donna leon - samovoljno ponašanje
TRANSCRIPT
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
1/277
1
Biblioteka AGATHA
Urednica Slavica tefi
Naslov izvornika
Donna Leon Wilful Behaviour Copyright 2002 by Donna Leonand Diogenes Verlag AG, Zurich Prava za hrvatsko izdanje
IZVORI, 2007.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
2/277
2
Ka je u ure commissarija Brunettija ula Clauia, jena oeninih stuentica,
moledi ga a za nju ispita zakonske mogudnosti oprosta za zloin to ga je njen
je poinio prije mnogo goina, Brunneti bio je manje zainteresiran za njenu
unu i nejasnu molbu, a vie ga je privukla jevojina inteligencija i moralnost.
No ka je jevojka ubrzo zatim naena mrtva, Clauia Leonaro vie nije bila
tek jena o Paulinih stuentica ved sluaj kojeg valja rijeiti..
1Eksplozija je odjeknula za dorukom. Iako je u Brunettijevuivotu, zbog poloaja policijskog commissarija, vjerojatnost
eksplozije bila znatno vea nego prosjenom graaninu, to samopoprite eksplozije nije inilo nita neobinijim. Mjesto zbivanja
je, meutim, bilo povezano s Brunettijevim osobnim poloajemsupruga jedne ene silno zapaljivih, iako nedosljednih,
svjetonazora i politike, a ne s njegovom strukom.
"Zato uope itamo to odvratno smee?" eksplodirala je Paolasrdito tresnuvi smotanim primjerkom jutarnjeg Gazzettina o stol
za kojim se dorukovalo, zamalo prevrnuvi staklenku saeerom.
Brunetti se nagne naprijed, odgurne novine u stranu kaiprstom iuspravi staklenku. Uzme jo jedan brioche i zagrize, znajui da
sada slijedi objanjenje.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
3/277
3
"Sluaj ovo," ree Paola, uzevi novine i itajui iz naslova glavne
prie s naslovnice: "'Fulvia Prato pria o svojoj tekoj kunji." Kaoi ostatak Italije, Brunettiju je bila poznata pria o Fulviji Prato,supruzi bogatog firentinskog industrijalca, koju su prije trinaest
mjeseci bili oteli i cijelo vrijeme drali zatoenu u nekompodrumu. Nakon to su je prije dva tjedna carabinieri oslobodili,
juer je prvi put razgovarala s novinarima. Nije imao pojma to biu tom naslovu moglo biti toliko uvredljivo da se Paola osjetila
osobno pogoena.
"I ovo," ree ona, listajui novine i stiui do dna pete stranice. "
'Ministrica EU priznaje da je na svojem bivem radnom mjestu
bila izloena selzsualnom uznemiravanju." I ovaj je sluajBrunettiju bio poznat: jedna povjerenica u Europskoj komisiji,
nije se mogao sjetiti kakvu je tono dunost obavljala - jednu od
onih beznaajnih, kakve ve dodjeljuju enama -juer je nanovinskoj konferenciji bila izjavila da je prije dvadeset godina bila
rtvom seksualnog nasrtaja dok je bila zaposlena u jednojgraevinskoj firmi.
Kao ovjek koji je bio nauio stoje strpljenje usvojih vie oddvadeset godina branog ivota, Brunetti je ekao Paolino
objanjenje. "Moe li vjerovati da su upotrijebili tu rije? SignoraPrato nije morala priznati da je bila rtvom otmice, ali je zato ova
sirotica priznala da je bila rtvom svojevrsnog seksualnog napada.I, kako tipino za te troglodite," ree ona naglo i zlobno zabovi
kaiprst u novine, "da ne objanjavaju to se dogodilo, ve samokau da je bilo seksualno. Boe, pitam se zato to uope itamo."
"Teko je povjerovati, zar ne?" sloi se Brunetti, i sam istinski sezgraajui nad uporabom rijei i jo zaprepateniji to nije bio
uoio taj nesklad sve dok mu ga Paola nije nataknula na nos.
Prije mnogo godina bio se poeo lagano zafrkavati s onime to je
on nazivao njezinim 'propovijedima uz kavu,' njezinim gromovima
i munjama uz koje je itala jutarnje novine, ali s godinama je
polako poeo shvaati kako u njezinom prividnom ludilu ima
puno smisla.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
4/277
4
"Jesi li se ikada morao baviti ovakvim stvarima?" upita ga ona.
Podigla je donju polovicu novina prema njemu, tako da je znao da
ona ne govori o otmici.
"Jednom, prije mnogo godina."
"Gdje?"
"U Napulju. Kada su me poslali onamo." "to se dogodilo?"
"U postaju je dola jedna ena i prijavila da je bila silovana.eljela je obaviti slubenu denunciju." Zastane, putajui da ga
preplave sjeanja. "To joj je uinio njezin suprug."
Paolina je stanka bila jednako duga; zatim je upitala, "I?"
"Sasluanje je obavio commissario kojem sam u to vrijeme biododijeljen." "I?"
"Rekao joj je neka dobro razmisli o tome to ini, jer e tonjezinom suprugu na vrat natovariti hrpu nevolja."
Ovaj put Paolin muk bio je dovoljan da ga potakne da nastavi.
"Nakon to je sasluala commissarija, rekla je kako joj treba
vremena da razmisli o tome, i nakon toga je otila." Jo uvijek sesjeao kako je drala ramena dok je izlazila iz ureda u kojem se
odvijalo sasluanje. "Nikada se nije vratila u postaju."
Paola uzdahne, pa upita, "Jesu li se stvari imalo promijenile od
tada?"
"Mrvicu."
"Je li stanje bolje?"
"Mrvicu bolje. Barem nastojimo na prvi razgovor poslati
policajku." "Nastojite?"
"Ako je koja na dunosti kada se to dogodi, kada rtve douprijaviti silovanje."
"A ako nema nijedne ene na dunosti?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
5/277
5
"Nazovemo ih doma da vidimo moe li koja od njih doi na posao
ranije."
"A ako ne moe?"
Pitao se kako se doruak pretvorio u ispitivanje. "Ako ne moe,
onda s njima razgovara tko god je slobodan."
"A to znai da, pretpostavljam, mukarci poput Alvisea ili
porunika Scarpe mogu obaviti sasluanje." Nije se nimalo trudilaprikriti svoju sablanjenost.
"To zapravo i nije sasluanje, Paola, ne onakvo kao kada
ispitujemo osumnjienika."
Uprla je prstom u Gazzettino, noktom brzo tupkajui utrotaktnom ritmu po drugom naslovu. "U gradu u kojem je ovo
mogue, gadi mi se i pomisliti kako izgleda ikakvo sasluanje."
Upravo je kanio prosvjedovati, kada je ona, moda predosjetivi
to, potpuno promijenila svoj ton i upitala, "Kakav e ti danas bitidan? Hoe li doi doma na ruak?"
S olakanjem, svjestan da iskuava sudbinu, ali ne mogavi sesuspregnuti, on odgovori, "Mislim da hou. ini se da su
venecijanski zloinci otili na godinji odmor."
"Boe, voljela bih da to mogu rei za svoje studente," ree ona
glasom u kojem se osjealo umorno mirenje sa sudbinom,
"Paola, tek si esti dan na poslu," nije se mogao suzdrati da to ne
kae. Pitao se kako je uspjela prisvojiti iskljuivo pravo najadikovanje o vlastitom poslu. Napokon, on je taj koji se, ako ve
ne svakodnevno, a onda barem uznemirujue esto, morao bavitiubojstvima, silovanjima i premlaivanjima, dok je najgore to se
moglo dogoditi u njezinoj uionici bilo to da netko upita tko jeCrna Gospa ili zaboravi to se dogodilo na kraju Washington
Square. Upravo je namjeravao rei neto u tom smislu kada joj jeuhvatio pogled.
"to je?" upita on.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
6/277
6
"Ha?" Znao je prepoznati izbjegavanje kada ga je uo ili vidio.
"Pitao sam te to je."
"Oh, zamorni studenti. Kao i obino."
I opet je prepoznao znakove koji su mu ukazivali na to da oklijeva
razgovarati o neemu. Odgurnuo je stolac unatrag i ustao. Priaojoj je s druge strane stola, njeno joj spustio ruku na rame i
sagnuo se da je poljubi u tjeme.
"Vidimo se na ruku."
"Samo e me ta nada drati u ivotu," odgovori i nagne se naprijed
kako bi rukom sa stola pomela prosuti eer.
Ostavisama za stolom, Paola se suoila s izborom da li daproita novine do kraja ili da opere sue: izabrala je sue. Kada je
to obavila, bacila je pogled na svoj sat i vidjela da njezino jedino
predavanje toga dana poinje za manje od sat vremena, tako da
se vratila u spavau sobu kako bi se odjenula, misli zaokupljenih,kako je to bio est sluaj, djelima Henryja Jamesa, iako se u
ovom sluaju radilo tek o tome da je moda utjecao na EdithWharton, iji su romani imali biti temom njenog predavanja.
Nedavno je bila predavala o temi asti i asnog ponaanja i otome kako je to najhitnije u tri Whartonicina sjajna romana, ali ju
je proganjalo pitanje ima li taj pojam isto znaenje i studentima;zapravo, ima li ikakvo znaenje njezinim studentima. eljela je otome razgovarati s Guidom toga jutra, jer je cijenila njegovo
miljenje o toj temi, ali joj je onaj naslov pomutio planove.Nakon zajednikih desetljea, vie se nije mogla pretvarati da neprimjeuje njegov uobiajeni odgovor na njezine propovijedi uz
kavu: njegovu ivu elju da brzo ode od stola. Nasmijeila se usebi pomislivi na taj izraz koji je izmislio i na simpatiju s kojom
ga je uglavnom upotrebljavao. Znala je da prebrzo i presnanoreagira na mnoge podraaje; zapravo, u jednom od trenutaka
silne ljutnje, njezin je mu tom zgodom odrecitirao prokleti popissvih tema koje je mogu toliko rasrditi da izgubi razum. Odbijala je
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
7/277
7
razmisliti o tom popisu, ali je njegova tonost bila dovoljna da se
pone tresti od nervoze.
Prva jesenja hladnoa bila se spustila na grad dan ranije te je
zato Paola iz ormara izvukla lagani vuneni kaputi, uzela torbu saspisima i izala iz stana. Iako je pjeaila kroz Veneciju kako bistigla do svoje uionice, na pameti joj je bio New York, grad u
kojem se prije stotinu godina bila odigravala ivotna dramaenskih likova iz Whartonicinih romana. Pokuavajui ploviti kroz
pliine drutvenih obiaja, batinjenog i novosteenog novca,uspostavljene moi mukaraca i ponekad ak i vee moi svoje
vlastite ljepote i arma, njezine tri junakinje su neprestano bile
izloene udarcima skrivenih hridi asti. Ali tijek vremena je,zakljuila je Paola, iz zajednike svijesti bio izbrisao sveopidogovor o tome od ega se sastoji asno ponaanje.
Svakako, knjige nisu upuivale na to da ast trijumfira: u jednomje sluaju junakinja zbog asti izgubila ivot; u drugom je
junakinja zbog nje izgubila sreu; trea je trijumfirala samo zbogkonstitucionalne nesposobnosti da je pojmi. Kako, onda, izloiti
argumente koji govore u prilog njezinoj vanosti, pogotovo uuionici punoj mladih ljudi koji bi se poistovjetili - ako se studenti
vie uope mogu poistovjetiti s likovima koji nisu na ekranu -samo s treom junakinjom?
Predavanje je proteklo kako je i oekivala, i na kraju predavanjase nala u iskuenju da im citira neto iz Biblije, knjige koju nije
osobito voljela, o onima koji imaju oi, ali ne vide, i imaju ui, aline uju, ali se suzdrala, shvaajui da bi njezini studenti bili
jednako neosjetljivi na evanelista koliko su se pokazalineosjetljivima na Whartonicu.
Mlade je poput potoka istjecala iz uionice, a Paola se zabavljalapospremanjem papira i knjiga u torbu. Promaenost njezinog
zanimanja nije ju vie morila onoliko koliko ju je morila kao napoetku znanstvene karijere, kada je bila prvi put shvatila koliko
je studentima nerazumljiva veina onoga to govori, a vjerojatno i
onoga u to vjeruje. Tijekom sedme godine predavanja, bila je
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
8/277
8
spomenula Ilijadu i, suoena s opom zblenutou, ustanovila je
da se samo jedan od studenata u uionici uope sjeao da ju jeproitao, ali ak ni on nije mogao shvatiti pojam junakogponaanja. Trojanci su bili poraeni, zar ne, pa koga onda brigakako se ponaao Hektor?
