1

2

Prof. dr. Hamid Tahir

ISLAM IZMEU ISTINE I OPTUBE (Odgovor na najvanija pitanja izazvana izmiljotinama protiv islama)

Bosna Muslim MediaBosna Muslim Media

3

Prof. dr. Hamid Tahir ISLAM IZMEU ISTINE I OPTUBE

(Odgovor na najvanija pitanja izazvana izmiljotinama protiv islama)

Izdavai: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

El-Kalem - izdavaki centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH Za izdavae: Prof. dr. Enes Kari

Selim Jarko Prijevod djela: Prof. dr. Omer Nakievi

Urednik: Prof. dr. Adnan Silajdi Recenzenti: Prof. dr. Adnan Silajdi i Doc. dr. Ismet Buatli

Lektor: Doc. dr. Demal Lati Tehnika priprema: Zuhdija Hasanovi

Dizajn naslovne strane: Tarik Jesenkovi tampa: "Bejan", Sarajevo

Za tampariju: Nedib Prozorac, dipl. ing. Tira: 500 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28 - 4

Tahir, Hamid Islam izmeu istine i optube : (odgovor na najvanija pitanja

izazvana izmiljotinama protiv islama) / Hamid Tahir ; u pripremi uestvovali Ahmed elebi... (et all.); preveo Omer Nakievi. - Sarajevo: Fakultet islamskih nauka, 2004. - 120 str.; 22 cm Izv. stv. nasl. na arap. jeziku. - Bibliografija i biljeke uz tekst

ISBN 9958 - 622 - 48 - 3 COBISS . BH - ID 13807622

4

PROF. DR. HAMID TAHIR

ISLAM IZMEU ISTINE I OPTUBE (ODGOVOR NA NAJVANIJA PITANJA IZAZVANA

IZMILJOTINAMA PROTIV ISLAMA)

U PRIPREMI UESTVOVALI

(prema abecednom redu): - Prof. dr. Ahmed elebi

- Prof. dr. Ahmed Umar Haim - Prof. dr. Ahmed Kemal Ebu'l-Medd

- Prof. dr. Abdu's-Sabur ahin - Prof. dr. Abdu's-Sabur Merzuk - Prof. dr. Mahmud Hamdi Zakzuk

Preveo Prof. dr. Omer Nakievi

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu El-Kalem - izdavaki centar

Rijaseta Islamske zajednice u BiH

Sarajevo, 2004.

5

7

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG!

Svakom muslimanu i muslimanki,

vjernicima objavljenih vjera, svakom razumnom, svakom srcu i oku,

svakom ovjeku na svakom mjestu dostavljamo ovu knjigu.

6

SADRAJ

Sadraj ............................................................................................................................... 6 Uvodna rije ....................................................................................................................... 8 Predgovor ......................................................................................................................... 13 Kompletno razumijevanje islama ...................................................................................... 15 Tvrdnje da je izvor Kur'ana ljudski, a da on nije Boija objava ......................................... 27 Tvrdnja da kur'an nije sakupljen za ivota Poslanika, a. s., i da su se ashabi umijeali u pisanje i sabiranje Kur'ana te da je Osman ibn Affan spalio ostale sporne primjerke ......... 30 Tvrdnja da bi Poslanik, a.s., mijenjao svoj plan sukladno okolnostima u kojima bi se nalazio, predstavio islam u Mekki kao vjeru arapa, a onda, kada je dolo do pobjede u Medini, uinio ga vjerom cijelog svijeta ........................................................................... 32 Tvrdnje da je Muhammed, a.s., strastven ovjek, a navodni dokaz za to je brojnost njegovih ena .................................................................................................................................. 34 Tvrdnja da je drugi izvor islama (vjerovjesnikov sunnet) sumnjiv, jer se u njemu nalazi mnogo lanih i apokrifnih hadisa ...................................................................................... 36 Tvrdnja da se ne treba koristiti poslanikovim sunnetom (hadisima) poto se suprotstavljaju jedan drugome .................................................................................................................. 38 Tvrdnja da se islam proirio maem, a da su mu, navodno, prethodile pobjednike armije 39 Tvrdnja da su islamska osvajanja, uistinu, bila kolonizatorsko irenje, privrednog karaktera (da bi se doepali plijena i nametnuli diziju) ................................................................... 41 Tvrdnja da su muslimani bili narod koji ne cijeni staru civilizaciju, za ta je kao dokaz, navodno, spaljivanje Aleksandrijske biblioteke ................................................................. 43 Tvrdnja da neke vjere govore o uspostavljanju toplih odnosa izmeu Allaha i ovjeka, dok islam, navodno, istie ponienje ovjeka (ini ga robom ) Allahu (Rabbu, Gospodaru) ..... 45 Tvrdnja da je islam vjera koja, navodno, ne dozvoljava djelatnost razumu, nego ga potinjava vjerskim tekstovima ......................................................................................... 47 Tvrdnja da islam poziva svoje sljedbenike na indiferentnost i neuzimanje u obzir bilo kakvih uzroka ................................................................................................................... 49 Tvrdnja o poniavajuem poloaju ene u islamu i nepravilnom postupanju sa njenim pravima ............................................................................................................................ 51 Tvrdnja da ena u islamu vazda slijedi mua..................................................................... 53

7

Tvrdnja da islam ini nasilje eni time to joj kod nasljedstva doznauje polovicu od onoga to dobija mukarac .......................................................................................................... 55 Zato islam trai da je svjedoenje dviju ena jednako svjedoenju jednog mukarca ....... 56 Tvrdnja da islam ne dozvoljava eni da preuzima visoke poloaje u dravi ....................... 57 Tvrdnja da islam namee eni hidab koji joj smeta u obrazovanju i radu ......................... 58 Tvrdnja da islamsko odijevanje (hidab) ne pomae eni u savremenom proizvodnom ivotu ............................................................................................................................... 59 Tvrdnja da islam trai od mukarca da ima vie od jedne, ak i etiri ene ........................ 60 Tvrdnja da islam dozvoljava muslimanu da se oeni i nemuslimankom, a ne dozvoljava muslimanki da se uda za nemuslimana .............................................................................. 62 Tvrdnja da islamski zekjat daje mogunost bogatom muslimanu da bude priznatiji kod Allaha od siromanoga, jer mu njegovo bogatstvo pomae da ostvari vei sevap .............. 63 Tvrdnja da je jedenje svinjskog mesa po islamu neopravdano, jer je svinjsko meso kao i meso ostalih ivotinja ....................................................................................................... 64 Zato islam zabranjuje mukarcima da nose zlato i oblae svilu ........................................ 65 Tvrdnja da se islam protivi slobodi vjerovanja i dokaz za likvidaciju otpadnika od vjere (murteda) .......................................................................................................................... 66 Tvrdnja da se stav dananjih muslimana prema Selmanu Rudiju protivi slobodi izraavanja ......................................................................................................................................... 68 Tvrdnja da je islamsko kanjavanje, kao sjea ruke kradljivcu i kamenovanje osobe koja se prostituie, strana i krajnje divljaka ................................................................................ 69 Tvrdnja da islamski post umanjuje sposobnost proizvodnje i pojedinca i drutva .............. 70 Tvrdnja da islam ne ide potpuno sa savremenom civilizacijom, a dokaz je tome primjetna zaostalost muslimana ........................................................................................................ 71 Zato su islamski narodi nesloni i zato se meusobno sukobljavaju, premda islam poziva ka jedinstvu ...................................................................................................................... 72 Miljenje da islamski dihad dovodi muslimane do neprijateljstva sa drugima .................. 73 Tvrdnja da je islam protiv demokracije i prava ovjeka, da savjetovanje nije potrebno vladaru i osuda stava muslimana u odnosu na miljenje drugoga ....................................... 74 Tvrdnja da je islam protiv umjetnosti (muzike, pjesme, plesa, grafike na drvetu, slikarstva i teatra) ............................................................................................................................... 77 Tvrdnja da islam insistira na pretjeranosti i ekstremizmu i da je termin musliman postao sinonim za terorizam......................................................................................................... 78 Zavrna rije ..................................................................................................................... 81

8

UVODNA RIJE

Danas islam prolazi kroz teko iskuenje zbog propagande koju ire brojni mediji zbog njegovog, navodno, podgrijavanja terorizama. Ovo mu se posebno pripisuje od dogaaja 11. septembra. Mediji su koncentrisani na optubu islama i zbog kako kau, njegove okrutnosti, njegova irenja maem, divljakog i barbarskog postupanja u ratu itd. Ovu optubu upuivali su islamu brojni orijentalisti i misionari od prije vie stoljea. Ta se propaganda i napadi iz dana u dan sve vie ire, kao idejni zlonamjerni napadi protiv ove vjere s namjerom da bi se islam omrznuo u svijesti naroda i sprijeilo njegovo irenje. U mrnji se odlazi tako daleko da islamu pripisuju da je uspostavljen na principima prijezira ovjeka, neprihvatanja civilizacije i napretka. To potvruju brojne izjave istaknutih orijentalista i misionara koji istiu da ono to je dobro u islamu nije neto novo, da je to Muhammed, a. s., preuzeo iz ranijih svetih Knjiga, pa npr. da je eriatsko pravo preuzeto iz rimskog i drugih prava. Ima i onih koji kau: Od kako su se pojavili muslimani nestalo je mira u Svijetu.

Prema miljenju nekih islamski orjentisanih mislilaca, nuno je ponuditi saeto obavjetenje o islamskom uenju uz postavljanje kompletnog plana kako objasniti pravu sliku islama kao vjere koja ovjeku donosi svako dobro i sreu, jer je Muhammed, a. s., poslan kao milost ljudima, a Kur'an kao uputa:

.... A tebe smo samo kao milost poslali. (21/l07) Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu

vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (16/89) To je poziv spasu ljudi tako to ih se izvodi iz mraka u sjenu dobra i sree i na ovom

i na buduem svijetu.

Savremeno ovjeanstvo ima veliku potrebu da se upozna sa islamskim uenjem da bi se izbjegli sukobi i dominacija jaega nad slabijim.

Postavlja se pitanje kako se suoiti sa opasnostima ovih medijskih napada. Kakva bi bila uloga islamskih institucija i pojedinaca?

Mnogi misle da je neophodno udruiti islamske iskrene napore u ovo vrijeme da bi se ostvarila dva vana cilja.

Prvo, da se objasne injenice islama, definiu njegove odredbe i uenja koja garantuje svako dobro, sreu i spas svakom ko se skloni pod sjenu islama i ivi u njegovu okrilju.

Drugo, da se odbace sve sumnje uperene protiv islama, da se otklone sve neistine koje se islamu upuuju, a s kojima islam nema nikakve veze.

9

Primjetno je da se u ovo vrijeme oituju udni i koncentrirani pokuaji izobliavanja slike islama i davanja lanih informacija o islamu i muslimanima uope, ime su se islamski mislioci suoavali i ranije na stotine, ako ne i na hiljade puta.

Na putu ostvarenja spomenutih ciljeva zahtijeva se puna i ozbiljna saradnja meu institucijama islamskih naroda bez obzira bile one obrazovnog, svjetovnog ili pravnog karaktera, jer je svaka od njih zaduena da predstavi istinitu sliku o islamu u raznim oblastima.

Islam je kompleksna i potpuno jasna vjera. U islamu nema nita nejasno ni skriveno. Nema nita od ega bi se muslimani stidjeli ili to bi krili. Uenja islama su sasvim lahka i ugodna. Ona detaljno obuhvataju sve potrebe ivota i sposobna su da odgovore svim nastalim aktualnostima u raznim oblastima.

Nema sumnje da Svijet danas prolazi kroz stravinu fazu ivota s kakvom se rijetko susretao u historiji. Snage globalizacije nastoje nametnuti svoju dominaciju nad drugima da bi ostvarili to vei interes na raun interesa drugih, a to vodi nasilju, sukobima i svakoj drugoj opasnosti po ivot ovjeanstva. Iz ovih razloga javlja se potreba ovjeanstvu u cjelini da se upozna sa injenicama islama, njegovim uenjima i odredbama. Islam je u stanju da povede ovjeanstvo ka spasu i izvede ga iz anarhije, gloenja i eksploatisanja slabih.

Ono to je najvelianstvenije u islamu i to islam unosi u drutvo jeste pravda, jednakost, sprjeavanje nasilja i neprijateljstva. Islam omoguava skladan, miran i stabilan ivot u kome su zagarantovana prava i ast svakog pojedinca.

