Za ishranu bilja: Izmjenljivi K. U agrotehnici: količina fiziološki aktivnog K.
Aksiom pravilne gnojidbe: Dobra opskrbljenost kalijem!
za lakša tla 15-20 mg/100 g tla
za srednje teška 20-40 mg/100 g tla
za teška tla 40-60 mg/100 g tla
Dakako, kako spriječiti štetnu fiksaciju? Humusna gnojidba, stajski gnoj-
presvlaćenje mineralnih koloida tla organskim koloidima punim negativnim
valencijama (COO-) koje lako vežu i lako otpuštaju K.
Slikovito rečeno: humusne komponenete djeluju kao”nabačena mreža” i svojom
končastom i lančastom razgranatom strukturom “hvataju” K-ione koji bi prodrli u
interlamelarne prostore sekundarnih minerala gline (“mreža” je puna COO-
valencija).
Organska je komponenta puna COO
negativnih valencija (org. kis.) na koje se
vežu K-ioni
Gnojiva za eko-poljoprivredu:
-urin životinja
-otpaci pri preradi šećerne repe – u Europi poznato gnojivo "VINASSE"
-PATENTKALIJ
-samljevene stijene bogate K
-drvni pepeo
Vidi tablicu!!!
Vrsta gnoja Prikladan za Količine
kg/ha
Vrijeme
gnojidbe Napomena
Patent kalij
(28% K2O) sve vrste tla 200-400
ljeto ili
jesen
Sadrži lako topivi kalij i 8%
CaO. Ne upotrebljavati ga
previše i prečesto.
Silikatne stijene
(3-8% K2O) sve vrste tla 500-2000 Jesen
Sadrži sporo topivi kalij, pa nije
prikladan za “brze
intervencije”.
Drveni pepeo
(5-9% K2O) sve vrste tla 500-1000
jesen ili
proljeće
Odličan organski izvor kalija.
Sadrži i kalcij.
Granitni prah
(5% K2O) sve vrste tla 500-2000 Jesen
Jeftin izvor sporo topivog
kalija.
“Zeleni pijesak”
(Glaukonit)
(5-8% K2O)
kisela ili
neutralna tla 500-2000 Jesen Sadrži sporo topivi kalij.
Tablica 10. Tvoriva bogata kalijem koja se upotrebljavaju u ekološkoj poljoprivredi
Kalcij: u eko – poljoprivredi najtraženiji!
Uloga kalcija u tlu:
1. Biljno je hranivo
2. Kompleksan je regulator plodnosti tla, i to kao:
-glavni je neutralizator kiselosti
-smanjuje mobilnost Fe, Al, Mn
-preduvjet je dobre strukture – u primarnoj fazi strukturoformacije
ima ulogu KOAGULATORA KOLOIDA
-neutralizira huminske kiseline , nastaju Ca-humati, a to je preduvjet
za u vodi stabilne strukturne agregate
-stimulira biokomponentu, a time i razgradnju organske tvari
-mobilizira druga hraniva sa adsorpcijskog kompleksa
Ali, blokira MIKROELEMENTE, osim Mo
Doziranje u eko – proizvodnji: 70 % manje nego u konvencionalnoj, ali
važna fina granulacija i "mekoća" materijala. Ne više od 2 – 3 t/ha,
zato češće!
Dva su razloga za to:
-eko – poljoprivreda ne koristi gnojiva koja zakiseljuju tlo
-organska gnojiva i aeracija korigira pH, pa su eko –
gospodarstva sa 0,5 – 1 pH jedinicom bolja od
konvencionalnih na istom tlu
Materijali za gnojidbu: različiti vapneni materijali
rb naziv gnojiva sadržaj hraniva
(% CaO)
oblik hraniva i osobine gnojiva sporedni sastojci
1 2 3 4 5
1 Živo Vapno 70-90
oksid kalcija. u zrnatom obliku. navlači vlagu
i uglj. dioksid, te prelazi u gaš. vapno, pa u
vapnenac
sadrži nešto Mg
2 Gašeno Vapno 60-70
hidroksid kalcija. dodavanjem vode i navl.
vlage ž. vapno prelazi u gaš. to se obično vrši
izvan tla
sadrži nešto Mg
3 Vapnenac 50-55 kalcijev karbonat. zrnat ili brašnast ako je
mljeven. ne navlači vlagu.
sadrži promjenlj. kol.
