domovinsjci rat - susedgrad put 101. br hv-a.pdf · tonski most u pokupskom preko kojeg su se...
TRANSCRIPT
DomovinsJci rat: Postrojbe
v
S irenjem ske pobune u RH .. om 1991., koja je' pr" a izbijanjem otvorenog rata, hrvatski drzavni
vrh oceo je intenzivniji rad na trojavanju hrvatskih oruzanih
snaga, nliZnih za obranu zemlje. Planovima razvoja ZNG-a, uz djelatne, bilo je planirano da svaka poJicijska uprava ima do dvije pricuvne brigade ZNG-aili samostalnih bojni. Taka je pri PoJicijskoj upravi zagrebackoj bilo plani-
r llStrojiti 101. i 102. pricuvnu brigadu ZNG-a. Prema uputi MORH-a, Gradski sekretarijat za narodnu obranu Zagreba, putem svojih podrucnih ureda, zapoceo je u travnju 1991. raditi na ustrojavanju pricuvnih brigadaZNG-a. U skladu s time Podrucni ured za obranu Susedgrad u travnju 1991. na "papiru" osniva i popunjava 101. brigaduZNG-a. Na sastanku 11. Jipnja 1991. u Gradskom stabu TO-a odluceno je da se, prema zapovijedi rninistra obrane RH, od pricuvnog sastava MUP-a intenzivira ustrojavanje cetiriju zagrebackih pricuvnih brigada ZNGfa - 99. Pe§ceni~, 100. Centar, 10}. i 102.
Magazin za vojnu povijest I rujan 2013.
Novi Zagreb. Taj dan uzima se kao slliZbeni dan osnutka 101. brigade. Za ustrojavanje brigade bio je zadliZen Stanislav Krulie, zapovjednik Sektorskog 5TO-a (Zagreb) Zapad, koji je imenovan i njenim zapovjednikom. Do 20. lipnja brigada je .... U,".~"UJ mobilizaciju i Prva pjesacka
Gradski sekretarija a narodnu obranu Zagreb a, I I na ustro-
ka postrojba u RH izvan sustava MUP-a) , 1. A brigadom ZNG-a i
PP-a Crnomerec. TijeKOJDVIJZa fadi se na !,.l1j~auc, koja se pa
s Jed:W~lCla i iz pricu
Pocetkom JV" J~'uu~v"u brigade
Hrncie, a brije podredena Zapovjednis
tvu Zagrebackog korpusa ZNG-a (od 1. Iistopada Zapovjedni~tvo 3. OZ-a Zagreb) ad kojeg dobiva zapovijedi za bojnu uporabu. Nakon postrojavanja i jednodnevne smotre na Zagrebackom velesajmu 31. kolovoza, brigada je mobilizirana 18. rujna 1991. u cijelosti
(Zapovjednistvo, tri pjesacke boj ne, pristozerne i samostalne postrojbe). Cjelokupni sastav brigade bio je s podrucja Susedgrada. Zbog nemoguenosti da se dovolj no naoruza, opremi i popuni ljudstvom te bojno uporabi u cijelo ti kao ustrojbena cjelina, brigada je isprva bojne zadatke izvrsavala uporabom bojni i satnija na samostalnim zadacima za koje nisu bile osposobljene. Problem je bio i sto postroj be brigade nisu bile podredene njenom zapovjedniku, vee drugim raznim zapovjednistvima koja su zapovijedi izdavala najcesce usmeno i neprecizno, s vrlo kratkim vremenom za pripremu. Prve bojne zadatke brigada
Magazin za vojnu povijest I rujan 2013.
