![Page 1: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/1.jpg)
DIPLOMARBEIT
Titel der Diplomarbeit
„Multimedialer Aspekt im Werk von Dušan Radović“
(„Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“)
Verfasserin
Biljana Gratt
angestrebter akademischer Grad
Magistra der Philosophie (Mag.phil.)
Wien, 2013
Studienkennzahl lt. Studienblatt: A 243/364
Studienrichtung lt. Studienblatt: Slawistik (Bosnisch/Kroatisch/Serbisch)
Betreuerin: Doz. Ao.Univ.-Prof. Dr. Katja Sturm-Schnabl
![Page 2: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/2.jpg)
![Page 3: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/3.jpg)
Veliku zahvalnost dugujem svojoj mentorki, dragoj profesorki, Doz. Ao.Univ.-Prof. Dr. Katji
Sturm-Schnabl, za nauĉnu, tehniĉku i prijateljsku podršku pri pisanju ovog rada.
Rad posvećujem onima koji su me tokom izrade diplomskog rada najviše motivisali da
istrajem u svojim nastojanjima i svojim mirom mi pruţili mir koji mi je bio neophodan,
svom suprugu Bojanu i našoj ćerki Lari.
![Page 4: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/4.jpg)
![Page 5: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/5.jpg)
SADRŢAJ
Uvod......................................................................................................................8
1. Biografski podaci...........................................................................................12
2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i literature
uopšte..................................................................................................................16
2.1. Kratak pregled dešavanja u knjiţevnosti na prostoru Srbije u vreme
nastajanja prvih dela DušanaRadovića....................................................16
2.2. Knjiţevnost za decu u Srbiji...............................................................18
2.3. Dušan Radović i Zmaj – Dušan Radović i Vasko Popa.....................20
2.4. Odnos knjiţevnih kritiĉara i javnosti u Srbiji prema knjiţevnosti za
decu...........................................................................................................24
2.5. Radovićev odnos prema knjiţevnosti..................................................25
3. Književnost za decu Dušana Radovića........................................................29
3.1. Karakteristike Radovićeve poezije za decu........................................29
3.2. Aktivnost Dušana Radovića u radu na edukaciji mladih...................33
4. Delo Dušana Radovića u formi aforizma....................................................37
4.1. Aforizam kao kratka forma izraţavanja.............................................37
4.2. Dušan Radović kao aforistiĉar i satiriĉar..........................................38
4.3. Beograd Dušana Radovića.................................................................40
4.3.1. Beograd kao tema u knjiţevnosti...........................................40
4.3.2. Odnos Dušana Radovića prema Beogradu...........................41
5. Primena dela Dušana Radovića u masovnim medijima............................46
5.1. Dušan Radović i pozorište..................................................................46
5.1.1. Pozorišne predstave za decu.................................................47
5.1.2. Pozorišne predstave za odrasle.............................................49
5.2. Dušan Radović i novine......................................................................51
5.2.1.Deĉiji ĉasopis „Poletarac“....................................................53
5.3. Dušan Radović i film..........................................................................64
![Page 6: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/6.jpg)
5.4. Dušan Radović i radio........................................................................65
5.4.1. Radio drama „Kapetan Dţon Piplfoks“...............................65
5.4.2. „Kako su nastale ruţne reĉi“................................................67
5.4.3. Radio emisija „Beograde, dobro jutro“...............................68
5.5. Dušan Radović i televizija..................................................................74
5.5.1. Rad Dušana Radovića na televiziji za decu..........................75
5.5.2. „Na slovo na slovo“..............................................................76
5.5.3. „Laku noć, deco“..................................................................80
5.5.4. Rad Dušana Radovića na televiziji za odrasle......................81
Zaključak............................................................................................................83
Kurze Zusammenfassung in der deutscher Sprache......................................85
Literatura...........................................................................................................95
Primarna literatura...................................................................................95
Sekundarna literatura................................................................................97
Internet linkovi........................................................................................101
Dodatak............................................................................................................102
Curriculum vitae......................................................................................102
![Page 7: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/7.jpg)
![Page 8: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/8.jpg)
8
Uvod
Danjašnja svakodnevnica se teško moţe zamisliti bez prisustva masovnih medija.