Islam insistira na miru, pravdi, umjerenosti i jednakosti, bori se protiv ekstremizma, terorizma i nasilja. Zbog toga je i kod poziva ocrtao velianstven put koji se karakterie mudrou, lijepim savjetom i raspravljanjem koje vodi onome to je najljepe. U Kur'anu se kae:

Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom Putu. (16/125)

Islam kategoriki odbija prisiljavanje da neko prihvati islam. O tome Kur'an kae: U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. (Kur'an, 2/256) Za muslimane Kur'an kae da su oni pravedna zajednica: I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi

i da Poslanik bude protiv vas svjedok. (2/143) Pravednost je sredina izmeu pretjeranosti i nedotjeranosti. Prema tome, u

islamskom uenju nema mjesta ekstremizmu i terorizmu, jer te dvije rak-rane prijete ljudskom ivotu i dokidaju nadu ovjeka u miran i siguran ivot.

Odluan stav islama protiv terorizma pretekao je svaki sistem i savremeno zakonodavstvo vie od hiljadu i etiri stotine godina. Islam je smatrao one koji prijete ivotu nevinih ljudi i stabilnosti u drutvu da se oni istovremeno protive Allahu i Njegovom Poslaniku.

10

Pokuaji povezivanja islama sa terorizmom i ekstremizmom su providni i slabi i bivaju uniteni pred injenicama islama i njegova uenja.

Islamu pripada vodei stav o aktivnoj i miroljubivoj koegzistenciji izmeu drutava. To proistie iz potovanja asti ovjeka, bio on musliman ili nemusliman. Svi su ljudi jednaki po stvaranju jer Allah, d. ., kae:

Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita. (Kur'an, 49/13)

Pozivanje islama na saradnju i koegzistenciju nije ogranieno na jedne narode ili pristalice jedne vjere, nego se protee i obuhvata sve narode i sve vjere, jer Allah, d. ., kae:

Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere vae i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravini. (Kur'an, 60/6)

Jedna od veliina islama i njegova uenja jeste da islam garantuje nemuslimanima slobodu ispovijedanja vjere, a garantuje i zatitu nemuslimana u islamskom drutvu, zatitu njihovih svetinja, bogomolja i svojine.

Islam je kompleksna vjera. Njegovo uenje uspostavilo je cvjetajuu civilizaciju koja je dugo vremena unosila svjetlo po tamnim vilajetima. Ono je i danas sposobno da uspostavi vjersku i svjetovnu civilizaciju koja moe obuhvatiti horizonte duhovnog i materijalnog ivota u svim oblastima. Poznato je ta je islam uinio u ivotu arapskog naroda kada su Arapi prihvatili i primjenjivali islamsko uenje. Njihovu meusobnu svadu i gloenje islam je pretvorio u jedinstvo, njihovu slabost u snagu, a njih podigao na najvii stepen napretka, otvorio iroke horizonte u oblastima spoznaje i nauke, to nam govori da su bili u prethodnici svih naroda u nauci i spoznaji u naunom istraivanju, kulturi itd.

Islamsko uenje karakterie se podsticajem idtihada i mudtehida (iznalaenje najboljega i osoba koje su se predale iznalaenju najboljega). Metod idtihada u islamu otvoren je zauvijek. Ovaj metod daje islamu neogranienu virtuoznost koja ga ini sposobnim da prihvati sva otkrovenja ovog i svakog drugog stoljea. Obnavljanje je nain ivota islama. Poslanik, a. s., kae: Allah e davati ovom narodu (muslimanima) svakih sto godina nekoga ko e obnoviti vjeru toga naroda.

Ova obnova se ni u kom sluaju ne odnosi na temeljne osnove vjerovanja, naredbe i zabrane. Obnoviteljstvo ne znai izmjenu eriatskih propisa koje je Allah odredio, a Poslanik, a. s., ih prenosio i primjenjivao kao stalni program u ivotu muslimana.

Nema sumnje da progres u ivotu jednog naroda namee i promjene i izmjene u nainu ivota. Svako ko studiozno posmatra danas poloaj islamskog naroda primijetit e bezbroj navika i obiaja uvedenih u posljednjim stoljeima, kao to e primijetiti i veliki broj novotarija u vjeri koje zamagljuju postupke i moral muslimana. To je neto to od islamskih uenjaka i protagonista trai da vre svoje obaveze u smislu usmjeravanja takvih muslimana, da osnauju i pronalaze razne metode u svrhu otklanjanja tih slabosti, da osnauju nastojanja kako da se primijeni program dobrih ranijih pokoljenja. Upravo je to

11

pravi put obnovitelja. Obnoviteljstvo ne znai odbacivanje svega to je staro, odbaciti uloeni trud

islamskih uenjaka tokom etrnaest stoljea. Obnova ne znai ukidanje temelja koji se smatraju glavnim ishoditem eriata, a to su Kur'an, hadis, zatim konsenzus i analogija. tavie, obnoviteljstvo se obraa i gradi na ovim izvorima.

Mudtehid ili obnovitelj u islamu usmjerava svoju panju u pronalaenju odrednica u osnovnom tekstu ili dokazu. Niko od islamskih uenjaka nema pravo donositi odredbe samovoljno, pa ni onda kada ga narod opunomoi, bez obraanja na izvor, Kur'an i hadis.

Vrata idtihada i obnoviteljstva su otvorena u oblastima odredbi, ali koje nisu definirane tekstom Kur'ana i hadisa ni konsenzusom.

Dijalog je jedan od vanijih, pa i najvanijih sredstava islamskog saopenja. Kur'an je na mnogo mjesta proet dijalogom. To je naredba koja potvruje vanost dijaloga u islamu. U Kur'anu se, izmeu ostalog, navodi:

Reci: O, sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama zajednike; da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, i da jedni druge, pored Boga, bogovima ne drimo! Pa ako oni ne pristanu vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani! (3/64)

Dijalog e uspjeti ako se vodi uz uzajamno potovanje, ravnopravnost i pravednost, bez fanatizma, ekstremizma i prijezira. Dijalog sa drugima otvara iroka vrata u smislu predoenja injenica islama drugima, upoznaje ih sa islamskom tolerancijom, upoznaje ih da je islam zavrnica svih poslanstava, da nosi u sebi elemente napretka, progresa, civilizacije i kulture za svakoga ko ivi u njegovu okrilju. Dijalog bi trebao obuhvatiti sve oblasti koje su od interesa za muslimane i druge. Meutim, ako ima i takvih koji pospjeuju sukobe sa muslimanima, dijalog i tada omoguava da se takvima objasni da islam proteira mir i saradnju. Islam zahtijeva dobre odnose sa susjedima i miroljubivu koegzistenciju sa svima. Svaki razuman i pametan ovjek primjeuje da je dijalog sredstvo misaono zrelih ljudi, onih koji ele mir i sigurnost u svijetu, koji ele rjeavati probleme mudrou i saradnjom radi pobjede istine, pravde i jednakosti.

Oito je da je vrijeme kroz koje prolazi ovjeanstvo iz dana u dan sve surovije, opasnosti se poveavaju i prijete mu da ga unite. To je neto to obavezuje sve da ozbiljno i iskreno saraduju u cilju otklanjanja opasnosti i sueljavanja sa posljedicama tih zaotravanja po drutvo u cjelini.

Shvaajui ovu situaciju koja se nadvila nad ljudskim rodom poput mraka noi maglovitih dana kada gromovi tutnje, a munje paraju svojim blijeskom nebeski svod, dok se ljudi, ptice i sva druga iva bia sklanjaju u svoju sklonita, vire i sa zebnjom oekuju kakav ih tufan i nepogoda moe zadesiti, oglaava se, ba u tom olujnom i stravinom vremenu, tim mislilaca, ne da traga za istinom, nego da ukae na oitu i jasnu istinu, da bi ovjek olujnog i stravinog dana spasio sebe i svoj okoli. Ti mislioci pokuavaju otvoriti oi zaslijepljenom, urazumiti nerazumnog i tvrdoglavog, udobrovoljiti mrzovoljnog i smiriti plahovitog i hrlovitog, predajui itateljstvu neogranienog prostora, aroliko cvijetnu i mirisavu knjigu - cvijetnjak, da italac eta po njoj i napaja se onim to mu treba.

12

Pojavom ovog, brojem strana malog ali sadrajno znaajnog djela, italac e nai u sredini kosmopolitskog drutva tako da e mu poruka ove knjige rasvijetliti nerasvijetljeno, dati novo saznanje o jednom uenju starom etrnaest stoljea, lahko shvatljivih i prihvatljivih njegovih poruka. U ovom smislu i autori ovog djela rasvjetljavaju, na prvim stranicama, razloge koji su ih naveli da izloe istinu islama reagujui na prigovore i neistine.

Prevodilac

13

PREDGOVOR

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je salat-i selam na najasnijeg poslanika

Muhammeda, njegov rod i njegove saborce, sve! Islam je bio i jo uvijek je cilj raznobojnih i brojnih vjerskih i politikih napada.

Njegovi neprijatelji nisu se ustruavali da upotrijebe protiv njega sva materijalna i moralna sredstva u cilju njegova potpunog unitenja ili stavljanja granice njegovu irenju budui da se islam neprestano ustaljuje u srcima ljudi.

Islam su napadali:

- totemisti u Mekki, - jevreji u Medini, - kranski znalci u Damasku i Bagdadu i - orijentalisti na Zapadu. Njihov glavni poriv za to bio je to to islam privlai k sebi brojne pristalice koji su u

njemu pronali svoj duhovni mir, zadovoljstvo za svoje umove i stabilni program za svoje ivote.

Islam preporuuje da se islamski poziv vri s mudrou i lijepim savjetom, da muslimani ne raspravljaju sa pristalicama objavljene Knjige (jevrejima i kranima) osim onim to je bolje i da se niko ne prisiljava da prihvati islam.

Jedan od najvanijih postulata islama glasi: U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti.1 Islam je vjera koja nikoga ne napada, ali je sposoban da se sam brani. U posljednje

vrijeme islam je izloen zajedljivom napadu ija je osnova da je on novi neprijatelj protiv koga se treba boriti, nakon to je poraen komunizam. Oni kojima je to cilj koriste neke nenormalne postupke neznatnih pojedinaca muslimana pokuavajui da te njihove postupke uope i primijene na oko milijardu estitih muslimana koji ive na raznim krajevima Zemlje.

Istina islama je potpuno svijetla. Ona je u svojoj jasnoi kao Sunce, pa i pored toga, ima i takvih koji zatvaraju svoje oi pred tom svijetlom injenicom i pokuavaju zatvoriti oi i drugih. Ova knjiga je upuena i jednim i drugim. Ona je jednostavna i sjajne, jake

1 Kur'an, 2/256.

14

oitosti u svom znaenju. Prvo, zato to nudi kompleksno razumijevanje islama uz oslanjanje na njegove

glavne izvore, Kur'an i Sunnet Poslanika, i isticanje osnovnih njegovih znaajki u oblastima:

- vjerovanja, - ibadeta, - etike i - zakona (eriata). Ovim se objanjava stvarna slika islama da bi se mogle s lahkoom spoznati lane

slike koje neki ire o islamu.

Drugo - a to je glavni cilj ove knjige - da odbaci najvanije izazvane prigovore protiv islama, ranije i u ovo nae vrijeme, nakon to su ovi prigovori sabrani na ovaj nain po prvi put naunim stilom koji se zasniva na jasnom dokazu i stavlja u ruke savremenom muslimanu potrebne instrumente da brani svoju vjeru od razliitih izmiljotina.

italac e nai svaki bezuman upad sa detaljnim odgovorom na taj napad u grupi definisanih taaka na koje se on moe u cjelini osloniti ili na neke od njih u smjeru upuivakog i objektivnog zadovoljstva.

Ova knjiga karakterie se jednostavnou i velikom konciznou. Nastojalo se ouvati kod dovoenja u sklad ovih dvaju principa da bi nauna materija ove knjige bila prikladna da se prevede na sve svjetske jezike.

Preostalo je da se kae da je ova objavljena knjiga malog obujma pripremljena na kolektivnoj osnovi. Na ovoj pripremi uestvovala je u odgovoru izabrana grupa velikih znalaca i mislilaca muslimana iz Egipta ija su imena upisana na omotu ove knjige. Takoer je potrebno ukazati da je recenzija izvrena na Univerzitetu El-Azher i Egipatskoj instituciji za fetve, Daru'l-ifta'.

