SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
IVANA BILEN
INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI SUSTAV
I IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI KAO NOVOJ
ČLANICI EUROPSKOG SUSTAVA CENTRALNIH BANAKA
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI SUSTAV
I IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI KAO NOVOJ
ČLANICI EUROPSKOG SUSTAVA CENTRALNIH BANAKA
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Monetarna politika
Mentor: prof. dr. sc. Mario Pečarić
Studentica: Ivana Bilen
Gospodarstvo Europske unije
0081101617
Rijeka, veljača 2014.
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .................................................................. 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ...................................................................... 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ..................................................................................... 2
1.4. Znanstvene metode ................................................................................................ 3
1.5. Struktura rada ......................................................................................................... 3
2. POJAM I ULOGA SREDIŠNJIH BANAKA U FINANCIJSKOM SUSTAVU ........ 5
3. SREDIŠNJA BANKA HRVATSKE: HRVATSKA NARODNA BANKA ............. 13
3.1. Pojam i temeljne značajke Hrvatske narodne banke............................................ 13
3.2. Monetarna politika Hrvatske narodne banke ....................................................... 15
3.3. Uloga i značaj Hrvatske narodne banke u hrvatskom financijskom sustavu ....... 20
4. EUROPSKA CENTRALNA BANKA I EUROPSKI SUSTAV CENTRALNIH
BANAKA ....................................................................................................................... 24
4.1. Razvoj i značaj Europske centralne banke .......................................................... 24
4.2. Obilježja i značaj Europskog sustava centralnih banaka ..................................... 29
4.3. Monetarna politika Europske centralne banke ..................................................... 32
5. INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI SUSTAV I IZAZOVI
HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI ............................................................................. 36
5.1. Hrvatska i Europska monetarna unija .................................................................. 37
5.2. Institucionalne promjene i zadaće Hrvatske narodne banke kao članice ESCB .. 39
5.3. Promjene hrvatske monetarne politike nakon ulaska u Europsku uniju .............. 47
6. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 55
LITERATURA ............................................................................................................... 59
POPIS TABLICA, SLIKA, SHEMA ............................................................................. 63
1
1. UVOD
Monetarna politika jedan je od ključnih mehanizama koji se koristi u gospodarstvima u
procesu upravljanja istim. Uloga monetarne politike dolazi do izražaja u aktualnim
krizama nacionalnih, pa tako i samoga svjetskoga gospodarstva, gdje se izrazito velika
odgovornost, odnosno pritisak, stavlja na Središnje banke kao kreatore i moderatore
monetarne politike. Uloga središnjih banaka je ključna, a sam naziv kazuje da je
središnja ili centralna banka središte i okosnica cijeloga monetarnog sustava. Jednako
kao što sama Središnja banka i njezine odredbe djeluju na gospodarstvo, za zaključiti je
i kako svi događaji u gospodarstvima imaju efekta na središnju banku. U skladu s time,
ulaskom Hrvatske u Europsku uniju brojne su promjene pogodile Središnju banku
Hrvatske, Hrvatsku narodnu banku. Uključivanje Hrvatske u Europsku uniju, ne
predstavlja samo, laički najčešće promatrano, integriranje u europsku zajednicu naroda
te „brisanje“ granica. Promjene koje je ulazak imao po domaće gospodarstvo,
financijski i ekonomski sustav mnogo su složenije. Uključivanje u Europsku uniju
ujedno je i prvi korak uključivanja u europsku monetarnu uniju koja predstavlja veći
stupanj integracije gospodarstva nego li je to carinska unija i zajedničko tržište.
Promjene koje je u pogledu monetarne politike i samoga hrvatskoga monetarnog
sustava ulazak u Europsku uniju izazvao moguće je promatrati kao one isključivo
strukturne prirode, ali i promjene u institucionalnim odredbama te općenito adaptaciju i
prihvaćanje europske monetarne politike. Promjene koje su izazvane ulaskom Hrvatske
u Europsku uniju tek su postale predmetom mnogobrojnih analiza, a ujedno su
obuhvaćene i tematikom ovog diplomskog rada.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja provedenog u diplomskome radu je pitanje izazova koje je ulazak
Hrvatske u Europsku uniju donio hrvatskoj monetarnoj politici kao i oblici promjena u
Hrvatskoj narodnoj banci i njezinom poslovanju. Dodatni problem istraživanja
obuhvaćenog ovim radom je neadekvatna i nedostatna literatura koja obrađuje
predstavljeno pitanje. Predmet istraživanja je istražiti, analizirati te definirati osobitosti
monetarne politike u Hrvatskoj, te Hrvatsku narodnu banku kao nositelja iste,
2
monetarnu politiku Europske unije, osobitosti Europske centralne banke kao nositelja
iste te u konačnici prikazati učinke ulaska Hrvatske u članstvo Europske unije na
hrvatsku monetarnu politiku i njezine nosioce. Objekt istraživanja je monetarna politika
Hrvatske i Europske unije, te Hrvatska narodna banka i Europska centralna banka.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Postavljeni problem istraživanja ukazuje na postavljanje sljedeće radne hipoteze: na
temelju spoznaja o osnovnim značajkama monetarne politike u Hrvatskoj i Hrvatske
narodne banke te Europske centralne banke i monetarne politike koju ona vodi, moguće
je ukazati na pozitivne i negativne učinke integracije Hrvatske u Europsku uniju na
Hrvatsku narodnu banku.
Postavlja se i sljedeća pomoćna hipoteza:
· Sustavnom analizom moguće je identificirati ključne učinke ulaska Hrvatske
u Europsku uniju na hrvatsku monetarnu politiku i Hrvatsku narodnu banku
· Analitički gledano, moguće je ukazati na učinke koji će u budućnosti
proizaći iz priključivanja Hrvatske u eurozonu.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja provedenog u radu je približiti i pobliže upoznati značaj i učinak
ulaska Hrvatske u Europsku uniju na hrvatsku monetarnu politiku i njezinu neovisnost.
Ciljevi istraživanja u radu jesu istražiti značaj i ulogu Hrvatske narodne banke u
provođenju monetarne politike u Hrvatskoj, te izmjene koje se događaju u tom procesu
po ulasku u Europsku uniju, samim tim i monetarnu politiku Europske unije i Europsku
centralnu banku. Stoga je potrebno dati odgovore na sljedeća pitanja:
1. Koja je uloga središnjih banaka u financijskom sustavu?
2. Koja je uloga Hrvatske centralne banke?
3. Koja su osnovna obilježja europske monetarne politike i koja je uloga Europske
centralne banke?
4. Što se događa s Hrvatskom narodnom bankom po ulasku u Europsku uniju?
3
5. Kakva je budućnost Hrvatske narodne banke kao članice europskog monetarnog
sustava?
Uključivanje Hrvatske u EU, ujedno i integracija HNB-a u ESCB predvođen ECB-om,
mijenja dosadašnji rad HNB-a. Dosadašnji je cilj HNB-a bio održavanje stabilnosti u
zemlji, dok se sada teži održavanju stabilnosti na cijelom području EU, koje obuhvaća
financijske sustave svih zemalja članica. U skladu s time, izmijenjeni su obrasci
poslovanja HNB-a, kao i obligacije koje ima, ali i mogućnosti koje mu se pružaju. Iako
se integracijom HNB-a u ESCB Hrvatska narodna banka obvezala ispunjavati sve
odredbe koje za zemlje članice donose izvršna tijela ECB-a, na raspolaganju je HNB-u
stalno potpora ECB-a i financijski oslonac, utemeljen na učešću banke u sustavu.
1.4. Znanstvene metode
U diplomskom radu je korišteno nekoliko metoda znanstveno-istraživačkoga rada, a to
su: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda generalizacije i
specijalizacije, metoda deskripcije, metoda kompilacije.
1.5. Struktura rada
Rad je sastavljen od šest sadržajno povezanih cjelina. Prvi dio rada je UVOD u kojemu
su izneseni: problem, predmet i objekt istraživanja, hipoteze rada, svrha i ciljevi
istraživanja, znanstvene metode te sama struktura rada.
Drugi dio rada je POJAM I ULOGA SREDIŠNJIH BANAKA U FINANCIJSKOM
SUSTAVU, u kojemu je definiran financijski sustav i uloga središnjih banaka.
Treći dio rada, SREDIŠNJA BANKA HRVATSKE: HRVATSKA NARODNA
BANKA donosi analizu ključnih značajki Hrvatske narodne banke i njezina mjesta u
hrvatskom monetarnom sustavu.
Četvrti dio rada, EUROPSKA CENTRALNA BANKA I EUROPSKI SUSTAV
CENTRALNIH BANAKA, analiza je europskog monetarnog sustava te značajki i uloge
središnjih banaka u istome.
4
Peti dio rada, INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI SUSTAV I
IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI, središnji je dio rada, a čini ga analiza
učinaka priključivanja Hrvatske Europskoj uniji na hrvatski monetarni sustav i Hrvatsku
narodnu banku kao njegov središnji dio.
Rad završava ZAKLJUČKOM, u kojemu je iznesena sinteza zaključnih razmatranja do
kojih se u radu došlo.
5
2. POJAM I ULOGA SREDIŠNJIH BANAKA U FINANCIJSKOM
SUSTAVU
Financijski sustav je jedan od osnovnih gradivnih elemenata svake ekonomije. Kao
takvome, zadaća mu je osigurati da većina sredstava iz štednje bude usmjerena putem
financijskih tržišta u investicije pojedinaca, poduzeća ili država.
Financijski sustav neke zemlje čine: njezina valuta, platni sustav, financijska tržišta,
financijske institucije te institucije koje reguliraju i nadziru njihov rad. (Novak, 2005.,
str. 17) Središnja institucija financijskog sustava u svakoj je zemlji nacionalna središnja
banka, odnosno u grupi zemalja, centralna banka te grupe zemalja. Financijska tržišta
središte su financijskoga sustava i određuju volumen raspoloživih zajmova, privlače
štednju te se na njima temeljem ponude i potražnje sredstava određuju kamatna stopa i
cijene sredstava. Na temelju takvih kretanja, reguliranih od strane središnjih banaka a
obavljanih posredstvom financijskih institucija, može se financijski sustav definirati kao
sustav kojeg čine dvije navedene suprotne, ali međusobno ovisne aktivnosti: štednja i
investicije. Uspješna koordinacija tih dvaju aktivnosti u sustavu ostvaruje dobre
makroekonomske pokazatelje, i obrnuto, neuspješna koordinacija donosi loše
pokazatelje. (Leko, 2004, str. 49)
Stabilnost i razvijenost financijskog sustava zemlje bitne su pretpostavke za stabilnost i
ekonomski razvoj svake države. Financijski sektor, točnije bankarski sektor, kao ključna
karika financijskog sustava stoga u globalizacijskim uvjetima ima bitan utjecaj na
gospodarski razvoj određene zemlje. (Jovančević, 2005., str. 197)
Nerealno je očekivati da država, u svom ekonomskom razvoju i putu prema
prosperitetu, ostane imuna na utjecaje iz njenog okruženja. Stoga je iz tih razloga nužno
upoznati tu okolinu. U suvremeno vrijeme, upravo je takva spoznaja nužna zbog
utjecaja lokalnih i globalnih kriza, koje se prenose s jednog kraja svijeta na drugi
utječući time na, osim na rast i razvoj, i na kvalitetu ljudskih života. Rast i prosperitet
zemlje zahtijevaju sinergiju napora države, financijskih institucija i poduzeća te raznih
organizacija kojima država ili poduzeće mogu pripadati. Financijski sektor može
značajno pomoći u tim nastojanjima ukoliko kvalitetno izvršava svoje funkcije. Banke
6
imaju važnu ulogu u procesu gospodarskog rasta i društvenog razvitka. Raspoloživost
kredita najpoznatija je i možda najvažnija funkcija koju osiguravaju banke iako je
njihova uloga važna i u obavljanju platnoga prometa, pružanju sigurnosti u štedne
proizvode pa i u neizravnom poticanju socijalne kohezije (npr. osiguranje mogućnosti
da se mlade obitelji stambeno osamostale). (Novak, 2005., str.27)
Iako banke uvelike doprinose gospodarskome rastu, neadekvatan pristup poslovanju
mogao bi dovesti do nepoželjnih negativnih, ponekad čak i razornih posljedica. Naime,
banke davanjem kredita stanovništvu preuzimaju značajne količine potencijalnoga
rizika na sebe. Ukoliko dođe do prestanka plaćanja kredita, usporava se rast kroz
nedovoljna sredstva banaka i samim time loše usmjerene nevraćene plasmane. Banke,
kao najveći dio financijskoga sustava, su dakle odgovorne za usmjeravanje sredstava i
to u što manje rizične pothvate. U skladu s time, s ciljem otklanjanja rizika,
raspolaganje s dovoljnom količinom informacija omogućit će iskorištavanje sredstava
građana koji ih žele deponirati u kvalitetnije svrhe, što može potisnuti gospodarski rast.
Promatranje djelovanja bankarskoga sustava na gospodarski rast u određenoj zemlji
polazi od primarne analize. Financijske institucije vrše svoje funkcije te mobiliziraju
štednju, alociraju resurse i kontroliraju poduzeća te se primjenom financijskih
instrumenata, odnosno plasiranjem depozita primljenih u obliku štednja ili oročenja
sredstava, dolazi do efikasne alokacije kapitala i tehnoloških inovacija. Moguće je stoga
zaključiti kako je gospodarski rast pod značajnim učinkom financijskog sustava koji
može usmjeravati sredstva u dobre plasmane povećavajući tako stopu rasta samom
štednjom, a zatim i potaknutom većom stopom gospodarske aktivnosti. Upravo stoga je
opravdana činjenica da se uslijed iznalaženja rješenja za gospodarski oporavak
ponajprije traže načini u financijskom sustavu koji može poticajno djelovati na
gospodarstvo. (Babić, 2004., str.164) Kako je ključna točka financijskog sustava
središnja banka, u uvjetima poticanja i oporavka gospodarstva posebna se pažnja pridaje
upravo njoj.
Financijska tržišta, dio financijskog sustava na kojem se obavljaju sve transakcije u
novije vrijeme dobivaju na važnosti iz razloga sve većega broja transakcija na njegovim
sastavnim dijelovima: tržištu novca i tržištu kapitala. Naime, tržište novca, koje je uz
tržište kapitala temeljni dio financijskoga tržišta, se od davnina smatra najvažnijim, ako
7
ne čak i jedinim sastavnim dijelom financijskoga tržišta. Tržište novca je tržište na
kojem se najčešće odvija kratkoročno financiranje. Postupno se trgovanje klasičnim
novčanim sredstvima, iz ruke u ruku, iz banke u banku, na kratki rok i uz manji rizik,
zamjenjuje u sve većoj mjeri trgovanjem dugoročnim vrijednosnicama i drugim
kapitalnim sredstvima. Tako se razvija tržište kapitala, namijenjeno prvenstveno za
dugoročno investiranje i postupno preuzima sve veći udio od obujma ukupnoga posla
financijskoga tržišta. (Leko, 2004., str.46-49) Dugoročnije transakcije su rizičnije, stoga
njihov sve veći udio dovodi do povećanja rizika. Plasmani postaju sve rizičniji,
osiguranja plasmana sve zahtjevnija, vjerovnici sve lošije kvalitete, što dovodi do sve
veće potrebe za mijenjanjem regulativnih odredbi u financijskom sustavu kako bi se na
taj način spriječilo potencijalno narušavanje kvalitete i stabilnosti financijskog sustava.
Kao što povijest i dokazuje, neodgovarajuće odluke vezane uz novac i dostupnost
kredita, ili ekspanziju monetarnih agregata, mogu imati brojne nepovoljne posljedice na
stabilnost cijena i proizvodnju, to jest na cijelo gospodarstvo kao cijelinu. Cilj je
monetarnih institucija, odnosno monetarnih vlasti, da postignu točno određenu količinu
novca u optjecaju potrebnu za stabilno funkcioniranje gospodarstva i postizanje
temeljnih ekonomskih ciljeva, a to su: stabilnost cijena, stabilan rast zaposlenost,
stabilan rast BDP-a, ostalih makroekonomskih pokazatelja.
Sve veći obujam transakcija, sve veći broj sudionika i neizbježna globalizacija i
otvaranje tržišta, odnosno stvaranje međunarodnih tržišta, dovele su do potrebe jačanja
uloge nacionalnih središnjih banaka u zemljama. Razumljivo je da nacionalna središnja
banka treba štititi domaći financijski sustav, odnosno takoreći, regulirati isti na
najprikladniji način.