Domovinslti I'at: Postrojbe
dobiva 21. rujna te njene postroj be sudjeluju u blokadi vojarni u Samoboru, Zagrebu i Velikoj Gorici, s ciljem sprecavanja prodora oklopno-mehaniziranih snaga JNA prema Kupi te njil10va prebacivanja na okupirano podrucje Banovine i spajanja s tamosnjim snagama JNA i pobunjenili Srba. Zbog zestokog napada snaga Banjaluckog korpusa JNA i pobunjenih Srba na podrucje zapadne Slavonije, 1. bojna brigade boravi na novljanskom bojiStu od 27. rujna do 6. listopada 1991. u najkriticnijem razdoblju obrane tog podrucja. Nakr1adno joj se prikljucuju pripadnici 1. samostalne satnije Podsused, koja je od 2B. rujna podredena 101. brigadi, voda PZOa i 3. satnije 3. bojne brigade. Bila je to prva bojna uporaba postroj bi brigade u Domovinskom ratu. Njene su postrojbe, u suradnji s drugim hrvatskim postrojbama i podredene Zapovjednistvu obrane Novske, izvodile aktivnu obranu od granice s BiH na rijeci Savi do Novog Grabovca, sa zadatkom sprecavanja daljnjeg prodora snaga JNA i pobunjenili Srba. Tijekom prvoga bojnog zadatka na podrucju Kosutarica 27. rujna ranjen je Josip Spat'avec, koji je prvi ranjeni pripadnik brigade. Postrojbe brigade 5./6. listopada izvlace se s novlj anskog bojiSta i prebacuju na prvu crtu obrane Zagreba na rijeci Kupi ill at1gaZiraju u blokadama vojat'ni JNA. Pocetkom listopada 1991. ojacana 1. satnija 3. bojne razmjestila se na podrucju Kravarskog i Velike Bune gdje sudjeluje u blokadi vojarne "Velika Buna". Vojarna je zauzeta 7. lis top ada 1991. godine. Zauzimanje "Velike Bune" imalo je velik znacaj za 101. brigadu, jer je veCina njenih pripadnika opremljena naoruzanjem i vojnom opremom osvojenim u njoj. Istodobno, 3. satnija 2. bojne 1. listopada 1991. dobiva zadatak ojacanja hrvatskih snaga na lasinjskom bojiStu. Zbog sve zesCih napada snaga JNA i pobunjenih Srba na tom smjeru, 3. listopada u podrucje Lasinje poslana je cjelokupna 2. bojna, ojacana ZapQvjednistvom brigade te samostalnim i pristozernim postrojbama, sa zadatkom ucvrseenja i drzanja cite obrane na desnoj obali Kupe te sprecavanja prijelazasnaga JNA i pobunjenih Srba na Jij evu obalu rijeke. Svim snagama obrane Lasinje koordinirao je i zapovijedao zapovjednik 101. brigade ZNG-a. Zestoki napad i oklopno-mehaniziranih i pjesackih snaga JNA i pobunjenih Srba, koji su zapoce-
Pripadnici voda PZO, Veliki Rastovac, prosinac 1991. (autorjotografije: Marko Peric)
Ii 4. listopada, kulminirali su 7. listopada probijanjem crte obrane hrvatskih bratutelja na podrucju Lasinje, koji se pocinju izvlaciti na lijevu obalu Kupe. Povlacenjem hrvatskih branitelja, medu njima i postrojbi 101. brigade, snageJNA i pobunjenih Srba B. listopada izbijaju na desnu obalu, zauzimaju most i uspostavljaju mostobran u podrucju Jamnicke Kiselice te prelaze na lijevu obalu Kupe. Po izvlacenju na lijevu obalu postrojbe brigade (osim 1. satnije 2. boj ne koja ostaje drzati crtu obrane u selu Lijevi Stefanki) zamijenjene su svjezim snagama, koje su kon-
solidirale obranu i potisnule snage JNA i pobunjenih Srba 19.1istopada 1991. natrag na desnu obalu Kupe. Lasinjsko bojiste donijelo je i prve zrtve u brigadi u Domovinskom ratu - smrtno su stradali Zdenko Rezek i Ante Zeljko. Po lzvlacenju postrojbi s novljanskog i lasinjskog bojista, brigada je 11. listopada 1991. podredena Gradskom STO-u Zagreb te se rasporeduje u sirem podrucju Stupnika i Rakova Potoka, sa zadatkom sprecavanja prodora oklopno-mehaniziranih snaga JNA iz blokiranih garnizona u Zagrebu, Kerestincu i Jastrebarskom
. . " '( " ./ ~1 -{~
101. brigada ZNG-a u obrani Novske 27. rujna do 6. listopada 1991.
