1
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Jelena Z. Dinov
MASTER RAD
Niš, 2015
2
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Bogatstvo vrsta faune vodozemaca i gmizavaca Vlasinske
visoravni
MASTER RAD
Kandidat: Mentor:
Jelena Z. Dinov Prof. dr Jelka Crnobrnja Isailović
Niš, 2015
3
ZAHVALNICA
Najsrdačnije se zahvaljujem svom mentoru prof. dr Jelki Crnobrnji Isailović na
nesebičnoj pomoći i sugestijama pri izradi master rada.
Izradu ovog rada finansijski su pomogli: hotel Vlasina, PMF u Nišu, projekat
osnovnih istraživanja Ministarstva prosvete nauke i tehnološkog razvoja broj 173025.
Posebno se zahvaljujemo na podršci profesoru Vladimiru Ranđeloviću sa prirodno
matematičkog fakulteta u Nišu.
Ovaj rad posvećujem majci Divni, za veliku podršku i razumevanje tokom studiranja.
4
BIOGRAFIJA KANDIDATA
Jelena Dinov rođena je 10. marta 1989. godine u Aleksincu. Osnovnu školu "Georgi
Dimitrov" završava u Bosilegradu, 2003 godine. Iste godine upisuje srednju školu
"Gimnazija Bosilegrad" opšti smer u Bosilegradu. Po završetku srednje škole, 2007 godine,
upisuje osnovne akademske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Nišu,
na Departmanu za biologiju i ekologiju. Osnovne studije završava 2012. godine sa diplomom
osnovnih studija i zvanjem "biolog". Iste godine upisuje master akademske studije na
Departmanu za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Nišu,
smer Ekologija i zaštita prirode. Master akademske studije završava 2015 godine.
5
SADRŽAJ:
1.UVOD............................................................................................................................................6
1.1. Značaj procene biološke raznovrsnosti..........................................................................6
1.2. Parametri procene biološke raznovrsnosti područja..................................................6 -7
1.3. Procena raznovrsnosti vodozemaca određenog područja...............................................7
1.4. Procena raznovrsnosti gmizavaca određenog područja............................................8 - 9
1.5. Vodozemci i gmizavci područja Vlasine................................................................9 - 10
1.6. Ciljevi istraživanja........................................................................................................10
2. ISTRAŽIVANO PODRUČJE...........................................................................................................11
2.1. Morfološke karakteristike...........................................................................................11
2.2. Geološki sastav......................................................................................................11-12
2.3. Klimatske odlike....................................................................................................12-14
2.4. Vegetacija....................................................................................................................15
3. MATERIJAL I METODE.............................................................................................................16
3.1.Sakupljanje podataka................................................................................................16
3.1.1.Metoda ankete.................................................................................................16
3.2.Kvalitativno prisustvo vrsta.......................................................................................17
3.3. Procena bogatstva vrsta...........................................................................................17
3.4. Procena stepena lokalne ugroženosti vrsta......................................................17 - 18
4.REZULTATI.......................................................................................................................................18
4.1. Bogatstvo vrsta vodozemaca.................................................................................18 - 19
4.1.1. Istorijski podaci o prisustvu vrsta...................................................................19-21
4.1.2. Noviji podaci o prisustvu vrsta......................................................................21-22
4.1.3. Konzervacioni status vrsta...................................................................................22
4.2. Bogatstvo vrsta gmizavaca.......................................................................................23-24
4.2.1. Istorijski podaci o prisustvu vrsta .................................................................24-26
4.2.2. Noviji podaci o prisustvu vrsta............................................................................27
4.2.3. Konzervacioni status vrsta.................................................................................27
4.3. Kvalitativno prisustvo vrsta..................................................................................27 - 29
4.4. Lokalni nivo ugroženosti vrsta................................................................................29-30
5.DISKUSIJA...................................................................................................................................31-33
6.ZAKLJUČAK.....................................................................................................................................34
7.LITERATURA............................................................................................................................35 - 38
8. SUMMARY.......................................................................................................................................39
6
1.UVOD
1.1. Značaj procene biološke raznovrsnosti
Kvalitet života savremenog čoveka značajno zavisi od efikasnosti upravljanja
biološkom raznovrsnošću i njenog očuvanja. Negativni efekti dosadašnjih izmena prirodnih
ekosistema ukazuju da je neophodno veće angažovanje znanja i tehnologija na pronalaženju i
primeni neinvazivnih patenata koji će poboljšati kvalitet života bez narušavanja životne
sredine (Saulović i Mujić, 2009).
Biološka raznovrsnost obuhvata raznovrsnost vrsta skupa sa njihovom genetičkom
raznovrsnošću i raznovrsnošću životnih zajednica i ekosistema koje formiraju (Crnobrnja-
Isailović, 2009). Konvencija o biodiverzitetu (eng. “Convention on Biodiversity” – skraćeno
CBD) predstavljena u Rio de Žaneiru 1992 definisala je značaj očuvanja i održivog
upravljanja biološkom raznovrsnošću od lokalnog preko regionalnog do globalnog nivoa. Na
osnovu izveštaja o globalnom stanju biološke raznovrsnosti publikovanom 2010 godine,
31% vrsta će izumreti u skorijoj budućnosti što ukazuje na hitnu potrebu ustanovljavanja
mera za očuvanje i upravljanje ugroženim vrstama (Lee i sar., 2015). Očuvanje biološke
raznovrsnosti putem prepoznavanja bioloških vrednosti područja i unapređivanja stanja
zaštite biološke raznovrsnosti na lokalnom nivou postaje ključna tema nacionalnih strategija i
zakonodavstva, kao i ključni faktor koji treba da bude procenjen prilikom uspostavljanja
nacionalnih planova implementacije CBD-a.
1.2. Parametri procene biološke raznovrsnosti područja
Po Franklin-u (1981), tri osnovne karakteristike ekosistema su: njegova kompozicija,
struktura i funkcija. Po njemu, ove tri karakteristike određuju biološku raznovrsnost
analiziranog područja. Pod kompozicijom ekosistema Franklin (1981) podrazumeva identitet
i varijabilnost njegovih elemenata, što se, u praksi, izražava putem spiskova i proračuna
diverziteta vrsta, kao i proračuna njihovog genetičkog diverziteta. Struktura ekosistema je
njegova fizička organizacija koja odražava kompleksnost celokupnog staništa. Funkcija
ekosistema obuhvata ekološke i evolucione procese koji se u njemu odvijaju, kao protok
gena, protok hranljivih materija ili sredinski stres. Ova tri nivoa organizacije su međusobno
7
povezana i zavisna i zbog toga se moraju podjednako uzimati u obzir prilikom procene
biodiverziteta ekosistema (Crnobrnja-Isailović, 2009).
1.3 Procena raznovrsnosti vodozemaca određenog područja
Pojedinačne populacije kao i čitave vrste vodozemaca su u opadanju ili izumiranju u
mnogim regionima i staništima širom sveta. Pretpostavlja se da su vodozemci ugroženiji od
ptica i sisara. Glavni faktor izumiranja populacija vodozemaca širom sveta je bio, i dalje
jeste, uništavanje i degradacija njihovih staništa (Dodd i sar. 2012).
Vrste vodozemaca nekog područja je najlakše uočiti u sezoni razmnožavanja jer se
tada nalaze u vodenim staništima (Arnold i Ovenden, 2002). Međutim, treba znati da je za
neke vrste karakterističan relativno kratak period sparivanja jedinki (oko nedelju dana), kao i
da se ženke nekih vrsta ne reprodukuju svake godine što znači da podatak o veličini lokalne
reproduktivne populacije ne može biti dobijen na osnovu samo jednog obilaska lokalnog
reproduktivnog centra (Sutherland, 2000). Jaja i larve mnogih vrsta bezrepih vodozemaca su
lako uočljive u reproduktivnim centrima, tako da iskusni herpetolog može proceniti sastav
vrsta vodozemaca datog područja i u periodu od završetka sezone parenja do metamorfoze
larvenih oblika i njihovog prelaska na kopneni način života, a na osnovu karakteristika
grupacija jaja koja se nalaze u reproduktivnom centru i dijagnostičkih taksonomskih
karakteristika larvi i punoglavaca (Arnold i Ovenden, 2002). Obzirom da se vrste
vodozemaca mogu razlikovati po odabiru povoljnih vodenih staništa za reprodukciju,
neophodno je na datom području pregledati što više različitih tipova vodenih staništa. Ako
nije moguće pregledati sve tipove staništa zbog ograničenog vremena istraživanja, treba znati
da je, van sezone parenja, mnogo vrsta vodozemaca aktivno tek posle zalaska sunca, tako da
je potraga za njima po danu često beskorisna (Heyer i sar., 1994; Halliday, 1996).