Neka Allah nagradi sve uesnike koji su uestvovali u radu na ovoj knjizi najboljom nagradom za ono to su predoili u odbrani uzviene vjere i pravedno rasvijetlili njeno razumijevanje i shvatanje.

.

15

KOMPLETNO RAZUMIJEVANJE ISLAMA

Islam je posljednja nebeska objavljena vjera koja se karakterie lahkoom. Njega

moe prihvatiti sasvim lahko svaki razum. On je upuen svojim uenjem ovjeku za svako vrijeme i za svako mjesto.

Samim oglaavanjem i izricanjem od strane ovjeka (oitovanjem ehadeta) da je samo jedan Bog - Allah, i da je Muhammed Njegov poslanik (La ilahe illallah ve enne Muhammeden Resulullah), ovjek postaje muslimanom. Na taj nain on postie veliki broj prava, ali se i na njega proteu i neke obaveze u okviru kompletnog vjerskog drutvenog i kulturnog sistema kojima on zatiuje svoje materijalne potrebe i usliava duhovne enje svake osobe i drutva.

Zbog pogrenog razumijevanja, katkada, i nepotpunog shvatanja islama, veoma esto, bit e od velike koristi izloiti kompletno shvatanje i poimanje islama i to u njegovoj prioritetnoj formi i historijskom praenju njegova formiranja uz oslanjanje na njegove osnovne izvore koji se direktno vraaju na asni Kur'an i Poslanikov sunnet.

Islam ima etiri osnovna postulata. Njegovo kompletno razumijevanje i stabilizacija njegovog sistema mogue je samo uz pridravanje tih postulata. Ti postulati su:

- vjerovanje (el-'akide), - obredoslovlje (e-e'air), - etika (el-ahlak) i - zakon (et-teri'). Mjesto vjerovanja je srce. Ono sadri vjerovanje u jednotu Allaha, Stvoritelja

Kosmosa, uvara sistema u Kosmosu, Koji ima uvida u sve tajne Kosmosa, vjerovanje u Onoga koji je jedini koji zasluuje da mu ovjek ibadeti (klanja se), da ovjek bude skruen, da trai oprost, pomo i sve drugo to ibadet prati, zatim da vjeruje u proivljenje poslije smrti, polaganje rauna, uz nagradu i kaznu koje slijede po obraunu.

Kur'an i sunnet su definisali elemente vjerovanja: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, poslanike i sudbinu (kader), bila ona dobra ili zla, i Sudnji dan.

Poeljno je da vjerovanje bude ustaljeno u srcu muslimana, smjeteno iz njegova razuma. Ovdje je nuno ukazati da asni Kur'an poziva svaku osobu da potrai uvrenje u sebi kroz jasnu potvru ovog vjerovanja izlaui historiju i sudbine ranijih naroda, zatim stalno istraivanje u Kosmosu i razmiljanje o njegovim prirodnim pojavnostima kako bi vjerovanje srca bilo potvreno sa zadovoljenjem razuma.

16

Vjerovanje u Kur'anu zauzima temeljno mjesto jer se smatra osovinom oko koje krui ivot muslimana i vee se za nju. Poznato je da je Poslanik, a.s., boravio u Mekki trinaest godina poduavajui ljude vjerovanju. Skoro pola asnog Kur'ana govori o vjerovanju i razrauje metod njegova utvrivanja. Na putu tog vjerovanja dali su svoje ivote, pali kao ehidi, vei broj prvih muslimana, to ljudi, to ena koji su bili mueni od strane totemista Mekke, a koji su svim silama i sredstvima nastojali da ih odvrate od vjerovanja u jednog Allaha ka oboavanju kipova.

injenica je da islamsko vjerovanje predoava muslimanu ono to je smisao ivota i istovremeno, kad ovjek musliman smjera ka povinjavanju Gospodaru nebesa i Zemlje, osjetit e da je on pod Njegovom zatitom, da Njegova njena milost obuhvata ovjeka sa svih strana, da svi poslovi ovjeka, kada postoji istinito islamsko vjerovanje, bivaju usmjereni prema jednom cilju koji dostie Allahovo zadovoljstvo i odstranjuje Njegovu srdbu. Na taj nain postepeno formira se u dubini due muslimana neka vrsta etike savjesti koja nadmauje osjeaj kako bi se formirao stav islama ta je dobro a ta zlo, ta sramota a ta plemenitost, a to je ono to se u jeziku vjere izraava imenom et-takva (predanost Allahu).

to se tie islamskog obredoslovlja, ono se odraava u etverome:

- namazu, - postu, - zekjatu i - hadu. Namaz je stub vjere. Njegovo filoloko znaenje je dova, a to je, ustvari, zbir dova i

ajeta iz Kur'ana koji se ue u raznim pokretima i odreenim mjestima (stajanju, ruku'u i seddi). Namaz se moe klanjati i pojedinano i u dematu, kada su ljudi poredani u safove (redove) koje predvodi imam. Klanjanje u dematu je mnogo bolje i sevapnije. Namaz se klanja pet puta u toku dana i noi, a to su: sabah, podne, ikindija, akam i jacija.

Petkom svake sedmice klanja se duma u dematu, gdje prisustvuje veliki broj stanovnika jednog nastanjenog mjesta. Duma namazu prethodi hutba u kojoj imam izlae jedan od problema koji interesuje muslimane. On ih istovremeno poziva da se pridravaju vjere i trae oprost od Uzvienog Allaha.

Meutim, da li je namaz samo dova i prazni inovi bez ikakve duhovne sadrine? Nikako! Jer namaz u islamu znai direktni susret izmeu muslimana i njegova Gospodara. Kur'an istie da je musliman, kad god je na seddi, tada najblii svome Gospodaru:

Seddu ini i nastoj da se Gospodaru svome priblii.2 Tako isto Kur'an opisuje namaz: Namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo.3 Ovo znai da je stvarni namaz onaj kojeg obavi musliman sasvim svjesno i skrueno

i da je prirodno da takav namaz sprjeava od injenja velikih, pa i malih prekraja i grijeha.

2 Kur'an, 96/19. 3 Kur'an, 29/45.

17

Sasvim je daleko da bi smo mogli pojmiti da neko, izlazei iz susreta sa svojim Gospodarom, bude spreman da se sretne s nekim drugim i da ini neto ime Allah ne bi bio zadovoljan.

U Kur'anu se takoer navodi opis namaza, da je on, uz strpljenje, vano sredstvo koje pomae muslimanu da se suoi sa svakodnevnim problemima kojima je izloen:

O vjernici, traite sebi pomoi u strpljivosti i obavljanju namaza.4 Ovo znai da namaz igra pozitivnu ulogu u ivotu muslimana. I dok se priprema da

se hrabro suoi sa problemima u svakodnevnom ivotu, namaz mu daje i duhovni mir koji jako djeluje na muslimana. Zbog toga Allahov Poslanik kae Bilalu, mujezinu u njegovo vrijeme: Unesi nam duhovni mir namazom, o, Bilale!5

Na ovaj nain ostvaruje se u namazu smisao na koji ukazuje Poslanik, a.s., u hadisu u kome na lijep nain poredi namaz koga obavlja musliman pet puta dnevno sa kupanjem pet puta dnevno u rijeci koja protie pored njegove kue, i isto kao to na ovjeku koji se kupa svakodnevno pet puta u rijeci nee ostati nikakva traga prljavtine, tako isto i namaz djeluje: isti duu i preiava je.6

Na kraju, namaz, pored toga to sadri dove, traenje oprosta i usmjeravanje srcem, razumom i tijelom ka Uzvienom Allahu, on ini znaajnu ulogu u uvrivanju vjerovanja u dui muslimana, snabdijeva ga svakodnevno novom osobnom legitimacijom.

to se tie posta, on se sastoji od ustezanja od jela i pia (i seksualnih odnosa izmeu suprunika) od pojave zore pa do zalaska sunca u toku mjeseca ramazana svake godine.

Neki odlaze tako daleko pa kau da je cilj posta da djeluje na bogatog ovjeka kako bi osjetio bol gladnoga, od ega pati svaki siromani ovjek. Meutim, post je obaveza svakog muslimana, bio on bogat ili siromaan, pa bi se moglo rei po prirodi ovog obreda da on obavlja znaajnu ulogu u ispravljanju obiaja muslimana koji se formiraju, moda, u toku godine. Primjetno je da se za vrijeme ramazana ivot svih muslimana odvija na isti nain, koji se, zasigurno, razlikuje od ostalih mjeseci u godini.

Na taj nain, to je povoljna prilika za onoga koji je uronuo u loe obiaje (ispijanja kahve ili puenje cigara...) da se otrgne od toga po isteku mjeseca ramazana koji mu je nametnuo da se suzdri od jela i pia, a i jedno i drugo su potrebni ovjeku.

Ovdje se manifestuju i dvije mudrosti koje proistiu iz posta. Prvo, to post radi na jaanju ljudskog htijenja kod muslimana, a htijenje ovdje znai mo na osnovu odluke koju donosi sam ovjek da se sustegne od svega onoga na to ga navode uici. Tako npr. hrana ovjeka je pred njim, ali on se sustee i ne jede pridravajui se vjerskog uenja i provoenja Allahovih odredaba. Prema tome, ako uspije da se sustegne od onoga to je halal (doputeno), posta e biti u stanju da se sutegne i od onoga to je haram (zabranjeno), kao to je bespravno jedenje tue imovine i tjelesno uivanje sa enama drugih, to je zabranjeno (haram). Druga mudrost posta odraava se u oivljavanju vjerske pobude 4 Kur'an, 2/153. 5 Biljee Davud i Darekutni. 6 Biljee Buhari i Muslim.

18

(ljudske svijesti). Sasvim je jasno da je post, izmeu ostalih obreda, ibadet koji ima i negativan peat u smislu da musliman, kad posti, to se ne manifestuje na njegovim organima kao to je sluaj sa namazom, zekjatom i hadom. Ko je taj ko bi mogao da uoi razliku izmeu osobe koja je dorukovala i druge osobe koja nije nita pojela ni popila? Otuda je post sasvim poseban ibadet koji se protee samo izmeu ovjeka i njegova Gospodara. Niko do njih dvojica nema uvida u to. Za vrijeme posta u cjelini iezava licemjerstvo, jer licemjerstvo je neka vrsta djelatnosti da bi se ovjek time pojavio pred drugima kako bi postigao kod njih ugled. Zbog toga Uzvieni Allah kae u hadis-i kudsiji: Svaki posao ovjeka je njegov, osim posta; post je Moj i Ja nagraujem za post.7

Ova vjerska pobuda (savjest) koju usauje post u duu muslimana je ono o emu je reeno u prethodnom hadisu pod imenom taqwa (odanost). Ona se sastoji od stalnog osjeaja i budnosti da Uzvieni Allah gleda na sve ono to krui u naim umovima, a ne samo na ono to mi inimo i govorimo daleko od oiju ljudi.

Poslije namaza i posta dolaze druga dva obreda, a to su zekjat i had. Prvi je obaveza samo bogatima, a drugi onima koji imaju mogunosti da je izvre.

Zekjat u arapskom jeziku znai uzdizanje i ienje, a sastoji se od izdvajanja veoma neznatnog dijela iz odreene koliine sredstava, a protee se na vlasnitvo ovjeka koje ima tokom cijele godine, a da za tim nema potrebe. Nema sumnje da je Allahova pravda ovdje dola sasvim jasno do izraaja. Osoba koja stie svoju hranu dan za dan nije obavezna davati zekjat. Osoba koja raspolae velikim imetkom, ali ga ona neprestano troi tokom godine, takoer nije duna davati zekjat. Tamo postoji odreeni nisab (dio) koji se daje na zekjat i pod uvjetom da taj dio bude stalan za cijelu godinu, u vlasnitvu dotine osobe.

Postoji mogunost da se uspostavi poseban organ koji bi sabirao sredstva zekjata od muslimana kao i organ koji bi dijelio taj zekjat. Allah, d. ., je definisao u Kur'anu nain dijeljenja zekjata. Svi ovi naini krue oko pruanja pomoi onima koji su potrebni i u svrhu olakanja ivota siromanih ili bijednih:

Zekjat pripada samo siromasima i nevoljnicima i onima koji ga sakupljaju, i onima ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduenima, i u svrhu na Allahovu Putu, i putniku - namjerniku.8

Time se kroz ovaj obred ostvaruje neka vrsta drutvene poeljne solidarnosti radi uravnoteenja dinamike islamskog drutva i njegove vrstine.