Magazin za vojnu povijest / rujan 2013.
prema Kupi te osiguranja nesmetanog odlaska postrojbi JNA iz "Marsalke" i Jastrebarskog, preko Karlovca, prema BiH. Na ovim zadacima trebala je biti angazirana brigada u cjelini, no razvoj situacije na bOjisnici to nije dopustao pa je angaZirana bez 3. bojne i 1. samostalne satn ij e Podsused . Nakon ubrzane obuke dio postrojbi brigade, predvodenih 1. bojnom, upueen je u rajon Pokupskog, gdje krajem listopada sudjeluju u napadnoj akciji na desnu obalu rijeke Kupe. Zamisao Zapovjednistva 3. OZ-a Zagreb bila je da se, istodobnim napadom na pokupsko-glinskom smjeru te na podrucju Nebojana i Lasinje, isforsira prijelaz na desnu obalu Kupe, potisnu snage JNA i pobunjenih Srba, uspostavi mostobran i stvore uvjeti za oslobadanje okupiranog podrucja Banovine i Korduna. Podredene SSTO-u Jug, odnosno zapovjedniku pokupskog smjera Damiru Gorseti, postrojbe brigade trebale su sudjelovati na pokupsko-glinskom smjeru, gdje je nositelj napada trebala biti 10. brigada TO-a Velika Gorica. Posto se pripadnici 3. bojne velikogoricke brigade (nositelj na glavnom smjeru napada: Pokupsko (osteeen most) - Slatina Pokupska - Taboriste Gornje) nisu pojavill na polazlum polozajima, cijela akcija dovedena je u pitanje. Na kraju, akcija je pokrenuta
oko 9,30 sati 2B. listopada 1991. zahvaljujuCi postrojbama 101. brigade, koje su preuzele zadatak glavnih snaga napada. Nakon pryoga neuspjesnog pokusaja prelaska porusenog mosta u Pokupskom, pripadnici diverzantskog voda brigade uspjeli su, pod zestokom vatrom, prijeCi na desnu obalu, potisnllti neprijatelja i osigurati mostobran. Za njima Kupu prelaze pripadnici 1. bojne, Izvidnickog voda, lnzenjerijskog voda, dio PZO-a i Protuoklopnog voda te saniteta brigade, a naknadno im se prikljucllju i pripadnici 1. i 2. satnije 3. bojne i 1. samostalne satnije Podsused. Forsiranje Kupe te uspostava i drzanje mostobrana bilo je prvo bojno djelovanje takve vrste tijekom Domovinskog rata. rake su pripadnici brigade uspjeli prodrijeti tri do pet kilometat'a 1I dubinu neprijatelja i drzati mostobran na Kupi 72 sata, cime su osigurali preduvjete za uvodenje svjezili snaga za dalj nji napad, njihov uspjeh nije iskoristen, jer nije uspostavljen pontonski most u Pokupskom preko kojeg su se trebale prebaciti oklopno-mehanizirane snage, nuzn'o potrebne za produzenje napada, a postrojbe HV-a u podrucju Nebojana i Lasinje nisu uopee krenule u napad. Posto postrojbe brigade nisu imale snage za produzenje napada, pobunjeni Srbi i JNA pregrupirali su svoje redove i 30. listopada krenuli u protunapad u kojem su uspjeli vratiti dominantnu kotu Sv. n 'ojstvo i probiti crtu obrane pripadnika 3. bojne bri gade, koji se pocinju izvlaciti prema porusenom mostu i prebacivati na Iijevu obalu Kupe. Nakon toga poduzimaju zestoki tenkovsko-pjesacki napad iz smjera Taborista, koji su pripadnici 1. bojne i Protuoklopnog voda BsT-a brigade uspjesno odbiJi. Kako pojacanja za nastavak napadnili djelovanja na desnoj obali nije bilo, zapovjednik pokupskog smjera zapovjedio je postrojbama brigade izvlacenje na pocetne polozaje na lijevu obalu Kupe. Izvlacenje je pocelo oko ponoCi, provedeno je bez bojnili djelovanja te je zavrsilo oko 3 sata 31. Jistopada 1991. god ine. Po zavTsetku akcij e ZapovjedniStvo brigade napravilo je njenu rasclambu u kojoj je, priznajuei da pripadnici brigade nisu bili dovoljno pripremljeni i osposobljeni za tako slozena napadna bojna djelovanja, istaknulo da je cijela akcija bila lose isplanirana i nepripremljena. Pritom je naglasilo odgovornost nadredenog zapo-
./ I.
) J .
