sam da Gajret treba da bude priča cijele Sjenice i da je Sejnica – Gajret, ali, nažalost, nije bilo tako. Sada sama vodim cijelu priču i mogu reći da imam poverenja jedino u svoje članove, tako da bih u budućnosti mogla njima prepustiti rad KUD-a, nikom drugom.

72

AKADEMIJA

Husein Bašić, kao izuzetno ta-lentiran pisac, ostavio je veoma vrijedno, obimno i trajno knji-

ževno djelo, ono što se mora čitati više puta i što se uvijek otkriva na nov i dru-gačiji način. Ovih dana ponovo nas je zaintrigirala zbirka Smrt duše Huseina Bašića, zato smo je iznova iščitavali, tj. analizirali.

Stvarni događaji i stvarni ljudi

Događaji na kraju XX stoljeća što su se odvijali na našim prostorima po-tresali su sve lahkoranjive duše i one su se morale oglasiti. Tada se Husein Bašić oglasio zbirkom kratkih zapisa pod na-slovom Smrt duše (zajedno s Milikom Pavlovićem i njegovom zbirkom Po-drum /P.E.N. Montenegro i Damad, Ce-tinje/Novi Pazar, 1992.).

Zbirka je umjetnina što podsjeća na basne, nastale iz snažne potrebe da se izrazi viđenje i doživljavanje, odnosno subjektivno stanje Bašićevog duha u vrijeme koje je počelo da potresa naše prostore. Očito je u tom periodu ovaj poznati bošnjački pisac imao ogromnu želju da se oslobodi unutrašnje tenzije i psihološkog tereta koje je ratna situ-acija produkovala u njemu kao čovje-ku. On ispoljava jasne misli, poglede i stavove, kojima je izražen protest, ne-

zadovoljstvo i, ponajviše, razočarenje ovoga pisca.

U Smrti duše sasvim su evidentne či-njenice stvarnosti; njih Bašić podređuje umjetničkoj funkciji te prirodi i strukturi svoje umjetnine. On stvarnost dograđu-je, ali ne odstupa od naročitog i kritič-kog odnosa prema stvarnosti od koje se diferencira. Zato je svaka priča obojena subjektivnim i emocionalnim tonom. Iz mase realnih činjenica burnih događa-nja, H. Bašić uzima samo one ključne, transformira ih na sebi svojstven način, oduzima im stvarnu podlogu, a ipak čuva uvjerljivost situacija, slika i likova, zato ih lahko i dobro uklapa u siže priče da one dobiju umjetničku dimenziju, lahko pokreću emocije i obogaćuju sadržaj. Či-talačka publika ih unatoč transformaciji lahko prepoznaje. Dakle, Bašić stvarne događaje i stvarne ljude u ovoj zbirci priča preobličava u nove konture, imena i osobine. On svojom stvaralačkom sna-gom stvara naročitu situaciju i atmosferu kojima razotkriva najsuroviji način ubi-janja duše, duše individue i duše cijeloga naroda. Slika stvarnosti je pomjerena i preobražena, ali je jasna potvrda psiho-loške i emotivne strukture, koje je pre-življavao ovaj pisac. Stvorio je žive, vrlo sugestivne i upečatljive slike, izborom detalja koje je razotkrivao kroz kratke priče, ali je ujedno dao i cjelovitu sliku

jednog mučnog vremena. Bašić se odlučio na pričanje basni, jer

basne pristaju besjedama namijenjenim narodu; a basne mogu smišljati samo oni sposobni da uoče sličnost između primje-ra iz života i fabula basni.

Husein Bašić je u svoje priče utkao brojne basne, kao, naprimjer, onu o Vuku i jagnjetu (nova verzija u množini). To je ona najstarija uobličena basna o vuku i jagnjetu, koju helenska književnost pri-pisuje legendarnom Ezopu. Istu basnu na latinskom jeziku dao je Fedar. Na fran-cuskom jeziku, prema La Fontenovoj

Novo čitanje Smrti duše Huseina Bašića

Razočarenje je najsuroviji način ubijanja dušeGotovo sve priče zasnovane su na raskoraku između doslovnog i prenesenog značenja. One su aluzije, govore o nečemu određenom, premda se to određeno eksplicitno ne spominje. To su alegorije; imaju određen smisao iako ga prikrivaju; one su ispričane kao basne, baš zbog toga što je alegorično kazivanje svojstveno basni. Pričajući o životinjama, Bašić uvijek ods-likava neko ljudsko iskustvo. U priči Vuk i jagnje (nova verzija u množini) prikazan je vječni antagonizam, silnik i nevini, slabašni, jači i slabiji, tiranin i nemoćni, ali i nemogućnost da se potru odnosi prava vuka na ovcu, mačke na miša, velikih na male, oslobodioca na oslo-bođene, mučitelja na mučenike. Neprekidno se sučeljavaju ovakve krajnosti

n Piše: Hasna Muratagić-Tuna, Filozofski fakultet Sarajevo

73

AKADEMIJAobradi, basna će pretrpjeti neke izmjene. La Fonten je dao određenu političku notu priči, a Krilov se držao La Fontena, kada je u stihu na ruskom jeziku obradio istu basnu, ali unosi neke psihološke tanano-sti. Dositej Obradović je ispričao basnu koja je najsličnija Fedru. Postoje razno-razne obrade basne o vuku i jagnjetu na raznim jezicima u prozi i stihu. Čak se tvrdi da ih je bilo u azijskim književno-stima i prije helenskog klasika Ezopa. Pod istim naslovom basnopisci su pričali ovu basnu svaki na sebi svojstven način. Huseinova verzija je nova, na što nas on upozorava podnaslovom.

Bašić, kao i ostali basnopisci, usmje-rava pažnju na glavni tok zbivanja, ispu-šta sve detalje. Ali se i u njegovoj verziji uočavaju tri osnovne situacije: susret, svađa i krvavi čin na kraju. Isto je i to da su vuk i jagnje personificirani kao za-stupnici određenih karakternih osobina. Obje pokazuju ćud svojstvenu vrsti kojoj pripadaju. Uopćena poruka je apsolutno razaznatljiva. I Bašićeva moralna poruka je ista. Basna pokazuje da odluku zločin-ca i lakomca neće spriječiti riječi, pa bile one i istinite, kako je zabilježeno na kra-ju Ezopove basne. Fedar objašnjava da ta basna ima u vidu ljude koji satiru nevine, izmišljajući razloge. La Fonten zaključu-je da je “razlog jačega uvek bolji”, Kri-lov kaže da je “moćnome vazda nemoćni kriv”. Bašićeva basna se svodi na pravo jačega. Ona upućuje na činjenicu da se pravda izigrava i da postoji samo suro-va stvarnost. Jači uvijek satiru slabije, razlog se uvijek nađe i uvijek ponavlja.

Svjesnost o tome ne pomaže, tim je iro-nija veća, ali je istinita. Nažalost!

U zbirci je puno dijelova iz pjesama poznatih pisaca, ali i narodnih pjesama, koje Bašić raspoređuje na sebi svojstven način i cijelu priču ispriča u stilu narodne pjesme, kao Soko leti iznad Sarajeva:

Oni su gradili avione i pjevali im pjesme: Soko leti iznad Sarajeva / Traži hlada gdje će hladovati... Digoše se orli od Mostara, / Odlijeteše moru i limanu... Gavranovi goru zakriliše / Jastrebovi po Foči padoše...

Oni su gradili avione, tepajući im u pjesmi: Sokolovi, Orli i Jastrebi.

Sad bježe od njih k’o kukavci sinji. Nema hlada, ni zahaća, ni kamena, ni pe-ćine, ni podruma gdje im umaći mogu. Sokolovi, Orli i Jastrebi nijesu više nji-hove ptice iz pjesme, ne poznaju svoje trudne očeve. Obrušavaju se na njih kao zmije, kljuju im mozak i survavaju kuće.

Uselila se u njih neka bezdušna srca, koja oni nijesu kurisali.

Sad njihovi ojađeni očevi pjevaju: Soko leti iznad Sarajeva / Pod krilom mu munje i gromovi... Vratiše se orli ka Mo-staru /sve u živi oganj sažegoše... Jastre-bovu Foču zapališe...