"The limes are out of joint" proapta ona na engleskom, a zatim se
strese od iznenaenja, jer je shvatila da netko stoji pokraj nje,jedna od njezinih studentica, djevojka, sada vjerojatno uvjerena
kako je njezina profesorica luda.
"Da, Claudia?" upita, prilino sigurna da se djevojka tako zove.
Niska, tamne kose i oiju, djevojka je imala kremasto bijelu put,pa se inilo kao da u ivotu nije bila izala van, na sunce. Prole
je godine poela dolaziti na Paolina predavanja, rijetko se javljalaza rije, puno biljeila i vrlo dobro prolazila na ispitima, +to je u
Paoli stvorilo mutan ukupan dojam da je rije o bistroj djevojcihendikepiranoj srameljivou.
"Pitam se bih li mogla porazgovarati s Vama, professoressa," reedjevojka.
Prisjetivi se da zajedljiva moe biti jedino sa svojom vlastitomdjecom, Paola je nije upitala nije li to upravo ono to sada ine.
Umjesto toga, zakopala je svoju torbu za spise i rekla, okreuise licem prema djevojci, "Svakako. O emu? O Whartonici?"
"Pa, tako nekako, professoressa, ali ba i ne."
Paola se opet suzdrala da ne istakne kako je samo jedan od tih
odgovora mogao biti toan. "O emu onda?" upita, ali senasmijeila kada je postavila to pitanje, ne elei da i inae
utljivu djevojku pokoleba u namjeri da nastavi. Kako bi uklonilaikakvu naznaku nakane da ode, Paola spusti ruku sa svoje torbe
za spise, nasloni se na stol i ponovno se nasmijei.
"Rije je o mojoj baki," ree djevojka, upitno promatrajui Paolu,
kao da je pita zna li ona uope to je to baka. Pogledala je prema
vratima, pa oi vratila na Paolu, a zatim ponovno bacila pogled
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
9/277
9
prema vratima. "eljela bih dobiti odgovor na neto to nju mui."
Izgovorivi to, ona zauti.
Kada je izgledalo da Claudia nema namjeru nastaviti, Paola
dohvati svoju torbu i krene polako prema vratima. Djevojka je kaojegulja zaobie i otvori joj vrata, ustuknuvi korak kako bi prvopropustila Paolu. Zadovoljna zbog ovog znaka potovanja i
nezadovoljna samom sobom i svojim ponaanjem, Paola upita, nezbog toga to bi to bilo iole vano, ve zato to je mislila da bi
odgovor mogao djevojci dati razlog da joj prui daljnje obavijesti."Je li to majina ili oeva majka?"
"Pa, zapravo ni majina, niti oeva, professoressa."Obeavajui samoj sebi obilnu nagradu za svaki odgovor koji u
ovom razgovoru, ako to jest razgovor, nije izgovorila, Paola ree,"To je neka, kao, poasna baka?"
Claudia se nasmijeila, dajui odgovor koji se oitovaoprvenstveno u njezinim oima i zato je bio jo slai. "Tako je. Ona
nije moja prava baka, ali sam je oduvijek tako zvala. Norma Hedi.
Jer ona je Austrijanka, znate."
Paola to nije znala, ali je upitala, "Je li ona u rodu s tvojim
roditeljima, nekakva prateta ili neto slino?"
Ovo pitanje je, oito, djevojci bilo neugodno. "Ne, nije, nikakonije." Zastala je, razmislila, a zatim izlanula, "Ona je, znate, bila
prijateljica moga djeda, znate,"
"Ali," ree Paola. Ovo je postajalo daleko zapetljanije nego jedjevojina jednostavna molba naizgled ukazivala, pa zato Paolaupita, "I to si me htjela pitati o njoj?"
"Zapravo, rije je o Vaem suprugu, professoressa."
Paola je bila toliko iznenaena da je tek uspjela poput jeke
ponoviti djevojinu primjedbu, "O mojem suprugu?"
"Da. On je policajac, zar ne?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
10/277
10
"Da, jest."
"Pa, pitala sam se biste li ga neto pitali u moje ime, zapravo,neto u ime moje bake?" "Svakako. to bi htjela da ga pitam?"
"Ovaj, zna li togod o oprostima." "Oprostima?"
"Da, oprostima, za zloine." "Misli na amnestiju?"
"Ne, to je ono to vlada ini kada se zatvori prepune i postane
preskupo ondje drati ljude: jednostavno ih sve puste van i kauda je to zbog neke posebne prigode ili ve neega. Ali ne govorim o
tome. Mislim na slubeni oprost, slubenu izjavu od strane dravekojom se neka osoba oslobaa krivnje za neki zloin."
Razgovarajui tako, vrlo su se sporo sputale niza stube setvrtog kata, ali sada je Paola zastala. "Nisam sigurna da te ba
najbolje razumijem, Claudia."
"Nije bitno, professoressa. Otila sam odvjetniku i pitala ga, ali on
me traio pet milijuna lira za odgovor na moje pitanje, a onda samse sjetila da je Va mu policajac, pa sam pomislila da bi on
mogao znati odgovor."
Umjesto da joj kae da to razumije, Paola samo kratko kimne.
"Moe li mi rei tono to eli da ga pitam, Claudia?"
"Postoji li ikakav pravni postupak kojim osoba koja je umrla moe
dobiti oprost za neto za to se toj osobi sudilo."
"Samo se sudilo?"
"Da."
Granice Paolina strpljenja bile su ve na vidiku kada je upitala,
"Ta osoba nije bila osuena i poslana u zatvor?"
"Zapravo i ne. To jest, osuena je, ali nije poslana u zatvor."
Paola se nasmijeila i poloila dlan na djevojinu nadlakticu."Nisam sigurna jesam li dobro shvatila. Osuena, ali ne i poslana
u zatvor? Kako je to mogue?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
11/277
11
Djevojka je bacila pogled preko stubine ograde prema otvorenim
vratima zgrade, gotovo kao da ju je Paolino pitanje potaknulo da
razmilja o bijegu. Pogled joj se vratio na Paolu te je odgovorila,"Zato to ga je sud proglasio ludim."
Paola, pazei da ne pita tko bi mogla biti ta osoba, promislila je oovome prije nego je upitala, "A kamo su ga poslali?"
"Na San Servolo. Ondje je i umro."
Kao i svi u Veneciji, Paola je znala da je na otoku San Servolu
nekada bila ludnica i da je toj svrsi otok sluio sve dok Basaglijinzakon nije pozatvarao sve ludnice i oslobodio sve pacijente ili ih
premjestio na neka manje jeziva mjesta.
Iako je osjeala da joj djevojka nee odgovoriti na sljedee pitanje,
Paola ga je ipak izgovorila.
"eli li mi rei o kakvom je zloinu rije?"
"Ne, mislim da ne elim," ree djevojka i krene niza stube. Upodnoju stubita osvrnula se i doviknula Paoli, "Hoete li ga
pitati?"
"Naravno," ree Paola, znajui da hoe, koliko zbog vlastite
znatielje, toliko i zbog elje da uini uslugu toj djevojci.
"Onda Vam zahvaljujem, professoressa. Vidimo se onda na
predavanju sljedeeg tjedna." Izgovorivi to, Claudia ode do vrata,gdje je zastala i pogledala gore prema Paoli. "Zbilja su mi se
sviale knjige, professoressa," doviknula joj je. "Srce mi je puklo
kada je Lily umrla. Ali, to je bila asna smrt, zar ne?"
Paola kimne, i bi joj drago to je, inilo se, barem netko odstudenata shvatio.
2to se njega ticalo, Brunetti je toga jutra malo razmiljao o asti,
jer je bio zaposlen zadaom praenja sitnog kriminala u Veneciji.
Ponekad se inilo kao da je to sve ime se bave: ispunjavaju
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
12/277
12
obrasce, alju ih u pismohranu, sastavljaju popise, vrte brojke i
tako odravaju kriminalistike statistike na sigurno niskoj razini.Gunao je zbog toga, ali kada se sjetio da bi tone brojkezahtijevale jo vie birokratskog rada, posegnuo je za spisima.
Nekoliko minuta prije dvanaest, ba u trenutku kada jeeznutljivo poeo razmiljati o ruku, zauo je kako netko kuca
na vrata njegova ureda. Zazvao je, "Avanti i podigao pogled, i
ondje ugledao Alvisea.
"Netko Vas treba, gospodine," ree policajac s osmijehom na licu.
"Tko to?"
"Oh, zar sam ga trebao pitati kako se zove?" upita Alvise, iskreno
iznenaen to se takvo to oekuje od njega.
"Ne, samo ga uvedite, Alvise," ravnoduno ree Brunetti.
Alvise iskorai iz ureda i mahne rukom oito oponaajui
skladnost pokreta prometnih policajaca u bijelim rukavicama iz
talijanskih filmova.
Ta je kretnja Brunettija navela da povjeruje da ni manje ni vienego predsjednik Republike ulazi u njegov ured, pa odgurne
stolac i krene ustajati, kako bi barem zadrao visoku razinuuljudnosti koju je Alvise bio ustanovio. Kada je ugledao Marca
Erizza na vratima, Brunetti zaobie svoj pisai stol i prui rukusvojem starom prijatelju, potom ga zagrli i potapa po leima.
Koraknuo je unatrag i zagledao se u poznato lice. "Marco, ba mi
je drago to te vidim. Boe, prole su ve godine. Pa gdje si dosad?" Prolo je ve godinu dana, ako ne i dvije, otkad suposljednji put razgovarali, ali Marco se nije nimalo promijenio.
Kosa mu je i dalje bila sjajne kestenjastosmee boje, toliko gustada je pravila tekoe njegovom brijau, a bore smjehuljice i dalje
su se zrakasto irile u veselom obilju oko njegovih oiju.
"to misli, gdje sam bio, Guido?" upita Marco, govorei
veneziano s jakim naglaskom giudecchino kojem su se njegovi
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
13/277
13
vrnjaci u razredu rugali prije gotovo etrdeset godina, kada su
on i Brunetti ili u osnovnu kolu. "Ovdje, kod kue, na poslu."
"Jeste li dobro?" upita Brunetti koristei mnoinu i time ukljuivi
Erizzovu bivu suprugu i njihovo dvoje djece, kao i enu s kojomje sada ivio, kao i njihovu ki.
"Svi su dobro, svi su sretni," izgovori Marco svoj uobiajeniodgovor. Sve je uvijek bilo dobro, svi su uvijek bili sretni. Ako je
tako, to ga onda donosi u questum ovog lijepog listopadskog
jutra, kada jamano ima hitnijih poslova oko upravljanja brojnimtrgovinama i tvrtkama koje je posjedovao?
Marco baci pogled na sat. "Vrijeme za un'ombru?"
Za veinu Venecijanaca, svako doba nakon jedanaest sati bilo je
vrijeme za un'ombru, tako da Brunetti nije oklijevao iskazati svoj
pristanak.
Na putu do kafia na Ponte dei Greci, razgovarali su o svemu isvaemu: o obiteljima, starim prijateljima, o tome kako je glupo to
to se njih dvojica tako rijetko viaju i kad se sretnu samo sepozdrave na ulici i odjure za onime to im zaokuplja vrijeme i
pozornost.
Kada su uli u kafi, Brunetti se zaputio prema toioniku, ali
Marco ga je primio za lakat i povukao ga prema klupi u odjeljku
ispred prozora. Brunetti mu je sjeo nasuprot, siguran da e sada
saznati to je razlog dolasku njegova prijatelja u questuru.Nijedan ni drugi nisu nita naruili, ali je pipniar, poznavajui
Brunettija, donio dvije aice bijelog vina i vratio se za toionik.
"Cin cin" obojica rekoe i gucnue iz svojih aica. Marco je
kimnuo u znak odobravanja. "Bolje je nego ono koje dobije uveini kafia." Gucnuo je jo malo, a zatim odloio aicu na stol.