Meutim, bogat musliman zna sasvim dobro da je zekjat njegova obaveza koja predstavlja samo sasvim mali dio njegovog godinjeg dohotka. Zbog toga se njemu upuuje stalni poziv da daje dobrovoljne priloge u svrhu kakva dobra ili drutvenog oporavka. Odatle, primijetili smo da mnogi muslimani podiu svojim sredstvima damije, grade kole i bolnice. ak neki i poslije svoje smrti oporuuju da se prema njihovoj preporuci rade dobra djela u to e se troiti prihod njihovih uvakufljenja stalno na siromane i potrebne, ak i na ivotinje i ptice. (Tako npr. postoji na vrhu damije Ebu Dehb, koja se nalazi

7 Biljei Muslim. 8 Kur'an, 9/60.

19

nasuprot zgrade Azhara u Kairu, munara koju natkriljuje pet ogromnih otvorenih posuda za koje kau da su postavljene posebno radi stavljanja u njih razliitog zrnevlja kao i vode hranei time golubove i vrapce.)

Ako je zekjat propisan kao obaveza svakom muslimanu koji je imuan, had je etvrti i posljednji obred meu ibadetima, a obavezan je samo za sposobna muslimana u pogledu sredstava i zdravlja, i to jednom u ivotu.

Had se sastoji od putovanja u Mekku, gdje se nalazi Kaba (Bejtu'llahi'l-haram) koju je izgradio Ibrahim, a.s. Ona je postala osovina kojoj se okreu muslimani cijelog Svijeta u svojim svakodnevnim namazima. Had obuhvata nekoliko vjerskih obreda od kojih je najvaniji tavaf oko Kabe, zatim zadravanje na brdu Arefat uz izravanje jednote Uzvienog Allaha, zatim pune ovisnosti o Njemu i zahvalnosti na blagodatima i darovima koje je poklonio ovjeku.

U periodu hada muslimani se okupljaju sa raznih strana Zemlje. Razni narodi i razliiti jezici da bi se sreli na jednom cilju da obave jedan vjerski obred. Istovremeno, njima se pruila prilika da izmijene i meusobne koristi, da uspostave i potvrde bratske veze i definiu principe meusobne saradnje. Potpuno je jasno da musliman u sredini ove ogromne mase osjea znaaj islama kome i on pripada. Ko bi bio taj ko bi mogao pokrenuti ovu gomilu oko sebe da izraavaju jednu telbiju (odazivanje Allahu) i da svi istovremeno tee prema jednom cilju i time da bude ispunjen prostrani krug koji je zapoet od njega samoga, a zavrava se sa cjelokupnim ovjeanstvom. Ovdje se manifestuju rijei Uzvienoga Allaha izraene u Kur'anu:

Mi smo te poslali svima ljudima,9 i rijei Uzvienoga: Reci: O, ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik.10 To su ti islamski obredi: jednostavni, meusobno se isprepleu i povezuju.

Najvanije to se kod toga moe primijetiti jesta da oni u ovjekovoj dui potvruju njegovu odanost Uzvienom Allahu i stalno strahopotovanje prema Njemu, zatim, stalno djelovanje za ostvarenja Njegova zadovoljstva. To je djelo istovremeno koje povezuje muslimana sa njegovim Gospodarom, da ini to bolje odnose i sa drugim ljudima oko sebe. Pa namaz, npr. po obiaju, obavljaju stanovnici jedne mahale, a post sprjeava muslimana da uznemiruje druge muslimane bilo djelom ili rijeima, dok zekjat poziva muslimana na dijeljenje i umekava njegovo srce da bude paljiv prema potrebnima. Na kraju, had je veliki kongres na kome se manifestuje susret muslimana sa njegovom braom i ostalim narodima. To je sveopi susret ljudi koji se uzdie iznad razlika po nacionalnostima i jezicima.

Tako nalazimo da musliman, sa svojim snanim vjerovanjem i iskrenim obavljanjem vjerskih obreda, postaje sposoban da bude dobar lan u dobrom drutvu, a dobar lan je onaj koji se oslobodio svih nagona svoje savjesti da ini neto to je nisko i loe, a pridrava se podstreka koji proistie iz njegove savjesti pa ini ono to je plemenito. Ovo znai da on

9 Kur'an, 34/28. 10 Kur'an, 7/158.

20

nema potrebe ni za kakvom kontrolom od strane efa ili nadlenoga. Na ovaj nain dostiemo do glavnog treeg osnovnog postulata islama, a to je moral

(ahlak). Termin ahlak je mnoina od rijei huluk (etika), a huluk u svojoj jednostavnosti je izraz o podstreku ponaanja. Ovaj podstrek vezan je za namjeru, htijenje i odluku, dok ponaanje formira vanjske postupke ovjeka. Jasno je da je taj podstrek osnova ponaanja. Otuda islam posveuje posebnu panju formiranju ovog podstreka kako valja. Ovo formiranje poinje od povezivanja sa vjerovanjem i stalnim njegovim obnavljanjem kroz obrede kako bi ovjek postao musliman, a njegova namjera je uvijek usmjerena ka ostvarenju Allahova zadovoljstva, a njegova odluka kao neto vrsto da nee grijeiti nego initi stalno pozitivna djela jer Allah, d. ., kontrolie svaki pokret ovjeka i ima uvida u najsiunije njegove primisli.

Ahlak se manifestuje samo u ponaanju. Ovo ponaanje trai pronalazak i drugih osoba s kojima bi on saraivao u okviru uzajamnih odnosa. Moglo bi se rei openito da se ti odnosi, koji se tiu ljudskih postupaka predstavljaju u tri osnovna kruga: krug porodice i susjeda, krug prijatelja i kolega na poslu i krug muslimana i ostalih.

U postupcima sa blinjima (rodbinom) istie se poznati islamski izraz siletu'l-erham (rodbinska povezanost), a znai stalnost ljubavi, obazrivosti, pruanje pomoi i briga za blinje.

Na elu blinjih dolazi postupak sa roditeljima, koji ima posebno mjesto u tim odnosima. Poslanik, a.s., kae jednom muslimanu kada ga je upitao ta da dijeli svome roditelju: Ti i sve to ti ima su tvoga roditelja.11

to se tie majke, njoj pripada svaka panja i zatita jer hadis kae: Dennet je pod stopalama majinim.12 Pokornost roditeljima, prema islamskom uenju, je apsolutna. Ona se izuzima samo u jednom sluaju, a to je kada pozivaju svoje dijete da pripisuje Allahu druga (irk).

Moda mi jo ne bismo osjetili vrijednost islamskog uenja koje govori o milosti prema roditeljima sve dok se to nije manifestovalo u novije vrijeme, kada su se pojavili tzv. staraki domovi u koje sinovi odnose svoje roditelje ostarjele i smjetaju ih u posebna mjesta da bi bili zatieni zdravstveno i kulturno. Meutim, njima sigurno nedostaje toplota arkih odnosa na koje ukazuje islamski izraz siletu'1-erham (rodbinska veza). Isto tako, islam ukazuje na sve povoljne okolnosti za plemenito postupanje sa suprugom, poevi od odgovornosti troenja na nju, usliavanja njenih materijalnih potreba, pa do najtanahnijeg i detaljnijeg objanjenja koje se trai od muslimana, npr., da se obraa supruzi njenim nadimkom po djetetu (ja, Ummi fulan), umjesto da koristi direktno njeno ime, da to ini iz potovanja prema njoj i da ga uva u kui, u porodici. Islamu nije poznata udaja i enidba nasilu. Sloboda je potpuno zagarantovana za suprunike kod sklapanja braka. Tako isto i u trajanju braka postupa se na pozitivan i lijep nain. Meutim, ako dolazi do neugodnosti u ivotu suprunika zbog nekog razloga, onda je talak, razvod braka, tome rjeenje, s tim da ovjek treba u tom sluaju veoma plemenito postupiti, jer Uzvieni Allah kae:

11 Biljee Ibn Made i Taberani. 12 Biljei Kadai u Musnedu'-ehab i Hatib Bagdadi u Dami'u.

21

.. ili ih velikoduno zadrati ili im na lijep nain razvod dati.13 Ovo znai ili da brak potraje u lijepim odnosima ili da se rastave i da razvod bude

izvren plemenito. Meutim, ono to ujemo katkada o braku, da se neke djevojke muslimanke prisiljavaju na udaju za nekoga ko im se ne dopada, ili da neki loe postupaju sa svojim suprugama, ili da koriste pravo na razvod braka kao neto to bi izazivalo potekoe ili nelagodnost..., svi ti sluajevi su proistekli iz divljake prirode. To su neodgovorni postupci koje islam odbacuje.

Kada je rije o susjedu, to u oblasti islamske etike zauzima vano mjesto i istovremeno ini veliku mudrost koja nije nepoznata onima koji vode brigu o stanju ljudskog drutva. Poslanik, a.s., kae: Dibril je toliko insistirao na susjedu, tako da sam pomislio da e susjed imati pravo naslijea.14 Ovo znai da se susjed ubraja skoro u porodicu pa se apeluje na muslimana da obilazi svoga susjeda u sluaju bolesti, da osjea alost kada je u nesrei i uestvuje s njim u njegovoj radosti, da svoju panju prema njemu izraava kroz poklone i pozive. Sigurno je da je potovanje ovog odnosa neto to ini od stambene etvrti u islamskom drutvu organsku cjelinu koja je vrsto meusobno povezana. To moe primijetiti svaki strani turist koji posjeti neku islamsku zemlju u kojoj se uva drevna tradicija.

Ako je grad sa svojim savremenim ivotom kao pu u svojoj koljci, osamljen, potrgao sve islamske veze izmeu susjeda, ipak narodne etvrti i prostrane oblasti sela jo uvaju i sada mnogo tih povezivanja.

Musliman je, doista, u svojim odnosima sa svojim prijateljima i kolegama dobar primjer iz onog hadisa: Musliman prema drugom muslimanu je kao zgrada iji zidovi podupiru jedan drugoga.15

Davanje prednosti je rezultat bratstva u ime Allaha, a hadis Poslanikov tekstom kae da musliman eli svome bratu ono to eli i sebi, i to je izraeno rijeima: Niko od vas nee biti vjernik sve dok ne bude elio svome bratu ono to eli samome sebi;16 iskrenost, ispunjenje obeanja, vraanje povjerenoga njegovom vlasniku, konsultovanje sa onim ko osjea potrebu za konsultacije i stalno nastojanje da se uradi neto od koristi za prijatelje...

U oblasti postupaka meu muslimanima openito primijetit emo da Poslanikov hadis definie muslimana da je on taj od koga su zatieni musliman, od njegovih rijei i djela. Poslanik kae: Musliman je onaj od koga su mirni drugi muslimani od njegova jezika i njegove ruke,17 tj. onaj koji nikog ne uznemirava svojim djelom niti rijeima. U ovom okviru spominje se i ienje puta od prljavtine ili kamenja koje bi moglo biti uzrok da uznemiri prolaznika koji ide tim putem.

Ako je sprjeavanje uznemiravanja negativna naredba formalno, ipak, tamo se susreu i pozitivne, veoma brojne strane od kojih su: nazivanje selama onima koji sjede ili prolaze i odgovaranje drugih na selam sa boljim odgovorom, zatim traenje dozvole prije

13 Kur'an, 2/229. 14 Biljee: Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Hanbel. 15 Biljee: Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai. 16 Biljee: Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai, Ibn Made i Ibn Hanbel. 17 Biljei Muslim.

22

ulaska u kue drugih, obaranje pogleda od tuih ena, raspravljanje u dijalogu na lijep nain, savjetovanje mudrim postupkom, ukazivanje asti gostu, hranjenje gladnoga i davanje sklonita namjerniku koji ga nema.

Nemuslimani koji ive u islamskom drutvu, a oni su preteno jevreji i krani, imaju prava kao i muslimani, a zadueni su isto to i musliman. Pravi musliman susree ih sa krajnjim potovanjem prema njihovim vjerskim obredima, njemu je dozvoljeno da jede njihovu hranu i da se eni sa njihovim enama; ako doe do spora s njima, takav musliman raspravlja samo sa onim to je bolje. Isto tako, i privredna saradnja sa njima je dozvoljena. Poznato je da je Poslanik, a.s., umro, a njegov tit kao zalog je bio kod jednog jevreja. Osim toga, od supruga Poslanika, a.s., bila je Marija, Koptkinja, koja mu je rodila sina Ibrahima.

