Dora Sečić: Informacijska služba u knjižnici

1. INFORMACIJSKA DJELATNOST U KNJIŽNICI OPĆENITO

Osnovni pojmovi: informacija, dokument, publikacija- Informacija - skup podataka s pripisanim značenjem, osnovni element komunikacije, koji, primljen u određenoj situaciji, povećava čovjekovo znanje- podaci se sastoje od skupa parametra koju opisuju neku činjenicu ili zbivanje, ali sami za sebe nemaju nikakvo značenje- davanje značenja prepušteno je primatelju poruke koji određuje je li neki podatak za njega informacija ili nije podaci postaju informacija tek kada ih usvoji osoba kojoj su potrebni

- knjižničar treba poznavati spomenute mehanizme jer bez toga ne bi mogao obavljati svoju ulogu osobe koja korisniku pomaže da dođe do informacija i znanja- u drugoj polovici 20.st postupno je nastupilo tzv. postindustrijsko odnosno informacijsko doba

- Dokument – zapisana informacija prema kojoj se postupa kao prema jedinici u dokumentacijskom postupku- dokumentacijsku jedinicu tvore medij, podaci na mediju i značenje koje im se pripisuje- Publikacija – pisani dokument koji je izdan za javnu uporabu; tiskani ili drugom tehnikom umnoženi duhovni proizvod (tiskani mediji, mikrofilmovi, audiovizualni i elektronički mediji)

Informacijske službe općenito, značajke inf.službe u knjižnici- da bi korisnik mogao prihvatiti neku poruku kao informaciju, ona mora zadovoljavati slj uvjete: podaci koje je dobio moraju biti novi, korisniku još nepoznati korisnik mora imat potrebu za dobivenim podacima- načela na kojima se temelje informacijske usluge u knjižnici: informacije se uvijek daju konkretnoj osobi čije potrebe treba ispitati svaki korisnik dolazi u knj s konkretnom potrebom prema kojoj treba usmjeriti inf.uslugu- od suvremene se knjižnice traži da svakom korisniku, za njegovu konkretnu potrebu, omogući pristup relevantnim izvorima- knjižničar danas treba, još više nego prije, biti most između kataloga, priručnika, bibliografskih i dr.raspoloživih baza podataka i ukupnog fonda knjižnice

Dokumentacija i inf.znanost, njihov odnos prema knjižničnoj znanosti i knjižničarstvu- Dokumentacija – stalno i sustavno skupljanje i obrađivanje zabilježenih informacija u svrhu njihove pohrane, klasificiranja, pronalaženja, korištenja ili prijenosa (prema međunarodnoj normi)- ona se bavi izradom i prijenosom sekundarnih i tercijarnih izvora informacija, danas u pravilu elektroničkih baza podataka- Međunarodni bibliografski institut – osnovala 2 belgijska advokata, Paul Otlet i Henri Lafontaine, u Bruxellesu 1895., ishodište razvoja dokumentacije, razvoj univerzalne decimalne klasifikacije – mijenjala nekoliko puta ime, a od 1987. ta se organizacija zove Međunarodno udruženje za informacije i dokumentaciju

- dokumentalisti obrađuju građu sa svrhom da dokumentacijska jedinica upozna korisnika što temeljitije i sa sadržajem dokumenta i da smanji korisnikovu potrebu za čitanjem cjelovitog teksta dokumeta koji su za njega manje relevantni

- dokumentalisti posjeduju usko specijalizirana znanja iz struke zastupljene u dokumentima koje obrađuju i po tome se razlikuju od knjižničara koji u pravilu posjeduju široko opće obrazovanje- dokument. su po značajkama i zadaća srodni specijalni knjižničari, jedna i druga struka su orijentirane na pohranu i pronalaženje informacija, dok su knjižničari u ostalim vrstama knjižnica usmjereni na zadovoljavanje različitih potreba korisnika- knjižničarstvo je društvena disciplina jer su knjižnice tvorevine društva, ali srž mu je i do danas ostala u velikoj mjeri humanistička

Informacijska i knjižnična znanost- u 60-im god počeo se umjesto naziva dokumentacija u nekim dijelovima svijeta (osobito SAD) širiti naziv informacijska znanost; od dokumentalista i specijalnih knjižničara nastali su informacijski stručnjaci- u prethodnim su desetljećima informacijski stručnjaci „napadali“ knjižničarsku struku- knjižnična znanost – skup spoznaja i saznanja o principima selekcije, nabave, organizacije i uporabe zabilježene informacije u skladu s informacijskim zahtjevima i potrebama određene zajednice korisnika; (2001.-međunarodna norma) grana inform.znanosti koja se bavi organizacijom knjižničnih zbirki i upravljanjem i radom knjižnica- informacijska znanost – znanstveno proučavanje stvaranja, korištenja i upravljanja svim oblicima informacije; (2001.) proučavanje funkcija, strukture i prijenosa informacija i upravljanja informacijskim sustavima- mnogi istraživači informacijsku znanost sve više dovode i u odnos s čovjekom (korisnikom) pa ona na taj način znatnije ulazi u područje knjižničarskog interesa- danas se knjižnična i inf.znanost, kao i dokumentacija, svrstavaju zajedno u širu skupinu informacijskih znanosti

Uloga knjižničara kao informatora- upravljanje inf.službom u knjižnici postaje sve složenije zbog: sve veće potrebe poznavanja stalnih i potencijalnih korisnika kako bi se odredili najpovoljniji načini zadovoljavanja njihovih inf.potreba pridavanja sve veće važnosti obvezi da inf.usluge budu pravodobne i relevantne drastičnih promjena u poslovanju, proizvodima i uslugama raznolikih inf.službi izražene potrebe da usluge budu kvalitetne i vrijedne

- da bi knjižničari u novom informacijskom okruženju mogli zadovoljiti nove potrebe i održati se u konkurenciji, oni se moraju usavršavati i usvajati nove vještine- danas se od svakog knjižničara traži da poznaje: strukturu informacijskih resursa u području znanja svojih glavnih korisnika zna dobro koristiti osnovna inf.pomagala, online kataloge, sustave za pretraživanje, baze podataka, izvore na mreži, knjige, časopise i dr.publikacije na razl.medijima oblike ponašanja i način traženja informacija svojih glavnih korisnikaopća načela komuniciranja (interakcija s korisnicima) utjecaj inf.tehnologije na strukturu informacija norme informacijske pismenosti