Brunetti je utio, znajui da je to najbolji nain da potaknekolebljivog svjedoka da progovori.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
14/277
14
"Ne elim tratiti tvoje vrijeme, Guido," ree Marco drukijim,
mnogo ozbiljnijim, glasom. Primio je kratku nogu svoje vinske
ae palcem i kaiprstom desne ruke i vrtio aicu u krugu malogpromjera, i Brunetti je istoga trena prepoznao tu kretnju. Jo odranoga djetinjstva, Markove su ruke oduvijek odavale njegovu
ivanost, bilo da je lomio vrhove svojih ili olovaka tijekom
pismenih ispita ili bi grickao najvii gumb na svojoj koulji kad bise naao u situaciji da se morao obratiti djevojci koja mu se
sviala. "Jeste li vi, deki, kao ispovjednici?" upita Marco, nabrzinu podigavi pogled prema Brunettiju, ali ga odmah vrativi
na au.
"Koji deki?" upita Brunetti, iskreno zbunjen njegovim pitanjem.
"Murjaci. ak i ako si commissario. Hou rei, ako ti ja netokaem, moe li to biti kao kad smo bili djeca i ili na ispovijed:
ono, ispovjednik to ne smije nikome rei?"
Brunetti je podigao au do svojih usana i gucnuo malo vina,
kako bi sakrio osmijeh. "Nisam siguran da je to ista stvar, Marco.
Oni nisu smjeli rei, bez obzira na to to im mi rekli, bez obzira
na to koliko to bilo gadno. Ali, ako mi ti ispria neto o nekomzloinu, vjerojatno u morati poduzeti neto u svezi s tim."
"Kakvom zloinu?" Kada Brunetti nije odgovorio, Marco jenastavio, "Hou rei, koliko velik mora biti zloin da ga mora
prijaviti?"
Uurbanost u Marcovu glasu govorila mu je da ovo nije nikakva
salonska igrica, tako da je Brunetti dobro razmotrio to pitanje
prije nego je odgovorio, "Ne znam. To jest, ne mogu ti dati popis
stvari koje bih morao prijaviti. Bilo to ozbiljno ili to ukljuujenasilje, valjda."
"A ako se jo nita nije dogodilo?" upita Marco.
Brunettija je iznenadilo ovo pitanje koje mu je postavio Marco,
ovjek koji je uvijek ivio s objema nogama na zemlji, u
stvarnosti. Bilo je vrlo neobino uti Marca da postavljahipotetsko pitanje; Brunetti se pitao je li ikada i uo Marca da
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
15/277
15
upotrebljava sloene gramatike sklopove, jer je bio silno navikao
na njegove jednostavne izjave.
"Marco," ree on, "zato se jednostavno ne uzda u mene i kae
mi o emu je rije, a zatim me pusti da smislim kako se uhvatitiu kotac s tim?"
"Nije da nemam povjerenja u tebe, Guido. Bog zna da ti vjerujem;
zato sam i doao ovamo razgovarati s tobom. Jedino to ne elimda te uvalim ni u kakve nevolje time to u ti ispriati neto to
moda i ne eli znati." Pogledao je u pravcu pipniara, i Brunettije pomislio kako e pozvati jo jednu rundu vina, ali onda je
svrnuo pogled natrag, a Brunetti je shvatio da Marco provjeravamoe li itko uti o emu njih dvojica razgovaraju. Ali ostali gosti u
kafiu inili su se zaokupljenima svojim vlastitim razgovorima.
"U redu, rei u ti," ree Marco. "Pa ti onda sam odlui to e s
time."
Brunettija je iznenadilo koliko je Marcovo ponaanje, ak i ritam
govora, sliilo ponaanju i govoru mnotva osumnjienika koje je
bio ispitao tijekom svoga radnoga vijeka. Uvijek bi stigao do tokena kojoj su se predavali i prestajali opirati elji da razjasne kakose to tono dogodilo ili to ih je nagnalo da uine to to su
uinili. ekao je.
"Zna, zapravo, moda i ne zna da sam kupio novi lokal blizu
Santa Fosce," progovori Marco i zastane kako bi Brunetti mogao
odgovoriti.
"Ne, nisam znao." Brunetti je znao da je najbolje dati tojednostavniji odgovor. Nikada ne trai vie, nikada ne trai
pojanjenje. Samo ih pusti da govore dok se ne iscrpe i vienemaju to za rei: tek tada poni postavljati pitanja.
"To je ona trgovina sirom koja je pripadala onom tipu koji je
elavio i stalno nosio eir. Simpatian momak; moja je majka
kupovala sir kod njegovog oca dok smo ivjeli ondje. U svakom
sluaju, prole su mu godine utrostruili najamninu, tako da jeodluio otii u mirovinu, a ja sam mu platio buon' uscitu i
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
16/277
16
preuzeo najam." Bacio je pogled prema Brunettiju da vidi slua li
ga. "Ali budui da elim prodavati maske i suvenire, moram imatiizloge tako da ljudi vide svu robu. On je imao samo onaj s desne
strane, gdje je drao provolone i scamorzu, no bio je tamo i jedanizlog s lijeve strane, samo to ga je njegov otac zatvorio, zazidaoga je prije etrdesetak godina. Ali izlog postoji u izvornim
nacrtima, tako da ga smijem ponovo razidati. A treba mi. Trebaju
mi dva izloga tako da ljudi mogu vidjeti sve te triarije i ponijeti
masku kui u Dusseldorf."
Ni on niti Brunetti nisu imali potrebu komentirati tu lakoumnost,
niti injenicu da je veina onoga to e se prodavati u njegovoj
trgovini kao "izvorne venecijanske rukotvorine" izraena uzemljama treeg svijeta, gdje je najblii kanal kojem e ondanjiradnici ikada u ivotu prii onaj iza njihovih kua i slui kao
zahod.
"U svakom sluaju, preuzeo sam najam i moj je arhitekt izradio
nacrt. To jest, ve ih je odavno nacrtao, im je tip pristao da japreuzmem najam, ali ih nije mogao odnijeti u gradsko
poglavarstvo sve dok najam ne bude prebaen na moje ime." Opetje pogledao Brunettija. "A to je bilo u oujku." Marco je podigao
desnu ruku stisnute ake, izbacio palac uvis, ponovio "Oujku," azatim izbrojao mjesece. 'To je sedam mjeseci, Guido. Ta kopilad
me pustila da ekam sedam mjeseci. Plaam najamninu, mojarhitekt odlazi u Ured za prostorno ureenje jednom tjedno kako
bi ih pitao kada u dobiti dozvolu i, svaki put kad ode onamo,kau mu da papiri nisu gotovi ili da jo neto moraju provjeriti
prije nego to izdaju dozvolu."
Marco rastvori aku i poloi dlan na plohu stola, a zatim pokraj
njega spusti i drugi dlan, rairenih prstiju. 'Ti zna to se dogaa,zar ne?" upita on.
"Znam," ree Brunetti.
"I zato sam prolog tjedna rekao arhitektu da ih pita koliko ele
da im platim." Pogledao ga je poprijeko, kao da eli naBrunettijevom licu vidjeti iznenaenje, moda ak i
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
17/277
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
18/277
18
"Zato si onda doao k meni?" upita Brunetti.
"Pitao sam se moe li ti tu uiniti ita? Hou rei, ako oznaimnovanice ili tako neto..." Marcov glas je utihnuo, a on je stisnuo
pesti, "Nije stvar u novcu, Guido. Taj u iznos zaraditi za nekolikomjeseci; gomile ljudi ele kupiti te triarije. Ali dere me zapoludjet' to to moram tako poslovati. Imam trgovine u Parizu i
Zurichu, i tamo se ne dogaaju ovakva sranja. Zatraigraevinsku dozvolu, oni obrade tvoje papire, a kad su papiri
gotovi, dobije dozvolu i pone s radovima. Tamo te nitko nemuze." Tresnuo je akom o stol. "Nije ni udo da je ovaj grad u
dreku." Glas mu se povisio, iznenada je postao vriskav kao da,
Brunetti se na trenutak pobojao, Marco gubi nadzor nad samim
sobom. "Ovdje se ne moe poslovati. Ta kopilad nas samo elipomusti." I opet je tresnuo rukom o stol. Dvojica mukaraca i
pipniar su ih pogledali, ali nije to bilo nita nova za Italiju, pa suzato samo kimnuli uz preutno odobravanje i vratili se svojem
razgovoru.
Brunetti nije imao pojma odnosi li se Marcova ocjena samo na
Veneciju ili na cijelu Italiju. Nije bilo ni vano: bio je u pravu uoba sluaja.
"I to e napraviti?" upita Brunetti.
Ovo je pitanje, a obojica su to znali, sadravalo priznanje da mu
Brunetti nikako ne moe pomoi. Kao prijatelj mogao je suosjeatis Marcom i podijeliti njegovu srdbu, ali kao policajac bio je
nemoan. Mito e biti plaeno u gotovini i kao takvo nee za
sobom ostaviti nikakav trag. Ako Marco podnese slubenu albuprotiv nekoga tko radi u Povjerenstvu za prostorno ureenje, ondamoe slobodno zatvoriti svoje trgovine i napustiti posao, jer
nikada vie nee dobiti nijednu dozvolu, bez obzira na to kolikonevanu, ili koliko hitnu.
Marco se nasmijeio i premjestio na kraj klupe. "Valjda sam sesamo elio ispuhati. Ili sam ti moda elio utrljati nos u to, Guido,
budui da ti, na neki nain, radi za njih, a ako je to bio razlog,onda mi je ao i ispriavam se." Njegov je glas zvuao normalno,
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
19/277
19
ali Brunetti je promatrao njegove prste, koji su ovaj put bili
zabavljeni sklapanjem etiriju kutova papirnate salvete u pravilnetrokute.
Brunettija je iznenadilo koliko ga je duboko uvrijedilo to da biijedan njegov prijatelja pomislio da on radi za 'njih.' Ali, ako ne
radi za 'njih', za koga onda radi?
"Ne, mislim da to nije bio razlog," ree napokon. "Ili se baremnadam da nije. I meni je takoer ao, jer ja tu nita ne mogli
uiniti. Mogao bih ti rei da napravi una denuncia, ali bih ti istotako mogao rei da poini samoubojstvo, a mislim da to ne elim
uiniti." Pitao se kako Marco moe i dalje otvarati nove trgovineako se s ovakvim stvarima susree na svakom koraku. Razmiljao
je o tom nemirnom djeaku, onome koji je imao velike snove, skojim je dijelio kolsku klupu tri godine za redom, i sjeao se
kako Marco nikada nije mogao dugo sjediti na miru, no ipak bi
uvijek smogao strpljenja da dovri jedan posao prije nego bi se
bacio na drugi. Moda je Marco bio programiran poput pele i nijeimao izbora nego da radi, radi, radi i im zgotovi jedan posao da
odleti na drugi.
"Pa," ree Marco, izvlaei se iz klupe i ustajui. Posegnuo je
rukom u dep, ali Brunetti ga zaustavi podigavi ruku. Marco jeshvatio, izvadio ruku iz depa i pruio je Brunettiju koji je josjedio.
"Sljedei put ja plaam?" "Naravno."
Marco baci pogled na svoj runi sat. "Jurim dalje, Guido. Stie mipoiljka muranskoga stakla," ree on, nasmijeivi se i naglasivi
rije 'muranskoga,' "iz eke Republike, pa moram na Carinu dase pobrinem da sve proe bez tekoa."
Prije nego li je Brunetti dospio ustati s klupe, Marco je nestao,
brzim se korakom, kako je oduvijek bio hodao, udaljujui od
kafia, prema nekom novom projektu, nekoj novoj zamisli.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
20/277
20
Iako su, nakon veere, Brunelti i Paola sasluali meusobneispovijedi o tome kako je tko proveo dan, ni on niti ona nisu
vidjeli ikakvu vezu izmeu glavnih dogaaja toga dana; svakakoni on niti ona nisu prie, koje su bili uli, povezali s pojmom asti
ili onime to ast zahtijeva. Paola, kojoj je Marco bio simpatian,rekla je da joj se oduvijek sviao, iznenadivi Brunettija kojem je
izletjelo, "Ali, ja sam mislio da ti se ne svia." "A zato?"
"Pretpostavljam zato to se toliko razlikuje od one vrste osoba
koje se tebi inae sviaju." "A to su?"
"Oduvijek mi se inilo da ga smatra nekakvim muljatorom."