Kvantitativna procena prisustva vodozemaca nekog područja može se sprovesti u
sezoni parenja direktnim prebrojavanjem adultnih jedinki u manjim ili prebrojavanjem u
okviru definisanog vremenskog perioda u većim stajaćicama (Sutherland, 2000). Za
utrđivanje kvantitativne zastupljenosti vrsta kod kojih se adultne jedinke tokom
reproduktivne sezone nalaze u vodi a ne na površini vode koriste se mreže sa okcima
odgovarajuće veličine pričvršćene na metalne drške određene dužine, pri čemu se unapred
definiše dinamika pretraživanja vodenog staništa i ona se primenjuje prilikom pretraživanja
svih stajaćica na datom području.
8
1.4. Procena raznovrsnosti gmizavaca određenog područja
Broj gmizavaca se smanjuje, pre svega zbog gubitka životnog prostora, njegove
degradacije i fragmentacije. Čak ni na zaštićenim lokalitetima oni nisu uvek bili sigurni, jer
uobičajene mere upravljanja životnom sredinom nisu uvek i povoljne za stabilizaciju lokalnih
populacija gmizavaca. Ove mere su u ekstremnim slučajevima čak izazivale smanjenje
populacije i izumiranje na lokalnom nivou. Potreba za povoljnim sredinskim temperaturnim
opsegom utiče na mnoge aspekte biologije gmizavaca uključujući i zahteve vezane za sredinu
u kojoj žive. Zbog svoje potrebe za toplotom, gmizavci odabiraju specifična mikrostaništa
Takođe im je potrebna raznovrsna vegetaciona struktura sa otvorenim prostorima i zaklonima
u blizini koji će im obezbediti zaštitu od predatora i atmosferskih uticaja. Zbog svega toga,
gustina naseljenosti gmizavaca u okviru odredjene teritorije često nije homogena – u nekim
mikrostaništima živi veći broj jedinki u odnosu na susedna. Disperzivne mogućnosti
gmizavaca su ograničene, tako da je povezanost njihovih povoljnih mikrostaništa veoma
važna. U suštini, upravljanje staništima gmizavaca između ostalog podrazumeva i to da na
datom području vegetacija ostane u prelaznoj fazi, kao i da postoji odgovarajuća vegetaciona
struktura na nivou tla. Za razliku od nekih drugih grupa vrsta, gmizavcima nije toliko bitna
kvalitativna kompozicija vegetacije. Umesto toga, suštinski su bitne fizička struktura i
termičke karakteristike lokaliteta. U idealnom slučaju, veličina populacije može da posluži da
se odredi u kakvom je stanju vrsta i promene u tom smislu mogu da se prate tokom
vremena. Najpouzdaniji metod za procenu veličine populacije je tehnika markiranja i
ponovnog izlovljavanja (eng - capture mark recapture ili CMR). Negativna strana ovog
metoda je da može da bude vremenski zahtevan, posebno na većim lokalitetima ili tamo gde
se nadgleda više lokaliteta. Takođe, zahteva ponavljanje postupka i samim tim višestruko
uznemiravanje populacije u staništu. Prema tome, broj gmizavaca utvrđen tokom ponovljenih
pregleda (na primer prilikom prolaska definisanim putanjama u određeno vreme i/ili
upoređivanjem broja uhvaćenih jedinki po određenom broju skloništa) je često najbolja
opcija. Rezultati mogu biti izraženi kroz stopu susretanja (broj primećenih životinja po satu
ili prema poseti ako je to standardizovano). Ovako se može ustanoviti populacioni indeks za
odredjeni lokalitet uz pomoć koga bi se pratilo kretanje u toku vremena. Pretvaranje kretanja
jedinki u brojke se dalje komplikuje činjenicom da promene u staništu često utiču i na stopu
nalaženja (na primer guštera). Uobičajen primer za to je raščišćavanje žbunja. Ovo može
učiniti gmizavce vidljivijima samo kratko vreme nakon te operacije. To za rezultat ima
9
“povećanje” broja jedinki pri pregledu staništa. Ovakvo povećanje broja jedinki u rezultatu
prilikom pregleda staništa verovatno ne odražava stvarni porast populacije. Generalno
gledano, populacija gmizavaca ne fluktuira dramatično u toku jedne godine (za razliku od
nekih vodozemaca kod kojih je to uobičajeno). Verovatnije je da su veće razlike u broju
jedinki do kojih se došlo prilikom uzastopnih pregleda terena tokom više meseci ili manjeg
broja godina rezultat promenjene mogućnosti uočavanja istih na terenu/lokalitetu. Takođe,
povoljniji vremenski uslovi mogu doprineti većoj učestalosti susretanja jedinki tokom
pregleda staništa. Smanjen broj jedinki prilikom pregleda staništa ne mora nužno da ukazuje
na smanjenje populacije; do ovakvih rezultata može da dođe zbog toga što je životinje teže
locirati ili zbog toga što su se premestile iz područja koje se pregleda. Stoga, podatke o broju
jedinki treba obazrivo tumačiti imajući na umu pomenuta ograničenja. CMR studije uklanjaju
probleme vezane za detektabilnost ali su radno zahtevnije. Kao dodatak, preporučljivo je
pratiti i veličinu i stanje staništa analiziranih populacija. Ovo naročito pomaže pri donošenju
odluka jer se dobija uvid u ključna područja, zimska skrovišta itd. Nadgledanje bi svakako
trebalo da bude povezano s ciljevima upravljanja. Tako na primer nadgledanjem – praćenjem
može da se zabeleži progres pri nastajanju travnjaka koji imaju nejednake ivice ili grubih
travnatih ivica oko ribnjaka. Ucrtavanje staništa i potencijalnih staništa gmizavaca u kartu uz
pomoć GIS-a je od neprocenjive važnosti, zbog mogućnosti prikazivanja dinamike njihove
promene (posledica upravljanja ili nepredviđeni događaji kao što su požari). Fotografisanje sa
istog mesta svake sezone može da bude od ogromnog značaja. Takodje je potrebno utvrditi
vrednost ovih područja u širem kontekstu što će olakšati klasifikaciju. Iskusni herpetolog
može da identifikuje područja sa potencijalnim staništima oslanjajući se na faktore kao što su
geologija, tip vegetacije, istorijske zabeleške itd (Edgar i sar., 2010).
1.5. Vodozemci i gmizavci područja Vlasine
Vlasinska visoravan se nalazi u jugoistočnoj Srbiji, nedaleko od srpsko - bugarske
granice. Prema površini i nadmorskoj visini jedna je od najprostranijih i najviših visoravni u
Srbiji. Od južnomoravske kotline je udaljena oko 30 km, a do nje se može doći iz pravca
Vladičinog Hana preko Surdulice i iz pravca Vlasotinca preko Crne Trave. Duž oba pravca
vode relativno moderne saobraćajnice, koje se nastavljaju prema Bosilegradu i Strezimirovcu
(u: Ranđelović i Zlatković, 2010). Zvanična lista vodozemaca i gmizavaca Predela izuzetnih
odlika „Vlasina” sadrži 12 vrsta vodozemaca i 12 vrsta gmizavaca (Krizmanić, 2003). Od
10
vodozemaca, u okviru reda Urodela, zabeležene su sledeće vrste: Salamandra salamandra,
Ichthyosaura alpestris, Lyssotriton vulgaris i Triturus karelinii. U okviru reda Anura,
zabeležene su vrste: Bufo bufo, Pseudepidalea viridis, Bombina variegata, Hyla arborea,
Phelophylax ridibundus, Rana dalmatina, Rana graeca i R. temporaria. Od gmizavaca, u
okviru reda Testudines navedena je vrsta Testudo hermanni. U okviru reda Sauria navedene
su vrste Anguis fragilis, Lacerta agilis, Lacerta viridis, Podarcis muralis, Zootoca vivipara i
Ablepharus kitaibelii. U okviru reda Ophidia, zabeležene su vrste: Natrix natrix, Natrix
tessellata, Zamenis longissimus, Vipera ammodytes i Vipera berus. Osim toga, ne postoje
detaljniji podaci o njihovoj zastupljenosti na datom području niti o lokalnom statusu
ugroženosti.
1.6. Ciljevi istraživanja
Da bi se u okviru zaštićenog područja ustanovilo i sprovodilo adekvatno nadgledanje
i očuvanje raznovrsnosti vodozemaca i gmizavaca, neophodna je kvantifikacija njihove
zastupljenosti i ugroženosti. Ovaj sveobuhvatni posao zahteva značajan utrošak vremena i
resursa, što nije moguće ostvariti tokom vremena predviđenog za izradu jednog master rada i
uz raspoloživu logističku podršku. Zato su ciljevi našeg istraživanja formulisani kao: 1)
utvrđivanje bogatstva vrsta vodozemaca i gmizavaca područja Vlasine, 2) kvalitativno
određivanje zastupljenosti vrsta, 3) izračunavanje indeksa konzervacionog statusa
vodozemaca i gmizavaca ovog područja i 4) procena lokalne ugroženosti vrsta.
11
2. ISTRAŽIVANO PODRUČJE
2.1. Poreklo Vlasinske visoravni
Vlasinsko Blato je nekada bila najveća tresava na Balkanskom poluostrvu. Prema
načinu postanka, morfološkim i vegetacijskim karakteristikama pripada prelaznim tresavama.