Mg i Si
4 Dolomitno Brašno 30 kalcijev i magnezijev karbonat. slabije se
otapaju u tlu od vapnenca 20% MgO
5 Sadra-Gips cca 33 kalcijev sulfat. u vodi gotovo netopiv 44% SO3
6 Saturacioni Mulj
pretežno kalcijev karbonat, ima i oksida. fine i
grube čestice, zato se gn. daje promrznuti
0,2-0,3% n
0,5-0,9% P2o5
0,1-0,2% K2o
15% organske
tvari, ostalo je voda
7 Lapori 10-95 CaCO3 i
MgCO3
kalc. karbonat. dijele se u meke lapore, te u
glinaste i pjeskovite.
sadrži nešto Mg, a
rijetko i Fe
8 Karbokalk
Novo na tržištu:
1. KALCIFERT (prirodno kalcijevo gnojivo)
2. MAGNIFERT (prirodno kalcijevo gnojivo s magnezijem), IGM- Industrija građevnog
materijala, LEPOGLAVA
3. AGRAR-VITAL SPS (posebni prirodni suspstrat iz EKO-programa KUGLER-a iz
Zagreba
4. KALCIT – tvornice "DOMIN", Podcrkavlje, SL. Brod
Među novinama za eko – proizvođače:
- kalcificirane alge (Lithothanmon calcareum) 0,4 – 0,6 t/ha
- organska tvar slična koraljima, ima je uz sjevernu obalu Francuske. To je
tvrdi,, školjkasti dio crvenih ili koraljnih algi. Skupo je!, samo za hortikulturu.
Tvrdi se da je tu Ca "prošao dio života" (oživotvorenje) i da je njegovo djelovanje posve
drugačije od kalcija nežive prirode. Osim toga, sadrže obilje aminokiselina i hormona rasta.
Postoji gnojivo "ALGOMIN".
Zbog negativnog djelovanja suviška kalcija u tlu, razmišlja se i eksperimentira sa
"homeopatski razrijeđenim kalcijem" (1:100 000 000) za prskanje po tlu i biljkama
Pitanje:
Zašto ne i mineralna gnojiva?
Pokazale su se loše strane mineralnih gnojiva: Nakon duže upotrebe!
-nagomilavanje teških metala u tlu
-zakiseljavanje tla
-smanjenje humusa
-zbog humusa:- problem strukture
-smanjenje fonda hraniva
-smanjenje plodnosti tla, a to je dalje tražilo još jaču gnojidbu
Npr. u SAD, danas treba 5 puta više gnojiva za isti prinos nego li prije 30-tak godina.
U svijetu je 3,3 puta više (vidi sliku efikasnosti! slika 17).
Nadalje, proizvodnja mineralnih gnojiva je neekološki i nerijetko neekonomski
postupak, često subvencioniran od države.
Npr.,za 1 kg N treba 2 l nafte, a prate ga zagađenja otpadnih voda, plinova,
štetni nus proizvodi.
Dalje, loše djelovanje mineralnih gnojiva na okoliš:
- nitrati u površinskim i podzemnim vodama, Zagađeni izvori! –
mnoge napredne zemlje nemaju pitke vode!
- denitrifikacja, volatizacija, "učinak staklenika" – zagrijavanje!
- kisele kiše
- neka P – gnojiva do 200 mg kadmija /kg.
Slika 17: Učinkovitost mineralnih gnojiva nekad i danas
VRSTE GNOJIVA I NJIHOVE ODLIKE
Gnojiva životinjskog porijekla:
Kruti gnoj – stajski gnoj
U eko – proizvodnji, svaka dva do tri dana dodaju se biološko – dinamički preparati, a nakon 6–
8 tjedana gnoj se prebacuje na mjesta za zrenje (u polju!), i ponovo se dodaju ekopreparati.
Gnoj iz "dubokih" staja posebno je na cijeni.
Gnojovka – tekuće gnojivo, nastalo ispiranjem stajskog gnoja
(moderni rešektasti podovi štale, nema stelje)
Loša strana: - smrad u stajama i polju
- gubitak hraniva (volatizacija)
- nepovoljno za floru i faunu
- promjena botaničkog sastava
- stoka ne želi pasti
Kod eko – proizvodnje: dva bazena - (1) za skupljanje, a (2) za vrenje.
-Za ubrzavanje fermentacije: stari kompost
-Da se smanji isparavanje NH3 i neugodni mirisi: pokriti sa isjeckanom slamom, suhim
koprivama, drvenim strugotinama ili tresetom.