- korisnik od knjižničara očekuje da sve aktivnije preuzme ulogu informacijskog vodiča- knjižničarevo stručno znanje očituje se u poznavanju izvora i strategija pretraživanja te u spremnosti da se uživi u položaj korisnika

- u mnogim se manjim knjižnicama informacijske usluge pružaju na mjestu gdje se obavlja i posudba knjiga i dr.poslovi, a to često radi samo jedna osoba koja nužno obavlja sve stručne poslove- dobro osposobljeni knjižničar koji cijeni vlastitu struku i poznaje njene zakonitosti može pružiti korisnicima vrlo kvalitetne usluge

2. KORISNIK I KNJIŽNICA

- Korisnici – pojedinci od kojih svaki ima jedinstvene informacijske, obrazovne, psihološke i društvene potrebe- pojedina osoba mogla bi zatrebati praktično znanje kako bi riješila neposredne probleme u dnevnom životu i radu- čitanje iz zadovoljstva, praćenje novih ideja, istraživanje znanja, potreba za etičkim, vjerskim i filozofskim spoznajama- potrebe pojedinaca se mijenjaju s obzirom na dob, etničko podrijetlo, obrazovanje, zaposlenje, geografski smještaj...- pojedince koji se koriste knjižničnim i informacijskim uslugama nazivamo individualnim korisnicima, dok u slučaju organizacija (ustanova) govorimo i kolektivnim korisnicima- razlikujemo: potencijalnog korisnika – ne koristi se knjižnicom, ali bi mu ona na temelju njegovih inf.potreba odgovarala naslućenog korisnika – ima pristup knjižničnim službama, ali ih ne koristi stvarnog korisnika – koristi se uslugama informacijske službe korisnika kojemu dobivena inf.usluga donosi stvarnu korist – od takvih korisnika knjižničar mora dobiti povratnu informaciju- određene knj (npr.nacionalne) imaju snažno izraženu arhivsku funkciju, trajno pohranjuju i čuvaju građu, pa moraju voditi računa o: budućim korisnicima – koji će tu građu trebati u budućnosti virtualnim korisnicima – koriste se knjižničnim uslugama online vezom

- informacijski kanali kojima se pojedinci i zajednice služe jesu formalni, poluformalni i neformalni kanali- Formalni informacijski kanali – publikacije (knjige, časopisi...) i ustanove (knjižnice, inf.centri...) i u pravilu su javno dostupni- Poluformalni inf.kanali – polupublikacije, seminari, kongresi... organizirani su u pravilu na formalan način, ali su dostupni samo ograničenom krugu korisnika. Tu spadaju umnoženi sažeci ili tekstovi izlaganja, zbornici itd, i obično su namijenjeni sudionicima npr.kongresa- Neformalni kanali – rukopisi, diskusije s kolegama, razgovori sa znancima, službena ili privatna korespodencija... informacije prenošene tim putem dostupne su vrlo malom broju pojedinaca

- zadaća knjižnica je osiguravanje dostupnosti znanja, ponuda literature za zabavu i rekreaciju- 2004.g hrvatske su narodne knjižnice pokrenule projekt „Pitajte knjižničare“ po uzoru na britanski projekt, a korisnici su dobili mogućnost postavljanja različitih pitanja internetom – „online informatori“

- vrsta knjižnice u velikoj mjeri određuje kako će se ustrojiti i razvijati njezina informacijska služba- narodna knjižnica služi heterogenoj populaciji korisnika svih uzrasta, stupnjeva obrazovanosti i interesa te nastoji zadovoljiti njihove raznolike kulturne, informacijske i

obrazovne potrebe; to je mjesno informacijsko središte koje svojim korisnicima omogućuje neposredan pristup svim vrstama znanja i obavijesti- specijalna knjižnica služi homogenoj populaciji korisnika te su njezini fondovi i usluge pretežno posvećeni određenom stručnom području, korisnici su u pravilu stručnjaci koji najčešće traže stručne informacije i trebaju stručnu i znanstvenu literaturu- u općeznanstvenim, visokoškolskim i školskim knjižnicama korisnici su uglavnom studenti i učenici- sveučilišne i ostale visokoškolske knj ujedno su i znanstvene knj, problem-nedostaju financijska sredstva za nabavu potrebne građe

- S.Rothstein (istaknuti američki stručnjak za pitanja inf.službe u knj) proučavao općenita pitanja usluga koje knjižnice daju svojim korisnicima. U 60-im god postavio modele informacijske službe koje je opisao kao: 1. minimalne (konzervativne) – knjižničar igra ulogu inteligentnog vodiča koji pokazuje put, a putovanje je prepušteno korisniku koji se sam snalazi u zbirci 2. srednjeg opsega (umjerene) – posebice u sveučilišnim knj, upućivanje korisnika na samostalno traženje informacija; njihove usluge imaju širok raspon, ali rijetko idu u dubinu. Upućuju i poučavaju korisnike, ali oni moraju sami tražiti info 3.maksimalne (liberalne) službe – knjižničari kao potencijalni specijalisti u pronalaženju informacija, pronađene inf. mogu i vrednovati i korisniku pružiti maksimalnu uslugu-popis literature i odabrane primarne dokumente. - opseg usluga koje će pojedina knj pružati svojim korisnicima ne određuje ona sama, već njezin osnivač tj. onaj koji osigurava njeno financiranje i diktira pravce njezina djelovanja- knjižnične usluge su uzročno-posljedično vezane s raspoloživim fondom, opremom te stručnošću i brojem stručnih djelatnika

Izobrazba korisnika, informacijska pismenost- informacijska pismenost – skup sposobnosti pojedinca potrebnih da spozna potrebu informacije, da je pronađe, procijeni i djelotvorno se njom koristi- potrebno je raditi na integriranoj izobrazbi knjižničnih korisnika na svim stupnjevima obrazovanja, započevši od osnovne škole