Takvi su uvjeti doveli do rastuće važnosti koje se pridaju toj financijskoj instituciji,
središnjoj instituciji financijskog sustava. Danas je stoga jedna od najvažnijih
financijskih institucija u suvremenim gospodarstvima upravo središnja banka. Središnja
banka je državna agencija koja ima važne funkcije u nadgledanju operacija
financijskoga sustava i kontroli novčane ponude. Središnje banke usmjeravaju svoju
djelatnost u aktivi prema određenome cilju koristeći svoj utjecaj na ostale novčane
institucije preko količine primarnoga novca i/ili novčanoga multiplikatora. (Božina,
2008., str. 104)
8
One ne rade izravno s javnošću, nego komuniciraju s komercijalnim bankama i dilerima
vrijednosnih papira, čime provodi osnovne funkcije u ekonomskoj politici. (Božina,
2008., str. 106) Nacionalna središnja banka je okosnica monetarnog sustava i
monetarne politike u svakoj zemlji. Često se središnja banka naziva i kreatorom
nacionalne monetarne politike, a ono što joj se najčešće pripisuje kao središnjoj
financijskoj instituciji zasigurno je izdavanje novca. Međutim, središnja banka, koja
upravlja cijelim financijskim sustavom kao važnim sastavnim dijelom domaćega
gospodarstva, osim izdavanja novca obavlja i niz drugih, sa sigurnošću se može
potvrditi, važnijih funkcija, vezanih za održavanje gospodarske stabilnosti.
Središnje banke obavljaju nekoliko važnih funkcija u suvremenim gospodarstvima:
(Novak, 2005., str. 49)
· Kontrola novčane ponude: središnja banka svake zemlje osim kontrole količine i
vrijednosti novca mora održavati stabilnost domaće valute i zaštititi njezin
integritet na međunarodnim financijskim tržištima
· Stabilizacije tržišta novca i kapitala, takozvanim intervencijama na tržištima
kapitala i novca, kako bi se osigurao nesmetan protok sredstava od deficitarnih
prema suficitarnim jedinicama
· Zajmodavac u nuždi: omogućava održavanje likvidnosti ključnih financijskih
institucija
· Održavanje i unaprjeđenje mehanizma plaćanja, što indirektno utječe na
likvidnost gotovine, a samim time i nizom uzročno-posljedičnih veza na ostale
makroekonomske pokazatelje u zemlji.
Jedna od temeljnih zadaća središnjih banaka donošenje je i održavanje monetarne
politike. Monetarna politika je jedna od mjera ekonomske politike koju vodi centralna
banka radi postizanja ekonomske stabilnosti, odnosno ona bi trebala ekonomske
subjekte opskrbiti dovoljnom količinom novaca kako bi se osigurao gospodarski rast.
Naime, od razvoja makroekonomskih teorija država je preuzela takvu ulogu da
uporabom fiskalne politike (oporezivanjem i alokacijom sredstava) i monetarne politike
(reguliranjem ponude novca, kreditnim uvjetima i kamatnim stopama) smanjuje
inflaciju i nezaposlenost te povećava ekonomski rast.
9
Monetarna politika nastoji ostvariti određene željene promjene određenih realnih
makroekonomskih varijabli putem promjene broja monetarnih varijabli koje su pod
kontrolom monetarne vlasti, odnosno monetarna politika nastoji postići željene
promjene agregatne potražnje pomoću određenih promjena novčane ponude. (Babić,
2004., str. 303) Monetarna je politika niz mjera monetarnih vlasti da preko kreditnoga
sustava i kroz monetarno političke čimbenike ostvaruje izvjesne konkretne ciljeve
općega gospodarstva i politke zemlje. Monetarna politika je skup pravila, propisa, mjera
i instrumenata kojima se u monetarnoj sferi društvene reprodukcije regulira količina,
struktura i dinamika novčane mase, kao i optjecaj novca na razini nacionalnih, odnosno
državnih ekonomija. (Lovrinović, Perišić, Šokman, 2001., str. 149) Monetarnu politiku
država vodi putem svoje središnje banke, koja predstavlja središnju instituciju u
monetarnom sustavu, a nazivaju je još i „bankom banaka“. Ona stoga predstavlja
nosioca monetarne politike neke zemlje te je poželjno da bude neovisna u mjeri u kojoj
je to moguće radi odvajanja potencijalnih političkih ciljeva od onih ekonomskih.
(Božina, 2008., str. 294)
Kako bi monetarna politika ostvarivala efikasno svoje ciljeve moraju postojati dani
preduvjeti: agregatna potražnja mora biti funkcija novčane ponude, odnosno mora
postojati funkcija potražnje za novcem, da je veličina novčane ponude neovisna od
razine agregatne potražnje i da novčana ponuda mora biti pod kontrolom monetarnih
vlasti. Ta se pretpostavka u biti odnosi na nezavisnost središnje banke i legitimnost
novca koje su ključni zahtjevi u poslovanjima svih središnjih banaka, a u uskoj su
međusobnoj vezi. (Samuelson i Nordhaus, 2005., str. 345) Monetarna politika će se
provoditi kroz djelovanje monetarnih institucija koje određuju količinu novca u
optjecaju, pri čemu se može utjecati na ekonomsko blagostanje i maksimizaciju koristi
za društvo. (Božina, 2008., str. 294)
Temeljne sastavnice monetarne politike su emisijska, kreditna, devizna i tečajna
politika. Monetarna politika sa svojim mjerama i instrumentima ima snažan utjecaj i na
fiskalnu (poreznu) politiku i uopće makroekonomsku politiku, ali vrijedi i obratno.
(www.effect-dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article&id=472:mo
netarna-politika&catid=46:ekonomija&Itemid=1)
10
Ciljevi monetarne politike mogu biti bliži i konačni. Kao konačni ciljevi monetarne
politike navode se: (Lovrinović, Ivanov, 2009., str. 197)
1. Visoka stopa zaposlenosti,
2. Niska stopa inflacije,
3. Ravnoteža platne bilance,
4. Odgovarajuća stopa rasta društvenoga proizvoda.
Bliži su pak ciljevi monetarne politike: (Lovrinović, Ivanov, 2009., str. 197-198)
1. Količina novca u opticaju
2. Visina tržišnoga kamatnjaka,
3. Opseg bankarskih kredita.
Između bližeg i konačnog cilja monetarne politike postoji bitna razlika. Bliži cilj je
samo sredstvo za postizanje konačnog cilja.
Visoka zaposlenost postoji kada je potražnja za radom jednaka ponudi rada. Ekonomski
rast označava povećanje potencijalnog BDP-a neke zemlje. Stabilnost cijena odnosi se
na ostvarivanje niskih stopa inflacije. Stabilnost kamatnjaka povećava transparentnost i
stabilnost financijskih tržišta i planiranje novčanog tijeka. Stabilnost financijskih tržišta
omogućuje direktno prenošenje novčanih viškova od suficitnih prema deficitarnim
subjektima. Uz stabilnost na deviznom tržištu sprječava se promjena uvjeta razmjene
vezana uz pad ili rast vrijednosti domaće valute u odnosu na strane valute.
Vrlo je važno ciljeve monetarne politike postaviti kako bi se mogli ujedno postaviti i
instrumenti za njihovo ocjenjivanje. Iako su ciljevi poželjni, nisu svi realno ostvarivi
zbog međusobnih konflikata koji su česti u kratkom roku. Konflikti ciljeva se mogu
dogoditi ako središnja banka u izvršenju jednoga cilja naruši neke od drugih ciljeva.
Veliki broj središnjih banaka u svijetu im za konačni cilj stabilnost cijena, odnosno
niske stope inflacije, koji je u većini slučajeva određen zakonom o središnjoj banci ili
nekom drugom regulativom kojom se određuje odgovornost središnje banke kao
glavnoga nositelja monetarne politike.
Ostvarenje ciljeva monetarne politike nemoguće je bez instrumenata monetarne politike.
Općenito, instrumente monetarne politike može se promatrati kao dinamičke kategorije
koje se kroz dugi niz godina neprestano razvijaju i modificiraju ovisno o promjenama u
11
ekonomskom i monetarnom okruženju i promjeni ciljeva tekuće novčane politike.
(Lovrinović, Ivanov, 2009., str.209) Može ih se podijeliti na kvantitativne, koji
ograničavaju kvantitativno kreditni potencijal banaka i na kvalitativne koji raznim
mjerama selekcioniraju strukturu kreditnoga potencijala poslovnih banaka te tako na
indirektan način ograničavaju i njegov kvantitet. Kvantitativni su instrumenti politika
otvorenoga tržišta, politika diskontne stope, stope obvezne rezerve te ograničavanje
kredita poslovnih banaka. Kvalitativni instrumenti jesu selektivni krediti, moralno
uvjeravanje, ostale direktne mjere. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str. 47)
Tri tradicionalna instrumenta monetarne politike prikazana su na shemi 1: (Lovrinović,
Ivanov, 2009., str.209)
1. Diskontna politika
2. Politika otvorenog tržišta
3. Politika obvezne rezerve
Sljedeća shema prikazuje osnovne instrumente monetarne politike kojima se služe
središnje banke.
Shema 1. Instrumenti monetarne politike
Izvor: izradila autorica prema Lovrinović, Ivanov, 2009., str. 209
Politika diskontne stope omogućava određivanje diskontne stope uz koju komercijalne
banke mogu posuđivati novac od centralne banke.
12
Politika otvorenog tržišta omogućuje kupoprodaju za plasman i kupovinu vrijednosnica
na otvorenom tržištu putem sustava aukcija čiji je organizator centralna banka.
Politika obvezne rezerve omogućuje mijenjanje zakonskih odnosa obveznih rezervi za
depozite kod banaka i drugih financijskih institucija.
Središnja je banka kreditni oslonac bankarskog sustava i djeluje kao regulator njegove
likvidnosti, a time i kreditne sposobnosti. S tim ciljem određuje stopu obvezne rezerve i
minimalne rezerve likvidnosti te visinu stopa na kredite za refinanciranje poslovnih
banaka. Radi i nadzor nad poslovanjem banaka. Svrha tog djelovanja je postizanje i
očuvanje stabilnosti cijena kao osnovnog cilja poslovanja većine svjetskih središnjih
banaka.
13
3. SREDIŠNJA BANKA HRVATSKE: HRVATSKA NARODNA BANKA
Svakim financijskim sustavom dominira središnja banka. Hrvatskim financijskim
sustavom upravlja Hrvatska narodna banka kao središnja banka Hrvatske. Brojne su
odgovornosti i uloge koje pred Hrvatskom narodnom bankom stoje, jednako kao i
mehanizmi kojima se koristi kako bi provodila monetarnu politiku i održavala stabilnost
gospodarskoga sustava.
3.1. Pojam i temeljne značajke Hrvatske narodne banke
U Hrvatskoj je centralna banka Hrvatska narodna banka. Osnovana je 23. prosinca
1991. godine uredbom sa zakonskom snagom. Zakonima su definirane djelatnosti i
funkcije Hrvatske narodne banke, koje su naknadno uređene u studenom 1992. godine i
u svibnju 1995. godine. Izmjenom Ustava RH od 12. prosinca 1997. godine promijenila
je ime iz Narodna banka Hrvatske (NBH) u Hrvatska narodna banka (HNB). Narodna
banka Hrvatske odgovorna je, u okviru svojih prava i dužnosti, za stabilnost valute i za
opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu. (http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-
hnb.htm)
Samostalna je i odgovorna Hrvatskom saboru. Dobit ostvarenja Hrvatske narodne banke
pripada državnom proračunu. Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci NN 75/08 uređuje
se položaj, poslovi, vlasnički status, ovlaštenja i ustroj Hrvatske narodne banke te odnos
Hrvatske narodne banke s Republikom Hrvatskom, bankama i međunarodnim
institucijama i organizacijama. Izmjene i dopune Zakona, provedene u skladu sa
ulaskom Hrvatske u Europsku uniju prikazane su u Zakonu i izmjenama i dopunama
Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (NN, br. 54/2013.). (http://www.hnb.hr/propisi
/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-izmjene-dopune-54_2013.pdf) U obavljanju svojih
aktivnosti Hrvatska narodna banka je samostalna i neovisna te odgovorna Hrvatskome
saboru: Hrvatska narodna banka ima statut, koji potvrđuje Hrvatski sabor, a zastupa ju
guverner Hrvatske narodne banke. U svome je radu neovisna pri donošenju i
14
provođenju svojih odluka i ne traži niti je vezana na upute tijela Republike Hrvatske,
tijela Europske unije ili drugih osoba. (http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-hnb.htm)
Slika 1: Unutrašnji ustroj Hrvatske narodne banke
Izvor: autorica izradila prema http://www.hnb.hr/o-hnb/flash-organizacija/h-org-iz-
gi.pdf
Hrvatska narodna banka ima svojstvo pravne osobe, ali se ne upisuje u sudski registar.
Sjedište Hrvatske narodne banke je u Zagrebu. Pečat HNB-a sadržava prikaz grba
Republike Hrvatske i ime Hrvatske narodne banke. Hrvatsku narodnu banku zastupa
guverner Hrvatske narodne banke. Do dana pristupanja Hrvatske u EU, HNB je bila u
isključivom vlasništvu same Republike Hrvatske. U skladu s dotadašnjom neovisnošću
HNB, tijela Republike Hrvatske, kao ni druge osobe nisu smjele utjecati na donošenje i
provedbu odluka Hrvatske narodne banke, niti su mogla odobravati, poništavati,
odgađati ili ukidati bilo koju odluku Hrvatske narodne banke i njezinih tijela u
15
područjima iz njezine nadležnosti. (http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-
institucionalni-ustroj.htm)
U odnosu na ranije razdoblje kada su osnovni ciljevi Hrvatske narodne banke bili
stabilnost cijena i likvidnost bankovnog, a time i ukupnog sustava, prema novom
zakonu jedini i glavni cilj Hrvatske narodne banke bio je postizanje i održavanje
stabilnosti cijena. Ne dovodeći u pitanje ostvarivanje svojega osnovnog cilja, Hrvatska
narodna banka podupire opću gospodarsku politiku Europske unije podupirući ciljeve
Europske unije sukladno članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. (http://www.hnb.hr/
propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-75-2008_54-2013.pdf)
3.2. Monetarna politika Hrvatske narodne banke
Jedan od glavnih zadataka Hrvatske narodne banke jest utvrđivanje i provođenje
monetarne politike Republike Hrvatske. Općenito, monetarna politika prenosi svoje
namjeravane efekte putem ekonomskih mehanizama na realne ekonomske varijable, kao
što je bruto domaći proizvod. Monetarna politika treba ekonomske subjekte opskrbiti
dovoljnom količinom novca, da bi subjekti mogli dobro funkcionirati i ostvarivati svoje
ciljeve: punu zaposlenost, porast proizvodnje, potrošnju i slično (Babić, 2004., str. 289).
Ciljevi monetarne politike su: puna zaposlenost, stabilnost cijena, gospodarski rast i
ravnoteža u ekonomskim odnosima. Podržana svim mjerama, a posebno mjerama na
području raspodjele i rashoda, ona pokazuje izvjesne rezultate u svladavanju recesije i
obuzdavanja inflacije. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str. 156)
HNB je zadužena za kreiranje i provođenje monetarne politike, za osiguravanje domaće
i međunarodne likvidnosti te za kontrolu rada poslovnih banaka. Uspješnost rada
centralne banke mjeri se isključivo s obzirom na ostvarivanje proklamiranih ciljeva
monetarne politike, a ne na temelju prihoda i dobiti koju ona ostvaruje. Centralnom
bankom upravlja Vijeće ili Savjet čije članove i guvernera obično predlaže predsjednik
države, a imenuje i smjenjuje parlament. S obzirom na smjer kretanja novčane mase,
monetarna politika može biti: (http://web.efzg.hr/dok/FIN/mivanov//Instrumenti%20m
onetarne%20politike%20HNB-a-2011.pdf)
16
1. ekspanzivna, kada se novčana masa povećava po stopi većoj od stope rasta
društvenog bruto proizvoda i kada cijena novca pada,
2. restriktivna, kada novčana masa raste sporije od stope rasta društvenog bruto
proizvoda i kada cijena novca raste,
3. neutralna.
Najvažniji ciljevi monetarne politike jesu osigurati potrebnu količinu novca u opticaju,
uspostaviti monetarnu ravnotežu što proizvodi stabilnost opće razine cijena te osigurati
stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznog tečaja.
Instrumenti monetarne politike HNB-a jesu: (http://web.efzg.hr/dok/FIN/mivanov//
Instrumenti%20monetarne%20politike%20HNB-a-2011.pdf)
· operacije na otvorenom tržištu,
· stalno raspoložive mogućnosti,
· obvezna pričuva,
· devizne aukcije,
· blagajnički zapisi,
· minimalno potrebna devizna potraživanja i
· kratkoročni kredit za likvidnost.
Najčešće spominjane su upravo operacije na otvorenom tržištu. Operacije na otvorenom
tržištu se u HNB-u javljaju u tri tipa: redovite operacije, operacije fine prilagodbe i
strukturne operacije. Redovite operacije se provode putem obratnih repo operacija i
služe za povećanje likvidnosti u sustavu. Izvršavaju se svaki tjedan (srijedom), s rokom
dospijeća od jednog tjedna, te se izvršavaju na aukcijama putem standardnih ponuda.
