Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
BIBLIJA MAKSIMILIJANA VRHOVCA (VB)
I JEZIČNO STILISTIČKA OBILJEŽJA U PSALMIMA VBDanijel Berković
I. PRIJEVOD BIBLIJE I RAZVOJ NACIONALNIH JEZIKA
Biblija i razvoj nacionalnih jezika
Prijevodi Biblije u povijesti naroda, osobito u razvoju njihovih nacionalnih jezika,
oduvijek su zauzimali posebno mjesto. Proces nacionalne jezične standardizacije
umnogome je označen, a ponekad čak i sasvim određen jezikom biblijskog prijevoda. O
tome svjedoče mnoga povijesna iskustva europskih jezika i kultura.
Štoviše, opetovano se pokazalo da prijevodi Biblije na neki od europskih jezika nisu
bila samo pitanja jezičn i lingvističke naravi. Naime, biblijski prijevodi bivali su se i
svojevrsni indikatori nacionalnih društvenih i političkih mijena; dakako i neizbježno
također kao važan faktor u eklezijalnom pogledu.
Europsko biblijsko prevodilaštvo posebnu živost doživljava u vrijeme netom prije i
tijekom razdoblja Reformacije. Prijevodi Biblije na neke od europskih jezika - prije svega
francuski, talijanski, njemački i engleski jezik – koliko god su predstavljali izazov
prijevoda Biblije na narodne jezike (vernakular), usporedno s time uspostavljali su
pretpostavke za standardizaciju svojih nacionalnih jezika.1 Ovdje ćemo tek u naznakama
dotaknuti i ukazati na neke poveznice između prijevoda Biblije na europske nacionalne
jezike i standardizacije tih jezika.
Jacques Lefevre d'Etaples (Jacob Faber Stapulensis) donio je na svjetlo dana prvi
prijevod Biblije na francuski jezik.2 Na razvoj i nastanak suvremenog engleskog jezika
presudnu je ulogu odigrao prijevod Biblije, tzv. 'King James' (ili Authorised Version). U
tome presudnu je ulogu odigrao William Tyndale, rektor slavnog Balliol Collega u
Oxfordu i prevoditelja Biblije na engleski jezik.3 Wycliffe je osobito svojih aktivnosti oko
prijevoda Biblije posebno bio označen kao heretik. Do te mjere da je i njegovo tijelo nakon
smrti trebalo biti spaljeno.1 treba razlikovati 'narodni' od 'nacionalnog' jezika. Ukoliko koristimo pojam 'narodni' kao jezik koji pripada nekom narodu, dakle, zajednički jezik čitavoga jednog naroda, tada je očito riječ o nacionalnom (standardu) jeziku. Što je različito od 'narodnog' jezika u smislu jezika i govora kojim se služi običan puk (nj.Volkssprache; fr. langue vulgaire ili langue populaire). Treba tada razlikovati i narodno-razgovorni (kolokvijalni) i pokrajinski jezik (dijalektni). Usp. Simeon:884-885.2 Jacques Lefevre d'Etaples (1455-1536) bio je rimokatolik , Benediktinac, ali po mnogočemu preteča protestantskog pokreta u Francuskoj. Lefevre je do kraja života ostao katolikom ali je slično Martinu Lutheru u Njemačkoj nastojao i želio da se katolička crkva reformira iznutra. God.1528 preveo je Stari zavjet, a posebno je znan njegov prijevod Psalama. Cjelokupna Biblija prevedena je i izdana 1530 god. To je bio prvi prijevod Biblije na francuski jezik.3 usp: „William Tyndale: if God spare my life“ (vidi u literaturi)
1
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
Prvi tiskani prijevod Biblije na 'narodni' talijanski jezik priredio je Niccolo Malermi
(1471) (tzv. 'Malermi Biblija').To je pokrenulo reakciju službene Crkve i pape Pavla IV
(1559) da se zabrane biblijski prijevodi na vernakular (osim po dopuštenju Crkve).4 De
facto to je uzrokovalo stanku od 200 god. u prijevodima Biblije na talijanski jezik. 5 Razvoj
i standardizacija njemačkog jezika umnogome duguje tzv. 'Luterovoj Bibliji' (1522).
Svi ovi biblijski prijevodi, na ovaj ili onaj način, sačinjavali su bazu u nastanku i
razvoju standardizacije spomenutih jezika.
Ništa mnogo drugačije nije bilo niti na hrvatskom tlu i standardizaciji hrvatskog
jezika. U stoljećima jezičnog razvoja hrvatskoga jezika važno mjesto zauzimali su biblijski
prijevodi. Prije dovršetka standardizacije, ovi su prijevodi bili na raznim jezičnim
predlošcima – štokavskom, čakavskom ili kajkavskom.6 Uz dinamiku biblijskih prijevoda na
nacionalne jezike, tijekom Reformacije i reformacijskih pokreta, dolazi i do
Protureformacijske reakcije, pa time ponegdje inicijative prijevoda Biblije intenzivira i
katolička Crkva.
Biblija i razvoj hrvatskog jezika
Ozaljski krug. Na hrvatskim prostorima, počevši od protestantskih hrvatskih
biblijskih prijevoda i protestantske književnosti iz 16 stoljeća, govori se i o tome kao
„pokušaju uspostave iznadregionalne uporabne norme“ kajkavskog jezičnog predloška.
Ovaj pokušaj kajkavske standardizacije, započeo je ranije negoli u južnim i
sjeveroistočnim hrvatskim krajevima. Po Moguševim rječima „tome je pridonio u prvome
redu jezik protestantske književnosti“ (Moguš:131). Čini se da je djelatnost kajkavskih
protestantskih biblijskih prevoditelja i njihove književnosti sasvim sigurno odigrala ulogu
jednog od okidača u daljnjem književno-gramatičkom i leksikografskom radu.
Bartol Kašić. Posotoji mišljenje da su Kašićev hrvatsko-talijanski rječnik (Razlika
skladanja slovinska) iz 1599 godine, a potom i njegova gramatika (Institutionum linguae
illyricae libri duo) (Rim,1604) zapravo Kašiću predani kao zadaci od isusovačkog kolegija
za potrebe „mnogih protureformatorskih propovjednika“. Takvu jezičnu aktivnost Moguš
4 papa Pavao IV (1476-1559) iz povijesno razumljivih razloga toga razdoblja bio je izrazito Protureformacijski papa. Ovaj papa ustanovio je institut Index Librorum Prohibitorum (Popis zabranjenih knjiga) (1559), čime je uz ostala pisana djela bili zabranjeni prijevodi Vulgate (latinski prijevod Biblije) na talijanski i njemački jezik. Nekako u to vrijeme zagrebački biskup Drašković napominje kako mu se ne čini dobrim da se općenito zabranjuje korištenje narodnog jezika u Crkvi.5 od drugih važnih prijevoda Biblije na talijanski jezik tu je svakako važan protestantski prijevod Giovannia Diodate (1607) stručnjaka za hebrejski i grčki jezik. Taj je prijevod doživio mnogo revidiranih izdanja između 17-19 st. Posljednje je izdanje iz 1991 god. Službeni crkveni talijanski prijevod Biblije jest onaj pod nazivom Conferenzia Episcopale Italiana (CEI)6 u pitanjima terminologije postoje i prijepori u smislu, da li ćemo govoriti o 'dijalektima', 'područnim govorima', 'jezičnim stilemima' ili 'jezičnim varijetetima'.
2
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
naziva „gramatikom protureformatora“. Poznata Kašićeva Biblija, biblijski prijevod
Bartola Kašića, u religijskom pogledu postati će konačnim potezom „katoličke obnove“ ali
i značajni korak prema jezičnoj standardizaciji štokavske osnovice za hrvatski jezik
(Moguš:76-80).
Petar Katančić. Prijevod Biblije i kasnije igrati će važnu ulogu u razvoju jezika.
Prijevod Svetog pisma Matije Petra Katančića (Sveto pismo staroga i novoga zakona)
(Budim, 1831) iz 19 stoljeća po Moguševim riječima daje „posebnu vrijednost u afirmaciji
književnog jezika“ (Moguš:121).