Prelazak preko srusenog mosta u Pokupskom (autorjotograjije: Aleksandar Bozic)
vjedniStva - SSTO-a Jug - koji je zapovijedao bojnim djelovanjima postrojbi brigade na desnoj obaIi Kupe, sto nije odobrio angaziranje 2. bojne i 3. satnije 3. bojne brigade. Dana 7. studenoga 1991. novim zapovjednikoin brigade, umjesto lvice Hrnciea, imenovan
je Jozo Petrasevie. Po izvlacenju na lij evu obalu Kupe postrojbe brigade, u suradnji s 10. brigadom TO-a Velika Gorica i 10-kalnim snagam a hrvatskih branitelja, drze crtu obrane u podrucju Augustanovca, Pokupskog Cerja i Pokupskog, sa zadatkom onemo-
gueavanje snagatna JNA i pobunjenih Srba prijelaza preko rijeke i daljnjeg prodora. Dana 2. studenoga 1991. na podrucje Pokupskog dolazi i 2. bojna tako da se na jednom terenu, po prvi puta tijekom Domovinskog rata, nasi a cijela brigada. Predavsi crtu obrane velikogorickoj brigadi, postrojbe brigade izvlace se polovinom studenoga 1991. s pokupskog bojista u vojarnu u Jastrebarskom. Tu se okuplja cijela brigada radi pripreme za odlazaknanovi bojnizadatak. ObavIja se pop una postrojbi Ijudstvom, naoruzanjem i vojnom opremom, koja je jos uvijek bila ispod potrebne razine. Dana l B. studenoga 1991. brigada dobiva zadatak bojne uporabe na istocnoslavonskom bojistu. Podredena je ZapovjednistVLl 1. OZ-a Osijek te ojacana 3. bojnom 100. brigade Zagreb - Centat·, koja ee se voditi kao 4. bojna 101. brigade. Time je 101. brigada bila prva zagrebacka i opeenito prva brigada HV-a koju je GS HV-a cjelovitu uputio na izvTsenje bojnog zadatka na tako veliku udaljenost od maticnog podrucja. Brigada je poslana u istocnu Slavoniju kao ojacanje tamosnjim bral1iteljima, s ciljem ucvrseenja i stab ilizacije crte bojisnice, u trenutku opee ofenzive jedinica Novosadskog korpusa JNA i pobunjenih Srba koje su, nakon zauzimanja Vukovara lB. studenoga, krenule u napad duz cijele crte istocnoslavonske bojisnice. Po dolasku brigade ZapovjedniStvo 1. OZ-a Os ijek imalo je
Magazin za vojnu povijest / rujan 2013.
Domovinski I'at: Postrojbe
tri opcije oko podrueja njene boj ne uporabe - podrueje Vinkovaca, podrucje Zupanje i podrueje JZod Osijeka- od kojih se, zbogvrlo teske situacije na tom clijelu bojisnice, odlueil o za ovu potonju. Brigada se raspo red llj e na prvoj crti obrane juzno od Osij eka, na glavnom smjerll napada snaga JNA i pobunjenih Srba, sa zadatkom spreeavanja njihova izbijanja na cestu Osijek - Dakovo, dovodenja obrane Osij eka u (polu)okruzenje i daljnjeg prodora prema zapadnoj Siavon iji. Svim post:roj bam a brigade na prvoj crti obrane do 1. prosinca 1991. zapovijedao je zapovjednik 130. brigade HV-a Osijek, kada zapovijedanje (na crti Livana - Brijesee - Antunovac - Ivanovac - Bobotski kanal - rijeka Vuka - Paulin Dver - Hrastin - Veliki kanal Vuke) preuzima zapovjednik 101. brigade. Odmah po dolasku pripadnici brigade poeinju fortiflkacij ski utvrdivati polozaje, uevrseuju i zaprecuju prvu crtu obrane, izraduju sklonista i zaklone duz cijele cite bojisnice te kopaju duboke rovove kojih do njihova dolaska nema. Zajedno s njima crtu obrane drzali su i borili se domaCi deeki iz sela u zoni odgovornosti brigade. NajveCi problem pripadnicima brigade predstavljao je nedostatak oklopno-mehaniziranih, protuoklopnih i topniekih sredstava pa su uveLike "ovisili ° vatrenoj pomoei slavonskih brigada". Od trenutka dolaska postrojbe brigade bile su svakodnevno izlozene topniekoj i tenkovskoj vatri pobunjenih Srba i JNA koji su, nakon sto su pregrupirali svoje snage, otpoeeli sa zestokim tenkovsko-pjesaekim napadima s ciljem daljnjeg prodora prema zapadu. Tako su 27. studenoga 1991. zestoko napali Paulin Dver, gdje su
prvu crtu obrane na nasipu ispred sela drzali pripadnici 1. bojne brigade, ojaeani pripadnicima 1. samostalne satnij e Podsused i 1. bojne 130. brigade te desetinom HOS-a. Napad je zapoeeo u ranim jutarnjim satima podilazenjem neprijateljskih izvidaea crti obrane s ciljem zauzimanja mosta izmedu Ernestinova i sela i omogueavanja proboja oklopnomehaniziranim snagama i pjesastvu prema Paulin Dvoru. Nakon sto su onineutralizirani, pobunjeni Srbi i JNA poduzeli su dva tenkovsko-pjesacka nap ada jedan za drugim, koj e su branitelji Paulin Dvora uspjesno odbili, unistivsi im pritom jedan tenk. Zbog ve-
Magazin za vojnu povijest / fujan 2013.