- u 60-im god u hrvatskim se narodnim knjižnicama počelo zapošljavati stručno osoblje koje je imalo zadaću da korisnicima pruža pomoć u snalaženju unutar knjižnice (odgojno-obrazovna narav)- korisnički orijentirana knjižnica zahtijeva od knjižničara da se stalno prilagođava svojim korisnicima, da se razvijaju i mijenjaju zajedno s njima, da proučavaju njihove interese i predviđaju njihove potrebe, da sustavno rade na njihovoj edukaciji- to obrazovanje pokriva širok dijapozon od osposobljavanja korisnika za uporabu postojećih tehnologija, preko obrazovanja za korištenje različitih izvora informacija do pomoći u učenju

- pristup problemu izobrazbe korisnika zahtijeva da se u obzir uzme cjelokupni informacijski i komunikacijski proces i da se raščlani interakcija između korisnika i knjižnice u cjelini- tri su sastavnice tog procesa (A.Neelameghan): poučavanje korisnika usmjeravanje korisnika pomoć korisnicima

- izobrazba korisnika je kontinuirani proces s dvjema glavnim sastavnicama koje se stalno upotpunjavaju u skladu s potrebama korisnika (N.Fjallbrant, I.Malley):

usmjeravanje – općenito predstavljanje knjižničnih službi te mogućnosti i načini korištenja usluga knjižnica (organizacija, raspored službi, građa, uređaji). Cilj je knjižnice predstaviti kao ugodne, prijateljske ustanove u kojima korisnik traži informacije i dobiva stručnu pomoć. poučavanje – cilj je osposobiti korisnika za korištenje informacijskih izvora za određene potrebe ili iz određene struke

- korisnik bi trebao steći dojam da je osoblje stručno i na visini svoje zadaće i da je voljno pomoći mu, trebao bi tražiti pomoć bez osjećaja bojažljivosti ili nelagode

Usmjeravanje korisnika- svrha i ciljevi usmjeravanja jesu da korisnik: postane svjestan da knjižnica postoji i bude upoznat s onim što sadrži i njezinim radnim vremenom bude osposobljen da uoči gdje su knjige, priručnici i pojedine knj službe zna koristiti knjižnične kataloge zna ispuniti najčešće korištene obrasce i obaviti sve potrebne postupke za posudbu knjiga, časopisa i dr. građe bude osposobljen koristiti se knjižnicom i da ima u nju i knj osoblje puno povjerenje

- najstariji oblici upućivanja korisnika jesu putokazi i razni informacijski vodiči po zbirkama itd. ali s malo uspjeha

Poučavanje korisnika- potrebno ponajprije na sveučilištima i ostalim višim i visokim školama, a odvija se u 2 etape: uvodnoj, na dodiplomskoj razini, i specijalističkoj, na poslijediplomskoj razini- korisnik se uči kako se pretražuju kazala, časopisi sažetaka, baze podataka...- za poučavanje korisnika upotrebljavaju se različite metode i tehnike koje mogu biti prikladne za: a) skupno poučavanje, b) individualno učenje ili c) za oboje- skupine se poučavaju na seminarima, demonstracijama, u obilascima knjižnica i dr.- pogledati malo na internetu virtualnu učionicu za samoučenje studenata na str od NSK

3. ORGANIZACIJA I DJELATNOSTI INFORMACIJSKE SLUŽBE U KNJIŽNICI

Osnovne definicije i polazišta- informacijska služba objedinjuje općenito teoriju i praksu uslužne djelatnosti koja povezuje tražitelje informacija s inf.izvorima- važan preduvjet za osnivanje inf.službi su raspoloživi inf.stručnjaci (poput knjižničara) osposobljeni za preuzimanje posredničke uloge između izvora informacija i korisnika usluga- inf.usluge uključuju izravnu pomoć osoblja, savjet čitateljima, izradu putokaza, vodiča, dostava odabranih informacija iz inf.izvora, raspačavanje informacija u skladu s korisničnim potrebama te osiguravanje pristupa elektroničkim informacijama

Izravne djelatnosti informacijske službe – obuhvaćaju sve usluge koje knjižničar pruža u neposrednom kontaktu s korisnikom, osobna pomoć koju knjižničar daje korisniku koji traži informacije- te usluge imaju širok raspon: od odgovaranja na jednostavne upite do davanja informacija temeljenih na bibliografskom pretraživanju kombiniranom sa specijalističkim znanjem (tu inf.uslugu može dati samo knjižničar-specijalist)

- formalno i neformalno poučavanje korisnika-pojedinca ili skupinu korisnika poučava se kako se koristiti knjižnicom, njezinim fondom i uslugama- poseban oblik izobrazbe – tzv. bibliografsko poučavanje – upoznavanje korisnika s izvorima informacija iz određene struke i s načinima njihova korištenja- ako knjižničar smatra da odgovor na pitanja korisnika ne može pronaći u literaturi i ostalim izvorima, on će dati tzv. referalnu informaciju, odnosno uputiti korisnika na izvor izvan knjižnice (neka druga knj, ustanova, poseban stručnjak...)

Neizravne informacijske djelatnosti – svrha je korisnicima osigurati dostupnost širokog asortimana inf.izvora (npr.bibliografija, kazala itd) u vlastitoj knjižnici, a s druge strane da prošire informacijski potencijal s drugim knjižnicama i informacijskim centrima- tu spada i izgradnja i održavanje priručnih zbirka, suradnja s javnošću, administrativni poslovi itd.- smatra se da se upravo po neizravnim djelatnostima inf.službe prepoznaje ključna uloga koju ima međuknjižnična suradnja i suradnja s drugim ustanovama u osiguravanju odgovarajuće inf.usluge korisnicima

Informacijski upiti – možemo ih svrstati u 2 glavne skupine: korisnik traži poznati dokument (zna autora, naslov..), a knjižničar treba pronaći ili korisniku pomoći da pronađe taj dokument u katalogu, bibliografiji itd (korisnikovi podaci mogu biti nepotpuni ili netočni pa ovo ne mora biti jednostavan problem) korisnik traži informacije, a ne poznaje izvore u kojima se one mogu pronaći, rješavanje takvog upita često zahtijeva tzv. informacijski intervju tj. knjižničar u razgovoru s korisnikom prepoznaje njegovu potrebu. Upiti takvog karaktera česti su u narodnim, školskim i dječjim knj, ali isti se upiti često ponavljaju pa iskusan knjižničar brzo pronalazi odg bez opširnijeg razgovora

