Download - Mrkonjic Grad (Lat) - Uvod
1
AGRESIJA REPUBLIKE HRVATSKE NA REPUBLIKU SRPSKU
OKUPACIJA OPŠTINE MRKONJIĆ GRAD
SEPTEMBAR 1995. - FEBRUAR 1996. GODINE
2
IZDAVAČ
VLADA REPUBLIKE SRPSKE
MINISTARSTVO PRAVDE
REPUBLIČKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE RATNIH ZLOČINA
BANJA LUKA
ZA IZDAVAČA
Janko Velimirović, direktor
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK
Janko Velimirović
PRIREĐIVAČI
Janko Velimirović
Cvjetko Savić
Vesna Ćelić
SARADNICI
Milan Bezer
Dragana Jorgić
Milko Marić
Manojlo Milovanović
dr Zoran Stanković
Vlado Soldat
LEKTOR
Jovanka Borić
PREVOD
Dijana Miljatović
GRAFIČKI PRELOM I DIZAJN
Siniša Mihajlović
ŠTAMPA
RCIRZ
TIRAŽ
Ograničen
Drugo dopunjeno i izmjenjeno izdanje
3
Biblioteka
RATNI ZLOČINI
[Knjiga 2]
AGRESIJA REPUBLIKE HRVATSKE
NA REPUBLIKU SRPSKU
OKUPACIJA
OPŠTINE MRKONJIĆ GRAD
SEPTEMBAR 1995. - FEBRUAR 1996. GODINE
Decembar 2012. godine
4
UVOD
Agresija Republike Hrvatske (RH) na Republiku Srpsku (RS), u septembru i
oktobru 1995. godine, nastavak je dotadašnje agresije na RS i oružanih
dejstava oružanih sastava Republike Hrvatske u zauzimanju Kninske
Krajine i zapadnokrajiških opština u RS.
Na međunarodnom planu, početkom septembra 1995. godine
intenzivirane su aktivnosti za potpisivanje mirovnog sporazuma za Bosnu i
Hercegovinu (BiH). Polazna osnova za budući sporazum bio je Plan Kontakt
grupe o podjeli BiH u odnosu 51:49%.
Vojska Republike Srpske (VRS) je u to vrijeme kontrolisala više teritorije
od zacrtanih procenata. Postizanje cilja međunarodne zajednice o podjeli
BiH po procentima iz plana Kontakt grupe moguće je bilo uraditi ili
pregovorima ili vojnim putem. Vodeće sile, SAD i Njemačka su procijenile da
će se dogovor o procentima teško postići pregovorima, zbog čega je prećutno
u ljeto 1995. godine dato zeleno svjetlo RH i rukovodstvu BiH da se do
proklamovanih procenata dođe vojnim putem. Na taj način se izvršio
pritisak na političko i vojno rukovodstvo RS da pristane na mirovni
sporazum i da se time postigne pravedan mir.
Vodeću ulogu u pripremi mirovnog sporazuma imala je američka
administracija, o čemu svjedoči i Ričard Holbruk, tadašnji pomoćnik
državnog sekretara Sjedinjenih američkih država (SAD) za evropska i
kanadska pitanja, u svojoj knjizi Završiti rat:
„Ja sam predsjedniku RH Franji Tuđmanu dana 14.9.1995. godine rekao da ta ofanziva ima veliku vrijednost za pregovore i da će biti lakše za stolom zadržati ono što je zadobijeno na bojnom polju nego natjerati Srbe da se odreknu teritorije koju su nekoliko godina kontrolisali.”
Ovakav stav Holbruka potvrđuje da je američka administracija bila u
potpunosti upoznata sa planovima hrvatskog rukovodstva o zauzimanju
dijela teritorija RS.
Političko i vojno rukovodstvo RS bilo je svjesno teške situacije u
zapadnom dijelu RS i preduzelo je niz mjera da se organizuje odsutna
odbrana i spriječi okupacija zapadnokrajiških opština. Procjene i naređenja
Glavnog štaba (GŠ) VRS i jedinica VRS u širem rejonu Mrkonjić Grada
pokazuju izuzetnu složenost situacije i zabrinutost za odvijanje narednih
događaja.
5
U naređenju komandanta 30. pd/1.KK od 20. septembra 1995. godine,
pod nazivom Slamanje neprijateljske ofanzive, ističe se:
„U vremenu od 10.9.1995. godine do 19.9.1995. godine jedinice 1. KK izgubile
su veliki deo teritorije u zapadnom delu RS, što je prouzrokovalo masovni egzodus srpskog stanovništva, enormne gubitke u ljudstvu, materijalno-tehničkim sredstvima, privrednim dobrima i imovini stanovništva, a što se posebno negativno odrazilo na strategijski položaj RS, moral boraca i stanovništva RS, kao i pregovaračku poziciju RS u vrijeme globalnih etničkih podjela teritorije na Balkanu.
Dalje tendencije gubitaka delova teritorije RS mogu dovesti naš narod u tragičan položaj i prouzrokovati trajne gubitke srpskih etničkih i istorijskih prostora.”
Početkom oktobra 1995. godine preduzimane su mjere da se zaustavi
napredovanje Hrvatske vojske (HV), jedinica Hrvatskog vijeća obrane (HVO)
i Armije BiH (ArBiH) prema Mrkonjić Gradu i onemogući njihov dalji prodor
prema Banjoj Luci. Sredinom septembra pored okupacije Šipova, zauzeti su i
južni dijelovi opštine Mrkonjić Grad.
I pored svih preduzetih mjera, kompletna teritorija opštine Mrkonjić
Grad okupirana je od strane HV i HVO 10. oktobra 1995. godine. Okupacija je
trajala sve do 5. februara 1996. godine, kada su grad i teritorija opštine
vraćeni Republici Srpskoj na osnovu odredaba Dejtonskog mirovnog
sporazuma.