Sveean.a prisega, Dakovo, 23. prosinca 1991. (auto rfo tografije: Marko Peri(;)
likih gubitaka u Ijudstvu tij ekom bojnih djelovanja na nasipu i od hrvatskog topniStva koje je djelovalo po ciljevima u njihovoj dubini, pobunjeni Srbi i JNA otvorili su zestoku topnieku vatru (u same desetak min uta na podrucje PaLllin Dvora, Hrastina i V1adislavaca palo je vise od 1.000 granata), nakon koje slijecli novi tenkovskopjesaeki napad. Nakon sto je BsT 1. bojne uniiitio neprijateljski tenk 1'-55 napad jezaustavljen, apobunjeni Srbi i JNA povlace se na poeet.ne polozaje. Tijekom sukoba, uglavnom od topnieke i tenkovske vatre, poginula su devet.orica pripadnika 1. bojne brigade, dok su petnaestorica ranjena.
Nakon toga neuspjelog pokusaja proboja, pobunjeni Srbi i JNA nastavili su svakodnevne topnieke napade po prvoj crt.i obrane postrojbi brigade, da bi ujutro 4. prosinca 1991. poduzeli novi t.enkovsko-pjesacki napad na Paulin Dver, gdje su prvu crtu obrane drzali pripadnici 3. salnije 3. boj ne brigade i jedan vod 1. samostalne satnije Podsused. Pod okri Ijemmagle (vidljivost je bila svega 30-ak m etara) pjesastvo i tenkovi neprijatelja uspjeli su se pribliziti polozajima branitelja i rasporediti oko mosta, crpne stan ice i duz nasipa kanala, otkuda vatreno djeluju . Nakon sto su pripadnici 3. bojne pogodili i onesposobili je-
U obrani Osijeka, studeni - prosinac 1991 .
dan tenkT-55 prvotni napad je zaustavljen. Tijekom cjelodnevnog boja pobunjeni Srbi i JNA pokusali su nekoliko puta probiti crtu obrane, zestoko djelujuei pjesastvom iz i iza crpne stan ice (30 - 50 m udaljeni od prve crte obranel, otkuda su se na kraj u morali povuCi izlozeni udarima hrvatskog topnislva. Napad je na kraju odbijen te se neprijateljske snage povlaee na poeetne polozaje. ldueeg dan a pobunjeni Srbi i JNA izveli su tenkovsko-pjesaeki napad naAntunovaci lvanovac, gdje je crtu obrane drzala 2. bojna, ojaeana 3. satnijom 4. bojne brigade, zajedno s domaeim deekima. Prosavsi kroz polozaje 106. brigade l-N-a u sumi Rosinjaca i potpuno time iznenadivsi pripadnike 3. satnije 4. bojne na Jijevom krilu obrane, koji se povlaee prema Cepinu i Brijeseu, neprijateljski tenkovi i pjesastvo prodrli su kilo metar duboko u podrueje Antw10vca te iznenadili Zapovjednislvo i pripadnike 2. bojne. fstodobno JNA i pobunjeni Srbi kreeu u tenkovsko-pjesaeki napad iz smjera Novog Selesa te prodiru tenkovima s leda iz smjera Brijesta, eime polozaj branitelja u Antunovcu postaje iznimno tezak. Uslijed prodora neprijatelj a u srediste sela i razdvajanja snaga branitelja na dva clijela te nedostatka protuoklopnih sredstava i nedolaska obeeanih pojaeanja, zapovjednik 2. bojne zapovjedio je povlaeenje iz
Zapovjecin.istvo brigade u punoj bojnoj spremnosti, Beketinci, 8. travnja 1992.