Njihove zle ptice još tandrču nebom i tuku beskućne očeve. I srca im gladna grakću, po Mostaru i po Sarajevu (128)

Surova tragika života

U priči je prisutan kritički intoniran odnos prema tekstovima, nažalost knji-ževnim. Velika stvarnost u pjesmama opjevana, narodnim i patriotskim, odjed-nom se ruši i pada. Sve se pretvara u ko-lektivnu dramu, zato iz Smrti duše izvire tragika života, skeptična i surova, u kojoj i uspavanka djeluje sablasno. Zapravo, Husein Bašić pokazuje da više ništa nije kao što je nekad bilo.

U konstituiranju značenja Smrti duše neminovno se nameću kontrasti kao osnovni semantički motiv iskazan u odnosu život i smrt. Kontrast je u Smrti duše izrazita tematska dominanta. Goto-vo u svaku priču Husein Bašić uključuje podjelu, dvojstvo, diobu, i tako čitaoca uvlači u mreže koje se u priči prepliću. Puno je tu konkretnih stradalnika. U vrtlogu čudnog vremena stradaju mno-gi, svaki na svoj način, i svaki različito. Stradali su zbog toga što su upotrije-bljeni i zloupotrijebljeni. Ovdje iteka-ko dolazi do izražaja upotreba čovjeka, odnosno naroda u nečovječne svrhe, u svrhe koje ne može da dokuči, u svrhe stvaranja tobože novog poretka, odnosno realizacije egoističkih ciljeva. Čovjek je upotrijebljen od prijatelja i neprijatelja, od svoga, najrođenijega i drugoga, tuđe-ga. Mnogi su stradali, mnoge su iz kuća iselili, jer su ih prisilom namorali da na-puste svoja obitavališta. Dom nije više topli kutak, sigurnost i spokoj, postaje dom koji se odbija i odbacuje, izaziva nelagodnost, podsjeća na smrt. Čini se da Bašić, predočavajući sve nedaće jednog vremena, prolazi kroz krugove pakla i pokazuje kroz kakva sve iskušenja i stra-danja prolazi jedna generacija, kojoj je onemogućeno da dođe do čistoće duše i blaženstva.

Ovdje ćemo ukazati na njegov izgra-đeni pogled i subjektivni odnos spram dobra i zla, svjetla i tame, humanizma i

n Protest i nezadovoljstvo: Husein Bašić rukom karikaturiste

Dakle, Bašić stvarne događaje i stvarne ljude u ovoj zbirci priča preobličava u nove konture, imena i osobine. On svojom stvaralačkom snagom stvara naročitu situaciju i atmosferu kojima razotkriva najsuroviji način ubijanja duše, duše individue i duše cijeloga naroda. Slika stvarnosti je pomjerena i preobražena, ali je jasna potvrda psihološke i emotivne strukture, koje je preživljavao ovaj pisac. Stvorio je žive, vrlo sugestivne i upečatljive slike, izborom detalja koje je razotkrivao kroz kratke priče, ali je ujedno dao i cjelovitu sliku jednog mučnog vremena

74

RUBRIKAmizantropije, fizičkog i metafizičkog.

Njegova zbirka je reakcija na dehu-manizirano društvo – doživljeno kao šuma zla, nemilosrđa, smrti, nerazu-mijevanja, ravnodušnosti. Ovo je slika ljudskog nemorala: ona predočava totali-tarrno društvo oličeno na različite načine. Doživljava se kao hajka. U Smrti duše nema svjetlosti. Zbirka je nastala, kako smo već rekli, u vrijeme kada je kod nas došlo do krize (1992.), kada su se probu-dili stari sukobi i podjele, kada je mnoge zahvatila razarajuća ratna psihoza, pa su se moralno survali i poživotinjili. Postali su krvožedni osvetnici, ubice, bjesomuč-nici. Zbirka ostavlja težak utisak zbog mračnih slika – počev od Vučje šume, zbog oporih slika stradanja, mračne ljud-ske prirode, niskih nagona, do zatvaranja kruga bezizlaza, do smrti duše.

Sadržaj priče nije lokaliziran u vre-menu i prostoru. Ono što je u njima ispričano moglo se dogoditi u bilo kom vremenu i na bilo kom prostoru. A više je nego poznato da borba između dobra i zla nikada i nigdje nije okončana. Zla će uvijek biti, kao i dobra, svuda i u svim vremenima. U tom sukobu i ishodu nala-zi se smisao i poruka Smrti duše. Bašić je pokazao jednu suludu atmosferu, bez lirizma, vrlo intelektualno, a prije svega labaratorijski pravljenu, s tačno sračuna-tim ciljem, i vrlo efektno.

Gotovo sve priče iz zbirke zasnova-ne su na raskoraku između doslovnog i prenesenog značenja. One su aluzije, go-vore o nečemu određenom, premda se to određeno eksplicitno ne pominje. To su alegorije; imaju tačno određen smisao iako ga prikrivaju. Kao što smo već re-kli, one su ispričane kao basne, baš zbog toga što je alegorično kazivanje svojstve-no basni. Pričajući o životinjama, Husein Bašić uvijek odslikava neko ljudsko isku-stvo. U priči Vuk i jagnje (nova verzija u množini) prikazan je vječni antagonizam, silnik i nevini, slabašni, jači i slabiji, ti-ranin i nemoćni, ali i nemogućnost da se potru odnosi prava vuka na ovcu, mačke na miša, velikih na male, oslobodioca na oslobođene, mučitelja na mučenike. Ne-prekidno se sučeljavaju ovakve krajnosti.

Stanje oslobođenosti od smrti ili uni-štenja, stanje vječnog života, jeste be-smrtnost. Poslije sopstvene smrti (tj. one koju utvrđuju drugi), poslije određenog perioda, vjeruje se, živjećemo drugi ži-vot, i nastaviti da ga živimo vječno. Da-

kle, preživljava samo naša duša zamišlje-na kao nematerijalna misleća supstancija kontingentno i privremeno smještena u našem sadašnjem tijelu. Za Aristotela duša je forma tijela i odvojena supstan-cija ne može postajati bez njega, isto kao što osmijeh ne može postojati bez

nasmijanog lica. Filozofi nastoje dokaza-ti da je duša besmrtna, uglavnom preko metafizičkih dokaza. Kažu da je duša jed-nostavna i da se ne može dekomponirati. Tvrde i to da je besmrtnost pretpostavka moralnosti, što obezbjeđuje arenu u kojoj pravedni trijumfuju, a nepravedni bivaju kažnjeni. (Novija filozofija se ne slaže s ovakvim učenjem.)

Smrt kao vječna zagonetka

Međutim, postojanje besmrtnosti pro-matraju kroz postojanje vjere, jer je ona pravi i prvi izvor uvjerenja u besmrtnost, a ubjeđenje da je nekoherentno postulirati odvajanje duha i tijela ostaje najsnažniji filozofski odgovor. U platonističkoj i ne-oplatonističkoj tradiciji besmrtnost dobije bezvremensku odrednicu. Cilj je živjeti potpuno izvan vremena, a ne živjeti zauvi-jek. Besmrtnost, ili nastavak egzistencije,

postiže se tako što neke od crta ličnosti mogu prevazići smrt. Nečije djelo, ili sla-va, ili ozloglašenost, ili geni, mogu opstati u tijelima ili duhovima drugih. Svakome je važno da njegov život ima svrhu, ali se svrhe življenja razlikuju od individue do individue. Očito ne postoji pojava koja je

svrha svakog bića, svakog života. Ali po-stoji nešto što je neminovnost, to je smrt. Ona predstavlja okončanje života, ona se ne može doživjeti, ne može biti ni štet-na, niti prikladan oblik straha. Ipak, smrt izaziva strah, i o njoj se razmišlja kao o nečemu veoma štetnom. Smrt je posljednji akord u ljudskoj usamljenosti. U poruci ove knjige, ostavlja čovjeka bez identiteta, čini ga patnikom. Ona je najstarija ljudska zagonetka. Sva nastojanja da se odgonet-ne, nisu pružila odgovore ni progonitelji-ma ni prognanima. Čovjek je nemoćan da iskaže i svoj realni i svoj irealni svijet, jer svako iskustvo prestaje na granici smrti. Smrt uvijek ostaje kao zagonetan usud, kao znak pitanja. Čovjek je uvijek između neba i zemlje, moći i nemoći, regionalnog i univerzalnog, individualnog i kolektiv-nog, emotivnog i racionalnog, fantazma-goričnog, fantastičnog i racionalnog i ira-cionalnog.

