8/3/2019 Alasdair Macintyre Za Vrlinom Studija o Teoriji Morala
http://slidepdf.com/reader/full/alasdair-macintyre-za-vrlinom-studija-o-teoriji-morala 1/7
Alasdair Macintyre: Za vrlinom / studija o teoriji morala
SREDNJOVJEKOVNI ASPKETNI I PRILIKE
- OPASKA POETAK: Tradiciju miljenja o vrlinama koju razmatra ne smije brkat s
aristotelizmom(komentari i tumaenja aristotelovih tekstova)
PROBLEMI SREDNJOVJEKOVLJA- Srednjovjekovni svijet je kasno upoznao aristotela, ono to je on omoguio bilo je tek
djelomino rjeenje srednjovjekovnih problema
- Taj je problem bio kako odgojiti i oplemeniti ljudsku narav u kulturi u kojoj je ljudski ivot
izmeu sukoba previe razliitih ideala i naina ivljenja
- Od svih mitolokih naina miljenja to su sakrili pravo lice srednjeg vijeka nijedan ne
obmanjuje tako kao onaj koji nam ga prikazuje kao monolitnu kransku kulturu jer je
srednjevjekovno postignue bilo i idovsko i islamsko
- Da bi se razumjelo to vrijeme moramo objasniti neke oprene crte srednjovjekovne
kulture:
- Prva je ona koja smatra da je na raznovrsne naine samo srednjovjekovno drutvo tek uinilo
prijelaz iz herojskih drutava. Nijemci, anglosasi, Norveani, islanani, irci, velani su se sjeali
svoje pretkranske prolosti, mnoge pjesme i pripovijesti su ju i utjelovljavale
- esto su ti oblici bili kristijanizirani, pa je npr poganski ratniki kralj odjednom postao
kranski vitez, vidljivo nepromijenjen
- S jeanje na herojsko drutvo u dva navrata je prisutno u tradiciju koju pokuava
identificirati: jednom u pozadini atenskog drutva petoga i etvrtog stoljea, drugi put u
pozadini razvijenog srednjeg vijeka. Ta dvostruka prisutnost ono je to ini moralno stajalite
herojskog drutva nunim polazitem za promiljanje morala
- Odanost obitelji i prijateljima, hrabrost potrebna radi odranja kuanstva ili voenja vojnog
pohoda te pobonost koja prihvaa moralne granice i zadanost kozmikog poretka glavne su
vrline.- U ranosrednjovjekovnom germanskom pravu npr umorstvo je zloin samo kada se radi o
potajnom ubojstvu neidentificirane osobe, kada neka poznata osoba ubije drugu poznatu
osobu to se smatra osvetom roaka.
DOBRO LOE ZAKONI
- Moralizacija srednjovjekovnog drutva poiva upravo u stvaranju opih kategorija dobrog i
loeg i naina njihova razumijevanja, a na temelju njih i zakona
- Boji se sud mnogim modernim piscima ini praznovjernim, ali kad je boji sud prvi put
uveden, njegova je funkcija bila da na nov nain u javni i kozmiki kontekst smjesti grijehe
privatnog i lokalnog ivota
- Prihvaanje klasine tradicije uenih ljudi 12 st iznjedreno kada se postavilo teorijsko
pitanje odnosa poganskih spram kranskih vrlina bilo je u suprotnosti s jednim tipom
kranskog nauka, koji je odbacivao sav poganski nauk kao djelo sotone i jedino u Bibliji
traio odgovore.
- takvo odbacivanje ostavilo je problem oblika kranskog ivota u dvanaestom stoljeu ili u
bilo kojem drugom specifinom drutvenom svijetu, nerjeivim. To je problem prevoenja
biblijske poruke u poseban i razraen sustav shvaanja razlika izmeu suvremenih
alternativa, a za tu su zadau potrebni takvi pojmovi i oblici istraivanja koje sama Biblija ne
prua.
8/3/2019 Alasdair Macintyre Za Vrlinom Studija o Teoriji Morala
http://slidepdf.com/reader/full/alasdair-macintyre-za-vrlinom-studija-o-teoriji-morala 2/7
- Drugi problem pisaca 12 st je bio kako praksu etiriju kardinalnih vrlina pravednosti,
razboritosti, umjerenosti i hrabrosti dovesti u praksu s teolokim vrlinama: vjerom, nadom i
kranskom ljubavi
- U Abelardovoj Etici (oko 1138) kljuno razlikovanje pomou kojega odgovara na to pitanje
jest razlikovanje izmeu poroka i grijeha, on se slui onime to je smatrao Aristotelovom
definicijom vrline da bi dao analognu definiciju poroka.