Biskup Maksimilijan Vrhovec i Vrhovčeva Biblija (VB)
Je li u procesu razvoja hrvatskog jedinstvenog standardnog jezika neki od prijevoda
Biblije na naše jezične standarde na ovaj ili onaj način; iz ovoga ili onoga razloga; kao
faktor jezične standardizacije bio zakinut? Odgovor na ovo pitanje čini mi se da je
potvrdan. Naime, ono što danas zovemo (kajkavskom) 'Vrhovčevom Biblijom', taj je
biblijski prijevod i dan-danas neopravdano zanemaren i kao da se u povijesti jezika i
biblijskih prijevoda smatra manje važnim. Nerijetko je u kronologijama povijesti hrvatskih
biblijskih prijevoda zaobilažen ili jedva zapažen. O prijevodu Biblije, na kajkavski jezični
standard, po inicijativi zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca, na veliku žalost jedva
da se nešto zna. Od postojećeg korpusa istraženo je tek sasvim nešto malo, a po saznanjima
ovoga autora velik dio istraživanja zapravo tek slijedi.
Dakle, prijevod Biblije u kajkavskoj jezičnoj osnovici, poznat je pod nazivom
'Vrhovčeva Biblija'. Mada, koristimo taj naziv, nije sa sigurnošću poznato niti je
nedvojbeno utvrđeno imamo li uopće prijevod cjelokupnog biblijskog teksta kajkavske
Vrhovčeve Biblije. O tome još ne postoji pravorijek, niti koordinirani istraživački rad ovog
po mnogočemu značajnog biblijsko-prevodilačkog projekta u hrvatskoj povijestsi. Postoje
pak jasne naznake iz prepiske uključenih prevoditelja, suradnika i podupiratelja, da je
prevedeno više biblijskih knjiga od one evidencije koje je prikupio ovaj autor.7 Vrhovčeva
Biblija značajna je ne samo iz perspektive biblijskog teksta nego i kao povijesni svjedok
jezične problematike svoga vremena. I o tome svjedoči prepiska između mnogih aktera
ovoga rada.
Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec inicijator je projekta prijevoda Biblije na
kajkavski jezični stilem. Istina, to ne dolazi u vrijeme neposredno nakon Reformacije i
7 o tome jasno sugerira pismo koje je Jernej Kopitar iz Berlina uputio Ignacu Kristijanoviću 1831 god.. U jednom dijelu njegova dopisa stoji i ovo: „Sveto pismo starog Zakona, sada u jezik slavnog Illyricskog izgovora Bosanskog prineshemo. Svezak I (Pentateuchum continens)“ (R 4101). Osim toga, Kopitar u više svojih pisama problematizira temu „ilirske grafije“ (lingua Illyrica).
3
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
reformacijskih pokreta; pa taj projekt ne treba gledati kao Protureformacijski. Razloge toj
inicijativi treba tražiti na drugim stranama, od crkveno-povijesnih ili doktrinarnih. Razlozi
Vrhovčeve inicijative prije svega odnose se na pitanja nacionalne jezične politike svoga
vremena.
U odnosu na ovu Vrhovčevu inicijativu ovdje nam valja u sažetom obliku postaviti
neka (još) otvorena pitanja:
(i) što je točno ponukalo biskupa i sve oko njega okupljene na ovaj biblijski
prijevod, i što je točno bio 'okidač' da se tom poslu prione?
(ii) imamo li potpuni prijevod cjelokupne Biblije pod patronatom biskupa
Maksimilijana Vrhovca;
(iii) po kojem se predlošku pripremao prijevod (izvorniku, Vulgati...ili?);
(iv) (iv) format obrade biblijskog teksta pojedinih prevoditelja; i konačno
(v) imamo li samo jedan ili više projekata ovoga prijevoda (ovo se pitanje
postavlja iz razloga više od jednog prijevoda Psalama).8
Oko pitanja cjelovitosti Vrhovčeve Biblije teško je za sada dati nedvojbenu ocjenu
obzirom da je i cijeli projekt sasvim nedostatno istražen. Postoje naznake da bi Novi
zavjet, ako ne kompletiran, barem mogao biti u većini preveden.9 Što se tiče Staroga
zavjeta o cjelovitosti prijevoda vrlo je teško govoriti.
Inicijativa i razlog pokretanju ovog velikog, dugotrajnog i nedvojbeno skupog
projekta vrlo vjerojatno se nalazi u čežnji da se kajkavski jezični standard ne samo sačuva
nego i da u tim vremenima dinamičnog procesa jezične standardizacije hrvatskoga jezika,
kajkavski jezični predložak postane jednim od nosećih predložaka za budući standardni
hrvatski jezik. U danom povijesnom kontekstu, to se nažalost pokazalo samo kao glas
vapijučeg u pustinji.
8 obzirom da su Psalmi jedna od najopširnijih biblijskih knjiga; po mnogočemu i najzahtjevniji biblijski materijal za prevoditelja, onda i financijski najskuplji, zašto su, i to otprilike u isto vrijeme, za to delegirana dva prevoditelja – Ignac Kristijanović i Anton Vranič – pa shodno tome jedino u tom dijelu imamo dva prijevoda Psalama.9 O tome postoje neke naznake u korespondenciji.
4
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
Korespondencija
Aktivnosti biblijskih kajkavaca imali su za patrona zagrebačkog biskupa
Maksimilijana Vrhovca.
Da je projekt Vrhovčeve Biblije bio spor i dugoročan svjedoči prepiska koja datira
od kraja 1803 godine između Mikloušića i Adama Baričevića. Na osnovi datiranja prepiske
vidljivo je da se priprema, prikupljanje sredstava i prevodilački rad na projektu VB odvijao
puna tri desetljeća. Neki su tekstovi bili dovršeni 1816 god (Vranič, Psalmi) a drugi tek
mnogo kasnije oko 1831 god. (Kristijanović, Psalmi).
Korespondencija potvrđuje da je uz prevoditelje u projektu posredno ili neposredno
sudjelovao i veći broj uglednika i pojedinaca. Tom su krugu uz biskupa Vrhovca, pripadali
i grupu sačinjavali, kao podupiratelji ili biblijski prevoditelji, prije svega Ignac
Kristijanović i Anton Vranič. Zatim Toma Mikloušić, kao podupiratelj i sukoordinator.
Biskupu Vrhovcu kao savjetnik također pomaže Jernej Kopitar. Kanonik Korolija daje
naznake da bi Vrhovčev NZ mogao biti već dovršen oko 1814 god.
Oko 1822 god. župniku Matijašu Jandriću, Mikloušić u svojem pismu govori o
organizaciji posla oko prijevoda Biblije.10 U tom pismu Mikloušić napominje da je njemu
biskup dao na povjerenje da „naj ja najdem nekuliko pajdashev za poszel ov dovershiti“,
kao i da on „vesz ztroshek pritizkanya szam dati hoche“.
Dosta kasnije, Anton Vranič se u svojem pismu, poslanom iz Karlovca, datiranom 19
svibnja 1848 god, obraća Ivanu Mažuraniću za financijsku pomoć oko rada na prijevodu.
U tom pismu Vranič prilično neposredno spominje kako je čuo od „istinitih prijatelja“ da
on Mažuranić posjeduje „milione gotovog (novca)“ i moli da bi „nam u tom (op.
prijevodu) pomogli“.11
Povijesni kontekst projekta Vrhovčeve Biblije
Ilirski pokret i posebna odbojnost Ljudevita Gaja prema kajkavskom standardu
karakterizirali su procesa standardizacije hrvatskog jezika i odnos prema kajkavskom
jezičnom standardu. U odnosu na ostale hrvatske jezične standarde (čakavština i
štokavština) kajkavski stilem 'ispao je iz igre' i konkurencije da postane jedan od značajnih
predložaka u standardizaciji.
Neupitna je važnost i prepoznavanje uloge protestantskog ozaljskog književnog
kruga iz 16 stoljeća pa i njihova nastojanja da kajkavsko narječje postane (jedan od)
10 (R 4101)11 Zanimljivo je da se Mikloušić u svojim prepiskama znao koristiti hrvatskim kajkavskim govorom, dok bi većina drugih pisali uglavnom latinski ili njemački. (R 4101)
5
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
predložak u standardizaciji hrvatskog jezika. Uz rad Bartola Kašića ili recimo Petra
Katančića, neshvatljivo je da povjesničari jezika danas jedva da i spominju Vrhovčevu
Bibliju? Tim više što se ovaj projekt, ne malih razmjera, odvijao upravo u vrijeme
Katančića, i ilirskog preporoda Ljudevita Gaja. Potpuno nezasluženo neprepoznavanje i
ignoriranje ovoga projekta u stručnoj literaturi u povijesti hrvatskog jezika i biblijskih
prijevoda, njena minimalna istraženost, time se čini nepravda u odnosu na Vrhovčevu
Bibliju. Ali ne samo to nego i u odnosu na hrvatsku kulturno-jezičnu povijest uopće. Ovaj
skromni prilog tematici, dodaje tek kap u moru izazova prema hrvatskim biblijskim
prijevodima i povijesti jezika.