Za vrijeme od 117 dana okupacije, u uslovima terora i odmazde, stradalo
je zatečeno civilno stanovništvo, ubijeni su mnogi zarobljenici, gotovo su
uništeni svi privredni kapaciteti, kao i ogroman broj stambenih jedinica,
veliki broj vjerskih objekata, škola, zdravstvenih i drugih objekata. Tokom
okupacije trajala je velika pljačka imovine. Iz gradskog područja i naseljenih
mjesta odvezeno je sve ono što se moglo prevoziti raznim transportnim
sredstvima. Ostaci opljačkanih privrednih, društvenih, javnih i privatnih
objekata su u najvećoj mjeri spaljeni. Na ovaj način pričinjena je i velika
materijalna šteta gradu i naseljima oko grada na teritoriji opštine.
Jedinice HV i HVO učinile su nezapamćene zločine protiv civilnog
stanovništva, ostavivši iz sebe masovnu grobnicu na Pravoslavnom groblju u
Mrkonjić Gradu.
Za vrijeme okupacije na području Mrkonjić Grada bile su stacionirane
međunarodne mirovne snage (IFOR) ali nisu preduzimale mjere da se
spriječi daljnje ubijanje civilnog stanovništva, kao i pljačka i paljenje
materijalnih dobara.
U poslijeratnoj obnovi opljačkane i uništene imovine uložena su velika
sredstva, ali posljedice okupacije i danje se osjećaju i osjećaće se mnogo
godina.
6
Vlasti RH do sada zvanično nisu iskazale bilo kakvu odgovornost za
nanesene posljedice. Do sada, i pored dokumentovanja i aktivnosti nadležnih
organa RS prema pravosudnim institucijama, prije svega prema
Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu, i pravosuđu u BiH, niko nije
procesuiran za odgovornost zbog počinjenih ratnih zločina i uništavanja
materijalnih vrijednosti.
7
AGRESIJA HRVATSKE VOJSKE NA
MRKONJIĆ GRAD I OKOLINU
SASTAV I CILJEVI BORBENIH DEJSTAVA JEDINICA HV I HVO
Organizacione pripreme za agresiju i okupaciju
Ofanzivna dejstva VRS u ljeto 1995. godine protiv 5. Korpusa Armije BiH (ArBiH) u širem rejonu Bihaća bila su povod da rukovodstvo BiH formalno zatraži vojnu i drugu pomoć od RH. Ovaj zahtjev formalizovan je Deklaracijom od 22. jula 1995. godine, pod nazivom Deklaracija o
oživotvorenju sporazuma iz Vašingtona, zajedničkoj odbrani od srpske
agresije i postizanju političkog rješenja u skladu sa naporima međunarodne zajednice, tzv. Splitskom deklaracijom.
Deklaraciju su potpisali, uz međunarodnu superviziju, Franjo Tuđman,
predsjednik RH, Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva Republike BiH,
Krešimir Zubak, predsjednik Federacije BiH, i Haris Silajdžić, predsjednik
Vlade Republike BiH.
Deklaracijom je dogovoreno:
1. Proširenje i jačanje odbrambene saradnje na osnovu Sporazuma o prijateljstvu i saradnji između Republike Hrvatske i Republike Bosne i
Hercegovine od 21. jula 1992. godine.
U tom pogledu Republika i Federacija Bosne i Hercegovine uputile su
Republici Hrvatskoj poziv da pruži hitnu vojnu i drugu pomoć u odbrani od agresije, posebno u području Bihaća, što je Republika Hrvatska
prihvatila.
Dogovoren je i nastavak saradnje i stalna koordinacija odbrambenih djelatnosti između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Dogovorena je i saradnja Glavnog stožera Hrvatske vojske sa Združenim stožerom ABiH i HVO radi koordinacije odbrambenih djelovanja u oblasti zapovijedanja, logistike, vojnoindustrijske proizvodnje, sistema veza, informacijsko-analitičkih potreba i drugim oblastima;
2. Osnivanje političko-pravne stručne ekipe sa zadatkom da hitno analizira i predloži rješenja za integrisanje funkcija vlasti Republike i
Federacije BiH;
3. Upućivanje poziva za sastanak grupe 22 zemlje članice „Prijatelja Federacije”, na visokom nivou, radi hitnih donacija i pomoći u suočavanju s humanitarnom i izbjegličkom katastrofom i razmatranja trajne zajedničke strategije obnove i razvoja;
4. Održavanje redovnih i stalnih političkih konsultacija radi ostvarivanja načela i dogovora ove deklaracije, te pripremanja pravnih, političkih i drugih osnova za uspostavljanje konfederalnih veza s Republikom Hrvatskom.
8
Kasniji događaji će pokazati da ova saradnja na vojnom planu nije
inicirana samo zbog Bihaća, nego je imala za cilj formalizovanje dotadašnje
agresije RH na RS i legalizovanje okupacije dijela teritorije RS te nastavak
borbenih dejstva muslimansko-hrvatske koalicije prema Republici Srpskoj
Krajini (RSK) – operacija Oluja i zauzimanju zapadnokrajiških opština RS.
Oružani sastavi RH već su ranije bili anagažovani u borbenim operacijama
na teritoriji BiH protiv VRS, a dio teritorije je već bio okupiran.
Na osnovu Splitske deklaracije formirana je Zajednička komanda radi
koordinacije vojnih operacija HV-a, HVO-a i Armije BiH nakon Oluje u
zapadnom dijelu BiH na čelu sa generalom Vahidom Karavelićem i
generalom Antom Gotovinom. Krajem avgusta 1995. godine počeli su
razgovori o zajedničkim vojnim akcijama , uz posredovanje Amerikanaca.
Sredinom septembra u Zagrebu su održani sastanci političkog i vojnog
rukovodstva RBiH i RH. Franjo Tuđman, Gojko Šušak i general Zvonimir
Červenko primili su Aliju Izetbegovića i Rasima Delića, a na sastanku su bili
prisutni i komandant NATO-a general Vesli Klark i američki izaslanik Ričard
Holbruk. Dogovoren je nastavak vojnih operacija u zapadnom dijelu BiH i
formiranje Zajedničke vrhovne vojne komande Zapadna Bosna. Ideja je bila
da se oformi štab u koji su imenovani general Vahid Karavelić (ArBiH),
general Ante Gotovina (HV) i general Tihomir Blaškić (HVO). Zbog različitih
ciljeva u završnom dijelu rata, u praksi nije zaživjela ova ideja, tako da su
hrvatske snage uz NATO podršku samostalno izvodile operacije prema RS sa
južne (Maestral i Južni potez) i sjeverozapadne strane (Una-95)1.