n Bašićevi romani

Svakome je važno da njegov život ima svrhu, ali se svrhe življenja razlikuju od individue do individue. Očito ne postoji pojava koja je svrha svakog bića, svakog života. Ali postoji nešto što je neminovnost, to je smrt. Ona predstavlja okončanje života, ona se ne može doživjeti, ne može biti ni štetna, niti prikladan oblik straha. Ipak, smrt izaziva strah, i o njoj se razmišlja kao o nečemu veoma štetnom. Smrt je posljednji akord u ljudskoj usamljenosti. U poruci ove knjige ostavlja čovjeka bez identiteta, čini ga patnikom

75

RUBRIKAHusein Bašić svoje djelo naslov-

ljava čini se jednostavno – Smrt duše. Prva komponenta smrt je riječ kojom se označava prestanak života, prestanak po-stojanja jedinke kao posebnog životnog organizma: to je propast i uništenje, to je osjećanje velike neprijatnosti. Dakle, prva komponenta ima negativnu konota-ciju, bez obzira na sva tumačenja. Smrt je ovdje metafora za nestanak čovječnosti u čovjeku, u vječnosti.

Šta znači druga komponenta – duša?

Ona sama po sebi najčešće budi aso-cijaciju na miris duše (što se odmah su-protstavlja smrti duše), a to je nešto bla-go i prijatno. P. Skok u Etimologijskom rečniku piše da duša kuca. U biblijskim tekstovima duša je znak života, povezuje se sa slikom duha. Otuda ispuštanje duše, posljedniji dah. Čovjek je živo biće samo ako ima dušu. Dobar je ako dušom diše. Duša znači i cjelokupan čovjekov duhov-ni život i nematerijano besmrtno biće u čovjeku. Njom se označavaju tipične crte neke ličnosti, njen karakter i priroda. Duša je i osoba s pozitivnim karakternim osobinama, sušta dobrota, plemenitost. Rečnik srpskohrvatskog književnog jezi-ka, definira dušu kao svijest i sposobnost čovjeka da misli i osjeća, zatim, kao skup karakternih, urođenih svojstava i crta, ćud, narav, priroda nekog čovjeka, tem-perament, smisao za stvaralaštvo, spo-sobnost za brzo shvatanje i razumijevanje drugog. Duša znači i osjetljiv i plemenit čovjek. Njom se obilježava besmrtan, ne-materijalan princip života u čovjeku, koji ga veže s Bogom, kao i čovjek koji daje pravac i ton, centralna ličnost, pokretač, organizator. Duša je mila i draga osoba. Duša je riječ veoma prisutna u frazama s vrlo različitim značenjem: biti bez duše i srca, boriti se dušom, dati Bogu dušu, rastati se s dušom, prodati dušu đavolu. Duša može da boli, da se daje, može doći do nosa, može se zaviriti kome u dušu, može biti rajska, duša od čovjeka itd. Duša je mirišljava. Najčešće miriše na dušu djevojačku, na dušu zaljubljenog mladića. Postoji majčina duša, duša do-brog i pravednog, duša pobožnog čovje-ka. I hljeb ima miris duše.

Duša je, kao što smo mogli vidjeti, neprecizno definirana. Ima više značenja i više odgovora. Filozofi bi rekli da je to

otvorena tekstura, ali ne neodređena. U svakom slučaju, Smrt duše jeste sintagma u kojoj su objedinjene dvije krajnosti, gotovo nemogućnosti. Mogli bismo reći da naslov konotira ubijanje besmrtnosti, što je kontraverzno, ali vrlo efektno. To je ona krajnja granica, to je bezizlazje.

U zbirci su učvršćene su nepomir-ljive binarne opreke (u rasponu od mi/oni do prijatelj/neprijatelj). Ova opreka funkcionira jer posjeduje sposobnost formalne transformacije i funkcional-ne implementacije. A prije svega izraz su Bašićevog tragičnog doživljavanja svijeta. Bašić, ipak, jasno signalizira da opisuje istinsku stvarnost i stvarne činjenice kojim tka priču, sve u namjeri da svijetu kaže istinu i otkrije arhivu ne-sreće koju doživljava i nosi u sebi. Bašić je svjedok jednog mučnog vremena, ali i njegov veliki protivnik. Na svojevrstan način se opire jednom totalitarnom re-žimu koji teroriše, unižava, obezličuje, uništava i satire čovjeka (čitaj narod).

Također, Bašić pokazuje da je prava nesreća živjeti u vremenu zla i nasilja, živjeti u paklu na zemlji, jer takav život razara psihu i ubija pravog čovjeka. Ali, kao istinski majstor pera, Bašić se hvata ukoštac sa tako mučnim aktuelnim te-mama, trenucima i istinama vremena u kojem živi, ali je svojim prikazivanjem problematizirao univerzalnost čovjeko-ve egzistencije na ovim prostorima. Zato se Smrt duše doživljava i kao pouka i kao opomena o svemu i na sve što dono-se ratovi i nepravde koje u svijetu traju.

Zbirka priča Smrt duše komponirana je na principu antiteze, odnosno kontra-sta koji je sproveden na nivou djela kao cjeline, naročito na nivou kompozicio-no-smisaonih cjelina, tj. priča. U kontra-stnom položaju podređuje dvije pojave jednu drugoj; poredi ih i osvjetljava nji-hov suprotni odnos. Bašić u ovakve spo-jeve stavlja, kao što smo već rekli, smrt i dušu, vuka i jagnje, bijelu vranu i crnu vranu, miša i mačku, vjernika i nevjerni-

ka, ljevake i dešnjake, bolje i gore, lude i mudre, krive i prave, ove i one, ovoga i onoga, nju i njega, naše i njihove, male i velike, novo i staro, gore i dolje, crno i bijelo, slobodne i zarobljene, svačije lju-de i ničijeg čovjeka, čovjeka i ženu, Aliju i Iliju, Kurtu i Murtu, hodžu i popa, đa-vola i šejtana, sreću i nesreću, bukače i šaptače, historijski i nehistorijski narod, nebeski narod i zemaljske gnjide, oslobo-dioce i oslobođene, laž i istinu, mučenike i mučitelje, Zapad i Istok, Sjever i Jug, mrtve i žive, zemlju i carstvo nebesko, dušu i tijelo, i opet smtr duše, kako za-vršava priče.

Duše se vraćaju po svoja izgubljena tjelesa.Samo se ovdje ne vide strane svijeta, Uzalud batrgamo u pomračini,Bez duše i glasa – nijemi. (136)Mislimo da zbirku Huseina Bašića

treba češće čitati, a čitalačku publiku treba podsjetiti na samo poimanje duše. Ovdje ćemo se, s razlogom, poslužiti

onim koje navodi jedna srbijanska lin-gvistica: Duša se “u poimanju govornika srpskog jezika uzima (se) ne samo kao mera za ispravno, poželjno delovanje nego i kao mera za normalno bitisanje... Tako se scenarij duhovnosti jezičke lič-nosti srpskog jezika može najopštije predstaviti semantičkim metajezikom na sledeći način: ’Dobro je da čovek čini tako (rukovodeći se principima duha) da bude dobro i njemu i drugima, sva-ki čovek (po duši) zna šta je dobro, nije dobro ako čovek ne čini dobro sebi i drugima’... Kroz duh i dušu govornici srpskog jezika vide i proživljavaju svet oko sebe, bitišu i traju prema snazi svog duha i postojanosti svoje duše, ostva-ruju besmtnost duha i duše, ugroženi su u svom postojanju ako im se napada na duh i dušu, pa i svoj fizički (telesni) opstanak vezuju za stanje duha i duše”. Mislimo da se to odnosi i na govornike drugih jezika i drugih naroda, a ne samo srpskog jezika i srpskog naroda. u

Duša je, kao što smo mogli vidjeti, neprecizno definirana. Ima više značenja i više odgovora. Filozofi bi rekli da je to otvorena tekstura, ali ne neodređena. U svakom slučaju, Smrt duše jeste sintagma u kojoj su objedinjene dvije krajnosti, gotovo nemogućnosti. Mogli bismo reći da naslov konotira ubijanje besmrtnosti, što je kontraverzno, ali vrlo efektno. To je ona krajnja granica, to je bezizlazje

76

DOKUMENTI

Pojam i značenje riječi sandžak je osmanskog porijekla i znači zastava. U Osmanskom carstvu je sandžak ozna-

čavao vojnu, teritorijalnu i upravnu jedinicu, sa koje je između ostalog sandžak-beg saku-pljao pod jednu zastavu određeni broj vojnika za učešće u ratu na poziv sultana. Više sandža-ka je činilo ejalet (pašaluk), odnosno vilajet. Početkom 19. stoljeća je bilo 290 sandžaka u sastavu 25 ejaleta. Od svih tih sandžaka jedino se naziv Sandžak, kao teritorijalni pojam, za-držao za područje Novopazarskog sandžaka.