6
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
Biblijski tekstovi Vrhovčeve Biblije
Po korespondenciji ali i datiranju pojedinih prevedenih biblijskih knjiga evidentno je
da je Vrhovčev projekt biblijskog prijevoda u kajkavski jezični standard zapravo trajao
tridesetak godina.
Što se tiče predloška za prijevod, Anton Vranič nedvojbeno već na naslovnoj stranici
daje na znanje da se njegov tekst Psalama oslanja na Vulgatu. No, mnoge prevoditeljeve
bilješke uz sam tekst prijevoda jasno ukazuju na to da su prevoditelji pred sobom imali i
izvornik (usp. Kristijanović, Psalmi, pag.5). Drugdje, kao kod Knjige Joba oslanjalo se na
već neki postojeći prijevod nekog nepoznatog prevoditelja. Na naslovnici Knjige Joba
stoji: „Knjiga Joba, prevedena na kaykavski hrvatski jezik po njekom nepoznatom starijem
pismu a popravljena po Ignatu Kristijanoviću“.
Tekstovi prijevoda pojedinih biblijskih knjiga razlikuju se i u 'tehničkom' formatu u
odnosu na obim fusnota, uvodnih opaski ili podnaslova za biblijski tekst koji slijedi.
Vranič uz tekstove Psalama prilaže opširnije opaske u fusnotama i podnaslovima od
Kristijanovića.
Po dosadašnjem nezavršenom istraživanju ovog autora, na raspolaganju imamo
slijedeće biblijske knjige prijevoda Vrhovčeve Biblije:12
1) Psalmi
Anton Vranič: „Arfa Davidova, to jezt Soltari Szvetoga Piszma, poleg Vulgate, z-
szvojemi za laglye tesessih Meztih Razmevanye: RAZTOLNACHENYI vu domorodni nass
Jezik prenesseni: po Antonu Wranichu, Plebanussu na Sisku. Leta 1816“(M 86)
Ignjat Kristijanović: „Knyiga sholtarov-Liber Psalmorum“ (1831) (R 3505).13
2) Job
Ignat Kristijanović: „I Knjiga Job, prevedena na kaykavski hrvatski jezik po njekom
nepoznatom starijem pismu a popravljena na gore po Ignatu Kristijanoviću“
3) Tužaljke
Anton Vranič: „THRENI id est LAMENTATIONES Jeremia Propheta to jezt Plach
iliti Narekuvanya Jeremie Proroka na Hortvatzki Jezik prenessena po Antonu Wranichu,
Vieze-Jaspristu (?) Karlovachkomu a Plebanussu na Shijsku (?),1820“
12 Naslovnice pojedinih biblijskih prijevoda VB različite su u odnosu na izvornog autora ili kasnije dodane bilješke. Vrlo vjerojatno i zbog sasvim tehničkih detalja, u pojedinih tekstova nedostajanje izvorne naslovne stranice.13 148 listova
7
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
4) Evanđelja
Ignac Kristijanović:
„Szveti Jesusha Kristusha Evangelium, popiszan po szvetem Mateju: preveden po
Ignacu Kristianovichu“
„Szveti Jesusha Kristusha Evangelium, popiszan po szvetem Marku: preveden po
Ignacu Kristianovichu“
„Szveti Jesusha Kristusha Evangelium, popiszan po szvetem Lukachu: preveden po
Ignacu Kristianovichu“
„Szveti Jesusha Kristusha Evangelium, popiszan po szvetem Janushu: preveden po
Ignacu Kristianovichu“
8
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
II. BIBLIJSKI STIL
Jezične i stilističke odrednice jezika
Prihvatimo li jednostavnu ali vrlo korisnu temeljnu definiciju jezičnog stila, i to da
„jezik izražava, a stil ističe“ (Riffaterre, 1959:15), onda sa sigurnošću možemo reći da je
Vrhovčeva Biblija (osobito Psalmi) stilistički jedinstvena među hrvatskim biblijskim
prijevodima. Na obje stilističke razine o kojima se govori u stilistici – deskriptivnoj (onoj
koja razmatra strukture) i genetičkoj (koja uočava kako te strukture djeluju).14
Kako je jezik uvijek i svugdje određen uz jezične i izvanjezičnim parametrima.
Prostorom (geografija) i vremenom, potrom i socio-kulturalnim odrednicama, dolazimo i
do jezičnih varijeteta (književno-jezičnih tipova).15
Kriterij prostora (dijatopijska klasa) naznačuje zemljopisno-prostorno na kojem se
neki jezik ili jezični tip razvija. Isti književno-jezični tip, kada je prostorno razdvojen nije
sasvim isti. Kajkavski jezični tip nije isti u raznim kajkavskim geografsko-jezičnim
područjima. Goranski kajkavski i zagorski kajkavski, zapravo su varijeteti kajkavskog
književno-jezičnog tipa. U točnom određenju i o kakvom kajkavskom varijetetu je riječ
kod Vrhovčeve Biblije još bi na tome trebalo poraditi.
Kriterij vremena (dijakronijski kriterij), u razvoju nekog jezika, različita povijesna
razdoblja utječu na jezik i neminovno ga mijenjaju. Evolucija jezika naravna je i pripada
jeziku kao svakom živom fenomenu, pa tako i živom jeziku.
Vrhovčeva Biblija, kao svako drugoo literarno djelo, određena je ovim parametrima.
U razvojnom procesu standardizacije hrvatskog jezika kakjakvski književno-jezični tip
izostao je kao ozbiljan jezični faktor u oblikovanju standardnog hrvatskog jezika. Ostao je
na razini književno-jezičnog tipa ili varijeteta. Indikativno je da upravo u vremenu
Gajevog ilirskog preporoda nastaje Vrhovčev Biblija.16
14 deskriptivna stilistika temelji se na promatranju lingvističkih struktura i njihovim funkcioniranjem unutar jezičnog sustava, dok genetičku stilistiku zanimaju pobude koje nastaju kao rezultat tih struktura (Pranjić 1971:35). Dakle, jezične strukture i pobude tih struktura neodvojive su.15 za različitosti unutar jednog jezika, a u odnosu na vrijeme, prostor ili ostale nejezične kriterije (sociološke), neki više vole govoriti o „jezičnim varijetetima“ (usp. Mićanović), drugi o istoj stvari govore kao o „književno-jezičnom tipu“ (usp.Vončina).16 u hrvatskom jeziku, od jezičnih tipova imali bismo - ikavicu, čakavicu, štokavštinu ili kajkavski književno-jezični tip.
9
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
Biblijska jezično stilska obilježja
Riječ 'stil' upotrebljava se u svim područjima života. Odijevamo se sa stilom (uz
osjećaj za lijepo u odijevanje), sportaš unosi neki svoj specifični stil sportske izvedbe; u
umjetnosti i literaturi, i dakako književna stilistika. Naravno, povijesti umjetnosti poznaje
razne epohe koje se prepoznaju po raznim stilovima.
Za stil ćemo reći da je to neki specifičan ili osobiti način izvođenja i stvaralaštva koji
označava pojedinog izvođača/stvaratelja. Takav, specifični stil/način ostavlja i neki svoj
osobiti trag. Možemo zaključiti da je stil: način i trag. Osim što je riječ stil sve prisutnija i
sve sveobuhvatnija; ona u sebi sadrži estetske odrednice. Stil naime, barem se tako
nadamo, predmjeva sklad i dotjeranost; otmjenost u ponašanju i odijevanju; spretnost i
gracioznost u sportskoj izvedbi.
U literarnom pogledu to je dobar, spretnan i tečan način izražavanja i pisanja. Treba
reći da dobro pisati (sa stilom !) ne znači samo ispravan način pisanja. Jezično najispravniji
način pisanja može stilistički biti zamoran, neinventivan, stilski dosadan. Izazovnost,
kvalitetu i ljepotu izraza ne može dotjerati ili zahvatiti samo dobrom gramatičkom
analizom (usp. Solar:57).