Antunovca, koji su u kasnim popodnevnim satima 5. prosinca 1991. zauzele snage JNA i pobunjenih Srba. Nakon sto su, s ojaeanjima iz drugih brigada, uspjeli stabilizirati
crtu obrane, pripadnici brigade odlaze u Zagreb, a njihove polozaje 9. pros inca preuzimaju pripadnici 130. i 132. brigade HV-a i 3. brigade ZNG-a. Po dolasku u Zagreb 3. bojna 100. brigade iz-
Na prvoj crti istocne Slavonije, prosinac 1991. - lipanj 1992.
~ .. '~ . . ~ "
mjestena je izsastava 101. brigade i vraea se u sastav matiene brigade. U Zagrebu postrojbe se popu'njavaju ljudstvom, naoruzanjem i vojnom opremom, izvodi se kratka obuka i bojna gadanja svih, a dio pripadnika polaze sveeanu prisegu Domovini. Drugi dio je tu svetu duznost obavio 23. prosinca 1991. u Dakovu j 3. veljace 1992. u Dopsinu. Nakon desetak dana izbivanja, brigada (1.600 pripadnika) se vraea u istoenu Slavoniju i zauzima p rvu crtu obrane Jijevo: Bobotski kanal, desno: most na Velikom kanalu rijeke Vuke u Hrastinu, po dubini: Jurjevac Punitovacki - Beketinci, sa zadatkol11 spreeavanja daljnjeg prodora snaga JNA i pobunjenih Srba. Po povratku pripadnici brigade ponovno pristupaju kopanju rovova, izgradnji polozaja i ucvrseenju cIte obrane. rake se situacija na bojis tu stabilizirala, pobunjeni Srbi i JNA i dalje su svakodnevno, iz svojih uporiSta u Paulin Dvoru (zauzimaju ga 16. prosinca dok je brigada bila u Zagrebu) , Ernestinovu, Petrovoj Slatini, Koprivni i Sodolovcima, otvarali topflieku i tenkovsku vatru po crti obrane postrojbi brigade, pokusavsi i nekoliko slabij ih pjesaekih napada koji su odbijeni. Nakon sklapanja Sarajevskog primirja situacija na bojistu se smiruje. Topnicki napadi pobunjenil1 Srba i JNA s vremenom postajusveslabijiirjedi (nlsu njkada prestali) te vise nema njihovil1 snaznlh tenkovsko-pjesaekih napada s ciljem proboja cIte obrane brigade. Sklapanjem primirj a primarni zadatak postrojbi brigade bilo je drzanje crte obrane, pri eemu su se morale striktno pridrZavati zapovijedi naeelnika GS l-N-a 0 zabrani bilo kakvih boj nih aktivnosti prema polozajima neprij ate lja. Relativno mimo razdoblje postrojbe i pripadnici bri gad~ iskoristili su za utvTdivanj e crte obrane, vojno-strucno osposoblj avanje, dodatnu obuku i vjezbe na vojnom poligonu u Nabrdu kod Dakova. Sredinom ozujka provedena je reerganizacija zapovjednog kadra u brigadi te demobilizacija (demobilizirano je 365 v/o) i demobilizacija (demobilizirano je 410 v/o, pretezito s podrueja OpCine Medveseak) , tako da je brigada 30. ozujka 1992. brojala 1.707 v/o. Usto je brigada 31. ozujka 1992. "ostala bez" 1. samostalne satnije Pods used koja je demobilizirana. Izbijanjem rata u BiB u travnju 1992., topnicki napadi pobunjenih Srba po prvoj crti obrane i zoni odgovornosti brigade posta-
Magazin za vojnupovijest / rujan 2013.