Vlasinsko Blato je pre potapanja bilo površine oko 10.5 km2, od čega je 1/3 bila tresava, a
ostalo su činile močvarne i vlažne livade. U proleće 1949. godine, na mestu gde se Vlasinsko
Blato sužavalo, izgrađena je zemljana brana i nakon 5 godina formirana je najviša (1213 m
n.v.) i, u to vreme, najveća akumulacija u Srbiji. Zbog ispuštanja vode u hidroenergetski
sistem „Vrla“ dubina jezera nije stalna. Stvaranjem akumulacije potopljen je veći deo tresave.
Od nekadašnjih 500 ha, 2/3 se našlo pod vodom. Nepotopljeni delovi tresave danas
zauzimaju oko 30 ha, sa debljinom tresetnih naslaga 1 – 3.5 m i nalaze se oko izvora i
vlasinskih potoka koji se ulivaju u jezero. Takođe, zaustavljeno je, ili je bar usporeno
obrazovanje novog treseta i lokalizovano samo na dublje zone (Katić, 1910; Ranđelović i
Zlatković, 2010).
2.2. Geološki sastav
Vlasinska visoravan se nalazi u središnjem delu Vlasinske oblasti koja u
geotektonskom smislu pripada Srpsko-makedonskoj masi (u: Ranđelović i Zlatković, 2010).
Geološki sastav Vlasinske oblasti čini metamorfni kompleks škriljaca koji predstavljaju
regionalno i progresivno metamorfisane silikatne stene rifejsko-kambrijumske starosti
(preuzeto iz Dragišić, 1997). U literaturi su te metamorfne stene poznate pod imenom
“vlasinski kompleks”, pod kojim se kasnije podrazumevaju i stene rasprostranjene severnije
oko Kruševice, Babičke Gore i Seličevice, i južnije na Besnoj Kobili (Petković i sar., 1975).
Metamorfni kompleks škriljaca – Vlasinski kompleks, izgrađen je najvećim delom od
niskometamorfnih stena koje su regionalno metamorfisane u uslovima facije zelenih
škriljaca. U predelu Vlasinskog jezera, najveće rasprostranjenje imaju albit-
hlorit’muskovitski škriljci, koji izgrađuju skoro celu zapadnu, južnu i veći deo istočne strane
istraženog područja. Severna i severoistočna strana sastavljene su od albit-hloritskih škriljaca,
a jugozapadna od amfibol-biotitskog andezita (u: Ranđelović i Zlatković, 2010). U
savremenim radovima nema podataka o geološkom sastavu vlasinskih ostrva, Dugog Dela i
12
Stratorije. Jovan Cvijić (1896) navodi da je ostrvo Stratorija nastalo izbijanjem škriljaca tipa
mikašista i da njegova najviša tačka predstavlja izlučen kvarc. Zeleni škriljci u području
Vlasinske visoravni imaju filitski izgled usled toga što su ljuspice muskovita i hlorita toliko
usitnjene i skoncentrisane da obrazuju tanke, svilaste “filitske” površine. U takvim
slučajevima, one odgovaraju filito- mikašistima označavajući poseban litološki prelaz između
obe grupe stena (Petković i sar., 1975). Na mnogim mestima, ove stene sadrže magnetit koji
se nekad eksploatisao (Cvijić, 1896, Petković i sar., 1975), a u njima su konstatovane pojave
stilpnomelaninskih škriljaca, serpentina i talkšista (Petković i sar., 1975).
Vrhovi Čemernika i deo Vardenika južno od Velikog Strešera izgrađeni su od biotit-
amfibolitskih dacita. Oko V. Strešera se javljaju i albitski gnjasevi. Južni obod visoravni
izgrađen je od progresivno metamorfisanih škriljaca Vlasinskog kompleksa, koji su
predstavljeni leptinolit-mikašistima sa granitom (Petković i sar., 1977).
Tokom kvartara, u slivu Vlasinske visoravni dolazi do formiranja aluvijalnih i
proluvijalnih naslaga koje se stvaraju i savremenim procesima. Aluvijalni nanosi su
predstavljeni šljunkovima, peskovima i glinom, a stvaraju se neposredno uz rečne tokove,
dok se deluvijalno-proluvijalni nanosi deponuju pri ušću bujičnih tokova u akumulaciju ili
okolne rečne tokove (Dragišić, 1997).
2.3. Klimatske odlike
Klima Vlasinske visoravni opisana je od strane više naučnika, što je prikazano u
Ranđelović i Zlatković (2010). Pre potapanja tresave akumulacijom srednja godišnja
temperatura je iznosila 6,4oC, najtopliji mesec je bio avgust sa srednjom mesečnom
temperaturom 16,1oC, a najhladniji januar 3,4oC. Srednja vrednost temperature u
vegetacijskom periodu iznosila je 13,6oC. Srednja godišnja količina padavina bila je 838 mm,
a u vegetacijskom periodu 342 mm (Tabela 1). Najveće količine padavina su bile na početku
(maj-jun) i nakon vegetacionog perioda (novembar), tako da se na klimadijagramu uočavaju
dva ekstremuma (Slika 1).
13
Tabela 1. Srednja temperatura u oC (Ts), srednja vrednost količine padavina u mm (Ps) i
relativna vlažnost vazduha u % (H) za period 1925 – 1940. godine (A) i za period 1947 –
1986. godine (B) (predstavljeno u: Ranđelović i Zlatković, 2010).
Ts (A) Ts (B) Ps (A) Ps (B) H (B)
Januar -3,6 -4,0 62 50,2 86
Februar -2,6 -3,1 60 45,6 86
Mart 0,2 0,3 66 41,7 82
April 5,6 5,4 76 63,7 75
Maj 10,2 10,2 87 91,4 75
Jun 13,8 13,1 102 83,2 80
Jul 15,8 14,7 54 50,8 79
Avgust 16,1 14,7 47 40,1 78
Septembar 12,3 10,0 52 43,6 81
Oktobar 7,4 6,9 70 46,9 86
Novembar 2,9 2,6 85 50,1 84
Decembar 0,7 -1,5 77 48,9 87
14
Slika 1. Klimadijagrami po Walter-u pre potapanja i posle potapanja tresave (u:
Blaženčić, 1997)
15
2.4. Vegetacija
“Vlasina je bila predmet proučavanja gotovo sviju naših botaničara. Po tome se
najbolje vidi, koliko je ona interesantan objekat za biologa i koliko je bogat izvor za studije u
raznim pravcima.” (Košanin, 1910.)
Mnogi botaničari su proučavali floru i vegetaciju Vlasinske visoravni, a među njima
su i Adamović (1904), Ničić, (1893), Jurišić, (1889), Košanin, (1910), Katić, (1910),
Jovanović-Dunjić, (1972), Ranđelović, (1978), (1983), (1985), Ranđelović i Zlatković
(1990).
Prema mnogim autorima, Balkansko poluostrvo predstavlja jedan od floristički
najraznovrsnijih delova Evrope (Stevanović, ed. 1999), koji se odlikuje većim brojem centara
biljnog diverziteta. Prema IUCN-u, osnovni kriterijumi za proglašavanje nekog područja
centrom florističkog diverziteta su broj biljnih vrsta i broj endemita (u: Ranđelović i
Zlatković, 2010). Osim toga, veoma je važna autentičnost flore određenog područja, koje bi
moralo zadovoljavati i sledeće dodatne uslove: da je izloženo ugrožavajućim faktorima, da
obuhvata različite tipove staništa, da na njemu živi veći broj stenovalentnih vrsta usko
specijalizovanih na specijalne edafske i orografske uslove, i da predstavlja značajan izvor
biljnih gena važnih za privredu i društvo. Takođe, važan je i značaj flore za očuvanje i
progresivno razviće biljnog pokrivača, kao i stabilnost genetičkih sistema koje čine
populacije graditeljskih vrsta. U potencijalne centre biljnog diverziteta naše zemlje
Stevanović i sar. (1995) svrstali su i područje Vlasine u okviru ekološko- biogeografske
celine planinske tresave. Opravdanost ove pretpostavke proizilazi iz obilja literaturnih
podataka o florističkom bogatstvu Vlasine i činjenice da je Vlasinska tresava i danas, nakon
potapanja, jedna od najvećih tresava na Balkanskom poluostrvu. U cilju dokazivanja
navedene pretpostavke, u periodu od 1988. do 2005. godine obavljena su detaljna floristička
istraživanja svih tipova staništa Vlasinske visoravni. Na osnovu analize sakupljenog biljnog
materijala, određeno je da je u flori Vlasinske visoravni zastupljeno 178 vrsta mahovina
(Bryophyta), jedna vrsta prečice (Lycopodiophyta), 5 vrsta rastavića (Equisetophyta), 14 vrsta
paprati (Polypodiophyta) i 936 vrsta semenica (Magnoliophyta) (Ranđelović i Zlatković,
2010).