Podjela korisničkih upita u 4 skupine koju je ponudio W. Katz: 1. Zahtjevi za usmjeravanjem – ne zahtijevaju posebna stručna znanja, pitanja poput: Gdje su katalozi? Gdje mogu naći zemljopisne karte? Takvi se upiti obično ne registriraju i ne bilježe u statističke podatke. 2. Brze, faktografske informacije – nije potrebno pretraživanje više izvora, česta su pitanja Tko? Što? Kako? Gdje? Koliko? ... Kada se rodio M. Krleža? Većinu odgovora knjižničar nalazi konzultirajući rječnik, leksikon, almanah... danas sve češće i na int.mreži. to može biti i davanje podataka o nekoj publikaciji. 3. Zahtjevi koji traže specifično pretraživanje literature – na određenu temu, takvi upiti mogu biti jednostavni (u dječjoj knj), a mogu biti postavljeni u svrhu stručnog ili znanstvenog rada. Rezultat će takvog pretraživanja najčešće biti preporučivanje određene literature ili izrada popisa literature o zadanoj temi, to su bibliografske informacije. Korisnik ne traži uvijek popis literature, možda će biti dovoljna jedna natuknica iz opće enciklopedije (za djecu). Opseg i kvaliteta odgovora na takve upite (znanstveni i stručni radovi) ovisi o znanju i iskustvu knjižničara, opsegu i kvaliteti knj.fonda, organizaciji i opremljenosti knjižnice i dr. 4. Zahtjevi koji zahtijevaju istraživanje – takva se istraživanja obavljaju samo pod određenim okolnostima (za znanstveni projekt i dr) u znanstvenim ili specijalnim knjižnicama, a spadaju u područje djelovanja privatnih informacijskih poduzetnika.

- knjižničar-informator u današnje vrijeme ima ponešto modificirane zadaće: primarna mu je zadaća da odgovara na upite, a s obzirom na široku ponudu informacija danas, ima sve složenijih upita posrednik je između svojih korisnika i izvora informacija, ali sada na usavršeniji način

poučavanje za pretraživanje elektroničkih izvora te za snalaženje u mrežnim uslugama upravljanje znanjem koje se očituje sudjelovanjem u nabavi, obradi i pohrani podataka te sposobnost pronalaženja teško dohvatljivih podataka na mreži sudjelovanje u radu istraživačkih timova koji traže odgovore na različita pitanja

Komuniciranje knjižničara s korisnikom- može li knjižničar dovoljnu osposobljenost za komuniciranje s korisnicima steći formalnim školovanjem ili se radi o vještini koja se stječe praktičnim iskustvom? U obzir treba uzeti i školovanje i stečeno iskustvo, ali i prirođene osobne sposobnosti.- knjižničar lakše udovoljava zahtjeve onim korisnicima koji su i sami inteligentni, obrazovani i komunikativni (manje komunikativni nerado pitaju za savjet)

- informacijski intervju – cilj je da knjižničar točno dozna što korisnik traži i koliko opsežna treba biti informacija koja mu je potrebna- dolazi do problema kada korisnici ne znaju pravilno artikulirati svoje zahtjeve pa se izlažu riziku da dobiju neprikladan odgovor- upit treba točno identificirati i oblikovati, a zatim ga pobliže odrediti kako bi knjižničar mogao potražiti pravi odgovor- pitanja na koja knjižničar treba potražiti odgovor prije no što pristupi pretraživanju izvora informacija: je li upit stvaran, nedvosmislen i potpun? koliko znanja o toj temi korisnik već ima? Jesu li već pretraživani neki izvori informacija? je li određena razina i opširnost traženog odgovora? je li određena količina potrebnih informacija? kakvu informaciju očekuje korisnik? može li odgovor pronaći u objavljenim dokumentima? traži li korisnik potpune dokumente ili samo bibliografske podatke, sažetke...? postoje li neka ograničenja glede jezika, vremenskom razdoblja, vrste publikacije...? je li upit povjerljive naravi? koliko brzo korisnik treba odgovor? koji je kontekst upita, zbog čega je pitanje postavljeno i kako će se informacija koristiti?

- relevantna je samo ona informacija koja odgovara na aktualni upit, a sve ostale koje odgovaraju potrebama korisnika, samo su valjane informacije

- pitanja koja knjižničar postavlja korisniku, pripremajući se za online pretraživanje komercijalnih baza podataka, imaju zadaću da precizno odrede literaturu koju treba sadržavati traženi popis. Knjižničara obično zanima sljedeće? razdoblje koje treba pokriti tražena literatura radi li se o retrospektivnom pretraživanju ili o selektivnoj diseminaciji informacija strani jezici na kojima treba biti literatura podrijetlo literature s obzirom na zemlju tj. geografsko područje tipovi dokumenata koje korisnik traži koliko novca može korisnik izdvojiti za pretraživanje koliko vremena ima korisnik na raspolaganju, koliko mu je hitna usluga koliko referencija korisnik očekuje i priželjkuje ima li neke relevantne referencije iz prijašnjih pretraživanja koje inf.stručnjaku mogu poslužiti za pripremu

Usluge tekućih upozorenja (current awareness services)- ovim uslugama knjižnica obavještava korisnika o novoj literaturi koja bi ga mogla zanimati, na više načina: najstariji su oblici izlaganje prinova, izrada biltena prinova i cirkulacija najnovijih brojeva tekućih časopisa odabranim korisnicima- jedan od načina upozorenja korisnika na novosti u njegovoj struci jesu i publikacije tipa tekućih sadržaja, a drugi je način selektivna diseminacija informacija (odašilju se bibliografske informacije)- najviša razina usluge za poslovni svijet i upravne službe je izrada analitičkih izvještaja tj. tercijarnih publikacija u redovitim vremenskim razmacima (gotove informacije) - Bilteni prinova - knjižnice ih obično izdaju u vremenskim razmacima (tjedno, polumj, mjesečno..), u specijalnim prirodoznanstvenim, medicinskim ili tehničkim knj informacije vrlo brzo zastarijevaju pa se bilteni izdaju često, a u narodnim knj će se izdati kada se skupi dovoljno nove građe, danas se izrađuju s pomoću računala, elektronički- knjižničar određuje koncepciju sadržaja biltena, a zatim se određuje što će se uvrstit u bilten i na koji način- neki su bilteni selektivni tj. u njih je uključena građa prema određenim kriterijima- u pravilu se uključuje ono što je aktualno i što knjižničar ocijeni vrijednim, informativnim..- mnoge knjižnice izdaju zajednički bilten za sve korisnike, a manji ih broj izrađuje zasebne biltene za različite skupine korisnika- u specijalnim se knj obično stvaraju informacijski bilteni u koje se, uz podatke o novoj literaturi, uključuju i informacije o budućim stručnim skupovima, novim zakonima, normama, propisima, novostima u knj itd.