Ili,praškasti bentonit ili zeolit (2 kg/m3). Oni su ljuskasti i vežu hraniva.
- Aeracija redovito: a) forsiranim zrakom, 2 – 4 puta/dan
b) miješanje propelerima
Aerirana gnojovka, za razliku od klasične, ne uništava floru i faunu (gujavice npr.), a i stoka
ne odbija ispašu.
Ne primjenjivati nefermentiranu gnojovku!, najmanja starost 3 mjeseca
Gnojnica
se sastoji od urina, vode od pranja staja i iscjetka u gnojišta.
Urin: lako raspadljivi N spojevi: urea, hipurna kiselina, mokraćna kiselina.
Urea mikroorganizmi ureaza amonijev karbamat NH3.
Hipurna kiselina: uz encim hidrolizira benzojeva kiselina + glikokol.
Benzojeva ostaje, a glikokol se brzo razgrađuje, tj. amonificira.
Dakle, NH3.
Sprečavanje hlapljenja: zatvorena jama. Gubici N: 50, čak 85%.
Sastav: u prosjeku 0,22% N, 0,01% P2O5 i 0,45% K2O.
Sadržaj %
Vrsta stoke H2O Org. tvar N P2O5 K2O CaO Stimul. rasta
Govedo 92,5 3,0 1,0 0,1 1,5 tragovi Da
Konj 89,0 7,0 1,2 0,05 1,5 0,15 Da
Ovca 87,5 8,0 1,5 0,1 1,8 tragovi Da
Svinja 94,0 2,5 0,5 0,05 1,0 tragovi Da
Vrijeme primjene: proljeće, ljeto, jesen, oblačno, mirno!
Odvajati od kalcizacije (volatizacija N)
Zahvalni usjevi: neleguminozni krmni, u ljetu, repa, kelj.
Loša strana: kao i kod gnojovke
Značajke gnoja životinjskog podrijetla
- česta su odstupanja u sadržaju jer na njega utječu količine ekskremenata
životinja, vrsta, a ovisi i o starosti, spolu, uzrastu, ishrani, načinu čuvanja, vrsti staje,
starosti gnoja, itd.
Klasični način držanja stoke
Suvremeni načini držanja-
rešetkasti pod, ili rešetkasti dio
za ekskremente i hidraulični
transport
Shema staje i jame za gnojovku ili gnojnicu
Bazen-laguna za gnojovku Primjena gnojovke u polju
Dalje, važna je brzina razgradnje.
Npr., kokošji oslobodi 60-95 % hraniva za par mjeseci. Kravlji, nasuprot, zbog visokog
sadržaja C – spor u razgradnji - "slabo startan", u prvoj god. 45 %.
Stoga je različito "trajanje"gnoja. "Startna" se brzo istroše. Svježa krma – brža
mineralizacija, slab učinak za trajan humus! Stelja, npr. pilovina, nasuprot "gnoj na dugu
stazu" (u prvoj god. samo 25 % hraniva!)
Općenito, što duži probavni trakt, to teže razgradiv gnoj (otuda razlika kokošjeg i kravljeg
gnoja).
Računa se da je stajski gnoj najharmoničniji, osrednje otpušta hraniva i daje osrednju
količinu trajnog humusa. (vidi dvije tablice "startnost" i razgradivost gnoja, tab. 11 i 12 )
Vrsta gnoja Dušik (N) Fosfor (P) Kalij (K)
goveđi gnoj 25 60 60
svinjski gnoj 25 60 60
kokošji gnoj 60 60 75
goveđa gnojovka 30 50 90
svinjska gnojovka 65 50 90
T-
11
GODINA NAKON PRIMJENE
VRSTA MATERIJALA 1 2 3 4 5
zelena gnojidba 20 11 7 5 3
slama 38 23 18 14 10
goveđi gnoj sa slamom 60 42 33 25 19
borove iglice 72 55 44 32 27
piljevina 75 63 54 40 27
treset (prosječno) 90 85 80 70 60
Tablica 12. Nerazgrađena organska tvar tijekom vremena
Gubici hraniva iz gnoja
- u staji: do 15% N
- u spremanju: ispiranjem uz dobar postupak 20% N, 7% P2O5 i 35% K2O, a -
-volatizacijom od 10 – 40% (ovisi o postupku!);
Kod gnojovke: 10 – 20% N više kod prozračivanja nego bez; inače, 30%
uz prozračivanje
- iznošenjem u polje: stajski gnoj!