Domovinski I'at: Postrojbe
Ii su ponovno gotovo svakodnevni i vrlo razorni, kulminiravsi cjelodnevnim topnickim napadom 8. travnja. Napad je prestao tek nakon zestokog odgovora pripadnika 101. brigade. Krajem svibnja 1992. brigada je podredena Zapovjednistvu obrane grada Zagreba, pod cijim zapovijedanjem ostaje do 2. oZlljka 1993., nakon cega se podredllj e ZapovjednistvLl ZP-a Zagreb, pod kojim ostaje do "svrsetka svoga ratnog puta". Tijekom boravka u istocnoj Slavoniji brigada je uspostavila izuzetno dobru suradnjLl i koordinaciju sa sllsjednim postrojbama (3. brigadom ZNG-a i brigadama I-IV-a - 106. Osijek, 107. Valpovo, 122. Dakovo, 130. Osijek i 132. Nasice) te dobre i prijateljske odnose s kriznim stozerima i mjestanima sela u svojoj zoni odgovornosti. Postrojbe brigade bojne zadatke na istocnoslavonskom bojistll obavljale su do 26. lipnja 1992. kada se, predavsi svoju zonu odgovornosti i crtu obrane 132. brigadi, vraeaju u Zagreb. Brigada je demobilizirana i prevedena 1I pricuvu u kojoj je bila do kraja srpnja 1995. godine. Osnovana je razvoj na jezgra Zapovjednistva brigade na celu sa zapovjednikom, pllkovnikom Jozom Petrasevieem, koja je tri godine pripremala i uvj ezbavala postrojbe i pripadnike brigade za oslobadanje okllpiranih teritorija RH. U to vrijeme poveean je ustroj brigade s TRD-om i bitnicom POLK9K-l1. Prevodenjem brigade LI pricuvu, dio njenih pripadnika prelazi u 145. (gdje prelIzimaju i zapovjedne duznosti) i 153. brigadu l-IV-a. Nakon tri godine u pricuvi, 31. srpnja 1995. zapocela je mobili zacija brigade radi njenog sudjelovanja u VRO-u "Oluja" na Banovini. Prvotni plan Zapovjednistva
ZP-a Zagreb 0 njenoj bojnoj L1pOrabi u dl'llgoj etapi operacije u napadnim djelovanjima prema Glini promijenjen je u 23,03 sati 3. kolovoza 1995. kada brigada dobiva novi, obrambeni zadatak na prvoj crti obrane u podl'llcju Komareva, koju je trebala preLizeti od 57. brigade l-IV-a. lako, zbog kratkoee vremena, do pocetka "Oluje" nije stigla u potpw10sti preuzeti crtLi obrane od 57. brigade niti se rasporediti na polazne polozaje, 101. brigada je sarno sat VTemena prije pocetka operacije ukljucena u napadna bojna djelovanja u prvoj etapi operacije, u koja kreee iz pokreta. Pritom joj je i zadatak promijenjen te, umjesto prema Petrinji sa zapada i Glini iz smje-
Top 155 mm M -2 " Long Tom " na paljbenam palazaju u akolici Beketi llClca, (I'CIvallj 1992.
Magazin za vojnu povijest / rujan 2013.
Pripadnici 3. satnije 2. bajne, Kamareva, 6. kalavaza 1995.
ra Sestanj i Pribilovie brda, za koji smjer je godinama uvjezbavana, je angaZirana prema Dvol'll na Uni na smjeru istocno od Petrinje. Na smjeru napada postrojbi brigade nalazili su se dobro utvTdeni obrambeni polozaji Samostalnog odreda Sisak - Caprag iz sastava Banijskog korpusa SVK. VRO "Oluja" zapocelaje u 5 sati 4. kolovoza 1995., kada na podrucju Banovine hrvatske snage iz sastava ZP-a Zagreb iZP-a Bjelovar kreeu u napad na tri smjera - prema Petrinji, od Sunje prema Hrvatskoj Kostajnici i prema Glini. Postrojbe brigade otpocele su napad "iz autobusa", nedovoljne popunjene Ijudstvom i m/v, s 1,6 b/k (umjesto cetiri b/k po zapovijedi),
bez ijedne mine i rakete za topnicko-raketne postrojbe, bez vjezbe gadanja i bez zapovijedi za nap ad. Prvog dana "Oluje" postrojbe brigade pretrpjele su velike gubitke - 2. satnija 2. bojne (poslana je u napad bez znanja zapovjednika brigade na osnovi usmene zapovijedi zapovjednika ZP-a Zagreb, general-bojnika Ivana Basarca) upala je u zasjedu te je imala pet poginulih, jednog nestalog i sedam ranjenih pripadnika, dok je 3. bojna, koju su pobunjeni Srbi "poklopiJi" topnickom . vatrom kod sela Pracno tijekom hodnje prema Komarevu, imala sedmoricu ranjenih . Usprkos tome brigada je uspjela djelomicno probiti crtu obrane pobunjenil1 Srba
Pripadnici 1. satnije3. bajne, Kamogovina, 8. kalovaza 1995.