16
3. MATERIJAL I METODE
3.1. Sakupljanje podataka
Podaci su sakupljani od juna 2010 do juna 2013 godine. Terenski obilasci obuhvatili
su proleće (maj, početak juna) i leto (jul, avgust). Osim sopstvenih podataka, u analizi su
korišćeni i literaturni podaci, kao i neobjavljeni terenski podaci drugih istraživača koji su
ustupljeni za potrebe izrade ovog rada.
Prisustvo vrsta vodozemaca utvrđivano na osnovu uočavanja jaja, larvi i/ili odraslih
jedinki u stajaćicama, duž tekućica i u kopnenim staništima, po Arnold i Ovenden (2002).
Takođe, vršena je identifikacija zgaženih jedinki na magistralnom putu koji se proteže duž
Vlasinske visoravni i na okolnim zemljanim putevima. Vrste žaba identifikovane su i na
osnovu zvučnih signala („svadbena pesma”) mužjaka.
Gmizavci su identifikovani vizuelno, u pokretu ili kada su bili sakriveni ispod
kamenja. Na osnovu karakteristika jaja u nađenim leglima (veličina, boja, oblik, broj,
tekstura) utvrđivana je taksonomska pripadnost do nivoa reda (gušteri ili zmije). Takođe,
vršena je identifikacija zgaženih jedinki, kao što je pomenuto za vodozemce. Identifikacija
vrsta i njihovih životnih stupnjeva rađena je po Arnold i Ovenden (2002).
Sve jedinke i njihovi nalaženi životni stupnjevi, ili ostaci zgaženih jedinki
fotografisani su. Nijedna jedinka nije žrtvovana za potrebe izrade ovog rada.
3.1.1. Metoda ankete
Anketa je obuhvatila odrasle stanovnike (77%) i posetioce (23%) Vlasinske
visoravni, uzrasta od 30 do 90 godina. Od ukupnog broja anketiranih, oko 61% imalo je
samo osnovno obrazovanje, oko 34% srednje i oko 5% više i visoko obrazovanje. Definisana
i ispitanicima postavljana su 24 pitanja: Da li znate šta su vodozemci, koje životinje smatrate
vodozemcima, da li ste viđali daždevnjaka, gde, koliko često, da li ste viđali šarku, gde,
koliko često, da li ste viđali smukove, gde, koliko često, da li ste viđali kornjače, gde, koliko
često, kakve, da li ste viđali žabe, gde, u kom periodu godine, da li ste viđali slepića, gde,
koliko često, da li viđate guštere, gde, koliko često? Ispitanicima su pokazivane fotografije
vrsta i njihovih životnih stupnjeva.
17
3.2. Kvalitatvno prisustvo vrsta
Na osnovu kvaliteta informacija koje ukazuju na prisustvo određene vrste vodozemca
ili gmizavca na području Vlasine, vrste smo označavali kao 1) veoma retke (potvrđene samo
putem ankete), 2) retke (potvrđene anketom i zabeležene samo jednom na terenu), 3) česte
(potvrđene anketom i zabeležene više puta tokom terenskih oblazaka područja) i 4) veoma
česte (potvrđene anketom i beležene tokom svakog obilaska terena).
3.3. Procena bogatstva vrsta
U radu je primenjen jedan od indeksa vrednovanja prioriteta za očuvanje radi
poređenja područja, nazvan Indeks statusa očuvanosti (I= ∑ Si), gde je Si = skor očuvanosti
vrste i po IUCN kategorizaciji, pri čemu vrednost konzervacionog skora očuvanosti vrste
raste sa povećanjem njene kategorije ugroženosti (Sutherland, 2000). Shodno tome su IUCN
kategorije ugroženosti vrsta vrednovane na sledeći način:
Ranjiva (VU) = 3; skoro ugrožena (NT) = 2; niska verovatnoća opasnosti (LC) = 1
(po Milojković, 2006).
3.4. Procena stepena lokalne ugroženosti vrsta
Lokalni stepen ugroženosti procenjivali smo na osnovu tri kriterijuma:
Kriterijum 1: uticaj čoveka (saobraćaja) na vrstu – nijednom (0), jednom (1) ili više od
jednom (2) zabeležena zgažena jedinka na putevima, kriterijum 2: uticaj klimatskih promena
na vrstu – tokom terenskih obilazaka područja zabeleženo je da su se staništa date vrste
promenila (0), smanjila su se (1) ili povremeno ne postoje (2) i kriterijum 3: uticaj čoveka
(namerno ubijanje) na vrstu – nijednom (0), jednom (1) ili više od jednom (2) zabeležena
izjava anketiranih osoba da ubijaju predstavnike date vrste kada ih sretnu.
Za svaku vrstu, uticaj svakog od kriterijuma ocenjivan je kao nebitan - 0, srednjeg
intenziteta -1 i velikog intenziteta -2. Poeni su sabirani i na osnovu zbira određivan je stepen
lokalne ugroženosti vrsta: Vrsta koja je imala 0 poena označena je kao neugrožena; vrsta koja
je imala 1 ili 2 poena označena je kao skoro ugrožena; vrsta koja je imala 3 ili 4 poena
označena je kao ugrožena; vrsta koja je imala 5 ili 6 poena označena je kao veoma ugrožena.
18
Zastupljenost vrste na datom području tj procena obima njenog rasprostranjenja na
datoj teritoriji nije razmatrana kao faktor rizika jer prikupljeni podaci nisu bili toliko obimni i
sveobuhvatni da bi mogli biti iskorišćeni za datu procenu.
4. REZULTATI
4.1.Bogatstvo vrsta vodozemaca
Tabela 2. daje zbirni prikaz vrsta vodozemaca područja Vlasine (literaturne,
neobjavljene podatke drugih autora kao i podatke sakupljene tokom izrade ovog rada) sa
njihovim međunarodnim i nacionalnim konzervacionim statusom. U okviru reda Urodela,
zabeležene su sledeće vrste: Salamandra salamandra, Ichthyosaura alpestris, Lissotriton
vulgaris i Triturus karelinii – 2013 taksonomska pripadnost nalaza korigovana je u T.
macedonicus (Slika 2.). U okviru reda Anura, zabeležene su vrste Bufo bufo, Pseudepidalea
viridis, Bombina variegata (Slika 3.), Hyla arborea, Pelophylax ridibundus, Rana dalmatina,
Rana graeca i Rana temporaria.
Slika 2. Triturus macedonicus (foto: J. Crnobrnja-Isailović)
19
Slika 3. Bombina variegata,
(Foto: J.Dinov)
4.1.1. Istorijski podaci o prisustvu vrsta
Tabela 3. obuhvata dostupne publikovane i nepublikovane podatke o prisustvu vsta
vodozemaca na području Vlasine beležene do 2010. godine. Tako zvanična lista vodozemaca
Predela izuzetnih odlika „Vlasina” sadrži sledeće vrste: Salamandra salamandra,
Ichthyosaura alpestris, Lissotriton vulgaris, Triturus karelinii, Bufo bufo, Pseudepidalea
viridis, Bombina variegata, Hyla arborea, Pelophylax ridibundus, Rana dalmatina, Rana
graeca, Rana temporaria. Godine nalaza bile su dostupne samo za podatke J. Crnobrnja-
Isailović.
20
Tabela 2. Prisutne vrste vodozemaca i status vrsta u međunarodnim i nacionalnim
legislativama iz oblasti zaštite životne sredine (IUCN, BERN, HABITAT, SRBIJA)
Takson IUCN BERN HABITAT SRBIJA
URODELA
1,2,4,Salamandra salamandra LC III / SZ
1,2,3,4,Ichthyosaura alpestris LC III / SZ
1,2,3,4,Lissotriton vulgaris LC III / SZ
4,6,7Triturus macedonicus
ex 1,2,4,Triturus karelinii
NE
(LC)
(II)
(IV)
(SZ)
ANURA
1,2,3,4,Bufo bufo LC III / SZ
2Pseudepidalea viridis LC II IV SZ
2,4,6Bombina variegata LC II II, IV SZ
2,4,7Hyla arborea LC II IV SZ
1,2,3,4,6Pelophylax idibundus LC III V Z
2,4,6Rana dalmatina LC II IV SZ
2Rana graeca LC III IV SZ
2,4,6Rana temporaria LC III V SZ
IIIUCN – Međunarodna unija za zaštitu prirode; BERN – Bernska konvencija o očuvanju evropske divlje
flore i fune i prirodnih staništa; HABITAT – Evropska direktiva o zaštiti staništa i divljih vrsta bljaka i
životinja; SRBIJA – Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja
i gljiva.
1Gasc i sar., 1997; 2Krizmanić, 2003; 3Crnobrnja-Isailović i sar., 2011; 4Dinov i Crnobrnja-Isailović, 2013; 5Wielstra i sar., 2013a,b; 6Sillero i sar., 2014;7Dufressnes i sar., 2013.
21
Tabela 3. Istorijski podaci o prisustvu vrsta vodozemaca na području Vlasine.Izvor
podatka: literaturni -1, neobjavljeni - 2, anketa – 3. „Bold” fontom označena je vrsta koja je
pogrešno identifikovana. U prvoj koloni brojevi predstavljaju reference navedene u Tabeli 2.