- unošenjem u tlo do 10 cm
- ako ostaje razbacan po površini za 5 – 20 dana izgubi 60 – 90% NH3
Neki praktični aspekti gnojidbe
Eko-proizvođači smatraju tlo "živom supstancom". Tlo je za njih dom milijuna
organizama!
Zato gnojidba ima dva cilja:
-osigurati hraniva biljci
-povisiti razinu organskih tvari u tlu i poboljšati sve komponente plodnosti tla
Doziranje: bolje svake godine, s manjim količinama.
Količine ovise o mnogo faktora:
Tip tla:
- hladna, vlažna tla — "topla" gnojiva (konjski, ovčji), potpuno zreli
- suha, topla tla — "hladna" gnojiva (goveđi), poluzrela
Vrsta gnoja prema porijeklu i načinu spremanja
-kruti stajski gnoj sa steljom: sporo oslobađa hraniva
Starost gnoja
- poluzreli daje više hraniva
- zreli djeluje sporije, ali više na plodnost tla.
Zato: - za kulture koje rastu naglo, brzo – poluzreli
- za one sporijeg rasta – zreli stajski gnoj
Kultura: tri su ih grupe:
-Koje zahtijevaju jako puno hraniva, obično okopavine
-Koje umjereno rastu i traže umjerene količine
-Koje zahtijevaju slabu gnojidbu i poboljšavaju tlo
Žitarice
Na plodnim, humoznim tlima snažne biološke aktivnosti , žitarice koje slijede
višegodišnje leguminoze, ili travno-djetelinske smjese ne zahtijevaju jaču gnojidbu.
Pretjerana gnojidba , kako žitarica, tako i ostalih kultura, neizbježno vodi problemima
vezanim uz pojavu bolesti i štetnika, polijeganje, slabu skladišnu sposobnost, itd.
Razlike glede gnojidbe, dakako, postoje i među samim žitaricama.
Pšenica npr. traži snažnu gnojidbu, naročito dušikom.
Ječam je glede dušika manje zahtjevan od pšenice.
Zob traži otprilike jednake količine dušika kao i ječam.
Raž ne traži snažnu gnojidbu dušikom, a proljetno prihranjivanje je moguće posve
izostaviti.
Okopavine (kukuruz, krumpir, repa, itd.)
Okopavine (krumpir, kukuruz, tikve, kupusnjače, i dr.) kulture su koje zahtijevaju
jako puno hraniva.
Kukuruz je svakako "kultura – šampion" glede zahtjeva i mogućnosti iskorištavanja
hraniva .
Krumpir, traži otprilike sličnu gnojidbu kao i kukuruz.
Travnjaci: Travnjake je najbolje gnojiti zrelim kompostiranim gnojem .
Važno:
Prekomjerna gnojidba organskim gnojivima, također može dovesti do neželjenih
posljedica (ispiranje hraniva, pojava biljnih bolesti i štetnika, gubitak arome i
skladišne sposobnosti, i dr.).
Stoga većina smjernica kojima definira ekološka proizvodnja, propisuje i maksimalno
dozvoljenu gnojidbu organskim gnojivima.
U većini slučajeva, maksimalno dozvoljena količina organskog gnoja /ha je količina gnoja
koju proizvedu 2-3 uvjetna grla/ha, odnosno oko 45 t nerazrijeđene svinjske ili goveđe
gnojovke; ili 40-50 t svježeg (20-25 t kompostiranog) stajskog gnoja.
Dakako, ove opaske ne vrijede kada je u pitanju posve zreli stajski gnoj. Jedna naime stara
narodna uzrečica kaže da je dobar (zreo) gnoj moguće primijeniti bilo kada, na bilo koju
kulturu, i u bilo koje doba.
Vrijeme gnojidbe
Glede najprikladnijeg vremena gnojidbe postoji prilično oprečnih mišljenja. Da li
gnojiti na proljeće ili pak u jesen, kao i sve ostalo, ovisi o mnogim čimbenicima, poglavito
o vrsti gnoja i tla, te kulturi koju uzgajamo.
Poluzreli gnoj najbolje je primijeniti u rano proljeće, kako bi se
minimalizirao gubitak, i moguće ispiranje hraniva. NO sazreli gnoj, najbolje je
primijeniti u jesen.