- Selektivna diseminacija informacija – pojam vezan uz pojavu računala u informacijskoj djelatnosti; radi se o službi koja pokriva interese individualnih korisnika ili male skupine pojedinaca sa specifičnim potrebama- cilj je da se korisnika obavijesti o novoj literaturi iz područja njegova najužeg interesa- knjižnica vodi popis profila svojih korisnika na temelju kojih im onda dostavlja popise literature, a oni dostavljaju popise svojih interesnih područja; profili se ažuriraju- kriteriji za vrednovanje službe tekućih upozorenja: pravodobnost selektivnost (literatura odgovara profilu, relevantne referencije...) kvalitetan sadržaj jedinice osiguravanje dostupnosti primarnih dokumenata- knjižničar će pronađenim jedinicama pridružiti signature za građu iz vlastite knjižnice

Rješavanje informacijskog zahtjeva pretraživanjem izvora informacija- kada je razjašnjen korisnikov zahtjev, knjižničar će odrediti strategiju pretraživanja raspoloživih izvora: ručno pretraživanje kataloga na listićim, tiskanih bibliografija...- do prije 10-ak god prevladavalo u hrv.knjižnicama, danas se upotrebljava samo u traženju podataka kojih nema u računalnim izvorima- u pravilu je najbolje da korisnik bude nazočan pretraživanju i da sudjeluje u njemu - za traženje odgovora na korisnikog zahtjev mogu poslužiti upute koje je sistematizirao D. Davinson:1. Knjižničar mora provjeriti je li razumio upit.

2. Knj mora razjasniti pojmove kojima ne vlada potpuno pomoću rječnika, enciklopedija i dr., a ako korisnik treba više informacija, knjižničar će ih pronaći u stvarnim katalozima, bibliografijama..3. Ako još nije pronađeno ono što korisnik traži, knjižničar dalje traži te dogovara s korisnikom da pričeka ili kasnije navrati u knjižnicu. Knjižničar treba steći jasnu predodžbu o prirodi upita i o razini opširnosti tražena odgovora.4. Ako knjižničar nastavlja s pretraživanjem, ispunjava unaprijed pripremljen obrazac u koji se unose podaci o obavljenom poslu kako bi se korisniku moglo u svakom trenutku reći u kojoj je fazi pretraživanje.5. Kod iscrpnijih pretraživanja povremeno se korisnika obavještava o postignutim rezultatima kako bi knj provjerio je li na pravom putu.6. Ako nije ništa pronađeno, treba korisnika uputiti u drugu knj ili informacijsku ustanovu

- o složenijim upitima knjižničar će porazgovarati i zatražiti pomoć kolega- knj mora voditi računa i o vremenu pretraživanja

strojno (računalno) pretraživanje računalnih kataloga i baza podataka- ono uključuje:- pretraživanje OPAC-a vlastite knjižnice te internetom kataloga dr.knjižnica- pretraživanje elektroničkih baza podataka na CD-ROM-u- ----------------„--------------- izvora na mreži- online pretraživanje komercijalnih (profesionalnih) baza podataka

- knjižnični rač.katalozi već su toliko usavršeni da danas mrežne kataloge koristi široka publika- pretraživanje komercijalnih online baza podataka traži od knjižničara/korisnika posebna znanja i vještine, npr.poznavanje metajezika za komunikaciju s informacijskim servisom- pri njihovom pretraživanju obično se prvo određuju ključne riječi po kojima će se tražiti, a osoba koja pretražuje može: - proširiti pretraživanje dodavanjem ključnih riječi - suziti pretraživanje - odabrati specijalizirane klj.riječi - naći pojmove koji bolje odgovaraju od drugih

- u tom se procesu informacijski stručnjak treba dogovarati s korisnikom- za pretraživanje online baza podataka korisnici trebaju imati 2 vrste znanja:1. Znanja o mehaničkom aspektu pretraživanja koja uključuju poznavanje sintakse i semantike pojmova u pretraživanju2. Znanja o konceptualnom aspektu pretraživanja tj. zašto se pretražuje, kako proširiti/suziti rezultate, kako razlikovati rezultate dobivene pogreškom, što im je uzrok...

- ako se informacija potraži u neodgovarajućoj bazi podataka, upitno je hoće li se pronaći relevantne informacije – odabir pravog izvora je preduvjet uspješnog pretraživanja- ako knjižničar zna pravilno objasniti pitanje te djelotvorno koristiti i kombinirati ključne riječi da bi pronašao ispravan odg, on može naučiti obavljati i uspješna računalna pretraživanja

- za ograničavanje ili proširivanje teme u online bazama podataka često se upotrebljava Booleova logika s operatorima OR (ili), AND (i) i NOT (ne) – npr. Hrvatska AND

sveučilišne knjižnice NOT Zagreb (tražimo literaturu o hrv.sveučilišnim knjižnicama izvan Zagreba)- mnoge baze podataka ne omogućuju korištenje Booleove logike pa se u njima pojmovi ne mogu kombinirati na taj način, nego se pretražuje po pojedinačnim predmetima

- pretraživanje CD-ROM-a se obavlja tako da se nakon odabira baze podataka: tipkovnicom unesu ključne riječi, kontrolira br.jedinica koje je računalo pronašlo i na predočnik pozove jedna ili nekoliko pronađenih jedinica kako bi se ocijenila njihova relevantnost- online pretraživanja – telekomunikacijski se uspostavi veza s udaljenim računalom, a zatim se putem terminala unese vlastita identifikacijska oznaka

- strojno pretraživanje ima brojne prednosti pred ručnim: pretraživati se može po mnogo više parametra računalo može koordinirati više pojmova odjednom i omogućuje korištenje Booleovih operatera (multidimenzionalno pretraživanje) pretražuje se po riječima prirodnog jezika (klj.riječima, riječima iz naslova, naslovima...) rezultati pretraživanja mogu se tiskati na papiru ili se pohraniti na disketu, CD ROM, usb stick...