4.1.2. Noviji podaci o prisustvu vrsta
Dostupni literaturni i sopstveni podaci beleženi od 2010. godine prikazani su u Tabeli
4. Potvrđeno je prisustvo 83% ili 10 od 12 vrsta navedenih u ranijim publikacijama. U
međuvremenu je utvrđeno da vrsta Triturus karelinii –dugonogi mrmoljak- ne naseljava ovo
područje, već vrsta Triturus macedonicus.
Takson
Godina
nalaza
Tip staništa Uzrasni
stupanj
Izvor podatka
1,2,Salamandra salamandra / / / 1,3
1,2Ichthyosaura alpestris / / / 1,3
1,2Lissotriton vulgaris 2002 stajaćica adult 1,2,3
1,2 Triturus karelinii / / / 1,3
1,2Bufo bufo 1982 pored i na
putevima
adult 1,2,3
2Pseudepidalea viridis / / / 1,3
2Bombina variegata 2002 stajaćica adult 1,2,3
2Hyla arborea / / / 1,3
1,2Pelophylax ridibundus 1982 priobalni
delovi
jezera
adultna
jedinka,
punoglavac,
juvenilna
jedinka
1,2,3
2Rana dalmatina / / / 1,3
2Rana graeca / / / 1,3
2Rana temporaria / / / 1,3
22
Tabela 4. Podaci o prisustvu vrsta vodozemaca dobijeni terenskim istraživanjima od
2010. do 2013. U prvoj koloni brojevima su označene reference navedene u Tabeli 2.
Takson Godina nalaza Tip staništa Uzrasni
stupanj
Izvor
podatka
,4,Salamandra salamandra 2011, 2012 Vlažna mesta adult 1,2,3
3,4Ichthyosaura alpestris 2010, 2011, 2012 Stajaćice, pored i na
putevima
adult 1,2,3
3,4Lissotriton vulgaris 2011, 2012 Stajaćice, pored i na
putevima
adult 1,2,3
4,6,7Triturus macedonicus 2011, 2012, 2013 Stajaćice adult 1,2,3
3,4Bufo bufo 2010, 2011, 2012 Pored i na putevima adult 1,2,3
4,6Bombina variegata 2011, 2012 Stajaćice adult 1,2,3
4,7Hyla arborea 2012 Stajaćice, pored i na
putevima
adult 1,2,3
3,4,6Pelophylax ridibundus 2010, 2011, 2012 Stajaćice adult 1,2,3
4,6Rana dalmatina 2012 Stajaćice adult 1,2,3
4,6Rana temporaria 2011, 2012 Pored i na putevima adult 1,2,3
4.1.3. Konzervacioni status vrsta
Kao što je prikazano u Tabeli 2, sve vrste sa spiska imaju globalni status neugroženih
vrsta (IUCN Red List 2014). Evropskim zakonodavstvom zaštićeno je 7 vrsta. Nacionalno
zakonodavstvo smatra strogo zaštićenim 8 vrsta. Te vrste ne smeju se sakupljati. Jedna vrsta
proglašena je zaštićenom (Tabela 2).
Konzervacioni skor faune vodozemaca područja Vlasine je 12, pri čemu treba
naglasiti da IUCN status vrste Triturus macedonicus još nije procenjen, pa je za potrebe ovog
rada ta vrsta ocenjena kao neugrožena.
23
4.2. Bogatstvo vrsta gmizavaca
Tabela 5. daje zbirni prikaz vrsta gmizavaca područja Vlasine sa njihovim
međunarodnim i nacionalnim konzervacionim statusom. Na području Vlasinske visoravni
zabeleženo je 13 vrsta gmizavaca, od toga 1 pripadnik reda suvozemnih kornjača
(Testudines), 6 pripadnika reda guštera (Urodela) i 6 pripadnika reda zmija (Ophidia) (Tabela
5). U okviru reda Testudines, zabeležena je vrsta Testudo hermanni . U okviru reda Sauria
zabeležene su sledeće vrste: Anguis fragilis, Lacerta agilis (Slika 4.), Lacerta viridis,
Podarcis muralis, Zootoca vivipara (Slika 5.) i Ablepharus kitaibelii. U okviru reda Ophidia,
zabeležene su vrste: Coronella austriaca, Natrix natrix, Natrix tessellata, Zamenis
longissimus, Vipera ammodytes i Vipera berus (Slika 6.).
Slika 4. Mužjak Lacerta agilis, (Foto: J.Dinov)
24
Slika 5. Zootoca vivipara (foto: O. Isailović)
4.2.1. Istorijski podaci o prisustvu vrsta
Tabela 6 obuhvata dostupne publikovane i nepublikovane podatke o prisustvu vsta
gmizavaca na području Vlasine beležene do 2010. godine. Tako zvanična lista gmizavaca
Predela izuzetnih odlika „Vlasina” sadrži sledeće vrste: Testudo hermanni, Anguis fragilis,
Lacerta agilis, Lacerta viridis, Podarcis muralis, Zootoca vivipara, Ablepharus kitaibelii,
Natrix natrix, Natrix tessellata, Zamenis longissimus, Vipera ammodytes i Vipera berus
(Krizmanić, 2003). Godine nalaza bile su dostupne samo za podatke J. Crnobrnja-Isailović,
prikazane na 50 x 50 km UTM mapama rasprostranjenja vrsta u Gasc i sar. (1997). Podaci o
prisustvu vrsta gmizavaca na području Vlasine od 1997 do 2010 uključeni su u bazu podataka
korišćenu u studiji Sillero i sar. (2014).
25
Tabela 5. Prisutne vrste gmizavaca i status vrsta u međunarodnim i nacionalnim
legislativama iz oblasti zaštite životne sredine (IUCN, BERN, HABITAT, SRBIJA). U prvoj
koloni brojevima od 1 do 7 su označene reference navedene u Tabeli 2.
Takson IUCN BERN HABITAT SRBIJA
CHELONIA
2Testudo hermanni NT II II, IV Z
SAURIA
1,2,3,4,6Anguis fragilis LC III / /
2,3,4,6Lacerta agilis LC II IV /
2Lacerta viridis LC II IV /
2,4,6Podarcis muralis LC II IV /
2,8Zootoca vivipara LC III / SZ
2Ablepharus kitaibelii LC II IV SZ
OPHIDIA
4,6Coronella
austriaca
LC II IV SZ
2,4,6Natrix natrix LC III / SZ
2Natrix tessellata LC II IV SZ
2Zamenis longissimus LC II IV SZ
2Vipera ammodytes LC II, III IV Z
2,3,4,6Vipera berus LC III / SZ
8Crnobrnja-Isailović i sar., 2015
26
Tabela 6. Istorijski podaci o prisustvu vrsta gmizavaca na području Vlasine. Uzrasni
stupanj: jaja, juvenilna jedinka, adultna jedinka; izvor podatka: literaturni -1, neobjavljeni -
2, anketa – 3.
Takson
Godina
nalaza
Tip staništa Uzrasni
stupanj
Izvor podatka
2Testudo hermanni / / / 1,3
1,2,Anguis fragilis 1982 Pored puta Adult 1,2,3
1,2,Lacerta agilis / / / 1,3
2Lacerta viridis / / / 1,3
2Podarcis muralis / / / 1,3
2Zootoca vivipara / / / 1,3
2Ablepharus kitaibelii / / / 1,3
Coronella austriaca 1996 Pored puta Adult 2
2Natrix natrix / / / 1,3
2Natrix tessellata / / / 1,3
2Zamenis longissimus / / / 1,3
2Vipera ammodytes / / / 1,3
2Vipera berus / / / 1,3
Tabela 7. Podaci o prisustu vrsta gmizavaca dobijeni terenskim istraživanjima od
2010 do 2013.
Takson
Godina nalaza Tip staništa Uzrasni stupanj Izvor
podatka
3,4,6Anguis fragilis 2010, 2012 Pored puta adult 1,2,3
3,4,6Lacerta agilis 2010, 2011, 2012 Livada,
vlažna livada
adult, subadult 1,2,3
4,6Podarcis muralis 2010 Pored puta adult 1,2,3
8Zootoca vivipara 2013 Livada adult 1,2,3
4,6Coronella austriaca 2012 Šuma adult 1,2,3
4,6Natrix natrix 2011, 2012 Pored jezera adult 1,2,3
3,4,6Vipera berus 2010 Put juvenilna jedinka 1,2,3
27
4.2.2. Noviji podaci o prisustvu vrsta
Dostupni literaturni i sopstveni podaci beleženi od 2010. do 2013. godine
predstavljeni su u Tabeli 7. Povrđeno je prisustvo 6 od 12 vrsta gmizavaca navedenih u
zvaničnoj listi vrsta (50%) i zabeležena je jedna vrsta – smukulja (Coronella austriaca) koja
nije navedena na listi gmizavaca područja Vlasine koju navodi Krizmanić (2003).