Oružane snage RH - HV i HRHB - HVO, u sadejstvu sa združenim
snagama 5.K i 7.K ArBiH, sa ojačanjima iz 1.K i 3.K ArBiH, nakon
zauzimanja zapadnog dijela teritorije Republike Srpske sa gradovima:
Grahovo, Glamoč, Drvar, Petrovac, Krupa na Uni, Ključ, Šipovo, Jajce i
Srbobran, počekom oktobra 1995. godine, u okviru operacije Južni potez,
usmjerile su napadna dejstva pravcima: planina Vlašić - Kneževo, Ključ -
Mrkonjić Grad, Ključ - Sanski Most i Krupa na Uni - Novi Grad, sa ciljem:
a) u prvoj fazi operacije
zauzeti Mrkonjić Grad, izbiti u dolinu rijeke Vrbas, spojiti snage 5. i 7. K ArBiH,
zauzeti Novi Grad, Sanski Most i Kneževo i stvoriti osnovicu za
napad prema Prijedoru i Banjoj Luci,
1 „Sjećam se priprema za posljednju operaciju Hrvatske vojske i HVO-a Južni potez, kojom smo došli nadomak
Banji Luci. Sastanak su vodili ministar Šušak i general Gotovina s nama, zapovjednicima postrojbi. U jednom
trenutku zazvonio je zaštićeni telefon, a nakon poduljeg razgovora na engleskom jeziku Šušak nam rekao da
imamo dopuštenje SAD-a da planiramo i napadnemo položaje srpske vojske, i na taj način stavimo pod kontrolu
Banja Luku.” – Ante Kotromanović, „Večernji list“, Zagreb, 31.10.2003.
9
b) u drugoj fazi operacije
nasilnim prelaskom rijeke Une i rijeke Save nastaviti dejstva
pravcima: Kostajnica - Prijedor - Banja Luka, Kozarska Dubica - Prijedor - Banja Luka, Gradiška - Banja Luka i Srbac - Derventa, sa ciljem blokade grada Banja Luka.
na ostalim dijelovima fronta, a posebno u zonama odgovornosti 2. i 3. K ArBiH, nastaviti sa izvođenjem borbenih dejstava sa ciljem zauzimanja planine Ozren, grada Doboja, a u sadejstvu sa HV i HVO izvršiti presijecanje koridora.
U realizaciji prve etape operacije koncentrisane su glavne snage na
pravcu Jajce - Mrkonjić Grad a pomoćne snage na pravcu Šipovo - Mrkonjić
Grad i Mlinište – Podrašnica - Manjača.
Snage RH i HR Herceg-Bosne koje su učestvovale u napadnoj operaciji i
okupaciji
U operaciji, pod kodnim nazivom Južni potez, učestvovale su jedinice iz
RH i HRHB, odnosno HV, HVO i MUP sa oko 7.200 vojnika.
a) Snage RH
4. gardijska brigada HV (Split),
7. gardijska brigada HV (Varaždin),
126. domobranska pukovnija (Sinj),
141. brigada (Split),
7. domobranska pukovnija (Zadar),
dijelovi 111. brigade (Rijeka),
1. hrvatski gardijski zdrug,
Izviđačko-diverzantska satnija Glavnog stožera HV
b) Snage HRHB
1. gardijska brigada HVO
2. gardijska brigada HVO
3. gardijska brigada HVO
60. gardijsko-desantna bojna HVO
22. diverzantski odred HVO
Specijalna jedinica MUP-a Herceg-Bosne
10
Komandni kadar HV i HVO
Realizacija operacije Južni potez planirana je u Komandi operativne
grupe (OG) Istok u Šipovu, po njegovom zauzimanju, odnosno po završetku
operaciije Maestral. Sve operacije HV protiv VRS ranije su planirane u
Glavnom štabu HV, a u planiranju su učestvovali general Janko Bobetko i
admiral Davor Domazet Lošo.
Operaciju je vodio štab u kome su se nalazili komandant združenih
snaga general Ante Gotovina (Zborno područje Split), i članovi generali
Rahim Ademi i Ljubo Ćesić Rojs, a komandant OG Istok koja je neposredno
zauzela Mrkonjić Grad bio je general Željko Glasnović.
Komandanti jedinica ranga brigade i nižih jedinica kao i starješine u
komandama brigada bili su:
a) 4. gardijska brigada HV „Pauk” Split
Komandant brigade bio je general Damir Krstičević, zamjenik
komandanta brigade brigadir Ante Kotromanović, načelnik štaba
brigade pukovnik Milan Perković, pomoćnik komandanta za
političku djelatnost pukovnik Ivan Beljan, načelnik SIS-a u brigadi
Jure Bojić, pomoćnici komandanta brigade pukovnici Ivan Mršić i
Mladen Bašić; komandant oklopne bojne (čete) stožerni brigadir
Andrija Matijaš Pauk (poginuo 9. oktobra 1995. godine).
b) 7. gardijska brigada HV „Pume” Varaždin
Komandant brigade bio je general Ivan Korade, načelnik SIS-a Ivan
Viljevac, načelnik obavještajnog odjeljenja Stjepan Cerovečki.
v) 1. Hrvatski gardijski zdrug
Komandant je bio general-bojnik Miljenko Filipović, zamjenik
komandanta Ante Saskov, obavještajni oficir pukovnik Bari Rudolf,
komandant komandne čete Ado Lučev, komandant izviđačkog voda
natporučnik Dražen Vidović, komandant padobranskog bataljona
bojnik Anto Filipović, zamjenik komandanta padobranskog bataljona
Mario Šimunović, komandiri četa u padobranskom bataljonu:
zastavnik Mate Kraljević, poručnik Stanko Kreso i zastavnik Josip
Brnjak; komandant motorizovanog bataljona bojnik Miodrag Demo,
zamjenik komandanta motorizovanog bataljona Stipe Nimac,
obavještajni oficir u bataljonu satnik Landeka, oficir SIS-a u
bataljonu natporučnik Ciber.
11
g) 126. domobranska pukovnija HV-a (Sinj)
Komandant pukovnik Ante Podrug.
d) Izviđačko-diverzantska satnija Glavnog stožera HV
Komandant satnik Ivica Dekalić.