4. IZVORI INFORMACIJA U KNJIŽNICI

- razlikujemo primarne, sekundarne i tercijarne izvore informacija1. Primarni izvori – objavljeni ili neobjavljeni izvorni autorski radovi tj. pisana duhovna ostvarenja te usmena izlaganja autora (predavanja, govori..)

2. Sekundarni izvori – oni koji donose informacije o sadržaju primarnih izvora, odnosno korisnika upućuju na same primarne izvore- informacije su obično modificirane tj. odabrane i uređene za potrebe određene kategorije korisnika (bibliografije, kazala, časopisi sažetaka, katalozi...)

- razlikovanje između prim i sek izvora je otežano, npr. kada navodimo citate drugih autora- za knjižnice najvažniji su sekundarni izvori knjižnični katalozi, bibliografije i bibliografske baze podataka- i sami knjižničari su nezaobilazni sekundarni izvori

3. Tercijarni izvori – sadrže informacije koje su nastale korištenjem ili obradom primarnih i sekundarnih izvora (bibliografije bibliografija, enciklopedije, biografski i drugi priručnici)- za razliku od sek izvora (koji upućuju na prim izvore), većina tercijarnih izvora ne donosi bibliografske podatke korištenih primarnih i sekundarnih izvora- razlikovanje tih triju vrsta izvora informacija korisno je i zbog ukazivanja na: relativnu aktualnost podataka (prim izvori sadrže najaktualnije informacije) relativnu točnost i preciznost podataka (prim su izvori precizniji od sek, a terc, proizvedeni na temelju jednih i drugih, prenose i eventualne pogreške tih izvora)

- druga moguća podjela izvora informacija u knj na:1. Konvencionalne izvore u koje se ubrajaju sva referentna pomagala koja nalazimo u knjižnici te njih dijelilo u dvije skupine: bibliografski izvori ili izvori za pronalaženje dokumenata (katalozi, bibliografije, časopisi sažetaka, kazala...) faktografski izvori koji nude gotove činjenice (rječnici, atlasi, enciklopedije...)

2. Nekonvencionalne izvore u koje se ubrajaju svi ostali izvori, kao što su: individualni stručnjaci (knjižničari i dr.stručnjaci) javni mediji, izvori na internetu...

Tiskani priručnici- priručnici su publikacije koje služe za brzo pronalaženje informacija o određenim pojmovima/predmetima- uvijek su ustrojeni prema određenoj unaprijed utvrđenoj shemi ili poretku, kao što je abecedno ili stručno redanje za enciklopedije ili kronološki red za povijesne preglede- u pravilu daju samo najvažnije info o predmetu, a korisnik koji treba dublji uvid koristit će se primarnim izvorima- zato su enciklopedije posebno vrijedne jer korisnik u njima nalazi i bibliografske jedinice koje ga upućuju na originalne izvore

Priručna (referentna) zbirka- svaka knj organizira svoju referentnu zbirku prema stručnom rasporedu, najprikladnijem za njezine potrebe- obično se smješta tako da bude maksimalno dostupna korisnicima i knjižničarima- priručnici se posebno signiraju i obilježavaju te nisu namijenjeni za iznošenje iz knjižnice- važno je da se priručna zbirka redovito pregledava i posuvremenjuje

Vrste priručnika prema sadržaju- referentne publikacije mogu prema sadržaju biti opće (obuhvaćaju sva područja znanja) ili specijalne (posvećene nekim disciplinama) – mogu biti omeđene ili serijske publikacije opće enciklopedije i leksikoni godišnjaci, almanasi, adresari biografski leksikoni stručne enciklopedije, leksikoni i rječnici (iz filozofije, prihologije, religije, mitologije...) bibliografije – bibliografije knjiga, rasprava, članaka, književnih radova u časopisima, serijskih publikacija, prijevoda, disertacija, važnije hrvatske regionalne i lokalne bibliografije popisi kratica, pseudonima i akronima katalozi velikih knjižnica i skupni katalozi knjiga (podaci o novijim publikacijama dostupni su danas u brojnim elektroničkim katalozima kojih ima na webu veoma puno – npr. online katalog NSK) – u današnjem umreženom društvu nužna je upotreba interneta u dnevnom poslu informacijske službe u svim vrstama knjižnica svjetski popisi i skupni katalozi serijskih publikacija časopisi kazala i časopisi sažetaka

5. RAČUNALNE BAZE PODATAKA I NJIHOVO PRETRAŽIVANJE

Razvoj i vrste baza podataka- baza podataka je zbirka srodnih informacija, a u kontekstu mrežnog pretraživanja to je zbirka zapisa u strojnočitljivom obliku koji se daju na raspolaganje za interaktivno pretraživanje s pomoću lokalnih ili udaljenih računalnih terminala- baze podataka možemo podijeliti na: referentne – to su bibliografske i referalne baze podataka izvorne (nebibliografske ili faktografske) – mogu biti brojčane, tekstualno-brojčane, opisi svojstava nekih pojava/tvari, baze podataka s punim tekstom (elektr.časopisi i dr.publikacije dostupne na mreži)

- bibliografske baze podataka (elektr.izdanje bibliografija, kazala, časopisi sažetaka..) donose glavne bibliografske podatke sa svrhom omogućavanja identifikacije članaka, knjiga itd.- tim osnovnim podacima dodaju se klasifikacijske oznake, ključne riječi i često sažeci

- referalne baze podataka upućuju na imena i adrese osoba ili organizacija

- početkom 60-ih godina računalo je prvi put primijenjeno u području inf.znanosti za izradu abecednog kazala za publikaciju Chemical titles, a istodobno se pojavljuje baza podataka za medicinu – MEDLARS- već 1964.g. obavljaju se neizravna pretraživanja baza podataka na zahtjev korisnika – ona su se po narudžbi obavljala u dokumentacijskom centru- knjižničar bi dao informacijskom servisu ključne riječi i druge parametre i dobio bi od njega za nekoliko dana poštom naručeni računalni ispis literature

- prva široko korištena online služba – MEDLINE služba koju je 1971.g. Nacionalna knjižnica za medicinu SAD-a dala na javnu uporabu- online je ubrzo preuzeo vodstvo, a u 80-im god dolazi do eksplozije baza podataka i online industrije