- Ono to kranstvo zahtijeva nije samo pojam poroka, nego pojam krenja boanskog zakona,
pojam grijeha. Karakter pojedinca moda jest sloevina vrlina i poroka i te e dispozicije prve
potaknuti volju da se pokrene u jednom ili drugom smjeru. Ali uvijek ovisi o volji hoe li ili
nee prihvatiti te poticaje. ak ni posjedovanje nekoga poroka ne znai poinjenje loeg
djela. Sve ovisi o karakteru unutarnjeg ina volje. Istinsko poprite morala jest iskljuivo
poprite volje.
- Takvo gledanje moralnog ivota s naglaskom na volju i zakon ima uzor ne samo u
novozavjetnim tekstovima ve i u stoicizmu. Valja razmotriti njezino stoiko podrijetlo kako
bismo iznijeli na vidjelo napetost koja postoji izmeu svakog morala vrlina i odreenog tipa
morala zakona.- Prema stoikom stajalitu, za razliku od aristotelovskog vrline je bitno jedinstven izraz, a
njezino posredovanje ili neposredovanje apsolutno, netko ili posjeduje ili ne posjeduje
savrenost koju iziskuje vrlina. S vrlinom ide moralna vrijednost, bez vrline ovjek je moralno
bezvrijedan. Budui da vrlina zahtijeva ispravnu prosudbu dobar je ovjek prema stoicima
mudar ovjek, ali njegovi postupci nisu nuno uspjeni i djelotvorni. initi ono to je ispravno
ne mora rezultirati ugodom i sreom, bilo kojim zemaljskim uspjehom. Nijedno od toga nije
autentino dobro, to su dobra samo uvjetno, ovisno o tome prate li ispravno djelovanje
nekog djelatnika s ispravnom voljom. Samo je takva volja bezuvjetno dobra, stoicizam
odbacuje svaku ideju svrhe. Mjerilo prema kojemu se mora ravnati volja to ispravno djeluje
jest mjerilo zakona koji je utjelovljen u samoj prirodi. Vrlina je prema tome usklaenost s
kozmikim zakonom kako u unutarnjoj dispoziciji tako i u izvanjskom inu. Taj ej zakon jedan
te isti za sva racionalna bia. Dobar ovjek graanin je svemira, njegov je odnos prema gradu,
kraljevstvu ili carstvu sekundaran i sluaja. Stoicizam nas prema tome poziva da se
usprotivimo svijetu fizikih i politikih okolnosti i djelujemo u skladu s prirodom. Tu ima
simptoma paradoksa
- jer s jedne strane vrlina nalazi svrhu i smisao izvan sebe same, ivjeti dobro znai ivjeti
boanskim ivotom, ivjeti dobro ne znai sluiti vlastitim svrhama, nego kozmikom poretku.
Pa ipak u svakom pojedinanom sluaju postupati ispravno znai djelovati ne imajui u vidu
nikakvu daljnju svrhu, to jednostavno znai daje svako ispravno postupanje samom sebi
svrha.
- Pluralitet vrlina i njihov teoloki poredak u dobrome ivotu, kako su ga razumjeli Platon iAristotel, a prije njih Sofoklo i Homer nestaje, zamjenjuje ga jednostavni monizam vrline.
- Stoicizam nije dakako samo jedna epizoda u grkoj i rimskoj kulturi, on utvruje obrazac za
sva ona kasnija europska uenja o moralu to se pozivaju na ideju zakona koja kao sredinja
zamjenjuje pojmove vrlina. To je opreka koja bi se trebala initi iznenaujuom, no kasnija
povijest nas je toliko naviknula na nju da nas ne iznenauje. Raspravljajui o aristotelovim
kratkim napomenama o prirodnoj pravednosti, primijetio je kako e zajednica koja zamilja
da je njezin ivot usmjeren prema zajednikom dobru iz kojega proizlaze njezine zajednike
8/3/2019 Alasdair Macintyre Za Vrlinom Studija o Teoriji Morala
http://slidepdf.com/reader/full/alasdair-macintyre-za-vrlinom-studija-o-teoriji-morala 3/7
zadae morati artikulirati svoj moralni ivot kao s obzirom na vrline tako i s obzirom na zakon.