Kako radio, tako i novine, televizija, film i internet, potpuno su postali sastavni deo posla,
obrazovanja, slobodnog vremena i zabave. Mora se primetiti da su i kulturi potrebni masovni
mediji, ne bi li se na najbolji naĉin predstavila što većem broju korisnika. S druge strane,
upravo masovni mediji mogu biti prizma kroz koju se kultura pogrešno tumaĉi i time joj
smanjuje kvalitet. Razvoj tehnike i pojava velikog broja ponudjaĉa na trţištu, dovelo je do
meĊusobne borbe konkurenata na polju medija i masovne komunikacije, ĉiji je cilj da se
privuĉe što više gledalaca. U ponudi je puno raznovrsnih programa, kako za odrasle tako i za
decu, ali im kvantitet ne garantuje i kvalitet.
Pod medijem masovne komunikacije podrazumeva se odreĊeno sredstvo, kojim se
prenosi odreĊena poruka, tj. posreduje u saopštavanju informacije. Danas postoje posebne
nauke koje se bave komunikacijama, masovnim medijima, istraţuju se najrazliĉitiji aspekti
novih dostignuća. Najviše se strahuje od prevelike i teško kontrolisane moći medija, najpre
televizije, pa onda i ostalih. Uticaj na sve delove društva, a najviše na decu, je veliki. Odavno
već postoje zakoni koji pokušavaju da regulišu koliĉinu nasilja i ostalih štetnih sadrţaja u
programskoj šemi.
Nekada to nije bilo tako, jer su nekada masovni mediji, kao što je televizija ili radio,
bili retki. Ne samo što nije bilo širokog izbora, tj. razliĉitih madijskih kuća, već su bila retka i
domaćinstva koja su mogla sebi priuštiti aparate za prenos televizijskog i radio programa.
Od vremena ţivota i rada Dušana Radovića do danasnjih dana, mnogo se toga
promenilo na polju medija, ali je njihova vaţnost ostala ista, tj. povećala se u skladu sa
razvojem samog društva u celini. Sedamdesetih godina 20. veka televizija je bila još u
razvoju, dok su radio, film, pozorište i knjiga su bili najĉešći putevi za masovno prenošenje
informacija. Informacije su tada imale primarno informativni, a odmah zatim obrazovni i
zabavni karakter.
Sam Dušan Radović je rano uoĉio vaţnost medija i snagu njihovog uticaja na široke
narodne mase. Vrlo brzo se „zdruţio“ sa njima, radeci jedan dobar deo zivota upravo za radio
i televiziju. Potrudio se da pisano delo oblikuje za potrebe odreĊenog medija, a da se pritom
ne gubi na kvalitetu istog.
Po mišljenju Miroslava Maksimovića, Radović je prvi srpski pisac koji je
pravovremeno i ozbiljno shvatio masovne medije i profesionalno im pristupio. „Ako bi se
![Page 9: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/9.jpg)
9
statistiĉki izmerio njegov rad, ispostavilo bi se da mnogo više pisao za gledanje i slušanje
nego za ĉitanje“.1
Uz pomoć takvog ozbiljnog pristupa, Radovićev knjiţevni put kroz medije je bio
veoma uspešan, jer se kod njega radilo o „jednom naĉinu mišljenja i deĉijoj odanosti
tehniĉkim izumima i modernim medijima koje je Dušan Radović više uvaţio, dublje razumeo
i srećnije iskoristio nego i jedan naš pisac“2
U vreme kada je Dušan Radović stvarao, a govorimo o periodu od posle Drugog
svetskog rata do osamdesetih godina 20. veka, izbor medija koji su bili dostupni širokim
masama u tadašnjoj Jugoslaviji je bio mali. Bolje reĉeno, duţi niz godina izbora nije ni bilo.
Postojala je samo jedna kuca, Jugoslovenska radio-televizija, podeljena u republiĉke i
pokrajinske podstanice tadašnje Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije. MeĊu njima
je bila i Radio-Televizija Beograd, koja je poĉela sa radom 23. Avgusta 1958. godine.