U zadnje vrijeme mnogi eko – poljoprivrednici sve više usvajaju praksu tzv. kasne ljetne
gnojidbe.
Riječ je naime o gnojidbi koja se obavlja u kasno ljeto, obično s poluzrelim gnojem.
Nakon obavljene gnojidbe se odmah posije neka brzo rastuća kultura, npr. krmna, ili za
zelenu gnojidbu.
Iz svega ovoga što je rečeno o praktičnim aspektima gnojidbe, vidljivo je da nije
moguće dati neki općeniti savjet kada, kako, koliko i čime gnojiti.
Ovo je složeno pitanje, i gnojidba uvijek predstavlja svojevrstan kompromis, između
idealnog i mogućeg.
U pogledu količina različitih gnojiva koje se mogu primjeniti trebalo bi koristiti
suvremene metode proračuna, a o empirijskim (iskustvenim) normama, upućujemo na
knjigu od Znaora i pisana predavanja.
Kompostiranje životinjskog gnoja
Moglo bi se reći da gotovo nema eko – proizvodnje koja ne koristi kompost i
njegovu pripremu na gospodarstvu.
U terminologiji ima malo zbrke pa treba reći da:
Kompostom nazivamo uredno složenu hrpu organskog i djelomično anorganskog
materijala, koje je manje ili više kontrolirano od strane čovjeka, prolazi kroz
stupnjevitu razgradnju na jednostavnije dijelove koji se ponovo složenim procesima
transformiraju u novu tvar – humus. Tu je i razlika prema prirodnom raspadanju.
Ako je kompostna sirovina životinjskog porijekla, pravilno bi gnoj bilo nazvati
"kompostirani gnoj", za razliku od "biljnog komposta" koji kao sirovinu koristi otpad –
lišće, slamu, trave, itd.
Svrha kompostiranja je sirovi organski materijal, koji lako podlježe nekontroliranom
raspadu, prevesti u stabilnije humusne spojeve, te pri tom izbjeći neugodan smrad, uništiti
sjeme korova i patogene organizme.
Dominira aerobno kompostiranje, uz visoke temperature kompostne mase (60o i više).
Zašto? – manji su gubici hraniva, posebno N
- "dezinficiranje" mase – propadaju bolesti, korovi štetočine
Pitanje
Zašto ne unijeti u tlo org. ostatke bez kompostiranja?
-manji su učinci nekompostirane mase
-nema "dezinfekcije" – bolesti, korovi, štetočine
-redukcijski procesi – kiselost tla, imobilizacija hraniva, posebno N
-stvaranje fitotoksičnih supstanci i inhibitora rasta, antibiotika i dr.
-nema, a u kompostu ima:
-vitamina, posebno B-kompleksa
-antibiotika, stimulatora rasta
-gumastih i sluzavih tvari, ljepljivih, micelija gljiva (aktinomiceta)– važno za
strukturu, držanje vode, prekomjernu koncentraciju mineralnih tvari,
toksičnih tvari
-ima niz predatora što regulira bolesti i štetočine
-50% ima manji volumen od klasičnog gnoja, a to ima značaja za transport i
primjenu
Što se dešava unutar kompostne hrpe?
Bitno!
Procesi razgradnje složenih spojeva ne idu do kraja, već se u međuvremenu
jednostavniji spojevi ponovo resintetiziraju – pretvaraju u složenije humusne spojeve.
Dakle, dva su procesa: a) razgradnja
b)transformacija – resinteza
Važno! Nije samo razgradnja i transformacija sama po sebi stvaranje trajnog humusa.
U tome presudnu ulogu moraju odigrati m-organizmi tla, jer tek nakon ugradnje organskih
spojeva u njihova tijela i izlučevinama m-organizama, te ponovo raspadanjem njihovih
tijela nastaje pravi humus. Ali, to traje više mjeseci!
Temperatura hrpe: Prvo su aktivne bakterije!
- za nekoliko dana raste do 45 – 50 oC
- za 5 – 10 dana maksimum 60 – 65 oC i više
- kontrola: termometri na razne dubine
-nakon raspadanja lako probavljivog materijala temperatura se stabilizira i
nastupaju aktinomicete: na redu je razgradnja celuloze, lignina. Rade gljivice –
vide se sivkasto-bijela vlakna!