"On i jest muljator. Upravo zato mi se i svia." Kada je vidjela daje Brunetti potpuno zbunjen, ona mu objasni, "Sjeti se, provodim
glavninu svog profesionalnog ivota u drutvu studenata iakademika. Prvi su obino lijeni, a drugi su uvijeksamozadovoljni. Prvi ele govoriti o svojoj osjetljivosti i ranjenim
duama, o nekoj iznenadnoj povredi koja ih je sprijeila da obave
svoju zadau koju su imali odraditi za predavanje; dok ovi drugiele razgovarati o tome kako e njihova posljednja monografija oCalvinovoj uporabi toke i zareza u potpunosti promijeniti smjer
suvremene knjievne kritike. Dakle, netko poput Marca, tkogovori o opipljivim stvarima, o zaraivanju novca i voenju posla,
i tko me se nikada, ama ba ni jedan jedini put, svih ovih godina,nije pokuao dojmiti onime to zna ili priama o tome gdje je bio,
niti me optereivao tiradama o svojoj patnji - dakle, osoba poput
Marca je kao aa prosseca nakon dugog poslijepodnevaprovedenog u ispijanju hladnog aja od kamilice."
"Hladnog aja od kamilice?" zaudi se on.
Nasmijeila se. "Ubacila sam to zbog uinka kontrasta sproseccom. To je tehnika umjetnikog pretjerivanja, slina tehnici
reductio ad absurdum, koju sam pokupila od svojih kolega."
"Koji, mogu zamisliti, uope nisu nimalo slini proseccu."
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
21/277
21
Sklopila je oi i zabacila glavu blago unatrag kao da iskazuje
silnu bol, onako kako na slikama obino prikazuju svetu Agatu."Nekih dana padam u iskuenje da potajice uzmem tvoj pitolj iponesem ga sa sobom na posao."
"I na koga bi pucala, na studente ili na profesore?"
"Ma, ti se ali," ree ona glumei zapanjenost.
"Ne, stvarno, na koga?"
"Na svoje kolege. Studenti, jadna djeica, oni su mladi i neiskusni
i odrast e, veina njih, i postati razmjerno ugodnim ljudskim
biima. Ja udim za time da unitim svoje kolege, ako ni zbogega drugog, onda zato da prekinem tu beskonanu litanijusamoljublja koju moram svakodnevno sluati."
"Zar ba sve njih?" upita on, navikao na to da slua prigovore oodreenim ljudima, i stoga zauen njenom sveobuhvatnou.
Ona razmisli o ovome, kao da zna da je njegov pitolj napunjen sasamo est metaka i kao da u glavi sastavlja popis. Nakon nekog
vremena, progovorila je, ne bez izvjesne mjere razoaranja, "Ne,ne sve. Moda petoro ili estoro."
"Ali to je jo uvijek polovica zaposlenih na tvojoj katedri, zar ne?"
"Dvanaest ih je slubeno ondje, ali samo devetoro predaje."
"A to radi preostalo troje?"
"Nita. Ali to se inae zove istraivanje."
"Kako je to mogue?"
"Jedna od njih je nasrtljiva i vjerojatno je prolupala; professoressa
Bettin je imala ono to se naziva ivanom krizom, pa je nabolovanju do daljnjega, to vjerojatno znai do mirovine; a
zamjenik proelnika, professore Della Grazia, ha, on je posebansluaj."
"to sad pa to znai?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
22/277
22
"Ima ezdeset i osam godina i trebao je biti umirovljen prije tri
godine, ali on odbija otii." "Ali niti ne predaje?"
"Ne moe mu se dopustiti da radi sa studenticama."
"Molim?"
"uo si me. Ne moe mu se dopustiti da radi sa studenticama. Ili,to se toga tie," doda ona nakon trenutka razmiljanja, "uope
na fakultetu na kojem ima ena."
"to taj radi?"
"Kad prima studentice na svoje konzultacije, u svemu to kae
izmeu redova se mogu proitati seksualne aluzije... To jest, tako
je bilo dok je jo odravao konzultacije sa studentima. Ili bi, pak,na predavanjima itao na glas vrlo zorne opise spolnog openja.
Ali uvijek bi njegovo tivo bili klasici, tako da se nitko nije mogaopoaliti, a ak i da se netko poalio, on bi zauzeo stav
zaprepatenog prezira, kao da je on jedini zatitnik klasineknjievnosti." Napravila je stanku kako bi mu dopustila da
reagira, ali kako on nije nita rekao, ona nastavi: "A to se tiemlaeg enskog fakultetskog kadra, rekli su mi da on sprjeava
njihovo napredovanje ako mu se zauzvrat ne podaju. On je
zamjenik proelnika katedre, tako da on odobrava sva
napredovanja ili ih, u nekim sluajevima, odbija."
"Rekla si da ima ezdeset i osam godina," ree Brunetti, ne bez
izvjesne zgaenosti u glasu.
"to, ako malo bolje razmisli, prilino zorno pokazuje kolikodugo on nekanjeno tjera svoje."
"Ali to vie ne ini?"
"U neto manjoj mjeri, barem otkako su ga maknuli izpredavaonice." "ime se sada bavi?" "Rekla sam ti, istraivanjem."
"A to to znai?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
23/277
23
"To znai da svaki mjesec uzme svoju plau, a kada odlui otii u
mirovinu, pokupit e obilnu otpremninu, a nakon toga joobilniju mirovinu."
"I to je opepoznata stvar?"
"Zaposlenima na fakultetu, svakako; a vjerojatno i studenti znaju
poneto o tome."
"I nitko nije uinio nita po tom pitanju?"
im je progovorio, znao je to e mu ona odgovoriti, a tako je i
bilo. "To se nimalo ne razlikuje od onoga to ti je Marco ispriao
danas. Svi znaju da se takve stvari dogaaju, ali nitko se, zbogposljedica, ne eli izlagati opasnosti podnoenja slubene albe.Onaj tko bi odluio javno progovoriti o tome, izvrio bi
profesionalno samoubojstvo. Poslali bi njega ili nju na neko
mjesto poput Caltanissette, gdje bi morali predavati o neempoput..." Promatrao juje dok je pokuavala sroiti dovoljno jezivnaziv kolegija. "... Elemenata bardskog stiha u ranom
katalonskom dvorskom pjesnitvu."
"udno," ree on. "Valjda smo se svi ve, vie ili manje, naviknuli
da takve stvari oekujemo u dravnim slubama. Ali svi mimislimo, ili se moda nadamo - ili se moda ja nadam, svejedno -
da su stvari drukije na sveuilitu."
Paola je ponovila svoju pozu svete Agate, a ubrzo nakon toga otili
su u krevet.
U jutro, dok su pijuckali kavu, Paola upita, "Dakle?"Brunetti je tono znao na to se ovaj dakle odnosi: na odgovorkoji nije dao sino, kada mu je Paola bila rekla za molbu svoje
studentice, pa on zato ree, "Ovisi o tome o kakvom je zloinurije, i kakva je bila presuda."
"Nije mi rekla o tome kakav je to bio zloin, samo mi je rekla to daje bio osuen i poslan na San Servolo."
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
24/277
24
Lijeno mijeajui liicom kavu, Brunetti upita, "A ta ena je
Austrijanka? Je li rekla tko je taj mukarac?"
Paola se vrati na svoj zbrzani razgovor s djevojkom, pokuavajui
se prisjetiti pojedinosti. "Ne, ali mi je rekla da je ta ena staraprijateljica njenog djeda, tako da pretpostavljam da je govorila o
njemu."
"Kako se ta djevojka zove?" upita Brunetti.
"Zato to treba znati?"
"Mogao bih zamoliti signorinu Elettru da vidi ima li togod u
spisima."
"Ali ta starica nije joj roakinja," pobuni se Paola, oklijevajuiprepustiti djevojku policijskoj istrazi, bez obzira na to koliko bi
paljiva i koliko dobronamjerna ta istraga mogla biti. Tko znakakve posljedice moe imati unoenje njezina imena u policijsko
raunalo?
"Pretpostavimo da bi joj djed mogao biti roak," ree Brunetti,
zvuei daleko pedantnije nego to je elio, ali razdraen time toje njegova supruga sa sobom iz kole donijela tu i takvu domau
zadau.
"Guido," ree Paola glasomkoji je i njoj samoj zazvuao
neuobiajeno vrsto, "sve to je htjela saznati je to je li teoretskimogue da dobije oprost. Nije traila policijsku istragu, ve samoobavijest." Paola, profesorica stare kole, nije se mogla rijeiti
uvjerenja da, na neki nain, ona svojim studentima djeluje in locoparentis, a to je uvjerenje samo uvrivalo njenu odlunost da neotkrije djevojino ime.
Spustio je alicu na stol, "Mislim da ne mogu uiniti nita sve dokne saznam za to je osuen taj ovjek koji jest ili nije njezin djed."
Ako je ijedan sluaj ikada spomenut na nekom od njegovihpredavanja na pravnom fakultetu, on ga je odavno zaboravio.
"Ako je rije o nekakvoj sitnici, kao to je kraa ili napad, netreba mu ni oprost, osobito nakon toliko vremena, ali ako je rije
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
25/277
25
o nekom tekom zloinu, o ubojstvu, onda moda, moda..."
Zamislio se. "Je li ti rekla kada se to dogodilo?"
"Ne, ali ako su ga poslali na San Servolo, onda se to dogodilo prije
Legge Basaglia, dakle sedamdesetih godina, zar ne?"
Brunetti se zamisli nad time. "Hmmm," mumljao je. Nakon duge
tiine, on ree, "Bit e teko, ak i ako saznamo njegovo ime."
"Ne treba nam njegovo ime, Guido," ustrajala je Paola. "Djevojka
eli samo teoretski odgovor."
"Onda je teoretski odgovor taj da ne moe dobiti nikakav daljnji
odgovor sve dok ne saznam o kakvom je zloinu rije."
"to znai da nije mogu nikakav odgovor?" zajedljivo upita Paola.
"Paola," odvrati joj Brunetti vrlo slinim tonom, "Ja ovo ne
izmiljam. To je kao da od mene zatrai da odredim cijenu nekojslici ili grafici, a da mi istodobno ne dopusti da je vidim." Oboje
e se, kasnije, prisjetiti ove usporedbe.
"I to ja onda da joj kaem?" upita Paola.
"Reci joj upravo ovo to sam ja tebi rekao. To bi joj bilo kojisavjesni odvjetnik..." zausti on, ne obazre se na Paoline podignute
obrve zbog ove apsurdne kombinacije rijei, i nastavi, "...rekao.to kae onaj ravnatelj kole iz one knjige koju stalno citira?
'injenice, injenice, injenice? Eto, dok mi se ne podastruinjenice ili dok ih netko drugi ne sazna, to je jedini odgovor koji
e dobiti."
Paola je bila odvagnula cijenu i posljedice daljnjeg
suprotstavljanja i zakljuila da gotovo nisu vrijedne toga. Guidose ponio u dobroj vjeri, a injenica da joj se nije ba sviao njegov
odgovor nije to inila manje istinitim. "Dobro, rei u joj tako,"ree. "Hvala ti." Smijeei se, ona jednostavno doda, "Osjeam se
kao onaj drugi Dickensov lik i nagoni me da joj poelim rei da sijoj sauvao pet milijuna lira u novaniku, a koje nije platila
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
26/277
26
odvjetniku, i da bi trebala odmah izai van iz kue i otii taj novac
potroiti na neto drugo."
"Ti uvijek u knjigama moe pronai odgovore na sva pitanja, zar
ne?" upita on s osmijehom na licu.
Umjesto jednostavnog odgovora, to je Guido rijetko uo, Paolaree, "Mislim da je Shelley rekao da su pjesnici nepriznatizakonodavci ovoga svijeta. Nemam pojma je li to istina ili ne, ali
znam da su romanopiscl nepriznati iritelji traa na ovome
svijetu. Bez obzira na to to je istina, oni su se prvi toga sjetili."
On odgurne stolac i ustane. "Ostavit u te da mozga o arima
knjievnosti."
Sagnuo se kako bi je poljubio u kosu i priekao da uje jo koju
knjievnu referencu, ali ona ne ree nita. Umjesto toga,posegnula je rukom unatrag i potapala ga po listu na nozi te
rekla, "Hvala ti, Guido. Rei u joj."
4
Kako su molbe za obavijestima upuivali ljudi koje bismo moglinazvati nevanijim igraima u njihovim ivotima, i Brunetti i
Paola zaboravili su na njih ili su barem dopustili da im pobjegnu
iz misli. Gradska policija, optereena porastom broja zloina, a
to je bilo posljedicom nenadziranog priljeva useljenika iz IstoneEurope, bavila bi se pokuajima iskorjenjivanja beznaajne
korupcije u gradskom poglavarstvu upravo onoliko koliko bi Paola
eljela ostaviti Jamesov Zlatni pehar kako bi se posvetila tokama
i zarezima u Calvinovim djelima.