Sudionici istih su banke, štedne banke te podružnice stranih banaka koje ispunjavaju
određene opće kriterije. Operacije fine prilagodbe se provode putem repo/obratnih repo
operacija, izravnih kupnji/prodaja vrijednosnih papira, a služe za povećanje ili
smanjenje likvidnosti u sustavu. Strukturne operacije se provode putem izravnih
kupnji/prodaja VP-a te repo/obratnih repo operacija, a služe za povećanje ili smanjenje
likvidnosti. (Božina, 2006., str. 79)
U stalno raspoložive mogućnosti ubrajaju se: novčani depozit, lombardni kredit i
unutardnevni kredit. Uz obveznu pričuvu koja je naknadno spomenuta javljaju se i
17
devizne aukcije, koje služe za očuvanja stabilnosti domaće valute i održavanja
likvidnosti plaćanja u zemlji i inozemstvu, emitirani blagajnički zapisi HNB-a čijom
prodajom HNB djeluje na smanjenje likvidnosti banaka te minimalno potrebna devizna
potraživanja. Minimalno potrebna devizna potraživanja znači da su banke u obvezi
održavanja propisanog postotka minimalno potrebnih deviznih potraživanja u odnosu na
njihove devizne obveze. (http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod//fba.../roncevic/ppt)
Minimalno potrebna devizna potraživanja instrument su održavanja devizne likvidnosti
banaka i iznosila su 17% deviznih obveza u većem dijelu 2011.
Slika 2. Minimalna devizna likvidnost i obvezna pričuva
Izvor: HNB (2013.) Godišnje izvješće HNB 2012., online:
http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm
Posljednji instrument monetarne politike HNB-a jesu kratkoročni krediti za likvidnost,
koje HNB odobrava bankama, štednim bankama te podružnicama stranih banaka koje
imaju likvidnosnih poteškoća, uz uvjet da su solventne. Tijekom 2011. kratkoročni
krediti za likvidnost odobreni su u ukupnom iznosu od 191,8 mil. kuna. Kratkoročni
kredit za likvidnost odobrava se uz financijsko osiguranje u obliku repo transakcije
(repo kredita) ili kredita uz zalog. Kredit se može koristiti najviše dvanaest mjeseci.
Kamatna stopa za korištenje kratkoročnim kreditom za likvidnost jednaka je stopi koja
se naplaćuje na lombardni kredit uvećanoj za 0,5 postotnih bodova za razdoblje
korištenja kreditom do tri mjeseca, odnosno uvećanoj za jedan postotni bod za razdoblje
korištenja kreditom dulje od tri mjeseca. (http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm)
18
U okvirima svoje aktivnosti utvrđivanja i provođenja monetarne i devizne politike,
HNB može donositi podzakonske propise i akte kojima se regulira devizno poslovanje
pravnih i fizičkih osoba te se obavlja kontrola deviznoga poslovanja u RH u skladu sa
zakonom. Jedan od osnovnih ciljeva koje ostvaruje HNB je likvidnost domaćeg
bankovnog sustava. Ako se promatra 2011. godina, moguće je zaključiti kako je
likvidnost domaćega bankovnog sustava bila izrazito povoljna te da nije bilo potrebe za
provođenjem obratnih repo operacija ni za potražnjom lombardnih kredita. S druge
strane, poslovne su se banke gotovo svakodnevno koristile mogućnošću prekonoćnog
deponiranja viška likvidnosti kod HNB-a. Politikom podržavanja visoke kunske
likvidnosti HNB je nastojao poboljšati uvjete financiranja na domaćem tržištu i povećati
kreditni potencijal banaka. U uvjetima povoljne likvidnosti zabilježen je opadajući trend
kamatnih stopa na novčanom tržištu. U slučajevima kada je likvidnost sustava
neprikladna, HNB se koristi nizom mjera kako bi održao ili nanovo uspostavio
likvidnost, kako u domaćim plaćanjima tako i u inozemnima. (http://www.hnb.hr/
publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-10-2013.pdf)
Mjere koje HNB provodi radi održavanja likvidnosti su: (http://web.efzg.hr/dok/pds
/Strat_pod//fba.../roncevic/aroncevic23110.ppt)
1. propisuje visinu, uvjete i način održavanja minimalne likvidnosti banaka,
2. propisuje obvezne okvire ročne strukture plasmana banaka,
3. propisuje način korištenja obvezne rezerve radi održavanja likvidnosti,
4. propisuje minimalne uvjete kreditne sposobnosti banaka,
5. propisuje postupak za utvrđivanje datuma od kada je banka nelikvidna,
6. utvrđuje uvjete za oblikovanje posebne rezerve banaka za osiguranje likvidnosti.
Mjere koje HNB provodi radi održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu su
(http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod//fba.../roncevic/aroncevic23110.ppt) :
1. kupovina i prodaja deviza na deviznom tržištu,
2. propisuje obvezu ovlaštenih banaka da drže određeni iznos u devizama kao
minimalnu rezervu radi održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu,
3. kontrolira provedbu mjera monetarne i devizne politike kojima su uređeni
devizno poslovanje i kreditni odnosi s inozemstvom od strane banaka.
19
Sljedeća slika pokazuje kretanje ponude i potražnje za likvidnošću. Ravnoteža ponude i
potražnje je poželjno stanje, dok svako udaljavanje jedne kategorije od druge dovodi do
promjena u kretanjima kamatnih stopa. Stoga se u osnovnim zadacima HNB-a nalazi
regulacija likvidnosti kako bi se kamatne stope održavale u poželjnom stanju, što bi
poticajno djelovalo na štednju, a samim time i na investicije.
Slika 3. Ponuda i potražnja za likvidnošću
Izvor: HNB (2013.) Godišnje izvješće HNB 2012., online:
http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm
Likvidnost se, dakle, razmatra u dvije kategorije: domaća i inozemna. Sve je učestalija i
značajnija stavka likvidnosti inozemna likvidnost, s obzirom da su inozemne transakcije
uslijed otvaranja tržišta postale sve prisutnija pojava. Uslijed sve većega otvaranja
nacionalnog financijskog tržišta te integracije istoga u međunarodno financijsko tržište,
Hrvatska narodna banka povećava svoj utjecaj u financijskom sustavu zbog autonomije
nad upravljanjem međunarodnim pričuvama RH (zlato, plemenite kovine, novčanice i
kovani novac, potraživana salda denominirana u konvertibilnim valutama, prava
vučenja kod MMF-a, mjernice, obveznice i drugi vrijednosni papiri, repo ugovori, …).
U HNB-u se koriste nazivi bruto i neto pričuva, pri čemu je razlika u sljedećem: bruto
pričuve su ukupne međunarodne pričuve, dok neto pričuve obuhvaćaju dio pričuva
kojima HNB upravlja prema vlastitim odrednicama i efektivni strani novac. Način
upravljanja pričuvama prilagođen je utvrđenoj monetarnoj i deviznoj politici, pri čemu
se u upravljanju međunarodnim pričuvama središnja banka rukovodi prije svega
načelima likvidnosti i sigurnosti. Zemlje drže međunarodne pričuve kako bi osigurale
20
međunarodnu likvidnost zemlje, a time i kredibilitet zemlje prema međunarodnoj
zajednici te omogućile lakši pristup međunarodnim tržištima kapitala. (http://www.
hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-10-2013.pdf)
HNB upravlja međunarodnim pričuvama na dva načina, u skladu s vlastitim
odrednicama i u skladu s preuzetim obvezama, ovisno o načinu formiranja
međunarodnih pričuva. Upravljanje međunarodnim pričuvama HNB-a u 2011.
obilježilo je produbljivanje dužničke krize u Europi. Financijski rezultat središnjih
banaka, pa tako i HNB-a, određen je veličinom i strukturom imovine i obveza. HNB se
ubraja u skupinu banaka s visokim udjelom međunarodnih pričuva u svojoj imovini
(aktivi).
U cilju je HNB-a da ostvari čim veće pričuve upravljajući s kojima dolazi do povećanja
likvidnosti. Osnovni činitelji promjena međunarodnih pričuva u 2011. u odnosu na
2010. bili su otkup od MF-a Republike Hrvatske i prodaja deviza bankama putem
intervencija.
3.3. Uloga i značaj Hrvatske narodne banke u hrvatskom financijskom sustavu
Osnovni cilj HNB jest postizanje i održavanje stabilnosti cijena. Ne dovodeći u pitanje
ostvarivanje svog osnovnog cilja, Hrvatska narodna banka podupire gospodarsku
politiku RH i pritom djeluje u skladu s načelima otvorenog tržišnog gospodarstva i
slobodne konkurencije. Uz monetarnu stabilnost potrebno je spomenuti i pojam
financijske stabilnosti, kojoj HNB jednako tako teži. Financijska stabilnost očituje se u
nesmetanom funkcioniranju svih segmenata financijskog sustava u procesu alokacije
resursa, procjene i upravljanja rizicima te izvršavanja plaćanja, kao i u otpornosti
sustava na iznenadne šokove. (http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-
fs-10-2013.pdf)
Tako se u Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci uz ostvarivanje monetarne javlja i
ostvarivanje financijske stabilnosti. Monetarna i financijska stabilnost usko su povezane
jer monetarna stabilnost, koju HNB postiže operativnim provođenjem monetarne
21
politike i obavljanjem uloge „banke svih banaka“ te osiguravanjem nesmetanog
odvijanja platnog prometa, pridonosi smanjenju rizika za financijsku stabilnost.
Uz krajnji cilj monetarne politike HNB-a koji predstavlja stabilnost cijena, potrebno je
spomenuti i indirektni cilj za koji se koristi nominalno sidro deviznog tečaja. Nije nužno
da sve središnje banke imaju jednake vršne ciljeve, s obzirom da se isti donose u odnosu
na stanje i predviđanja u financijskom sustavu zemlje. Tako je, za razliku od HNB-a,
Europska centralna banka definirala kao krajnji cilj monetarne politike srednjoročnu
stabilnost cijena, mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena ispod 2%, ali
blizu 2%.
Hrvatska narodna banka, kao vodeća financijska institucija u zemlji, odgovorna je za:
(http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-hnb.htm)
· kontrolu novčanog, kreditnog i bankovnog sustava,
· provođenje monetarne politike,
· održavanje likvidnosti plaćanja u zemlji i prema inozemstvu,
· stabilnost cijene, te
· internu i eksternu vrijednost nacionalne valute.
Prema gledištima mnogih, osnovno zaduženje HNB-a bi bilo izdavanje i povlačenje
novca iz opticaja. S ekonomskoga gledišta, upravo regulacija ponude novce produkt je
aktualne i prikladne monetarne politike. Dakle, HNB je ključni akter kreiranja i
provođenja odgovarajuće monetarne politike u zemlji. Provođenje iste bi za ishod
trebalo imati ispunjenje ostalih ciljeva HNB-a: održavanje visokih stopa likvidnosti
(protočnosti novca) i stabilnosti cijena u zemlji. Uz monetarnu politiku, HNB kreira i
onu, u današnjim okolnostima ne manje važniju, deviznu politiku. Devizna politika
HNB odnosi se na sve aktivnosti vezane za međunarodno tržište, jednako tako i na
devizni tečaj nacionalne valute, pa i međunarodne pričuve koje se kasnije spominju.
Radi ostvarivanja utvrđene monetarne i devizne politike HNB može odrediti mjere i
instrumente koji su mu potrebni za reguliranje kreditne aktivnosti i likvidnosti banaka i
za reguliranje količine novca u optjecaju te donositi mjere u svezi s kamatnim stopama i
tečajem domaće valute.
22
Osnovne aktivnosti Hrvatske narodne banke se odnose na: (http://www.hnb.hr/o-
hnb/ho-hnb.htm)
· utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike,
· držanje i upravljanje međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske,
· izdavanje novčanica i kovanog novca,
· izdavanje i oduzimanje odobrenja za rad banaka, nadziranje poslovanja banaka i
donošenje podzakonskih propisa kojima se regulira bankarsko poslovanje,
· vođenje računa banaka i obavljanje platnog prometa, nadziranje poslovanja
banaka, donošenje propisa, davanje kredita i primanje u depozit sredstava
banaka,
· reguliranje, unapređenje i nadziranje platnog sustava,
· obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku,
· donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti,
· obavljanje ostalih, zakonom utvrđenih poslova.
Dakako da je središnja banka, s obzirom da je zadužena za utvrđivanje i provođenje
monetarne politike koja se provodi kontrolom ponude novca, zadužena i za izdavanje
novca u svim njegovim oblicima. HNB odlukom utvrđuje nominalni iznos, mjere,
težinu, izgled i ostala obilježja novčanica i kovanoga novca koji izdaje. HNB je
odgovorna za tiskanje novčanica i kovanje kovanoga novca, sigurnost i pohranu
neizdanih novčanica i kovanoga novca, čuvanje i uništavanje novčanica i kovanoga
novca povučenih iz opticaja, kao i materijala za izradu novčanica i kovanoga novca.
Prema Zakonu o bankama, HNB je nadležna institucija koja daje odobrenja za rad
banaka, nadzire poslovanje banaka, obavlja druge poslove koji su joj zakonom dani u
nadležnost i donosi podzakonske propise i odluke kojima se uređuje bankarsko
poslovanje i utvrđuju standardi stabilnoga i sigurnoga poslovanja banke. Jednako tako,
HNB regulira i prati cjelokupno poslovanje banaka, koje su dužne pravodobno i
ispravno podnositi tražena izvješća i podatke o svojem poslovanju. HNB vodi račune
banaka te obavlja platni promet po tim računima, što znači da svaka banka koja posluje
23
u Hrvatskoj mora kod HNB-a imat otvoren račun. (http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-
htm-pdf/h-zakon-hnb-75-2008_54-2013.pdf)
Osnovni cilj Hrvatske narodne banke je da podupire gospodarsku politiku Republike
Hrvatske i pritom djeluje u skladu s načelima otvorenoga tržišnog gospodarstva i
slobodne konkurencije.
24
4. EUROPSKA CENTRALNA BANKA I EUROPSKI SUSTAV
CENTRALNIH BANAKA
Jednako kao i financijski sustav Hrvatske i jedinstveni europski financijski sustav ima
svoju vlastitu središnju banku. Europska centralna banka institucija je koja, sa
sigurnošću se može reći, ima znatno veće odgovornosti od nacionalnih centralnih
banaka. Osim oblikovanja jedinstvene europske monetarne politike i brige oko
dodijeljenih joj zadataka, Europska je centralna banka središnjica i okosnica svih
nacionalnih središnjih banaka, što dodatno ukazuje na njezinu važnost i značaj.
4.1. Razvoj i značaj Europske centralne banke
Središnja banka Europske unije je Europska središnja banka. Europska središnja banka
(ECB) nezavisna je nadnacionalna monetarna institucija i predstavlja jezgru Europskog
sustava središnjih banaka (ESCB) te Eurosustava. O važnosti neovisnosti središnje
banke u donošenju monetarne politike i upravljanju monetarnom unijom, govori i
činjenica da je strogo naglašena zabrana traženja ili primanja naputaka od institucija,
tijela, ureda ili agencija Unije, kao i bilo koje vlade država članica. (http://www.vecernji
.hr/eucionica/sto-je-to-europska-sredisnja-banka-546591)
Sjedište ECB-a je u Frankfurtu na Majni, u Njemačkoj. Ideja kreiranja središnje banke
na europskom nivou počiva na težnji k uspostavi monetarne unije kako bi se podržao i
pojačao razvoj unutrašnjeg tržišta Unije. Europska središnja banka je osnovana 1998.
godine. Od 1. siječnja 1999. godine odgovorna je za provođenje monetarne politike u
Eurosustavu, kojega je potrebno razlikovati od Europskog sustava središnjih banaka.
Europski sustav središnjih banaka čini ECB i sve središnje banke zemalja članica
Europske unije, dok Eurosustav čine ECB i središnje banke onih zemalja koje su
prihvatile zajedničku valutu euro. O Europskom sustavu središnjih banaka više je riječi
u nastavku poglavlja. Iako je neovisna nadnacionalna institucija, kontrolu i reviziju nad
njome ostvaruje samostalna profesionalna služba revizije. (http://www.ecb.europa.eu/
pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf)
25
Primarni je cilj ECB-a održavanje stabilnosti cijena, s tim da ECB – ne dovodeći u
pitanje svoj osnovni cilj – podupire opću ekonomsku politiku EU. Svi drugi ciljevi su
sekundarnog karaktera i ne smiju dolaziti u sukob s primarnim ciljem. (Lovrinović,
Ivanov, 2009., str.499) Kako bi ostvarila temeljni cilj, ECB ima značajnu ulogu u
kreiranju i održavanju opće ekonomske politike EU kroz čitav niz aktivnosti koje
provodi, a od kojih su najznačajnije sljedeće: kreiranje monetarne politike, skrb o
sustavu izdavanja novčanica eura, intervencije na deviznom tržištu, nadzor nad
financijskim rizicima, izdavanje europskih državnih obveznica, te definiranje politike
Eurosustava.
Zadaci ECB-a su sljedeći: (Lovrinović, Ivanov, 2009., str. 499)
1. kreira i povodi monetarnu politiku,
2. emitira gotov novac i to novčanice, a kovanice emitiraju nacionalne središnje
banke,
3. brine o stabilnosti deviznog tečaja eura,
4. provodi intervencije na deviznom tržištu,
5. brine o likvidnosti bankarskog sustava,
6. određuje temeljnu kamatnu stopu,
7. upravlja nacionalnim deviznim rezervama,
8. brine o stabilnosti domaćeg bankarskog sustava i provodi nadzor nad njime,
9. brine o efikasnosti platnog sustava u zemlji,
10. bavi se raznim istraživanjima i statistikama.