Interesantno! Prema kraju zriobe komposta smanjuje se populacija vrsta a raste broj
vrsta. Npr. u poluzreloj masi je oko 10 – 12 vrsta, ali je broj m-organizama veći, a u zreloj
masi je 20 – 30 vrsta, ali je manja brojnost m-organizama .
pH hrpe
- u početku raste kiselost (pada pH kiseline!)
- ubrzo pH raste prema lužnatom (NH3)
Za mjesec dana:
- lagana transformacija u složene humusne spojeve tzv. "fino tkanje". Više ne
dominiraju m-organizmi, već fauna: životinjice, sitni pauci, grinje, nematode, stonoge,
mravi i drugi (gujavice npr.). Par mjeseci!
Za par mjeseci:
- definitivno izgubljena kiselost
- tamno-smeđa masa, miris "šumske zemlje"
- životinjice se povukle - uginule
- uginule sjemenke korova, bolesti i štetočina. No, ne sve. Primjer mozaika
duhana, Sclerotinie.
Izbor mjesta za kompostiranje:
- zaštićena od ekstremnih vanjskih utjecaja
- kiše, vjetra, sunca. Sjenovito mjesto! (breze, topole).
- podloga (tlo), rjeđe betonska, propusna, drenirana
- malo nagnuta, 2 – 4%, prilaz popločen
- smjer sjever-jug, radi zagrijavanja
- dovod vode
- olakšan transport i manipulacija
Kompostne tvari
- osnovni sastojak (obično kruti stajski gnoj)
- dodaci:
- organski: - slama
- kukuruzovina
- lišće
- druga organska
gnojiva
Slika 17 A:Kompostiranje stajskog gnoja
-anorganski: - vapno
(pazi!, pojačana volatizacija N,
a inače neutralizira kiseline)
-mljeveni fosfati (3 kg/m3)
- riblje, koštano brašno za više P
- kalcificirane alge (10 kg/m3)
- bazaltne prašine (5 kg/m3)
- drveni pepeo
- glina, za vezanje hraniva i pokrivanje
- zeolit za oblaganje hrpe. Ali, oblaganje
hrpe usporava disanje
-lišće, kora, zeleni pijesak za više K
Gradnja kompostne hrpe
- oblik trapeza u presjeku
- 2 – 2,5 m širine u bazi, 1,5 – 2 m visine
- materijal izmiješati. Može traktorskom prikolicom za stajski gnoj. Slože se
slojevi koje noževi sasijeku i pomiješaju. Dodati BIOLOŠKO-DINAMIČKE preparate
- postići optimalnu vlažnost – zalijevati
- pokriti hrpe: - zemlja, slama, treset, folije
- specijalne sintetičke folije dozvoljavaju prozračivanje
Slika 17 A:Kompostiranje stajskog gnoja Slika 17/2: Posijane tikve kao pokrov
Slika 17 B: Slaganje stajskog gnoja na Slika 17 D: Pravilno kompostiranje i
betonskom gnojištu pokrivanje hrpe
Slika 17 E: Zaštićena hrpa komposta od sjeverne strane ili od sunca
Slika 17 F: Natkriveni kompost Slika 17 G: Bure za kompost
Slika 17 H: Pokrivena kompostna hrpa Slika 17 I: Mješanje kompostne hrpe
specijalnim papirima-folijom
Slika 17 J: Prebacivanje kompostne hrpe Slika 17 K:Slaganje i homogenizacija kompostne hrpe
Slika 17 L: Utovar komposta za odvoz u polje Slika 17 M: Mješanje kompostne hrpe
Slika 17 N: Dovoz kompostnog materijala Slika 17 O: Dodavanje vapna za kompost i mješanje
Slika 17 P: Spremanje slame i vapna za Slika 17 R: Slama i stajski gnoj za
kompostiranje kompostiranje-priprema za mješanje
Slika 17 S: Zalijevanje komposta Slika 17 T: Zalijevanje kompostne hrpe
Slika 17 U: Zalijevanje kompostne Slika 17 V: Rasipač komposta
hrpe gnojovkom u startu za rasipanje
Slika 17 Z: Stroj za mješanje i utovar komposta za transport Slika 17 Y: Stroj za mješanje kompostne hrpe
Slika 17 X: Stroj za sitnjenje materijala (npr. šiblja) za kompostiranje Slika 17 W1: Sanduci od žice za kompostiranje
Slika 17 W2: Sanduci od žice za kompostiranje Slika 17/1: Početne temperature u kompostnoj hrpi
Ključevi uspješnog kompostiranja
Sadržaj vode i zraka
- idealno 50 – 60% vode, test šakom ruke
- pristup zraka, za teže materijale "ventilacijski kanali" (sl. 18.)