Ta je primjedba moda klju za ono to se dogodilo u stoicizmu, jer pod pretpostavkom
nestanka takva oblika zajednice nestala bi i svaka razumljiva veza izmeu vrlina i zakona. Ne
bi postojalo nikako istinsko zajedniko dobro, jedina bi dobra bila dobra pojedinca. A svaka e
se tenja za osobnim dobrom budui da u tim okolnostima esto dolazi do sukoba s dobrom
drugih pokazati nesuglasnom zahtjevima moralnog zakona. Stoga drim li se zakona morat u
zatomit svoju osobnost.
- Smatra stoicizam reakcijom na jedan oblik drutvenog i moralno razvoja, razvoja koji vidljivo
anticipira neke aspekte moderniteta. Stoga se dogaaju periodina oivljavanja stoicizma
- Kad vrline ponu gubiti svoje sredinje mjesto obnavljaju se stoiki obrasci miljenja i
djelovanja. Stoicizam ostaje jedna od trajnih moralnim mogunosti kultura Zapada. To da on
nije predstavljao jedini model za one moraliste koji su pojam moralnog zakona kasnije
pretvorili u sav ili gotovo sav moral zahvaljujemo injenici da je antiki svijet bio obraen
jednim drugim moralom zakona, idovskim. Oni to su poput nietzschea i nacista kranstvo
razumjeli kao bitno idovsko u svom su neprijateljstvu uoili istinu koja je promaknula
prijateljima kranstva.
- Kako se onda moral neumoljivoga zakona moe dovesti u vezi s nekom koncepcijom vrlina?Kao to smo vidjeli s Abelardova je gledita izvanjski dr svijet bio tek skup sluajnih okolnosti,
ali za njegove suvremenike upravo te okolnosti definiraju moralnu zadau jer oni ne
pripadaju drutvu u kojem bi se institucionalne okolnosti mogle uzeti gotovo kao neto
normalno, 12 st je vrijeme u kojem se institucije moraju stvarati. Ono to jo ostaje u 12 st je
da se izumi institucionalni poredak u kojem je zahtjeve boanskog zakona lake posluati i
proivjeti u savjetu van samostana.
- Problem vrline tako postaje neizbjean: kakav ovjek to moe uiniti? Kakav odgoj moe
odnjegovati takvog ovjeka?
- Upravo s obzirom na takva pitanja valja razumjeti razliku izmeu abelarda s jedne strane i
alana od lillea s druge strane. Alan u spisima poganskih pisaca ne vidi toliko zastupanje
suparnikog moralnog sustava koliko izvorite moguih odgovara na politika pitanja. Vrline o
kojima govore poganski pisci odlike su korisne za stvaranje i odranje drutvenog poretka,
kranska ih ljubav moe pretvoriti u prave vrline. Tako alan zapoinje sintetiziranje antike
filozofije i novog zavjeta
- Koji su to politiki problemi bili ije je rjeenje zahtijevalo prakticiranje vrlina? To su problemi
dr u kojem su sredinje i nepristrano podjeljivanje pravde, sveuilita i ostali naini
odravanja uenosti i kulture te one vrste uljudnosti koja pripada gradskom ivotu jo u
procesu stvaranja. Institucije koje e ih odravati najveim dijelom tek treba izumjeti.
Kulturnom prostoru u kojem e moi postojati tek treba odrediti poloaj negdje izmeu
intenzivne lokalne seoske zajednice koja prijeti da sve pretvori u obiaj i lokalnu mo i
zahtjeva crkve. Raspoloiva sredstva za tu zadau su mrava: feudalne institucije, redovnikadisciplina, latinski jezik, rimske ideje poretka i zakona te nova kultura renesanse 12 st. Dolazi
do problema kako e tako malo kulture moi ovladati tolikim oblicima ponaanja i izumjeti
toliko institucija?
- Dio odgovora glasi: stvaranjem nove napetosti, konstruktivne, ne destruktivne izmeu
svjetovnog i svetog, lokalnog i nacionalnog, latinskog i pukog. Moralni se odgoj dogaa, a
vrline vrednuju i redefiniraju upravo zbog takvih napetosti/sukoba.