i proclrijeti 200 - 500 metara prema naprijed. Nakon sto su cijeli protekli dan proveli u konsolidiranju stanja u postrojbama i pripremi za napad te dobivsi od novoimenovana zapovjednikahrva tskihsnaganaBanovini, general-pukovnika Petra Stipetie.a, izmijenjeni smjer napada (na glavnom smjeru nap ada snaga ZP-a Zagreb): Blinjski Kut prema cesti Zirovac-Dvorna Uni, izmedu Zrina i s. Trgovi, postrojbe brigade krenuJe su u napad u 6 sati 6. kolovoza 1995. godine. Probile su cijelu crtu obrane pripadnika Samostalnog odreda Sisak - Cap rag SVK, koji se bez veeeg otpora pocinju povlaciti, te prodrle u dubinu teritorija Banovine. Prva okupirana sela koja su oslobodiJi pripadnici brigade bila su Blinjski Kut, Sjeverna Kosa i Bestrma. Tog dana hrvatske postrojbe probile su cijelu crtu obrane pobunjenih Srba na Banovini, oslobodile Petrinju, Glinu i Hrvatsku Kostajnicu te proclrle u dubinu teritorija, nakon cega se glavnina snaga Banijskog korpusa SVK pocinje izvlaciti prema Dvoru na Uni. Time je napredovanje Svil1 postrojbi l-IV-a bilo uvelike olaksano, posto organizirane obrane snaga SVKvise nije bilo. Postrojbe brigade nastavile su oslobadanje okupiranog teritorija Banovine i iduCih dana, istodobno cisteei tesko prohodni sumoviti teren SI padina Zrinske gore od ostataka razbijene SVK. Izbivsi u popoclnevnim satima 9. kolovoza na cestu Glina - Dvor na Uni u predjelu sela Trgovi, postrojbe brigade nailaze na napusteni konvoj izbjeglica pobunjenih Srba, koji su pregazili tenkovi njihove razbijene vojske pri bjezanju. DosegnLlvsi crtu: Ljubina - Soca-
nica - Kotarani u poslijepoclnevnim satima 10. kolovoza 1995.
'postrojbe brigade izbile su na drzavnu granicu s BiH, sto im je bio zadani krajnji cilj u "Oluji". Utvrdivsi polozaje i osiguravsi ceste, postrojbe brigade izvrsile su 13. kolovoza pretres i ciseenje brdovitoga zapadnog dijela Zrinske gore od zaostalih grupa razbijene SVK. Ujutro 14. kolovoza 1995. brigada zavTsava bojna djelovanja u VROu "Oluja" te se VTaea U Zagreb. U "Oluji" je sudjelovalo 2.525 pripadnika brigade. Postrojbe brigade oslobodile SU, pretresle i od ostataka razbijene SVK ocistile, ovisno 0 izvoru, izmedu 346 i 401 km2 do tad a okupiranog poclrucja
Banovine. Tijekom bojnih djelovanja poginuJo je pet pripadnika brigade, jedan je nestao, dok il1 je 19 ranjeno. Po POVTatku u Zagreb Zapovjednistvo i postrojbe brigade do kraja kolovoza 1995. demobilizirane su i prevedene u pricuvu, a njihove zadatke nastavlja obavljati Zapovjednistvo za razvoj brigade. Time je ratni putStoprve u Domovinskom ratu 1991.-1995. zavrsio. Duznost zapovjednika brigade stozerni brigadir Jozo Petrasevic 17. ozujka 1997. predaje pukovniku Drazenu Barto[cu, dok u 2000. godini zapovijedanje brigadom preuzima pukovnik Stj epan Bebek. Brigada se 30. lipnja
2001. ukida iz mobilizacijskog razvoja i "odlazi u povijest". Tijekom deset godina postojanja kroz Stoprvu proslo je 7.225 pripaclnika (od toga 13 zena), uglavnom s podrucja Susedgrada, Zapresiea, Medvescaka i Sesveta te iz drugih dijelova Zagreba i Zagrebacke zupanije. Tijekomratnogputa origade, na oltar Domovine svoja tijela polozilo je 48 hrvatskih branitelja (od kojih su trojica bila pripadnici 100. brigade), jedan se vodi medu nestalima, a 211 ill je ranjeno. U spomen na brigadu i sve njene pripadnike, prvenstveno one koji su dali zivot u obran i Domovine, u sijecnju 2013. izisla je monografija ,,101. brigadaHV-a".
Pripadnici 1. bajne, l)gavi, 9. kalavaza 1995.
Magazin za vojnu povijest / rujan 2013.