Stilistika se bavi proučavanjem raznovrsnih sredstava i načina osebujnih pojedinom
stilu. Stilistika ponekad stilove grupira staviti u visoki, srednji ili niski. Već u izvornom
biblijskom tekstu nailazimo na svijest o tome. Sveti Pavao apostol piše kršćanima u
Korintu pa im veli da: „ja, kad dođoh k vama, braćo, ne dođoh s visokim govorom ili
mudrošću navješćivati vam Božje otajstvo” (1Kor 2,1) (Šarić,2007:1262). Zanimljivo je
ovdje primjetiti kako biblijski prevoditelj ovdje uspijeva kompromitirati samu nakanu
svetog Pavla. Unatoč apostolove namjere i želje da Korinćanima ne dođe “s visokim
govorom”, biblijski prevoditelj tekst stilski podiže na višu stilističku razinu od one za koju
se zalaže apostol. Na morfosintaktičkoj razini, prevoditelj forsira aorist“dođoh”, a na
leksičkoj upotrebom riječi “otajstvo”. Sstilistički i jezično on zapravo stvara tipični
biblizam. Drugi prevoditelj, unatoč želji da izbjegne leksički visoki stil korištenjem riječi
otajstvo, pa je upotrijebio riječ svjedočanstvo, nije se uspio oduprijeti a da ne govori o
“uzvišenoj besjedi”.
10
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
U svakoj nacionalnoj književnoj povijesti uvijek je bila aktualna problematika
biblijskih prijevoda koji su na ovaj ili onaj način obilježili nacionalnu književnost ali
sveukupni razvoj jezika. Svako prevođeno književno djelo, pa tako Biblija kao biblijski
prijevod, označeni su dvama stilskim obilježjima.
Jedno je stilsko obilježje izvornog autora i teksta, dok je drugo ono prevoditeljevo.
Kolikogod prevoditelj namjeravao i želio biti što vjerniji izvornom autoru i njegovu stilu,
neminovno je da će i on prevoditelj modelirati neki svoj stil odgovarajućem prevoditelju i
načinu prevođenja.
O biblijskom stilu, i biblizmima, govoriti dakle svjesni ove dvije stvari, (i) stilska
specifičnost pojedinog biblijskog pisca (i žanra), i (ii) činjenica da svaki prevoditelj u sveti
tekst neminovno unosi neki svoj stil. U tom pogledu govorimo o dva stila – piščevom i
prevoditeljevom. Ne zanemarujemo ni stilistička razdoblja, kako smo uostalom već
spomenuli kod nejezičnih parametara.
U smislu prijevoda, dakle, možemo govoriti o biblijskom stilu. Razmjerno je malen
broj ljudi koji se u čitanju Biblije koriste izvornim biblijskim jezikom, da bi mogli jasno
razlučivati između obilježja biblijskog pisca i uspješnosti prevoditelja da reflektira
izvornog autora.17 Što se tiče jezično-stilskih obilježja biblijskog stila, ona su evidentna na
više jezičnih razina, od morfosintaktičke, uporabe nekih glagolskih vremena pa do leksičke
razine, izborom pojedinih leksema.
Morfosintaktička razina
Govoreći o stilu, visokom, srednjem ili kakvom drugom, biblijski stil (zapravo
prijevod) teži prema onom što bismo uvjetno nazvali kićeni ili visoki stil. U
morfosintaktičnom pogledu ovo se odražava izraženom upotrebom onih glagolskih
vremena koja će tekstu (do)dati arhaičnu patinu.
Kod tradicionalnih prijevoda, morfosintaktička obilježja biblijskog stila, ukazuju na
izraženu tendenciju da se tekst arhaizira. Na taj se način tekst ne samo konzervira, nego mu
se čuva patina starine, dodaje svećanost, dostojanstvo, uzvišenost. Čini se da je jedna od
nakana da se time zadrži i sama uzvišenost svetost biblijskog teksta. Stoga se i čuvaju
starija jezična stanja. U tome VB jest također specifična obzirom da kajkavski stilem i ne
poznaje uzvišeni-arhaični stil. Težnja prema, ponekad, napadnoj uzvišenosti i uporabi
aorista (ili imperfekta), s vremenom stvaraju tipične biblizme. Ponekad takva jezična 17 Benevolentni su, ali i naivini, pokušaji da se u potpunosti očuva samo stil biblijskog pisca bez stilske intervencije prevoditelja. U takvim nastojanjima u povijesti biblijskih prijevoda, išlo se na tzv. prijevode riječ-za-riječ, ili doslovne prijevode, da bi se dobio “vjeran prijevod”. U najbolju volju i konačnici i nije ‘vjerni prijevod’.Takvi doslovni prijevodi inzistiraju na maksimalizaciji identičnosti između izvornika i prijevoda, i zapravo završavaju kao mehaničko prenošenje leksema u nekoj njihovoj bazičnoj semantici, kontekstualno neosjetljivi, a ponekad dovode do smiješnih literarnih situacija.
11
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
rješenja dovode i do sasvim neobičnih rješenja, po aluzijama, koje nisu samo jezične
naravi. U starozavjetnom tekstu narod izraelski ili narodi, skupine ljudi, često ustaju i
kreću u akciju. Pa kada je „ustao sav narod..i svi zapovjednici četa ustali s njima“,
arhaiziranim aoristom, ovaj tekst može zazvučati sasvim nejezičnom aluzijom drugačije,
jer : „ svi zapovjednici četa ustaše s njima“ (2Kr 25,26).
Obilježja biblijskog leksičkog fonda
Velik dio biblijskog leksičkog fonda biblijskih prijevoda, specifičan je i pripada
upravo biblijskom tekstu. Uz razne konotativne vrijednosti. Na leksičkoj razini to su riječi
koje se rijetko koriste u dnevnom govoru, pa čak i u literaturi.
Koliko se u govornom jeziku govori o otajstvu ili trpezi i sl. Konotativne su
vrijednosti riječi obilato korištenih u biblijskom vokabularu, kao: pastir, smokva, riba,
zdenac, duša, dušman. Ili, primjerice, glagola vapiti. Većina ovih duboko su ukorijenjeni u
biblijskom tekstu, i umnogome kao da tamo u tom kontekstu, sa svim svojim
konotacijama, imaju svoj neovisan jezični život. Sve to i do onih riječi koje više jedva da i
imaju neovisan samostalni jezični život, izvan biblijskog jezika. Recimo, riječ križ de facto
potpuno pripada biblijskom jezičnom fondu. U semantičkom, konotativnom i svakom
drugom smislu.
Riječ 'križ' zorni je primjera kako riječ nema svog nezavisnog života. Kako jedan
leksem, oko sebe 'zaokružuje' (proširuje ili suzuje) jedno ograničeno semantičko polje.
Zanimljivi su ovdje neki zaključci oko govora o križu. Tijekom nedavne javne polemike
oko isticanja križa u javnim prostorima i 'križa' kao religijskog simbola, bilo je i onih koji
su zaključili da je križ „simbol civilizacijskog dosega i napretka i nije simbol samo jedne
religije i crkve“ (sic!), potom i to da „križ nije samo kršćanski simbol već i kulturološki
simbol zapadnoeuropske uljudbe“.18 Vrši li se u ovim leksičkim definicijama riječi i
semantičko nasilje. Jasno je, ali i neobično, da u naglašeno multikonfesionalnom svijetu
međureligijske tolerancije, sada već sasvim kršćanska riječ 'križ' dobiva izvan-biblijski
život, unatoč inzistiranju da mu se semantičko polje proširi na 'kulturološki simbol',
'uljudbu' ili čak nacionalni znak. Pokušajmo tek zamisliti kako na ovakve zaključke, može
recimo, reagirati muslimanski ili židovski svijet?
Kako biblijski fond može jezično-stilistički biti intigantan pokazuje je i jedan primjer
pri izboru riječi, na leksičkoj razini. Uzmimo primjer iz knjige Postanka, uspoređujući
Katančića i Sovića. Pri stvaranju prvih ljudi, muškarca i žene, imenovanje Adamove
18 izjave su preuzete i objavljene u tiskanim medijima od strane uglednih crkvenih i vjerskih dostojanstvenika.
12
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
družice temeljem njenog spolnog i rodnog identiteta. Zagrebačka Biblija tu ima slijedeći
prijevod: „ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta“(KS). Sović to prevodi: „čovjek
reče čovječica se zove jer od tijela moga je uzeta“, Katančić daje Evi ime mužavka, jer
neka bude: „mužavka buduchi od muxa uzeta jest“ (2,23). Žena, čovječica ili mužavka…
nisu samo stilističke varijacije nego i potencijalne aluzije na njen rodni identitet.19
Od cijele biblijske zbirke knjiga i književnih vrsta, Psalmi su dodatno stilistički
osebujni, i to ne samo iz perspektive književne vrste, nego i kao važna biblijsko-teološka
referenca.