Ostvarivanje glavnog zadatka ECB-a, održavanja stabilnosti cijena u zoni eura te
očuvanje njegove kupovne moći, ostvaruje se određivanjem visine kamata u zoni eura te
praćenjem kretanja cijena i procjenom rizika u odnosu na stabilnost cijena u euro zoni.
(Kandžija, Cvečić, 2008., str. 186)
U pogledu stabilnosti, cilj je ECB-a osigurati da povećanje potrošačkih cijena iz godine
u godinu bude manje od 2%, što čini na dva načina: (http://web.efzg.hr/dok/FIN/
mnakic/MONETARNA%20POLITIKA%20U%20EU.pdf)
26
· Kontroliranjem ponude novca (Ako je ponuda novca veća u usporedbi s
ponudom roba i usluga, doći će do inflacije),
· Nadzorom trendova cijena i procjenom rizika koji predstavlja za stabilnost
cijena na europodručju.
Kontroliranje ponude novca uključuje, između ostaloga, utvrđivanje kamatnih stopa
širom europodručja, što je najpoznatija aktivnost ECB-a. Obavljanje svih zadataka i
aktivnosti ECB-a osigurano je sudjelovanjem triju glavnih tijela. Sljedeća shema
prikazuje strukturu ECB-a.
Shema 2. Organizacija Europske središnje banke
Izvor:
http://web.efzg.hr/dok/FIN/mnakic/MONETARNA%20POLITIKA%20U%20EU.pdf
Kako shema i prikazuje, ključna tijela ECB-a su: (http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/es
cb/html/index.hr.html)
1. Upravno vijeće
2. Izvršno vijeće (Izvršni odbor)
3. Opće vijeće (Guverneri nacionalnih središnjih banaka)
Upravno vijeće ili Vijeće ministara najviši je organ odlučivanja u ECB-u, a zadužen je
za definiranje jedinstvene monetarne politike, određivanje kamatnih stopa i održavanje
likvidnosti. Sastoji se od guvernera nacionalnih središnjih banaka eurozone,
predsjednika ECB-a i članova Izvršnog odbora, a odluke se donose jednostavnom
27
većinom glasova. Predsjednik ECB-a predsjedava i Upravnim vijećem i Izvršnim
odborom, koji broji ukupno 6 članova. Odbor je odgovoran za provođenje monetarne
politike koju je definiralo Vijeće ministara i zaduženo je za neophodne upute
nacionalnim središnjima bankama koje su za to zadužene. (Kandžija, Cvečić, 2008., str.
187) Treće tijelo je Opće vijeće, a ono obuhvaća i ostale guvernere središnjih banaka
ESCB-a koje nisu dio eurozone. Ono pomaže u savjetovanju i u koordiniranju.
Najvažnija značajka postojanja je neovisnost i s toga Eurosustav djeluje potpuno
neovisno, strogo se distancirajući od političkih utjecaja i pritisaka zemalja članica.
Što se tiče organizacijske strukture, ECB se sastoji od 17 organizacijskih cjelina, među
kojima je 10 osnovnih i 7 pomoćnih djelatnosti. Zaposlenici ECB-a su iz svih 27 država
članica EU, a ukupno ih je oko 1600.
ECB se financira uplatom od strane zemalja članica. U trenutku osnivanja kapital je
iznosio pet milijardi eura. Određeni iznos uplaćuje svaka zemlja članica i to ovisno o
broju stanovnika i o ostvarenom BDP-u. Od ukupnog potraživanja od zemalja članica,
50% se uplaćuje ovisno o BDP-u zemlje, 50% ovisno o broju stanovnika. U skladu sa
uplatama, ECB financira, odnosno kreditira, svaku svoju zemlju članicu. Trenutno
najveće udjele imaju Njemačka sa 17,99% Francuska s 14,17% te Italija s 12,31%.
(http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html) U nastavku rada
prikazani su doprinosi nacionalnih središnjih banaka iz europodručja i zemalja koje još
nisu članice eurozone kapitalu ECB-a. Tablica pokazuje vrijednosti ključa za raspodjelu
kapitala, kao i protuvrijednost uplaćenoga kapitala u eurima.
Tablica 1: Doprinosi nacionalnih središnjih banaka iz europodručja kapitalu ECB-a
Nacionalna središnja banka
iz europodručja
Ključ za upis kapitala %
Uplaćeni kapital (€)
Nationale Bank van België / Banque Nationale de Belgique (Belgija)
2,4778 268.222.025,17
Deutsche Bundesbank (Njemačka) 17,9973 1.948.208.997,34
Eesti Pank (Estonija) 0,1928 20.870.613,63
Central Bank of Ireland / Banc Ceannais na hÉireann (Irska)
1,1607 125.645.857,06
Bank of Greece (Grčka) 2,0332 220.094.043,74
Banco de España (Španjolska) 8,8409 957.028.050,02
28
Banque de France (Francuska) 14,1792 1.534.899.402,41
Banca d'Italia (Italija) 12,3108 1.332.644.970,33
Central Bank of Cyprus (Cipar) 0,1513 16.378.235,70
Latvijas Banka (Latvija) 0,2821 30.537.344,94
Banque centrale du Luxembourg (Luksemburg) 0,2030 21.974.764,35
Central Bank of Malta / Bank Ċentrali ta` Malta (Malta) 0,0648 7.014.604,58
De Nederlandsche Bank (Nizozemska) 4,0035 433.379.158,03
Oesterreichische Nationalbank (Austrija) 1,9631 212.505.713,78
Banco de Portugal (Portugal) 1,7434 188.723.173,25
Banka Slovenije (Slovenija) 0,3455 37.400.399,43
Národná banka Slovenska (Slovačka) 0,7725 83.623.179,61
Suomen Pankki – Finlands Bank (Finska) 1,2564 136.005.388,82
Ukupno 69,9783 7.575.155.922,19
Izvor: http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html
Tablica 2: Doprinosi nacionalnih središnjih banaka izvan europodručja kapitalu ECB-a
Nacionalna središnja banka
izvan europodručja
Ključ za upis kapitala (%)
Uplaćeni kapital
(€)
Българска народна банка (Bugarska središnja banka) (Bugarska)
0,8590 3.487.005,40
Česká národní banka (Češka) 1,6075 6.525.449,57
Danmarks Nationalbank (Danska) 1,4873 6.037.512,38
Hrvatska narodna banka (Hrvatska) 0,6023 2.444.963,16
Lietuvos bankas (Litva) 0,4132 1.677.334,85
Magyar Nemzeti Bank (Mađarska) 1,3798 5.601.129,28
Narodowy Bank Polski (Poljska) 5,1230 20.796.191,71
Banca Naţională a României (Rumunjska) 2,6024 10.564.124,40
Sveriges riksbank (Švedska) 2,2729 9.226.559,46
Bank of England (Ujedinjena Kraljevina) 13,6743 55.509.147,81
Ukupno 30,0217 121.869.418,02
Izvor: http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html
29
Posebno je značajno ukazati na ulogu ECB-a u jeku aktualne gospodarske krize i
njezinih posljedica, gdje je do izražaja došla jasna potreba i nedostatak postojanja
jedinstvenog mehanizma financija i kontrole europskih zemalja. Stoga se priskočilo
monetarnoj politici kao jednom od ključnih instrumenata za stabilizaciju gospodarstava.
Gospodarska kriza se osim promjena značaja ECB-a odrazila i na promjenu njezine
uloge i strukture, odnosno potaknuto je osnivanje takozvane bankovne unije. Početak
stvaranja bankovne unije već je u fazi izvođenja, a odnosi se na uvođenje jedinstvenoga
nadzora koji ECB-u, kao centralnoj europskoj monetarnoj instituciji, daje ovlasti
nadzora nad cjelokupnim radom banaka i drugih karika financijskog sustava.
4.2. Obilježja i značaj Europskog sustava centralnih banaka
Iako se uključivanjem određene zemlje članice u Europsku uniju uvelike mijenja
aktualna nacionalna monetarna politika, ona je i dalje obilježena kao nacionalna
monetarna politika, odnosno zadržava određenu dozu suvereniteta. U skladu s time,
svaka zemlja ima središnju instituciju koja je i prije uključivanja u Europsku uniju
upravljala monetarnim sustavom, a to je središnja banka. Efektivno provođenje
monetarne politike na razini svih zemalja članica Europske unije, moguće je tek
koordiniranim i zajedničkim djelovanjem središnjih banaka, što se realizira pomoću
Europskog sustava središnjih banaka.
Europski sustav središnjih banaka (engl. European System of Central Banks, akr.
ESCB) nadnacionalno je tijelo čiji je glavni cilj održavanje stabilnosti cijena. Europski
sustav središnjih banaka (ESCB) skup je središnjih banaka kojeg čine Europska
središnja banka (ECB) i nacionalne središnje banke (NCB) svih članica EU.
(http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/escb/html/index.hr.html)
30
Shema 3. Europski sustav središnjih banaka
Izvor: http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm
Sastoji se od Europske središnje banke (ECB) i nacionalnih središnjih banaka svih
država članica EU-a, neovisno o tome jesu li prihvatile euro ili nisu. Utemeljen je 1998.
na prijedlog Delorsova izvješća. ESCB nema pravnu osobnost, ali njegove sastavnice
djeluju u skladu s vlastitim utvrđenim ciljevima, odredbama temeljnih ugovora, statuta
ESCB-a i ECB-a, te s odlukama donesenima u upravljačkim organima ECB-a. Za
potporu i pomoć u radu organima koji donose odluke osnovano je 14 odbora ESCB-a.
Uz ESCB postoji i Eurosustav. Eurosustav je skup središnjih banaka kojeg čine
Europska središnja banka i nacionalne središnje banke država članica koje su uvele
euro.
Shema 4. Eurosustav
Izvor: http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm
31
Ključno mjestu u Eurosustavu također zauzima ECB, uz kojega ga čine i članice EU
koje su prihvatile euro, zajedničku valutu. Često se javlja dilema postojanja Eurosustava
odnosno ESCB-a, s obzirom da su gotovo jednake institucije, sličnih, ako ne i istih
funkcija. Međutim, ESCB mora postojati dok god postoje zemlje ili pak zemlja koje
neće prihvatiti zajedničku valutu euro. Operativni ustroj Eurosustava u skladu je s
načelom decentralizacije. Nacionalne središnje banke izvršavaju gotovo sve operativne
zadatke Eurosustava i tako provode centralno donesene odluke Upravnog vijeća ECB-a.
Nacionalne središnje banke koje su uključene u ESCB odgovorne su za: (http://www.
ecb.europa.eu/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf)
· provedbu operacija monetarne politike: to znači da su nacionalne središnje
banke te koje zapravo obavljaju transakcije,
· operativno upravljanje deviznim pričuvama ECB-a, što uključuje izvršenje i
namiru tržišnih transakcija za potrebe investiranja deviznih pričuva ECB-a,
· upravljanje vlastitim deviznim pričuvama,
· osiguravanje funkcioniranja infrastruktura financijskih tržišta i platnih
instrumenata te nadzor nad njima,
· izdavanje novčanica zajedno s ECB-om: novčanice izdaju i ECB i nacionalne
središnje banke, s time da ECB kontrolira te aktivnosti,
· prikupljanje statističkih podataka i podršku ECB-u (ECB za provedbu monetarne
politike i izvršavanje drugih zadaća Eurosustava treba različite ekonomske i
financijske podatke. Glavna područja na kojima nacionalne središnje banke
pomažu prikupljanjem podataka od nacionalnih financijskih institucija su: a)
tržišta novca te bankovna i financijska tržišta; b) statistika platne bilance i
međunarodne pričuve Eurosustava te c) financijski računi, te
· funkcije izvan Europskog sustava središnjih banaka (ESCB), osim ako Upravno
vijeće dvotrećinskom većinom danih glasova utvrdi da su one u suprotnosti s
ciljevima i zadaćama ESCB-a.
Tri su ključna politička i ekonomska razloga utemeljenja navedenoga sustava:
(http://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf)
32
· utemeljenje jedinstvene središnje banke za cijelo euro područje ne bi bilo
prihvaćeno na političkoj razini, s obzirom da bi to vrlo vjerojatno
podrazumijevalo koncentraciju poslovanja centralne banke na jednom
određenom mjestu,
· pristup Eurosustava izgrađuje iskustvo središnjih banaka, čuva njihov
institucionalni ustroj, infrastrukturu i operacijske sposobnosti i stručnost, tim
više, središnje banke i dalje obavljaju neke zadatke nevezane za Eurosustav,
· s obzirom na široko zemljopisno područje koje obuhvaća Eurozona, smatralo se
prikladnim dati kreditnim institucijama pristupnu točku središnjem bankarstvu
za svaku sudjelujuću zemlju članicu.
Prema pojašnjenu ECB-a, ESCB-u je prema Ugovoru o funkcioniranju EU dodijeljeno
upravljanje funkcijama bankarenja u području eura. Međutim, kako sam ESCB nema
vlastiti zakonski identitet, nego se javlja kao skup središnjih banaka te zbog različitih
razina integracija u Europsku monetarnu uniju (EMU), stvarni su akteri u upravljanju
euro-operacijama same središnje banke europodručja upravljane i predvođene ECB-om.
Zbog nepostojanja zakonskog identiteta, ESCB nema mogućnosti niti kapacitete
samostalnoga odlučivanja, što preuzimaju spomenuti ključni akteri.
4.3. Monetarna politika Europske centralne banke
Kako bi ostvarila svoj primarni cilj, prethodno definiranu stabilnost cijena, i ostala u
skladu s načelima otvorene tržišne ekonomije i slobodne konkurencije, što joj naleže
ekonomska politika EU, ECB koristi niz instrumenata monetarne politike. U svrhu
vođenja jedinstvene monetarne politike, ECB koristi sljedeće instrumente: (Perišin,
Šokman, Lovrinović, 2001., str. 307)
1. Operacije na otvorenom tržištu,
2. Ustaljene pogodnosti kreditiranja banaka od ECB,
3. Politika rezervi likvidnosti.
33
Politika otvorenog tržišta kojom se ECB koristi je najvažnija, jer se njome upravlja
kamatnjacima, likvidnošću bankarskog sustava i gospodarstva te se signaliziraju pravci
promjena u monetarnoj politici.
U okviru otvorenog tržišta ECB se služi slijedećim operacijama: (Perišin, Šokman,
Lovrinović, 2001., str. 307)
1. Glavne operacije refinanciranja
2. Dugoročnije operacije refinanciranja
3. Operacije finog prilagođavanja
4. Strukturalne operacije
Glavne operacije refinanciranja ili redovite operacije najvažnije su u okviru operacija
otvorenog tržišta i imaju glavnu ulogu u usmjeravanju kretanja financijskog tržišta, jer
daju važne signale koji utječu na ponašanje transaktora. (Perišin, Šokman, Lovrinović,
2001., str. 310) Ove operacije se izvode od strane nacionalnih središnjih banaka na
temelju standardnih ponuda. Imaju rok dospijeća dva tjedna, a za razliku od njih
dugoročnije operacije refinanciranja imaju rok dospijeća 3 mjeseca. Plasman i kupovina
vrijednosnica na otvorenom tržištu provode se sustavom aukcija, čiji je organizator
središnja banka. (Lovrinović, Ivanov, 2009., str.214) Ove operacije su najvažnije i
ključni su instrument politike refinanciranja na tržištu Eurosustava.
Dugoročnije operacije refinanciranja su operacije koje se koriste radi poboljšanja
likvidnosti na duži vremenski period. Omogućuju dodatno dugoročno refinanciranje
financijskog sektora te su vrlo efikasna mjera ostvarivanja ciljeva ECB-a. One
opskrbljuju sustav dodatnom likvidnošću te se provode na mjesečnoj razini, na rok
trajanja od tri mjeseca. Provode ih središnje banke, putem standardnih natječaja s time
da sudionici moraju ispunjavati opće kriterije prihvatljivosti.
Operacije finog prilagođavanja poduzimaju se u cilju ublažavanja i sprečavanja
iznenadnih oscilacija kamatnih stopa i napetosti na financijskom tržištu. One se uvode
povremeno s ciljem upravljanja likvidnošću na tržištu i upravljanja kamatnim stopama,
posebice kako bi se olakšali učinci na kamatne stope uzrokovani neočekivanim
(nepredviđenim) fluktuacijama likvidnosti na tržištu. Izvode se kao obrnute transakcije,
34
s time da mogu poprimiti oblik i deviznih swap-ova i fiksnih oročenih depozita, a
obično se izvode od strane središnjih banaka kroz brze ponude ili bilateralnim
postupkom.
Operacije strukturalne naravi odnose se na emisiju zadužnica, reversne transakcije i
izravne transakcije. Ove operacije se izvode kad god ECB želi prilagoditi strukturnu
poziciju Eurosustava vis-à-vis financijskom sektoru (na redovnoj ili izvanrednoj
osnovi). Strukturne operacije se javljaju u obliku obrnutih transakcija i izdavanjem
dužničkih instrumenata, a provode ih središnje banke putem standardnih ponuda.
Ustaljene pogodnosti kreditiranja banaka od ECB drugi su instrument monetarne
politike ECB. Ovaj se instrument primjenjuje prekonoćno uz određenu kamatu. U
provođenju određenih transakcija ECB se koristi standardnim ponudama i brzim
ponudama. Standardna ponuda je ona koja se nakon objave ESCB izvršava u roku od 24
sata, a koristi se kod glavnih opcija refinanciranja, dugoročnijih i strukturnih operacija.