Online službe- ukupna „online industrija“ ima danas 5 glavnih područja:1. proizvođači baza podataka2. prodavači online usluga3. korisnici sustava – knjižnice, informacijski poduzetnici, inf.službe, krajnji korisnici..4. područje telekomunikacija 5. proizvođači i prodavači računalne opreme i podrške

- online službe su se prvo pojavile u specijalnim knjižnicama, a onda tek u javnim, posebno sveučilišnim knjižnicama- onl.službe su se najprije razvile u medicini, kemiji i tehnici, a u novije vrijeme i u području gospodarstva, prava itd.- u knjižnicama online pretraživanje komercijalnih baza podataka najčešće obavljaju posebno školovane osobe, a u najnovije vrijeme održavaju se tečajevi za osposbljavanje knjižničara i krajnjih korisnika za samostalno korištenje bazama podataka

Baze podataka na CD-ROM-u ili DVD-u- baze podataka su često dostupne na CD-ROM-u što je znatno pristupačnije krajnjem korisniku- problem u njihovu korištenju je taj što je odjednom mogla pretraživati samo jedna osoba, ali danas to nije više tako jer se mnoge baze podataka putem lokalne mreže mogu istodobno koristiti na više mjesta u istoj knjižnici, sveučilištu ili gradu

Uporaba informacijskih baza podataka u knjižnici- principi rada podjednaki su i u slučaju ručnog i računalnog pretraživanja- veliku važnost ima informacijski intervju, pripremni razgovor s korisnikom- informacijski stručnjak uz pomoć korisnika, koji bolje poznaje svoje stručno područje, izrađuje popis ključnih riječi, sinonima, akronima, kratica i sl. po kojima će pretraživati- u budućnosti knjižničar kao edukator tj. stručnjak koji će obrazovati krajnje korisnike u samostalnom pretraživanju baza podataka

6. INTERNET

- 2002.g. IFLA donijela Manifest o internetu te traži da knjižnične i informacijske službe preuzmu svoju ulogu u osiguravanju slobode dostupa internetu svim slojevima društva bez naknade te da sudjeluju u obrazovanju pučanstva u korištenju mrežnim informacijskim uslugama- mnoge knjižnice danas nude digitalne informacijske usluge udaljenim korisnicima; korisnik postavlja pitanje digitalnoj inf.službi putem mrežnog obrasca, elektroničke pošte ili sučelja za razgovor- sve bogatije mrežne stranice naših knjižnica- u suvremenim knjižnicama posebno stručno osoblje uređuje mrežne stranice svoje ustanove

7. SURADNJA S JAVNOŠĆU

- radi se o suradnji s javnošću, radu u javnosti i radu za javnost- dvosmjerni proces u kojem sudjeluje i knjižnica i javnost, rad iznutra prema van i izvana prema unutra- knjižnica treba nakon svake poduzete akcije provjeriti kakav joj je bio odziv u javnosti tj. prikupiti povratne informacije- uža javnost su druge knjižnice i knjižničari, izdavači, knjižari te stvarni korisnici (sudionici u informacijskom lancu), a šira javnost su organi državne uprave, ustanove, predstavnici masovnih medija... - ciljevi:- uvjeriti predstavnike vlasti, državne i lokalne uprave da su knjižnice potrebne kako bi se oni zauzeli za osiguravanje sredstava za nabavu građe, opremanje knjižnice i dr.- u širokim slojevima društva stvoriti klimu sklonu knjižnicama- djelatnike knjižnica upoznati s planovima i ciljevima knjižnične politike

- marketing treba promatrati kao dio paradigme promjena u kojoj je knjižnica viđena kao uslužna ustanova usmjerena na zadovoljavanje korisničkih potreba svjesna da potporu zajednice treba zaraditi dokazujući da je korisna toj zajednici

- jedna od tradicionalnih manifestacija kod nas je Mjesec hrvatske knjige koji se održava već godinama i objedinjuje književnike, nakladnike i knjižničare, pretežno iz narodnih knjižnica- također i godišnji sajmovi knjiga, Interliber na Zagrebačkom velesajmu i Sajam knjige u Istri (Pula)

- najviše i najuspješnije se primidžbenom aktivnošću bave narodne knjižnice- knjižnične izložbe posebno su raširen oblik rada u javnosti, a knjižnica može svoje prostore ustupiti i kojem drugom izlagaču- izložbe treba organizirati profesionalno, ali ne trebaju težiti perfekcionizmu- tema treba biti precizno utvrđena te istaknuta, dizajn treba biti skladan- izložba ne smije biti pretrpana, a uputno je da se uz knjige izlože i neki drugi predmeti

8. NORMIRANJE, PRAĆENJE I OCJENA RADA INFORMACIJSKE SLUŽBE I ETIČKA PITANJA

- etička pitanja; prava i dužnosti djelatnika u inf.službi: pravo je i dužnost knjižničnog djelatnika da štiti privatnost svakog korisnika i knjižnične građe pri postavljanju zahtjeva na svaki upit knj.djelatnik mora dati primjeren, nepristran i uljudan odgovor knj.djelatnik ne smije zbog osobnih interesa, a na štetu korisnika, kolega ili ustanove, ostvarivati financijsku i materijalnu dobit pravo je i dužnost knj.djelatnika da permanentno podiže razinu svog stručnog i općeg znanja knj.djelatnik treba pružati iscrpne, točne i provjerene informacije dužnost je knj.djelatnika da se profesionalno uključe u obrazovni, znanstveni i kulturni život svoje sredine

9. KRATAK PREGLED RAZVOJA INFORMACIJSKE SLUŽBE U KNJIŽNICI

- začetke informacijske službe nalazimo u knjižnicama u drugoj polovici 19.st. i to ponajprije u Americi- velike su knjižnice prvo prišle posuvremenjavanju javnih abecednih i stručnih kataloga, a unaprijeđena je i katalogizacija i klasifikacija- posebno je važna pojava Melwila Deweya, jednog od osnivača Američkog knjižničarskog društva i poznatog po decimalnom klasifikacijskom sustavu (Dewey Decimal Classification)- on je 1884.g. u knjižnici Columbia Collegea postavio dva knjižničara posebno za potrebe pružanja informacija te organizirao na tom koledžu tečaj knjižničarstva