đ) 1. gardijska brigada HVO „Ante Bruno Bušić”
Komandant je bio stožerni brigadir Antun Luburić, zamjenik
komandanta brigade pukovnik Draženko Pervan, načelnik štaba
pukovnik Božo Šain, načelnik operativno-nastavnog odjeljenja
bojnik Žarko Valentić, načelnik artiljerije bojnik Dalibor Perić,
obavještajni oficir Franjo Bušić, komandanti bataljona bojnici
Marinko Begić, Branko Bungić i Milivoj Božina; komandant oklopnog
bataljona bojnik Tomo Marić, zamjenik komandanta oklopnog
bataljona bojnik Markica Baketarić, oficir SIS-a satnik Jure Đerek,
vršilac dužnosti komandanta artiljerijskog diviziona poručnik Marin
Salado.
e) 2. gardijska brigada HVO
Komandant general bojnik
Stanko Sopta.
ž) 3. gardijska brigada HVO
Komandant brigadir Ilija Nakić.
z) 60. gardijsko-desantna bojna HVO-a „Ludvig Pavlović”
Komandant pukovnik Davor Dodig, zamjenik komandanta Mate
Leko, operativac Zlatko Zubonja.
i) 22. diverzantski odred HVO
Komandant pukovnik Predrag Mandić.
j) Specijalne jedinice MUP-a HR HB
Komandant general Zlatan Mijo Jelić.
12
ORGANIZACIJA I ODBRAMBENA DEJSTVA VRS
Opšta situacija
U periodu od 15. septembra do 8. oktobra 1995. godine združene
muslimansko-hrvatske snage, podržane dejstvima avijacije NATO, nastavile
su da izvode zajedničku operaciju na pravcima: Bihać – Petrovac – Ključ –
Sanski Most i Jajce – Mrkonjić Grad i značajno su ugrozile bok 1. krajiškog
korpusa (1.KK) VRS.
U širem rejonu Mrkonjić Grada odbranu su organizovale i izvodile
jedinice 30.pd i OG-2/1. KK.
Trideseta pd/1. KK početkom oktobra 1995. godine je organizovala
odbranu sa prednjim krajem na liniji: Rijeka Vrbas (ušće rijeke Ugar) –
rijeka Ugar – uzvodno prema Kneževu i dalje s. Vitovlje.
OG-2/1. KK je na dan 8. oktobra 1995. godine organizovala odbranu sa
prednjim krajem na liniji: Treskavac – s. Sana od s. Kozice – D.Ljubinje –
D.Ratkovo – s. Zabluće – s. Previja – s. Treskave – Dimitovo (kota 1.484) –
Štrbine – Lisina (Poljane-Šibovi) – Previle –
s. Kodže – Brda – Vlasinje – rijeka Vrbas.
U zoni odgovornosti OG-2/1. KK jedinice HV, početkom oktobra 1995.
godine, izvodile su napad na pravcima: Jezero – Mrkonjić Grad, s. Baraći – s.
Podrašnica i Ključ – s. Čađavica. Nešto ranije, polovinom septembra 1995.
godine, jasno je uočeno prisustvo 1. gardijske brigade HVO kao i ostalih
jedinica i dijelova 5. korpusa ABiH. Obavještajni podaci su govorili da će
hrvatske snage u napadu i zauzimanju Mrkonjić Grada angažovati 22 tenka,
6 VBR-ova, 26 haubica i topova raznih kalibara i veći broj minobacača 60
mm i 120 mm.
Početkom oktobra 1995. godine intenzivirana su artiljerijska dejstva HV
i HVO po Mrkonjić Gradu i široj okolini, kao i provokacije nasilnim
izviđanjem i manjim pješadijskim napadima. Sve vrijeme položaji VRS su
izviđani bespilotnim letjelicama. Dejstva artiljerije su bila potpuno
neselektivna, tako da je pogođen veliki broj civilnih objekata, a bilo je i
civilnih žrtava.
Jedinice VRS
OG-2 :
11. lpbr (Mrkonjić Grad)
7. mtbr (Kupres)
5. lpbr (Glamoč)
13
2. krajiška pbr
1., 2. i 3 lbr/IBK
jedan bataljon/16. kmtbr
11. pbr (Petrovac)
jedinice podrške (AG, veza i sl.)
dijelovi lpbr iz Čelinca
30. pd:
mpoabr
1. lpbr (Šipovo)
22. pbr
31. lpbr
OG-10:
6. sanska pbr
5. kozarska lpbr
Ostale jedinice:
1. okbr /1. KK
Bataljon vojne policije 1. KK
Prethodna borbena dejstva
Komande i jedinice VRS u širem rejonu Mrkonjić Grada preduzele su niz
vojničkih mjera da se stabilizuju i učvrste linije odbrane i spremno dočeka
očekivana hrvatska ofanziva na Mrkonjić Grad. Ovu situaciju ilustruju
mnogobrojna naređenja i zapovijesti jedinica VRS.
U zapovijesti za napad komandanta OG-2 od 1. oktobra 1995. godine
ističe se:
Združene snage federacije (5. i 7. muslimanski korpus, ojačani delovima 1. i
3. korpusa i glavne snage HV i HVO), nakon zauzimanja zapadnog dela teritorije RS sa gradovima: Grahovo, Glamoč, Drvar, Petrovac, Krupa na Uni, Ključ, Šipovo, Jajce i Srbobran, izvodile su napadne operacije na pravcima: Vlašić - Kneževo, Ključ - Mrkonjić Grad, Ključ - Sanski Most i Krupa na Uni - Novi Grad, sa ciljem:
- Zauzeti Mrkonjić Grad, izbiti u dolinu r. Vrbas, spojiti snage 5. i 7.
muslimanskog korpusa,
- zauzeti Novi Grad, Sanski Most i Kneževo, i stvoriti osnovicu za napad prema Prijedoru i Banjoj Luci.
- U narednoj etapi operacije dejstva će biti sinhronizovana sa forsiranjem r. Une i r. Sava i napadom HV na pravcima: Kostajnica - Prijedor - Banja Luka, Kozarska Dubica - Prijedor - Banja Luka, Gradiška - Banja Luka ili Srbac - Derventa.