4.2.3. Konzervacioni status vrsta
Od ukupnog broja vrsta gmizavaca područja Vlasine (13), jedna vrsta označena je kao
skoro ugrožena (Tabela 5). Evropskim zakonodavstvom zaštićeno je 11 vrsta gmizavaca
(Tabela 5). Nacionalno zakonodavstvo smatra strogo zaštićenim 7 vrsta gmizavaca sa
područja Vlasinske visoravni. Te vrste ne smeju se sakupljati. Dve vrste su proglašene
zaštićenim (Tabela 5).
Konzervacioni skor faune gmizavaca područja Vlasine je 14. Skor 2 indeksa
konzervacionog statusa ima samo šumska kornjača jer je ona globalno proglašena za skoro
ugroženu. Ostale vrste sa spiska imaju globalni status neugroženih vrsta (Tabela 8).
4.3. Kvalitativno prisustvo vrsta
Na Grafiku 1. prikazane su vrste grupisane po stepenu prisustva procenjenom na osnovu
ankete i nalaza na terenu. Kao veoma retke označeno je 8 vrsta (32%) i to su: Pseudepidalea
viridis, Rana graeca, Testudo hermanni, Lacerta viridis, Ablepharus kitaibelii, Natrix
tessellata, Zamenis longissimus i Vipera ammodytes. Sedam vrsta je uočeno na samo jednom
lokalitetu i one su označene kao retke: Lissotriton vulgaris, Triturus macedonicus, Rana
dalmatina, Podarcis muralis, Zootoca vivipara, Coronella austriaca i Vipera berus (28%).
Šest vrsta je označeno kao česte jer su sretane na nekoliko lokaliteta: Bombina variegata,
Hyla arborea, Phelophylax ridibundus, Rana temporaria, Anguis fragilis i Natrix natrix
(24%). Najzastupljenije su vrste Salamandra salamandra, Ichthyosaura alpestris, Bufo bufo i
Lacerta agilis (16%).
28
Grafik 1. Kvalitativno prisustvo vrsta
Veoma retke
Retke
Česte
Veoma česte
29
Tabela 8. Konzervacioni skor vrsta vodozemaca i gmizavaca područja Vlasine.
Vrsta Konzervacioni indeks
Vrsta Konzervacioni indeks
Salamandra salamandra 1 Testudo hermanni
2
Ichthyosaura alpestris 1 Anguis fragilis 1
Lissotriton vulgaris
1 Lacerta agilis 1
Triturus macedonicus 1 Lacerta viridis 1
Bufo bufo 1 Podarcis muralis
1
Pseudepidalea viridis 1 Zootoca vivipara
1
Bombina variegata 1 Ablepharus kitaibelii
1
Hyla arborea 1 Coronella austriaca
1
Rana dalmatina 1 Natrix natrix 1
Rana graeca 1 Natrix tessellata 1
Rana temporaria 1 Zamenis longissimus
1
Pelophylax ridibundus
1 Vipera ammodytes
1
Vipera berus 1
VODOZEMCI 12 GMIZAVCI 14
4.4. Lokalni nivo ugroženosti vrsta
Za dve vrste bezrepih vodozemaca (Pseudepidalea viridis i Rana graeca), šumsku
kornjaču (Testudo hermanni), dve vrste guštera (Lacerta viridis i Ablepharus kitaibelii) i tri
vrste zmija (Natrix tessellata, Zamenis longisimus i Vipera ammodytes) nismo mogli da
procenimo status ugroženosti jer ih nijednom nismo uočili tokom terenskih istraživanja.
Na Grafiku 2. prikazana je procena nivoa lokalne ugroženosti 10 vrsta vodozemaca i 7
vrsta gmizavaca područja Vlasine za koje su podaci o faktorima ugrožavanja bili dostupni.
Uočavamo da su na ovom području neugrožene vrste Triturus macedonicus, Pelophylax
ridibundus, Podarcis muralis (18%), da su skoro ugrožene Bombina variegata, Rana
30
dalmatina, Lacerta agilis, Zootoca vivipara (24%), da su ugrožene Salamandra salamandra,
Bufo bufo, Hyla arborea, Rana temporaria, Anguis fragilis, Coronella austriaca, Natrix
natrix, Vipera berus (47%) i da su veoma ugrožene Ichthyosaura alpestris i Lissotriton
vulgaris (11%).
Grafik 2. Lokalni nivo ugroženosti vrsta
NeugroženeSkoro ugroženeUgroženeVeoma ugrožene
31
5. DISKUSIJA
Utvrdili smo da bogatstvo vrsta vodozemaca i gmizavaca područja Vlasinske visoravni
čini 57% ukupnog broja vrsta vodozemaca Srbije (za najnovije podatke o broju i sastavu vrsta
vodozemaca u Srbiji vidi Crnobrnja-Isailović i Paunović, 2015) i 54% ukupnog broja
gmizavaca Srbije (za broj vrsta gmizavaca u Srbiji vidi Tomović i sar., 2014). To je svakako
manje od bogatstva vrsta vodozemaca i gmizavaca utvrđenih na području nekih nacionalnih
parkova u Srbiji (Nacionalni park „Đerdap” sadrži 62% vrsta vodozemaca i 58% vrsta
gmizavaca Srbije – Crnobrnja-Isailović i sar., in press), ali dovoljno da istakne značaj
očuvanja jednog ovakvog područja koje se već odlikuje specifičnim bogatstvom vegetacije
(Ranđelović i Zlatković, 2010). Najnovija okvirna procena bogatstva vrsta vodozemaca u
okviru UTM kvadrata 50km x 50km koji obuhvata i područje Vlasine je 13 vrsta (Vukov i
sar., 2013), pri čemu ne treba zaboraviti da ta površina obuhvata i lokalitete van područja
Vlasine na kojima se nalaze staništa vrste Triturus ivanbureschi (Wielstra i sar., 2013b).
Procena bogatstva vrsta gmizavaca u okviru istog UTM kvadrata je 15 vrsta (Tomović i sar.,
2014), što se poklapa sa poznatim i očekivanim prisustvom još nekih vrsta gmizavaca na
lokalitetima izvan granica područja Vlasine ali u okviru prostora obuhvaćenog pomenutim
UTM kvadratom.
Najčešće vrste vodozemaca i gmizavaca Vlasine pripadaju karakterističnim elementima
herpetofaune borealnih šuma tipa tajge i visokoplaninskih livada i pašnjaka (Ichthyosaura
alpestris, Bufo bufo) i evropskih listopadnih šuma srednjeevropskog tipa (Salamandra
salamandra, Lacerta agilis) (Matvejev, 1961). Među čestim vrstama ipak preovlađuju
predstavnici evropskih listopadnih šuma srednjeevropskog tipa (Bombina variegata, Anguis
fragilis i Natrix natrix). Takođe, treba istaći da je područje Vlasine važno sa aspekta
očuvanja raznovrsnosti vodozmaca i gmizavaca i zbog toga što se tu nalaze neke od
perfernih populacija dveju najčešćih i najrasprostranjenijih vrsta gmizavaca u Evropi –
Zootoca vivipara i Vipera berus (Sillero i sar., 2014). Takve populacije jesu ranjive zbog
svoje međusobne izolovanosti, male veličine, pesimalnih staništa i veoma su podložne
negativnom uticaju slučajnih variranja genetičkih, demografskih i sredinskih faktora
(Simberloff, 1988). Takođe, one mogu biti veoma dragocene zbog prisustva jedinstvenih ili
retkih genetčkih varijanti (Frankham i sar., 2004).
Konzervacioni skor vodozemaca područja Vlasine je 12, a gmizavaca 14. Radi poređenja,
konzervacioni skor faune vodozemaca Nacionalnog parka „Đerdap” dostiže 13, a
32
konzervacioni skor faune gmizavaca je procenjen na 17 (Crnobrnja-Isailović i sar., in press).
U nekim nacionalnim parkovima Srbije (NP „Kopaonik”) konzervacioni skor faune
gmizavaca je 18, a u Nacionalnom Parku „Durmitor”na području Repubike Crne Gore 20
(Milojković, 2006). Međutim, ne treba zaboraviti da je primenjena metodologija
izračunavanja konzervacionog skora pogodna za globalne procene vrednosti područja
obzirom da je u ovom slučaju zasnovana na globalnom statusu ugroženosti vrsta (IUCN Red
List 2010), pa ne vrednuje specifičan geografski položaj lokalnih populacija pojedinih vrsta u
odnosu na njihove ukupne areale rasprostranjenja.
Procena lokalnih faktora rizika za vodozemce i gmizavce područja Vlasine ukazala je da
je više od polovine vrsta za koje je bilo moguće proceniti status ugroženosti zaista i ugroženo,
i to pre svega zbog negativnog uticaja čoveka – efekat saobraćaja (Slika 6.) i negativan odnos
čoveka prema pojedinim vrstama vodozemaca i gmizavaca.
Slika 6. Juvenilna jedinka Vipera berus pregažena juna 2010. godine na asfaltnom putu koji
spaja Promaju i Vlasina Rid (foto: J. Crnobrnja-Isailović)
33
Faktori rizika nepoznati su za oko 28% vrsta vodozemaca i gmizavaca područja Vlasine
jer nema konkretnih podataka o njihovom rasprostranjenju pa tako nije bilo moguće ni
kvantifikovati vrednost parametara odabranih za procenu lokalne ugroženosti tih vrsta na
datom području. Na primer, zaštita povoljnih staništa vrste Zootoca vivipara ima značaja u
ovom južnom delu areala vrste upravo zato što su ona ekstremno retka, međusobno izolovana
i stoga neotporna na bilo kakve oblike antropogene izmene, kao što su izgradnja ski staza i
turističkih infrastruktura u zonama borealnih šuma i visokoplaninskih livada i pašnjaka
(Crnobrnja-Isailović i sar., 2015). Takođe, treba napomenuti da su neke od vrsta vodozemaca
prisutne na području Vlasine u skorije vreme procenjene kao podložne opadanju broja
populacija usled pre svega antropogenog uticaja (Triturus cristatus grupa vrsta, Phelophyla
kl. esculentus kompleks vrsta, Bombina variegata, Hyla arborea) ili kao vrste od posebnog
nacionalnog interesa za očuvanje zbog relativno male zastupljenosti ili zbog specifičnih
genetičkih karakteristika (Triturus macedonicus, Ichthyosaura alpestris, Rana graeca i Rana
temporaria) (Crnobrnja-Isailović i Paunović, 2015).
34
6. ZAKLJUČAK
Vlasinska visoravan je zaštićena kao rezervat prirode od posebnog značaja. Ima više
od 850 vrsta biljaka i više od 180 vrsta kičmenjaka. Naše istraživanje, sprovedeno od 2010.
do 2013. godine, potvrdilo je prisustvo 10 vrsta vodozemaca i 6 vrsta gmizavaca, pri čemu je
jos jedna vrsta gmizavaca – smukulja (Coronella austriaca) – uvrštena na listu. Šest vrsta
gmizavaca sa zvanične liste Predela izuzetnih odlika „Vlasina“ nismo konstatovali tokom
terenskih istraživanja, ali je njihovo prisustvo potvrđeno ispitivanjem lokalnog stanovništva.
Većina navedenih vrsta pripada tipičnim elementima borealnih šuma tipa tajgi ili srednje-
evropskim listopadnim šumama. Najzastupljenije vrste su Ichthyosaura alpestris, Bufo bufo i
Lacerta agilis. Kao česte vrste zabeležene su Bombina variegata, Hyla arborea, Phelophylax
ridibundus, Rana temporaria, Anguis fragilis i Natrix natrix. Među najređim vrstama su
Triturus macedonicus, Rana dalmatina, Coronella austriaca i Vipera berus. Svi vodozemci i
gmizavci Vlasinske visoravni koji su viđeni tokom ovog četvorogodišnjeg istraživanja
označeni su kao neugroženi po međunarodnim standardima. Jedini izuzetak je Triturus
macedonicus. Ova nedavno opisana vrsta velikog mrmoljka još nema definisan međunarodni
konzervacioni status i njegovo rasprostranjenje je ograničeno na centralne delove Balkanskog
poluostrva.
35
7. LITERATURA
Anonymous, 2011: Uredba o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore I faune.
Službeni glasnik Republike Srbije br. 31/05, 45/05, 22/07, 38/08, 9/10, 69/11.
Anonymous, 2011: Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta
biljaka, životinja i gljiva, (Službeni glasnik RS br. 5/10, 47/11).
Arnold, E. N., Ovenden. D. W. 2002: Reptiles and Amphibians of Europe. Princeton
University Press, Princeton. 288 pp.
Blaženčić, J. 1997: VLASINSKO JEZERO – hidrobiološka studija. Biološki fakultet,
Beograd.
Crnobrnja-Isailović, J. 2009: Osnovi konzervacione biologije (autorizovana skripta). PMF
Univerzitet u Nišu.
Crnobrnja-Isailović, J., Paunović, M. 2015: Conservation and Decline of European
Amphibians: The Republic of Serbia. In: (H Heathvole, J Wilkinson Eds) Amphibian
Biology Vol 11. Part 4.Status of Conservation and Decline of Amphibians: Eastern
Hemisphere: Southern Europe and Turkey. Pelagic Publishing, Exeter, UK, 45-55.
Crnobrnja-Isailović, J., Dinov, J., Ranđelović, V. 2011: Occurrence of European Adder
(Vipera berus, Viperidae, Ophidia) on Vlasina Plateau (Southeastern Serbia),
Biologica Nissana 2 (1): 81-83.
Crnobrnja-Isailović, J., Dinov, J., Isailović, O., Ranđelović, V. 2015: Westernmost record of
Zootoca vivipara (Lichtenstein, 1823) in the Rhodope Massif, Serbia. Herpetozoa, 27
(3/4), 162-165.
Crnobrnja Isailović, J., Milojković, D., Macura, B. Amphibians and Reptiles of Đerdap. In
press (bilingual monograph – Serbian/English)
Cvijić, J. 1896: Izvori, tresave i vodopadi u istočnoj Srbiji. Glas SKA, Beograd.
Dinov, J., Crnobrnja-Isailović, J. 2013: Amphibian and reptile species richness on Vlasina
plateau. 11thSymposium on the flora of southeastern Serbia and neighboring regions,
Vlasina lake, Serbia, June 13th-16th 2013, Abstract Book, p.123.
Dodd, C. K., Jr., J. Loman, D. Cogalniceanu, Puky, M. 2012: Monitoring Amphibian
Populations. Pp. 3577-3635 In: H.H. Heatwole and J. W. Wilkenson (eds.),
Conservation and Decline of Amphibians: Ecological Aspects, Effect of Humans and
Management. Amphibian Biology, Volume 10, Surrey Beatty & Sons, Chipping
Norton, New South Wales, Australia.
36
Dragišić, 1997: Geološko-hidrogeološke karakteristike sliva Vlasinskog jezera. In: Vlasinsko
jezero – hidrobioloka studija. (J. Blaženčić, ed.), Biološki fakultet Univ. u Beogradu,
25-35.
Dufresnes, C., Wassef, J., Ghali, K., Brelsford, A., Stöck, M., Lymberakis, P., Crnobrnja-
Isailović, J., Perrin, N. 2013: Conservation phylogeographics: does historical diversity
account for regional vulnerability in European tree frogs (Hyla arborea)? Molecular
Ecology 22:5669-5684
Edgar, P., Foster, J. and Baker, J. 2010: Reptile Habitat Management Handbook. Amphibian
and Reptile Conservation, Bournemouth.
Frankham, R., Ballou, J. D., Briscoe, D. A. 2004: A primer of conservation genetics.
Cambridge university Press, Cambridge.
Gasc, J. P., Cabela, A., Crnobrnja-Isailović, J., Dolmen, D., Grossenbacher, K., Hoffner, P.,
Lescure, J., Martens, H., Martinez-Rica, J. P., Maurin, H., Oliveira, M. E., Sofianidou,
T. S., Veith, M., Zuiderwijk, A. (ebs.) 1997: Atlas of amphibians and reptiles in
Europe. Paris (Societas Europea Herpetologica, Museum National d’Histoire
Naturalle & Service du Patrimoine Naturel) [collection Patrimoines Naturels 29],
pp.494.
Halliday, T. R. 1996: Amhobians. In: (Sutherland, W.J., ed) Ecological census techniques.
Cambridge Unversity Press, Cambridge, UK, 205-215.
Heyer, W.R., Donnelly, M.A., McDiarmid, R.W., Hayek, L.-A.C., Foster, M.S. (eds.). 1994:
Measuring and Monitoring Biological Diversity: Staandard Methods for Amphibians.
Smithsonian Institute, Washington & London.
IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. www.iucnredlist.org [Downloaded on
10 February 2014].
Katić, D. 1910: Vlasinska tresava i njezina prošlost. Spomenik Srpske Kraljevske Akademije,
prvi razred, 50 (8), Beograd.
Košanin, N. 1910: Vlasina biljnogeografska studija. Glas Srpske Kraljevske Akademije, 81:
86-186. Beograd.
Krizmanić, I. 2003: Herpetofauna. Protected landscape “Vlasina”, contribution to the study.
Beograd (Institute for Nature protection of Serbia), pp. 5 [In Serbian].
Lee, J.-H., Lee, M.-J., Lee, G.-G. 2015: National level of assessment of biodiversity
importance – focusing on South Corea. KSCE Journal of Civil Engeneering 19: 46 -
62
37
Matvejev, S.D. (1961): Biogeografija Jugoslavije. Biološki institut NR Srbije, Beograd.
Milojković, D. 2006: Uporedna analiza diverziteta gmizavaca (Reptilia) nacionalnih parkova
“Đerdap”, “Durmitor” i “Kopaonik” . Diplomski rad. Biološki fakultet, Univerzitet u
Beogradu.
Petković, K. (ed.) 1975: Geologija Srbije III: Stratigrafija; prekambrijum i paleozoik. Zavod
za geologiju i paleontologiju rudarsko geološkog fakulteta. Univ. u Beogradu.