- 1891.g. prvi se puta pojam informacijska služba pojavljuje i kao posebna natuknica u časopisu Library Journal- dvije god kasnije u Chicagu održan je svjetski knjižničarski kongres koji je posebnu pozornost posvetio upravo radu s korisnicima- u 90-im se god u američkim knj.krugovima počeo sve više propagirati slobodan pristup građi u narodnim knjižnicama- pojavili su se popisi najvažnijih knjiga o pojedinim temama s anotacijama za čitatelje, a mnogo se raspravljalo i o stručnom rasporedu na policama i o predmetnom kazalu- taj se novi pokret ubrzo proširio i na Veliku Britaniju

- krajem 19.st u većim se gradskim knj informacijska služba premjestila u poseban odjel- inf. službe u anglo-američkim narodnim knj do Drugoga svj.rata imale su 4 zadaće:1. da pomognu učenicima i studentima2. da njeguju općeobrazovne funkcije knjižnice3. da pomažu čitateljima u pronalaženju info4. da oglašavaju usluge knjižnice

- narodne su knj i u drugim zemljama razvijene Europe (posebno u skandinavskim zemljama) postale aktivni sudionici u općeobrazovnom procesu širokih slojeva pučanstva- u srednjoj se Europi inf. služba u narodnim knj počela razvijati između dvaju svjetskih ratova, a u Hrvatskoj tek nakon Drugog svj.rata- Armin Grasel, jedan od najvažnijih njemačkih knjižničnih stručnaka, 1902.g. tvrdio da knjižničar može najbolje pokazati svoju humanističku naobrazbu i stručno iskustvo u traženju literature za korisnika- u to vrijeme mnoge srednjoeuropske sveučilišne knjižnice nisu imale kvalitetne javne kataloge tako da su se korisnici morali obraćati knjižničarima za pomoć pri traženju literature- prvi zasebni, javno dostupni informacijski odjel u srednjoj Europi otvoren je 1905.g u Kraljevskoj knjižnici (danas Državna knjižnica u Berlinu Pruskoga kulturnog nasljeđa)- u Austriji, čiju je tradiciju do 1978.g. slijedila i Hrvatska, središnja inf.služba otvorena je javnosti pri Austrijskoj nacionalnoj knjižnici

Razvoj inf.službe u knjižnicama u Hrvatskoj- kod nas se samostalna inf.služba počela razvijati dosta kasno, nakon Drugog svj.rata, a njezine zametke nalazimo već od 1914.g u tada novoj zgradi Sveučilišne knjižnice u Zagrebu- hrvatski su se knjižničari uoči II svj.rata okupili u Hrvatskom bibliotekarskom društvu, a 5 god nakon rata su pokrenuli i svoj prvi stručni časopis Vjesnik bibliotekara Hrvatske- u prvom članku prvog godišta Vjesnika Matko Rojnić je 1950.g. pisao o budućem centralnom katalogu u Nacionalnoj i sveč. biblioteci u Zg-u te se osvrnuo na njemački centralni katalog u Berlinu

- 1967.g. osnovan je, kao nova središnja informacijska ustanova, Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu koji se bavio bibliografskom i dokumentacijskom djelatnošću, a u njoj se do 1991.g izrađivao i Centralni katalog periodike- u to vrijeme u Hrv unapređivanje inf.djelatnosti na određen način bio je primjereniji specijalnim, osobito industrijskim knjižnicama nego npr. sveučilišnim i dr.knjižnicama- pojedine su se specijalne knj još od 50-ih god počele aktivno baviti pružanjem informacija korisnicima

- hrvatske su narodne knj, za razliku od znanstvenih, do danas s dosta uspjeha modernizirale svoju inf.službu - nakon II svj.rata dolazi do institucionalizacije narodnih knj, cilj je bio da se težište postavi na rad s čitačima- ubrzo je osnovan i prvi dječji odjel, a poslije dolazi do novih organizacijskih oblika koji su pogodavali unapređenju inf.službe- knjižničari koji pretežno rade s korisnicima počinju se nazivati „informatori“- Narodna knjižnica – prvi stručni knjižničarski časopis posvećen pitanjima narodnog knjižničarstva

- od 1958.g organizirani su u Knjižnici „Medveščak“ u Zg-u redoviti tjedni sastanci zagrebačkih bibliotekara-informatora po nazivom „Informativna srijeda“

- svrha je tih sastanaka je bila informiranje o novoizašlim knjigama te međusobno savjetovanje o mnogim aktualnim pitanjima- istu je funkciju imao „Informativni dječji utorak“ koji je 60-ih god okupljao narodne i školske knjižničare- 1960.g prvi hrvatski Zakon o bibliotekama

Teorija knjižnične inf.službe- jedan od poznatih teoretičara Samuel Rothstein 1953.g je sustavno prikazao razvoj kocepta inf.službe u SAD-u te citira neke od definicija inf.službe starijih autora: W. Child: inf.služba treba pomagati korisniku pri korištenju kataloga i odgovarati na njegova pitanja tj. zadaća je knjižničara da korisniku olakša dostupnost do knjižničnih fondova A. Kroeger: to je služba knjižnice koja se bavi pomaganjem korisnicima pri korištenju knjižničnih fondova J. Wyer: informacijska služba kao osobna pomoć suosjećajnog i informiranog osoblja u interpretiranju knjižničnih zbirki za potrebe studija i znanstvenog istraživanja M. Hutchings: definirala inf.službu kao izravnu, osobnu pomoć u knj koja se pruža korisnicima koji traže informaciju za bilo koju svrhu i različite knjižnične aktivnosti

- 1969.g William Katz objavio svoje djelo Introduction to reference work i smatra se jednim od standardnih udžbenika i priručnika na osnovi kojeg se školuju moderni knjižničari diljem svijeta- Velika Britanija i Skandinavske zemlje slijedile su sve inicijative pokrenute u SAD-u te je u tim zemljama objavljeno više vrlo kvalitetnih djela s područja inf.službe- u kontinentalnoj Europi još uvijek ne nalazimo usporedivo djelo koje bi bilo posvećeno ovom predmetu- IFLA tek 1998.g osnovala svoje prvo stručno tijelo za pitanja knjižnične informacijske službe – znači mi u Hrv u tome području gotovo ništa ne kasnimo