Brza ponuda se izvršava u roku od sat vremena od objave i koristi se kod operacija
finog prilagođavanja.
Posljednji instrument je politika rezervi likvidnosti. Politika obaveznih rezervi sastoji se
u određivanju stope obvezne rezerve i drugih uvjeta koji određuju visinu obveznih
rezervi koje poslovne banke trebaju obračunati i izdvojiti na depozite. (Lovrinović,
Ivanov, 2009., str. 216) Politika obveznih rezervi se unutar Eurosustava primjenjuje na
kreditne institucije u eurozoni, prvenstveno radi cilja stabilizacije kamatne stope na
tržištu novca i stvaranja (ili povećanja) strukturne nelikvidnosti. Obvezne pričuve svake
institucije određuje se u odnosu na elemente u bilanci.
Europska centralna banka zahtijeva od kreditnih institucija da drže obaveznu tj.
minimalnu rezervu na računima kod svojih središnjih banaka, u okviru sustava
minimalnih rezervi. Minimalna rezerva sustava ECB-a primjenjuje se na kreditne
institucije u eurozoni, a prvenstveno provodi ciljeve stabilizacije kamatnih stopa na
tržištu novca i stvaranja (ili proširenja) strukturnih likvidnosti.
Politika minimalnih rezervi ECB-a prvenstveno provodi dvije monetarne funkcije, a to
su:
(http://web.efzg.hr/dok/FIN/mnakic/MONETARNA%20POLITIKA%20U%20EU.pdf )
35
· stabiliziranje kamatnih stopa na tržištu novca,
· stvaranje ili proširenje strukturne nelikvidnosti.
Minimalne rezerve likvidnosti zapravo su obvezne rezerve koje se obračunavaju na
prosječan iznos depozita na računima depozitnih institucija u proteklih 30 dana, a koje
se moraju održati također u slijedećih 30 dana. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str.
311) Cilj minimalnih rezervi je stabiliziranje kamate na novčanom tržištu i kreiranje ili
proširenje strukturnih likvidnosnih manjkova.
36
5. INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI
SUSTAV I IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI
Hrvatska je 1. srpnja 2013. godine postala 28. članica Europske unije. Samim time
postala je jedna od članica Europskog monetarnog sustava. Proces integracije u
europski prostor ujedno znači i članstvo Hrvatske narodne banke, kao okosnice
hrvatskog financijskog sustava i nositeljice hrvatske monetarne politike, u Europskom
sustavu središnjih banaka, prije spominjanom ESCB. Ovo pristupanje promijenilo je
dosadašnju monetarnu politiku koju je HNB samostalno provodio na području
Republike Hrvatske, ali je i prijelazni period za daljnje promjene koje će nastupiti
stupanjem eura na snagu kao jedinstvene valute, a samim time će značiti i prekretnicu u
dosadašnjoj hrvatskoj monetarnoj politici, koja u tom trenutku nestaje. Proces
pristupanja u punopravno članstvo EU učinio je guvernera HNB-a jednim od članova
Odbora guvernera Općega Vijeća ESCB-a. Na taj se način Hrvatska središnja banka,
kao članica sustava europskih središnjih banaka, obvezala zajedno s ECB-om činiti sve
potrebne i statutom joj dodijeljene aktivnosti, kako bi se ispunila svrha i misija ESCB-a,
a to je naravno održavanje stabilnosti cijena na području zemalja članica EU.
Iako se sam proces čini u potpunosti jednostavnim, stvarnost je znatno složenija.
Jovančević (2005., str. 198) navodi da se pred novu zemlju članicu EU u procesu
potpune monetarne integracije postavljaju rigorozni kriteriji koji su obuhvaćeni sa
nekoliko faza: prva faza – predpristupni stadij, tijekom kojega zemlja mora pokazati
napredak prema funkcioniranju tržišne ekonomije i konkurentnosti, što Hrvatske je
ostvarila, drugi stadij - međufaza nakon pristupa, u kojoj nova zemlja članica potpuno
sudjeluje u jedinstvenom tržištu te pokazuje napredak u ispunjenju uvjeta potrebnih za
uvođenje eura te period uvođenja odnosno nakon uvođenja eura, u kojem je zemlja
dužna pridržavati se odredbi Pakta o stabilnosti i rastu, a sve u smjeru održavanja
cjenovne stabilnosti u eurozoni.
O složenosti pristupanja u europski monetarni sustav govori i činjenica da je od
potpisivanja pretpristupnoga sporazuma Hrvatska počela svoju monetarnu politiku, kao
i druge nacionalne politike, usklađivati s europskim „acquisom“, odnosno pravnom
stečevinom. Nadalje, o složenosti dosadašnjih promjena i izazova, ali i onih koji se pred
37
hrvatsku monetarnu politiku i HNB, kao nositeljicu iste stavljaju, govori i činjenica da
je monetarna politika, uz fiskalnu, ključni instrument kojim se upravlja stabilnošću
gospodarstva. Međutim, ulaskom u Europsku monetarnu uniju, monetarna politika
zemalja članica eurozone postaje jedinstvena, odnosno zemlje gube mogućnost vođenja
samostalne monetarne politike. S obzirom da svaka zemlja članica ima vlastite
specifičnosti i osobitosti gospodarstva, radi postizanja unutarnje i vanjske ravnoteže
zemlje članice monetarne unije služe se fiskalnom politikom. Upravo je stoga fiskalni
kriterij jedan od temeljnih kriterija navedenih u Maastrichtskim kriterijima, kako bi se u
zemljama članicama stvorili uvjeti za stabilnost, odnosno otklonila prezaduženost.
Zemlje članice su obvezne ispuniti sve kriterije navedene u spomenutom ugovoru iz
Maastrichta, kako bi mogle koristiti euro kao jedinstvenu valutu. (Kersan - Škabić,
2012., str.194) Međutim, na putu do eura prethode brojne institucionalne i zakonodavne
promjene koje se rezimiraju kroz prve dvije faze monetarne integracije, odnosno
monetarne unije. Upravo se stoga u nastavku ovoga poglavlja analiziraju institucionalne
promjene, zahtjevi i zadaci koji se pred HNB stavljaju po ulasku u EU. Smisao procesa
monetarne integracije je u biti u potpunome integriranju u vidu stvaranja jedinstvenoga
europskoga tržišta. Naime, uvođenje jedinstvene valute dovelo bi do nepostojanja
troškova konverzije, što bi uvelike ojačalo unutarregionalnu razmjenu, a samim time i
stvorilo lakše ujednačavanje gospodarskih prilika u svim zemljama članicama. Stoga će
proces monetarne integracije početi s pojašnjavanjem smisla monetarne unije i njezina
učinka na Hrvatsku koja je ulaskom u EU započela potpunu monetarnu integraciju.
5.1. Hrvatska i Europska monetarna unija
Posljednja faza monetarne integracije Hrvatske s EU je ulazak u Europsku monetarnu
uniju, odnosno u Eurosustav. Monetarna unija predstavlja područje unutar kojega su
odnosi razmjene između različitih vrsta novca fiksni te ne postoje nikakva ograničenja,
odnosno kao jedinstveni monetarni sustav nekoliko samostalnih država sa zajedničkom
valutom kao zakonskim sredstvom plaćanja u državama unije, koju izdaje zajednička
središnja banka. (Božina, 2007., str. 10)
38
Europska monetarna unija je primjer monetarne integracije u kojoj se monetarni
suverenitet nepovratno prenosi na novoostvarenu supranacionalnu zajednicu. Ulazak
neke zemlje u Europsku monetarnu uniju zahtijeva ispunjavanje kriterija konvergencije.
Tim se kriterijima treba prilagoditi, odnosno iste treba ispuniti i hrvatski financijski
sustav kako bi se integrirao, ali ujedno i prešao iz faze tranzicije u fazu održivoga
gospodarskog rasta, poticanoga od strane EU.
Ulazak Hrvatske u EU nije značio i ulazak u monetarnu uniju, s obzirom da je potrebno
vrijeme prijelaznoga režima u kojemu se ispunjavanju traženi kriteriji. Hrvatska se tek
sada nalazi u drugoj fazi integracije u Europsku monetarnu uniju. Učvršćivanje u drugoj
fazi popraćeno je ulaskom u ERM 2 tečajni mehanizam, zadovoljavanjem kriterija
konvergencije i Maastrichtskih kriterija te dvogodišnje održavanje stabilnosti cijena.
Očekuje se da bi ulazak Hrvatske u monetarnu uniju mogao biti tek 2019. godine. Dok
je prema nekima to povoljno, dok se eurozona oporavi, neki tumače odgađanje ulaska u
monetarnu uniju kao otežavajući faktor. Primjerice, sam guverner HNB-a tvrdi kako „bi
trebali uvesti euro što prije jer smo i tako visoko euroizirani s 80 posto štednih depozita
u stranim valutama, od čega 90 posto u eurima“. (http://www.banka.hr/hrvats
ka/konferencija-hnb-a-u-dubrovniku-hrvatska-moze-uvesti-euro-najranije-2019)
Međutim, jedno je sigurno: uvođenjem eura Hrvatska će moći koristiti prednosti
jedinstvenog valutnog područja jer će se smanjiti transakcijski trošak konverzije valuta i
platnog prometa te olakšati poslovanje, odnosno zaključenje dugoročnih poslovnih veza
bez valutnog rizika što će koristiti hrvatskim poduzetnicima i građanima. U tome se
slučaju zapravo radi o troškovima koji su bili rezultat kupovnih i prodajnih tečajeva
strane valute, ali i naknada i provizija mjenjačnice prilikom obavljanja konverzije.
Nestajanje transakcijskih troškova predstavljat će još veću prednost kada se poveća
obujam međusobne trgovine i plaćanja. Jedinstvena valuta osigurat će transparentnost i
usporedivost cijena, omogućiti ublažavanje inflatornih pritisaka te smanjiti kreditni rizik
zemlje što bi dugoročno trebalo osigurati smanjenje kamatnih stopa u Hrvatskoj.
(http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/articles-hrvatska_i_eu_prednosti_izazovi-132
8529972.pdf) U skladu s time, ulaskom u eurozonu gubitak iskazuju i poslovne banke
zbog ograničavanja trgovine devizama i instrumentima osiguranja od tečajnog rizika.
39
Zemlje članice se na taj način odriču dijela prihoda koje su ostvarivale prilikom tiskanja
novca, odnosno kojega je ostvarivala središnja banka.
Zaključno, isticanju svi pozitivnih efekata ulaska u europsku monetarnu uniju, potrebno
je naglasiti činjenicu da potpuno integriranje znači davanje svih domicilnih sredstava u
ruke ECB-a, odnosno utapanje u europski centralni sustav i prekid neovisnosti. Ipak,
sve negativnosti i sve prepreke, potrebno je prekriti onim pozitivnim čimbenicima, koji
se između ostaloga vezuju i na jedinstvo EU te sigurnost koju zajednica pruža svojoj
svakoj članici.
5.2. Institucionalne promjene i zadaće Hrvatske narodne banke kao članice ESCB
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju, kako je u uvodnom dijelu rečeno odrazio se na samu
organizacijsku promjenu HNB-a, odnosno na mjesto HNB-a u financijskom sustavu,
koji više nije jedinstveni hrvatski, nego jedinstveni europski. Pristupanjem u EU, HNB
je postala jedna od članica ESCB-a, ali ne i članica Eurosustava. U skladu s prethodno
izloženim obvezama i dužnostima zemalja članica, Hrvatska je dužna svoje poslovanje i
aktivnosti podrediti obavljanju zadataka ESCB-a, što dakle uključuje provedbu
operacija monetarne politike, upravljanje deviznim pričuvama ECB-a i vlastitim
pričuvama, osiguravanje efikasnog funkcioniranja hrvatskog financijskog tržišta i
nadzor tržišta, izdavanje novčanica pod nadzorom ECB-a, dosljedno statističko
izvještavanje, te obavljanje funkcija koje ne obuhvaća ESCB. (http://web.efzg.
hr/dok/FIN/mivanov//Instrumenti%20monetarne%20politike%20HNB-a-2011.pdf) Od
HNB-a, kao nove središnje banke europskog financijskog sustava, tražit će se da od
dana ulaska podupire opću gospodarsku politiku u EU, što se prije svega odnosi na
stabilnost cijena. Sve aktivnosti koje sada HNB obavlja u skladu su sa pravilima,
propisima i uputama ECB-a. Stoga svaka središnja banka, pa tako i HNB, kao članica
ESCB-a mora osigurati da nacionalno zakonodavstvo, uključujući statut središnje
banke, bude kompatibilno s onim propisanim Ugovorom o funkcioniranju EU i
Statutom ESCB-a. Tim će statutom nadalje biti i određen i vremenski period u kojem
guverner smije biti na čelu središnje banke. Općenito, središnje banke mogu obnašati i
funkcije koje nisu navedene u njihovu Statutu, osim u slučaju da Vijeće guvernera
40
većinom glasova (2/3) odluči da se takve aktivnosti kose sa ciljevima i zadacima ESCB-
a. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:03) To
je, dakle, moguć slučaj i za Hrvatsku.
U kontekstu priključivanja Hrvatske EU, posebice je značajno pitanje neovisnosti
monetarne politike koja se u ovome slučaju ne mijenja značajno, odnosno ne odstupa od
prijašnje neovisnosti. Sukladno Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Statutu
ESCB-a i ECB-a, Hrvatska narodna banka i članovi njezinih tijela neovisni su pri
ostvarivanju svojega cilja i u izvršavanju svojih zadataka koji se temelje na Zakonu o
Hrvatskoj narodnoj banci, Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju
Europske unije i Statutu ESCB-a i ECB-a. Hrvatska narodna banka i članovi njezinih
tijela ne traže niti su vezani na upute institucija i tijela Europske unije, vlada država
članica Europske unije i drugih tijela. S druge strane, organizacije, institucije i članovi
institucija EU dužni su tu neovisnost poštovati. Neovisnost HNB-a je zajamčena HNB-u
po donošenju Zakona o HNB-u 2008. godine u kojemu je već bio implementiran
europski zakonodavni okvir. Ulazak u Europsku uniju moguće je opisati i kao dodatno
jačanje neovisnosti središnje banke, ali i proširivanje zabrane kreditiranja javnog
sektora i na institucije EU. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?
uri=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)
Zajedno s ECB-om, HNB, kao i ostale središnje banke zemalja članica, dužne su
prikupiti potrebne statističke informacije, ili od nadležnih nacionalnih institucija ili pak
direktno od strane ekonomskih agenata. Pri izvršavanju toga, ECB će surađivati zajedno
sa središnjom bankom, HNB-om, s institucijama Unije, tijelima, uredima i agencijama,
kao i s odgovarajućim vladajućima/institucijama u državi članici, te sa raznim važnim
međunarodnim organizacijama. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri
=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)
Prema Statutu ESCB-a, odnosno prema Protokolu broj 4, koji ukazuje na obveze i
zaduženja ESCB-a, stoji kako svaka zemlja članica ulaskom u ESCB ne gubi pravo
sudjelovanja, odnosno članstva u međunarodnim finacijskim institucijama, odnosno da
kao članica ESCB-a ima puno pravo na sudjelovanje u njima. (http://eur-lex.europa.
eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)
41
Ulazak Hrvatske u EU i integracija HNB-a u ESCB stvara obvezu HNB-u da djeluje u
skladu sa smjernicama i uputama ECB-a, kao nadležne institucije u ECB-u. Vijeće
guvenera će poduzimati sve neophodne korake kako bi osiguralo kompatibilnost sa
smjernicama i uputama ECB-a, te će zahtijevati da mu se uruče sve potrebne
informacije. Jednako kao i u ECB-u, u svim bankama članicama ESCB-a, financijska
godina završava krajem kalendarske godine. Poslovanje HNB-a, od dana ulaska u EU
kao i svi njegovi računi, pod nadzorom su nezavisnoga vanjskoga revizora kojega je
odobrilo Vijeće. Revizori imaju potpunu ovlast da sve knjige i račune središnjih banaka
nadziru te pruže detaljnje informacije o izvršenim transakcijama. U pogledu revizije
poslovanja HNB-a, potrebno je naglasiti kako nije došlo do drastičnih promjena, s
obzirom da je dosadašnje poslovanje vanjskih samostalnih revizora bilo obavljano
prema europskim standardima, odnosno da su sami revizori povezani sa ostalim
revizorima europskih središnjih banaka uključenih u ESCB.
Ulaskom HNB-a u ESCB, guverner HNB-a, Boris Vujčić, postao je punopravnim
članom odbora guvernera u ESCB-u, te sudjeluje u sjednicama Odbora, a određeni broj
stručnjaka HNB-a sudjeluje u radu Odbora, Pododbora i radnih skupina u tijelima EU.