S jedne strane je ĉinjenica da su jedini u ponudi, za navedenu medijsku kuću nosila sa
sobom i veliku odgovornost i obavezu da se kvalitetno bira program, a sa druge strane, takva
vrsta monopola dozvoljavala je da se greške dešavaju i ponavljaju. Programske šeme su bile
relativno šture i svodile se se, uglavnom na informativno-zabavni karakter. Bez obzira na to,
gledanost je bila velika.
Odnos nacije prema tadašnjoj Radio Televiziji majbolje ilustruje tekst o televiziji tog
vremena: „Kada je Televizija Beograd poĉelasvoj rad, ţiveli smo u vremenu drţavnog
socijalizma (...) Za mnoge je ova televizija poĉela kao prvo slovo ili kao prvi prozor u svet.
Svake veĉeri okupljale su se porodice, a intenzitet tog osećaja bliskosti nikada kasnije nije
nadmašen. Veliki je bio stepen poverenja u reĉi, u slike i ljude koji su ĉitali vesti ili vodili
programe, i još veća povezanost gledališta i televizijskih junaka. (...) Bilo je to vreme vlasti
jedne ideologije, jedne poruke, jednog programa i jedne drţeve.“3
Na osnovu tih reĉi moţe se reći da je proseĉan gledaoc smatrao radio i televiziju
svojim svarnim „prozorom u svet“, da je prijateljski i sa puno poverenja prihvatao dobijene
informacije, bez sumnje da bi mu bilo šta od toga molgo škoditi. Samim tim su urednici i
autori emisija, na posredan naĉin uĉestvovali u kreiranju sveopšteg razmišljanja, a jednim
delom i obrazovanja.
Dušan Radović je ĉesto komentarisao da je rad na radiju i televiziji mukotrpan posao
jer je malo kvalitetnih ljudi koji znaju i hoće da rade, a puno ponuda koje ne sadrţe umetniĉke
1 Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. pogovor
2 Bedkovid Matija, Priznati genije nepriznate knjizevnosti, u predgovoru za Na ostrvu pisaceg stola, Mascom
EC/Booking, 2010, Beograd 3 http://www.rts.rs/page/rts/ci/javniservis/RTS+50/story/248.html
![Page 10: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/10.jpg)
10
vrednosti. Po njegovim reĉima, u vreme dok je radio na Televiziji Beograd, bilo ih je malo
zaposlenih na velikom obimu posla: „Nas je bilo dvoje-troje u redakciji za decu, a pravili smo
150 emisija godišnje (...) okupili smo sve što je u Beogradu obećavalo da moţe nešto pismeno
i pametno da uradi. Više od pedeset autora je saraĊivalo.“4
Tek 1970. godine dolazi do osnivanja jos jedne radijske kuće na podruĉju Beograda.
Studio B je tada bio prva i jedina radio stanica u Jugoslaviji van sistema drţavne Radio-
Televizije Beograd. Osnovana je od strane nekoliko kolega, novinara, tada popularnog lista
Borba i Jugoslovenska revija. Dušan Radović u jednom momentu poĉinje saradnju sa njima i
ostaje u radiju Studija B punih sedam godina.
Masmedijalna dimenzija Radovićeve umetnosti je vaţna jer je „on pisac koji je odmah
prihvatao nove medije. Nije bio pisac ĉije se delo prilagoĊava, recimo, za televiziju, nego je
pisao kao televizijski ĉovek. Ne: pisac za televiziju, nego: televizijski pisac. Umeo je da u
knjiţevnosti misli glavom medija. I po tome je bio reformator i, kao svaki reformator, ĉovek
budućnosti. Oduševljeni pristalica medija, a kritiĉar knjige. Ali u toj budućnosti nije, svojim
delom, dovodio u pitanje knjiţevnost nego medije. Šta su oni bez kreativnosti i odgovornosti
umetnosti?5
Nacin razmišljanja Radovića, po pitanju medija i njihove percepcije je primetan još u
njegovom eseju Dete i knjiga6, gde je Radović doslovno rekao da je su deĉije knjige kao
najdivnije igraĉke i da su oduvek bile najbolja razonoda deci. Kao takve, one su po njemu
morale tako i izgledati, što je primetno već kod njegovih prvih zbirki, Poštovana deco7 i
Smešne reĉi8. Obe su većim delom ukrašene ilustracijama i više su slikovnice nego klasiĉne
knjige. Već je tu moţe uoĉiti njegova teţnja da se doĊe do vizuelizacije pisane reĉi, a samim
tim i podstakne asocijacija, koja je igrala vaţnu ulogu u pesmama Dušana Radovića.