14
Na ostalim delovima fronta, a posebno u zonama odgovornosti 2. i 3.
muslimanskog korpusa nastaviće sa izvođenjem napadnih dejstava sa ciljem:
- zauzimanje planine Ozren, grada Doboja, a u sadejstvu sa HV i HVO napada na „Koridor”, vezivanje i razvlačenje snaga VRS.
Početkom oktobra 1995. godine jedinice HV i HVO intenzivirale su
borbena dejstava u rejonu Mrkonjić Grada, što se vidi i u borbenim
izvještajima jedinica VRS prema komandi 1. KK. Tako, na primjer:
2.10.1995. godine, ponedjeljak
30. pd. - „U vremenu do 9.30 - 11.00 neprijatelj je dejstvovao po prednjem kraju naše odbrane, a gađao je i sam Mrkonjić Grad. U z/o 11. LPBR izveo je jak artiljerijski napad iz pravca sela Sabazi i sela Maglaj Do, dejstvujući sa
MB 82 i 120 mm sa preko 200 granata.”
OG-2 - „Neprijatelj je u jutarnjim časovima dejstvovao po okolnim naseljima M. Grada, prema selu Podbrdo i selu Podrašnica.
Oko 11 časova dejstvovao je iz MB 120 mm iz pravca Rustina po rejonu Poljane, te po rejonu sela Vlasinje. Naše jedinice su adekvatno odgovorile.
Imali smo 7 poginulih i 25 ranjenih u večernjim časovima, a u toku
današnjeg dana 17 ranjenih boraca.”
5.10.1995. godine, četvrtak
30. pd - „U prijepodnevnim časovima neprijatelj je obnovio pješadijska dejstva na pravcu selo Baravo - selo Vlasinje. Oko 16.30 iz artiljerijskih
oruđa otvarao je vatru po komunikaciji selo Bjelajci - M. Grad, kao i na sam
grad.
U z/o 22. PBR i 1. spec. br. neprijatelj je u par navrata otvarao vatru iz pješadijskog naoružanja. Na desnom krilu vode se žestoke borbe i naše
jedinice napreduju prema Ključu.”
6.10.1995. godine, petak
Komanda 30. pd u informaciji jedinicama pod nazivom: „Sporazum o prekidu vatre i rezultatu izvođenja borbenih dejstava na zapadnom frontu”, pored ostalog, ističe:
„Dana 5.10.1995. godine delegacija RS potpisala je sporazum o prekidu vatre na prostorima čitave bivše BiH, koji stupa na snagu 10.10.1995. godine u 0.01 časova. Sporazum je u funkciji cjelovitog mirovnog procesa, koji će se intenzivirati. Cjeloviti tekst Sporazuma ćete dobiti naknadno, nakon usaglašavanja sa svim stranama.”
Komanda 30. pd dalje ističe:
„U narednih 4-5 dana očekujemo intenziviranje borbenih dejstava ustaško-muslimanske koalicije, na svim dijelovima ratišta, a posebno u širem rejonu Sarajeva, Hercegovini, na Ozrensko-Dobojsko-Teslićkom pravcu i na celom zapadnom frontu.
15
Posebno upozoravamo sve komande i jedinice na mogućnost jakih i
iznenadnih napada ustaša na pravcima: Jajce - Mrkonjić Grad i Šipovo - Mrkonjić Grad.
Ne treba isključiti mogućnost ponovnih pokušaja forsiranja r. Una i r. Sava i napada na RS na više pravaca sa severa.”
U dnevnom izvještaju Komande 30. pd se ističe:
„U 11.30 časova neprijatelj je izveo jači artiljerijski napad iz pravca sela Gumine po rejonu Grabova. U z/o 22. PBR i 1. spec. brigade neprijatelj je izvodio povremene artiljerijsko - pješadijske napade duž cijele linije
odbrane i po dubini.”
7.10.1995. godine, subota
30. pd. - „Neprijatelj je u više navrata dejstvovao artiljerijom po rejonu Previla iz pravda Majdana i Sinjakova.
U z/o 11. LPBR neprijatelj je u ranim jutarnjim časovima pokušao pješadijski napad bez uspjeha. Artiljerijska dejstva izvodio je po prednjem kraju naše odbrane i po komunikaciji M. Grad-Bjelajce, a i po samom M. Gradu.
Primijećeni su veliki pokreti motornih vozila i pješadije na pravcu Vitovlje-Gostilj.
Naše snage su adekvatno odgovorile. Iz sastava 1. LPBR izvučen je 3. pb (bez jedne čete) i stavljen u rezervu na pravcu M. Grad-Previle i M. Grad-Bjelajce - Vlasinje.
Poginuo je 1 borac iz 1. specijalne brigade.”
Borbena dejstva od 8.10. do 21.10.1995. godine
8.10.1995. godine
Jedinice HV, HVO i ArBiH su u jutarnjim časovima otpočele snažna
artiljerijska dejstva na čitavom frontu, gdje su istovremeno izvodili
pješadijsko-tenkovske napade na liniju odbrane OG-2 i 30. pd. Jedinice OG-2
i 30.pd uspjele su zadržati položaj, ali telefonska veza između jedinica je
pokidana zbog artiljerijskog dejstva, zbog oštećenih telefonskih vodova, a
radio veza je ometana uređajima za ometanje.
Usljed artiljerijskog dejstva po dubini odbrane i naseljenim mjestima,
posebno Mrkonjić Gradu oštećeni su objekti infrastrukture, nestalo je struje i
vode, te je jedan dio civilnog stanovništva, koji je ostao, počeo napuštati grad
i ostala naseljena mjesta u zoni odgovornosti OG-2 i 30. pd.
Komanda OG-2 dana 8.10.1995. godine u svom naređenju „Zadaci
jedinicama”, pored ostalog, ističe:
„Kako se primiče vreme potpisanog prekida vatre hrvatsko-muslimanske snage pripremaju operaciju sa ciljem zauzimanja Mrkonjić Grada i
16
celokupne komunikacije Mrkonjić Grad - Ključ, te stvaranju uslova za
produžetak napada na izabranim pravcima.”