Omer ibn El-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, drugi halifa muslimana, davao je siromanim vjernicima objavljene Knjige jedan dio iz bejti'l-mala (dravne blagajne muslimana), zatim je skinuo diziju (porez) sa popova i monaha. Tokom cijele islamske historije ljekari halifa bili su preteno jevreji i krani. Islamska civilizacija priutila im je najbolju priliku za plemenit i dobar ivot. Ugnjetavanje se desilo tek u stoljeima ekstremizma i zaostalosti, i to od strane osoba koje nisu shvaale duh islama nego su postupali po linom nahoenju proizilom iz njihove pokvarene prirode. Islamska etika ne ovisi samo o saradnji sa ljudima, nego se ona protee i obuhvata i ivotinje i prirodu, podrazumijevajui tu mrtvu prirodu i bilje.

Prema stavu Kur'ana, zemlja je mjesto za sijanje, a nije poprite za ruenje. Mora su potinjena, prema tom uenju, za transport ovjeka i roba, za iskoritavanje dobre hrane, a nisu poprita za ratne manevre. Poslanik, a.s., zabranio je muslimanima, u vrijeme sukoba, da sijeku stabla osim ako bi to bilo potrebno radi hrane.

Prema ivotinjama islam je krajnje njean. Insistira da ovjek ne uspostavlja borbu izmeu ivotinja (kao to se deava u borbi pijetlova) ili da ivotinje koristi za ono za ta one nisu stvorene (kao to je divlja borba bikova). Jednom prilikom, kada je Poslanik, a.s., primijetio vrapca koji se vije krilima iznad zemlje, kae ashabima: ini to ova ptica radi bola za svojim mladunetom! Vratite ga njoj!18

Prenosi se od Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao: Jedna ena je dospjela u pakao zbog make koju je vezala. Nije je hranila, niti ju je pustila da se hrani hranom po zemlji dok nije lipsala.19

Takoer se prenosi od Poslanika, a.s., da je neki ovjek jako oednio, siao u bunar da se napije vode, a kada je izaao iz bunara, primijetio je pae kako dahe i lie zemlju od ei pa je rekao: Ovog psa pogodila je e kao i mene. Ponovo se spustio u bunar, napunio svoju mestvu vodom i napojio psa. Zbog toga, zasluio je oprost.20

Ovo je samo letei pogled o nekim vidovima islamske etike, a oni su brojni i raznovrsni tako da bi se moglo rei da je cijeli islam etika, moral.

18 Sunen, Ebu Davud. 19 Biljee Buhari i Muslim. 20 Biljee Buhari i Muslim.

23

Poslanik, a.s., tvrdi da je on poslat da upotpuni plemenitost etike, ahlaka.21 On kae za sebe: Moj Gospodar me je lijepo odgojio.22

Kada je bila upitana Aia, supruga Poslanika, a.s., o etici Poslanika, a.s., odgovorila je rijeima: Njegova etika je bila Kur'an.23 Ovo znai da Poslanik, a.s., predstavlja u svom praktinom ivotu najkompletniji uzorak u kome se manifestuje puna etika i ponaanje kojima poziva Kur'an. U ovome je jasan dokaz da je principe i islamske etike vrijednosti, uprkos njihovim znaenjima i idealnosti, vazda mogue praktino ostvariti u ljudskom ivotu.

Hasan ibn Ali, neka je Allah zadovoljan njime, jo dok je bio dijete, uao je Poslaniku, a.s., dok je bio na seddi, uspuzao se na njegova lea i Poslanik uspori sa seddom sve dok Hasan nije siao. Nakon to je zavrio sa namazom, neki ashabi ga upitae: Allahov Poslanie, zato si oduio sa seddom? On im odgovori: Moj sini je uspuzao na mene pa sam smatrao nelagodnim da ga ubrzam da sie.24

Jednog dana Vjerovjesnik, a.s., jeo je svjeu hurmu drei je u ruci, a kopicu uvao u lijevoj ruci. Dok je pored njega prolazila ovca, on joj pokaza kopicu. Ovca je jela kopicu iz njegovog lijevog dlana, a on je jeo svojom desnom rukom sve dok je nije pojeo. Tada se ovca vratila.25

Sasvim dovoljno je da je Poslanik, a.s., rekao: Ko nije milostiv prema ljudima, Allah nije milostiv prema njemu.26

Na kraju, etika u islamu skoro da regulie sve vrste pojedinanog ponaanja, a sve to proistie iz bogobojaznosti i sigurne svijesti da je smisao pravda koja ne ini nasilje nikome ni koliko jedan atom dobra ili zla. Time je i potvrena osnova na kojoj ivot poiva. To je ovdje Allahov dar koji kanjava zbog loeg postupka onako kako ovjek zaslui, a nagrauje svako dobro deseterostruko.

Ovim nismo dospjeli do etvrtog postulata u islamu, a to je islamski zakon (eriat), bez izgradnje koja bi stvarno poivala na vjerovanju, obredima i etici. eriat nije nita drugo do kodeks zakona i odredaba kojim se regulie ivot pojedinca i islamskog drutva. Pored toga, on odreuje i kazne za prekraje.

Islamski zakon je veoma bogat i raznovrstan. O njemu se brine fikhska (pravna) znanost objanjavajui njegove razliite odredbe koje su vezane za ibadet (i formu obavljanja ibadeta), zatim finansijske postupke (kao to je kupoprodaja, zalog i osiguranje itd.), graansko i porodino pravo (kao to je brak, razvod braka i nasljedstvo).

Strunjaci zakonodavstva primijetili su, kao i drugi, kakvom se pravdom i tolerancijom odlikuje islamsko pravo, panjom za interese ljudi, ne optereujui ih vie nego to mogu podnijeti ili neim neloginim. Sasvim je sigurno da je posljedica ovih uzroka bila brzo irenje islama i njegova stabilnost u zemljama ranijih civilizacija i starih 21 Ibn Hanbel, Musned, Malik, Muvetta'. 22 Ibn Sem'ani, Edebu'l-imla'. 23 Biljee: Muslim, Davud i Ibn Hanbel. 24 Nesai, Sunen i Ibn Hanbel, Musned. 25 Ibn Hanbel, Musned. 26 Biljei Muslim.

24

zakona. Islamsko pravo zadovoljava sve strane pojedinanog porodinog i drutvenog

ivota, kao to postavlja osnove i zagarantovane principe za uspostavljanje naprednog politikog drutva i odgovarajue prosperitetne privredne aktivnosti.

Svaka osoba u islamskom sistemu ima pravo na zatitu svoga ivota, vjerovanja, linosti i sredstava, svaka porodica ima, sukladno ovom zakonu, pravo na ivot koji udjeljuje svako potovanje. ena je, prema ovom zakonu, veoma cijenjena poevi od njene apsolutne slobode prihvatanja braka, njena punog porodinog ivota za vrijeme braka, zatim potovanja za istinito ostvarenje svoje elje kod traenja razvoda braka kada za to postoje odgovarajui elementi.

to se tie politike u islamskom drutvu, i ona ima svoje odreene ciljeve, a najvanije je openito osiguranje pravde i jednakosti meu osobama u drutvu, ostvarivanje sigurnosti i stabilnosti, pravo ouvanja vjerskog obrazovanja bez ikakva ismijavanja unutar zemlje i spletkarenja neprijatelja izvana. Najvanije sredstvo ove politike je ura koja garantuje openitost uestvovanja drutva u konsultaciji.

to se tie privrede, islamski sistem smatra za glavnu osnovu potovanje privatne svojine, zatim rad na procvatu aktivnosti svakog pojedinca i podravanje asne konkurencije radi ostvarenja opeg dobra.

Opa pravila ove privrede odraavaju se u zabrani kamate, sprjeavanju pekulacije i borbi protiv korupcije. Ako se doda tome doprinosi zekjata i sadake, o kojima je bilo rijei, koji se daju potrebnim i nevoljnim, shvatit emo da je privredni sistem u islamu istovremeno i drutveni i etiki sistem prvog reda.

Preostaje jo da se saeto ukae na kazne za prekraje u islamu. To su kazne koje opominju svakoga koji dozvoljava muenje i uznemiravanje muslimana ili skrnavljenje njegovog imetka ili asti. Primjeuje se da se islam zadovoljava, u ovoj oblasti, definisanjem kazne za velike prekraje koji imaju lo utjecaj na izgradnju plemenitog drutva dok je definisanje kazne preputeno za manje prekraje, zaduenim za to, da oni donesu odgovarajuu kaznu u svakom drutvu (a to je ono to se u eriatskom zakonu naziva tazir). Pet je prekraja za koje je Kur'an definisao kaznu: ubistvo (namjerno i grekom), razbojnitvo i unoenje smutnje na zemlji podrazumijevajui i krau, zatim prostitucija i potvora.

Ovdje se mogu staviti dvije napomene kod ovih kazni koje predvia islam. Prvo, da kazna ovisi o nunosti tanog definisanja i ustanovljenja ko je poinilac, ta mu je bila namjera za to, da ne postoji ni najmanje sumnje koja bi mogla otklanjati dotinu kaznu, jer Poslanik, a.s., kae: Odlaite kazne koliko god moete ukoliko postoji sumnja,27 tj. kada se javlja bilo kakva sumnja, nemojte izvravati kaznu (hadd).

Ovo znai, ako se realno pogleda, suavanje kruga ovih kazni koliko god je mogue. Druga napomena odnosi se na to to ponekad izgleda da se javlja okrutnost u ovim

definisanim kaznama, a, ustvari, islam odreuje kaznu prema veliini prekraja i

27 Biljee Ibn'Adijj i Sem'ani.

25

dalekosenosti odraza smutnje tog prekraja na stabilnost dobrog drutva za kojim islam tei. Kada bismo bolje razmislili o ranijim prekrajima, otkrili bismo da oni predstavljaju otvoreno neprijateljstvo protiv prava drutva, pored toga to se u tome javlja i omalovaavanje sistema eriata i eriatskih odredaba.

Iskustvo primjene kazni predvienih eriatom protiv poinitelja tih prekraja potvrdilo je dobre rezultate. Sredstvo opomene je bilo da je smanjen broj prekraja, koji je sveden na najmanju mjeru.

Na kraju, vano je ukazati da kazivanje o prekrajima i kaznama za te prekraje obuhvata, prema islamskim propisima, vrlo mali dio, dok vei dio ima cilj uspostavljanje grupe politikog, privrednog i drutvenog sistema, koji se bazira na etikim principima koje karakterie islamsko drutvo u odnosu na ostala drutva.

Napomena koju treba primijeniti u odnosu na islamski zakon je da on, premda sadri odreeni broj stalnih odredaba definisanih Kur'anom i Sunnetom, sadri takoer i izvjestan broj promjenljivih odredaba koje daju priliku muslimanima da u pojedinim stoljeima i sredinama izvlae iz tih odredaba ono to je od interesa u svjetlu tih okolnosti. Ovo znai da islamski zakon dozvoljava veoma mnogo vitalnosti, koje ga ine ivim, koji se razvija i koji je stvarno povoljan za svako vrijeme i mjesto.

Na kraju, nuno je potvrditi da islam, koji ima sve informacije o ranijim objavljenim vjerama, ne predstavlja neko uenje koje stoji iznad drugih uenja, nego on i ne nastoji uspostaviti neku dravu koja bi se gloila i borila protiv drugih drava, nego je to univerzalna, kompletna vjera objavljena radi dobra cjelokupnog ovjeanstva na ovom i na buduem svijetu. Otuda je ovaj poziv upuen svim ljudima. Uzvieni Allah, obraajui se Muhammedu, a.s., kae:

Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje.28 A tebe smo kao milost svjetovima poslali.29

_

28 Kur'an, 34/28. 29 Kuran, 21/107.

26

OPTUBE I ODGOVORI NA NJIH

27

TVRDNJE DA JE IZVOR KUR'ANA LJUDSKI, A DA ON NIJE BOIJA OBJAVA

Historijski je potvreno da je Muhammed bio ummijj, onaj koji nije znao ni itati ni

pisati, a Kur'an je napisan na najviem stilskom nivou. On se potpuno razlikuje od poezije i proze koje su bile poznate tada kod Arapa. Kur'an je jezina i knjievna nadnaravnost u cjelini, koja nema slinosti u prethodnim djelima. To to je Kur'an donijet preko nepismena ovjeka jeste znak da on nije djelo njegovih ruku, nego je on dostavljena Objava.