U leksičkom fondu koji se sada već duboko nalazi u biblijskom semantičkom polju
jesu i riječi 'pastir' (Ps 23), Vranić: „Gozpon me pase“ (23,1).
Osebujnost kajkavskog izričaja u biblijskom tekstu
Snažna ekspresivnost kajkavskog izričaja na osebujan način dolazi do izražaja u
biblijskom tekstu Vrhovčeve Biblije. Kako k tome još imamo neke biblijske tekstove
(Knjiga Psalama) u prijevodu dvaju autora iz istoga vremena, a pretpostavljamo i istog
prevodilačkog projekta, to je zanimljivije u sinopsisu usporediti pojedine varijacije. Nije
isključeno da je, recimo u prijevodu Psalama, Kristijanović (1831) pred sobom imao već
dovršeni Vraničev tekst Psalama(1816). Njihovi su prijevodi dakako bliski, ali njihova
alternativna rješenja svakako su vrijedna pažnje. Osobito kada ih sinoptički usporedimo s
izvornikom. Mnoga alternativna, ali i sva druga tekstualna rješenja zahtjevaju i traže dublju
i ozbiljniju literarnu, ali i teološku analizu.
Uzmimo za primjer nekoliko tekstova iz Knjige Psalama: Psalam 23 'Gospodin je
pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora“ (KS);
Kristijanović ima: „Gozpon je moj paztir“; Vranič kaže: „Gozpon me pasze: y nikaj mi
falilo nebude“.
Specifična izražajnost kajkavskog izraza dolazi do izražaja i po nekim leksičkim
neobičnostima, nama danas strane, ili semantički zadobivenim novim značenjem.
19 o razlikama oko spolnog i rodnog identiteta ovdje nemamo prostora razlagati, o tome je ovaj autor pisao u svom tekstu, „Od mizoginije do kulta“ (Kairos, )
13
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
III. JEZIČNA I STILISTIČKA OBILJEŽJA PSALAMA
Specifičnosti jezika Vrhovčevih Psalama
Uz ostale hrvatske jezične tipove (ikavica, čakavica, štokavština) u biblijskim
prijevodima, često se mogu naći spajanje jezičnih tipova. Primjerice, uz prijevode Katančić
(1831) ili Skarić (1859), imamo mogućnosti analizirati jezični sinopsis uspoređivanjem tih
prijevoda. Kod Vrhovčeve Biblije tu mogućnost nemamo obzirom da je pred nama jedan
jedini poznati prijevod u kajkavskom kjniževno-jezičnom tipu. Stoga nema uspoređivanja s
nekim drugim kajkavskim prijevodom.
Zanimaju nas neka jezično-stilistička obilježja koja ovaj biblijski prijevod odjeljuju
od drugih književno-jezičnih tipova u hrvatskim prijevodima Biblije. Na primjeru Psalama,
nastojim pokazati da je ekspresivnost kajkavskog stilema jedinstven u odnosu na druge
hrvatske jezične tipove.20
Kristijanović i Vranić
U odnosu na Psalme, već smo se osvrnuli na činjenicu da su u okviru prevodilačkog
projekta, zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca, Psalme istovremeno prevodila dva
prevoditelja (Ignac Kristijanović i Antun Vranić). Nije poznato kako i zašto je došlo do
toga da istu biblijsku knjigu prevode dva prevoditelja u okviru istog prevodilačkog
projekta. Njihovi prijevodi, kako je to i za očekivati, iako umnogome bliski, ipak pokazuju
određene različitosti. Stilska obilježja ovih prevoditelja variraju i ponegdje kao da im u
tome nedostaje dosljednosti. U nekim je dijelovima Vranič je stilski tečniji od
Kristijanovića, i obratno.
Ovdje ćemo proučavati jezik Psalama, posebno na primjeru dva poznata i važna
Psalma (Psalam 22 i Psalam 23). Oba su Psalma dobro poznati biblijski tekstovi; čak i
onima koji nisu bliski biblijskom tekstu. Ovi Psalmi pripadaju različitim psalmodičnim
klasama, ali i vrlo drugačijim iskustvenim okruženjima. Jedan je lamentacijski, jadikovka
napuštenoga i vapaj zbunjenoga (Ps 22), dok je drugi psalam pouzdanja, sigurnosti i vjere
(Ps 23).
20 terminološki slijedimo J.Vončinu koji u tom kontekstu koristi termin „književno-jezični tip“, mada bismo možda, u širem smislu, mogli govoriti i o specifičnom „jezičnom stilemu“.
14
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
Zašto baš Psalmi ?
Vrhovčeva Biblija ima i druge biblijske knjige prevedene o kojima bi se trebala
načiniti jezično-stilistička analiza. Evanđelja, Knjiga Jobova bili bi također zahvalni
tekstovi za analizu. Ili, recimo, Knjiga Propovjednika i još neke. Odlučio sam se ovdje
otvoriti temu jezično-stilističke analize Vrhovčevih Psalama.
Uz množinu drugih biblijskih knjiga i žanrova, Psalmi nose osobita jezično-stilska
obilježja. Psalmi zauzimaju, s jedne strane važno mjesto u pobožnosti vjernika i vjerničkog
života, kao tekstovi pastoralne naravi; a istovremeno nose i važnu teološku funkciju.
Upravo i činjenica da Psalmi imaju itekako važno mjesto u teološkoj biblijskoj tradiciji,
upozorava nas i na to da taj korpus ne smijemo tretirati tek kao lijepu kjniževnost bogate
poetike. Izbor da se prvo analizira baš ovaj dio VB upravo je i ova činjenica da Psalmi nisu
samo izvorište književnog stvaranja, nego vrše vrlo važnu teološku funkciju. Ponegdje čak
i važniju od same literarne.
Ekspresivna vrijednost jezika Vrhovčeve Biblije, posebno u slučaju Psalama,
kajkavskog jezičnog tipa svakako je dodatni faktor. Razne metaforizacije, tipične za
poeziju u kajkavskom stilemu dobivaju dodatnu i jedinstvenu snagu. Na frazemskoj, a
osobito na leksičkoj razini, jezik Vrhovčevih kajkavskih Psalama aktivira tu pojačanu
ekspresiju, koja je intrigantna, kako na literarnoj tako i na teološkoj razini.
Pogledajmo samo na razliku u ekspresivnosti izraza, kao što je 'kričati', od
ustaljenoga hrvatskog biblizma 'vapiti'. Slike čovjekova emocionalnog stanja i očaja u
Psalmima često se koriste metafore u obličju životinja - lav, pas, crv, ptica, i sl. što u
kajkavskom jezičnom tipu dobiva na ekspresivnosti i intenzitetu. Kada crv postaje cherv,
psi postaju czuczki, junci biki (Ps 22,17) i tako dalje. Bestijarij Vrhovčevih Psalama
posebna je tema i vrijedna zasebne analize.
15
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
Morfo-sintaktička obilježja
Karakteristično za biblijski stil je učestalija uporba aorista, i drugih jezičnih
arhaizama. Postoje mišljenja da u biblijskim prijevodima čak treba čuvati arhaizme i
ustrajatvati na uporabi aorista. Sveto pismo bi na taj način, kažu zagovornici takvog
pristupa, takvim jezično-stilskim obilježjima dobiva i zadržava na ozbiljnosti i svečanosti,
Biblije kao Božjoj riječi. Evidentno je u VB da kajkavski stilem (kao oznaka stila) ne
poznaje aorista ili imperfekta.
Spajanje jezičnih tipova
U kajkavskom književno-jezičnom tipu Vrhovčeve Biblije ponegdje nailazimo i na
leksiku tipičnu za nekajkavski jezični tip. Tako u Ps 121 imamo primjer spajanja jezičnih
tipova - „Nebusze dal popiknut nogi tvojoj: kojte chuva drimal nebude“ (121,3). U istom
retku dakle, u prvom dijelu imamo tipičan kajkavski izraz popiknuti, za spotaknuti se; u
drugom dijelu istoga stiha nailazimo na (kajkavsku) ikavicu drimal, za drijemati.21
Leksičko-stilistička ekspresivnost
U odnosu na standardni hrvatski jezik ili neke druge hrvatske jezične tipove
(ikavica), kajkavski jezični standard redovito, a što je posebno vidljivo upravo u biblijskom
tekstu, naglašeno i dodatno dodaje ekspresivnost biblijskom tekstu i doživljaj čitaču. U
očaju psalmista (Psalam 22) ovako se govori: „Vapim danju, a ti ne odgovaraš, noću mi
počinka nema“ (22,3 Šar). VB ima: „Krichim po dnevu k-tebi y neposzluhneszme: Krichim
s nochi y nebumi na nezpametnozt“.