Sa knjigom je 1952. godine i zapoĉeo svoj umetniĉki opus, sa knjigom ga i zatvorio9, a
u meĊuvremenu je delovao za i na televiziji, za i na radiju, novinama, filmu, pozorištu, u sferi
dešijeg obrazovanja, pri društveno-korisnim akcijama, kao i na ostalim medijima koji će biti
zastupljeni u ovom radu.
4 Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 217
5 http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:408413-Bio-jednom-jedan-Dusan-Radovic
6 Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str.65
7 Prvo izdanje iz 1954. godine u Beogradu u izdanju Dečije knjige, prim. autora
8 Prvo izdanje iz 1961. godine u Beogradu u izdanju Mladog pokolenja, prim. autora
9 Nedovršeno izdanje zbirlke poezije i proze u četiri knjige Ponedeljak, Utorak, Sreda, Četvrtak, posthumno
objavljeno u Beogradu 1983. godine u izdanju BIGZ-a – Narodne knjige, prim. autora
![Page 11: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/11.jpg)
11
Posmatrajuci knjiţevni opus Dušana Radovića moţemo reći da njime dominira snaţan
karakter intermedijalnog, ali ako se taĉnije pogleda znaĉenje tog termina, primećuje se da
veliki njegovog dela tehniĉki ne moţe dobiti tu karakteristiku.
Intermedijalnost podrazumeva odnos izmeĊu knjiţevnog dela i medija, tj. obradu istog
dela u jednom od medija (film, televizija, radio, pozorište). Radovićevo delo je jednim delom
klasiĉna poezija i ako je kao takva obraĊena u nekom od medija, moţe se svrstati pod već
spomenutu karakteristiku intermedijalnosi. MeĊutim, veći deo njegovog stvaralaštva je, kako
je već spomenuto ranije u tekstu, namenski pisan za medij i kao takav nije obraĊivan, već
izvorno kreativno oblikovan za medijsku upotrebu.
Ono sto se sa sigurnošću moţe tvrditi je da je Dušan Radović u svim pravcima svog
knjiţevnog rada stvarao u kratkoj formi. Na to dolazi još jedna vaţna karakteristika, a to je da
je namerno ili sluĉajno jeziĉkim karakteristikama i stilskim oblicima omogućavao lak
prelazak svog teksta iz medija u medij, iz knjige u radio emisiju i obrnuto, iz radio emisije u
pozorište. Ako na sve to dodamo da je Radović bio „majstor serijalizacije, koji je izvlaĉio
maksimum iz minimuma zadanih malih oblika, majstor ponavljanja i iscrpljivanja jedne
poĉetne situacije“10
, onda moţemo zakljuĉiti da su upravo ti njegovi talenti omogućili sjajno
oblikovanje knjiţevnosti u okvire zadatih tema odreĊenog medija.
Uoĉljiv je njegov vizionarski pogled na budućnost moderne medijske komunikacije:
„Mi zivimo u jednom vremenu, u civilizaciji koja sve manje govori, a sve se vise sluzi
simbolima.(...) Mi zivimo u vreme slika i simbola, to romantiĉno vreme reĉi je prošlost“11
Moţda gore navedeni tekst zvuĉati previše kritiĉno, ali ĉitajući njegove komentare na temu
novih tehnnologija, nesporno se dolazi do zakljuĉka da je Radović o njima imao veoma
pozitivan stav.