Kur'an sadri kompletni eriatski zakon koji obuhvata vjerovanje, obrede, ahlak, politike, privredne i drutvene sisteme, i ima cilj uspostaviti ravnoteu izmeu materije i duha u ivotu pojedinca, uspostaviti stalne odnose izmeu pojedinca i drutva. Ovakav kompletni i karakteristini islamski sistem nije mogue da je donio ovjek iz arapske sredine kao to je bila sredina u kojoj je ivio Muhammed, a.s.

Kur'an je preplavljen ukazivanjem na znanstvene injenice do kojih je tek u novije doba nauka doprla. Nemogue je da se to na to Kur'an ukazuje nalazi u beduinskoj sredini u kojoj je rastao Muhammed, a.s. Primjeri toga su: ukazivanje na razvoj embrija u stomaku majke, otisci prsta ovjeka, ukazivanje na kretanje Kosmosa, nastanak Kosmosa, stalna aktivnost meu biima, kretanje Sunca, Mjeseca, vjetrova, kia i bilja.

Uzvieni Allah kae: Mi smo, zaista, ovjeka od biti zem je stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno

mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugrukom uinili, zatim od ugruka grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo, - pa neka je uzvien Allah, najljepi stvoritelj!30

Uzvieni Allah kae: Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i

Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog.31 Nit' Sunce moe Mjesec dostii nit' no dan prestii, svi oni u svemiru plove.32 Isto tako Uzvieni kae: Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smi ih Mi

30 Kur'an, 23/12-14. 31 Kur'an, 13/2. 32 Kur'an, 36/40.

28

raskomadali, i da Mi od vode sve ivo stvaramo?33 Zar ne vidi da Allah sputa s neba kiu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda

pomou nje raznobojno bilje izvodi.34 I rijei Uzvienoga:

Mi aljemo vjetrove da oplouju.35 Pustio je dva mora da se dodiruju, izmeu njih je pregrada i oni se ne mijeaju.36 ...a gvoe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi.37 Kuran je doao da upotpuni ranije nebeske Knjige (Tevrat i Indil) i da ispravi

devijacije koje su im se dogodile. Prema tome, postoje izvjesne slinosti izmeu Kur'ana i tih Knjiga, ali Kur'an nadmauje te Knjige u mnogo emu, izmeu ostaloga, npr. kazivanjem o roenju Merjeme i njenom staranju od strane Zekerijjaa. Isti je sluaj i sa sistemom naslijea koji je doao u kompleksnoj cjelini tako da se sve do danas ne susree njemu neto slino. U vezi sa ispravljanjem devijacija, to je kur'ansko poimanje Allaha, jasno poimanje kojeg razumiju svi ljudi... Kur'an govori o nepostojanju ljudskih svojstava kod Allaha (dok se u Tevratu navode i takvi podaci koji ne dolikuju Boanskom biu, kao npr. borba Allaha protiv Israila koga je On svojom rukom pobijedio, dok kranstvo govori o trojstvu i da je Isa sin Uzvienog Allaha).

Kur'an iznosi kazivanje o ranijim vjerovjesnicima i govori o narodima kojima su ti vjerovjesnici upueni, kao i o sudbini s kojom su se ti narodi suoili. Kod ovog izlaganja Kur'an mnogo izvjetava o njihovim etikim principima, drutvenim zakonima ije su istinitosti potvrene i koje su jo i danas vjerodostojne. U tu oblast moe se navesti i primjer da se promjena u jednom drutvu moe dogoditi samo sa unutranjom eljom sinova toga naroda, a onda uslijede vanjski faktori koji pozitivno djeluju na tu izmjenu.

Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.38 Kuran sadri i vijesti o nekim buduim dogaajima koji su se ostvarili kasnije, npr. Bizantijci su pobijeeni, u susjednoj zemlji, ali oni e, sigurno, pobijediti za nekoliko

godina poslije poraza svoga.39 Ovo se stvarno ostvarilo. U to spada i vijest o smrti Ebu Leheba i Velida ibni

Mugirea kao nevjernika. I ovo se stvarno dogodilo. Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Nee mu biti od koristi blago njegovo, a ni

ono to je stekao, ui e on sigurno u vatru rasplamsalu,40 zatim ajeti:

33 Kur'an, 21/30. 34 Kur'an, 39/21. 35 Kur'an, 15/22. 36 Kur'an, 55/19-20. 37 Kur'an, 57/25. 38 Kur an, 13/11. 39 Kur'an, 30/2-3. 40 Kur'an,111/1-3.

29

U Sekar Ja u njega baciti - a zna li ti ta je Sekar?41 Zatim, usprkos veliini obujma Kur'ana i duine vremenskog razdoblja njegove

objave Muhammedu, a.s., (dvadeset i tri godine), ipak njegovo studiozno prouavanje potvruje da u njegovim dijelovima nema nikakve proturjenosti. To potvruje i krajnja preciznost izbora njegovih termina i teksta, a to ukazuje sasvim jasno da je on iznad ljudske moi.

Kur'an izaziva Arape, a bili su tada nenadmaivi u retorici (belagi) da donesu neto slino, ili da donesu deset sura slinih surama u Kuranu, ili bar jednu suru... Rezultat je bio da niko nije mogao donijeti neto slino Kur'anu od vremena kada je objavljen pa sve do danas, usprkos postojanju protivnika koji su se pomagali da naine neto slino. Ovo stalno izazivanje u ovom obliku smatra se najvanijim dokazom da je Kur'an Boanska Knjiga, a ne ljudska tvorevina.

Historijski pouzdani izvori o Objavi ukazuju da se Muhammed, a.s., nalazio u veoma posebnom stanju u momentima dolaenja Objave, a to su primjeivali njegovi ashabi. Poslije toga, on bi se potpuno smirivao i preao na diktiranje onoga to mu je objavljeno iz Kur'ana nekim svojim ashabima, koji su poznati po imenu kuttabu'l-vahj - pisari Objave, a bilo ih je dvadeset i devet.

Sasvim je jasno da se Kur'an razlikuje u svom redu i stilu od hadisa Muhammeda, a.s. Hadis je poticao od Poslanika, a.s., osobno. Poslanik, a.s., je zabranjivao svojim ashabima pisarima da ga piu kako se ne bi njegov hadis mijeao sa tekstom Kur'ana, koji je rije Allaha Uzvienoga.

Neto najvelianstvenije to sadri Kur'an jeste: iskreni monoteizam (tevhid) bez ikakvih pojava politeizma i totemizma, zatim smatranje da su svi vjerovjesnici karika u jednom nizu koji je doao da uputi cijelo ovjeanstvo: On nam propisuje u vjeri isto ono to je propisao Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau. Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!42

Zatim, potvrda jedinstva ovjeanstva i plemenitost svakog ovjeka na Zemlji, odabacujui svaki vid segregacije koja poiva na boji koe, porijeklu, drutvenom poloaju itd. U svemu ovome je dokaz da je Kur'an Boanska Knjiga, daleko iznad toga da bi je mogao napisati ovjek i daleko uzvienija Knjiga da bi je mogla proizvesti neka sredina.

41 Kur'an, 74/26-27. 42 Kur'an, 42/13.

30

TVRDNJA DA KUR'AN NIJE SAKUPLJEN ZA IVOTA POSLANIKA, A. S., I DA SU SE ASHABI UMIJEALI U PISANJE I SABIRANJE KUR'ANA TE DA JE

OSMAN IBN AFFAN SPALIO OSTALE SPORNE PRIMJERKE

Historijski je utvreno da je Kur'an u cijelosti memorisanjem bio sauvan od strane veeg broja ashaba u vrijeme Poslanika, a.s., da ga je Poslanik, a.s., sa ashabima pred smrt ponovio nakon to ga je ponovio pred Dibrilom, a.s., u cjelini rasporeenog, za vrijeme posljednjeg ramazana, i to dva puta.

to se tie pisanja Kur'ana, Poslanik, a.s., diktirao ga je nekim ashabima poznatim po imenu kuttabu'l-vahj, pisari Objave, odmah nakon to mu je bio objavljen. Oni bi tada pisali to na bilo emu to bi nali pri ruci kao na komadu koe, palminom listu ili kosti kamile.

Godinu dana nakon smrti Poslanika, a.s., bilo je ubijeno sedamdeset hafiza Kur'ana u Bitki kod Jemame. Zbog toga je halifa Ebu Bekir povjerio Zejdu ibn Sabitu da formira tijelo iji bi zadatak bio da sabere svu dokumentaciju Kur'ana koja se nalazila kod pisara Objave. Zejd ibn Sabit je uvjetovao, izmeu ostaloga, da se nee primiti ni jedan ajet ukoliko za to nema dvojice svjedoka koji bi potvrdili da je dotini ajet bio zapisan na osnovu diktata Poslanika, a.s., lino.

Sva ova dokumentacija bila je sakupljena i uvana kod Ebu Bekira, a poslije njegove smrti predata Omeru ibn Hattabu. Kod njega je zadrana sve dok je nije predao pred smrt svojoj kerci, Hafsi, Majci vjernika, jer je ona znala itati i pisati.

Za vrijeme hilafeta Osmana ibn Affana mnogi su nearapi primili islam, to je dovelo do razliitog naina izgovora Kur'ana. Tada je Osman ibn Affan ponovo naredio Zejdu ibn Sabitu da formira jedno tijelo koje bi sainilo Mushaf oslanjajui se na primjerak koji se nalazio kod Hafse, r.a. Ovo tijelo je sainilo pet primjeraka Mushafa i uputilo po jedan primjerak u:

- Mekku, - Medinu, - Basru, - Kufu i - Damask. Istovremeno, ovo tijelo je uporedilo sadraj ovog Mushafa sa sadrajem Kur'ana koji

je bio sauvan u memoriji tadanjih hafiza, kako je bio uen i izgovaran i u vrijeme Poslanika, a.s. Ovo je taj mushaf koji je u opticaju sve do danas kod muslimana, kod svih

31

grupacija bez izuzetka. Utvreno je da su muslimani najstroije insistirali da ne doe do izmjene ni jedne

rijei pa ni slova, ak ni jednog vokala kakav je u Osmanovom Mushafu. Zapameno je i to, da kad god su neke neprijateljski raspololoene strane prema islamu pokuale tampati mushaf koji bi sadravao i najmanje devijacije, svi muslimani bi skoili i upozorili na tu opasnost.

Neki zapadnjaki istraivai oslonili bi se na priu da se ashab Abdullah ibn Mes'ud suprotstavio spaljivanju svoga primjerka mushafa, a ustvari, sam Abdullah ibn Mes'ud spalio je svoj primjerak i pridruio se grupi muslimana koja je konsenzusom prihvatila Osmanov Mushaf, a kojeg je prihvatio cjelokupni islamski svijet od tada pa do danas vrlo rado i sa punim zadovoljstvom.

32

TVRDNJA DA BI POSLANIK, A.S., MIJENJAO SVOJ PLAN SUKLADNO OKOLNOSTIMA U KOJIMA BI SE NALAZIO, PREDSTAVIO ISLAM U MEKKI

KAO VJERU ARAPA, A ONDA, KADA JE DOLO DO POBJEDE U MEDINI, UINIO GA VJEROM CIJELOG SVIJETA

Islam je od svoga nastanka potvrivao, sasvim otvoreno i jasno, da je on svjetska

religija, da je objavljen cijelom svijetu i da je Poslanik, a.s., doao kao donosilac vesele vijesti i upozoriva cijelom ovjeanstvu.

U momentu kada je Poslaniku, a.s., bilo nareeno da javno oglasi svoj poziv ljudima u Mekki, on se ispeo na visoki breuljak i izrekao ljudima slijedee: "Ja sam poslanik lino vama i svim ljudima."