U dnevnom izvještaju komandi 1. KK komanda 30. pd izvještava:
„Neprijatelj je u zoni odgovornosti motorizovane brigade oko 8.00 časova otpočeo sa jakom artiljerijskom pripremom koja je trajala cijelo prijepodne. Imao je više bezuspješno pješadijskih napada.
U z/o 11. LPBR otpočeo je kombinovani artiljerijsko-pješadijski napad oko 8.20.
Artiljerijska dejstva traju nesmanjenom žestinom cijeli dan, a pješadijom je pokušao probiti linije naše odbrane.
Po najužem dijelu centra Mrkonjić Grada ispalio je oko 300 projektila.
Na Kneževskom dijelu ratišta jak artiljerijsko pješadijski napad počeo je u 8.00.
Dejstvovao je sa tenkovima i haubicama. Na sam centar grada Kneževa palo je preko 100 projektila. Pomjeranja linije naše odbrane nije bilo.
Podatke o ranjenim borcima dostaviće se naknadno.”
9.10.1995. godine
U 5.00 časova snage HV otpočele su podilaženje pješadijom i tenkovima
na prednji kraj odbrane OG-2 i 30. pd.
U 8.00 časova HV i HVO su počeli sa artiljerijskim dejstvima iz svih
oruđa po prednjem kraju snaga VRS, a potom je artiljerijska vatra prenesena
na grad Mrkonjić Grad i naseljena mjesta u zoni odgovornosti OG-2 i 30. pd.
Artiljerijska dejstva su neprekidno trajala čitav dan, kao i u toku noći. U tim
dejstvima poginulo je i ranjeno više pripadnika VRS, a posebno je stradalo
civilno stanovništvo.
U 8.00 časova lpbr iz IBK, koja je držala položaje u rejonu Lisine
(Poljane-Štrbine), osim jednog pješidijskog bataljona koji se nalazio prema s.
Pecka ispod Dimitora napustili su položaj i prešli put Mrkonjić Grad – Ključ
pravcem s. Podbrdo - Stričići i zaustavili se u s. Kadijine Vode oko 16.00
časova. Ovim je ostao prazan prostor na pravcu Baraći – Štrbine –
Podrašnica – Mrkonjić Grad, što je neprijatelj iskoristio i izveo pešadijsko-
tenkovski napad i oko 16.30 časova ušao u s. Podrašnicu, te izbio na liniju
Podbrdo – Mračajska Reka – Previla.
Po naređenju zamjenika načelnika GŠ VRS, komandu nad OG-2 je
preuzeo komandant 30. pd.
Komandant 30. pd naredio je da u toku noći jedinice OG-2 posjednu
položaje po sljedećem rasporedu:
17
11.lpbr (Mrkonjić Grad) da ostane na dotadašnjim položajima,
7. pbr (Kupres) posjedala je položaje sa prednjim krajem na liniji Crljenica – Podosinjak – s. Lakići – s. Rudići,
pješadijski bataljon iz Lake čelinačke brigade da posjedne položaj duž puta AVNOJ-a (Mrkonjić Grad – Ključ) od s. Rudići – s. Podbrdo – Ponor.
5. lpbr (Glamoč) sa prednjim krajem na liniji Ponor – Perići - Čađavica;
specijalne jedinice MUP RS sa prednjim krajem na liniji s. Čađavica – s. Donje Ratkovo;
2. krajiška brigada sa prednjim krajem na liniji s. D. Ratkovo – D. Sokolovo – Mulež;
5. lpbr sa prednjim krajem na liniji s. Kozice – s. Tramošnja – Lomovi;
1. okbr sa prednjim krajem na liniji Lomovi – Oštra Luka;
6. lpbr sa prednjim krajem na liniji Oštra Luka – Budimlić Japra.
Iako izložene jakom artiljerijskom dejstvu i tenkovsko-pješadijskom
napadu neprijatelja, sve jedinice su zauzele navedene položaje oko 2.00 časa
10.10.1995. godine.
U dnevnom izvještaju Komande 30.pd ističe:
„Jak artiljerijsko-pješadijski napad hrvatske i muslimanske vojske po prednjem kraju naše odbrane i po dubini. Preko 3.000 granata palo je na
Mrkonjić Grad. Takođe, tučena je komunikacija Crna Rijeka - Mrkonjić Grad - Bjelajci. U pitanje dolazi sam M. Grad, jer su neprijateljske snage probile našu liniju odbrane na pravcu Podrašnica (IBK - napustile
položaj). Imamo poginulih i ranjenih boraca. Dejstva neprijatelja i po Kneževu. Pokušavamo konsolidovati odbranu.”
10.10.1995. godine
Snage HV i HVO su u toku noći nastavile artiljerijska dejstva po svim
naseljenim mjestima, a posebno po Mrkonjić Gradu, a istovremeno je vršen
pokret tenkovima i pješadijom prema položajima VRS.
U 3.30 časova specijalne jedinice MUP RS su izvučene sa položaja s.
Čađavica – s. D.Ratkovo čime je bio otkriven desni bok 5. lpbr, koja se povlači
oko 4.30 časova i zaustavlja se u rejonu s. Lokvari – s. Sladojevići. Pješadijski
bataljon iz čelinačke brigade takođe se povukao i zauzeo položaje u rejonu V.
Gradina – M. Gradina.
Ostale jedinice OG-2 i 30.pd ostale su na svojim prethodnim položajima.
HV i HVO u 6.00 časova otpočinju opšti pešadijsko-tenkovski napad, uz
snažnu artiljerijsku podršku, u čitavoj zoni odgovornosti. Zbog nepovoljnog
položaja jedinice OG-2 nisu mogle ostati na svojim položajima (7. pbr i 11.
lpbr) i tražile su od komande OG-2 da se povuku na naredne položaje.
18
Načelnik štaba OG-2 je odobrio zahtjev, sa zadatkom da posjednu
položaje u liniji:
Rijeka Vrbas (ušće Crne Rijeke) – Crna Rijeka - s. Bjelajci –
s. Kotor – Mrkonjić Grad – Stupovi – Kula – M. Gradina.