U skladu s ulogama ESCB-a, guverner središnje banke Hrvatske, kao i svi drugi
guverneri članovi Odbora, preuzimaju odgovornost i obvezu za: izvršavanje
savjetodavne funkcije, prikupljanje statističkih informacija, pripremanje ECB-ovih
godišnjih izvještaja, utemeljenje potrebnih pravila za standardizaciju obračunavanja i
izvještavanja o operacijama koje je središnja banka poduzela, poduzimanje raznih mjera
za stvaranje i održavanje kvota ECB-ova kapitala, donošenje i provođenje uvjeta u
pogledu zapošljavanja te potrebne pripreme za neopozivo fiksiranje tečajeva valuta,
odnosno kune, u odnosu na euro. Nadalje, neovisnost središnje banke u novom sustavu,
jamči se i vremenskim terminima guvernerova mandata, koji su prema statutu određeni
na najmanje 5 godina. (http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-izmje
ne-dopune-54_2013.pdf) Guverner može biti smaknut sa navedene pozicije isključivo u
slučaju da više ne ostvaruje zahtjev koji se pred njega stavljaju ili je kriv za ozbiljne
pogreške. Međutim, u slučaju ESCB-a ovakvi su slučajevi pod jurisdikcijom Suda
pravde.
42
Jedna od najznačajnijih promjena je plaćanje koje je HNB dužan izvršiti prema ECB-u.
Budući da se, sukladno Statutu ESCB-a i ECB-a, upisani kapital ECB-a automatski
povećava kada se neka zemlja pridruži EU, a njezina nacionalna središnja banka
postane članicom ESCB-a, ulazak Hrvatske kao 28. članice doveo je do povećanja
kapitala ECB-a, ujedno i do potrebe novoga određivanja udjela nacionalnih banaka.
Kako su obveznice plaćanja kvota/udjela zemlje koje su članice eurozone, tako su
dodijeljene im udjele obvezna plaćati i zemlje koje nisu članice europodručja. Središnje
banke deset država članica izvan europodručja moraju pridonijeti pokrivanju troškova
poslovanja koje ECB ima u vezi s njihovim sudjelovanjem u ESCB-u a način da su
obvezne uplaćivati minimalni postotak svog udjela u upisanom kapitalu. Doprinosi
središnjih banaka neeurozone čine 3,75% njihova ukupnog udjela u upisanom kapitalu.
Uplaćeni kapital nacionalnih središnjih banaka izvan europodručja iznosi
121.869.418,02 eura. Svakoj je zemlji dodijeljena kvota prema odgovarajućim
kriterijima, pa tako i Hrvatskoj, odnosno HNB-u. (http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/
capital/html/index.hr.html)
Udjeli nacionalnih središnjih banaka ponderiraju se prema udjelu svake države članice u
ukupnom stanovništvu i u bruto domaćem proizvodu EU, i to u jednakoj mjeri, prema
podacima koje Europska komisija dostavi ECB-u. Nacionalne središnje banke zemalja
eurozone svoj upisani kapital moraju uplatiti u cijelosti, dok jedanaest nacionalnih
središnjih banaka izvan europodručja, u koje se sada ubraja i HNB, moraju uplatiti
manji postotak svojeg udjela u upisanom kapitalu ECB-a. Prema podacima ECB-a, udio
HNB-a u kapitalnom ključu, odnosno ključu za upis kapitala ECB-a, iznosi 0,5945 %,
upisani kapital 64,3 milijuna eura, a uplaćeni kapital 2,4 milijuna eura. Ulaskom
Hrvatske u EU upisani kapital ECB-a od danas je tako povećan s 10,76 milijardi eura na
10,82 milijardi eura. (http://www.poslovni.hr/hrvatska/hnb-postala-dio-europskog-
sustava-sredisnjih-banaka-245873) Promjena je također i u pitanju razlike prihoda i
rashoda, odnosno dobiti HNB-a, koja se prema izmjenama zakona od sada raspoređuje
u opće pričuve i u korist državnoga proračuna, dok je dosada bio isključivo u rukama
državnoga proračuna.
Za razliku od Hrvatske, i njezine središnje banke, HNB-a, zemlje članice eurozone, njih
18, koje su ujedno i članice Eurosustava, obvezne su sudjelovati u dobiti odnosno
43
gubitku koji ostvaruje ECB. Neto dobiti ili gubitak, koji je ostvarila ECB, raspoređuje
se među državama članicama eurozone u skladu sa statutom ECB-a i ESCB-a. Odnosno
u slučaju dobiti ECB-a na kraju razdoblja maksimalno do 20% dobiti se prenosi u fond
za opće pričuve, dok se ostalo raspoređuje imateljima udjela,ovisno prema uplaćenim
udjelima. U slučaju gubitka, sredstva za nadoknadu se povlače iz fonda za opće pričuve
ECB-a, odnosno ukoliko je potrebno iz ostvarenoga prihoda u godini u kojoj je nastao
gubitak. Hrvatska , odnosno HNB, će imati pravo/obvezu na dobit/gubitak tek kada
postane članica eurosustava. Za sada, kao i ostale središnje banke deset zemalja članica
izvan europodručja nema pravo na udio u blančnoj dobiti niti je dužna financirati
potencijalni gubitak koji bi ECB mogao ostvariti.
(http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html )
Osim uplaćivanja kvota, u trenutku ulaska u Eurozonu i prihvata eura, Hrvatska će kao i
sve druge zemlje članice, koje budu pristupale u Eurozonu morati određen dio svojih
međunarodnih ili deviznih rezervi prebaciti ECB-u, ovisno o kvoti kojom sudjeluje u
kapitalu ECB-a.
Nadalje, kada središnja banka postane članica ESCB, smatra se da je njezin ostvarenih
novčani dohodak ujedno i novčani dohodak koji je ostvario cijeli sustav, stoga ga se
prema dosljednim pravilima i napucima na kraju financijske godine raspoređuje.
Odnosno iznos novčanoga dohotka svake nacionalne središnje banke mora biti jednak
godišnjem dohotku od njegove imovine u odnosu na sredstva u opticaju i depozitne
obveze prema kreditnim institucijama, i ta će vrijednost biti namijenjena nacionalnoj
središnjoj banci. Nadalje, ostvareni se iznos novčanoga dohotka svake nacionalne
središnje banke umanjuje za iznos u protuvrijednosti plaćenih obveza koje je u toku
perioda banka platila nekoj kreditnoj instituciji. U konačnici se od zbrojenog novčanog
dohotka ostvarenoga u ESCB-u zemlji dodijeljuje onaj udio koji je ekvivalentan njezinu
udjelu/kvoti u uplaćenom kapitalu ECB-a. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/Lex
UriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)
Uključivanje HNB-a u ESCB značio je, kako je na početku i spomenuto, i potrebu
prilagođavanja monetarne politike, koja se u zemlji provodi, sa europskom monetarnom
politikom, što se može promatrati prema instrumentima i mjerama, koje središnje banke
u sastavu ESCB-a smiju provoditi.
44
HNB, kao integralni dio ESCB-a, i dalje zadržava pravo i obvezu izdavanja novčanica u
nacionalnoj valuti, odnosno kuni. ECB se Statutom obvezuje da će maksimalno moguće
poštivati dizajn novčanica koje središnje banke, tako i HNB izdaje. Vijeće guvernera
daje pravo središnjoj banci da izdaje euro novčanice, što će se dogodit sa HNB-om po
ulasku u eurozonu. Euronovčanice sada smije izdavati ECB i ovlaštene središnje banke.
Kako bi uopće i provodile operacije na tržištu i bilo kakve monetarne instrumente,
središnja banka, kao i ECB mogu otvarati račune kreditnim institucijama, javnim
subjektima kao i drugim sudionicima na tržištu, te primati razna sredstva, uključujući i
kolaterale.
Kako bi se ostvarila njihova vodeća zadaća prema članstvu u ESCB-u, a to je
ispunjavanje ciljeva i zadataka ESCB-a, središnje banke kao i ECB mogu provoditi
operacije na otvorenom tržištu u obliku prodaje ili kupnje prava, provoditi repo ugovore
i pozajmljivati ili zaduživati potraživanja i utržive instrumenate, bilo u eurima ili
drugim valutama, kao i plemenitim metalima. Osim operacija na otvorenom tržištu,
postoji mogućnost provođenja kreditnih operacija s kreditnim institucijama i drugim
sudionicima na tržištu, uz obvezu postojanja kolaterala. HNB je od sada podložna,
prilikom provođenja operacija na otvorenom tržištu, općim pravilima o uvjetima prema
kojima je središnja banka kao i sam ECB spremna stupati u takve transakcije.
Izuzev obveze stvaranja obvezne pričuve, ECB može HNB-u kao i svakoj drugoj zemlji
članici EU, propisati obvezu držanja obveznih minimalnih pričuva koje moraju ispuniti
sve kreditne institucije u zemlji, a sve u smjeru postizanja stabilnosti i drugih
monetarnih ciljeva. Stope rezervi i načine obračuna određuje Vijeće guvernera, dok u
slučaju nepridržavanja ECB naplaćuje penalne stope kao i moguće druge sankcije.
Strogo je zabranjeno središnjoj banci, tako i HNB-u, pružanje bilo kakvih kredita u
korist bilo koje nadnacionalne europske institucije, agencije, lokalnih, regionalnih ili
središnjih vlasti, … Središnja banke i sam ECB mogu biti u poziciji fiskalne agencije
nad tim institucijama, ali ne i financirati. Središnja banka ipak u sklopu ESCB-a ima
pravo na ustupanje olakšica.
Osim navedenih operacija monetarne politike na unutarnjem tržištu, ECB kao i
središnje banke zemalja članica ESCB-a mogu provoditi i razne operacije na području
45
izvan EU. To podrazumijeva uspostavljanje veza sa središnjim bankama izvan EU zone
te s financijskim institucijama u drugim zemljama, i ukoliko je potrebno sa
međunarodnim institucijama. Na vanjskom je tržištu središnjim bankama ESCB-a
također dozvoljena kupnja i prodaja svih oblika inozemnih sredstava i plemenitih
metala. U skladu s time, središnja banka ima mogućnost držanja i prodaje tih inozemnih
sredstava. U konačnici, kako ECB tako i sve druge središnje banke mogu voditi sve
oblike bankovnih transakcija u odnosima s trećim zemljama i međunarodnim
organizacijama. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:08
3:0201)
Mijenja se i odnos HNB-a prema ECB-u i Europskom sustavu središnjih banaka,
odnosno HNB kao članica ESCB-a može povjerljive podatke dostavljati ECB-u, a osim
suzbijanja krivotvorenja kuna, borit će se i protiv krivotvorenja eura. Zakonom o
dopunama i izmjenama Zakona o HNB-u preciziraju se i ovlasti zamjenika guvernera
HNB-a koji će, u slučaju razrješenja guvernera ili njegove odsutnosti, privremeno
postati šef monetarne vlasti u Hrvata. Također, u pogledu vođenja monetarne politike,
to jest u pogledu upravljanju deviznim rezervama, HNB će moći sklapati ugovore s
drugima samo pod uvjetom da te institucije imaju investicijski rejting, pri čemu
središnja banka sama odlučuje koji je to najniži rejting.
Iako je prema mnogima ulazak Hrvatske u Europsku uniju odmah značio i uvođenje
eura, ipak je potrebno ispunjenje traženih kriterija i procedure za ulazak Hrvatske u
eurozonu. Zemlje članice EU-a, osim Danske i Ujedinjenog Kraljevstva i Švedske, a
uključujući i Hrvatsku imaju obvezu stupiti u ekonomsku i monetarnu uniju (EMU),
odnosno „eurozonu“, nakon što ispune Maastrichtske kriterije kojima su definirana
precizna financijska pravila. Ti kriteriji propisuju obvezu konsolidiranja javnih
financija. Pritom razina deficita ne smije prelaziti 3% BDP-a (osim privremeno i
iznimno), a javni dug ne smije biti veći od 60% BDP-a ili se smanjivati prema toj razini
zadovoljavajućom dinamikom. Stopa inflacije ne smije biti viša od 1,5% u odnosu na
inflaciju u trima državama s najstabilnijim cijenama, a dugoročne kamatne stope ne
smiju biti veće od 2% u odnosu na kamatne stope triju zemalja Unije s najnižim
kamatnim stopama. Dodatno, nužno je osigurati stabilnost nacionalne valute dvije
godine prije ulaska u EMU.
46
Hrvatska neće odmah uvesti euro, nego će to učiniti kad ispuni zahtjeve predviđene
Ugovorom o funkcioniranju Europske Unije. Europska središnja banka i Europska
komisija pripremaju svake dvije godine, odnosno na zahtjev države članice koja još nije
uvela euro, izvještaje o konvergenciji. Na temelju tih će izvještaja Vijeće EU-a
odlučivati ispunjava li dotična država članica uvjete potrebne za uvođenje eura.
U daljnjem koraku, tj. na dan uvođenja eura kao novčane jedinice Republike Hrvatske,
HNB će postati dio Eurosustava, te će prenijeti svoje ovlasti za vođenje monetarne
politike i deviznih operacija, upravljanje dijelom međunarodnih pričuva i funkcioniranje
platnog sustava na ECB. To znači slijedeće: „Sukladno članku 30. Statuta ESCB-a i
ECB-a Hrvatska narodna banka dužna je ECB-u prenijeti dio međunarodnih pričuva
zatečenih u bilanci Hrvatske narodne banke na dan uvođenja eura kao službene novčane
jedinice Republike Hrvatske.“ (http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-
izmjene-dopune-54_2013.pdf )
ECB se dodatno osigurava od strane nacionalnih središnjih banaka i sa
stranim/međunarodnim pričuvama, odnosno drugih valuta osim eura, MMF-ovih
pričuvnih sredstava i specijalnih prava vučenja na koje zemlja ima pravo. Iznos takvih
pričuva koje središnja banka mora prenijeti ECB-u u trenutku preuzimanja eura, kreće
se do protuvrijednosti od 50 000 milijuna eura. Vijeće ECB-a odlučuje o omjerima i
iznosima te ECB kao nadležna institucija Eurosustava ima puno pravo držati
međunarodne pričuve i njima upravljati, odnosno koristiti u svrhe navedene u statutu
ECB-a. Koliko će koja zemlja međunarodnih pričuva odvojiti ovisi o njezinom udjelu u
kapitalu ECB-a. Zauzvrat savaka središnja banka može biti ekvivalentno kreditirana od
strane ECB-a, ovisno o njezinu doprinosu, to jest izdvojenim sredstvima. (http://eur-
lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)
Istodobno će, kao sastavni dio Eurosustava, sudjelovati u utvrđivanju i vođenju
zajedničke monetarne i devizne politike. Guverner HNB-a postat će član Upravnog
vijeća ECB-a. Predstavnici HNB-a sudjelovat će u punom opsegu u radu svih struktura
ESCB-a/Eurosustava. Također, ono što je potrebno naglasiti na temelju pregovaračkoga
ugovora, Hrvatskoj nije omogućeno, kao Danskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, da ima
pravo odustati od uvođenja jedinstvene valute.
47
5.3. Promjene hrvatske monetarne politike nakon ulaska u Europsku uniju
Osim institucionalnih promjena, kao i obveza i mogućnosti koje se događaju središnjoj
banci nakon uključivanja u ESCB, potrebno je rezimirati i promjene koje se događaju u
sferi same monetarne politike koju središnja banka provodi. Kako je u uvodnom dijelu
ovoga poglavlja i navedeno, smisao procesa integracije je ujedinjavanje svih zemalja
kako bi se na području cijele EU provodila jedinstvena politika i postojala jedinstvena
valuta-euro. Razumljivo je stoga da se kod promjena u monetarnoj politici zemalja
kandidatkinja za ulaz i novih članica posebice treba osvrnuti na politiku tečajeva,
odnosno tečaj nacionalne valute zemlje kandidatkinje u odnosu na euro. Zemlje
kandidatkinje prilikom ulaska u EU, odnosno u periodima pregovora, počinju svoje
valute vezivati za euro, iako je prisutna znatno velika razlika u vođenim tečajnim
politikama u pogledu fleksibilnosti tečajeva. Navedeno se kretanje tečajeva odražava na
makroekonomske pokazatelje temeljem kojih se ocjenjuje spremnost zemlje za prihvat
obveza koje proizlaze iz članstva u europskoj monetarnoj uniji, odnosno nakon prihvata
eura. U trenutku ulaska u Eurozonu, dolazi do fiksiranja tečaja i prihvata jedinstvene
valute, stoga se nastoji ostvariti čim povoljniji tečaj i maksimalno dobra monetarna
stabilnost zemlje kandidatkinje. Iz tog razloga, svaka zemlja članica treba proći
prijelazni period i osvariti monetarnu stabilnost u statusu zemlje članice EU kako bi bila
sposobna i od strane ECB-a joj bilo dozvoljeno uvođenje eura kao jedinstvene valute.
Tečajevi su ključni faktor pristupanja prvo općenito u EU, a potom i u eurozonu, kada
se javlja mehanizam deviznih tečajeva. (Kersan-Škabić, 2012., str. 179)
U fazi priključivanja u eurozonu zemlje kandidatkinje moraju prihvatiti ERM 2,
europski tečajni mehanizam, kojim se osigurava stabilnost tečajeva na jedinstvenom
europskom području, a to je ujedno i test za sudjelovanje u eurozoni. Općenito se prije
pridruživanja zemlje kandidatkinjama – budućim članicama ne stavlja nikakvo
ograničenje u pogledu odabira sustava deviznih tečajeva, odnosno zemlje kandidatkinje,
to jest njihove središnje banke imaju mogućnost fleksibilnosti tečajeva, dok se od novih
zemalja članica EU- kandidatkinja za ulaz u eurozonu očekuje, iako ne nužno odmah da
se pridruže mehanizmu ERM 2. Osnovna su obilježja ERM 2 stabilni ali prilagodljivi
odnosi prema euru (pri čemu su dozvoljene granice fluktuacija od +/-15% fluktuacije
oko središnjeg tečaja). Nova zemlja članica, u ovome slučaju i Hrvatska, se može
48
priključiti u ERM 2 na svoj vlastiti zahtjev u bilo koje vrijeme nakon pristupanja u EU,
ovisno o središnjem paritetu i veličini ograničenja fluktuacije. Ali ECB može zaustaviti
uključivanje ako odluči da to ometa ostvarenje ciljane stabilnosti cijena u eurozoni.