Onaj koji prati ajete Kur'ana moe da shvati da je Kur'an upuen cijelom ovjeanstvu. Ovaj atribut da je Kur'an upuen cijelom ovjeanstvu jasno se uoava u brojnim ajetima koji su objavljeni u Mekki prije iseljenja u Medinu. Izmeu tih sura je i sura El-Furkan koja je objavljena u Mekki:

Neka je uzvien Onaj koji robu Svome objavljuje Kuran da bi svjetovima bio opomena.43

U suri El-Enbija objavljenoj u Mekki takoer stoji:

... a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali."44 U suri Ibrahim, objavljenoj isto tako u Mekki, stoji:

Ovo je obznana ljudima.45 Sasvim dovoljno bit e sura koja se nalazi na poetku mushafa. To je sura El-Fatiha

koju Uzvieni Allah poinje rijeima: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. I to je sura koja je objavljena u Mekki prije iseljenja (Hidre) i prije nego su

muslimani oformili svoju dravu u Medini.

Iz svega ovoga to smo rekli proistie, sasvim jasno, da promjena plana treba da se shvati u okviru postepenosti u zakonodavstvu. Bilo je sasvim prirodno da Poslanik, a.s.,

43 Kur'an, 25/1. 44 Kuran, 21/107. 45 Kur'an,14/52.

33

postupa u mekkanskom periodu, i pod pritiskom politeista, na nain koji se razlikuje od naina postupanja u medinskom periodu u kojem muslimani grade i formiraju osobenosti nove drave. ak i poetkom ove male drave Poslanik, a.s., slao je pisma kraljevima i vladarima tadanjeg Svijeta da prihvate islam, s obzirom da je islam vjera koja je objavljena cijelom ovjeanstvu.

34

TVRDNJE DA JE MUHAMMED, A.S., STRASTVEN OVJEK, A NAVODNI DOKAZ ZA TO JE BROJNOST NJEGOVIH ENA

Ovoj optubi nedostaje obraanje na pouzdanu historiju ivota Poslanika, a.s., prije i

poslije poslanstva, a na dokaz, koji se gore navodi, kasnije emo detaljno odgovoriti. Muhammed, a.s., proveo je djetinjstvo i mladenako doba u Mekki. Iz tog perioda

poznate su njegove osobine, od kojih su najvanije: iskrenost, povjerenje i tanost, i to u vrijeme kada se omladina u Mekki odavala tjelesnim uivanjima, to je bilo rasprostanjeno meu njima, kao to je vino, ene i kocka, a poznato je da se Poslanik, a.s., nije pribliavao ni jednom od ovih poroka.

Kada je imao dvadeset i pet godina, Poslanik, a.s., se oenio sa Hadidom. Ona je tada imala eterdeset godina. Prije toga se dva puta udavala. Ona mu je porodila veinu kerki i sinova. S njom samom je ivio sve do njene smrti, a kada je umrla, mnogo je tugovao. Jedno vrijeme je ostao sam, bez supruge. Kada mu je bilo ponueno da se oeni sa drugom, to je odbio pravdajui se da mu je potrebno da se pozabavi odgojem svojih maloljetnih djevojica. Predloeno mu je da se eni sa Sevdom kerkom Zum'a, hudovicom jednog od njegovih ashaba, a on nije imao ni pojma o njenoj ljepoti.

Nakon to se Muhammed, a.s., ustalio u Medini i poetkom pedeset i etvrte godine svoga ivota, poinje ta brojnost njegovih supruga zbog sasvim poznatih razloga. Svi su ti razlozi daleko od njegovih tjelesnih prohtjeva ili pokuenih strasti. Neki od njih su vezani za politike, drutvene, drugi za humane faktore, koji su bili i jo uvijek dobro poznati beduinskim sredinama gdje vlada plemenski zakon. Kao primjer takvog njegova sklapanja braka je sklapanje braka sa Aiom, kerkom njegova najblieg ashaba, Ebu Bekira Siddika, neka je Allah zadovoljan njime, zatim Hafsom, kerkom njegova drugog ashaba, Omera ibn Hattaba, neka je Allah zadovoljan njime, potom jednom idovkom, Safijom, jednom Koptkinjom, Marijom iz Egipta, koje su prihvatile islam nakon udaje za njega. Ovi brakovi imali su zahvalan utjecaj na pribliavanje srca i utiranje dobrih odnosa sa njihovim porodicama i plemenima.

Meu zakonske faktore koji proistiu kao posljedica braka Poslanika, a.s., sa Zejnebom kerkom Daha, a koja je bila udata za njegova posinka, Zejda ibni Harisa, a obiaj Arapa je predviao da se roditelj posinka ne moe eniti sa posinkovom enom nakon njena razvoda od njega, pa je dola kur'anska objava Poslaniku, a.s., da se oeni sa Zejnebom, kako bi se dokinuo i ovaj obiaj. Uzvieni Allah povodom ovoga kae:

I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustruavali vie da se ene sa enama posinaka svojih kad se oni od njih

35

razvedu - kako Allah odredi, onako treba da bude.46 Najzad, ovdje dolazi i humani faktor. On je predstavljen u sklapanju braka

Poslanika, a.s., sa nekim enama iji su muevi umrli ili poginuli, a same nemaju nekoga ko bi se o njima starao. Poznato je da je u beduinskoj sredini bilo veoma teko ivjeti eni, samoj, bez staratelja koji bi se o njoj brinuo. Poznato je i to da su neke od ovih ena bile u poodmaklim godina, bile starice, za ijim ljepotama niko nije teio, to govori da je ovdje preovladao humani faktor za sklapanje braka s njima od strane Poslanika, a.s.

Ovo govori da je postojalo nekoliko faza u ivotu Poslanika, a.s. Prva je faza prije sklapanje braka, do dvadeset pete godine, u kojoj je bio uzor ispravnog mladia koji se drao daleko od svake strastvene poude, zatim nastupa faza braka sa jednom enom, sa Hatidom koji je trajao dvadeset i pet godina, pa sa Sevdom, kerkom Zum'a, etiri godine. Na kraju dolazi i trea faza, koja traje od pedeset i etvrte do ezdeset i tree godine, da bi se potvrdila ova brojnost iji su razlozi bili, to je jasno raeno: politiki, zakonodavni i humani.

Ovdje treba dodati da je njegov ivot u njegovoj kui bio dobro poznat. To su sasvim detaljno otkrile njegove supruge, a to je da se mnogo predavao ibadetu klanjao bi dugo nou, tokom cijelog dana nastojao bi da prenosi Objavu, bavi se pitanjima muslimana i prati izgradnju nove drave. Nije poznato da se ovi poslovi i djelatnosti ovakve prirode podudaraju sa ovjekom koji se predaje tjelesnim strastima i uivanjima, a to neki pripisuju naem Poslaniku.

46 Kur'an, 33/37.

36

TVRDNJA DA JE DRUGI IZVOR ISLAMA (VJEROVJESNIKOV SUNNET) SUMNJIV, JER SE U NJEMU NALAZI MNOGO LANIH I APOKRIFNIH

HADISA

Uloga Poslanika, a.s., predstavljena je prvo u saopenju Kur'ana krajnje precizno i

povjerljivo, ostvarujui time rijei Uzvienoga: O, Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tuoga,47 zatim, drugo, da objasni i komentarie Kur'an. Uzvieni Allah kae: A tebi objavljujemo Kuran da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje.48 Ovo znai da je sunnet stvarno drugi izvor u islamu. injenica je da je historijski

potvreno da su ashabi Poslanika, a.s., memorisali svaku njegovu izreku, pamtili njegova djela i pristanak, a kada bi neko pokuao da to sabere i uknjii za njegova ivota, on bi mu to u poetku sprjeavao kako ne bi dolo do mijeanja sa Kur'anom. Rezultat toga je bio da su se muslimani pridravali da ne piu hadis tako da su neki protivnici islama poeli spletkariti, da su izmiljali i falsifikovali hadise i pripisivali ih njemu. Tada je emevijski halifa Omer ibn Abdulaziz (umro 101. h. g.) upozorio uenjake muslimane da sabiru autentine hadise Poslanika, a.s. Svi su se iskreno predali na sabiranje Poslanikovih hadisa tragajui za svakom osobom koja je neto zapamtila od Poslanika. Imam-i Malik je odigrao vrlo pozitivnu ulogu u ovome kada je sainio djelo tzv. El-Muvettu, a to je zbirka hadisa tematski rasporeena.

Poslije je uslijedila operacija preciznog ispitivanja biografskih podataka svakog prenosioca i svega onoga to se pripisuje Poslaniku, a.s., pratei podrobno rivajete (verzije) prenoenja. U povodu ovoga muslimani su proizveli dvije najvanije naune discipline iz oblasti hadisa kako bi zatitili Poslanikov sunnet od falsifikata i devijacija, a te su Ilmu'l-derh ve t-te'adil u kojoj se raspravlja o kvalitetu ravija - prenosilaca hadisa, njihovoj povjerljivosti i pravednosti, njihovom memorisanju i o onome to je protivi tome, o lai, zaboravu i nemarnosti, a zatim, je sainjena druga nauna disciplina tzv. Ilm mustalehu'l-hadis koja definie detaljne osobine stepena svakog hadisa, da li je autentian, dobar, slab, falsifikat, apokrifan itd.

U treem stoljeu po Hidri deava se najvei nauni pokretpisanje enciklopedija autentinih hadisa Allahova Poslanika, a.s. Najistaknutija osoba koja se pozabavila ovim

47 Kur'an, 5/67. 48 Kur'an,16/44.

37

radom je Buhari (umro 256. h. g.), zatim Muslim (umro 261. h. g.). Svaki ponaosob sabrao je samo one hadise Poslanika, a.s., koji su po njihovoj metodi autentini, izmeu desetina hiljada hadisa koji su se tada nalazili. Dodajmo tome i ono to su saini svaki posebno uenjaci muhaddisi: Ibn Hanbel (umro 241. h. g.), Ibn Made (umro 273. h. g.), Ebu Davud (umro 275. h. g.), Tirmizi (umro 279. h. g.) i Nesai (umro 303. h. g.).

Ovim velikim poslom kakvom skoro nema primjera ni u jednoj drugoj kulturi, ustalilo se kod muslimana biljeenje Poslanikova hadisa, na emu je uspostavljena i nauka o islamskom pravu (ilmu'l-fikh) koja raspravlja o detaljnim odredbama vezanim za pojedinca i drutvo.

Potrebno je ukazati ta su uradili neki uenjaci muslimani na polju pisanja posebnih djela vezanih za apokrifne ili lane hadise, kako bi muslimani bili na vrijeme upozoreni. Otuda nije nikakav nedostatak ni mahana da se kae: ovaj hadis je laan ili apokrifan, nego bi bio nedostatak i mahana da to znamo, a postupamo po njima.

Svi muslimani priznaju da, kada im je postala poznata autentinost jednog hadisa, obavezno je i postupiti po njemu, sukladno rijeima Uzvienog:

Ono to vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono to vam zabrani ostavite!49

49 Kur'an, 59/7.

38

TVRDNJA DA SE NE TREBA KORISTITI POSLANIKOVIM SUNNETOM (HADISIMA) POTO SE SUPROTSTAVLJAJU JEDAN DRUGOME

Poslanikov sunnet objanjava Kur'an i komentarie njegovo znaenje. Hadis ili

sunnet je ujedno i najbolji komentar Kur'ana ljudima. Osnovno pravilo potvruje da vjerodostojni hadis nikada ne proturijei Kur'anu.

Nikada nije potvreno da se vjerodostojni hadisi meusobno suprotstavljaju, a ako se desi da jedan drugom proturijei, onda se postupa kako slijedi:

1. u sluaju da se proturjenost desi izmeu sahih (autentinog) hadisa i drugog koji nije sahih, onda se postupa po sahih hadisu, a ne po onom koji to nije;

2. u sluaju da bude proturjenost izmeu dva hadisa od kojih je drugi dokinuo odredbu prvoga, kao npr. kod hadisa u kome Poslanik, a.s., kae: "Bio sam vam naredio da ne posjeujete mezarja, eto, (sada) ih posjeujte!"50 kao i hadis u kome se govori da ne treba uzimati abdest (ritualno pranje) nakon to se jede to je prila vatra, a to je prethodno bilo nareeno da ga treba uzimati.51

Ponekad je ta proturjenost formalna, ali kada se istrae i ispitaju znaenja obaju hadisa i ustanove okolnosti i jednog i drugog, odstranit e se ta proturjenost.

Sve ove situacije su objasnili uenjaci muslimani do u detalje u brojnim djelima kao to je npr. Risala Imam-i afije (umro 204. h. g.) i djelo Te'vilu mukili'l-hadis od Ibn Kutejbea (umro 267. h. g.).