Petković, K. (ed.) 1977: Geologija Srbije III2: Metamorfizam. Zavod za regionalnu
geologiju i paleontologiju rudarsko geološkog fakulteta. Univ. u Beogradu.
Ranđelović, V., Zlatković, B. 2010: Flora i vegetacija Vlasinske visoravni. Prirodno-
matematički fakultet, Niš.
Saulović, Đ., Mujić, Dž. 2009: Prirodni bioindikatori u životnoj sredini. Banja Luka.
Sillero, N., Campos, J., Bonardi, A., Corti, C, Creemers, R., Crochet, P.-A., Crnobrnja
Isailović, J., Denoël, M., Ficetola, G. F., Gonçalves, J., Kuzmin, S., Lymberakis, P.,
de Pous, P., Rodríguez , A., Sindaco, R., Speybroeck , J., Toxopeus, B., Vieites, D.R.,
Vences , M. 2014: Updated distribution and biogeography of amphibians and reptiles
of Europe. Amphibia-Reptilia 35: 1-31.
Simberloff, D. 1988: The contribution of population and community ecology to conservation
science.- Annual Review of ecology and Systematics, Palo Alto; 19: 473-511.
Stevanović, V. ed. 1999: Crvena knjiga flore Srbije, 1. Ministarstvo za životnu sredinu,
Biološki fakultet Univ. u Beogradu i Zavod za zaštitu prirode R. Srbije.
Sutherland, W.J. 2000: The Conservation Handbook: Research, management and policy.
Blackwell Science, Oxford & London.
Tomović, Lj., Ajtić, R., Ljubisavljević, K., Urošević, A., Jović, D., Krizmanić, I., Labus, N.,
Đorđević, S., Kalezić, M., Vukov, T., Džukić, G. 2014: Reptiles in Serbia –
Distribution and diversity patterns. Bull. Nat. Hist. Mus. Belgrade 7: 129-158.
Vukov, T., Kalezić, M., Tomović, Lj., Krizmanić, I., Jović, D., Labus, N., Džukić, G. 2013:
Amphibians in Serbia – Distribution and diversity patterns. Bull. Nat. Hist. Mus.
Belgrade 6: 90-112.
Wielstra, B., Crnobrnja-Isailovic, J., Skidmore, A. K., Sotiropoulos, K., Toxopeus, A. G.,
Tzankov, N., Vukov, T., Arntzen, J. W. 2013a: Tracing glacial refugia of Triturus
newts based on mitochondrial DNA phylogeography and species distribution modeling.
Frontiers in Zoology 10: 13.
38
Wielstra, B., Litvinchuk, S., Naumov, B., Tzankov, N., Arntzen, J.W. 2013b: A revised
taxonomy of crested newts in the Triturus karelinii group (Amphibia: Caudata:
Salamandridae), with the description of a new species. Zootaxa, 3682: 441–453.
39
8. SUMMARY
The Vlasina Plateau is protected as a nature reserve of special interest. It harbours
more than 850 plant species and more than 180 species of vertebrate animals. Local species
list contains 12 amphibian and 12 reptile species. Our research, conducted from 2010. to
2013., confirmed occurence of 10 amphibian and 6 reptile species and added another reptile
species – a Smooth Snake (Coronella austriaca) – on the list. Two reptile species from the
list were not seen, but they were, however, confirmed by local inhabitants interviewed
during the study. Most of listed species belong to typical elements of either boreal forests of
taiga type or of middle European mostly deciduous forests. We recognized Ichthyosaura
alpestris, Bufo bufo and Lacerta agilis as the most common species. Common species were
Salamandra salamandra, Bombina variegata, Rana temporaria, and Anguis fragilis. Among
the rarest species were Triturus macedonicus, Rana dalmatina, Coronella austriaca and
Vipera berus. However, some of them were assigned as common according to the
questionarry. All the amphibian and reptile species detected on Vlasina plateau are
proclaimed as currently non-threatened by international standards and thus assigned Least
Concerned (LC) on IUCN Red List of Threatened Species. The only exception is Triturus
macedonicus. This recently described crested newt species has no defined conservation status
yet and its global distribution is restricted on central parts of the Balkan peninsula.
40
PRILOG I.
AMPHIBIA: NALAZI 2010.-2013.
Urodela
Salamandridae
Salamandra salamandra – Vlasina Rid FN03
Ichthyosauria alpestris – Božički kanal FN12, Vlasina Promaja FN02, Vlasina Rid FN03
Lissotriton vulgaris – Vlasina Rid FN03
Triturus macedonicus – Božički kanal FN12
Anura
Bombinatoridae
Bombina variegata – Vlasina Rid FN03, Vlasina Okruglica FN02, Cvetkova reka FN03,
Veliki Stan FN01
Bufonidae
Bufo bufo – Vlasina Promaja FN02, Vlasina Rid FN03, Vlasina Okruglica FN02 Cvetkova
Reka FN03
Hylidae
Hyla arborea – Božički kanal FN12
Ranidae
Pelophylax ridibundus – Vlasina Rid - obala Vlasinskog Jezera FN03
Rana dalmatina – Vlasina Rid FN03
Rana temporaria – Vlasina Rid FN03, Cvetkova Reka FN03
41
PRILOG II.
REPTILIA: NALAZI 2010.-2013.
Sauria
Anguidae
Anguis fragilis – Cvetkova Reka FN03
Lacertidae
Lacerta agilis – Veliki Strešer FN02, Veliki Stan FN01, Vlasina Rid FN03
Podarcis muralis – Vlasina Rid FN03
Zootoca vivipara – Veliki Strešer FN02
Ophidia
Colubridae
Coronella austriaca – Vlasina Okruglica FN02
Natrix natrix – Vlasina Rid FN03
Viperidae
Vipera berus – Vlasina Rid FN03
42
Редни број, РБР: Идентификациони број, ИБР: Тип документације, ТД: Mонографска
Тип записа, ТЗ: текстуални / графички
Врста рада, ВР: Mастер рад
Аутор, АУ: Јелена Динов
Ментор, МН: Јелка Црнобрња Исаиловић
Наслов рада, НР: Bogatstvo vrsta faune vodozemaca i gmizavaca Vlasinske
visoravni
Језик публикације, ЈП: српски
Језик извода, ЈИ: енглески
Земља публиковања, ЗП: Р. Србија
Уже географско подручје, УГП: Р. Србија
Година, ГО: 2015. Издавач, ИЗ: ауторски репринт
Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33. Физички опис рада,ФО
(поглавља/страна/цитата/табела/слика/графика/пр
илог)
8/39/38/ 8/6/2/2
Научна област, НО: Биологија
Научна дисциплина, НД: Конзервациона биологија
Предметна одредница/Кључне речи,
ПО:
водоземци, гмизавци, Власинска висораван
УДК 530.145 (узима се у библиотеци)
Чува се, ЧУ: библиотека
Важна напомена, ВН: уколико је рад рађен ван факултета (у лабораторији)
Извод, ИЗ: Власинска висораван је заштићена као резерват природе од посебног значаја. Локална листа врста броји 12 врста водоземаца и 12 врста гмизаваца. Наша истраживања, рађена од 2010. До 2013.,
потврдила су присуство 10 врста водоземаца и 6 врста гмизаваца и додала врсту Coronella austriaca на листу. Две врте гмизавца са листе нису потврђене истраживањима, али су потврђена од стране локалних становника интервјуисаних током израде студије..
Датум прихватања теме, ДП:
Датум одбране, ДО: __- Члановикомисије, Председник: Проф. др Предраг Јакшић
Члан: Проф. др Владимир Жикић
Члан, ментор : Проф. др Јелка Црнобрња Исаиловић
Accession number, ANO: Identification number, INO:
43
Document type, DT: Monograph
Type of record, TR: textual / graphic
Contents code, CC: Master thesis
Author, AU: Jelena Dinov
Mentor, MN: Jelka Crnobrnja Isailović
Title, TI: Amphibian and reptile species richness on Vlasina plateau
Language of text, LT: Serbian
Language of abstract, LA: English
Country of publication, CP: Republic of Serbia
Locality of publication, LP: Serbia
Publication year, PY: 2015
Publisher, PB: author’s reprint Publication place, PP: Niš, Višegradska 33. Physical description, PD:
(chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/
appendixes)
8/39/38/ 8/6/2/2
Scientific field, SF: biology
Scientific discipline, SD: Conservation biology
Subject/Key words, S/KW: amphibians, reptiles, Vlasina plateau
UC 530.145
539.171Holding data, HD: library
Note, N:
Abstract, AB: The Vlasina Plateau is protected as a nature reserve of special interest. Local species list contains 12
amphibian and 12 reptile species. Our research, conducted from 2010. to 2013., confirmed occurence of 10 amphibian and 6 reptile
species and added Coronella austriaca on the list. Two reptile species from the list were not seen, but
were, however, confirmed by local inhabitants interviewed during the study.
Accepted by the Scientific Board on, ASB:
Defended on, DE: Defended Board, DB: President: Prof Dr Predrag Jakšić
Member: Prof Dr Vladimir Žikić
Member, Mentor: Prof Dr Jelka Crnobrnja Isailović
44