Kada se Claudia nije pojavila na njezinom sljedeem predavanju,
Paola je spoznala da je gotovo osjetila olakanje. Nije eljela bitiglasnicom vijesti od svoga supruga, niti se eljela dublje uplitati u
privatni ivot ili neakademske brige jedne od svojih studentica.Kao i veina profesora, to je bila inila u prolosti, to je uvijek
zavravalo loe ili u slijepoj ulici. Imala je svoju vlastitu djecu i
njihovi su ivoti bili i vie nego dostatni da zadovolje njezine
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
27/277
27
zatitnike nagone, za koje joj je njezin razum govorio da ih mora
imati.
Ali, djevojka se pojavila sljedeeg tjedna. Tijekom predavanja, koje
se bavilo paralelama izmeu Jamesovih i Whartoniinihknjievnih junakinja, Claudia se ponaala kao i uvijek: pravila jebiljeke, nije postavljala nikakva pitanja i inilo joj se da je
ivciraju pitanja drugih studenata u kojima se zrcalilo neznanje ilibezosjeajnost. Kada je predavanje bilo gotovo, priekala je da
ostali studenti napuste uionicu, a potom pristupila Paolinomstolu.
"ao mi je to nisam bila na Vaem predavanju prologa tjedna,professoressa."
Paola se nasmijeila, ali prije nego je dospjela progovoriti,Claudija upita, "Jeste li stigli porazgovarati sa svojim muem?"
Paoli je palo na pamet da upita djevojku misli li da ona modanije imala priliku razgovarati sa svojim suprugom tijekom
protekla dva tjedna. Umjesto toga, okrenula se licem prema
Claudiji i rekla, "Da, pitala sam ga o tome, a on mi je rekao da tine moe odgovoriti ako ne zna nita o ozbiljnosti toga zloina zbogkojeg je taj ovjek osuen."
Paola je na djevojinu licu promatrala kako prihvaa njezinodgovor: iznenaenje, sumnja, a zatim brz, procjenjujui pogled
prema Paoli, kao da se eli uvjeriti da se u njezinom odgovoru neskriva nikakav trik ili zamka. Ti su izrazi u trenu preletjeli
njezinim licem, nakon ega je rekla, "A openito? Samo elimznati misli li on da je to mogue, ili zna li moda postoji li kakav
postupak kojim bi se mogao, je li, kojim bi se mogao povratiti
neiji ugled."
Paola nije uzdahnula, ali je progovorila pomalo pretjerano sporo.
"To je upravo ono to ti ne moe rei, Claudia. Osim ako ne kae
o kakvom je zloinu rije."
Djevojka je razmislila o ovome, a zatim iznenadila Paolu pitanjem,"to mislite, bih li mogla sama popriati s Vaim suprugom?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
28/277
28
Ili je djevojka bila previe opsjednuta traganjem za odgovorom da
bi je zabrinula nevjerica koju je mogla iitati na Paolinu licu ili jebila previe naivna da bi to uope zamijetila. U oba sluaja, Paolinje odgovor bio lekcija iz staloenosti. "Ne vidim razloga zato ne bimogla. Ako nazove questuru i zamoli da te spoje s njim, sigurnasam da e ti rei kada moe doi razgovarati s njim."
"Ali, ako mi ne dopuste da razgovaram s njim?"
"Tada im spomeni moje ime. Reci da zove u moje ime ili da sam
ti ja rekla da nazove. To bi trebalo biti dovoljno da te spoje snjim."
"Hvala Vam, professoressa," ree Claudia i okrene se da ode. Kakose okrenula, svojim je bokom udarila o kut stola i knjige koje je
nosila u rukama rasule su se po podu. Sagnuvi se da ih podigne,Paola je, to nagonski ini svaki ljubitelj knjiga, bacila pogled na
njihove naslove. Vidjela je jednu knjigu s naslovom na
njemakom, ali kako je bila naopako nije ga mogla proitati. Bila
je tu i povijest talijanske monarhije od Denisa Maka Smitha, kaoi Mussolinijeva biografija, obje knjige na engleskom.
"ita li na njemakom, Claudia?"
"O, da. Moja baka priala je sa mnom na njemakom dok sam
bila mala. Ona je bila Njemica."
"Misli, tvoja prava baka?" upita Paola s ohrabrujuim
osmijehom.
Jo uvijek kleei na jednom koljenu, slaui knjige, djevojka jojje uputila vrlo sumnjiav pogled, ali je smireno odgovorila, "Da,majka moje majke."
Ne elei da ispadne kaoda gura nos u tue stvari, Paola sezadovoljila samo time da kae, "Ba si sretnica to si odrasla uz
dva materinja jezika."
"Pa i Vi ste, zar ne, professoressa?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
29/277
29
"Nauila sam engleski kao dijete, tako je," ree Paola i tu zauti.
Nije dodala kako engleski nije nauila od majke ili oca, ve odniza engleskih dadilja. to manje studenti znaju o njenom ivotu,tim bolje. Mahnuvi rukom prema knjigama Maka Smitha, Paolaupita, "A kako si ga ti nauila?"
Claudia ustane. "Provodila sam ljeta u Engleskoj." To je, ini se,
bilo jedino objanjenje koje je Paola mogla dobiti.
"Blago tebi," ree Paola na engleskom, a zatim doda s osmijehom,
"Ascot, jagode i Wimbledon."
"Prije e biti ienje staja kod moje tetke u Surreyu," odgovori
Claudia istim engleskim bez naglaska.
"Ako ti je njemaki dobar kao engleski, onda je jamano
fantastian," ree Paola, ne bez traka zavisti.
"Oh, rijetko ga imam priliku govoriti, ali jo uvijek volim itati na
engleskom. Osim toga," ree ona, oslonivi teke knjige o svojkuk, "ne moe se ba rei da ima osobito pouzdanih talijanskih
svjedoanstava o Drugom svjetskom ratu."
"Mom e suprugu biti drago popriati s tobom, Claudia. On jako
voli povijest i godinama ga ve sluam kako govori upravo ono tosi mi ti malo prije rekla."
"Stvarno? On ita?" upita Claudia, a zatim, spoznavi koliko je toto je izgovorila zvualo uvredljivo, mlitavo doda, "Mislim,povijesne knjige."
"Da," odgovori Paola, prikupljajui svoje papire i odupirui seporivu da joj kae kako njezin mu, osim to zna itati, takoerzna i pisati. Glasom jednako ugodnim kao i prije Claudijine
upadice, ree, "Najvie ita rimske i grke pisce. ini se da ga laikoje oni piu manje ljute od onih koje piu suvremeni
povjesniari, ili barem tako on tvrdi."
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
30/277
30
Claudia se na ovo nasmijeila. "Da, to razumijem. Biste li mu
rekli da u ga nazvati, vjerojatno sutra? I da jedva ekamupoznati ga?"
Paoli se inila nevjerojatnom injenica da ova privlana mladaena naoko ne vidi nita neobino u tome to drugoj eni govorikako jedva eka da upozna njezinog supruga. Djevojka nikako
nije bila glupa, pa je to jamano bila posljedica ili svojevrsneinteligencije kakvu Paola ve prilino dugo nije susrela meu
svojim studentima ili nekog drugog motiva koji ona nije mogla
dokuiti.
Ila je protiv svega to je bila nauila o nunosti izbjegavanja bilokakvog zbliavanja sa studentima, ali radoznala da otkrije to se
skriva iza Claudijine molbe, ree, "Da, rei u mu."
Claudia se nasmijeila i rekla, prilino slubeno, "Hvala Vam,
professoressa."
Bistra, oito vrlo naitana, govori barem tri jezika i potuje starije.
Razmotrivi ovo, Paoli je palo na pamet da je ova djevojka moda
odrasla na Marsu.
5Budui da mu je Paola no ranije bila rekla da djevojka eli s njim
razgovarati oi u oi, Brunetti je znao tko je to kada ga je straarna ulazu u auesturu nazvao i rekao mu da je dolje jedna mlada
ena koje eli razgovarati s njim.
"Kako se zove?" upita Brunetti.Zavladao je muk, nakon ega je straar rekao, "ClaudiaLeonardo."
"Dovedite je gore, molim Vas," ree Brunetti i spusti slualicu.Zavrio je s itanjem jednog odlomka iz besmislenog izvjea o
predloenoj potronji, odloio papir u stranu i uzeo u rukesljedei, nimalo svjestan toga da e se doimati zaposlenim kada
djevojka stigne.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
31/277
31
Zaulo se kucanje na vratima, vrata su se otvorila i ugledao je
ruku u odori, koja se hitro povukla, a zatim jednu mladu enu.Ula je u ured i jamano izgledala premlado za studenticu kojasprema svoje posljednje ispite, kako mu je bila rekla Paola.
Ustao je, rukom mahnuvi prema stolcu okrenutom premanjemu, "Dobro jutro, signorina Leonardo. Radujem se to ste nali
vremena svratiti do mene," ree on glasom koji je pokuao uinitistrievskim.
Njezin mu je brz pogled jasno rekao da je navikla na to da se
stariji postavljaju zatitniki prema njoj; takoer mu je jasno
pokazao kako joj se to nimalo ne svia. Sjela je, a Brunetti uiniisto. Bila je zgodna djevojka, onako zgodna kako ve mlade
djevojke gotovo uvijek i jesu: imala je ovalno lice, kratku tamnu
kosu i glatku kou. Ali izgledala je i bistro i pozorno, to mlade
djevojke rijetko jesu.
"Supruga mi je rekla da elite o neem razgovarati sa mnom," ree
kada je shvatio da ga ona puta da prvi progovori.
"Da, gospodine." Pogled joj je bio izravan i strpljiv.
"Rekla je da Vas zanima mogunost oprosta za neto to sedogodilo davno i, ako nisam pogreno razumio ono to mi je
supruga rekla, za to je jedan ovjek osuen."
"Da, gospodine," ponovi ona gledajui u njega netremice, tako da
se Brunetti pitao ne eka li ona moda da se ponovno prema njojpostavi zatitniki, pa je zanima na kakav e nain on to izvesti.
"Takoer mi je rekla da je taj ovjek bio poslan na San Servolo ida je ondje umro."
"Tako je." Na djevojinu licu nije bilo ni traga osjeajima nitinapetosti.
Osjetivi da ovakvim pitanjima nee otopiti ledeni zid koji jepodigla prema njemu, ree, "Jo mi je rekla i da itate Smithovu
biografiju Benita Mussolinija."
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
32/277
32
Njezin osmijeh razotkrio je dva niza besprijekornih zuba i kao da
je jae otvorila oi, sve dok joj tamnosmee arenice nisu bilepotpuno okruene blistavim, zdravim bjeloonicama. "Jeste li jeproitali?" upita ona, glasom nabijenim napetom radoznalou.
"Prije nekoliko godina," odgovori Brunetti, pa nastavi, "Inae neitam puno o suvremenojpovijesti, ali na jednoj sam veeri bio
razgovarao s nekim tko nam je poeo priati o tome kako bi bilopuno bolje kada bi on opet bio na vlasti, kako bi svima nama bilo
puno bolje kada bi on..."
"Usadio malo stege u mlade ljude," ona glatko upotpuni njegovu
reenicu, "i opet uspostavi red u drutvu." Claudia je nekakouspjela postii savren odjek bombastinoga glasa ovjeka koji je
hvalio El Ducea i stegu koju je ovaj uspio usaditi u talijansku
ud. Brunetti je zabacio glavu unatrag i glasno se nasmijao,
oduevljen i ohrabren nainom na koji je ona svojim oponaanjems prezirom odbacila tog ovjeka i njegove tvrdnje. "Ne sjeam se
da sam Vas vidio za stolom te veeri," ree on kada se prestaosmijati, "ali izgovorili ste to kao da ste bili tamo i uli to govori."
"Oh, Boe, itavo vrijeme to ujem, ak i u koli," ree onaogoreno. "U redu je kad se ljudi ale na dananjicu, Na kraju
krajeva, to je jedna od glavnih tema razgovora. Ali kada ponetespominjati stvari iz prolosti zbog kojih dananjica izgleda ovako
kako izgleda, onda vas ljudi ponu napadati i govoriti kako nepotujete domovinu ili tradiciju. Nitko se ne eli zamarati
prolou, stvarno zamisliti nad njome i nad injenicom kakav jeto grozan ovjek bio."