Sandžak obuhvata prostor jugozapadnog dijela današnje Srbije i sjeveroistočnog dijela današnje Crne Gore, tj. prostor od Tare i Lima do Kosovske Mitrovice, površine 7.096 km kvadratnih u užim granicama, odnosno 8.678

km kvadratnih u širim granicama (sa Plavom, Gusinjem, Kolašinom i Beranama). Njegove granice i etnički sastav stanovništva su se u prošlosti mijenjali. Od osnivanja prvih juž-noslavenskih zajednica na ovom prostoru, tj. od srednjega vijeka, područje Sandžaka bilo je u sastavu srednjovjekovne srpske države Raške, zatim je, posebno u 14. stoljeću, naj-većim dijelom pripadalo srednjovjekovnom Bosanskom kraljevstvu. U doba Osmanske vladavine područje Sandžaka je jednim dije-lom ulazilo u sastav Bosanskog sandžaka, da bi nešto kasnije bio osnovan kao zaseban No-vopazarski sandžak, koji je sve do 1877. godi-ne bio u sastavu Bosanskog ejaleta/vilajeta a od tada do 1912. godine u sastavu Kosovskog vilajeta.

Balkanski ratovi i podjela Sandžaka

Naime, prije sto godina, tačnije u jesen 1912. godine, u toku vojnih operacija srbi-janske i crnogorske vojske vođenih u sklopu Prvog balkanskog rata, područje Novopazar-skog sandžaka, kao administrativno–terito-rijalne jedinice Osmanske imperije, zauzeto je i podijeljeno. Sjeveroistočni dio je pripao Kraljevini Srbiji a jugo–zapadni - Kraljevi-ni Crnoj Gori. Time je nestao Sandžak kao oficijelno–administrativni pojam. Pošto je Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) bal-kanske ratove smatrala osvajačkim, to je u toku Narodnooslobodilačkog rata (NOR-a) učinila Sandžak zasebnom administrativno–

teritorijalnom cjelinom. Međutim, u ukupnim prestrojavanjima jugoslovenskog društva (na-cionalnim, socijalnim, ideološkim i drugim), odnijeli su prevagu protivnici autonomije Sandžaka, koja se svela na dvogodišnji ratni eksperiment, tako da je u daljnjim previra-njima ozakonjena podjela Sandžaka iz 1912. godine.

Elaboracija opravdanosti ovih stajališta, građenih kroz prizmu vizije nacionalnog pi-tanja u jugoslovenskoj federaciji, zahtjevno je i veoma važno pitanje, koje baš zbog toga mora biti egzaktno izučeno. O tome su potreb-na multidisciplinarna i sveobuhvatna istraži-vanja. Najbitnijim se u tome čini saznanje da je administrativna dezintegracija Sandžaka negativno utjecala na sudbinu svih njegovih žitelja: Bošnjaka, Srba i drugih.

Međutim, nepostojanje administrativ-ne zasebnosti, nikako ne znači, ne treba i ne može da znači, prihvatanje beznadežnosti i besperspektivnosti svake vrste. Ovo zbog toga što Sandžak ima ogromne ljudske resur-se, svoju inteligenciju, umne i razborite ljude, koji su spremni prihvatiti izazove vremena i naći odgovore na sva krucijalna pitanja od značaja za adekvatno upoznavanje s prošlo-šću i s aktuelnom zbiljom, sve u funkciji dalj-njeg prosperiteta ovoga područja i njegovih žitelja. Zaloga uspjeha u svemu tome, bilo da se radi o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, je u sinergijskom djelovanju svih naroda, svih institucija i svih građana područja Sandžaka, ali i odgovarajućeg razumijevanja svega toga od strane dvaju državnih zajednica: Srbije i

Kulturološka i historiografska istraživanja Sandžaka (1)

Nepostojanje administrativne zasebnosti ne znači i besperspektivnostSandžak je, između ostalog, kulturološki i historiografski veoma neistraživano područje. Otuda je neophodno organizirano i institucionalno pristupiti ovom pitanju. Kulturološka istraživanja obuhvatila bi pitanja koja se tiču stanja kulturnih dobara Sandžaka, aktuelnu institucionalnu organiziranost za zaštitu i čuvanje postojećih, te za istraživanje i prikupljanje širom Balkana, Evrope i dijela Azije rasutih kulturnih dobara, uključujući i njihovu odgovarajuću valorizaciju, a time stvaranje pretpostavki za naučna istraživanja svake vrste.

n Piše: Prof. dr. Azem KOŽAR

77

DOKUMENTI

Crne Gore. Posebno je u svemu tome značaj-na uloga Bošnjaka kao naroda koji je tradici-onalno i kulturno više okrenut Sandžaku nego što su to Srbi i Crnogorci koji su znatno više zaokupljeni pripadnošću svojim državnim središtima i nacionalnim vrijednostima. Sve se te sandžačke, crnogorske i srbijanske oso-benosti, prirodne i same po sebi razumljive, mogu razvijati i unapređivati u uvjetima de-mokratskog ambijenta, kako bi se međusobno dopunjavale a ne suprostavljale i jedna drugu isključivale. Takav civilizacijski okvir je prije-ko potreban za afirmaciju progresa svake vr-ste, a što je istovremeno i polazišno stajalište u autorovim promišljanjima o istraživanjima područja Sandžaka kulturološke, historio-grafske i druge prirode.

Kulturološka istraživanja

Kultura se definiše kao skup ukupnog ma-terijalnog i duhovnog stvaralaštva pripadnika jedne ljudske zajednice, počev od najmanjih – mikro razina, preko administrativnih jedi-nica različitog nivoa, pa sve do planetarnih razmjera. Polaznu osnovu za svaku vrstu kol-turoloških istraživanja čine dobra kulturnog naslijeđa. Ukoliko su ona sačuvana u optimal-nim razmjerama, istraživanja su potencijalno jednostavnija i egzaktnija, a ukoliko to nije slučaj, istraživanja su otežana i neizvjesna, što našu predstavu o bilo kojem sadržaju iz proš-losti čini maglovitom i nedovoljno jasnom, a nerijetko i iskrivljenom. Primjera i za jednu i za drugu istraživačku poziciju ima na pretek, kako sa aspekta sadržaja tako i sa aspekta vre-mena i prostora na koje se istraživanja odnose.

Na širem balkanskom prostoru - od pra-historije do danas - nastajala su brojna kultur-na dobra, kao produkt miješanja uticaja četiri kulturno–civilizacijska kruga: mediteranskog, srednjeevropskog, bizantskog i orijentalno–islamskog. Nastala kao rezultat interakcij-

skih procesa četiri civilizacije, kulturna dobra ovoga prostora imaju poseban značaj, kako iz ugla boljeg razumijevanja integralnosti zbivanja i procesa, tako i za svaku njihovu etničku, religijsku, jezičku i mnoge druge posebne komponente. To znači da kulturna dobra koja su nastajala stoljećima na području Sandžaka, u različitim civilizacijama i siste-mima, imaju istovremeno i etno–religijski (tj. posebni) i univerzalni značaj. Njihovo kori-šćenje za objašnjenje svake civilizacijske ra-zine kroz koje je ovo područje prolazilo, ima punog smisla samo u sklopu razumijevanja odnosa između općeg i posebnog. Otuda su kulturna dobra jednoga naroda istovremeno u nekoj mjeri i kulturna dobra drugih naro-da i Sandžaka u cjelini. Upravo zbog takvog značaja, kulturna dobra na području Sandžaka su u prošlosti permanentno uništavana, kako u vrijeme čestih buna i ratova, tako i usljed neznanja, te posebno iz nacionalističkih, šo-vinističkih, velikodržavnih i drugih pobuda.