Glagol 'vapiti' u standardnim hrvatskim biblijskim prijevodima tipičan je primjer
biblijske leksike, donekle i ograničen biblijskim stilom. Tko, recimo, danas u govorn om
jeziku 'vapi'? Ovdje u Psalmu glagol 'kričim' daleko je ekspresivniji i intenzivnijeg
doživljaja od recimo, 'vapim'.
Ovo kajkavsko 'kričim' čini se da nije imalo prilike postati biblizmom. Iz perspektive
biblijske teologije ovo se čini dobitkom. Naime ovako dobivamo jedinstveni biblijski
izričaj i prijevod, bez patine i arhaiziranja tipičnog za biblijski stil. Uz to i sa izričitim
ekspresivnim nabojem.
Ponekad Kristijanović, na leksičkoj razini, biva ekspresivniji od Vranića. Kao u
Psalmu 22:14. Vranić o svojim neprijateljima kaže: „zinuliszu na me„. Kristijanović
stilistički-izražajno nešto snažnije stavlja riječi: gubecz. On kaže, za svoje neprijatelje
„odperliszu proti meni gubecz svoj“ (22,14). Poredbe radi, isti tekst kod Katančića slijedi
21 „tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj“
16
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
standardni biblijski stil, koristeći aorist i uobičajeni leksem usta uz prijedlog nadamnom:
„otvorishe nadamnom usta svoja“(22,14).
U Psalmima se često koriste životinje koje prispodobljuju životnu prijetnju ili neko
traumatično osobno iskustvo. Samo u Psalmu 22 imamo – crva (22,7), junaca (22,13),
lavova (22,14), pasa (22,17). Vidjet ćemo također kako neke od životinja u Vrhovčevim
Psalmima dolaze u nekim sasvim neočekivanim kombinacijama frazema.
Postpozicije
Za stilističku analizu Vrhovčevih Psalama obogaćeni smo činjenicom da imamo dva
prijevoda Psalama, onaj Ignaca Kristijanovića i Antuna Vranića. Usporedba njihovih
prijevoda pokazuje kako i gdje se razlikuju, bilo na leksičkoj ili stilističkoj razini. Ponegdje
ovi ipak više ili manje imaju zajedničko sa standardnim elementima biblijskog stila. Jedno
od vrlo raširenih obilježja klasičnog biblijskog stila, u biblijskim prijevodima jest izobilje
postpozicija. U Psalmima je to izričito očito, pa u mnogim solilokvijima redovito imamo
„dušo moja“ umjesto „moja dušo“, ali i „Bože moj“, a ne „moj Bože“. Time se želi dobiti
na nekom posebnom ozračju, patetičnosti i slično (Pranjković, 28).22
Kod Vranića i Kristijanovića postpozicije su po uporabi uglavnom jednako prisutne u
oba ova prijevoda. I kod jednog i kod drugog uglavnom uvijek biti će „Bog moj tiszi“ a ne
„ti szi moj Bog“. Možda je Vranić nešto malo više sklon koristiti postpozicije od
Kristijanovića - „y ne nyih szram bilo“ (V), Kristijanović kaže „y neszu oszramocheni“
(K) (22,6).
Čini se da Kristijanović teži nešto višem stilu od Vranića. Kod Kristijanovića imamo:
„govoriliszu z-vuztmi, y kimali z-glavum“ (K), Vranić jednostavno kaže „govore
oszramotlyivo, y kimaju z glavami“ (V) (22,8). Katančić ovdje slijedi standardni biblijski
stil koristeći i aorist i postpozicije: „govorishe ustnam, i klimashe glavom“ (Katančić).
22 postpozicija se odnosi na red riječi gdje atribut ili zamjenica slijede, umjesto da prethode; kao u izrazima „Bog moj“ namjesto „moj Bog“
17
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
Frazemi
Leksika i stilistika neposredno su povezani. Leksičke posebnosti dati će tekstu i na
stilistilčko-ekspresivnoj razini osobitosti i dodatnu ekspresivnu snagu; bilo kroz neke
osobite lekseme ili specifične frazeme. Dapače, ponegdje će se i smisao razlikovati u
odnosu na spomenutu povezanost leksike i stilistike. Uzmimo u ovome za primjer jedne
takve razlike između Vranića i Katančića, u odnosu na Ps 22. Katančić će u Ps 22,11 reći:
„U tebesam bačen iz utrobe: od terbuha matere moje, Bog moj tisi“ (22,11). Vranić taj isti
redak prevodi: „Vre od narodyenya mojega, hitilszemsze vu naruchaje Tvoje: Tiszi moj
Bog, vre od Tela materinzkoga“ (Vranić). Po leksici i stilu – utroba (Katančić);
narodyenye (Vranić). Razlika je očita i u smislu. Jedan je 'bačen' (u Božju blizinu)
(Katančić); drugi se 'hitil' (u Božje naručje) (Vranić).
Vrago telczov
U biblijskom tekstu životinje, osobito divlje (lav, medvjed), uglavnom služe kao
metafore za neprijatelja (dušmana) koji prijeti ili okružuje pravednika ili nevina. Divlje ili
snažne domaće životinje (bik) označavaju snagu ili okrutnost neprijatelja. Smatra se, a
temeljem izučavanja tekstova i opravdano, da neke od ovih životinja naznačuju i demonske
sile. Naići ćemo tu na neke zanimljive kolokacije i frazeme.23 Uzmimo još jedan dio
Psalma 22. U 13. retku psalmista veli: „Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi
okružiše mene“ (Ps 22,13). Zanimljivo je ovdje, za trenutak, usporediti dva nekajkavska
prijevoda ovoga retka iz stilističkog motrišta. Jedan čuva tipično arhaiziranje biblijskog
stila, uz aoriste (opkoliše, okružiše) ali i napadnu postpoziciju (okružiše mene); dok se
jedan drugi prijevod svega toga lišava: „Brojni me junci okružuju i bašanski me bikovi
opkoljuju”(Šar).
Kajkavski je prevoditelj u Psalmu 22 više je nego uspješno, ulogu životinja, uspio
prikazati jednim neuobičajenim frazemom .24 Psalmistu je kaže Vranić, „obzterlo vrago
telczov“. Bez sumnje leksem vrago u ovom frazemu „vrago telczov“ jezično-stilistički je
zanimljiv, a odnosi se na množinu ovih životinja (telczev). Razlog zašto se u ovoj
kolokaciji pojavljuje vrag i nije tako neobičan, iako je naizgled nejasno što u ovom tekstu
ima vrag s juncima. U hrvatskim pučkim tekstovima (i govorima) vrag se pojavljuje
23 kolokacijom se smatra frazem sačinjen od dva leksema, bilo koje gramatičke kategorije (imenica, glagol, pridjev), koji iako iz raznih koncepcijskih područja, određuju jedan drugoga ili ograničuju. Ponekad je riječ o neobičnim leksičkim kombinacijama.Iako ovdje nemamo prostora za širu diskusiju oko razlikovanja između, idioma, frazema i kolokacija, ovdje je to potrebno barem natuknuti ova razlikovanja. Za idiom ćemo reći da je to kolokacfijski izričaj, fraza, koja ima opće prihvačenije ili već uobičajeno značenje (Heid,1994:226).24 u starozavjetnom kontekstu, a kasnije i rabinskom i judaističkom, pas biva viđen kao metafora demonskih utjecaja.
18
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
upravo da označi neprijatelja, ali što je ovdje još važnije tu su i frazemi koji uključuju
vraga, a odnose se na metafore - snage, brzine ili množine.
Imamo da netko „beži kak da ga vrag nosi“. Dakle brzo. Dotični možda isto tako
„beži kak da ga sto vragov goni“. Dakle mnogo.25 Pa je i ovdje „vrago telczov“ zapravo
riječ o mnogo junaca.
Kao što je i leksem „jezero“ u kajkavskom jezičnom tipu oznaka za množinu ili
tisuću. Tako u Ps 90 imamo „Ar jezero lett pred ochmi Tvojemi, je tak kakti dan
vcherassni, koj je pressel, y kakti zko(?)znuvanye nochno“ (90,4)
Norczi vu puku
Stilemi u užem smislu riječi, kao stilsko sredstvo, ovdje ćemo razumijeti kao
poimeničenja pridjeva. Jedan takav učestali stilem specifičan biblijskoj leksici jest i stilem
'lude' (od pridjeva 'lud'). Slično: „Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se
raspaljuje i bez straha je” (Izr 14,16).
Bogobojazni će psalmista u Psalmima često prozivati one koji se Boga ne boje –
„Shvatite lude u narodu“ (Ps 94,8). U VB stilema će biti znatno manje, pa će isti ovaj tekst
reći: „Ali poszluhnite kojizte norczi vu puku“.
Paralelizmi
Paralelizmi su svakako jedan od najraširenijih jezičnih instrumenata a nerijetko se
koriste i u kolokvijalnoj verbalnoj komunikaciji. Temeljno sredstvo je ponavljanje misli ili
ideje. Relativno obilato korištenje paralelizama i ponavljanja kao stilistički instrumenti
zapravo su oblici koji služe kao svojevrsni pojačivači u akcentuaciji odašiljatelja poruke i
dolaze u parovima. Takvim se ponavljanjima - iste misli i ideje (sinonimijski paralelizam),
ili suprostavljenih misli i ideja (antitetički paralelizam) – ističu sličnosti ili razlike.26
Takvo paralelno slaganje parova i ponavljanje, pojedinih riječi, misli i ideja
svojstveno je hebrejskoj poeziji i židovskoj lirici. To se upravo i posebno ističe u strukturi
biblijskih Psalama, u parovima redaka, gdje drugi dio stiha (ili polustiha) ponavlja (ističe)
ili suprostavlja sadržaj prvog stiha (ili prvog dijela polustiha). U ovome se, čini se, Vranič
stilistički nešto bolje nosi od Kristijanovića.
Između mnogih primjera paralelizama u Psaltiru, izdvajamo za čitatelje primjer
Psalma 13. Sinopsis Vraniča i Kristijanovića, prvih redaka Psalma 13.
25 vrag, u kulturno-jezičnoj baštini zauzima daleko prevažno mjesto. O tome vidjeti analizu frazema koji sadrže 'vraga' - Jela Maresić, „Leksičke inačice frazema u križevačko-podravskoj frazeologiji“26 na definicijskoj razini vidi, Simeon:16-17. Literatura oko uporabe paralelizama u biblijskim Psalmima izuzetno je bogata pa ćemo ovdje spomenuti tek neke od istaknutijih autora navedenih u literaturi (Gillingham, Alter, Broadribb, Tsevat)
19
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
1. Gozpone! Kak dugosze iz mene zevszem vszega zpozabil budesh? Kak dugo budesh licze
tvoje od mene odvrachal?
2. Kak dugo budemszi szam szobum tolnache daval, y salozt chezdan v-szerdczu mojem
noszil?
3. Kak dugosze bude nepriatel moj szuprot meni podrugaval?
(Ps 13:1-3) (Ignac Kristijanović)
1.Gozpone! Kakdugosze Z-mene za vszim szega zpozabil budes? Kak dugo odvrachal bus
Licze Tvoje od mene?
2.Kak dugo Szam szobum Tolnach szi bum daval? Y Tugu vu Szerdczu po czel Dan ponassal?
Kak dugo izvissavan bude moj Nepriatel Zverhu mene?
(Ps 13:1-3) (Anton Vranič)
Kako je već ranije spomenuto, stilistički oba prevoditelja variraju, pa se u ovom
primjeru čini da se Vranič stilistički bolje koristi paralelizmima i dodaje dinamiku svome
tekstu.
Ovim kratkim prikazom Vrhovčeve Biblije i Vrhovčevih Psalama, zapravo smo tek
naznačili problematiku i nadam se vrijednost daljnje potrebe i dublje analize Vrhovčeve
Biblije na više razina – barem na povijesno-kulturalnoj i jezično-stilističkoj. Ovaj prikaz
smatram da bi mogao poslužiti kao opširnija natuknica kako dalje usmjeriti istraživanje VB
i njeno izvlačenje iz hrvatskog kulturno-povijesnog 'naftalina'.
20
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
IV. DODACI
1. Kronologija korenspodencije:
Ovdje samo taksativno i djelomično navodimo nešto od prepiske uključenih u
projektu Vrhovčeve Biblije. Velik dio prepiske koja je na raaspolaganju još traži detaljnu
obradu i prijevod sa raznih jezika na kojima je ova prepiska vođena i koji su bili glavni
nositelji korespondencije onoga vremena; od latinskog i njemačkog, te francuskog i tek u
manjem dijelu kajkavskog.
a) Baričević Adam, pismo Tomi Mikloušiću (Brdovec, 9 Pros 1803)
b) Mikloušić Tomo, odgovora Adamu Baričeviću (Zagreb, 22 Pros 1803)
c) Mikloušić Tomo, pismo Maksimilijanu Vrhovcu (oko 1822 god)
d) Mikloušić Tomo, pisma Matijašu Jandriću (oko 1822 god)
e) Kopitar Jernej, pismo Ignacu Kristijanoviću (oko1832 god)
f) Vranič Antun, pismo Ivanu Mažuraniću (Karlovac, 19 Svib 1848) 27
27 kopije ovih rukopisa-korespondencija ovja autor posjeduje i djelomično prevedenih sa raznih jezika koji su korespondenti koristili; uglavnom latinski, njemački a ponegdje i hrvatskim kajkavskim jezičnim standardom. Tekstovi tih rukopisa u mnogim dijelovim eško su čitljivi što dodatno rad na prevođenju ove korespondencije čini zahtjevnim. Rukopisi korespondencije uglavnom se nalaze u arhivu NSK (sig. R), a dijelom i u Metropolitanskoj arhivi HDA (sig.M). Mikloušićeva korespondencija (R 4101), Vrhovec (R 6068), Vranić (R 5844), itd.
21
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
2. Psalam 22
Obzirom da je Psalam 22 izuzetno bogat leksikom i stilistikom, uz to nam nudi i
jedinstveno korištenje motiva uloge životinja (bestijarij), priložit ćemo tekst Psalma 22. U
prijevodu Ignaca Kristijanovića i Antona Vranića, kao svojevrsni sinopsis biblijskog
prevoditeljstva u razdoblju standardizacije hrvatskoga jezika i nastanku Vrhovčeve Biblije.
Kajkavski jezični standard u tom jezičnom razvoju zaobiđen je, a u odnosu na Vrhovčevu
Bibliju danas, umnogome neistražen i zanemaren.
Sholtar XXI (Psalam 22)
(I.Kristijanović)
1. Bose ! Bog moj! oglejsze na me: za kajszi me zapuztil? Vel oztavil? Zaradi grehov
mojeh je pomoch moja daleko od mene.
2. Bog moj budem krichal po dnevu, y nebudesh me poszluhnul: /:budem krichal:/ po
nochi y /:zato:/ nebudem nezpameten.
3. Ti pako v-szvetem meztu prebivash, hvala Izraela.
4. Vu tesze ufali jeszu otczi nashi: ufaliszusze, terszi je oszlobodil.
5. K-tebiszu krichali, y biliszu oszlobodyeni: vu tesze ufali jeszu, y neszu
oszramocheni.
6. Ja pako jeszem cher a ne chlovek obshanozt lyudih, y izversek puka.
7. Vszi, koji me vidiju, zeszmehavajusze z-mene: govoriliszu z-vuztmi, y kimali z-
glavum.
8. Ufalsze je v-Gozpona, /:veliju oni:/ najga oszlobodi: naj mu pomore, pokeh dob'h
musze dopada. vel pokehdob'h ga rad ima.
9. Ar ti jeszi /:o Gozpone:/ koi mene iz vutrobe matere moje izvadil jeszi ; (?):
izhvlekal jeszi: v-tebesze ufal jeszem, kadszem josche pri perszih matere moje bil.
10. Od narodyenya mojega jeszemsze v-naruchaj tvoj hitil vel vergel: tiszi moj Bog
vsze od vutrove matere moje.
11. Neodztupi od mene. Ar traplenye je vre chizto blizu: y nokiga ni, koibi pomagal.
12. Obzterli me jeszu telczi vnogi: biki tuzti jeszu me obkrusili.
13. Odperliszu proti meni gubecz szvoj, vel zimliszu na me, kakti zgrablyivi, y
ruchechi oroszlan.
14. Jaszemsze kakti voda razlejal, y vsze kozti moje jeszusze razklenule. U razszipale.
Szerdcze moje je v-telu mojem pozatlo kakti vojzk telechisze.
22
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
15. Moch moja jesze vszushila kakti: shrep y jezik dersisze neba vuzt'h mojeh: y vu
prah szmerti jeszi mene zapelyal.
16. Ar obatekliszu me czuczki vnogi: jata hudobnyakov je mene obkrusila. Preboliszu
ruke moje, y noge moje:
17. Prebrojiliszu vsze kozti moje. Za temszu na me zijali, y gledali.
18. Razdeliliszu szebi szvile moje: zverhu oprave moje koczke hitali.
19. Ti pako, o Gozpone! neodvlachi pomochi tvoje od mene: oglejsze na obrambu
moju.
20. Oszlobodi, o Bose! dushu moju od mecha y iz ruke psza jedinu moju: vel moju
zapuztchenu dushu iz oblazti pszov.
21. Oszlobodi me iz lamp'h(?) oroszlana, y od rogov jednoroscza poniznozt v
szlabochu moju.
22. Nazveschal budem ime tvoje bratom mojem, v-szredi Czirkve budem te hvalil.
23. Hvalete Gozpona, kojiszega bojite: vsze szeme Jakopovo chaztete nyega.
24. Najszega boje vsze szeme Izraelzko: ar ni zavergal, niti zahitil proshnyu vbogoga:
Niti je odvernul licze szvoje od mene: y kadaszem k-nyemu krichal, je me
poszluhnul.
25. Hvalil te budem v-zboru velikem: zagovore moje budem v-nazochnozti oneh,
kojisze ga boje zpunil.
26. Vbogi budu jeli, y budusze zaszitili: y hvalili budu Gozpona, kojiga ischeju:
szerdcza nyihova budu na veke vekov sivela.
27. vszi kraji zemlye budusze zpomenuli iz Gozpona , y k-nyemusze obernuli. Y vszeh
narodov pokolenya budusze pred nyim vklanyala.
28. Ar Gozponovo je kralyeztvo: y on bude chez narode gozpoduval.
29. Vszi velikashi zemlye jeszu jeli, y vklanyalisze: vszi szmerti podverseni, budu pred
nyim padali.
30. Y dusha moja bude nyemu sivela, y szeme moje bude nyemu szlusilo.
31. Prihodnomu vel buduchemu pokolenyu (?) bude Gozpon nazveztchen; y od
nebesza budu nazveztchala, praviczu nyegovu lyudztvu, kojemo(?) bude zadyeno,
kojeszi Gozpon bude ztvoril.
Soltar 21. (22)
(A.Vranić)
23
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
1. Na zverhu za juternoga prijetja peszem Davida
2. Bose! Bog moj! Oglejsze na me: zakajszi me oztavil? Prechi koje =szem pojzvojil:
daleko odbijaju pomoch od mene.
3. Gozpone Bose! moj! Krichim po dnevu k-tebi y neposzluhneszme: Krichim s nochi y
nebumi na nezpametnozt.
4. Ti pak vu szvetom meztu prebivas: szlava Izraela.
5. Vu tisze uffah jeszu otczi nashi: uffalizusze, y oszlobodiliszi nye,
6. Krichaliszu k-tebi y pomogleszi nyim: uffaliszu sze vu Te y ne nyih szram bilo.
7. Ja pak szem cherv a ne chlovek: obszenoszt lyudih, y zaversenozt puka.
8. Vszi koji me vide zeszmechavajusze z-mene: govore oszramotlyivo, y kimaju z glavami.
9. Vu Gozponasze uffal je, naj ga oszlobodi: naj mu pomore, akoga rad ima ( ? )
10. Tiszi koj me izvadil jeszi iz vutrobe matere moje. Tijzi zauffanoszt moja, vre od persz
matere moje.
11. Vre od narodyenya mojega, hitilszemesze vu naruchaje Tvoje: Tiszi moj Bog vre od
Tela materinzkoga.
12. Neodztupi od mene: ar traplenye preblizu je y niga kibi pomogle.
13. Obzterlo me je vrago telczov, biki me tuzti obszeli jeszu.
14. Zinuliszu na me: kakti oroszlan zgravlyivi, y ruchechi.
15. Razlejylszemsze kakti voda y razszipanejeszu vsze kakti moje. Szerdze je moje kakti
voszak raztalilosze vu meni.
16. Vszussilasze je kakti obugani chrep jakozt tela mojega: y jezik moj priszussilsze je k-
te?nu mojemu: tja do szmertnoga praha dopelyszime.
17. Ar obzterliszu me czuczki vnogi: y iatto hudobrokov je me obkolilo. Prevertaliszu
ruke, y noge moje.
18. Prebriliszu vsze kozti moje: zatem pogledali szu na me, y razmisslyavaliszu me.
19. Razdeliliszuszi szvite moje: y nad szvitum mojum hitaliszu szrechu.
20. Ti pako pozpone neodvlachi od mene pomochi tvoje: oglejsze na obrambu moju.
21. Oszlobodi o Bose! Od szablye dussu moju: y od ruke czuczka jedinu moju.
22. Oszlobodime iz lamp oroszlana: y pomirenozt moju od rogov jednoroscza.
23. Nazveschal bum ime tvoje bratji mojoj: vu szredini ti czirkve hvalil budem.
24. Hvalite Gozpona vszi, ki szega bojite i vszi szini Jakopovi prostuite nyega.
25. Najszega boji vsze pokolinye Izraelkzko ? prosnym sziromaka mi zavergal, niti zahitil.
Nit je liza szvoga od mene odvernul: dapache poszluhnul me je, kadszem krichal k-
nyemu.
24
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
26. Hvalilte budem vu obchini velikoj (o) pred onemi kaj sze tebe boje, zversil bum
zagovora mojega.
27. Sziromaki budu jeli y zaszitijusze: y kojische Gozpona hvalilga budu: szerdcza budu
nyihova sivela naveke.
28. Po vszih krajih szveta zpominalisze budu se Gozpona, y obernejusze k-nyemu. Vszeh
narodov pokolenya klanyalamusze budu.
29. Ar Gozponovo je kraljyeztvo: y on zapovedal bu? Narodom.
30. Vszi velikassi zemlye jeszu jeli, y klanyaliszusze: y vsze szmerti podverseni, predi
nyion na kolena padali budu.
31. Dussa moja nyemu sivela bude: y pleme moje budemu szlusilo.
32. Nazvesztilosze bude Gozponu pokolenye buduchem(?) y puku kojsze jos narodi;
kojega Gozpon podignul je nebesza naszo(?) budu praviczu nyegovu.
25
Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama
Literatura
Alter, R. (1990) The arft of biblical poetry (T&T Clark, Edinburgh)
Berković, D. (2009) Od mizoginije do kulta: etiološko čitanje Postanka 3
(Kairos, 3 br.2, 2009:305-320)
Broadribb, D. (1964) An attempt to delineate the characteristic structure of
classical biblical Hebrew poetry (Bookleaf Pub, Melbourne)
Bryson, B. (1991) Mother tongue (Penguin Books)
Dickens, A.G. (1964) The english Reformation (Collins, London)
Fučak, J. (1975) Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara (KS, Zagreb)
Gillingham,S. (1994) The Poems and Psalms of the Hebrew Bible (OUP, Oxford)
Heid, U. (1994) On ways words work together, topics in lexical combinatorics
(Euralex 1994 Proceedings)
Maresić, J. (2008) Leksičke inačice frazema u križevačko-podravskoj
frazeologiji (7.znanstveni skup, Kajkavski jezik, književnost
i kultura kroz stoljeća, Krapina, 09/2008)
Moguš, M. (1993) Povijest hrvatskoga književnoga jezika (Globus, Zagreb)
Moynahan, B. (2003) William Tyndale:if God spare my life (Abacus, London)
Pranjić, K. (1991) Jezikom i stilom kroza književnost (ŠK, Zagreb)
Pranjić, K. (1971) Jezik i stil Matoševe proze (JAZU Rad, knjiga 361)
Pranjković, I. (206) Hrvatski jezik i biblijski stil
(u:„Raslojavanje jezika i književnosti“, Zbornik 34. seminara
Zagrebačke slavističke škole, Zagreb)
Riffaterre, M. (1959) Criteria for style analysis
(u:Word Journal of the Linguistic Circle of NY, vol.15, no.1)
Simeon, R. (1969) Enciklopedijski rječnik linvističkih naziva (MH, Zagreb)
Solar, M. (1979) Teorija književnosti (ŠK, Zagreb)
Šarić, I. (2007) Biblija: Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (HBD.Zagreb,
II popravljeno izdanje)
Vončina, J. (1988) Jezična baština (Književni krug, Split)
26