8/3/2019 Alasdair Macintyre Za Vrlinom Studija o Teoriji Morala
http://slidepdf.com/reader/full/alasdair-macintyre-za-vrlinom-studija-o-teoriji-morala 4/7
- Treba istaknuti tri aspekta tog procesa razmatrajui redom vrline odanosti i pravednosti,
vojne i viteke vrline te vrline istoe i strpljenja
- Lako je prepoznati kljuno mjesto to ga odanost mora imati u hijerarhijama feudalnog
drutva. Ali odanost komu i pravda za koga?
- Pogledajmo sukob henrika II i nadbiskupa Thomasa Becketa. Obojica su simbolizirali uzviena
naela. Henrik uje bio zainteresiran za jaanje vlasti, nain na koji je to inio u bitnom je
smislu proirio vladavinu prava, stvarajui stabilniji, centraliziraniji, i pravedniji sustav sudova
i slubenika nego to je ikada prije postojao. Becket simbolizira utjecanje apsolutnom mjerilo
koje se nalazi s onu strane svake svjetovne i posebne kodifikacije. Prema tom
srednjovjekovnom stajalitu, kao i prema antikome, nema mjesta za moderno liberalno
razlikovanje izmeu zakona i morala, a za to nema mjesta zbog onoga to srednjovjekovno
kraljevstvo dijeli s polisom u Aristotelovom smislu. Oba se poimaju kao zajednice u kojima
ljudi zajedniki tee istinskome ljudskome dobru, a ne tek ako kako sebe vidi moderna
liberalna drava poprita na kojim svaki pojedinac trai svoje osobno dobro.
- Slijedi da se u antikom i sv svijetu veinom pojedinac identificira u nekima i kroz neke od
svojih uloga, onih uloga koje pojedinca veu za zajednice u kojima se i kroz koje jedino mogu
postii specifino ljudska dobra, sa svijetom se suoavam kao lan obitelji, ove kunezadruge, klana, plemena, naroda, grada ne postoji nikakvo ja neovisno o njima.
- Na to se postavlja pitanje a to je s mojom besmrtnom duom? U bojim oima sigurno sam
najprije pojedinac, prije uloga . taj odgovor je kriva predodba koja djelomino proizlazi iz
brkanja platonskog pojma due i pojma due katolikog kranstva. Za platonista dua koja
prethodi svakom tjelesnom i drutvenog postojanju, svakako mora posjedovati identitet koji
postoji prije svake drutvenog uloge, ali za katolika kao i prije za aristotelovca tijelo i dua
nisu dvije povezane supstancije. Ono to u sluaju katolika mijenja stvar jest da se mene ma
kojoj zajednici pripadao takoer smatra pripadnikom nebeske zajednice, zajednice koju na
zemlji reprezentira crkva. Ja dakako mogu biti izbaen ili pobjei iz bilo koje od tih zajednica
ali ljudskome dobru uvijek mogu teiti samo kao dio neke ureene zajednice., osamljeni
pustinjak isto jednako pripadnik zajednice kao i stanovnik grada. Pojedinac svoje uloge nosi
sa sobom kao dio definicije svoga jastva.
- Prema tome kad su se Henrik II i Becket sukobili, priznavali su si autoritativne uloge. Henrikov
spor s Becketom dogodio se unutar zajednikog okvira razraenoga suglasja u pogledu
ljudske i boanske pravednosti. Spor je bio mogu zbog njihovog dubokog zajednikog
suglasja o tome to je pobjeda i poraz protivnika koje je njihova osobna povijest dovela do
toke gdje zauzimaju poloaj kralja i nadbiskupa.
- Stoga postoji bitna razlika izmeu tog spora i onoga kasnijega izmeu Henrika VIII i Thomasa
Morea u kojem je priporno upravo to kako interpretirati dogaaje. Henrik II i Becket
pripadaju jedinstvenoj pripovjednoj strukturi dok henrik VII i more s druge strane pripadaju
suprotstavljenim pojmovnim svjetovima i pripovijedaju, dok djeluju i nakon toga, razliite iinkompatibilne prie o onome to ine. U sv se sporu suglasje u pripovjednom razumijevanju
takoer oituje kroz suglasje u pogledu vrlina i poroka: u tjudorovskom je sporu taj okvir sv
suglasja ve izgubljen. A upravo taj okvir su pokuavali povratiti sv aristotelovci.