Prikupljanje „starog“ papira

Ilustracije radi navesti ćemo primjer koji čini neku spregu više faktora (neznanje, nebriga i/ili namjerno uništavanje) koji su doveli do masovnog uništavanja službenih dokumenata, koja se podvode pod pojam ar-hivske građe kao pokretnog kulturnog dobra. Naime, nakon Drugog svjetskog rata, u vrije-me provođenja prvog petogodišnjeg plana na području FNR Jugoslavije, nadležni organi vlasti savezne države nastojali su da prikup-ljanjem „starog papira“ obezbijede sirovinu za proizvodnju papira prijeko potrebnog za poslovanje administracije, preduzeća i dr. Događalo se to da su mnogi takve naredbe dosljedno izvršavali, neselektivnom preda-jom cjelokupne svoje arhivske građe, dakle i dokumenata koji imaju trajnu kulturnu vrijed-nost. Među najrevnosnijima su bili, ukoliko se

može vjerovati našem izvoru, organi Islamske zajednice. U dokumentu Islamskog starješin-stva Crne Gore, inv. br. 88, od 10. 12. 1949. godine, koji potpisuje sekretar Sado Vodopić, upućenog Sreskom islamskom povjerenstvu Pljevlja, ukazuje se na obavezu sprovođenja „naredbe predsjednika Privrednog savjeta i Savezne planske komisije Vlade FNRJ o obaveznom prikupljanju papirnih otpada-ka“ i daju upustva kako da se ista revnosno izvrši, tako što će „svu staru arhivu ustupiti mjesnim preduzećima za prikupljanje otpa-daka (...) jer više nema potrebe da se drži“. U daljem tekstu ovog dokumenta se insistira na dosljednom provođenju naredbe, jer su za nesprovođenje naredbe predviđene kazne, i zahtijeva dostavljanje izvještaja o tome Star-ješinstvu. Da li se u ovoj akciji prikupljanja sekundarne sirovine radilo o neadekvatnoj i nepravilnoj naredbi Saveznih organa, tj. o ne-znanju ili nebrizi, ili o namjernom uništavanju dokumenata Islamske zajednice (vjerovatno i/ili drugih vjerskih i drugih organizacija), tj. po gosp. Jurgutu „zatiranju tragova i svjedočan-stava o (njenom) postojanju i radu“, teško je sa sigurnošću tvrditi. Vjerovatno se, sobzirom na ideologiziranost sistema, radilo o prisustvu sva tri ova faktora. Međutim, to je u krajnjem manje važno. Bitna je činjenica da su doku-menti (arhivska građa) kao kulturno dobro ne-stajali konstantno i da je na taj način značajno osiromašena kulturna osnova na mikro ali i na makro razinama. Stanje kulturnih dobara San-džaka to zorno potvrđuje.

U kojim razmjerama su stradala kultur-na dobra na području Sandžaka, odnosno šta je sve sačuvano i stavljeno pod zaštitu u institucijama kulture, vjerskim zajednicama i drugdje, ne postoje cjelovita saznanja. Ne postoji ni uobličena vizija cjelovite i učin-kovite zaštite i korištenja onoga što postoji, odnosno onoga što bi se moglo zaštititi od propadanja, a da se i ne govori o nekoj viziji istraživanja kulturnih dobara koja se nalaze izvan Sandžaka a na njega se odnose. Takva vizija, koliko je autoru ovoga priloga pozna-to, ne postoji niti na mikro razinama – na području općina, niti na razini Sandžaka. A s druge strane, postoje artikulisani zahtjevi od strane nekih političkih i vjerskih struktura za kulturnom autonomijom Sandžaka (što je tema za sebe), koji se ne mogu postaviti na stabilnu i svima razumljivu osnovu bez analize aktuelnog stanja kulturnih dobara i potom bez jasne vizije kako taj sistem eg-zaktno uobličiti, u čemu su svakako veoma bitna i nezaobilazna temeljita kulturološka istraživanja. u

Nastavak u narednom broju

n Balkanski ratovi - iseljavanje Bošnjaka iz Srbije

78

KULTURA

Blago avgustovsko predvečerje žârilo je varošicu Petnjicu, admi-nistrativno, privredno i kulturno

središte najmlađe crnogorske opštine na njenom sjevernom području, koja se baš-karila u svojoj skromnosti. Ispred Doma kulture, gdje smo parkirali auto, mogla se jasno vidjeti lokalna znamenitost - džamija, jedinstvene arhitekture, sva ozi-dana od surog kamena a sa drvenom mu-narom. Narodno predanje kaže da potiče s kraja XVI stoljeća, a historičari njenu izgradnju vezuju za Hajdar-pašu Selima (došao u Bihor krajem XVII stoljeća), rodonačelnika današnjih Hajdarpašića sa kojima su se naši Dizdarevići orođavali u davnim i nedavnim vremenima. Pjesnik Rasim Ćelahmetović iz Priboja, Ulvija

Mušović, publicista iz Prijepolja i ja bili smo, pored ostalih, učesnici okruglog stola „Univerzalne i zavičajne refleksije u književnom djelu Ismeta Rebronje“, našeg velikog pjesnika, proznog pisca, etimologa i antologičara, koji se orga-nizuje u okviru Bihorskog kulturnog ljeta 2015. Ja sam imao i još nekih zaduženja u okviru pomenute manifestacije.

Festival priče

Ova izuzetna manifestacija, na kojoj bi Petnjici mogle pozavidjeti neupore-divo veće i bogatije sredine, započela je prije otprilike jedne i pô decenije, plus/minus koja godinica, kao “Dani dijas-pore”, s namjerom, između ostalog, da učine prijatnijim boravak u rodnom kraju zemljacima rasutim po svijetu; manifestacija se obogaćuje i Festivalom

priče - Zavičajne staze, sada osmim po redu, gdje se na raspisani konkurs šalju neobjavljene pripovijesti inspirisane Bi-horom; prije tri godine započinje odr-žavanje i Međunarodnog festivala izvor-nog stvaralaštva. U jednomjesečnom okviru održavaju se izložbe, koncerti i večeri sevdaha, promocije knjiga, nauč-ni skupovi i okrugli stolovi, pozorišne predstave, šahovski i fudbalski turniri, dječji maskenbali, Bihorske lile - drevna obredna svečanost koja najvljuje ljeto… Ove godine je promovisan i časopis “Da-mar”; govorili su njegov pokretač gosp.Ekrem Lekić, predsjednik Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka sa sjedi-štem u Sarajevu, dr. Šemsudin Hadrović i prof. dr.Izet Šabotić. Na promociji knji-ge „Izabrane pjesme“ Braha Adrovića, jednog od rijetkih sandžačkih pjesnika kome je napravljen izbor iz poetskog stvaralaštva, upoznao sam simpatičnog predsjednika Opštine Petnjica gosp. Sa-mira Agovića koji je otvorio događaj.