(Jovančević, 2005., str. 185-187) Najčešće se intervencije zaustavljanja javljaju zbog
učestalih pritisaka tečaja na donju odnosno na gornju granicu. U slučajevima da postoji
pritisak na donju granicu tečaja, rizik je da bi ekspanzija novčane ponude mogla ugroziti
ostvarenje cilja ECB-a, dok u slučaju pritiska na gornju granicu tečaja rizik u pogledu
cjenovne stabilnosti pada na zemlju kandidata. Odluka o prekidu intervencije, mora biti
potkrijepljena dokazima, odnosno činjenicama.
Zahvaljujući takvim „rigoroznim kriterijima“ zemlje kandidatinje za članstvo u EU su
morale naučiti poštovati određenu disciplinu u pogledu deviznih tečajeva, s obzirom da
su drastične oscilacije i manipulacije tečajevima dovele do narušavanja stabilnosti.
Zbog važnosti uloge monetarne politike, to jest njezina učinka na gospodarstva, te
izbjegavanja mogućih negativnih efekata koje bi izazvalo jednolično provođenje
monetarne politike od zemlje do zemlje, politiku deviznih tečajeva je potrebno stalno
nadgledati. Gubitkom monetarne neovisnosti gubi se i mogućnost prilagodbe određenim
šokovima u gospodarstvu. Monetarnu politiku donosi i vodi ECB, a fiskalna je po
odredbama Pakta o stabilnosti i razvoju, koji određuje granice fiskalne discipline.
Politika mehanizma koordinacije – nadgledanja zemalja- stvorena je po Europskoj
komisiji za zemlje u procesu pridruživanja i nove zemlje članice, među njima i
Hrvatsku, a čine ju četiri elementa: (Jovančević, 2005., str. 185)
· sustav fiskalnog izvještavanja po kojem su zemlje kandidatkinje i nove zemlje
članice dužne izvještavati o veličini svoga duga i deficitu,
· ekonomski program prije pridruživanja, koji uključuje detaljan opis planova
vlade u području fiskalne i strukturne reforme,
· izvještavanje o stabilnosti makroekonomskih i financijskih sektora,
· godišnji sastanci sa zemljama kandidatkinjama kako bi se osigurao olakotni
prijelaz u euro zonu.
Na temelju navedenih elemenata ocjenjuje se učinkovitost monetarne politike i
spremnost zemlje na uključivanje u ESCB, a potom u Eurozonu. Za zemlje koje su
49
odlučile uvesti euro, zbog jednokratnih troškova konverzije izrađuje se masterplan,
kojim se tehnički razrađuje taj proces i omogućava lakša prilagodba povezanih strana.
Zemlje su u mogućnosti prilagođavati svoju politiku deviznoga tečaja sve do ulaska u
eurozonu kada se u potpunosti integriraju u europski monetarni sustav. Dok je prema
određenim teoretičarima monetarne politike za novu zemlju članicu EU-a povoljan čim
raniji ulazak u eurozonu, kakvoga je mišljenja i sam guverner HNB-a, prema drugima je
to izrazito nepovoljno. Opasnosti ranoga uključivanja u EMU najčešće se vezuju uz
visoku zaduženost zemlje koja se u EMU uključuje, i to zbog troškova prilagodbe.
Naime, usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a skupocjeno je i opsežno, a predmet su
dugogodišnjega rada svih zemalja članica, tako i Hrvatske. Stoga je za nove zemlje
članice karakteristično da zbog potencijalno rastuće inflacije imaju visoku stopu rizika
od inflacije.
Slika 4: Proširenje eurozone – nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju
Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Enlargement_of_the_eurozone
50
Prema dosadašnjim iskustvima širenja eurozone, uvođenje eura u nove zemlje članice,
bilježi brojne prednosti, odnosno koristi, ali i troškove. Tako se mogu navesti sljedeće
koristi monetarne integracije: transparentne cijene, smanjeni transakcijski troškovi u
procesu vanjske trgovine što daje poleta porastu intra EU razmjene, te je smanjena
opasnost od špekulativnih napada s obzirom da je u eurozoni na snazi jedna valuta.
Troškovi od monetarne unije jesu gubitak monetarne neovisnosti, s obzirom da
monetarnu politiku u zemljama eurozone prevodi ECB, asimetričnost šokova u
zemljama eurozone koja otežava provođenje jedinstvene monetarne politike za sve
zemlje članice eurozone. (Kersan-Škabić, 2012., str. 197-198) Ulazak zemlje u
eurozonu, što je sljedeći korak u hrvatskoj monetarnoj integraciji s EU, značit će
nepovratno fiksiranje tečajeva, što znači da se na dan fiksiranja tečajeva treba postići
maksimalno povoljan tečaj. Zemlje koje se pripremaju za članstvo u Eurozoni moraju
svoje tečajeve održavati u skladu s kriterijima određenim Ugovorom o EU, odnosno
„sudjelovanje u mehanizmu tečajeva znači da je zemlja članica EU poštivala normalne
granice fluktuacije tečajeva kroz najmanje dvije godine i da to nije izazvalo značajnije i
ozbiljnije tenzije“. (Jovančević, 2005., str. 187)
U nastavku procesa monetarne integracije u EU potrebno je spomenuti temeljno
obilježje Eurosustava, a to je konvergencija. Dvije su vrste konvergencije koje se
javljaju u procesu europske monetarne integracije, a koje i sama Hrvatska prolazi:
nominalna i realna. Nominalna konvergencija obuhvaća: inflaciju, kamatne stope,
proračunske deficite i javni dug, razvoj financijskih institucija, režime tečajeva i
liberalizaciju kapitalnoga računa, što sve redom obuhvaća uvjete za članstvo u EMU i
prihvat eura. S druge strane, realna konvergencija nastupa kao posljedica rastuće
ekonomske integracije između siromašnih i bogatih zemalja, a odnosi se na
približavanje produktivnosti i razine cjenovnih diferencijala po zemljama. (Bilas, 2006.,
str. 224) Da bi se ubrzala konvergencija potrebno je ubrzati gospodarski rast i razvoj, s
obzirom da su među kriterijima konvergencije mahom pokazatelji makroekonomske
stabilnosti. Međutim, potrebno je dakako napomenuti, kako je dostizanje željenoga
stadija konvergencije dugotrajan i nadasve složen proces, a Hrvatska se nalazi u procesu
postizanja referentnih vrijednosti.
51
Pregovori Hrvatske s EU o 17. Poglavlju europske pravne stečevine, ekonomska i
monetarna unija, otvoreni su u prosincu 2006. godine. Ove je pregovore vodila HNB.
Za njegovo privremeno zatvaranje bilo je nužno ispuniti jedno mjerilo koje se veže uz
usklađivanje zakonodavstva o HNB-u sa zakonodavstvom EU-a. Stupanjem na snagu
novog Zakona o HNB-u u srpnju 2008. godine izvršeno je potrebno usklađivanje te je,
nakon potvrde o ispunjenju tog mjerila od strane Europske komisije, ovo pregovaračko
poglavlje privremeno zatvoreno 19. prosinca 2008. godine, a rezultiralo je Zakonom o
HNB-u koji je u sebi imao implementirane europske pravne stečevine vezane za
monetarnu politiku, a koji je 2013. godine ulaskom Hrvatske u EU nadograđen
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o HNB-u.
O monetarnoj politici ECB-a govoreno je u poglavlju prije, ali kao ključno obilježje
koje se nameće pri analizi ove politike svakako je potrebno spomenuti neovisnost, i to
neovisnost utemeljenu na institucionalnoj, operativnoj, osobnoj i financijskoj
neovisnosti. Ulazak u ESCB nije učinio hrvatsku monetarnu politiku podložnom ECB-
u, odnosno i dalje je neovisna, te HNB djeluje kao samostalna institucija, ali je
djelovanje određeno ciljevima postizanja stabilnosti cijeloga područja EU. S druge
strane, kada nastupi potpuna integracija, uključivanje u Eurozonu, doći će do gubitka
neovisnosti, odnosno neće postojati samostalna neovisna hrvatska monetarna politika, te
će HNB, kao središnja banka Hrvatske, provoditi politiku koju joj određuje i nameće
ECB, ali i dalje u smjeru postizanja stabilnosti u eurozoni.
Prema guverneru HNB-a, ulazak Hrvatske u EU uz promjene u monetarnoj politici nosi
i tri ključne promjene, a to su: (http://www.hnb.hr/govori-intervjui/intervjui/hintervju-
vujcic-01-2013.pdf )
· ulazak u EU zemlju čini atraktivnijom za strana izravna ulaganja, što može imati
glavni pozitivni učinak na ekonomski rast zemlje nakon ulaska u EU, ali ujedno
izaziva i promjene poduzetničke i investicijske klime,
· mogućnost povlačenja velike količine sredstava iz EU fondova, i to kohezijskih i
strukturnih, te
· ulazak u proceduru sixpacka, odnosno europskog semestra, čime automatski
dopada u proceduru prekomjernih deficita.
52
Kako je i rečeno, Hrvatska će ulaskom u EU biti uključena u sustav „europskog
semestra“ i morat će, kao i ostale članice, dostaviti prijedlog svog proračuna Europskoj
komisiji, koja će ga zajedno s Europskim parlamentom analizirati i davati preporuke
prije usvajanja na nacionalnoj razini. Sustav ranog upozorenja EU-a trebao bi registrirati
makroekonomske neravnoteže i u Hrvatskoj. Od siječnja 2011. godine uveden je
„Europski semestar“, sustav nadzora ekonomske i fiskalne politike utemeljen na
praćenju makroekonomskih i strukturnih trendova, konkurentnosti i financijske
stabilnosti članica. To uključuje definiranje strateških smjernica za države članice,
izradu programa stabilnosti (zemlje eurozone) i programa konvergencije (ostale zemlje)
koji sadrže strategije poticanja zaposlenosti, održivog i uključivog rasta. (http://www.
delhrv.ec.europa.eu/files/file/articles-hrvatska_i_eu_prednosti_izazovi-1328529972.pdf)
Kao osnovni cilj europske monetarne politike, koju Hrvatska prihvaća i sada već
provodi, navodi se stabilnost cijena, uz prihvatljivu inflaciju. Monetarna strategija
kojom se to provodi za osnovni cilj ima sprječavanje inflacije i deflacije iz razloga što
obje pojave uzrokuju smanjenje općeg blagostanja. Osim tih ciljeva, monetarna politika
koju vodi ECB, a sada već i HNB, ima za cilj još i podupiranje općih ekonomskih
politika Unije, održivi rast, te visoku razinu zaposlenosti.
Proces transformacije hrvatske monetarne politike u europsku monetarnu politiku može
se opisati s razdobljima odnosno njime vezanim procesima. Općenito se pridruživanje
neke zemlje Europskoj uniji, promatrano s aspekta njezine monetarne politike može
podijeliti u tri faze. Prva faza je uvjet dobivanja kandidature za članstvo, odnosno
ispunjavanje kriterija iz Kopenhagena. U ovoj je fazi posebice značajno da
zakonodavstvo osigura potpunu neovisnost središnje banke. Strategija monetarne
politike u zemlji sve više sliči europskoj monetarnoj politici, usmjerena je na stabilnost
cijena i sve se više služi indirektnim i tržišno usmjerenim instrumentima u kontroli
likvidnosti bankarskog sustava. Od zemalja kandidatkinja se očekuje prihvat i primjena
zakonodavstva u sferi financijskih usluga te efikasan i konkurentan bankarski sustav i
funkcioniranje tržišta kapitala. Druga faza, u kojoj se trenutno nalazi i Hrvatska, počinje
po procesu priključenja. Nove se zemlje članice obvezuju voditi politiku deviznoga
tečaja u skladu sa zajedničkim interesom, što znači da se ne dozvoljavaju konkurentske
devalvacije. Od zemalja se također očekuje i pristupanje u tečajni mehanizam 2, ERM 2
53
(Exchange Rate Mechanism 2) u kojem nove članice EU moraju sudjelovati najmanje
dvije godine prije prihvata eura. U ovoj fazi zemlje kandidatkinje trebaju zadovoljiti i
Maastrichtske kriterije, s obzirom da je postignuta nominalna konvergencija uvjet za
usvajanje eura. Treća faza je zadnja faza, u kojoj se nacionalne valute zamjenjuju
eurom.
Hrvatska se nalazi u drugoj fazi, odnosno u fazi prihvata i vođenja europske politike
deviznoga tečaja te fazi pristupanja u ERM 2. Sam ulazak u Europski tečajni mehanizam
(ERM), što je preduvjet za ulazak u Europsku monetarnu uniju (EMU) i prihvaćanje eura,
nosi rizik spekulativnih napada na domaću valutu jer se preuzima obveza branjenja tečaja u
vrlo uskom koridoru, posebice u smislu deprecijacije, i to na razdoblje od najmanje dvije
godine.
Preciznije pojašnjeno, ulazak u Europsku uniju naziva se i ulaskom Hrvatske u
proceduru prekomjernog deficita (EDP), što znači da će Europska komisija od 1. srpnja
2013. kontrolirati kako hrvatska Vlada provodi svoj ekonomski program koji je prema
ECB-u veoma dobar. Ispravnost programa temelji se na detaljno planiranim strukturnim
reformama i shvaćanju njihove nužnosti. Hrvatska mora slijediti okvire zadanih veličina
koje je navela u programu, a jedna od tih veličina je i proračunski deficit. Najmanja
godišnja korekcija deficita smije biti 0,5 posto BDP-a. U slučaju Hrvatske, to bi značilo
da mora smanjiti deficit sa 4,2 na 3,7 posto BDP-a u 2014. odnosno za oko 1,5 milijardi
kuna. Tek tada, a najranije 2016. god., Hrvatska može dobiti službeno odobrenje ulaska
u ERM II, u kojem mora biti dvije godine. Euro, dakle, ne može uvesti prije 2019. g., uz
uvjet ispunjavanja maastrichtskih kriterija.(http://www.poslovni.hr/hrvatska/hnbpostala-
dio-europskog-sustava-sredisnjih-banaka-245873)
Guverner Vujčić navodi da ekspanzivna monetarna politika kakvu vodi ECB neće u
kratkome roku imati značajan efekt na hrvatsku monetarnu politiku. Odnosno,
provodeći ekspanzivnu monetarnu politiku, ECB stvara višak likvidnosti. Slična je
situacija i u Hrvatskoj, gdje je u smjeru provođenja ekspanzivne politike HNB kreirao
jednako tako višak likvidnosti koji stoji neiskorišten zbog visoke averzije prema riziku,
u sklopu koje je ograničena i izloženost prema državnom riziku Hrvatske. (http://
www.hnb.hr/govori-intervjui/intervjui/hintervju-vujcic-01-2013.pdf) Navedeno ukazuje
da se i sama ECB nalazi u sličnoj situaciji kao i HNB, što navodi na zaključak kako se
54
monetarna politika u kratkome roku mijenja samo teoretski, međutim, praktična
promjena očekuje se tek izlaskom iz procedure prekomjernog deficita i ulaskom u
Eurosustav.
U bližoj se budućnosti nazire i osnivanje bankovne unije, u kojoj je ECB nadležni
supervizor. HNB se u budućnosti vidi kao članica europske bankarske unije. Buduća
bankarska unija počiva na tri stupa: zajednički nadzor banaka, zajedničko osiguranje
depozita i jedinstveni sustav za rješavanje problema u bankama. Ulazak u eurozonu
jedan je od temelja za ulazak u europsku bankarsku uniju. Potreba stvaranja ovakvoga
sustava nadležnosti javila se iz prevelike zaduženosti proizašle iz krize, uslijed
financiranja zemalja dodatnim zajmovima ili, s druge strane, iz odbijanja financijskih
paketa pomoći upravo s ciljem izbjegavanja dodatnog zaduživanja, čime se agonija
produžuje. (http://www.banka.hr/UserDocsImages/Dokumenti/HA41-arhitektura%20E
U.pdf) U toj novoj tvorevini, ECB bi bila nadležna institucija koja bi nadzirala cijelu
uniju, odnosno i do 75-85% bankarskog sektora, odnosno sve banke s aktivom većom
od 30 milijardi eura, ali i manje banke, dok će ostatak i dalje biti pod nadzorom manjih
supervizora. HNB nastoji čim prije uvesti euro, navodeći kako je to korak prema
povećanju stabilnosti u zemlji. Jednako kao i ulazak u EU, tako se i uvođenje eura, pa i
sudjelovanje u ovoj novoj monetarnoj tvorevini karakterizira s podvojenim mišljenjima
o njegovoj svrsishodnosti i korisnosti.