- inei to moralu su priznati vrline koje aristotel uope nije poznavao. Jedna zavreuje
posebnu panju to je teoloka vrlina kranske ljubavi. Aristotel je razmatrajui narav
prijateljstva zakljuio kako dobar ovjek ne moe biti prijatelj loemu ovjeku, a budui daje
spona autentinoga prijateljstva zajednika privrenost dobru, to ne iznenauje. Ali u
8/3/2019 Alasdair Macintyre Za Vrlinom Studija o Teoriji Morala
http://slidepdf.com/reader/full/alasdair-macintyre-za-vrlinom-studija-o-teoriji-morala 5/7
sreditu biblijske vjere nali se pojam ljubavi prema onima koji grijee. to je to to aristotelov
kozmos izostavlja, a to ideju takve ljubavi unutar njega ini nepojmljivom?
- Nastojei ranije razumjeti odnos morala vrlina prema moralu zakona primijetio je kako je
takav kontekst potreban za razumijevanje konteksta takve zajednice koju konstituira
zajedniki projekt postizanja opeg dobra ikoja stoga mora priznavati kako niz tipova
karakternih odlika tako i niz tipova djelovanja to razaraju odnose takve zajednice, dakle
prijestupa koje treba sankcionirati zakonima zajednice. Primjerni odgovor na to bila je kazna,
a to je nain kojim ljudska drutva openito reagiraju na takve tipove djelovanja. Ali u kulturi
biblije, za razliku od aristotelove kulture postao je mogu oprost.
- to je uvjet oprosta? On zahtijeva da prijestupnik ve prihvaa kao pravedan pravorijek
zakona o njegovu djelu te da se ponaa kao netko tko priznaje pravednost primjerene kazne.
Prijestupniku dakle moe biti oproteno, ako osoba protiv koje je prijestup poinjen tako eli.
Praksa oprosta pretpostavlja praksu pravednosti, ali uz bitnu razliku. Pravdu redovito
dodjeljuje sudac, ali oprost moe dati samo oteena strana. Vrlina oitovana u oprostu je
kranska ljubav. Kranska ljubav radikalno mijenja pojam dobra za ovjeka, jer zajednica u
kojoj se dobro postie mora biti zajednica pomirenja. To je stoga zajednica s specifinom
povijeu. Svaki pojedini nazor o vrlinama povezan je s nekim naroitim shvaanjempripovjedne strukture odnosno struktura ljudskog ivota. Prema obrascu razvijenoga
srednjovjekovlja sredinji je anr pria o potrazi ili putovanju. Svrha kojoj ovjek tei jest
neto to dosegne li se moe iskupiti sve ono to nije valjalo s njegovim ivotom do tada. To
shvaanje naravno nije aristotelovsko na dva naina:
- Prvo svrhom ljudskog ivota aristotel smatra stanoviti nain ivota, svrha nije neto to se
ima dosegnuti u nekom trenutku, nego je on u nainu na koji je izgraen na itavi ivot.
Tono je da se i za aristotela i srednji vijek dobar ivot kree prema vrhuncu. Ali Aristotelova
rasprava o mjestu kontemplacije ipak je smjetena unutar cjelokupnog prikaza dobrog ivota
u kojem je u razliitim fazama ivota nuno dosegnuti niz razliitih ljudskih odlika.
- Drugo ideja ljudskog ivota kao potrage ili putovanja tijekom kojega se susreu i svladavaju
razni oblici zla zahtijeva pojem zla o kojemu u aristotelovim spisima postoje tek nagovjetaji.
Biti zao po aristotelu znai biti ne krepostan.
- Ta dimenzija zla jest ona s kojom se sv augustin morao suoiti na nain na koji Aristotel nije.