U ovom radu ću predstaviti delo Dušana Radovića, kako sveobuhvatno, tako i kroz
prizmu medija na kojima se njegovo delo predstavljalo. Namerno ili ne, namenjeno
odreĊenom mediju ili ne, videćemo da je sam pisac bio u dosluhu sa novim tehnologijama i da
ih je na pravi naĉin iskoristio ne bi li bio što bliţe i u što neposrednijem kontaktu sa svojim
ĉitalaštvom i gledalaštvom. Pokazaće se da je uspeo zadrţati kvalitet teksta, potpuno
nevezano u kom obliku se izvodi i za koju knjiţevnu vrstu je pisan.
10
Pavkovid Vasa, Moderni duh Dušana Radovida u Dušan Radovid i razvoj moderne srpske književnosti, Učiteljski fakultet, Beograd, 2008 11
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str 379
![Page 12: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/12.jpg)
12
1. Biografski podaci
Dušan Radović je roĊen u Nišu, 29. Novembra 1922. godine od oca Uglješe, po
zanimanju ţelezniĉara i majke Sofije, domaćice. Sa porodicom se seli u Suboticu 1929.
godine, gde Radović završava osnovnu školu i šest razreda gimnazije, a maturira 1941. godine
u Beogradu, tri godine nakon preseljenja porodice Radović u glavni grad tadasnje Kraljevine
Jugoslavije. Tu se prvi put susreće sa politikom i biva oduševljen nekolicinom školskih
drugara koji su bili skojevci. Sama ideja komunizma i nije bila toliko interesantna za
Radovića i nije je u potpunosti ni shvatao. Hrabrost i poštenje momaka s kojim je delio
školsku klupu je za njega bila fascinirajuća i ĉesto ih je spominjao ţaleći što su svi do jednog
poginuli tokom rata. Ĉesto je spominjao da ga je poštovanje prema njihovim ţrtvama, na neki
naĉin, moralno obavezalo i da se zbog te obaveze nakon rata trudio da svojim radom uĉini
„ono što su oni sanjali, a nisu doţiveli“12
. Sam Radović je tokom ratnih godina, po
sopstvenom svedoĉenju, „bio nešto malo u partizanima i malo ilegalac u Beogradu“13
, a
nakon rata je na sebi svojstven naĉin bio politiĉki aktivan. Bio je komunista po ubeĊenju,
smatrao je da je bolji komunista nego mnogi drugi, iako je bio izbaĉen iz Komunistiĉke
partije Jugoslavije. Objašnjavao je to time, što je bio komunista kakav je on mislio da treba,
kako ga je otac vaspitavao, a ne Partija14
. Njegov komuniozam je podrazumevao da svoj
posao radi najodgovornije što moţe i da se prema ljudima ponaša najkorektnije što moţe.15
Isti odnos prema navedenim stvarima je oĉekivao i od ostalih, pa i od politiĉara.
Upravo zbog iznošenja svojih stavova i kritika na raĉun nekih od njih, skinuta je sa programa
njegova radio emisija. Uprkos sankcijama, ostao je dosledan svom viĊenju politike i društva
do samog kraja svog ţivota.
Fakultet je pohaĊao samo godinu dana, a prvo zaposlenje je dobio 1947. godine u
Pionirskim novinama, koje su mu ubzo ponudile i mesto glavnog i odgovornog urednika.
Dolazak u Pionirske novine prati jedna interesnatna priĉa, koja kaţe da je Radović, kao
prijavu za posao, poslao uredništvu jednu od svojih prvih pesama, ali pod tuĊim imenom i to
ţenskim. Malo pre nego što je urednica, Jelena Biblija, krenula u potragu za talentovanom
Rajkom Tokić, kako je glasio Radovićev pseudonim, pisac je skupio hrabrost i liĉno se
pojavio u redakciji i time je nesporazum bio izbegnut.