"Nisam znao da mladi ljudi uope znaju tko je bio El Duce," reeBrunetti, pretjerujui, ali ne previe, imajui u vidu gotovo
potpuni gubitak pamenja koji je bio otkrio kod svakog, i u svakojdobnoj skupini, s kim bi bio pokuao razgovarati o ratu ili o
njegovim uzrocima. Ili jo gore, onu iskrivljenu, retuiranupovijest koja je prikazivala prijateljski nastrojene, velikodune
Talijane, koje su zaveli na krivi put njihovi zloesti teutonski
susjedi sa sjevera.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
33/277
33
Djevojin ga je glas prenuo iz takvih razmiljanja. "Veina ih ne
zna. Govorim o starim ljudima. ovjek bi pomislio da znaju ili sesjeaju kakav je ivot bio onda, kakav je bio El Duce." Zatresla jeglavom, ogorena. "Ali ne, sve to ujem su besmislice o tomekako su onda vlakovi stizali na vrijeme i kako nije bilo problema s
manjom i kako su Etiopljani bili presretni kada su vidjeli nae
hrabre vojnike." Zastala je kao da procjenjuje koliko daleko smije
ii s ovim staromodno odjevenim mukarcem blagih oiju; sve to
je vidjela pred sobom inilo se da otklanja svaku sumnju, i zato jenastavila, "A nai hrabri vojnici dolaze sa svojim otrovnim
plinovima i strojnicama kako bi im pokazali sva udesa faizma."
Tako mlada, a ve tako cinina, pomisli on, a kako li je tekumorna ve od svih tih pria. "udim se da niste upisali povijestna sveuilitu," ree.
"Oh, jesam, upisala sam, i studirala povijest godinu dana. Ali
nisam to mogla podnijeti, sve te lai i te neasne knjige i to
odbijanje da se zauzme stav o svemu tome to se dogaalo uposljednjih stotinu godina." "I onda?"
"Prebacila sam se na englesku knjievnost. Najgore to nam moguuiniti jest da nas natjeraju da sluamo sve njihove idiotske
teorije o znaenju knjievnosti i o tome postoji li tekst ili ne."Zauvi njezine rijei, Brunettija je preplavio udan osjeaj kao daslua Paolu u jednom od njezinih divljih trenutaka. "Ali oni samine mogu mijenjati tekstove. To nije isto kao kada ljudi na vlasti
uklanjaju neugodne spise iz Dravnog arhiva. To ne mogu uinitiDanteu ili Manzoniju, zar ne?" nagaajui ona postavi pitanje
koje je doista trailo odgovor.
"Ne, ne mogu," sloi se Brunetti. "Ali pretpostavljam da je tako
samo zato to postoje standardna izdanja izvornih tekstova. Usuprotnom, siguran sam da bi bili pokuali, kada bi vjerovali da
mogu proi nekanjeno." Primijetioje da je pridobio njezinozanimanje, pa zato nastavi, "Oduvijek sam se bojao ljudi koji
posjeduju ono za to sami vjeruju da je istina. Oni e uiniti sve
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
34/277
34
to je u njihovoj moi da promijene injenice i oblikuju ih biem
tako da se slau s njihovom istinom."
"Jeste li Vi studirali povijest, commissario?" upita.
Brunetti je ovo shvatio kao kompliment. "Da jesam, sumnjam da
bih izdrao dugo na predavanjima, ba kao i Vi." Zautio je i njihdvoje razmijenie osmijehe, oboje iznenaeni kako je trenutno idemokratsko bilo zajednitvo ljudi koji su intelektualnu utjehutraili i pronalazili na stranicama knjiga. On nastavi, ni ne
razmiljajui o prikladnosti toga to govori nekome tko nijepripadnik snaga reda: "Jo uvijek provodim veinu vremena
sluajui lai, ali barem se za neke od ljudi koji mi te lai govorepretpostavlja da lau jer su zloinci. A to nije isto kao kad morate
sluati lai od nekoga tko predaje na odsjeku povijesnih znanostina sveuilitu." Gotovo je dodao, "Ili ministra pravosua," ali se
zaustavio na vrijeme.
"A time su i lai koje izgovaraju opasnije, zar ne?" upita ona hitro.
"Apsolutno," sloi se on, zadovoljan to je ona odmah uoila
posljedice. Gotovo nerado, poveo je razgovor natrag onamo gdjesu bili prije nego to su se posvetili prouavanju povijesne istine."No, to ste me ono htjeli pitati?" Kada nije dobio odgovor, on
nastavi, "Mislim da Vam je moja supruga rekla kako Vam ne
mogu dati nikakve obavijesti dok ne saznam pojedinosti."
"Neete nikome rei?" izlane ona. Ton kojim je ovo upitalapodsjetio je Brunettija da ta djevojka nije mnogo starija od
njegove vlastite djece i da njezina intelektualna profinjenost ne
znai nuno da je ona zrela osoba.
"Ne, sve dok nema naznaka postojee zloinake djelatnosti. Akose to o emu me elite pitati dogodilo dovoljno davno u prolosti,
onda vjerojatno zahvaljujui zastari nema kaznenog gonjenja ili jeproglaen opi oprost." Kako je obavijest koju mu je bila dala
Paola bila toliko nejasna, odluio je pustiti djevojku da mu kaevie ako samaodlui tako.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
35/277
35
Uslijedila je stanka, a Brunetti nije mogao ni naslutiti o emu bi
djevojka mogla razmiljati. Potrajala je toliko dugo da je skrenuopogled s nje, a oi su mu automatski privukle rijei otisnute napapiru koji je leao na njegovom radnom stolu. Uhvatio je samoga
sebe kako, u tiini, poinje itati, gotovo protiv svoje volje.
Vrijeme je prolazilo. Napokon, ona progovori, "Kako sam rekla
Vaoj supruzi, rije je o jednoj starici. Oduvijek sam je smatralasvojom treom bakom. Ta mi je obavijest potrebna zbog nje. Ona
je Austrijanka, ali ivjela je s mojim djedom tijekom rata. Hourei, s ocem moga oca." Pogledala je prema Brunettiju,
provjeravajui hoe li to objanjenje biti dovoljno; njegov pogled
susreo se s njezinim brzim pogledom - naoko se iniozainteresiran, ali svakako ne silno.
"Nakon rata, mog djeda su uhitili. Uslijedilo je suenje, i tijekom
istog tuiteljstvo je iznijelo preslike lanaka koje je on bio napisaoza novine i asopise, a u kojima je osuivao 'strane umjetnike
oblike i djelovanja'," Brunetti je ovo prepoznao kao faistiku ifruza idovsku umjetnost ili umjetnost koju su stvarali idovi.
"Unato amnestiji, ipak su te preslike prihvatili kao dokaz."
Zautjela je. Kada je postalo oito da nee rei nita vie, osim
ako je netko ne potakne, on upita, "to se dogodilo na suenju?"
"Zbog Togliattijeve amnestije nije mu se moglo suditi za politike
zloine, ali je bio optuen za iznudu. Za druge stvari koje su sedogaale tijekom rata," objasni ona. 'To jest, tako mi je rekao moj
djed," nastavi ona. "Kada je ve izgledalo kao da e ga osuditi,
doivio je svojevrstan ivani slom, pa je njegov odvjetnik odluiobraniti ga neuraunljivou." Predviajui Brunettijevo pitanje,ona doda, "Razmiljala sam o tome, ali mi je moja baka rekla da
je stvarno doivio slom, da ga nije odglumio onako kako to danasrade."
"Shvaam."
"I suci su takoer povjerovali, tako da su ga osudili i poslali na
San Servolo."
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
36/277
36
Bolje bi mu bilo da su ga poslali u zatvor, pomisli Brunetti, iako je
htio potedjeti djevojku te pomisli. San Servolo je zatvoren prijevie desetljea i moda je bilo najbolje zaboraviti uase koji su seondje dogaali tolike godine. to se zbilo, zbilo se, ne samoostalim zatvorenicima, ve vjerojatno i njezinom djedu, i tu senita nije dalo promijeniti. Oprost, ako je uope takvo to bilo
mogue, mogao bi promijeniti miljenje ljudi o njemu. Ako - uglavi mu se javio jedan cinian glas -itko uope vie i razmilja o
takvim stvarima ili ako je ikoga uope briga za to to se dogaalotijekom rata.
"I to Vi to zapravo traite za njega? Ili to Vaa baka trai za
njega," doda on, pokuavajui je ohrabriti da bude susretljivijaglede izvora njezinog zahtjeva.
"Traim bilo to to e ga razrijeiti krivnje i skinuti ljagu s
njegova imena." Zatim, utiavi se i pognuvi glavu, ona doda, "Toje jedino to bih joj mogla dati." Zatim, jo tie, "To je jedino to
eli."
Bilo je to podruje zakona s kojim Brunetti nije bio najboljeupoznat, tako da je njezin zahtjev mogao razmatrati samo sa
stajalita pravnih naela. Meutim, nedostajalo mu je hrabrosti
da djevojci kae kako zakon, takav kakav je na snazi, nije uvijekposljedica tih naela. "Mislim da bi se, s pravnog stajalita, ovdjemoglo primijeniti pravno ponitenje ili odbacivanje izvornepresude. Kada bi bilo potvreno da je presuda bila pogrena, Va
djed bi, praktiki, bio proglaen nevinim."
"Javno?" upita. "Bih li dobila neki slubeni spis koji bih moglapokazati svojoj baki?"
"Ako bi sud donio presudu, morali bi izdati slubenu obavijest o
tome," bilo je najbolje to je mogao smisliti kao odgovor.
Razmiljala je o ovome toliko dugo da je Brunetti napokon
prekinuo njenu utnju i upitao je, "Je li njegovo prezime isto kao iVae?"
"Ne. Ja se prezivam Leonardo."
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
37/277
37
"Ali on je bio otac Vaeg oca?"
Ona jednostavno ree, "Moji roditelji nisu bili vjenani. Moj otacnije odmah priznao oinstvo, tako da sam zadrala majino
prezime."
Mislei kako je najbolje ne komentirati ovo, Brunetti je samoupita, "Kako se prezivao?"
"Guzzardi. Luca."
Zauvi njegovo ime, negdje u najskrovitijim zakutcima
Brunettijeva pamenja zazvonilo je, jedva ujno, zvonce. "Je li on
Venecijanac?" upita on.
"Ne, obitelj je iz Ferrare. Ali bili su ovdje tijekom rata."
Ime grada nije mu nimalo pomoglo da se sjeti odakle mu je to ime
poznato. I dok se doimao kao da razmilja o njezinom odgovoru,Brunetti se silno trudio sjetiti se kod koga bi se mogao raspitati o
dogaajima u Veneciji tijekom rata. Odmah su mu pala na pametdva kandidata: njegov prijatelj Lele Bortoluzzi, slikar, i njegov
tast, grof Orazio Falier, obojica dovoljno stari da su proivjeliDrugi svjetski rat i obojica ljudi odlina pamenja.
"Ali, jo uvijek ne razumijem," ree Brunetti, mislei kako biiskazivanjem zbunjenosti mogao lake doi do obavijesti nego
otvorenom znatieljom, "kakve bi svrhe danas imalo pravnodjelovanje. Izvorni je sluaj trebalo proslijediti prizivnom sudu."
"Tako je onda i bilo uinjeno, a prizivni je sud potvrdio presudu,
pa tako i odluku da ga poalju na San Servolo."
Brunetti sloi priglup izraz lica. "Tada ne razumijem, ali stvarno,kako bi ponitenje presude bilo mogue i kakve bi koristi itko
imao od istog." Uputila mu je tako prodoran pogled da je izbrisao
izraz tupoglavog seljaine s lica i osjetio izvjestan sram zbog
pokuaja da je trikom navede da mu otkrije prezime te svoje bakekoja je eljela dobiti oprost, iako je taj pokuaj bio motiviran
niim drugim doli znatieljom.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
38/277
38
Zaustila je da progovori, zastala, pomno ga promotrila kao da se
prisjea njegovog pokuaja da se prikae manje bistrim no tojest, a zatim konano progovori, s otrinom nimalo primjerenomnjezinoj ivotnoj dobi, "ao mi je, ali Vam to ne mogu rei. Sve tosam od Vas traila da uinite," nastavi ona, a njega je iznenadilodostojanstvo s kojom je ona govorila, zahtijevajui ravnopravnost
s njim i temeljei svoj zahtjev na bratstvu koje su bili skovalitijekom razgovora o knjigama, "bilo je to da mi kaete je li mogue
sprati ljagu s njegova imena." ak i prije nego li je dospio upitati,ona ga presijee i ree, "Nita vie od toga."
"Shvaam," ree on, ustajui, ne ba siguran da joj moe biti od
velike pomoi, ali dovoljno oaran njezinom mladou iiskrenou da to poeli barem pokuati.
I ona je ustala. Zaobiao je svoj stol kako bi joj priao, ali ona je
prva pruila ruku. Rukovali su se. Hitro je otila do vrata njegovaureda i sama se ispratila iz njegova ureda, ostavljajui Brunettija
s grinjom savjesti zbog uvjerenja da se ponio blesavo, ali takoeri sa eljom da razotkrije kakvo se to sjeanje probudilo pri
spomenu imena Guzzardi.
6Kada je izala iz ureda, Brunetti je privukao k sebi hrpu papirakoja je preostala na stolu, navrljao svoj potpis na svaki od listova
ne gubei ni sekunde na itanje tih spisa, a zatim istu hrpuprebacio na lijevu stranu stola, odakle e nastaviti svoje vijuganje
kroz urede questure. Nije ga nimalo brinulo to to e ih tek tako
proslijediti dalje; pomislio je kako bi to mogla biti dobra politikakoju bi mogao usvojiti od sada pa nadalje, ili bi se moda mogaodogovoriti s drugim commissarijima da naizmjence, svatko po
jedan tjedan, itaju ta izvjea. Na trenutak je razmatraomogunost da takvu pogodbu sklopi sa svim kolegama kojima je
vjerovao, kako bi skratili ovo glupo gubljenje vremena, ali ga je
razoaralo to to na svojem popisu kolega ima tek nekoliko
imena: Vianella, signoiinu Elettru, Pucettija i jednu od novih
commissarica, Saru Marino.
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
39/277
39
Zbog injenice da je Marinica Sicilijanka, Brunetti je na poetku
bio pomalo suzdran prema njoj, a zatim ga je otkrie da jenjezinog oca ubila mafija dovelo do zakljuka da bi ona mogla bitirevnosni fanatik. Ali potom je bio spoznao njezino potenje izanesenost poslom; tovie, nije se sviala ni Patti niti porunikuScarpi, tako da joj je Brunetti polako poeo vjerovati. Osim ovih
etvoro - a Sarino je ime ondje bilo samo zato to je imaopredosjeaj da je ona asna osoba -nije u questuri bilo nikoga
kome bi Brunetti mogao slijepo vjerovati. Umjesto da se uzda u
svoje kolege, koji su svi prisegnuli da e tititi i provoditi zakone,
daleko prije bi svoj ivot, svoju karijeru i svoju imovinu povjerio
nekome poput Marca Erizza, ovjeka kojemu je upravo biosavjetovao da prekri zakon.
Odluio je ne gubiti vie vrijeme sjedei i sastavljajui glupe
popise. Umjesto toga, odluio je posjetiti svoga tasta iporazgovarati s njim, jo jednim ovjekom za koga je spoznao da
je vrijedan povjerenja, iako je to povjerenje bilo takve prirode da
se uvijek osjeao pomalo nelagodno. Ponekad je o grofu Oraziju
Falieru razmiljao kao o proroku Oraziju, jerje bio uvjeren da je
mirijada veza koje je grof bio uspostavljao cijeloga ivota mogladovesti do odgovora na bilo koje pitanje koje je Brunetti mogao
imati o stanovnicima ili funkcioniranju Venecije. U prolosti, grof
je Brunettiju bio prenio intimne tajne o velikima i dobrima, a ti su
podaci u veini sluajeva dovodili u pitanje oba prethodna
pridjeva. Meutim, ono to mu grof nikada nije bio otkrio, bio jeizvor podataka, iako je Brunetti s vremenom poeo sve to bi mugrof rekao uzimati zdravo za gotovo.
Nazvao je telefonski grofa u njegov ured i zamolio ga za razgovor.
Objanjavajui kako ve ima dogovoren ruak i da odmah poslijeodlazi iz grada, grof je predloio Brunettiju da odmah doe k
njemu na Campo San Barnaba, gdje nesmetano mogu razgovarati
o bilo emu to zanima Brunettija. Kada je spustio telefonskuslualicu na kuite, Brunettiju je sinulo kako ga grofova intuicijaini nervoznim. Bio je pretpostavio kako Brunetti nema nikakav
drugi razlog da trai sastanak s njim nego da dobije obavijesti,
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
40/277
40
iako je to spomenuo tako oputeno da je to Brunettiju bilo
nemogue shvatiti kao uvredu.
Brunetti je ostavio poruku na vratima svoga ureda s obavijeu
da je otiao ispitati nekoga i da e se vratiti nakon ruka.Smrailo se i bilo je zahladnjelo, pa je zato odluio poivaporettom, a ne pjeice. Jedinica sa San Zaccarije bila je
pretrpana, nakrcana ogromnom skupinom turista okruenihzidinama svoje prtljage, i ta je skupina nedvojbeno ila prema
eljeznikoj postaji ili na Piazzale Roma, pa odatle u zrakoplovnuluku. Zakoraio je na palubu i krenuo prema vratima kabine, i
tada je shvatio da mu put prijei golema naprtnjaa na leima
jedne jo golemije ene. inilo mu se da su u posljednjih nekolikogodina ameriki turisti postali dvostruko krupnijima. Oduvijek subili krupni, ali na skandinavski nain, iroki, visoki i miiavi. Ali
sada su bili tromi i mekani i krupni, gromade s udovima nalik na
kobasice, i imao je osjeaj da bi zamastio ruku kada bi ih
dotaknuo.
Znao je da se ljudska fiziologija mijenja sporije od kretanja
ledenjaka, ali je sumnjao da se nekakav zapanjujui preobraajipak zbio glede stvari neophodnih za odravanje ljudskog ivota:
ovi su ljudi izgledali nesposobni preivjeti bez estih infuzija vodeili gaziranih pia, jer su svi u rukamavrsto stiskali svoje
litrenke-i-pol kao da se u njima nalazi kakav eliksir koji
produuje ivot.
Kako se zloinci nakon odsluenja kazne vraaju svojem zloinu,tako je i Brunetti otvorio svoj Gazzettino i posvetio svoju
pozornost drugom prilogu u novinama i mnogobrojnim uicima unjima, sve dok vaporetto nije pristao na postaji Ca' Razzonico.
Na kraju duge calle skrenuo je desno pred crkvom, zatim dolje niz
jednu jo uu callu sve dok se nije naao ispred ogromnog
portonea palazza Falier. Pozvonio je i koraknuo udesno, ispred
portafona kako bi se predstavio, ali vrata mu je gotovo iste
sekunde otvorila Luciana, najstarija sluavka u palazzu, koja je,
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
41/277
41
zahvaljujui odanosti i dugogodinjoj slubi, postala prikljuenim
lanom obitelji.
"Oh, dottore Guido," ree ona, smijeei se i njeno ga uhvativi
za nadlakticu kako bi ga uvela unutra. Njezina nagonska kretnjaizraavala je veselje to ga vidi, zabrinutost za njegovo zdravlje ineto blisko ljubavi. "Paola? Djeca?"
Brunetti se prisjetio kako ih je tek prije nekoliko godina, kada su
oba djeteta ve nadvisivala ovu siunu enicu, bila prestala zvati
'malianima.'
"Svi su dobro, Luciana. I svi jedva ekamo ovogodinji med."
Lucianin sin je uzgajao krave muzare gore kod Bolzana i ona je
svake godine, za Boi,obitelji darovala etiri staklenke razliitih
vrsta meda koji je on proizveo.
"Sve ste pojeli?" upita ona hitro, sa zabrinutou u glasu. "Biste li
htjeli jo?"
Ve ju je u mislima vidio kako, ako joj odgovori potvrdno, hvata
prvi vlak za Bolzano sljedeeg jutra. "Ne, Luciana, jo imamo medod akacije. Jo ga nismo ni otvorili. I jo imamo pola staklenke
castagna, tako da emo izdrati do Boia. Ako nastavimo skrivatimed od Chiare."
Nasmijeila se, jer je odavno bila upoznata s Chiarinim vujimtekom. Neuvjerena njegovim odgovorom, ona ree, "Ako ga
potroite, samo mi javite, pa e Giovanni poslati med. Nijeproblem."
Jo jednom ga potapavi po ruci, ona ree, " signor conte je usvojem uredu." Brunetti kimne, a Luciana se okrene i poe prema
stubama koje su vodile na prvi kat i u kuhinju, gdje je bilo
njezino neupitno carstvo; nitko se nije sjeao da je itko u kuhinjivladao prije nje.
Vrata grofova ureda bila su otvorena kada je Brunetti stigao, tako
da je uao unutra tek povrno kucnuo po dovratniku. Grof je
podigao pogled i pozdravio ga smijekom toliko srdanim da se
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
42/277
42
Brunetti u tom trenutku poeo pitati ne treba li grofu nekakav
podatak u zamjenu za njegov.
Brunetti nije imao pojma koliko grof ima godina, niti je to bilo
lako procijeniti prema njegovu izgledu. Iako mu je kratko oianakosa bila sijeda, u kombinaciji s njegovom suncem potamnjelom
koom, odavala je dojam bljetavog, aktivnog kontrasta i nijekala
pomisao da boja njegove kose ukazuje na poodmaklu dob.
Brunetti je jednom prilikom upitao Paolu koliko godina ima njezin
otac, a ona mu je odgovorila da e to morati otkriti tako dapogleda u njegovu putovnicu; veselo je nadometnula,
objanjavajui mu, da ih otac posjeduje etiri, iz etiri razliite
drave, a u svakoj su navedeni razliiti datumi mjesto roenja.
Prodorne plave oi i kljunast nos, Brunetti je bio siguran, bit e usvakoj od njih; Paola mu nikada nije rekla jesu li imena na svim
putovnicama ista, a on nikada nije smogao hrabrosti to pitati.
Grof je krenuo u susret svome zetu i doekao ga vrstim stiskom
ruke i osmijehom. "Ba lijepo da si doao. Sjedni i popij neto.Kavu? Uri' ombru?"
"Ne, hvala Vam," ree Brunetti sjedajui. "Znam da imatedogovoren ruak, pa u Vas samo pitati ono zbog ega sam doao
ovamo i pokuat u biti brz."
Ne pogledavi na sat, grof ree, "Imam pola sata, dakle, imamo
dovoljno vremena da popijemo pie."
"Ne, doista," ustrajao je Brunetti. "Moda nakon razgovora, ako
budemo imali vremena."
Grof je zaobiao svoj pisai stol i sjeo. "O kome je rije?" upita on,
pokazujui koliko poznaje Brunettija.
"O Talijanu po imenu Luca Guzzardi, koji je nakon rata bio
osuen, iako ne znam zbog kakvih zloina, i koga su, umjesto uzatvor, poslali na San Servolo, gdje je i umro." Brunetti je odluio
ne spominjati Claudiju Leonardo i ne objanjavati razloge svoga
upita. U svakom sluaju, grofa inae nije bilo briga zato se
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
43/277
43
Brunetti o neemu raspituje; injenica da je Brunetti oenjen
njegovom keri bio je dovoljan razlog da mu ponudi svu moguupomo.
Grofovo je lice ostalo nepromijenjeno dok je Brunetti govorio.Kada je zautio, grof je napuio usne i nagnuo glavu na jednustranu, kao da oslukuje zvuk koji dopire iz jednog od palazza s
druge strane Velikoga kanala. Kada je vratio pogled na Brunettija,
rekao je, "Ah, ivot je stvarno dug."
Brunetti je znao da, kao i njegova ki, grof nee odoljeti kunji daobasni svoje rijei. Trenutak kasnije, to je i uinio. "Luca
Guzzardi bio je sin poslovnog suradnika moga oca. Sam je sebezvao umjetnikom." Vidjevi Brunettijevu zbunjenost, on objasni,
"Sin, ne otac."
Po svoj prilici, grof je injenice uredno slagao tako da moe jasno
ispripovijedati priu. Nastavio je. "On nije bio "umjetnik, iako jebio pomalo nadaren za oslikavanje. I to mu je dobro posluilo, jer
je poeo oslikavati zidove i oblikovati plakate za stranku na vlastiprije i tijekom rata." Postojali su trenuci kada Brunetti nije
mogao, a da se ne divi grofovoj bahatosti: ba onako kako ovjeknjegova poloaja nije zvao svoje sluge vlastitim imenima, tako je
odbijao izgovoriti ime politike stranke koja je njegovu zemljuostavila u ruevinama.