Augustin je slijedio neoplatonsku tradiciju razumijevajui sve zlo kao lienost dobra, ali zlo
ljudske naravi on vidi u pristanku volje na zlo. Vrline su one odlike to omoguuju svladavanje
tih zala, ispunjenje zadae, dovrenje putovanja. Stoga premda koncepcija vrlina ostaje
teleoloka te se koncepcija veoma razlikuje od aristotelove na najmanje dva naina:
- Prvo aristotel smatra kako mogunost postizanja ljudskog dobra moe biti dodirnuta
izvanjskom nesreom on doputa da se zahvaljujui vrlinama netko moe u znatnoj mjeri
nositi s nedaama ali velikim nesreama kao to je runoa, nisko podrijetlo, nemanje
potomstva ovjeka iskljuuju iz ljudskog dobra. Ono to je u srednjovjekovnoj perspektivivano nije samo uvjerenje kako takve znaajke ne iskljuuju nijedno bie iz ljudskog dobra,
ve i uvjerenje kako nas niti bilo kakvo zlo koje bi nam se moglo dogoditi ne mora iskljuivati
ako mu ne postanemo sukrivci
- Drugo srednjovjekovna je vizija povijesna u smislu u kojem aristotelova nije mogla biti. Ona
smjeta nae nastojanje oko dobra u kontekste koji imaju povijest, dok Aristotel u polis.
8/3/2019 Alasdair Macintyre Za Vrlinom Studija o Teoriji Morala
http://slidepdf.com/reader/full/alasdair-macintyre-za-vrlinom-studija-o-teoriji-morala 6/7
- Vrline su dakle prema takvom srednjovjekovnom stajalitu one odlike to ljudima omoguuju
da na svome povijesnom putovanju nadvladaju zlo. Unato definiranju postojala je sveopa
neizvjesnost u srednjovjekovnoj viziji moralnog ivota
- S jedne strane taj je ivot proet idealiziranim pogledom na svijet kao integrirani poredak o
kojemu temporalno odraava vjeno. Svaka pojedinost ima svoje mjesto u poretku stvari. No
ipak ne postoji samo problem usklaivanja feudalnog s njegovim nasljeem iz herojskog i
kranskog, nego postoji napetost izmeu biblije i aristotela. U svojoj raspravi o vrlinama
Toma o njima govori u smislu onoga to je postalo konvencionalnim obrascem kardinalnih
vrlina (pravednost, razboritost, umjerenost, hrabrost)i trojstva teolokih vrlina
- No to je s strpljivou npr? Toma citira sv jakova strpljivost je na djelu savrena, pa onda
cicerona i obrazlae kako su sve vrline obuhvaene etirima kardinalnima. No toma pod
latinskim nazivima sigurno ne podrazumijeva ono to aristotel pod grkim, budui da jedna ili
vie kardinalnih vrlina u sebi mora sadravati strpljivost i poniznost. No poniznost aristotel
smatra porokom, a strpljivost ni ne spominje.
- ak ni to ne uruuje na sve mogunosti srednjovjekovnog naina promatranja vrlina
- Giotto je prikazao vrline i poroke u padovi naslikavi ih u parovima, pa je Berenson ustvrdio
kako je na svojim freskama poroka kao to su pohlepa i nepravednost giotto odgovorio napitanje koje su karakteristine crte nekoga tko je pod vlau tih poroka.
- U srednjovjekovnoj praksi primjena vrlina na sukobe i zla proizvodi u razliitim okolnostima
sasvim razliite poglede na hijerarhiju vrlina. istoa je od presudne vanosti, zato to je
srednjovjekovni svijet svjestan kako se lako ideja najviega dobra lako moe izgubiti iz vida
svjetovnim zastranjivanjem, strpljivost je isto presudna zato to je vrlina izdrljivosti pred
zlom
- Srednjovjekovni je svijet dakle onaj u kojemu ne samo da sustav vrlina nadilazi aristotelovsku
perspektivu nego prije svega onaj u kojemu povezanost izmeu specifino pripovjednoga
elementa u ljudskome ivotu i karaktera poroka dolazi u prvi plan svijesti i to ne samo u
biblijskom smislu.
- Ako su srednjovjekovna teorija i praksa u tolikoj mjeri u neskladu s nekim sredinjih
aristotelovskim tezama u kojem su smislu i jesu li uope ta teorija i prakse bile
aristotelovske? Ili drugim rijeima ne ini li ovaj prikaz srednjovjekovnoga miljenja o
vrlinama nekog strogog aristotelovca poput tome Akvinskog izrazito devijantnom
srednjovjekovnom figurom? Svakako. Na kljunim mjestima Tomin je nain raspravljanja o
vrlinama dvojben. Tu je prvo njegov obuhvatan sustav klasifikacije, toma prezentira popis
vrlina u smislu klasifikacijskog sustava. A prema njima uvijek treba biti sumnjiav.