U okviru segmenta Zavičajne staze tradicionalno se održava susret kod Do-bre vode u Šipovicama, gdje po dva emi-nentna književna stvaraoca sa područja regiona kazuju besjede Ćamilu Sijariću, a nakon toga se organizuje Poetski čas u Ćamilovoj bašči, kod rodne kuće velikog književnika. Na veoma uspjeloj Véčeri nagrađenih pisaca priznanja su otišla u Sarajevo, Banoviće i Tutin. Uz sve ovo, Centar za kulturu „Bihor“ razvio je pri-

Zapis o ovogodišnjem „Bihorskom kulturnom ljetu“ i još ponešto

Gdje raste sazviježđe jagorčevineBihorsko ljeto je izuzetna manifestacija, na kojoj bi Petnjici mogle pozavidjeti neuporedivo veće i bogatije sredine, započela je prije otprilike jedne i pô decenije, plus/minus koja godi-nica, kao “Dani dijaspore” l Ovogodišnje Ljeto bilo je u znaku pjesnika Ismeta Rebronje i Braha Adrovića, besjede velikom Ćamilu Sijariću, ali su održane i izložbe, turniri, brojni kon-certi, večeri sevdaha, promovisan časopis „Damar”… Uz sve ovo Centar za kulturu „Bihor“ razvio je primjernu izdavačku djelatnost, a uprkos katastrofičnim vizijama i predviđanjima knjige se i dalje štampaju, pa čak i čitaju

n Piše: Faruk DIZDAREVIĆ

Jedne večeri ostao sam dugo sa gazdom etno sela u Trpezima, Remzijom Skenderovićem. Zapitah ga zašto je baš ovdje sagradio sve ovo. Iz razgovora sa njim shvatio sam, očigledno, da je za njegovog čitavog života tamo negdje u Luksemburgu ili drugdje, lelujala zavičajnost, da kada je shvatio da prolazi život kada se počnemo primicati posljednjoj okuci, odlučio da se neopozivo vrati rodnim Trpezima.Tamo gdje je on mukotrpno (istina i uspješno) radio, veli, vrlo je teško biti ono što jesi, ali i biti neko drugi nije neko rješenje. Eto dovoljno razloga da se jednog dana vratiš tamo gdje si prvi put udario tjemenom o zemlju

79

KULTURA

mjernu izdavačku djelatnost. Eto, uprkos katastrofičnim vizijama i predviđanjima, knjige se i dalje štampaju, pa čak i čitaju, i tako će, smatram, ostati dok je ovoga svijeta i vijeka. A dokle će ovaj svijet i vijek – to je već drugo pitanje.

Po prispijeću u Petnjicu, naš doma-ćin Mirsad Rastoder upita: “Gdje da vas smjestimo – ovdje ili u etno selu u Trpezima”? Bez dvoumice rekosmo u Trpezima. Od Petnjice do Trpeza putuje se pet-šest kilometara izuzetno lijepom dolinom okruženom pitomim obronci-ma ukrašenim neprekinutim nizom sela i zaselaka. Prolazili smo pored novih, velikih kuća. Zašto Bihorci iz dijaspo-re prave tako lijepe kuće ima različitih teorija, koje me se ne tiču – mislim da ih takve grade iz ljubavi prema svom zavičaju. Ima puno istine u tvrdnji da odsustvo samo pojačava žudnju srca za rodnim krajem. Prelijepi krajolik kojim se krećemo završava se prema obzorju bujnim šumama. A poznato je - drvo je spona između neba i zemlje.

Sunce je već pošlo na zahladke kad stigosmo nakraj doline, koja se završava strmom planinom do neba. Tu dolje, na desnoj obali jedrog planinskog potoka, smješten je ansambl turističkih objekata sa bazenom, ribnjakom, mostom, rekon-struisanom vodenicom, parkingom…

Jedne večeri ostao sam dugo sa gaz-dom etno sela u Trpezima, Remzijom Skenderovićem. Zapitah ga zašto je baš ovdje sagradio sve ovo. Iz razgovora sa njim shvatio sam, očigledno, da je za nje-govog čitavog života tamo negdje u Luk-

semburgu ili drugdje, lelujala zavičaj-nost, da kada je shvatio da prolazi život kada se počnemo primicati posljednjoj okuci, odlučio da se neopozivo vrati rod-nim Trpezima.Tamo gdje je on mukotr-pno (istina i uspješno) radio, veli, vrlo je teško biti ono što jesi, ali i biti neko drugi nije neko rješenje. Eto dovoljno razloga da se jednog dana vratiš tamo gdje si prvi put udario tjemenom o zemlju.

Doktorova slika raja

Sutradan, ranoranilac kakvim me Bog dao, kada se noć počela rijediti pod prvim svijetlima zore, izašao sam da malo prošetam i detaljnije pogledam kompleks. Nakon šetnje, sjeo sam za sto pored bazena da udahnem iskonski mi-

ris vode bez hlora. Gazdarica mi done-se kahvu i tanjir kolača. (Kelneri dolaze kasnije). Ne znajući ko sam niti odakle sam, reče mi da probam ovdašnji, njen kolač, pa ako mi se ne dopadne… Nakon četrdesetak godina prvi put sam jeo gura-bije od domaćeg brašna, pravljene sa ma-slom, bez praška za pecivo. Ta prelijepa

slatkovina vratila me je u djetinjstvo. Privrženost zavičaju zorno se može

vidjeti u svakom pogledu i kod moga prijatelja dr. Šemsudina Hadrovića, koji sada živi u Sarajevu. Bihor, taj postra-njeni prostor, živi u njegovom pamćenju kao neizbrisiva slika raja. Te slike, kao tragovi odživljenog, u izvjesnom perio-du života su suštinska java kojoj se čo-vjek svjesno ili nesvjesno sve češće pre-daje. U ovom slučaju svjesno,. Šemso je doveo prijatelja Milana Mitrovića, sni-matelja sa TV Sarajevo da kamerom za-bilježi neke posebnosti ovoga kraja. On je sa Mirsadom Rastoderom, autorom monografije Bihorska muzika, štam-panom u okviru ovogodišnjih Susreta. Knjiga ne govori samo o muzici, već i o drugim aspektima Bihora. Ona tako spaja više raznorodnih i samo prividno razdvojenih tokova u jednu cjelinu i baš ta diskurzivnost, predstavlja njenu naj-veću vrijednost.

Mala fusnota o novinaru Mirsadu Ra-stoderu: taj čovjek nevjerovatne energije, spiritus movens manifestacije, smireno rješava „hiljadu“ pitanja vezanih za ovu priredbu. Uvjerio sam se - njegova veza-nost za stvarnost postojana je kao skul-ptura od nefrita.

Sa ovakvim ljudima, u šturoj stvar-nosti, mogu se realizovati smjeli kulturni poduhvati. Ovdje sam pomenuo tek ne-koliko imena. Za realizaciju ovakog kul-turnog poduhvata potrebna je množina. Jer, ipak, pojedinci su kao kapljice vode koje same po sebi nemaju snagu, ali ako se udruže postaju izuzetno snažne.

U brojnim programima Bihorskog kulturnog ljeta učestvuju ljudi iz raznih

krajeva i država. To je izvanredna di-menzija ovih Susreta, jer svo prožimanje i susretanje etnokultura, koje je praćeno razumijevanjem i pozitivnim uticajima jednih na druge, proizvodi opštečovje-čanske kulturne sedimente i dovodi do toga da te kulture ne žive jedna pored druge, nego jedna sa drugom. u

U brojnim programima Bihorskog kulturnog ljeta učestvuju ljudi iz raznih krajeva i država. To je izvanredna dimenzija ovih Susreta, jer svo prožimanje i susretanje etnokultura, koje je praćeno razumijevanjem i pozitivnim uticajima jednih na druge, proizvodi opštečovječanske kulturne sedimente i dovodi do toga da te kulture ne žive jedna pored druge, nego jedna sa drugom.

n Dizdarević sa domaćinima

80

KULTURA

Povelja bana Kulina iz 1189. godine jedan je od najstarijih ugovora o pri-jateljskim, privrednim, trgovačkim i

svim drugim odnosima između Bosne i Du-brovnika. Ovom Poveljom Kulin ban obe-ćava Dubrovčanima punu slobodu kretanja i trgovanja, bezbjednost i sigurnost svake vrste, za sve Dubrovčane širom njegove zemlje. Od njih neće tražiti nikakve dažbine, osim onog što mu ko od svoje volje pokloni. Nije po-znato od kada sežu trgovačke i druge dobre veze između Bosne i Dubrovnika. Povelja bana Kulina predstavlja kamen temeljac bo-sansko-dubrovačkih odnosa, koji su se vre-menom sve više i uspješnije razvijali. U tom svjetlu povelja bana Kulina je prvi sačuvani pisani dokument, koji je mnogostruko znača-jan i u današnje vrijeme.