12
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 19 13
Isto, str. 19 14
Isto, str. 19 15
Isto, str. 19
![Page 13: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/13.jpg)
13
Od 1952. godine Dušan Radović radi kao urednik u redakciji programa za decu Radio-
Beograda. Na mesto urednika televizijskog programa za decu Televizije Beograd dolazi 1960.
godine. U NIP Borba radi od 1967. godine kao saradnik u Ateljeu za propagandu i dizajn, a
jedno vreme i honorarno uredjuje deĉiju stranu u Veĉernjim novostima. Pokreće seriju
ĉasopisa Poletarac 1973. godine i radi kao njegov glavni i odovorni urednik sve do gašenja
lista 1975.godine.
Sledeći posao nalazi na radiju Studio B, odakle odlazi u penziju 1983.godine. Nakon
samo godinu dana penzije, umire u Beogradu.
Najznaĉajnija ostvarenja u deĉijoj literaturi su Radio drama Kapetan Dzon Piplfoks
(1953), zatim zbirke pesama Poštovana deco (1954), Smešne reĉi (1961), Priĉam ti priĉu
(1963), tekstovi za televizijske emisije Na slovo na slovo, pesme Vukova azbuka (1971),
pesme o ţivotinjama Zoološki vrt (1972), poezija i proza za decu sabrana i prireĊena od strane
autora pod imenom Ponedeljak, Utorak, Sreda, Ĉetvrtak (1983)
Za odrasle ĉitaoce je objavljena njegova poema Ĉe, tragedija koja traje napisana u
saradnji sa Matijom Bećkovićem 1969. godine. Malo kasnije su objavljene i tri knjige
njegovih aforizama, stvaranih i izgovaranih dok je radio u redakciji radija Studija B,
Beograde, dobro jutro 1 (1977), Beograde, dobro jutro 2 (1981) i Beograde, dobro jutro 3
(1984). Dobitnik je i prestiţne diplome meĊunarodne organizacije za deĉiju knjiţevnost Hans
Kristijan Andersen16
. Njegova dela su prevoĊena na nemaĉki, slovenaĉki, makedonski,
engleski, slovaĉki i ruski jezik.
Detinjstvo je period ţivota koga se sam Radović rado seća. Ĉesto, i sa puno detalja
spominje trenutke svog odrastanja. Detaljno opisuje ţivot u Nišu, gde je roĊen. Subotica mu
je bila meĊustanica u kojoj se dugo zadrţao i tek na pragu odrastanja stiţe u Beograd.
Svoje poreklo je delio na dve strane, Radoviće, po ocu iz Ĉaĉka i Stefanoviće po majci
iz Niša. Razliku je bilo najlakše uoĉiti u njihovim stavovima po pitanju vaspitanjaa i
obrazovanja dece i Radović je s njima i sam postavio neka naĉela koje je kasnije u ţivotu
sledio. Od maminih je prihvatio stav da se detetu treba ugaĊati, da ga treba pustiti da bude
dete što duţe, da decu treba voleti i vaspitavati ih kao vredne i ĉasne ljude. Sa oĉeve strane je
usvojio mišljenje da je obrazovanje veoma vaţno, da se u ţivotu svakom poslu mora pristupiti
ozbiljno i da se do uspeha dolazi samo vrednim radom, a ne preĉicama.
Vaţna figura u ţivotu je bila figura njegovog oca Uglješe, vrednog i obrazovanog
radnika, koji je u Radovićevim oĉima ostao nedostiţan ideal. U jednom od svojih
16
Počasna diploma „Hans Kristian Andersen“ međunarodnog borda knjige za decu, dodeljena Dušanu Radovidu u Madridu 1964. godine, primedba autora
![Page 14: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/14.jpg)
14
autobiografskih zapisa, Radović istiĉe da je „rastao sa stalnim osećanjem krivice što nije
bolji“, govoreći time u stvari da se osećao manje vrednim u odnosu na svoga oca.
Radović se sebe seća kao nejakog deĉaka velike glave koji se nije mogao pohvaliti
velikom snagom, ali je zbog toga vrlo brzo došao do zakljuĉka da je snaga uma takoĊe vaţna.
Rano je poĉeo da piše i odmah su došle i podrške i pohvale, prvo od strane njegovog oca, a
posle u uĉitelja u školi.
Deĉija knjiţevnost mu je još kao malom bila veoma privlaĉna i koristio je svaku
mogućnost da doