Transcript
  • • Ekonomija je naučna disciplina u kojoj se izučavaju ekonomske zakonitosti u privredi.

    • Proučavanje upotrebe retkih resursa u cilju zadovoljenja neograničenih potreba (Lipsey)

    • Ekonomija je nauka koja se bavi ekonomskim zakonitostima i pojavama u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potrošnji. Analiza ekonomskih zakonitosti se vrši na makro i mikro nivou, te otuda podjela ekonomije na mikroekonomiju i makroekonomiju.

    • Ekonomija je studija kako društvo koristi oskudne resurse za stvaranje vrijednih dobara i kako ih raspoređuje između različitih grupa (P. Samuelson)

  • Ekonomija je sistem koji je određen:

    - svojim ekonomskim ciljevima, - elementima usmjerenim na ostvarivanje tih ciljeva,- ulaznim elementima, kao pretpostavkom za ostvarenje

    ciljeva i - funkcionisanjem, tj. smišljenim i organizovanim

    pretvaranjem ulaznih elemenata u izlazne.

    Pojavni oblici organizovanja ekonomije:• makro, mezo, mikro.• Makroekonomija izučava ponašanje ekonomije u

    cjelini.• Makroekonomija, izučava ekonomiju društva, sa svim

    materijalnim, vrijednosnim i prirodnim elementima, kao i ljudima aktivno uključenim u ekonomsku aktivnost.

  • Makroekonomija, izučava sistem društvene privrede sa njenom infrastrukturom materijalnih i ljudskih faktora, i njenom organizacionom nadgradnjom.

    Karakteristike makroekonomije su: društvena podjela rada, uključivanje tržišta u proces društvene reprodukcije, ponašanje sistema u skladu sa ekonomskim zakonima, postojanje tržišta rada i kapitala.

    Mezoekonomija izučava organizacione veze između makroekonomije i mikroekonomije.

  • Karakteristike mezoekonomije su: - usklađivanje suprotnosti između makroekonomije

    (društvene ekonomije) i mikroekonomije (proizvođača-pojedinaca),

    - upravljanje po ekonomskim principima, - ostvarivanje ekonomskih oblika adekvatnih tim

    principima i društvenim uslovima.

    Mikroekonomija, izučava ekonomske aktivnosti osnovnih nosilaca u privređivanju.

  • Mikroekonomija proučava privredne subjekte (domaćinstva i preduzeća) sa stanovišta troškova proizvodnje, formiranja i raspodjele profita, formiranja cijena, proizvodnje i distribucije roba i usluga, pojedinačna tržišta, individualnu štednju i akumulaciju, životni standard, ličnu potrošnju itd.

    Ciljevi makroekonomije su: - obezbjeđenje sredstava potrošnje (lične i zajedničke),- obezbjeđenje uslova za rad i aktivnosti, - obezbjeđenje stalne zaposlenosti i dr.

  • Svaka privreda je dvostruko otvoren sistem:- iz zemlje se izvoze robe, usluge, kapital, radna

    snaga, transfer tehnologije, informacija (naučnih, zdravstvenih i dr.), u druge zemlje i bez obostrane otvorenosti velikog ekonomskog sistema bilo bi nemoguće funkcionisanje privrede.

    Društveno bogatstvo predstavlja cijelokupnost proizvedenih materijalnih dobara kojima raspolaže data državna zajednica, koja je stvorila i akumulirala ne samo postojeća nego i sve prethodne generacije, a koja služe za zadovoljavanje ljudskih potreba.

  • Prirodno bogatstvo (prirodni resursi) su materijalne pretpostavke koje se nalaze u prirodi, bez sadejstva čovekovog rada, ali u okviru granica ljudske aktivnosti i preduzetništva (obradivo zemljište, šumsko bogatstvo, energetski izvori – ugalj, hidroenergetski potencijal, nafta, prirodni gas i uran, mineralna ležišta metala i nemetala – bakarna ruda, ruda olova i cinka, boksitna ruda, magnezit i dr.).

    Ukupno bogatstvo – zbir društvenog bogatstva i prirodnog bogatstva predstavlja ukupno bogatstvo date državne zajednice.

  • Pojam makroekonomijeProučavanje ponašanja ekonomije u celini, koje se

    temelji na: - glavnim komponentama DP,- investicijama i potrošnji,- determinantama cena i najamnina,- monetarnoj i fiskalnoj politici,- novčanoj masi,- budžetu države,- kamatnoj stopi,- deviznim kursevima,- nacionalnom dugu,- razmeni sa inostranstvom.

  • Makroekonomija uočava i definiše globalne probleme ekonomske misli dajući odgovore na pitanja:

    - Šta utiče da nacionalna privreda bude bogatija ili siromašnija?

    - Šta utiče na ovakvu ili onakvu raspodelu nacionalnog dohotka?

    - Kako se građani u jednoj zemlji ponašaju prema budućnosti?

  • Jedno od važnih područja istraživanja u makroekonomiji jeste uticaj politike države, posebno fiskalne i monetarne na ukupna kretanja u privredi.

    Privreda kao veliki ekonomski sistem, je jedan od podsistema društvenog sistema, koji se sastoji od velikog broja sastavnih delova i ogromnog broja aktivnih elemenata.

    Privreda je ujedno i najdinamičniji podsistem društvenog sistema, a za njeno normalno funkcionisanje neophodno je hijerarhijsko ustrojstvo jer su ekonomski sistemi sa više nivoa i sa više ciljeva.

  • Outputi (izlazi) su mnogobrojni i raznovrsni proizvodi (i usluge) koji se potroše ili se koriste u proizvodnji.

    Inputi su faktori proizvodnje i razvrstavaju se u tri velike grupe: prirodni resursi (izvori), rad i kapital.

    Tri osnovna problema: šta, kako i za koga, nastaju pošto ljudi žele da potroše više nego što ekonomija može da stvara.

  • Bruto domaći proizvod predstavlja zbir tržišno izražene vrednosti svih proizvedenih dobara i izvršenih usluga u privredi date zemlje ili teritorije, u određenom vremenskom periodu,

    najčešće za godinu dana, bez ikakvih odbitaka.Nacionalni dohodak definiše se kao razlika između

    bruto domaćeg proizvoda i ukupnih troškova reprodukcije, odnosno materijalnih troškova i amortizacije. Nacionalni dohodak prati se statistički u tekućim i stalnim cenama.

    Društveni proizvod se izračunava zbrajanjem bruto dodatnih vrednosti svih proizvodnih jedinica rezidenata.

  • Lična potrošnja predstavlja deo nacionalnog dohotka po odbitku rashoda za opštu potrošnju i sredstava za akumulaciju, odnosno neto investicija.

    Opšta potrošnja predstavlja deo nacionalnog dohotka po odbitku rashoda za ličnu potrošnju i sredstava za akumulaciju.

    Višak proizvoda je nacionalni dohodak umanjen za iznos zarada, odnosno ličnih dohodaka iz rada.

  • Ostvareni društveni proizvod i nacionalni dohodak u jednoj zemlji predstavljaju merilo produktivnosti i ekonomske snage, ali u isto vreme i govore o nivou dostignutog blagostanja stanovništva.

    Za analitičku upotrebu se koriste tri agregatne makroekonomske veličine:

    1. društveni bruto proizvod, 2. društveni proizvod i3. nacionalni dohodak.

  • Društveni bruto proizvod predstavlja ukupnu masu materijalnih dobara i

    usluga proizvedenih u jednom vremenskom razdoblju (obično se uzima jedna godina dana) u svim granama nacionalne privrede.

    Njegovu naturalnu strukturu čine sva proizvedena sredstva za proizvodnju (sredstva za rad i predmeti rada) i sredstva za potrošnju.

    Društveni bruto proizvod je takav proizvodni agregat koji u sebi uključuje pored živog rada i vrijednost prenesenog rada.

  • - Prenijetu vrijednost čine troškovi sredstava za rad (amortizacija) i predmeta rada (materijalni troškovi).

    - Novostvorena vrijednost, kao komponenta vrijednosne strukture društvenog bruto proizvoda, jeste nacionalni ili narodni dohodak.

    Društveni bruto proizvod uključuje u sebe samo skup proizvedenih dobara i usluga za određeni period (kvartal ili godinu), tj. uključuje samo dobra i usluge izvršene u određenom vremenskom periodu.

  • - Samo proizvodnja finalne robe i usluga ulazi u društveni bruto proizvod.

    - Ona roba koja se koristi za dalju obradu (proizvodnju) nije posebno uračunata u društveni bruto proizvod.

    Društveni bruto proizvod (DBP) se dobija kao zbir materijalnih troškova (tj. vrednosti utrošenih sirovina i poluproizvoda), amortizacije i novostvorene vrednosti.

    Društveni proizvod je izvedena kategorija iz društvenog bruto proizvoda.

  • - Po vrijednosnom sastavu manji je od društvenog bruto proizvoda za iznos materijalnih troškova.

    - Naturalni sastav društvenog proizvoda čine realizovana sredstva za rad i potrošna dobra.

    Nacionalni dohodak je dio društvenog bruto proizvoda koji prestaje poslije nadoknade u proizvodnji utrošenih sredstava za proizvodnju.

    On nema svoju naturalnu strukturu jer se ne može definisati skup dobara čija bi ga zbirna vrijednost sačinjavala.

    • Dobija se kada se amortizacija odbije od društvenog proizvoda.

  • Struktura izvora formiranja nacionalnog dohotka, odnosno društvenog proizvoda (struktura proizvodnje) je vrlo značajan ekonomski indikator za prikazivanje stepena razvijenosti privrede jedne zemlje.

  • - Porast broja nezaposlenih ukazuje na to da je razvoj privrede usporen, da stagnira ili da je nastupila faza ekonomske depresijacije.

    - Nezaposlenost je, u najširem smislu reči, najizrazitiji oblik socijalne nejednakosti između Ustavom definisanih ravnopravnih građana.

    Zaposlenost je u velikom broju slučajeva uslov egzistencije i uživanja raznih oblika kolektivne potrošnje.

  • - Veća zaposlenost je realna pretpostavka bržem rastu privrede, odnosno većoj proizvodnji.

    - Veća proizvodnja stvara nove mogućnosti za povećanje zaposlenosti i postepeno dovodi do smanjenja nezaposlenog i nedovoljno zaposlenog stanovništva, što treba da predstavlja osnovni cilj razvoja svake privrede.

    - Zaposlenost je jedan od glavnih dinamizirajućih činilaca privrednog razvoja.

  • - Poseban problem u raspodeli ostvarenog društvenog proizvoda predstavlja dio građana koji nije učestvovao, posredno ili neposredno, u njegovom stvaranju.

    - Znači, nezaposlena radna snaga ne učestvuje delom u raspodjeli, smanjujući na taj način i nacionalni dohodak po stanovniku i životni standard zaposlenih.

  • Kad se izučava privreda jedne zemlje pažnja se obraća na:

    - Domaći proizvod – nivo proizvodnje jedne ekonomije u cijelini (stopa rasta),

    - Stopa nezaposlenosti – udio radnika u jednoj ekonomiji, koji nisu zaposleni, ali traže posao,

    - Stopa inflacije – stopa kojoj prosječna cijena dobara raste tokom vremena.

  • Domaći proizvod- Krajem II svjetskog rata sastavljeni računi

    nacionalnog dohotka- Računi nacionalnog dohotka prvo definišu

    koncepte, pa onda konstruišu mjere koje odgovaraju tim konceptima

    - Doprinos razvoju računa nacionalnog dohotka dali dva ekonomista: Simon Kuznets i Richard Stone

    - Mjera ukupnog proizvoda u računima nacionalnog dohotka je BDP

  • - Tri definicije BDP-a1. BDP je vrijednost finalnih proizvoda i usluga

    proizvedenih u ekonomiji tokom jednog vremenskog perioda

    2. BDP je zbir dodane vrijednosti u ekonomiji tokom jednog vremenskog perioda (vrijednost proizvodnje minus vrijednost intermedijarnih dobara)

    3. BDP je zbir dohodaka u privredi tokom određenog razdoblja

    - dio prihoda u obliku poreza na prodaju – indirektni porezi

    - dohodak od rada- Kapitalni dohodak – profit.

  • Nominalni i realni BDP

    - Nominalni BDP je zbir količina proizvedenih dobara pomnoženih s njihovim tekućim cijenama

    - Nominalni BDP tokom vremena raste zbog:1. Proizvodnja većine dobara tokom vremena raste2. Cijene većine dobara takođe rastu- Nominalni BDP se naziva dolarski BDP ili BDP u

    tekućim dolarima

  • Realni BDP- Zbir količine dobara pomnožen sa stalnim

    cijenama- Problem izračunavanja u praksi zato što nije

    jedno dobro u pitanju- Realni BDP se naziva BDP u terminima dobara,

    BDP u stalnim dolarima

  • Nezaposlenost- Radna snaga predstavlja zbir broja zaposlenih i

    nezaposlenih L=N+U- Stopa nezaposlenosti u=U/L- Stopa nezaposlenosti govori djeluje li privreda

    jedne zemlje iznad ili ispod svog nivoa aktivnosti- Nezaposlenost ima ozbiljne društvene

    posljedice- Odnos između promjene nezaposlenosti i rasta

    BDP-a je poznat kao Okunov zakon (Arthur Okun) – visok rast BDP povezan sa smanjenjem stope nezaposlenosti i obrnuto!

  • -Tri vrste nezaposlenosti: frikcionalna, strukturna i ciklična.

    Frikcionalna – posledica neprekidnog kretanja stanovništva između regiona i poslova

    Strukturna – posledica neadekvatnog odnosa ponude i tražnje za radom (povećanje tražnje za jednom vrstom posla, opadanje za drugom i sl.)

    Ciklična – ukupna tražnja za radom niska. Opadanjem ukupne potrošnje i proizvodnje praktično raste i nezaposlenost u svim oblastima.

    Dobrovoljna i nedobrovoljna nezaposlenost.

  • Inflacija-Trajni rast opšteg nivoa cijena. Stopa inflacije je

    stopa po kojoj rastu cijene, i to putem indeksa cijena.

    - Indeks cijena se mjeri prosjekom individualnih cijena.

    - Dva su značajna indeksa cijena: indeks potrošačkih cijena i BDP deflator.

    - Deflacija je kontinuirano smanjenje nivoa cena. Dezinflacija označava opadanje stope inflacije.

    - Oblici inflacije: umjerena, galopirajuća i hiperinflacija.

  • BDP deflator – predstavlja odnos nominalnog i realnog BDP-a.

    P=nominalni BDP/realni BDP.Iz ovog slijedi: Nominalni BDP=BDP deflator

    pomnožen sa realnim BDP-om.

    BDP deflator daje prosječnu cijenu proizvodnje finalnih dobara proizvedenih u jednoj ekonomiji

  • Indeks potrošačkih cijena- Neka dobra nisu prodana potrošačima već

    preduzećima, vladi i dr,- Dio dobara nije proizveden u zemlji već uvezen.CPI (Consumer price index) služi za mjerenje

    prosječne cijene potrošnjeOdnos stope nezaposlenosti i stope inflacije- Kada je stopa nezaposlenosti niska, inflacija ima

    tendenciju rasta- Kada je stopa nezaposlenosti visoka, inflacija

    opada.- Ovaj negativan odnos se zove Filipsov odnos, a

    kriva Filipsova kriva.

  • Kada bi rast inflacije značio i brži rast cijena i nadnica onda to nebi stvaralo probleme. Takav slučaj se zove čista inflacija.

    Istina je drugačija:- Cijene i nadnice ne rastu proporcionalno.

    npr. penzije ne prate kretanja cijena- Inflacija dovodi do mnoštva poremećaja. Otežava

    donošenje poslovnih odluka. Oporezivanje djeluje zajedno sa inflacijom i stvara nove poremećaje.

    - Utiče na distribuciju dohotka, povećava se nesigurnost...

  • Nivo domaćeg proizvoda određuje:

    - U kratkom roku godišnja kretanja domaćeg proizvoda su pokretana promjenama tražnje.

    - U srednjem roku (decenija) na nivo DP utiče stanje kapitala, nivo tehnološke opremljenosti i veličina radne snage.

    - U dugom roku (50 godina i više) faktori koji utiču na nivo DP se posmatraju kroz ulogu vlade, stopu štednje i sistem obrazovanja.

  • Kratki rok

    Sastav BDP-a1. Lična potrošnja – hrana, auta, karte, putovanja..2. Investicije (nestambene+stambene)3. Državna potrošnja – kupovina dobara i usluga od

    strane države (svih nivoa vlasti)4. Neto izvoz – spoljnotrgovinski bilans5. Investicije u zalihe – razlika između dobara

    proizvedenih i dobara prodanih u datoj godini.

  • Lična potrošnja zavisi od raspoloživog dohotka –dohotka nakon što su potrošači primili transfere od države i platili poreze.

    Kad raste raspoloživi dohodak raste i potrošnja i to je funkcija potrošnje, a takve jednačine se zovu jednačine ponašanja.

    Lična potrošnja je funkcija dohotka i poreza. Viši dohodak povećava potrošnju, iako manje od jedan za jedan. Viši porezi smanjuju potrošnju, manje od jedan za jedan (raspoloživi dohodak) – jednačina identitet.

    - Endogene varijable – zavise od drugih varijabli- Egzogene – nisu objašnjenje i uzimaju se kao dane.

  • - Potražnja za dobrima zavisi od dohotka, poreza, investicija i državne potrošnje.

    - Potražnja je jednaka zbiru lične potrošnje, investicija i državne potrošnje: Z=C+I+G

    - Ravnoteža na tržištu dobara zahtijeva da proizvodnja bude jednaka potražnji za dobrima –ova jednačina se naziva uslov ravnoteže.

    - Dio potražnje koji ne zavisi od domaćeg proizvoda naziva se autonomna potrošnja.

    - Sklonost potrošnji je između 0 i 1 - 1/(1-c) je broj veći od jedan i naziva se

    multiplikator. Sa njim se množi autonomna potrošnja.

    - Bilo koja promjena AP dovodi do još veće promjene DP!

  • Porast potražnje dovodi do porasta proizvodnje i do porasta dohotka.

    Porast dohotka do porasta potražnje, a ona dalje do porasta proizvodnje...

    Konačno, rezultat je porast domaćeg proizvoda koji je veći od početne promjene tražnje i to za iznos promjene potražnje pomnožen multiplikatorom.

    Što je veća sklonost potrošnji veći je i multiplikator!

    Šokovi potražnje mogu voditi značajnim pomacima u proizvodnji.

  • Jednakost investicija i štednjePrivatna štednja=raspoloživi dohodak-privatna

    potrošnja, odnosno,Štednja je dohodak umanjen za poreze i potrošnjuJavna štednja=porezi umanjeni za javnu potrošnjuAko su porezi veći od potrošnje država ostvaruje

    suficit, ako su manji onda se javlja deficitInvesticije=javna štednja+privatna štednja

    Proizvodnja=potražnja; investicije=štednja

  • - Povećanje povjerenja potrošača, investicione potrošnje, državne potrošnje ili smanjenje poreza povećavaju ravnotežni domaći proizvod u kratkom roku.

    - Alternativni način određivanja uslova ravnoteže na tržištu dobara jeste da investicije moraju biti jednake štednji.

  • Finansijska tržišta“Novac je ono što on čini”(money is what money does)

    C.R. McConnellNovac predstavlja krvotok u cirkularnom toku dohotka

    i izdataka.- Novac koji se može upotrijebiti za transakcije na

    njega se ne isplaćuju kamate.Dvije vrste novca: gotovina (kovanice i novčanice) i

    depoziti po viđenju .- Obveznice – nose kamatnu stopu ali se ne mogu

    koristiti za transakcije.

  • Funkcije novca

    1. Novac kao sredstvo razmjene2. Obračunsko sredstvo – način mjerenja

    vrednosti3. Sredstvo štednje/akumulacije bogatstva –

    najpogodniji oblik za štednju4. Standard odloženog plaćanja – ugovorena

    mera koja omogućuje potpisivanje ugovora za buduća primanja i plaćanja

  • Forme novca

    1. Robni novac2. Konvertibilni papirni novac3. Proklamovani novac – suštinski bezvrijedan

    (vrijeme Američke revolucije), nije postojala obaveza isplate u plemenitom metalu ili nekoj drugoj robi

    4. Savremeni novac – čekovni depoziti kod banaka i drugih finansijskih organizacija.

  • Potražnja za novcem, ponuda, kamatna stopa- Potražnja za novcem raste razmjerno s nominalnim

    dohotkom.- Uz dat nivo nominalnog dohotka porast kamatne

    stope smanjuje potražnju za novcem i obrnuto.- Kada je kamatna stopa visoka, omjer novca i

    nominalnog dohotka bi trebao biti nizak, a kada je kamatna stopa niska, omjer novca i dohotka visok.

    LM relacija- Porast nominalnog dohotka vodi do porasta

    kamatne stope.- Porast ponude novca dovodi do pada kamatne

    stope.

  • Centralna banka- U razvijenim tržišnim privredama nemaju za cilj

    postizanje profita već se bave pitanjima likvidnosti nacionalne ekonomije, suzbijanje pojava bankrotstva poslovnih banaka, eliminisanje visokih stopa nezaposlenosti i sprečavanje inflatornih udara.

    - U vezi sa organizacijom centralne banke moguća su tri pristupa: jedinstveni koncept centralne banke, složeni sistem (FED) i supranacionalna centralna banka (monetarna unija, odricanje monetarnog suvereniteta, promocija jedinstvene uije, zajedničke devizne rezerve...).

  • Funkcije centralne banke1. Emisiona funkcija (monopol emisija novčanica

    i kovanog novca)2. Regulacija kreditnog potencijala banaka i

    usmjeravanje kreditne politike3. Uloga bankara države4. Nadzorna uloga5. Garant likvidnosti bankarskog sistema6. Upravljanje deviznim rezervama i spoljnim

    dugom zemlje7. Upravljanje deviznim kursom nacionalne

    valute8. Kontrola poslovnih banaka9. Usluge državi

  • - Centralna banka mijenja ponudu novca kupovinom ili prodajom obveznica na tržištu.

    - Ako želi povećati količinu novca ona kupuje obveznice i plaća ih kreiranjem novca.

    - Želi li smanjiti količinu novca ona prodaje obveznice. Takve operacije se zovu operacije na otvorenom tržištu.

    - Prvi slučaj je ekspanzivna operacija, a drugi restriktivna operacija na otvorenom tržištu.

    - Takođe, prvi slučaj dovodi do pada kamatne stope, a drugi do porasta kamatne stope.

  • Pasivu banaka čini ono što duguju građanima i preduzećima od kojih su primile sredstva (depoziti po viđenju).

    Aktivu čine dionice, obveznice koje posjeduju i dani zajmovi i rezerve.

    - Banke su obavezne dio sredstava držati kao obavezne rezerve.

    - Potražnja za primarnim novcem jednaka je potražnji za gotovinom+potražnja za rezervama.

    - Ponuda primarnog novca je pod nadzorom centralne banke.

  • Niža potražnja za primarnim novcem podrazumjeva višu kamatnu stopu jer dolazi do pada potražnje za rezervama banaka.

    Porast ponude primarnog novca vodi do niže kamatne stope.

    Tržište rezervi banke se zove tržište federalnih rezervi. Stopa određena na tom tržištu je stopa federalnih rezervi.

    Kamatna stopa se kreće tako da se uspostavi ravnoteža ponude i potražnje.

    Ukupna ponuda novca=primarni novac pomnožen sa konstantom 1/[c+θ(1-c)]. Ova konstanta se zove monetarni multiplikator.

  • Model multiplikatora- Svaka novčana jedinica promjene u investicijama

    uzrokuje više od jedne novčane jedinice promjene u BDP!

    - Porast privatnih investicija uzrokuje ekspanziju outputa i zaposlenosti i obrnuto!

    - Rast investicija uzrokuje rast BDP u multiplikovanom iznosu (većem od rasta investicija)

    - Promjena u proizvodu = 1/MPS x promjena u investicijama =1/1-MPS x promjena u investicijama

    Pr. MPS=1/4, MPC=3/4, slijedi multiplikator =4.

  • Primjer:c=0; samo depoziti po viđenju koje ljudi držeθ=0,1 što znači da multiplikator iznosi 1/0,1 =10Centralna banka kreira 100 KM primarnog novca (porast je

    100 KM)Prodavac 1 uplaćuje na svoj račun 100 KM u svojoj banci,

    slijedi povećanje depozita od 100 KMTa banka drži 100 KM puta 0,1=10 KM rezervi, a ostatkom

    kupuje obveznice i plaća ih 90 KM drugoj banci.Ta druga banka ostavlja 90 puta 0,1= 9 KM rezervi, a

    ostatkom kupuje obveznice, za 81 KM .....Kakav je konačni porast ponude novca? 100+91+81... Geometrijski niz čija je suma jednaka

    1/(1-0,9)=10 (10 KMx100 KM=1000 KM)Ponuda raste za 1000 KM tj. deset puta više od početnog

    rasta !!!

  • Tržište rada- Veća proizvodnja dovodi do većeg zapošljavanja- Veće zapošljavanje vodi do manje stope

    nezaposlenosti- Niža stopa nezaposlenosti dovodi do viših

    najamnina- Više najamnine povećavaju troškove

    proizvodnje, što vodi povećanju cijena- Veće cijene navode radnike da traže veće

    najamnine- itd.

  • Kad je nezaposlenost velika, radnici su u gorem položaju zbog:

    1. Veća je vjerovatnoća da će izgubiti posao2. Ako postanu nezaposleni, mala vjerovatnoća da će

    naći drugi posao i očekivati je da će biti nezaposleni duži vremenski period.

    Određivanje najamnine (nadnice, plate...)- Kolektivni ugovor- Ugovor u preduzeću, na nivou grane ...Uslovna nadnica – svejedno jeste li zaposleni ili

    nezaposleni

  • Pregovaranje- zavisi od koštanja zamjene radnika, težine

    pronalaska drugog posla, tržišta rada

    Teorija nadnice efikasnosti – povezuje produktivnost ili efektivnost radnika sa

    njihovim nadnicama. - ona sugeriše da nadnice zavise od prirode posla i

    uslova na tržištu rada (stope nezaposelnosti).

  • Agregatna nominalna nadnica (w) zavisi od tri faktora:

    1. Očekivanog nivoa cijena P2. Stope nezaposlenosti u3. Sveobuhvatnoj varijabli koja zamjenjuje sve

    ostale koje mogu uticati na utvrđivanje nadnice z (osiguranje za nezaposlenost ...)

    W=P F(u,z)(-,+)

    Zašto nivo cijena utiče na nadnice?Radnicima i preduzećima su važne realne, a ne

    nominalne nadnice!

  • - Cijene koje određuju preduzeća zavise od nadnica i od razlike cijena u odnosu na troškove nadnica.

    - Što preduzeća odaberu veće marže, to su realne nadnice uslovljene cijenama niže.

    - Određivanje nadnica ukazuje na negativan odnos između realne nadnice i stope nezaposlenosti: Što je viša stopa nezaposlenosti, niža je realna nadnica!

    - Ova relacija se zove relacija određivanja nadnica.

  • Što je veća marža koju određuju preduzeća, niža je realna nadnica!

    Ova relacija se zove relacija određivanja cijena.

    Ravnotežna stopa nezaposlenosti naziva se prirodna stopa nezaposlenosti.

    Kad je pretpostavljeni nivo cijena jednak stvarnom nivou cijena, ravnoteža na tržištu rada određuje stopu nezaposlenosti.

    - Tržište rada i proizvoda su u ravnoteži- Stvarni broj nezaposlenih u ekonomiji pune

    zaposlenosti, što će reći da nije 0.- Zlatna sredina između suviše niskog i suviše visokog

    nivoa nezaposlenosti.

  • Mjere pomoću kojih se snižava prirodna stopa:- Poboljšanje usluga tržišta rada (adekvatne

    informacije, kompjuterske radne liste, mogućnosti obučavanja ...)

    - Podrška državnom programu zapošljavanja (prekvalifikacije)

    - Uklanjanje državnih smetnji u kreiranju mobilisane ekonomije (obezbjeđenje više radnih mjesta za radnike sa nižim kvalifikacijama, smanjenjem prometa radne snage...

    - Javni radovi – aktivnost države na polju stvaranja mogućnosti za zapošljavanje za ugrožene grupe (tinejdžeri, manjine).

  • Povećanje naknada za nezaposlenost- Pri datoj stopi nezaposlenosti, više naknade za

    nezaposlenost vode rastu realne nadnice.- Viša stopa nezaposlenosti je potrebna kako bi se

    realna nadnica vratila na nivo koji su preduzeća voljna platiti.

    Povećanje cijena dovodi do pada realne nadnice. Više stope nezaposlenosti potrebne da bi radnici

    prihvatili niže nadnice, što dovodi do rasta prirodne stope nezaposlenosti.

    Prirodni nivo domaćeg proizvoda – nivo proizvodnje kada je zaposlenost jednaka prirodnom nivou zaposlenosti.

  • Pretpostavka da je očekivani nivo cijena jednak stvarnom nivou cijena. Tada je:

    - Realna nadnica opadajuća funkcija stope nezaposlenosti

    - Realna nadnica pretpostavljena u određivanju cijena je konstanta

    - Ravnoteža na tržištu rada zahtijeva da realna nadnica utvrđena određivanjem nadnica bude jednaka realnoj nadnici pretpostavljenoj određivanjem cijena. To određuje stopu nezaposlenosti.

    - Ta ravnotežna stopa nezaposlenosti poznata je kao prirodna stopa nezaposlenosti.

  • - Predstavlja ukupnu nacionalnu proizvodnju koju privreda realizuje u jednoj godini.

    - AS se izvodi iz proizvodnog kapaciteta privrede iz čega proizilazi da je uslovljena potencijalnim proizvodom.

    Relacija AS ima dva svojstva:-porast DP dovodi do rasta cijena, a to je rezultat:1. Porast DP vodi do rasta zaposlenosti2. Porast zaposlenosti vodi do pada stope

    nezaposlenosti3. Niža stopa nezaposlenosti vodi do rasta

    nominalne najamnine (nadnice)

  • 4. Porast nadnice dovodi do rasta nivoa cijena

    Porast očekivanog nivoa cijena dovodi do porasta, jedan za jedan stvarnog nivoa cijena

    1. Ako subjekti koji određuju nadnice očekuju da će nivo cijena biti viši, postaviće višu nominalnu nadnicu

    2. Porast nominalne nadnice vodi do rasta troškova, što vodi do porasta cijena postavljenih od strane preduzeća – višeg nivoa cijena.

    Porast očekivanog nivoa cijena pomiče krivu agregatne ponude prema gore i obrnuto!

  • Uz dat očekivan nivo cijena, porast DP-a dovodi do rasta nivo cijena.

    Ukoliko je DP na svom prirodnom nivou, nivo cijena jednak je očekivanom nivou cijena.

    Drugim riječima: visoka privredna aktivnost stvara pritisak na cijene.

  • Agregatna tražnja- Ukupna količina proizvodnje koja će biti kupljena na

    odgovarajućim nivoima cijena- To je potrošnja na sledećim nivoima: domaćinstva,

    privatne domaće investicije, državni izdaci na dobra i usluge i neto izvoz

    - Rast cijena uzrokuje pad kupovine jer dohoci ne teže da održe korak sa nivoima cijena – zaostajanje nivoa realne potrošnje (tzv. Efekat realnog bilansa ili Piguov efekat)

    - Porast cijena uzrokuje pad realne vrijednosti dohotka i bogatstva, i pada i potrošnja

    - Promjene u AD posljedica je promjena u ekonomskoj politici

  • - Rast nivoa cijena dovodi do smanjenja domaćeg proizvoda:

    Rast nivoa cijena dovodi do smanjenja realne ponude novca, što dovodi do porasta kamatne stope.

    Porast kamatne stope dovodi do smanjenja potražnje za dobrima i smanjenja domaćeg proizvoda.

    - Negativni odnos između domaćeg proizvoda i nivoa cijena naziva se relacija agregatne tražnje.

    U kratkom roku, DP može biti iznad ili ispod prirodnog nivoa. Promjena bilo koje varijable koja je uključena ili u AS ili u AD dovodi do promjena nivoa DP i nivoa cijena.

  • U srednjem roku, domaći proizvod se s vremenom vraća na svoj prirodni nivo.

    Prilagođavanje se odvija putem promjena nivoa cijena.

    Kad je DP iznad prirodnog nivoa, nivo cijena raste. Viši nivo cijena dovodi do smanjenja potražnje i domaćeg proizvoda.

    Kad je domaći proizvod ispod prirodnog nivoa, nivo cijena opada, povećavajući potražnju i domaći proizvod!

  • Uticaj na agregatnu tražnju1. Varijable politike- Monetarna politika – porast ponude novca, niže

    kamatne stope, stvaraju veće nivoe investicija i potrošnje tih dobara

    - Fiskalna politika – porast izdataka na dobra i usluge direktno povećava potrošnju, sniženje poreza povećava dohodak i time podstiče porast potrošnje

    2. Eksterne varijable- Očekivanje i povjerenje biznisa – uzrokuje da

    privreda očekuje veći profit i time povećava investicije

  • - Inostrani proizvod – inostrani prosperitet vodi rastu neto izvoza

    - Vrijednost imovine – Rast cijena akcija ili stanova stvara veći nivo bogatstva potrošača i time povećava potrošnju; može uzrokovati niže troškove kapitala i time porast investicija

    - Demografske promjene – veći nivo populacije povećava potrošnju; rast broja porodica povećava rast stambenih investicija.

  • Uticaj monetarne ekspanzije na DP- Povećanje ponude novca smanjuje kamatnu

    stopu i povećava DP- Tokom vremena nivo cijena raste sve dok se DP

    ne vrati na svoj prirodni nivo- U srednjem roku, povećanje nominalne ponude

    novca se u cijelosti odražava na proporcionalno povećanje nivoa cijena; povećanje nominalne ponude novca nema uticaja na domaći proizvod ili kamatnu stopu.

    - Novac je neutralan u srednjem roku – nedostatak srednjoročnih uticaja novca na domaći proizvod i kamatnu stopu!

  • Smanjenje budžetskog deficita- U početku vodi smanjenju domaćeg proizvoda i

    kamatne stope- Tokom vremena, DP se vraća na svoj prirodni nivo,

    dok se kamatna stopa i dalje smanjuje, a smanjenje deficita vodi rastu investicija.

    Uticaj povećanja cijena nafte na stopu nezaposlenosti – vodi nižoj realnoj nadnici i višoj stopi nezaposlenosti!

    Slijedi da povećanje cijena nafte vodi smanjenju nivoa domaćeg proizvoda i porast nivoa cijena.

    Tokom vremena DP i dalje opada a cijene i dalje rastu.

  • KRATKI ROK SREDNJI ROK

    NIVO DP KAMATNA STOPA

    NIVO CIJENA

    NIVO DP KAMATNA STOPA

    NIVO CIJENA

    Monetarnaekspanzija Rast Pad Rast

    (lagani)Nema promjene

    Nema promjene

    Rast

    Smanjenjedeficita Pad Pad Pad

    (lagani)Nema promjene

    Pad Pad

    Porast cijena nafte Pad Rast Rast Pad Rast Rast

  • Razlika među učincima politike u kratkom i srednjem roku jedan je od razloga neslaganja ekonomista oko preporuka političkih mjera.

    Jedni vjeruju da se ekonomija brzo prilagođava svojoj srednjoročnoj ravnoteži, pa naglašavaju implikacije politike u srednjem roku.

    Drugi vjeruju da je mehanizam prilagođavanja spor proces, pa naglašavaju politike u kratkom roku.

  • Promjena stope inflacije zavisi od razlike između stvarne i prirodne stope inflacije.

    Kada je stvarna stopa nezaposlenosti viša od prirodne, stopa inflacije opada; kada je stvarna stopa nezaposlenosti niža od prirodne, stopa inflacije raste.

    Prirodna stopa nezaposlenosti je stopa nezaposlenosti potrebna za održavanje stope inflacije konstantom, pa je zovu stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava inflaciju -

    (NAIRU – nonaccelerating inflation rate of unemployment).

    NIIRU – (nonincreasing inflation rate of unemployment)

  • Indeksiranje nadnica (wage indexation)- Ako je inflacija viša od očekivane, realne nadnice

    mogu opasti, a radnici mogu pretrpjeti pad standarda.

    - Ako je inflacija niža od očekivane, realne nadnice mogu značajno porasti, što može dovesti da preduzeća ne mogu platiti radnike.

    - Zato se ugovor o nadnicama mijenja sa nivoom inflacije. Nominalne nadnice se utvrđuju za kraće vremensko razdoblje.

    - Uvodi se pravilo kojim se povećavaju nadnice kako se mijenja inflacija – indeksiranje nadnica.

  • - BDP po stanovniku – BDP/broj stanovnika- Životni standard – dat je razvojem domaćeg

    proizvoda po stanovniku, a ne ukupnim domaćim proizvodom zemlje

    - Konvergencija – nivo BDP-a po stanovniku između zemalja se približi tokom vremena, smanjujući jaz između sebe. Zemlje koje su u početku zaostajale, rasle su brže, smanjujući raskorak između njih i SAD-a

    - Mjera kupovne moći – PPP –pariteti kupovne moći –kreiranje varijabli između zemalja upotrebom zajedničkog skupa cijena (prosiječne cijene različitih zemalja). Takve cijene se zovu cijene u međunarodnim dolarima.

  • “Pravilo 70” – ako neka varijabla raste godišnje x%, biće potrebno približno 70/x godina, kako bi se ta varijabla udvostručila.

    Pr. Ako je x=4,3, biće potrebno oko 16 godina (70/4,3=16,27)

  • Štednja, akumulacija kapitala i domaći proizvodDva odnosa između domaćeg proizvoda i kapitala su

    ključna u određivanju DP-a u dugom roku:1. Iznos kapitala određuje veličinu DP-a2. Nivo DP-a određuje iznos štednje i investicija, a na

    taj način iznos akumuliranog kapitala.Nivo kapitala prema “zlatnom pravilu” (golden-rule level of capital) – Povećanje stope

    štednje prvo zahtijeva smanjenje potrošnje. U dugom roku, povećanje stope štednje može dovesti do povećanja ili smanjenja potrošnje, zavisno da li je ekonomija ispod ili iznad ovog pravila – nivoa kapitala pri kojoj je stabilni nivo potrošnje najviši.

  • Modeli koji rezultiraju postojanim rastom, čak i bez tehnološkog razvoja, nazivaju se modeli endogenog rasta, kako bi se istakla činjenica da u ovim modelima rast zavisi, čak i u dugom roku, od varijabli poput stope štednje i stope izdvajanja za obrazovanje.

    Domaći proizvod zavisi od nivoa i fizičkog i ljudskog kapitala. Oba oblika se mogu akumulirati, jedan kroz investiranje, drugi kroz obrazovanje i usavršavanje.

    Povećanje jednog ili drugog oblika može dovesti do velikih povećanja domaćeg proizvoda u dugom roku.

  • BDP – bruto domaći proizvod – domaća dodana vrijednost (unutar zemlje)

    BNP – bruto nacionalni proizvod (bruto društveni proizvod) – dodana vrijednost domaćih faktora proizvodnje

    BNP=BDP+neto faktorska plaćanja iz ostatka svijeta (inostranstva)

    GNP (Gross National Product)=BNPGDP(Gross Domestic Product)=BDP

  • Lična potrošnja i investicije

    - Zavise od tekućeg dohotka, ali i od budućih očekivanja

    - Teoriju lične potrošnje su razvili Milton Friedman i Franco Modigliani

    - Teorija potrošnje permanentnog dohotka –potrošači gledaju dalje od tekućeg dohotka

    - Teorija životnog ciklusa potrošnje – prirodno razdoblje planiranja potrošača je njihov cijeli životni vijek.

  • Vrlo oprezni potrošač

    - Vrijednost obveznica, akcija, tekućih i štednih računa, kuće – finansijsko bogatstvo i bogatstvo u nekretninama (neljudsko bogatstvo)

    - Procjena vrijednosti dohotka od rada poslije oporezivanja tokom radnog vijeka i sadašnja vrijednost očekivanog dohotka – ljudsko bogatstvo.

    - Ukupno bogatstvo=ljudsko +neljudsko

  • Uticaj očekivanja višeg DP-a u budućnosti na ličnu potrošnju danas

    - Očekivani BDP dovodi do većeg budućeg dohotka od rada

    - Veći dohodak od rada vodi do rasta ljudskog bogatstva, a ono do veće današnje lične potrošnje.

    - Veći budući dohodak vodi do veće očekivane buduće dividende, a ona do veće cijene dionica.

    - Veće cijene dionica vode do rasta neljudskog bogatstva, a ono dovodi do rasta današnje lične potrošnje.

  • Investicije- Izračunati sadašnju vrijednost dobiti koju očekuje

    ostvariti određenom investicijom- Ako vrijednost dobiti prelazi troškove treba

    investirati!- Amortizacija – trošenje sredstava za rad – koliko

    korisnosti sredstvo izgubi tokom jedne godine (stopa amortizacije)

    - Odluka o investiranju- Investicije zavise od omjera profita i troška

    korištenja – zbira realne kamatne stope i stope amortizacije

    - Porastom profita, kao i porastom kamatnih stopa rastu investicije.

  • Visok očekivani domaći proizvod dovodi do visoke očekivane dobiti koja dovodi do visokih investicija danas!

  • Otvorenost na tržištu dobara i finansijskim tržištima

    - Otvorenost na tržištu dobara – mogućnost izbora između domaćih i inostranih dobara. Postoje ograničenja: carine, kvote ...

    - Otvorenost na finansijskim tržištima – mogućnost izbora između domaće i strane finansijske imovine. Svjetska finansijska tržišta se sve više integrišu.

    - Otvorenost na tržištu proizvodnih faktora –mogućnost izbora lokacije proizvodnje, kretanja radnika

  • Izvoz i uvoz se smanjili u periodu između 1926. i 1936. godine.

    - Smoot – Hawleyjev zakon iz 1936. – povećane carine na uvozna dobra u nadi da će porasti potražnja za domaćim. Došlo je do odmazde drugih zemalja (više carine na američka dobra) i pada svjetske trgovine.

    - Spoljnotrgovinski suficit i deficit- Razmjenjiva dobra – ona dobra koja konkurišu

    stranim dobrima bilo na domaćim ili stranim tržištima (auta, računari...)

    - Nerazmjenjiva dobra (stambene usluge, medicinske usluge, frizerske usluge...)

  • Relativna cijena ino dobara u odnosu prema domaćim dobrima – realan kurs.

    - Nominalni kursevi – relativna cijena valuta.- Izražava se kao cijena strane u terminima domaće

    valute i kao cijena domaće u terminima strane valute.

    - Aprecijacija domaće valute predstavlja rast cijena domaće valute izražena u terminima strane valute. Aprecijacija domaće valute odgovara smanjenju kursa.

    - Deprecijacija domaće valute je smanjenje cijene domaće valute izražene u terminima strane. Deprecijacija odgovara rastu kursa.

  • Primjer:Američki dolar domaća valuta, a funta strana

    - 1$=0,66£ - cijena domaće u terminima strane- 1£=1,5$ - cijena strane u terminima domaće

    KM (BiH) domaća valuta, a evro strana valuta- 1KM =0,51129 – cijena domaće u terminima strane- 1EUR =1,95583 KM – cijena strane u terminima

    domaće

    - Roba 1 se proizvodi u EU = 5.000 EUR- Roba 2 se proizvodi u BiH = 8.000 KM5.000 EURx1,95583 = 9.779,15 KMRealni kurs između BiH i EU=9.779,15/8.000=1,222

  • - Revalvacija i devalvacija – ovi termini se koriste kod zemalja koje imaju sistem fiksnih kurseva, odnosno sistem u kome dvije ili više zemalja održavaju konstantnim kurs između svojih valuta. U tom slučaju revalvacija je smanjenje kursa odnosno umjesto aprecijacije. Devalvacija umjesto deprecijacije.

    - Realni kurs – cijena inostranih dobara izražena u terminima domaćih dobara.

    - Indeksni broj – broj jednak nekoj proizvoljno izabranoj vrijednosti (1 ili 100) u proizvoljno izabranoj godini, koja se zove bazna godina.

  • - Realni kursevi se mijenjaju s vremenom,kao i nominalni. Porast relativne cijene domaćih dobara izražene u terminima inostranih dobara zove se realna aprecijacija.

    - Smanjenje relativne cijene domaćih dobara izražene u terminima inostranih dobara zove se realna deprecijacija.

    - Realna (za razliku od nominalne) upućuje na promjene relativnih cijena dobara, a ne relativnih cijena valuta.

    - Velike fluktuacije nominalnog kursa uočavaju se i kod realnog kursa.

  • - Može doći do realne aprecijacije bez nominalne aprecijacije!

    - Može doći i do nominalne aprecijacije bez realne aprecijacije!

    - Bilateralni kurs – kurs između dvije zemlje- Multilateralni realni kurs – kurs između više

    zemalja.- To su kursevi koji koriste prosječni udio u izvozu i

    uvozu.Pr. Izvoz iz Kanade u Ameriku 19%, a iz

    Amerike u Kanadu 23%, onda je udio koji će se koristiti za izračunavanje multilateralnog kursa jeste: 23%+19%/2=21%

  • - Porast realnog kursa predstavlja realnu deprecijaciju

    - Smanjenje realnog kursa predstavlja realnu aprecijaciju

    - Platni bilans – transakcije jedne zemlje sa ostatkom svijeta, uključujući i trgovinske i finansijske tokove.

    Sastoji se od dva dijela: iznad crte – tekući račun i ispod crte – kapitalni račun.

    Tekući račun (tekuće transakcije) – plaćanja između zemlje i ostatka svijeta.

  • Tekući račun se sastoji od:- Izvoz- Uvoz- Dohodak od investicija – prima se na inostranu

    imovinu koja se drži, plaća se na svoju u inostranstvu.

    - Neto primljeni transferi – zemlje međusobno primaju i daju određenu pomoć.

    Zbir svih ovih plaćanja se zove saldo tekućeg računa. Ako su pozitivna onda zemlja ima suficit, ako su negativna onda ima deficit tekućeg računa.

  • Kapitalni račun se sastoji od:- Domaća imovina koju drže nerezidenti- Inostrana imovina koju drže domaći rezidenti, a

    predstavljaju neto prilive kapitala.Neto priliv kapitala se zove još saldo kapitalnog

    računa.Zemlja može imati spoljnotrgovinski deficit, a da

    nema deficit tekućeg računa, a može imati deficit tekućeg računa, a da nema i spoljnotrgovinski deficit.

    Zemlja koja ima deficit tekućeg računa, mora taj deficit finansirati neto prilivom kapitala, tj. mora imati suficit kapitalnog računa.

  • Relacija nepokrivenog kamatnog pariteta ili uslov kamatnog pariteta – finansijski ulagači u prosjeku moraju očekivati deprecijaciju domaće valute prema stranoj valuti,

    veću od razlike između nominalnih kamatnih stopa datih zemalja,

    da bi bili voljni ulagati u inostrane obveznice.- Odluka o investiranju u inostranu ili domaću

    imovinu ne zavisi samo od kamatnih stopa nego i od toga u kom smjeru očekujete da će se u budućnosti kretati kurs.

    - U vrijeme visoke inflacije, ljudi koriste često stranu valutu za obavljanje nekih domaćih transakcija.

  • Tržište dobara u otvorenoj ekonomiji

    - Potražnja za domaćim dobrima= lična potrošnja C+investicije I+državna potrošnja G –domaća potražnja za inostranim dobrima ɛIM +Inostrana potražnja za domaćim dobrima X,

    - C+I+G+ɛIM+X- Koliko će potrošači trošiti zavisi i dalje od

    njihovog dohotka i bogatstva. Realni kurs takođe utiče na sastav lične potrošnje, ali ne utiče na ukupan nivo potrošnje.

  • Odrednice uvoza- Zavisi prije svega od nivoa domaće potražnje- Zavisi od nivoa domaćeg prozvoda odnosno

    dohotka. Veći dohodak dovodi do većeg izvoza.- Zavisi od realnog kursa (cijena inostranih dobara

    izražena u terminima domaćih dobara). Viši realni kurs čini ino dobra skupljim što dovodi do pada uvoza

    Odrednice izvoza- Povećanje ino proizvoda dovodi do rasta ino

    potražnje za svim dobrima, što dovodi do rasta izvoza.

    - Povećanje realnog kursa dovodi do rasta izvoza.

  • Povećanje domaće potražnje- Porast državne potrošnje vodi do porasta domaćeg

    proizvoda i do spoljnotrgovinskog deficita.- Učinak državne potrošnje na domaći proizvod je

    manji nego u zatvorenoj ekonomiji. Manji je multiplikator.

    - Manji multiplikator i spoljnotrgovinski deficit imaju isti temeljni uzrok: dio domaće potražnje otpada na inostrana dobra, a ne samo na domaća dobra.

  • Povećanje inostrane potražnje- Porast inostranog proizvoda izaziva povećanje

    inostrane potražnje, što utiče na rast domaćeg izvoza.

    - Porast inostranog proizvoda povećava domaći proizvod i poboljšava spoljnotrgovinski bilans.

    Koordinacija – kad bi zemlje uskladile svoju makroekonomsku politiku da istovremeno povećavaju domaću potražnju, svaka bi zemlja napredovala bez povećanja spoljnotrgovinskog deficita.

    U stvarnosti koordinacija je vrlo ograničena.Ponekad bi neke zemlje trebale uraditi više od

    ostalih, a to možda ne žele.

  • - Zemlje koje nisu u recesiji teško će htjeti da povećaju svoju potražnju da bi pomogle zemljama koje jesu u recesiji.

    - Zemlje koje ostvaruju veliki deficit, neće htjeti smanjiti poreze ili povećati državnu potrošnju, a tražiće ustupke od drugih.

    - Sklonost prevarama.Marshall-Lernerov uslov- Alfred Marshall i Abbi Lerner- Za dani domaći proizvod realna deprecijacija

    dovodi do povećanja neto izvoza- Realna deprecijacija utiče na spoljnotrgovinski

    bilans

  • Ako dolar deprecira prema jenu za 10%- Američka dobra će biti jeftinija u Japanu, što

    uzrokuje povećanje količine američkog izvoza u Japan

    - Japanska dobra će biti skuplja u SAD-u, što uzrokuje smanjenjem količine uvoza japanskih dobara u SAD

    - Japanska dobra će biti skuplja, što dovodi do porasta vrijednosti za danu količinu japanskih dobara u SAD-e.

    Deprecijacija dovodi do promjena potražnje, i inostrane i domaće, i to u smjeru domaćih dobara. Ova promjena potražnje dovodi do povećanja domaćeg proizvoda i poboljšanja spoljnotrgovinskog bilansa.

  • - Da bi smanjila spoljnotrgovinski deficit bez promjene domaćeg proizvoda, vlada mora istovremeno postići deprecijaciju i smanjiti državnu potrošnju.

    - J-kriva – Realna deprecijacija u početku dovodi do pogoršanja, a zatim do poboljšanja spoljnotrgovinskog bilansa.

    U početku efekti deprecijacije su da cijene uvoza rastu, a cijene izvoza padaju. Potrebno vrijeme da potrošači shvate da su se relativne cijene promijenile, a da proizvođači pronađu jeftinije dobavljače.

  • Veza između štednje, investicija i spoljnotrgovinskog bilansa

    - Porast investicija mora se odraziti ili na porast privatne ili javne štednje, ili na pogoršanje spoljnotrgovinskog bilansa

    - Porast budžetskog deficita mora se odraziti ili na porast privatne štednje, ili na pad investicija, ili na pogoršanje spoljnotrgovinskog bilansa

    - Zemlja sa visokom stopom štednje, i privatne i javne, mora imati ili visoku stopu investicija ili veliki spoljnotrgovinski suficit.

  • Domaći proizvod, kamatna stopa, devizni kurs

    -Zavisnost potražnje odnosno DP-a, od realne kamatne stope i realnog deviznog kursa: Porast realne kamatne stope dovodi do smanjenja investicione potrošnje, a time do smanjenja potražnje i krajnje, smanjenja DP-a.

    Porast realnog deviznog kursa – realna deprecijacija – dovodi do pomaka potražnje prema domaćim dobrima, a time i do porasta neto izvoza. To povećanje povećava potražnju i povećava DP.

  • - Porast domaće kamatne stope dovodi do smanjenja kursa – odnosno aprecijacije domaće valute.

    - Smanjenje domaće kamatne stope dovodi do porasta kursa – deprecijacije domaće valute.

    Odnos između kamatne stope i kursa utvrđen je kamatnim paritetom.

    - Porast državne potrošnje dovodi do porasta domaćeg proizvoda, porasta kamatne stope i aprecijacije – uticaj fiskalne politike.

    - Restriktivna monetarna politika dovodi do pada domaćeg proizvoda i rasta kamatne stope i aprecijacije.

  • Fiksni devizni kurs- Centralne banke implicitno ili eksplicitno određuju

    ciljani devizni kurs i koriste monetarnu politiku kako bi postigle cilj.

    - Ponekad je utvrđena tačna vrijednost, ponekad pojas ili krajnje granice.

    - Fluktuirajući naspram fiksnih kurseva- Neke vezuju svoje valute za dolar- Porast kursa u okviru režima fiksnog kursa naziva

    se devalvacija, a pad kursa u okviru režima fiksnog kursa naziva se revalvacija

    - U okviru fiksnog deviznog kursa, centralna banka se odriče monetarne politike kao instrumenta ekonomske politike.

  • Puzajuće vezivanje (polagano kretanje) u odnosu na dolar

    - Pojedine zemlje često imaju stopu inflacije višu od američke i ako bi se vezali za dolar, porast cijena u odnosu na američke uzrokovao bi realnu aprecijaciju i učinilo proizvode vrlo brzo nekonkurentnim. Da bi to izbjegli, te zemlje biraju predodređenu stopu deprecijacije prema dolaru.

    - U slučaju fiksnog kursa, fiskalna politika je moćnija nego u situaciji fleksibilnog kursa.

    - U slučaju mobilnosti kapitala, vezivanje deviznog kursa znači odustajanje od slobode odabira domaće kamatne stope, koja mora biti jednaka inostranoj.

  • Dezinflacija, deflacija i zamka likvidnosti- Domaći proizvod koji je ispod prirodnog nivoa

    dovodi do niže inflacije- Niža inflacija dovodi do većeg rasta realne novčane

    mase- Veći rast realne novčane mase dovodi do povećanja

    domaćeg proizvoda tokom vremenaKada se inflacija smanjuje kao odgovor na nizak DP,

    javljaju se dva efekta:1. Realna novčana masa se povećava i opada

    nominalna kamatna stopa2. Očekivana se inflacija smanjuje, što može dovesti

    do dodatnog smanjenja domaćeg proizvoda.

  • Zamka likvidnostiKad se nominalna kamatna stopa smanjuje, ljudi žele

    držati više novca-potražnja za novcem se povećava.Kada se kamatna stopa spušta prema nuli i kada ljudi

    imaju dovoljno novca za obavljanje transakcija, oni postaju indiferentni između držanja novca ili držanja obveznica,

    odnosno kad je kamatna stopa jednaka nuli, dodatno povećanje ponude novca nema učinka na kamatnu stopu.

    Tada monetarna politika postaje bespomoćna. Povećanje novca završava u zamci likvidnosti-ljudi su spremni držati više novca uz istu nominalnu kamatnu stopu.

  • Zamka likvidnosti i deflacija

    - Ako je privreda u zamci likvidnosti i suočena sa deflacijom, domaći proizvod ispod prirodnog nivoa dovodi do još veće deflacije tokom vremena, što dovodi do dodatnog povećanja realnih kamatnih stopa, a one vode do daljeg smanjivanja domaćeg proizvoda, što rezultira još većom deflacijom...

  • Budžetski deficit i kreiranje novca- Država može finansirati deficit kreiranjem novca. - Centralne banke kreiraju novac, a država izdaje

    obveznice i može da zatraži njihov otkup od strane centralne banke. Centralna banka plaća državi kreiranim novcem izdate obveznice, a država tim novcem finansira budžetski deficit. Taj proces se zove monetarizacija duga.

    - Seignorage – prihodi, iskazani u realnim terminima (u terminima dobara), koje država stvara kreiranjem novca-realan prihod od kreiranja novca.

    - Što je veća realna količina novca u jednoj ekonomiji veći je iznos i seignoragea.

  • - Veći realan dohodak navodi ljude da drže veću količinu realnog novca.

    - Realna količina novca zavisi od očekivane inflacije. Kako se očekivana inflacija povećava i kako postaje sve skuplje držati novac, ljudi će smanjiti svoju realnu količinu novca.

    - U vrijeme hiperinflacije trampa se povećava, isplata nadnica je učestalija, ljudi ušteđevinu sele u strane valute da bi očuvale vrijednost...

    - 1980-tih za vrijeme latinoameričke hiperinflacije, ljudi su svoje ušteđevine mijenjali u dolare –dolarizacija

    - Na kraju Mađarske hiperinflacije (1922-1924), realna količina novca je bila upola manja od nivoa prije izbijanja.

  • Seignorage i nominalan rast novca- Kod niskih nominalnih stopa rasta novca, povećanje

    nominalnog rasta novca vodi do malog smanjenja realne količine novca. Viši rast novca zbog toga dovodi do povećanja seignoragea.

    - Kad je nominalni rast novca (a time i inflacija) vrlo visok, smanjenje realne količine novca potaknuto višim nominalnim rastom novca postaje sve veće i veće. Konačno, postoji nominalna stopa rasta novca, nakon koje dodatna povećanja nominalnog rasta novca dovode do smanjenja seignoragea.

    - Seignorage je u početku rastuća, a potom opadajuća funkcija nominalnog rasta novca!

  • - Odnos između poreskih prihoda i poreske stope naziva se Lafferovom krivuljom po ekonomisti Arthuru Lafferu (isticao početkom 1980-tih da bi smanjivanje poreske stope u SAD-u dovelo do većih poreskih prihoda).

    Povezanost – inflacija se može posmatrati kao porez na količinu

    novca. - Poreska stopa je stopa inflacije, a poreska osnova je

    realna količina novca. Njihovim množenjem dobijamo inflacijski porez.

  • Mjere koje treba preduzeti da se zaustavi hiperinflacija – stabilizacioni programi

    - Smanjenje budžetskog deficita i mora doći do fiskalne reforme-prikupljanje drugih oblika poreza

    - Onemogućiti monetarizaciju duga ili još drastičniji korak prihvatanje strane valute

    - Politike dohodaka-kontrola nadnica i cijena- Vjerodostojno smanjenje deficita i nezavisnost

    centralne banke- Stabilizacioni programi koji ne uključuju politike

    dohodaka – ortodoksni, a oni koji to čine heterodoksni (oslanjaju se na promjene fiskalne, monetarne i politike dohodaka).

  • - Stabilizacioni planovi mogu propasti!- Nepotpuno sprovođenje mjera fiskalne i monetarne

    politike- Uticaj političke opozicije – socijalni nemiri, štrajkovi- Neuspjeh može proisteći iz očekivanja neuspjehaTroškovi stabilizacije:

  • Optimalna stopa inflacije – troškovi inflacije- Četiri glavna troška inflacije1. Troškovi potplata – viša stopa inflacije dovodi do više nominalne kamatne stope i povećava oportunitetni trošak držanja novca

    Ljudi smanjuju iznose na svojim računima češćim odlascima u banku – troškovi potplata

    2. Poreski poremećaji – trošak zbog međudjelovanja poreskog sistema i inflacije. Porezi na kapitalne dobitke se obično temelje na promjeni vrijednosti imovine tokom razdoblja između kupovine i prodaje. Viša stopa inflacije će povećati i iznos poreza.

    Puzanje razreda – raste nominalni dohodak a ne i realni.

  • 3. Novčana iluzija – ljudi čine greške pri procjeni nominalnih i realnih promjena

    4. Promjenjivost inflacije – finansijska imovina koja obećava fiksne nominalne isplate u budućnosti, poput obveznica, će postati rizičnija. Veća promjenjivost veća neizvjesnost.

    Koristi od inflacije- Seignorage – kreiranje novca je alternativa javnom

    zaduživanju ili povećanju poreza.- Mogućnosti koje negativne realne kamatne stope

    otvaraju makroekonomskoj politici – ekonomija sa višom prosječnom stopom inflacije ima više prostora za upotrebu monetarne politike.

  • - Korištenje međuodnosa novčane iluzije i inflacije za pospješivanje prilagođavanja realnih nadnica

    - Primjer:1. Inflacija 4%, nominalno povećanje nadnice 1%2. Inflacija 0%, nominalno smanjenje nadnice 3%U oba slučaja realna plata se smanjuje za 3%, ali ljudi će uvijek lakše prihvatiti smanjenje u prvom slučaju.

    Premještanja između novca i drugih likvidnih vrsta imovine navelo je centralne banke na izradu i objavljivanje mjera koje osim novca uključuju i drugu likvidnu imovinu – ove mjere se zovu monetarnim agregatima (M1, M2, M3...)

  • Centralne banke mnogih zemalja su postizanje niske stope inflacije odredile kao svoj glavni, a ponekad i jedini cilj, kako u kratkom tako i u srednjem roku. To je poznato kao ciljane inflacije.

    Taylorovo pravilo daje koristan način razmišljanja o izboru nominalne stope rasta novca. Pravilo kaže da centralna banka treba promjenom svojih kamatnih stopa reagovati na dva glavna faktora:

    - Odstupanje stope inflacije od inflacijskog cilja- Odstupanje stope nezaposlenosti od njenog

    prirodnog nivoa. - CB koja slijedi ovo pravilo u srednjem roku će

    stabilizovati privrednu aktivnost i ostvariti inflacijski cilj!

  • Vodeće škole ekonomske misli- Korijeni ekonomske teorije se nalaze u radovima:Adama Smita (1723-1790)Alfreda Maršala (1842-1924)Dž. M. Kejnza (1883-1946)- Makroekonomska teorija uporište nalazi u klasičnoj

    monetarnoj i makroekonomiji Kejnza- 60-tih stupa moderna monetarna teorija (Milton

    Friedman)- Klasična škola 70-tih – škola racionalnih očekivanja

  • 1. Klasična monetarna teorija- Učenje britanskih ekonomista- U središte stavlja odnos ponude novca i nivoa

    cena- Koncept počiva na Sejovom zakonu – svaka

    ponuda kreira sopstvenu tražnju, tj. zakon obezbjeđuje punu zaposlenost i adekvatnu kupovnu moć.

    - Dvostruki mehanizam koji obezbjeđuje automatsku ravnotežu sa punom zaposlenošću; kamatna stopa (jednakost štednje i investicija) i fleksibilnost najamnina (puna zaposlenost na ravnotežnom nivou proizvodnje)

  • - Nedobrovoljna zaposlenost nije moguća- Nakon kraha britanske ekonomije (1929 god) –

    ogroman porast nezaposlenosti 2,5 miliona (20%) –pokazalo se da klasična teorija nije uspjela da položi ispit.

    2. Kejnzijanska teorija- Teorija slobodno fluktuirajućih najamnina

    obezbjeđuje ravnotežu na nivou pune zaposlenosti – može se pojaviti nedobrovoljna nezaposlenost

    - Ponuda rada uslovljena nominalnom najamninom- Tražnja za radom zavisi od realnih najamnina

  • - Ako padne tražnja za outputom, što povlači pad cijena i rast realnih najamnina, opašće i tražnja za radom od strane firmi; ali u uslovima datih novčanih najamnina, ponuda rada ostaje ista i rezultat je pojava nedobrovoljne nezaposlenosti.

    - Da bi se povratilo stanje pune zaposlenosti, treba da dođe do porasta agregatne tražnje.

    To je nova teorija agregatne tražnje!Nova generacija teoretičara: O. Blanchard, G. Mankiw ...

  • 3. Savremena monetarna teorija- M. Friedman – fokusira vezu između količine novca i

    nivoa cena na temeljima klasične, ali i monetarne teorije Kejnza.

    - Novac – “Privremeno boravište kupovne moći koje omogućuje da se akt kupovine razdvoji od akta prodaje”.

    - Smatraju da je novac glavni pokretač i da svaka promjena cijena zavisi od prethodno nastale promjene količine novca u opticaju, dok se za brzinu novčanog opticaja uzima da je konstanta

    - Kejnz je tvrdio da brzina opticaja nije konstanta, tj. ponuda novca se kreće u zavisnosti od ponašanja države, poslodavaca, potrošača...

  • - Ponuda novca treba da raste stabilno, po istoj stopi kao i rast outputa, oko 4%, kako bi se izbjegla inflacija – Friedmanovo monetarno pravilo

    - Kejnzijanska makroekonomija je fokusirala problem nezaposlenosti, a klasična i moderna se prvenstveno bave cijenama i inflacijom.

    4. Nova klasična škola- razvila se 70-tih i 80-tih godina

    Predvodili: Robert Lucas, Robert Barro, Neil Wallace, Thomas Sargent ... Manje-više djele viđenja dela makroekonomije sa Friedmanom.

  • Uporišta novoklasičara čine tri pretpostavke:1. Ekonomski agenti maksimiziraju – domaćinstva i

    firme donose optimalne odluke što implicira upotrebu svih raspoloživih informacija pri donošenju odluka

    2. Odluke su racionalne – jer su donešene na bazi relevantnih informacija

    3. Tržišta su čista – jer se ne vidi razlog zbog kojeg bi radnici ili firme odložili prilagođavanje cena ili najamnina,ukoliko se to pokaže adekvatnim za poboljšanje njihovog položaja.

    - Nema nedobrovoljne nezaposlenosti, jer svaki nezaposleni koji traži posao treba da ponudi nižu najamninu, kako bi postao atraktivan poslodavcu.


Top Related