Poznato je da nakon smrti vizantijskog cara Manojla Komnina 1180. godine, presta-je dugogodišnji pritisak Vizantije na banovi-nu Bosnu. Iako je ban Kulin bio prisiljen da prizna vrhovnu vlast Ugarske i nakon što je stvorena samostalna srpska država velikog župana Stevana Nemanje, prekida se nepo-sredna veza Bosne i Vizantije. Bosna je sa-čuvala samostalnost unutar svojih granica. Ban Kulin je bio u jako dobrim odnosima sa srpskom državom i dinastijom Nemanjića, jer je njegova sestra bila udata za Nemanjinog brata, humskog kneza Miroslava.

Kako bi još snažnije pokrenuli napredak, razvoj i konsolidovanje unutrašnjih prilika, bosanski i srpski vladari nastoje privući stra-ni kapital i trgovački promet, povezujući se u prvom redu sa Dubrovačkom Republikom. Tako je srpski župan Stevan Nemanja 1186. godine, a zatim i Bosanski ban Kulin 1189.

godine, izdali povelje Dubrovčanima o slo-bodi kretanja, sigurnosti ljudi, roba, kapitala i slobodne trgovine i svakog drugog privređi-vanja u županiji Raškoj i banovini Bosni.

Značajno je i to da banovina Bosna nije imala neposredni dodir sa Dubovačkom Re-publikom. Iako je Dubrovnik imao dobre veze sa Mediteranom, zbog snažnog pritiska Venecije Dubrovnik je sve više bio ovisan o privrednim vezama i trgovinskom razmjenom sa balkanskim zemljama. Do sada nije pozna-to od koga je potekla inicijativa za pisanjem povelje, ali se zna da je od velikog interesa uspostavljanje trgovačkih veza između Bosne i Dubrovnika, za obje države. Izvjesno je da je u drubrovačkoj kancelariji pisana povelja na latinskom jeziku, koja je potom poslana u Bosnu, na kojoj je ispod tog teksta bosanski pisar, ispisao približan tekst bosančicom, na bosanskom narodnom jeziku, upisujući i tačan datum, mjesec i godinu, što je od strane Bosne bila ujedno izvršena i ratifikacija ove povelje.

Pisana bosanskim jezikom

U Povelji od 29 avgusta, 1189. godine, ban Kulin se obavezuje knjazu Krvašu i svim dubrovačkim građanima, da će svima biti pra-vi prijatelj dovijeka. Ban Kulin obećava svim Dubrovčanima, potpunu slobodu kretanja i slobodnog trgovanja širom Bosne, kao i to da neće od njih uzimati nikakve globe ni dažbi-na, osim onoga što mu neko od njih svojom voljom dadne kao poklon. Ban Kulin u Pove-lji obećava i to Dubrovčanima u Bosni neće biti nikakve sile od njegovih časnika, a da će imati svaku vrstu pomoći i savjeta, kao što bi i sebi pomagali. Bosanski vladar dubrovačkim

trgovcima i putnicima u Bosni nudi punu nje-govu zaštitu, i besplatne savjete i pomoć.

Zato se može reći da kao najvažnije vri-jednosti povelje bana Kulina jesu u tome što Povelja nudi sigurnost kretanja, trgovanja i sigurnosti ljudi, roba, kapitala i ideja bez ikak-vih plaćanja dažbina ili drugih globa, koje su bile tada prisutne, a koje su i danas u velikom broju još uvijek pozamašno opterećenje za re-alizaciju ovih sloboda. To je naravno imalo za posljedicu još veći podsticaj za dolazak i osta-nak brojnih etničkih grupa na prostoru Bosne. Time Bosna nimalo nije bila oštećena, jer joj je na taj način povećan priliv roba, kapitala, ideja i sve većeg privrednog procvata u tadaš-njim okolnostima.

Da bismo se uvjerili koliko su vrijedile sve privilegije koje je nudio ban Kulin Du-brovčanima, govore i navodi u prvoj Povelji bana Ninoslava Dubrovčanima, koji se poziva na bana Kulina i da im potvrđuje privilegije koje su dobili od bana Kulina. Ban Ninoslav naglašava u svojoj Povelji da se Dubrovčani mogu slobodno kretati sa svojim imanjima tako kako su se kretali u bana Kulina. Pored ostalih argumenata i to je pokazatelj da su Du-brovčani u doba bana Kulina uspješno i dobro trgovali u Bosni i da su bili sasvim zadovoljni obilnom trgovinom, sigurnošću i načinima na koje su prihvatani i podržavani u Bosni. Za vrijeme Kulinovih nasljadnika nije baš sve išlo kao za doba Kulina, što se vidi iz dodatnih intervencija kojima ban Ninoslav pokušava da suzbije pojave koje su vremenom iskrsava-le u praksi kao smetnja većeg razvoja trgovine u Bosni. Obim i predmeti trgovanja Dubrov-čana u Bosni za vrijeme bana Kulina zavisili su i od privrednog razvoja Bosne, o čemu sli-

Povodom 826. godišnjice Povelje Kulina bana (1)

Simbol bosanske samostalnosti i pravne uređenosti Povelja koja je nastala 29.08.1189. godine, smatra se na-jvećim i najstarijim sačuvanim dokumentom koji na najkonk-retiniji način predstavlja potvrdu i uvjerenje državnosti i pravno uređene banovine Bosne. Povelja je simbol bosanske samostalnosti i pravne uređenosti, a mnogi je neopravdano nazivaju i „rodni list srednjevjekovine bosanske države“.

n Piše: Rizvan HAALILOVIĆ

81

KULTURAkovito govori i narodno predanje, koje kaže da je za Kulinovog vakta bilo doba i izobilja u kojem je bilo svega blaga božijega. Sve to daje za pravo da kažemo da je Kulinovo doba bilo doba prosperiteta i privrednog napret-ka Bosne. Bosna kao mala i poljoprivredna zemlja poseban napredak počinje u vrijeme bana Stjepana II Kotromanića, u XIV vijeku kada je došlo do razvoja rudarstva u Bosni.

Počeci i obim trgovine od davnina do bana Kulina malo su poznati, ali je nepobit-na činjenica da je Povelja bana Kulina pred-stavljala kamen temeljac za utvrđivanje me-đudržavnih, privrednih, trgovačkih, kultur-nih i drugih bosansko-dubrovačkih odnosa, kako se to u historiografiji s pravom ističe. Bosanski vladari su vremenom te privilegi-je potvrđivali i dodavali nove, što je dove-lo do sve većeg miješanja naroda, kultura, vjera, jezika i drugih , koji su na tlu Bosne utemeljili multikulturalnost, poštovanje dru-gih i drugačijih, slobodu kretanja, pravnu i svaku sigurnost i nesmetano pravo kretanja i slobodnog nastanjivanja i formira-nja Dubrovačkih i drugih naseobi-na unutar države Bosne. Uz brojne vrste roba i usluga sa obje strane, bavili su se i novčanim i kreditnim poslovanjem, čime su davali dopri-nos bržem razvoju svih vidova pre-duzetništva, rudarstva, zakupa rud-nika i carina, zanatstva i dr. Sve ove veze sa Dubrovnikom imale su ne-posredan uticaj širenja veza i sa ze-mljama Mediterana, kao što su Ita-lija, Venacija, Đenova, Sicilija i dr. Dubrovčani su imali svoje kolonije u Bosni i Raškoj, Dalmaciji, Kotoru, Baru, Albaniji i Grčkoj. Tek dolaskom Osmanlija Dubrovčani dobijaju veće slobode i počinju trgovati sa Bugarskom i širom Balkana. Sve je to omogućilo Dubrovniku tako snažan ra-zvoj grada i okoline i još snažniji kulturni razvoj i ulaganja kapitala u trgovačku mor-naricu i pomorstvo, što vremenom Dubrov-niku daje i privilegiju jedne od najjačih luka na zapadnoj obali Balkana.