Sadržaj N: nedostatak usporava razgradnju!
ishodišni materijal treba 1 – 1,5% N, više od 2% teško je "držati" u kompostu.
Sadržaj P i K
- 1 – 3% P, 0,5 – 2% K
Veličina i struktura materijala
- ne manje čestice od 5 cm (radi zraka!)
Kiselost
- piljevina, lišće, borove iglice imaju kiselu reakciju, ali ju ubrzo NH3
neutralizira. Nije toliki problem.
Omjer C:N
različit, npr. pilovina 500:1, krv 2:1. Zato miješanje. Krenuti sa 30:1, idealno na
kraju 11:1.
Usitnjenost i C:N najvažniji za kompostiranje. Ali, važna je i "probavljivost"
materijala (npr.- lignin – težak, šećer lagan).
Tu je važna "pristupačnost" dušika. Zato se preporuča 70% lako razgradivog N i
30% teže razgradivog N (piljevina, kora + urin, tekući stajski ).
Živi organizmi
Organizmi su u ravnoteži. Jedni su drugima hrana u ritmičkim ciklusima.
Osigurati uvjete za to.
BIOLOŠKO-DINAMIČKI KOMPOSTNI PREPARATI
- 502 – 507, na visokoj cijeni u eko-proizvodnji.
- jedna čajna žličica svakog preparata na 2 – 3 tone novoproizvedenog gnoja.
-poljoprivrednici s manje gnoja: nakon tri dana samo od koprive i kamilice, a
ostali preparati za 2 – 3 dana.
- u dubokim stajama svakih 4 – 6 tjedana i nakon iznošenja. Ako je dobar, ne treba
kompostiranje.
Znači, preparati idu i za "skladištenja" i u hrpe za kompostiranje. Kako?, vidi sliku
19 – kroz probušene rupe – cijevima. Za 2 – 5 m3/1 čajna žličica svakog preparata. Stvoriti
"intimni kontakt" preparata i mase.
Slika 19: Ubacivanje biološko-dinamičkih preparata u kompostne hrpe
Preparat od valerijane: 5 l mlake vode + 1 čajna žličica, miješati 10 min. Prskati kompostnu
hrpu kojoj su već dodani ostali preparati. Pokriti hrpu. Udaljenost preparata: ne manja od 1 m,
ne veća od 4 m.
Tvrdi se da gnoj uz preparate:
- ne zaudara (smrdi) kao netretirani
- ima manje početno zagrijavanje (manji gubitak N)
- ostaje topao duže vrijeme
- m-organizama je dvostruko više
- poboljšan je omjer kapaciteta izmjene kationa i ukupnog C
- mnogi vjeruju da preparati posreduju pri nevidljivim procesima u prirodi, npr.
pri utjecaju planeta i ostalih nebeskih tijela. Oni "privlače" poput magneta te sile i skladište ih u
gnoju, što dalje "zrači" i daje snagu biljkama!
U EKO-proizvodnji preparati se daju i za dozrijevanje gnoja i gnojovke i gnojnice (sl. 19.).
Osim dodavanja preparata 50 – 507, kompostu se mogu dodati pripravci od istih biljaka. No,
učinak nije isti, premda pozitivan (biljke se osuše i melju, te prije upotrebe namoče u vodi uz
dodatak meda. tim se prska kompostna baza) – tzv. "BRUCE " – metoda
Postoji i tzv. KONCENTRIRANI KRUTI GNOJ (gnoj iz bačve ).
Slika 20:Organska pokrovka na gnojovki i biološko-dinamički preparati
Za gnojnicu:Kad je bazen napunjen do 2/3 dodati preparat od odoljena (2 cm3/1 m3 gnojnice), 1 sat miješati. Kad je bazen
pun ponoviti!Za gnojovku isto kao i za gnojnicu, ili 1 žličica za 1 m3. Za 5 m3, 5 rupa i u svaku po jedan preparat, ali
u sredinu onaj od koprive.
Danas ima modificiranih verzija preparata uz dodatak m-organizama i encima – sve kao prah. Imaju 3 takva:
"PFEIFFEROV bio-dinamički starter"
"PFEIPFFEROV" poljski sprej, nije za kompost već prije zaoravanja zelene gnojidbe
"MAUSDORFER ROTTELENKER"