55
6. ZAKLJUČAK
Pojam narodna, središnja ili centralna banka označava novčarsku instituciju koju je
osnovala država ili je od države dobila ovlasti da kontrolira: ponudu novca, uvjete
davanja kredita, nadgleda novčarski sustav i poslovanje subjekata novčarskih sustava te
nadgleda poslovanje ostalih komercijalnih banaka.
Hrvatska narodna banka svoje sjedište ima u palači bivše Zagrebačke burze koja je
podignuta još 1927. godine i ta zgrada najvažnije je djelo Viktora Kovačića, oca
moderne hrvatske arhitekture, te je kao spomenik nulte kategorije upisana u Registar
spomenika kulture.
Da bi se jedna banka mogla osnovati potrebno je poduzeti sljedeće korake: predati
HNB-u zahtjev za osnivanjem na čije rješenje banka čega do 6 mjeseci, održati
Skupštinu, izabrati članove Nadzornog odbora i Uprave banke, registrirati se u Sudskom
registru, otvoriti račun i tek tada započeti s radom. Svim bankama koje su osnovane na
području RH nadležna je, dakle, Hrvatska narodna banka.
Zapadnoeuropske zemlje na monetarnom su se području počele ujedinjavati u prvim
godinama po završetku Drugog svjetskog rata, kada je Europi bila potrebna pomoć oko
obnove i oporavka nemoćnih gospodarstava. Temeljni mehanizam za taj proces bio je
Europski sustav centralnih banaka (ESCB), kojeg čine Europska centralna (središnja)
banka i središnje banke svih zemalja članica EU-a.
Europska središnja banka (ECB) prva je od značajnijih središnjih banaka koja svoje
početke ima još od stvaranja drugog stupnja razvoja Europske monetarne unije. Njoj je
prethodio Europski monetarni institut (EMI) koji je uvođenjem eura i ostvarivanjem
određenog stupnja neovisnosti za donošenje i provođenje odluka s područja monetarne
ekonomije nacionalnih središnjih banaka zemalja članica zamijenjen Europskom
centralnom bankom.
Važnost monetarne politike moguće je pojasniti činjenicom da je uz fiskalnu politiku
monetarna politika vodeći mehanizam održavanja stabilnosti, rasta i razvoja
gospodarskoga sustava. Pod monetarnom politikom podrazumijeva se kontrola i
usmjeravanje svih oblika i tokova novca u reprodukciji. Ona je provođena od strane
središnje banke, „banke banaka“. Središnja banka je vodeća i nadležna financijska
institucija u financijskom sustavu svake zemlje, a zadužena je za provođenje monetarne
56
politike u zemlji. Sukladno tome, Hrvatska narodna banka je središnja financijska
institucija u Republici Hrvatskoj. Kao vodećoj instituciji HNB-u je dodijeljen cijeli niz
aktivnosti za koje je zadužena. Sve te aktivnosti upućuju prema ostvarivanju temeljnoga
cilja HNB-a, a to je održavanje stabilnosti financijskoga sustava. Uz vršni cilj HNB teži
ostvarivanju i brojnih drugih ciljeva, te sukladno tome provodi aktivnosti kreiranja
monetarne i devizne politike, upravljanja rezervama, nadzora i regulacije poslovanja,
izdavanja i povlačenja novca,… HNB je samostalna u odlučivanju, ali je otvorena za
javnost, plasirajući redovna izvješća u kojima opisuje svoje aktivnosti, te ostvarene
rezultate postignute provođenjem istih. Samostalna u obavljanju svojih aktivnosti,
zadužena je za donošenje monetarne politike, koja se u praksi primjenjuje kako bi se
ostvarili postavljeni željeni ciljevi. HNB odigrava posebno značajnu ulogu u trenutnoj
situaciji u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo, a obilježava ga oporavak od krize.
Poticanje gospodarskog rasta u zemlji moguće je isključivo poticanjem investiranja. U
tom slučaju HNB-ova uloga je u osiguranju stabilnosti i likvidnosti sustava, te
prilagođavanju kamatnih stopa, što bi djelovalo na stvaranje poticajnoga investicijskog
okruženja. Na taj način očekuje se povećanje zaposlenosti, produktivnosti, a samim
time i profitabilnosti. Sve navedeno povlači bolje rezultate koje bi zemlja ostvarivala,
samim time i bolju sliku zemlje, što je od posebnoga značaja za integraciju zemlje u
međunarodna tržišta. Poticanje investicija je moguće promatrati i u privlačenju
inozemnoga kapitala, posebno sada kada je Hrvatska članica EU.
Ulaskom Hrvatske u EU započeto je novo poglavlje u hrvatskoj monetarnoj politici. I
dalje se središnje mjesto u monetarnom sustavu zemlje pridaje HNB-u. Dosada je HNB
bila samostalna institucija, a sada surađuje s Europskom središnjom bankom i članica je
Europskog sustava središnjih banaka. Ulazak u EU donio je brojne promjene u
monetarnoj politici, zadaćama i zahtjevima koji su pred HNB kao nadležnu financijsku
instituciju stavljeni.
HNB je od početka integracije Hrvatske u EU odigravao značajnu ulogu, s obzirom da
treba osigurati stabilnost i zaštitu domaću valute i domaći financijski sustav.
Priključivanje Europskoj uniji znači nužno usklađivanje monetarne politike s europskim
pravnim stečevinama, što je obavljeno već u pretpristupnom periodu. Usklađivanje
monetarne politike u prvome se redu odnosi na promjene ciljeva monetarne politike.
Dosada se HNB, kao središnja banka hrvatskog monetarnoga sustava, zalagala za
57
održavanje cjenovne stabilnosti u Hrvatskoj, dok je sada kao članica ESCB-a, dužna
zalagati se za ostvarenje ciljeva ESCB-a, a to je postizanje stabilnosti u europskom
monetarnom sustavu. Ulazak HNB u ESCB ujedno je donio i brojne promjene u
pogledu same institucije HNB-a, koja je sada podređena ECB-u, odnosno njegovim
upravnim tijelima. U skladu s tim, guverner HNB-a postao je član Odbora guvernera
ESCB-a, te sudjeluje s punim pravom u ispunjavanju dodijeljenih mu dužnosti i obveza.
HNB je kao institucija i dalje neovisna u svojem poslovanju, ali je obvezna ECB
pravovremeno i periodično izvještavati o poslovanju. U pogledu financijskoga gledišta,
HNB je dužna uplatiti ulog, kvotu, koja čini dio kapitala ECB-a. Naime, ECB se
financira iz kvota uplaćenih od strane zemalja članica, a HNB ima udio u kapitalu ECB-
a od 0,5945 %. Osim uplate kvota, HNB je dužan odvajati i svoja sredstva zarađena
tijekom financijske godine na način da se zbrojeni dohoci svih banaka u ESCB-u
raspoređuju ovisno prema ključu kojim je određena kvota, u slučaju HNB-a prema
0,5945%. Međutim, sva izdvojena sredstva HNB može u slučaju potrebe vratiti kroz
razne oblike zaduživanja kod ECB-a. Ali, dok god ne postane zemlja članica eurozone
Hrvatska nema pravo na sredstva koja u toku financijske godine uprihoduje ECB, te
također ne snosi troškove gubitka u slučaju da ECB godinu završi s gubitkom. Uz
financijsko izdvajanje sredstava, HNB je dužan i biti predmetom stalne revizije od
strane vanjskih revizora, koji su međusobno povezani za sve središnje banke u sustavu.
Iako je prema mnogima proces pristupanja Hrvatske u EU ujedno i put prema ulasku u
eurozonu, to nije točno. Ulazak u ESCB nije značio i prihvat eura. Hrvatska se obvezala
preuzeti euro, odnosno nema mogućnost odbijanja istoga. Međutim, da bi euro bio i
postao jedinstvena valuta, potrebno je udovoljiti nekolicini zahtjeva, a to je minimalno
dvogodišnji boravak u ERM 2 te ispunjavanje uvjeta makroekonomske i fiskalne
stabilnosti. To podrazumijeva ispunjavanje propisanih Maastrichtskih kriterija, kojima
se jamči monetarna i fiskalna stabilnost zemlje koja ulazi u Eurozonu, samim time
osigurava i eurozona. U skladu s tim, Hrvatska provodi proces konvergencije i oporavka
- stabilizacije gospodarstva. Sada je na HNB-u da svojim programom te zajedno sa
Vladom i donesenim ekonomskim programom riješi strukturne probleme te omogući
ulazak u ERM 2, koji je prethodnik ulasku u Eurozonu, odnosno vrhuncu monetarne
integracije. Dosadašnja će integracija dovesti do pojačanoga priljeva inozemnih
depozita, što bi dovelo do povećanja štednje i raspoloživih sredstava. Osnovna je briga
58
vodećih na koji način potaknuti domaću štednju kako bi se umanjila postojeća i
preventivno djelovalo na buduća zaduženja na inozemnim tržištima. Presudnu ulogu u
tome odigrava HNB, koji kao centralna institucija treba monetarnim mjerama stvoriti
najprikladnije uvjete za povećanje domaćih depozita i uspješan oporavak gospodarstva
te uspješnu integraciju u Europsku monetarnu uniju. U konačnici, moguće je zaključiti
kako je pristupanje Hrvatske u EU u području monetarne politike donijelo brojne
promjene te stvorilo mjesto dodatnim novim promjenama. Iako su obveze, posebice one
financijske naravi, a koje su HNB-u sada velike, postoji niz uzvratnih sredstava kojima
se ta davanja ECB-u mogu efikasno iskoristiti, a njihovo korištenje ovisi prvenstveno o
sposobnosti nadležnih, ali i volji širega građanstva. Monetarna integracija donijela je
brojne promjene te se njezinim vrhuncem očekuje potpuni gubitak nacionalnoga
monetarnog suvereniteta i potpuna podložnost ECB-u, koji postaje nadležni supervizor,
deponent i upravlja cijelim eurosustavom.
59
LITERATURA
Knjige:
1. Babić, M., „Makroekonomija“, četrnaesto izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2004.
2. Božina, L., „Monetarna politika i teorija“, Odjel za ekonomiju i turizam
„Dr.Mijo Mirković“ , Sveučilište u Puli, Pula, 2008.
3. Božina, M.: „Pravni i ekonomski pogledi na ograničenu monetarnu suverenost“,
Ekonomski fakultet, Zagreb, 2007.
4. Božina, M., „Pravni i ekonomski aspekti regulacije poslovnih banaka u procesu
ekonomske i monetarne integracije Republike Hrvatske“, Ekonomski fakultet u
Zagrebu, 2006.
5. Jovančević, R., „Ekonomski učinci globalizacije i Europska unija“, Mekron
promet d.o.o., Zagreb, 2005.
6. Kandžija, V.; Cvečić, I.: „Makrosustav Europske unije“, Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2008.
7. Kersan-Škabić, I., „Ekonomija Europske unije“, Odjel za ekonomiju i turizam
„Dr.Mijo Mirković“ , Sveučilište u Puli, Pula, 2012.
8. Leko, V., „Financijske institucije i tržišta“, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb,
2004.
9. Lovrinović, I., Ivanov, M.: „Monetarna politika“, RRIF plus doo., prosinac
2009.
10. Novak, B., „Financijska tržišta i institucije“, Ekonomski fakultet u Osijeku,
Osijek, 2005
11. Perišin, I.; Šokman, A.; Lovrinović, I.: “Monetarna politika”, Fakultet
ekonomije i turizma 'Mijo Mirković' Pula, 2001.
12. Perišin, I., Šokman, A., „Monetarno – kreditna politika“, Informator, Zagreb,
1997.
Članci:
13. Bilas, V., „Konvergencija tranzicijskih zemalja prema Europskoj uniji“,
Ekonomski pregled, Vol.56, No.3-4, pp. 221-238
60
Ostali izvori:
14. Banka.hr, Hrvatska euro može uvesti najranije 2019. godine, online:
http://www.banka.hr/hrvatska/konferencija-hnb-a-u-dubrovniku-hrvatska-moze-
uvesti-euro-najranije-2019
(pregledano 15.02.2014.)
15. Begičević-Ređep, N., 2012., Ulazak u EU-monetarna politika, Regionalni.com,
online:
http://regionalni.com/zivotdrustvo/savjeti/ulazak-u-eu-monetarna-politika-8559/
(pregledano 15.02.2014.)
16. ECB, online:
http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/escb/html/index.hr.html
(pregledano 15.02.2014.)
17. ECB, 2004., ECB: History: role and function, online:
http://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf
(pregledano 15.02.2014.)
18. ECB, online:
http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html
(pregledano 15.02.2014.)
19. Enlargement of the eurozone, online:
http://en.wikipedia.org/wiki/Enlargement_of_the_eurozone
(pregledano 22.02.2014.)
20. Eurlex, Protokoli iz Ugovora o osnivanju EU, online:
http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:
0328:EN:PDF
(pregledano 15.02.2014.)
21. HNB, 2014., O HNB-u, online:
http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-hnb.htm
(pregledano 15.02.2014.)
22. HNB, 2014., Institucionalni ustroj, online:
http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm
(pregledano 15.02.2014.)
23. HNB, 2013., Financijska stabilnost, online:
61
http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-10-2013.pdf
(pregledano 15.02.2014.)
24. HNB, 2013., Intervju za časopis Banka, prof. dr. Boris Vujčić, online:
http://www.hnb.hr/govori-intervjui/intervjui/hintervju-vujcic-01-2013.pdf
(pregledano 15.02.2014.)
25. HNB, Zakon o HNB-u, online:
http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-75-2008_54-2013.pdf
(pregledano 15.02.2014.)
26. HNB, Izmjene i dopune zakona o HNB-u, online:
http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-izmjene-dopune-54_2
013.pdf
(pregledano 15.02.2014.)
27. Hrvatska i EU: prednosti i izazovi, 2012., online:
http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/articles-hrvatska_i_eu_prednosti_izazo
vi-1328529972.pdf
(pregledano 15.02.2014.)
28. HUB analize, 2012., Nova europska arhitektura financijske stabilnosti, online:
http://www.banka.hr/UserDocsImages/Dokumenti/HA41-arhitektura%20EU.pdf
(pregledano 15.02.2014.)
29. Instrumenti monetarne politike HNB-a, online:
http://web.efzg.hr/dok/FIN/mivanov//Instrumenti%20monetarne%20politike%2
0HNB-a-2011.pdf
(pregledano 15.02.2014.)
30. Monetarna politika, 2013., online:
http://www.effect-dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article
&id=472:monetarna-politika&catid=46:ekonomija&Itemid=101
(pregledano 15.02.2014.)
31. Monetarna politika u EU, 2012., online:
http://web.efzg.hr/dok/FIN/mnakic/MONETARNA%20POLITIKA%20U%20E
U.pdf
(pregledano 15.02.2014.)
62
32. Poslovni.hr, 2012., HNB postala dio Europskog sustava središnjih banaka,
online:
http://www.poslovni.hr/hrvatska/hnb-postala-dio-europskog-sustava-sredisnjih-b
anaka-245873
(pregledano 15.02.2014.)
33. Poslovni.hr, Vujčić: Uvođenje eura dvije-tri godine nakon ulaska u EU, online:
http://www.poslovni.hr/mobile/vijesti/vujcic-uvoenje-eura-dvije-tri-godine-
nakon-ulaska-u-eu-16573
(pregledano 15.02.2014.)
34. Rončević, A. 2010., Novčano poslovanje, online:
web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod/fba-hp/roncevic/aroncevic23110.ppt
(pregledano 15.02.2014.)
35. Ustroj Hrvatske narodne banke, online:
http://www.hnb.hr/o-hnb/flash-organizacija/h-org-iz-gi.pdf
(pregledano 23.02.2014.)
36. Večernji.hr, Što je to Europska središnja banka, online:
http://www.vecernji.hr/eucionica/sto-je-to-europska-sredisnja-banka-546591
(pregledano 15.02.2014.)
63
POPIS TABLICA
Tablica 1. Doprinosi nacionalnih središnjih banaka iz europodručja kapitalu ECB-a ... 27
Tablica 2. Doprinosi nacionalnih središnjih banaka izvan europodručja kapitalu
ECB-a ............................................................................................................................. 28
POPIS SLIKA
Slika 1.Unutrašnji ustroj Hrvatske narodne banke ......................................................... 14
Slika 2. Minimalna devizna likvidnost i obvezna pričuva.............................................. 17
Slika 3. Ponuda i potražnja za likvidnošću ..................................................................... 19
Slika 4. Proširenje eurozone – nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju ...................... 49
POPIS SHEMA
Shema 1. Instrumenti monetarne politike ....................................................................... 11
Shema 2. Organizacija Europske središnje banke .......................................................... 26
Shema 3. Europski sustav središnjih banaka .................................................................. 30
Shema 4. Eurosustav ...................................................................................................... 30
64
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom „INTEGRACIJA HRVATSKE U
EUROPSKI MONETARNI SUSTAV I IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI
KAO NOVOJ ČLANICI EUROPSKOG SUSTAVA CENTRALNIH BANAKA” izradila
samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. MARIO PEČARIĆ. U radu sam primijenila
metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju
diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili
parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala
s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
Fakulteta.
Studentica
Ivana Bilen