Bosanski spomenik pismenosti

Povelja, kao bosanski spomenik pisme-nosti i kulture, ima i opšteslovenski značaj, pa je bilo logično očekivati da Rusija odbije povratiti primjerak Povelje Kulina bana koji se čuva u Sanks Peterburgu. Povelja je pisana na latinskom i bosanskom jeziku pod snažnim uticajem gotskih i ilirskih termina o čemu je u svom naučnom radu posebnu pažnju posve-tio dr. Ibrahim Pašić. Povelja ima za cilj da

privuče dubrovačke građane i trgovce da što više dolaze i bezbjedno borave i privređuju širom Bosne. Dubrovčani dolaze u Bosnu i odredbe Povelje se impelementiraju u Bosni, zbog toga je bosanski tekst opširniji, jasniji i precizniji od latinskog teksta. Kao što Bosnu svojataju mnogi pisci iz Hrvatske i Srbije, tako svojataju i spomenike kulture, kao što su bosanki stećak i povelje bosanskih vladara, a naročito Povelju Kulina bana.

Povelja je najkonkretnija potvrda uređene pravne države Bosne sa svim pravno-politič-kim institucijama koje su karakteristične za evropske države u srednjem vijeku.

Iako pisana autohtonim bosanskim jezikom i bosančicom, brojni srpski teoretičari je ubraja-ju u spomenike srpske države i srpskog jezika. U tome se posebno ističu; Pavle Karano-Tvrt-ković, Stojan Novaković, Ljubomir Stojano-vić, Aleksandar Solovljev, Stanoje Stanković, Vladimir Ćorović i drugi. Povelja se uvrštava u lingvističke, pravne i spomeničke dokumente srpske duhovnosti i narodnog jezika.

Slično se ponašaju i hrvatski historičari koji u Povelji vide spomenik starohrvatske pismenosti, kao što su Franjo Rački, Vatro-slav Jagić, Ivan Kukuljević - Sakcinski, Josip Vrana, i dr.

Najgrublje svojatanje i Bosne i kulture, dogodilo se u vrijeme profašističke Neza-visne države Hrvatske, kada su nastale i neke profašističke studije koje su imale za cilj da „naučno“ pokažu da je Bosna integralni dio Hrvatske historije i kulture. Stoga je katolički teolog Marko Perojević Povelju Kulina bana pokušao u potpunosti ikavizirati, „pravi prijatelj biti vam od sele i do vika, i prav goj držati s vami i pravu viru, do kole sam živ.“

Takođe je to činio i Pavo Anđelić, a kako je Bošnjacima bilo zabranjeno i nji-hovo vjekovno ime i njihov jezik, kultura i književnost, malo se Bošnjaka bavilo Po-veljom Kulina bana do obnove nezacvisno-sti Republike Bosne i Hercegovine 1. marta

1992. godine. Ovdje prikazujemo i analizi-ramo Povelju Kulina bana, na latinskom i na bosanskom jeziku:

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.“

Dugo već postoji naučna potreba da se ignorisanje i svojatanje milenijske historije i kulturne baštine Bosne, postavi kao tema naučnog istraživanja kako bismo razbili sve predrasude i zlonamjerna svojatanja Bosne kao države i njenih pravno-političkih i kultur-no-historijskih vrijednosti. Uz brojna gibanja i narušavanja dobrih komšijskih odnosa u kr-vavim i brojnim sukobima izazvanim iz vana. Na ovaj način želimo dati svoj doprinos ja-

snom tumečenju i određivanju te-meljnih pravnih, kulturnih i histo-rijskih dokumenata koji pripadaju samo Bosni ka državi, koja može poslužiti kao pravni osnov uteme-ljenja multikulturalnosti, ljudskih prava i sloboda novom svjetskom poretku i novoj globalizaciji mul-tikulturalnosti i transkulturalnosti u međunarodnim demokratskim odnosima.

Povelja kao pravni akt koji se odnosio na slobode i prava trgova-ca i građana Dubrovnika, a u kojoj ban Kulin daje obećanje „U ime

oca i Sina i Svetoga Duha“ i pokazuje da su-vereno vlada državom, da posjeduje moć, silu i instrumente državne kontrole i zaštite svim građanima koji mirno putuju širom Bosne, kojom ban Kulin vlada i ima svoje „čestnike i časnike“, koji mogu da obezbijede da svi Du-brovčani mogu slobodno i neograničeno trgo-vati i kretati se „gdje god koji odluči“.

I u najnovije vrijeme svijet je prepun ograničenja ulaska iz države u državu i kreta-nja unutar države, jer su potrebne posebne do-zvole i privilegije samo određenom broju lju-di. Zbog toga se s pravom usuđujem ustvrditi da su, multikulturalnost i brojna ljudska prava i slobode, u Bosni još u doba Kulina bana ute-meljni i uz određene oscilacije, neprekidno su očuvani kao svojina brojnih vladara poslije Kulina bana, što su potvrđivale Povelje koje su se vrlo često pozivale na Povelju Kulina bana. u

Nastavak u narednom broju

82

SPORT

Dacić (23), rođen je u selu Plunci kod Rožaja, gdje je i završio osnovnu školu. Potiče iz radničke porodice i najmlađe je od šestero djece Etema i Ramize.Kik-bok-

som se počeo baviti sa 14 godina, ali upisom u srednju školu treninge ubrzo nastavlja u Podgorici, u klubu „Ariston“, sa tre-nerom Predragom Lekićem. Remzija za trenera ima samo riječi hvale, a pod Lekićevom paskom počeo je napredovati i nizati pobjedu za pobjedom. Postao je prvak Balkana i osvajač Evrop-skog kupa, bio je drugi na Svjetskoom kupu,osvajač mnogih međunarodnih turnira i učesnik na mnogobrojnim profi-revija-ma.

Dacić je 8. avgusta u rodnom gradu ostvario dječački san pobjedom nad Bugarinom Dimitrijem Penčevim. Postao je tako prvak Evrope u kik-boksu u WAKO profesionalnoj federaciji. Njegovom pobjedom Rožaje je upisano u istoriju evropskog

sporta. Te večeri grad na Ibru slavio je uspjeh svog sugrađa-nina, jer riječ je o prvom Rožajcu koji se popeo na evropski pobjednički tron..

Remzija danas živi i radi u Podgorici, a vanredni je student Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Travniku.

Želja mu je da u budućnosti postane prvak svijeta u kik-bok-su.Velika podrška u svim njegovim naporima su porodica, tre-ner Lekić i prijatelji. Radan i skroman Dacić ima sve predis-pozicije za još jedno slavlje, a on je uvjeren da može do titule svjetskog prvaka.u

Borilački sportovi

Biser Sandžaka na vrhu EvropeDa je Sandžak područje velikog broja neotkrivenih i dokazanih talenata u svijetu sporta, posebno u borilačkim sportovima, potvrdio je Remzija Dacić, kik-bokser iz Rožaja, osvojivši titulu prvaka Evrope u WAKO profesionalnoj federaciji

n Piše: Zakira MAHMUTOVIĆ-ŠKRIJELJ

n Šampion sa Almirom Škrijeljom

n Najbolji prijatelji: Zijad Škrijelj i Remzija Dacić

Svim pripadnicima islamske vjeroispovjesti, cijenjenim kupcima i poslovnim partnerima želimo srećan nastupajući praznik, da ga provedu sa svojim najmilijima u zdravlju i veselju.


Giprom d.o.o. Bar Ilino BB, Bar, Crna Gora+382 67 241 355

Giprom d.o.o. Tuzla II Tuzlanske brigade br. 40, Tuzla, Bosna i Hercegovina+387 35 301 301

SPEC. ORDINACIJASAGLIK MERKEZI

dr. Š. Hadrovićspec. opšte medicine

Sarajevo

Bajram ŠerifMubarek Olsun

U vašoj novoj nekretnini odlučite se za savremeni sistem zaštite.

Securitas vam može ponuditi:- ugradnju sistema tehničke zaštite- spajanje na dojavno-operativni centar- dolazak mobilnog interventnog tima- policu osiguranjapo cijeni koja je u skladu sa vašim potrepo cijeni koja je u skladu sa vašim potre-bama.

Securitas u BiH

Securitas u BiH obezbjeđuje više od 5000 lokacija za 2400 klijenata. 1800 zaposlenih i police od profesionalne odgovornosti u okviru usluge garantuju vrhunsku privatnu zaštitu.

Securitas BH je dio globalnog preduzeća Securitas AB koje ima preko 160 godina iskustva u SAD i preko 70 godina u Evropi u sektoru privatne zaštite.

dokle??? - ugsandzakubih.ba

Documents