Povlačenje jedinica je otpočelo oko 8.45 časova i jedinice su uspjele
posjesti navedene položaje oko 11.30 časova, ali zbog žestokih artiljerijskih
dejstava nisu uspjele utvrditi položaj, zbog čega je bilo ranjenih i poginulih
boraca, pretežno od dejstva artiljerije.
Zbog naglog izvlačenja jedinica VRS u širem rejonu Mrkonjić Grada u
gradu je ostalo dosta civila, koje su kasnije jednice HV i HVO hapsile,
zatvarale i ubijale.
Snage HV su uspjele potisnuti snage 11. lpbr na pravcu prema
s. Gustovare – s. D.Šehovci.
Oko 16.30 časova snage HV su uspjele ući u gradski centar Mrkonjić
Grada, a potom nastaviti borbena dejstva na pravcu Mrkonjić Grad –
s. Trijebovo.
Zbog navedenog stanja na frontu u zoni odgovornosti OG-2 oko 20.00
časova Komandant 30. pd putem kurirske službe (žične veze pokidane, a
radio veze ometane) naredio je da jedinice VRS posjednu položaje po
sljedećem rasporedu:
1.mpoabr sa prednjim krajem na liniji s. Dubrave – Savanovići – rijeka Vrbas;
Pješadijski bataljon iz sastava RV i PVO (Zalužani) u rejonu
s. Topići;
11.lpbr sa prednjim krajem na liniji s. Glibine – s. Pekezi;
7.pbr u rejonu s. Trijebovo;
31.pbr i 22.lpbr sa zadatkom da zatvore pravce koji izvode ka
s. Baljvine i dalje prema Čemernici.
Do 24.00 časa sve jedinice su uspjele posjesti navedene položaje.
Komanda 30.pd izvještava:
„Danas su nastavljene vrlo žestoke borbe na širi rejon Mrkonjić Grada. Na sam grad je palo oko 5.000 granata. Naše jedinice planiraju poslije izvlačenja posjesti sljedeću liniju: Jasenovo Brdo - Ponor - Rajakovo Brdo -
Strbina - TT910 - Podovi - selo Gustovan - Gudelj - Kučine. Prema izvještajima, M. Grad je pao u ruke neprijateljskim snagama. Imali smo 17 poginulih i 108 ranjenih.”
11.10.1995. godine
U toku noći 11.10.1995. godine pješadijski bataljon iz sastava RV i PVO
oko 4.00 časova se povukao sa položaja u s. Topići, tako da je ostao prazan
19
prostor oko 2 km između 11.lpbr i 1.mpoabr, što su iskoristile izviđačko-
diverzantske jedinice HV, koja su u jutarnjim časovima oko 9.00 časova
zaobišle jedinice 11. lpbr i 1. mpoabr i otpočele borbena dejstva u pozadini
jedinica VRS-a. Istovremeno, između b/d na prednjem kraju VRS, dijelovi 1.
mpoabr ostali su u okruženju u s. Dubrave, nakon čega su se odlučili na
proboj prema s. Bočac. Proboj su izvršili oko 11.00 časova, a potom prešli
most u s Bočac i posjeli položaj u s. Bočac prema s. Krmine. U tom proboju
veliki broj boraca je ranjen i poginuo, a nestalo je 18 boraca.
Zbog stanja na frontu, komandant 30.pd u 13.00 časova naredio je da se
posjednu položaji u sljedećem rasporedu:
11.lpbr sa prednjim krajem na liniji Gradina – s. Perići –
M. Manjača;
7.pbr sa prednjim krajem na liniji V. Manjača – V.Omar;
5.lpbr sa prednjim krajem na liniji s. Lokvari – s. Stričići;
2.lpbr i 5. lpbr ostaju na starim položajima bataljona iz 1. lpbr (Čelinac) u dolini rijeke Vrbas – Rucuni (ispred);
1.lpbr (Šipovo), 31.lpbr i dijelovi 22.pbr da posjednu položaje ispod Čemernice i spriječe prolaz snagama HV i HVO prema
s. Krmine, Aginom Selu, Tisovcu, kao i Kneževu.
Jedinice su u toku dana i noći 11./12.10.1995. godine uspjele posjesti i
zadržati navedene položaje. U toku posjedanja položaja i borbenih dejstava
veliki broj vojnika je ranjen i poginuo.
U dnevnom izvještaju 30. pd ističe:
„Ubacivanje jače diverzantsko-terorističke grupe oko 7.00 časova u širi rejon Dabraca kod motela. Ustaše su upale u kanjon Vrbasa, te krenule prema Bočcu u zahvatu komunikacije Dabrac-Krupa na Vrbasu. Pokušavamo da
blokiramo dalja napredovanja ovih snaga. Jaka artiljerijska dejstva neprijatelja po našim linijama odbrane. Naše jedinice i dalje sklone napuštanju položaja. U toku je uvođenje drugih jedinica kako bi se zaustavilo napredovanje neprijatelja. Imamo poginulih i ranjenih. Neprijatelj je prodro po južnom dijelu Čemernice i izbio na Agića Selo i pali
zaseoke. Drži HE Bočac. Pokušavamo stabilizovati ovaj dio fronta. Imamo poginulih i ranjenih.”
12.10. do 21.11.1995. godine
Odmah po zauzimanju teritorije opštine Mrkonjić Grad i hidroelektrane
Bočac, jedinice HV i HVO prešle su u odbranu. Povremeno su izvodile
napadna dejstva, ali nisu postizale značajnije uspjehe niti je bilo većeg
pomjeranja linije razdvajanja. Nastupio je period okupacije Mrkonjić Grada,
zarobljavanja i ubijanja vojnika i civila i nezapamćene pljačke imovine,
rušenja i paljenja materijalnih dobara.
20
Dejtonskim mirovnim sporazumom, od 21. novembra 1995. godine, teritorij
opštine Mrkonjić Grad vraćen je u sastav RS, a organi vlasti RS su ponovo
preuzeli opštinu 5. februara.1996. godine.
21
POSLJEDICE AGRESIJE – LJUDSKE ŽRTVE
Zbog višemjesečnog borbenog djelovanja u neposrednoj blizini granica
opštine, dio civilnog stanovništva iz južnog dijela opštine se početkom
septembra 1995. godine privremeno preselio u bezbjednije dijelove opštine,
ali i u Banja Luku.