50 Hadis biljei Muslim. 51 Biljei Muslim.

39

TVRDNJA DA SE ISLAM PROIRIO MAEM, A DA SU MU, NAVODNO, PRETHODILE POBJEDNIKE ARMIJE

Kur'an sasvim jasno i otovoreno kae:

U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti!52 Ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje!53 Ti pouavaj - tvoje je da pouava, ti vlasti nad njima nema!54 A ako glave okrenu, - pa, Mi tebe nismo ni poslali da bude njihov uvar, ti si duan

samo da obznani.55 Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi

nain raspravljaj!56 U odnosu na praktinu primjenu ovog programa, primjetno je da su se muslimani

njega pridravali do krajnje mogue granice. Kao dokaz za to moe nam posluiti: - U poetku razvoja islama, u poslanstvo Muhammeda, a.s., vjerovao je jedan broj

siromanih i slabih, i tada su primjenjivane protiv njih razne vrste tjelesnog muenja kako bi se povratili od islama. Meutim, oni su se vrsto drali za islam. Neki su bili prisiljeni da se zbog svog vjerovanja isele, prvo u Abesiniju, a poslije toga u Medinu. Pa gdje je primjena maa u ovoj fazi?!

- Meu prvim muslimanima bio je jedan broj uglednih i monih osoba za koje ne bi niko mogao rei da su prisiljeni da prime islam, meu kojima su bili: Ebu Bekir, Omer ibn Hattab, Talha, Zubejr, Se'ad ibn Ebi Vekas, Hamza, Mus'ab i Abdurrahman ibn Auf, neka se Allah smiluje njima.

Kada su se muslimani iselili u Medinu, naili su na povoljnu sredinu za formiranje drave, ali ubrzo su bili izloeni opasnosti izvana i iznutra. To je prisililo muslimane da su se morali braniti.

Tada im je propisana borba da bi mogli odbiti nasilje od sebe. U ajetu Kur'ana se kae:

52 Kur'an, 2/256. 53 Kur'an, 18/29. 54 Kur'an, 88/21-22. 55 Kur'an, 42/48. 56 Kur'an, 16/125.

40

Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini - a Allah je, doista, kadar da ih pomogne.57

Kada su muslimani izali sa Arapskog poluotoka da saope islam susjednim narodima, nali su te narode da s njima nepravedno postupaju velike sile. Muslimani nisu imali drugog izbora nego sukob s tim silama, a kada su muslimani pobijedili, primijenili su islamski metod kod poziva u islam, mudro i lijepim savjetom. Nije se dogodilo da su oni ikoga prisilili da primi islam. Dokaz je za to to su i danas neki Kopti u Egiptu ostali privrenici svoje vjere. Muslimani ih nikada nisu prisiljavali da ostave svoje vjerovanje. Isto tako, i idovi su ivjeli u islamskim okruenjima, a da ih nije niko prisiljavao da prigrle islam.

Osim toga, postoji velik broj zemalja u koje nikada nije ula islamska vojska, kao to su zemlje June Azije, Istone i Srednje Afrike (Indonezija npr., zemlja sa 180 miliona muslimana, a da u nju nikada nije kroila nikakva muslimanska vojna jedinica).

Ono to negira da se islam proirio maem jeste da su muslimani prolazili poslije svojih pobjeda i kroz faze slabosti, ali muslimani su ostali i dalje u islamu. U ovom je najvei dokaz da su oni prihvatili islam i odrali se u islamu samo svojim izborom.

Na kraju, islam se i dalje iri, ak i danas, po svim kontinentima svijeta, izmeu ostalog i po Americi i Evropi, a da za to ne postoji nikakva prisila za njegovo irenje, tavie, sredstva muslimana u sadanje vrijeme su slaba, to je oito.

57 Kur'an, 22/39.

41

TVRDNJA DA SU ISLAMSKA OSVAJANJA, UISTINU, BILA KOLONIZATORSKO IRENJE, PRIVREDNOG KARAKTERA (DA BI SE

DOEPALI PLIJENA I NAMETNULI DIZIJU)

Definitivno treba razluiti islamske principe od postupaka nekih muslimana koji

nisu u skladu sa islamskim principima. Islam otvoreno dokazuje da je vjera milost koja je dola da uputi cijelo ovjeanstvo, da ga izvede iz robovanja kipovima i osobama ka monoteizmu Allaha Uzvienoga. Islam nikada nije poveo svoje sljedbenike u rat, osim kada su bili prisiljeni na to branei sebe.

Islamska osvajanja nikada nisu bila kolonizatorska iji bi cilj bio plijen dobara drugih naroda. Cilj islamskog osvajanja bio je saopenje islamskog poziva tim narodima. Borbe koje su muslimani vodili bile su borbe protiv armija koje su sprjeavale dostavljanje islamskog poziva ljudima.

Moderni kolonijalizam unosi sa sobom loe posljedice za zemlje u koje je prodro, dok su islamska osvajanja preobrazila te zemlje iz stanja zaostalosti u stanje procvata i u napredne civilizacije. Kao dokaz za to moe nam posluiti ono to se dogodilo sa panijom i Portugalijom, koje su prerasle, poslije islamskog osvajanja, u cvjetajue civilizacijske centre, to se pozitivno odrazili na cijelu Evropu.

Pogreno je miljenje koje se iri da islamski dihad ima za cilj doi do plijena, premda islam to smatra prekrajem i grijehom. Poslanik je bio upitan o nekom ovjeku koji je elio da ide u borbu, ali da ostvari dobitak na ovom svijetu. Poslanik je na to odgovorio, da taj nema nikakve nagrade, ponovivi to tri puta.58 Prenosi se da je Omer ibn Abdulaziz (umro 101. h. g.) rekao: "Allah je poslao Muhammeda kao upuivaa, a ne kao dabiju (osobu koja ubire porez i prirez)."

to se tie dizije, ona se sastoji od vrlo male takse koju plaaju nemuslimani u osvojenim zemljama u naknadu za njihovu zatitu i odbranu zbog toga to se oni ne regrutuju u vojsku. U sluaju da neki od njih uetvuje u vojsci, on ne plaa diziju. Primjeuje se da je dizija bila obavezna samo onima koji su bili sposobni za borbu. Plaanja dizije bili su osloboeni starci u poodmaklim godinama, ene, djeca i uenjaci drugih svetonazora.

Ono to potvruje da su prvi muslimani bili daleko od toga jeste da su mnogi od njih bili veoma bogati prije primanja islama, pa i pored toga, oni su, nakon ostvarenja pobjeda u njihovo vrijeme, ivjeli povueno, skromno i veoma jednostavno, to dalje od raskoi ili 58 Ovaj hadis zabiljeen je u Sunenu Ebu Davuda.

42

materijalnog uivanja.

43

TVRDNJA DA SU MUSLIMANI BILI NAROD KOJI NE CIJENI STARU CIVILIZACIJU, ZA TA JE KAO DOKAZ, NAVODNO, SPALJIVANJE

ALEKSANDRIJSKE BIBLIOTEKE

Uope nije tano da muslimani nisu cijenili stare civilizacije, jer je dokazano da su

iskoristili sve pozitivne elemente ovih civilizacija. Izmeu ostaloga to potvruju njihovi prijevodi grkih, perzijskih, indijskih i drugih djela na arapski jezik, ime su pokazali da oni vjeruju u jedinstvo ovjekovog naslijea. Navodi se da je Boiji Poslanik rekao: "Mudrost je izgubljena stvar vjernika, gdje god je nae, neka je uzme!"59 Poznata je izreka meu muslimanima: "Trai nauku pa makar u Kini!" to e rei - pa makar u veoma dalekim mjestima, ak i meu narodima koji nisu muslimani.

Poznati islamski filozof Ibn Rud (Averroes, umro 595. h. g.) kae o stavu muslimana prema starim civilizacijama slijedee: "eriat obavezuje da se stekne uvid u djela starih mislilaca sve dok je cilj kome su oni teili isti onaj cilj na kome insistira eriat. Razmotrimo ono to oni kau o tome i ta su tvrdili u svojim knjigama, i sve ono to se podudara sa istinom mi bismo to primili od njih, obradovali se time i zahvalili im na tome. Meutim, sve ono to se ne bi podudaralo sa istinom, mi bismo na to upozorili i ispriali im se."

Primjetno je da se tvrdnja spaljivanja Aleksandrijske biblioteke pojavila tek u 13. st. po gregorijanskom raunanju vremena i to u atmosferi kriarskih vojni voenih protiv islama i muslimana. Uostalom, to nije nita drugo do jedna vrsta propagande psiholokog rata, jer je historijski dokazano da je ova biblioteka spaljena prije islama na nekoliko stoljea, od strane Rimljana.

Zatim, kako se moe optuiti Omer ibn Hattab, neka mu se Allah smiluje, za spaljivanje Aleksandrijske biblioteke, a on je sauvao i zatitio kloster hriana u Siriji i Bejtu'l-mukaddes. Ovaj kloster je bio ispunjen djelima na grkom jeziku prevedenim na surjanski (sirski) jezik. To su ona djela koja su muslimani iskoristili u periodu Abasovia i kasnije.

Njemaki orijentalist Zigrid Hunke objasnio je u svojoj knjizi Allah muhtelifun temamen da, kada su Arapi uli u Aleksandriju, 642. gregorijanske godine, nisu zatekli nikakvu biblioteku u Aleksandriji, jer je bila spaljena prije njihova ulaska za nekoliko stoljea, kao to je objanjeno da je stara biblioteka pridodata uz Akademiju koju je osnovao u Aleksandriji kralj Batlimos Prvi oko 300. godine prije nove ere (spaljena 47.

59 Sunen Tirmizija.

44

godine), takoer prije nove ere, kada je car Julujus opkolio ovaj grad. Kleopatra je obnovila ovu biblioteku i snabdjela je djelima napisanim na pergamentu.

U 3. st. raunanja vremena po novoj eri poelo je organizovano ruenje ove biblioteke. Car Karakula razruio je Akademiju. Vjerski fanatici poeli su ruiti ovu biblioteka 272. g. nove ere, tvrdei da je ona totemistiko djelo. U godini 391. nove ere zatraio je patrijarh Tiofilus dozvolu za saglasnost o ruenju preostalog dijela Akademije i spaljivanje preostalog dijela njene biblioteke. Biblioteka je tada sadravala tri stotine hiljada svezaka raznih djela, motiviui to da bi se podigla crkva i samostan umjesto zgrade biblioteke. Ruenje je nastavljeno i u 5. st., uz spaljivanje i totemistikih mislilaca, njihovih bogomolja i ruenje njihovih biblioteka. Na osnovu izloenoga proistie da muslimani nemaju nikakve veze sa ovim optubama.

Na kraju, neki kau da se muslimani protive i knjigama i bibliotekama i to u vremenu kada nauna djela u rukopisu ispunjavaju brojne biblioteke u arapskom svijetu i to u isto vrijeme kada oni govore o spaljivanju Aleksandrijske biblioteke.

J

45

TVRDNJA DA NEKE VJERE GOVORE O USPOSTAVLJANJU TOPLIH ODNOSA IZMEU ALLAHA I OVJEKA, DOK ISLAM, NAVODNO, ISTIE PONIENJE

OVJEKA (INI GA ROBOM ) ALLAHU (RABBU, GOSPODARU)

Allah je stvorio ovjeka i uinio ga zastupnikom na Zemlji, potinio mu Kosmos u

cjelini, s nebesima i Zemljom i svim onim to je izmeu njih, i zatraio od ovjeka da kultivie Zemlju. Sve ovo znai da Allah eli da ovjek bude gospodar u ovom Kosmosu, ali istovremeno da je stvoren radi Allaha, te mu otuda nije dozvoljeno da zaboravi ovu istinu. Eto u ovom smislu on je rob (abd) Allahu. Meutim, ovo ropstvo ne znai robovanje u smislu ponienja i omalovaavanja. Allah je dao ovjeku punu slobodu kod prihvatanja pokornosti Allahu ili grijeenja Njemu. U samom ovjeku je odluka, da li e vjerovati ili ne

Pa ko hoe - neka vjeruje, a ko hoe - neka ne vjeruje!60 Sloboda je potpuno suprotna robovanju (ubudijjetu). Otuda je ovjek i odgovoran za

ono to radi. Ko ini dobro, u svoju korist ini, a k