Brunetti, kojem su bili poznati i Faisti, sada se prisjetio gdje jebio uo ime Guzzardi, ili ga barem proitao: u knjizi o faistikoj
umjetnosti, na zatupljujuim stranicama o dobro uhranjenim
tvornikim radnicima i bistrookim djevama s dugim pletenicama,posveenima, u najbljetavijim bojama, trijumfu ljudi poput njihsamih.
"Bio je prilino aktivan tijekom rata, taj Luca Guzzardi," nastavigrof, "i u Ferrari, odakle je izvorno njegova obitelj - mislim da su
se bavili tekstilom - i ovdje, gdje su i on i njegov otac obnaalivane dunosti."
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
44/277
44
Brunetti je ve odavno bio odustao od pomisli da zamoli svog
tasta da mu objasni kako dolazi do tih podataka, ali ovaj put grof
mu je sam ponudio odgovor. "Kako ti je Paola moda ve rekla,bili smo prisiljeni napustiti zemlju 1939. godine, tako da nitko od
nas nije bio ovdje tijekom prvih godina rata. Ja sam jo biodjeak, ali moj je otac imao mnogo prijatelja koji su ostali ovdje,
tako da je nakon rata, kada se obitelj vratila u Veneciju, saznao,
pa tako i ja, to se bilo dogaalo dok nas nije bilo u gradu. Malo
to od toga bilo je ugodno uti."
Nakon ovog kratkog pojanjenja, on nastavi, "Guzzardi padre je
opskrbljivao vojsku tkaninom za odore i, mislim, atore. Tako se
silno obogatio. Sin, zahvaljujui svojoj umjetnikoj nadarenosti,dobio je nekakav posao u propagandi, oblikovao je plakate i zidno
slikanje koje su prikazivale odgovarajue slike ivota u naoj
velianstvenoj dravi. On je takoer bio i jedan od ljudi koji je biozaduen da odluuje koja dekadentna umjetnika djela imaju biti
izbaena iz galerija i muzeja."
"Izbaena?" upita Brunetti.
"Bila je to jedna od boletina koje su nam stigle sa sjevera," suhoree grof, pa nastavi.
"Postojao je dug popis slikara koji su bili proglaeninepodobnima. Goya, Matisse, Chagall te njemaki ekspresionisti.
Takoer i mnogi drugi: bila je dovoljna injenica da su idovi. Ilida teme njihovih slika nisu zgodne ili ne podravaju stranakimit. Sve su takve slike bile skinute sa zidova muzeja, a mnogi su
ljudi iz predostronosti uklonili takve slike sa zidova vlastitihkua."
"A kamo su ih sklonili?" upita Brunetti.
"Ima pravo pitati," odgovori mu grof. "esto su te slike bile prvekoje su prodavali ljudi kojima je trebao novac za preivljavanje ili
su pak eljeli napustiti zemlju, iako su za iste dobivali vrlo malonovca."
"A muzeji?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
45/277
45
Grof se nasmijeio; bilo je to ono osobito cinino zatezanje usana
koje je njegova ki naslijedila od njega. "Posao Guzzardija figliabio je da odluuje koja e umjetnika djela biti uklonjena."
"A je li njegov posao bio," upita Brunetti, poinjui shvaajuikamo bi ovo moglo voditi, "da odluuje kamo e ta djela bitiposlana i da vodi zapise o tome gdje se ona nalaze?"
"Jako mi je drago to sve ove godine rada u policiji nisu utjecalena funkcioniranje tvoga uma, Guido," ree grof ironino, ali s
dragou.
Brunetti se nije osvrnuo na njegovu primjedbu, a grof je nastavio,
"Izgleda da su mnoga djela nestala u ratnom kaosu. Iako se inida je otiao predaleko. Mislim da je bila 1942. Jedna je vicarska
obitelj ivjela na Velikom kanalu u staroj kui koja im jenaratajima pripadala. Otac, koji je bio nekakav plemi," ree grof
olako odbacujui svako polaganje prava na plemiki naslovukoliko loza ne see barem tisuu godina unatrag, "bio je poasni
konzul, a sin mu je uvijek bio u nevoljama zato to je govorioprotiv vlasti, ali ga nikada nisu uhitili zbog njegova oca, koji je
imao jako dobre veze. Napokon, ne sjeam se kada je to bilo, sinasu mu pronali u potkrovlju s dvojicom asnika britanskih
zrakoplovnih snaga, a koje je on sakrio ondje. Pria je prilinomutna, ali ini se da su Guzzardiji to bili saznali i da je jedan odnjih dvojice onamo poslao policiju." Zautio je, a Brunetti je vidioda se pokuava prisjetiti tih dogaaja od prije vie od pola
stoljea.
"Policija ih je sve odvela," nastavi grof. "Kasnije, uveer istogadana, oba su Guzzardija posjetila oca u njegovom palazzu i,
dakle, dolo je do svojevrsne rasprave. Na kraju rasprave,
dogovorili su se da deka vrate kui i zaborave sve to sedogodilo."
"A zrakoplovci?"
"Nemam pojma to se kasnije dogodilo s njima." "Dakle,
Guzzardiji?" upita Brunetti. "Ljudi kau da su ih vidjeli te veeri
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
46/277
46
kako iz palazza izlaze s velikim omotom." "Dekadentna
umjetnost?"
"Nitko ne zna. Konzul je bio veliki sakuplja ranih majstora:
Tiziana, Tintoretta, Carpaccija. Takoer je bio i veliki prijateljVenecije i mnoga je djela darovao muzejima."
"Ali ne i crtee?"
"Na kraju rata crtea nije bilo u palazzu" objasni grof.
Guzzardiji?" upita Brunetti. Izgleda da je konzul iao u kolu s
ovjekom koji amo bio poslan kao britanski veleposlanik
neposredno nakon rata, i taj je Englez traio da se neto poduzmeoko Guzzardijevih." "I?"
"Guzzardiju, sinu, se sudilo. Ne sjeam se kako je tono glasila
optunica, ali nikada nije bilo dvojbeno to e se dogoditi. Vidi,veleposlanik je bio vrlo imuan ovjek, a i velikoduan, i bio je i
vrlo moan." Grof je gledao u zid iza Brunettija, gdje su u nizuvisjela tri Tizianova djela, kao da ih moli da mu pomognu da se
prisjeti.
"Ne znam jesu li ti crtei ikada vie vieni. U to su vrijeme kruile
glasine da se Guzzardijev odvjetnik nagodio s tuiteljstvom daoslobode Guzzardija ako vrati crtee, ali je tijekom suenja
Guzzardi kolabirao ili doivio ivani slom, ne znam je li to biloistinsko ili je glumio, tako da su ga suci na kraju osudili - kad
bolje razmislim, moglo bi biti da su ga osudili za iznudu - i poslali
na San Servolo. Prialo se da je sve to farsa, da su sve odglumili
kako bi ga suci mogli poslati onamo. I da e ga ondje drati parmjeseci, a zatim ga otpustiti, nekim udom izlijeenog. Na taj
nain, veleposlanik bi dobio ono to je elio, ali Guzzardi ne bistvarno bio kanjen."
"Ali on je umro?"
"Da, umro je."
"Je li bilo ieg sumnjivog u tome?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
47/277
47
"Ne, ne sjeam se da je itko ikada rekao da je u tome bilo ieg
sumnjivog. Ali San Servolo je bio grobna raka." Grof razmisli o
ovome na trenutak, a zatim doda, "Ne kaem da su danas stvaribolje ureene."
Prozor Brunettijeva ureda gledao je na staraki dom na SanLorenzu, a ono to je ondje vidio bilo je dovoljno da mu potvrdi
sve u to je vjerovao da je sudbina staraca, luaka ili naputenihkoji bili preputeni skrbi dananjih dravnih ustanova. Odvukao
se od takvih misli i bacio pogled na svoj sat; grof je ve trebaopoi, ako eli biti na vrijeme na ruku. Ustao je. "Hvala Vam. Ako
Vam ita drugo padne na pamet..."
Grof ga prekine i zavri misao umjesto njega, "Nazvat u te."
Nasmijeio se, ali ne veselim osmijehom, i rekao, "Vrlo je neobinoopet razmiljati o tim vremenima."
"Zato?"
"Ba kao ni Francuzi, ni mi nismo mogli dovoljno brzo zaboraviti
to se dogodilo tijekom ratnih godina. Zna kakvi su moji osjeaji
prema Nijemcima," ree on, a Brunetti mu kimne glavompotvrujui da je upoznat s nepopustljivom antipatijom s kojom jegrof gledao na taj narod. "Ali moram im priznati, oni su se
osvrnuli i pogledali to su uinili."
"Jesu li imali izbora?" upita Brunetti.
"S komunistima na vlasti u polovici zemlje, s Hladnim ratom za
vratom, i s Amerikancima uasnutima putem kojim su krenuli,
naravno da su imali izbora. Saveznici, po zavretku nirnberkihsuenja, ne bi nikada bili gurnuli Nijemcima nosove u to. Ali oni
su odluili prouiti ratne godine, barem do odreene mjere. A mito nikada nismo uinili, tako da ne postoje povijesni zapisi o tom
vremenu, to jest, barem ne pouzdani."
Brunettija je zaprepastilo koliko je grof zvuao slino Claudiji
Leonardo, iako su ih razdvajala vie od dva narataja.
Na vratima ureda, Brunetti se okrenuo i upitao, "A crtei?"
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
48/277
48
"to s njima?"
"Koliko bi oni vrijedili danas?"
"Nemogue je rei. Nitko ne zna koji su to bili crtei niti koliko ihje bilo, a nema ni dokaza da se to doista dogodilo."
"Da su ih Guzzardiji uzeli?"
"Da."
"to Vi mislite?"
"Naravno da su ih uzeli," ree grof. "Takvi su to bili ljudi. Olo.
Pretenciozni, skorojeviki olo, onakvi ljudi kakve moe privuitakva politika misao. To im je bila jedina prilika u ivotu da se
domognu moi ili bogatstva, pa se zato zdruuju sa slinima,poput takora, i uzimaju sve ega se doepaju. A onda, kada je
igra gotova, prvi su koji e rei da su se moralno odupirali cijelovrijeme, ali su se bojali za ivote vlastitih obitelji. Nevjerojatno je
kako takvi ljudi uvijek uspijevaju pronai nekakav veliajanizgovor za svoja nedjela. A zatim, prvom prilikom, pridrue se
pobjednikoj strani." Grof podigne naglo ruku kretnjom ljutitogprezira.
Brunetti se nije sjeao da je ikada vidio grofa da tako brzo svojsuzdrani prezir zamijeni sirovom ljutnjom. Pitao se kakav je to
niz iskustava bio doveo grofa do toga da tako snano proivljavate davne dogaaje. Meutim, teko da je sada bio trenutak dapopusti svojoj radoznalosti, pa se zato zadovoljio time da se jo
jednom zahvali i rukuje se s grofom prije nego to je napustiopalazzo Falier i vratio se svome vie no skromnom domu i ruku.
7Kod kue je pronaao djecu usred svae. Stajala su na vratimadnevnoga boravka i povienim tonom se prepirala i jedva da su
bacili pogled prema Brunettiju kada je uao u stan. Viegodinjeiskustvo u procjenjivanju tonova njihovih razliitih razgovora
govorilo mu je da u ovoj prepirci ne sudjeluju svesrdno i da tek
-
7/30/2019 Donna Leon - samovoljno ponaanje
49/277
49
podiu titove i o njih udaraju maevima diui buku prije bitke,
onako kako se morevi zadovoljavaju time da izrone na povrinuvode i svojem protivniku pokau kljove. im se jedno od njihdvoje povue, drugo e se smiriti i otplivati dalje. Predmet svaebio je jedan CD, u pitanju je bilo vlasnitvo, a koje je trenutnobilo podijeljeno: Raffi je disk dizao u ruci, dok je Chiara imala
njegovu plastinu kutiju.
"Kupila sam ga prije mjesec dana u Hramu glazbe," ustrajala je
Chiara.
"Sara mi ga je darovala za roendan, glupao," vrati joj Raffi.
Pljeui samome sebi na suzdranosti,Brunetti nije predloio danaprave isto kao i prilikom njihove ranije svae, presijeku
skvieu stvaricu napola i svre s tim. Umjesto toga, upitao je,"Je li majka u svojoj radnoj sobi?"
Chiara je kimnula, ali se istoga trena vratila natrag u bitku.
"elim ga sluati sada," zauo je njezin glas Brunetti dok je iao
niz hodnik.