U vrijeme ulaska jedinica HV i HV, osim Bošnjaka i Hrvata kojih je u to
vrijeme u opštini bilo oko četiri stotine, zateklo se i nešto više od dvije stotine
Srba. Srbi koji su ostali bile su osobe koje nisu mogle ili nisu htjeli da
napuste grad i okolna seoska naselja2.
O mučenjima i ubijanjima civilnog stanovništva i pripadnika VRS u
vrijeme okupacije HV i HVO, najbolje svjedoče obdukcioni nalazi žrtava. Na
nalazima su konstatovane povrede kao što su: fakture kostiju lobanje i
fakture drugih kostiju nanesene udarcima tupih predmeta ili teškim
mehaničkim oruđem, rastrganost u predjelu vrata i napukline na drugim
dijelovima tijela, otkinute glave ili drugi dijelovi tijela, rane od uboda oštrim
mehaničkim oruđem, rane izazvane mecima iz ličnog vatrenog oružja,
povrede nanesene eksplozivnim sredstvima3.
Pored svirepih ubistava civila i zarobljenih pripadnika VRS, hrvatski
vojnici su danima palili i uništavali srpske kuće, cjelokupnu pokretnu
imovinu i stočni fond opljačkali i odvezli u Hercegovinu4 i Hrvatsku.
Sredinom oktobra 1995. godine, u centralnom Dnevniku Hrvatska
televizija je objavila prilog novinara Ante Ivankovića kojem je ubijanje -
likvidacija zatečenih Srba prikazana kao veliki ratni podvig. Kamerom je
zabilježena sahrana ubijenih žrtava na Pravoslavnom groblju5. Tom prilikom
rječi dr Borisa Zdilara, jednog od šefova ratnog saniteta hrvatskih snaga,
objavljene su u prilogu u kome je rekao da se radi isključivo o pripadnicima
protivničke vojske i da Hrvati vrše obradu leševa po svim predviđenim
međunarodnim propisima6.
Nakon povratka stanovništva u februaru 1996. godine na Pravoslavnom
groblju u Mrkonjić Gradu pronađena je masovna grobnica iz koje su
ekshumirana 181 tijela žrtava.
2 Ivica Đikić, novinar, Feral Tribune od 24. avgusta 2002. godine, str. 11; 3 Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti Banja Luka, Stanica javne
bezbjednosti Mrkonjić Grad, broj: 10-2-16/02-2-KDI-84/06 od 27.10.2006. godine, str.17; 4 Isto; Ivica Đikić, novinar, Feral Tribune od 24. avgusta 2002. godine, str. 11; 5 Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti Banja Luka, Stanica javne
bezbjednosti Mrkonjić Grad, broj: 10-2-16/02-2-KDI-84/06 od 27.10.2006. godine, str.17; Ivica Đikić, novinar, Feral Tribune od 24. avgusta 2002. godine, str. 11; 6 Ivica Đikić, novinar, Feral Tribune od 24. avgusta 2002. godine, str. 11;
22
UBIJENI/POGINULI CIVILI TOKOM
OKUPACIJE OPŠTINE MRKONJIĆ GRAD
rvatska okupacija opštine Mrkonjić Grad karakteristična je po brutalnim
ubistvima civila, kako u toku izvođenja napadnih borbenih operacija, tako i
tokom trajanja okupacije od septembra 1995. do februara 1996. godine.
Civilne žrtve su zabilježene i u najudaljenijim i izolovanim selima i
zaseocima, u kojima je poslije ulaska HV i HVO ostao tek poneki i to stariji
stanovnik.
Civili su ubijani i tokom povlačenja stanovništva iz ugroženih područja.
Osim stradanja od granatiranja, bilo je slučajeva ubistava poslije hapšenja i
zatvaranja.
U više slučajeva pronađeni su, nakon povratka vlasti RS, ostaci izgorjelih
tijela u spaljenim kućama, a postoje indicije da su u vrijeme paljenja
objekata tokom „čišćenja” terena ti ljudi bili živi spaljivani.
Kako se radi o naseljima u kojima su prije okupacije živjeli isključivo
Srbi, ne može se govoriti o odmazdama ili osvetama, već o sistematskom i
planiranom uništenju srpskog stanovništva, tim više što se znalo poslije
potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, da se taj prostor vraća
Republici Srpskoj.
Prva stradanja civila dogodila su se u južnim dijelovima opštine u prvoj
polovini septembra 1995. godine kada je završila hrvatska operacija
„Maestral“. Sredinom septembra zapadne dijelove opštine napale su jedinice
5.K ArBiH pri čemu su ubijale zatečene civile kod kuća. Najveća stradanja
civila dogodila su se od 10. oktobra 1995. godine kada je izvršena okupacija
kompletne teritorije opštine Mrkonjić Grad, Ključa (Ribnika), Jajca (Jezera) i
južnih dijelova opštine Banja Luka.
O kojim razmjerama zločina se radilo, dokaz su i ubijeni civili pronađeni
po povratku opštine Mrkonjić Grad u sastav RS, u masovnoj grobnici na
Pravoslavnom groblju, u spaljenim objektima, kao npr. u selu Surjan, u
plitko zakopanim grobnicama i na otvorenim površinama. Dio ubijenih
civila zbog velikih povreda i oštećenja nije se mogao identifikovati klasičnim
metodama i vođen je duže vrijeme kao nestao (još uvijek se vodi nestalim
sedam civila).
U većem broju slučajeva, civili su ubijani kod svojih kuća ili u njihovoj
neposrednoj blizini. Po završetku borbenih dejstava i uspostavom
okupacione vlasti vršena je djelomična asanacija terena na okupiranom
području Mrkonjić Grada, Banja Luke, Šipova i Ključa, a pronađena tijela su
23
sakupljana i sahranjivana u masovnu grobnicu na Pravoslavnom groblju u
Mrkonjić Gradu. Uslijed velikih razmjera ubistava, jesenskih i zimskih
vremenskih uslova, veličine terena i nezainteresovanosti okupacione vlasti,
respektivan broj ubijenih civila je ostao neobrađen i nesahranjen, a porodice
su ih u raspadnutom stanju nalazile po povratku u februaru 1996. godine i
kasnije.