- Dobar dio nae spoznaje o vrlinama jest empirijski na sljedei nain: kakva je istinoljubivost ili
hrabrost odlika, to znai njezino prakticiranje, koje prepreke stvara a koje izbjegava
spoznajemo samo u glavnim crtama promatrajui njezino prakticiranje kod drugih i kod sebe.
A budui da u vrlinama moramo biti obrazovani, a veina nas je znatan dio svojega ivota unjima neobrazovana, nuno postoji svojevrsna empirijska neurednost u nainu na koji je
ureeno nae znanje o vrlinama. Tomino razmatranje klasifikacije vrlina otvara pitanja na
koja u njegovu tekstu nalazimo odgovore
- S jedne strane teorijska podloga za njegov sustav klasifikacije ima dva dijela: jedan je
ponavljanje aristotelovske kozmologije, a drugi je kranski i teoloki.
- Tomina tvrdnja kako autentinom moralnom sukobu uvijek prethodi neki na neispravan
postupak. To je nesumnjivo jedan od izvora sukoba. Tomino stajalite poput aristotelova
8/3/2019 Alasdair Macintyre Za Vrlinom Studija o Teoriji Morala
http://slidepdf.com/reader/full/alasdair-macintyre-za-vrlinom-studija-o-teoriji-morala 7/7
iskljuuje tragediju koja nije rezultat ljudskih mana. A to je za razliku od aristotela rezultat
teologije kojega smatra da su sivjet i ovjek stvoreni dobrima, dok su njihove mane samo
rezultat ljudske volje. Kada se takva teologija udrui s aristotelovskim prikazom spoznaje
prirodnoga svijeta ona zahtijeva oblik spoznaje u kojem se svaka pojedinost moe smjestiti u
deduktivnu hijerarhiju u kojoj najvie mjesto ima skup prvih poela istinosti kojih se moe
spoznati s sigurnou. Ali postoji problem jer prema samome aristotelu generalizacije politike
i etike ne mogu se smjestiti u takav deduktivan prikaz.
- Ono to je ovdje u pitanju jednako je moralno i epistemoloko. Geach, suvremeni Tomin
sljedbenik izloio je problem jedinstva vrlina na sljedei nain pretpostavimo da netko tvrdi
kako neka osoba ije su namjere i svrhe openito zle neki odani i inteligentni nacist npr
posjeduje vrlinu hrabrosti. On kae da u tom sluaju hrabrost nije vrlina. to s tim nije u
redu?
- Moralni preodgoj takvog nacista je sadravao: bilo je mnogo poroka od kojih se morao
odluiti, mnogo vrlina koje je morao nauiti. Poniznost i milosre za njega bi u najveoj mjeri,
bile neto novo. Ali kljuno je to da on ne bi morao zaboravljati niti ponovno uiti ono to je
ve znao o svladavanju kako kukaviluka tako i neumjerene naglosti u suoenju s opasnou.
Osim toga upravo zato to takav nacist nije bio lien vrlina postojala je tona moralnogadodira izmeu njega i onih koji su ga morali preodgojiti. Porei da je takav nacist bio hrabar ili
da je njegova hrabrost bila vrlina ponitava razliku izmeu onoga emu je u takvoj osobi
potreban moralni preodgoj i onoga emu nije. Prema tome smatra da bi svaka verzija
moralnoga aristotelizma koja bi nuno zastupala jaku tezu u pogledu jedinstva vrlina u sebi
imala ozbiljan nedostatak.
- Vano je naglasiti kako Tomina verzija aristotelovih uenja o vrlinama nije jedina mogua
verzija, te kako je toma nekarakteristian srednjovjekovni mislitelj. Isticanje raznolikosti i
neurednosti u srednjovjekovnoj upotrebi proirivanju i dotjerivanju aristotela bitno je kako bi
se razumjelo dakako srednjovjekovno miljenje nije bilo samo dio tradicije teorije i prakse
morala ve je oznaavalo njezin autentini napredak, unato tome bilo je jako aristotelovsko
razdoblje.
- Povezivanje biblijske povijesne perspektive s aristotelovskom u nainu promatranja vrlina
jedinstveno postignue srednjeg vijeka, kako u kranskome tako i idovskom i islamskom
smislu.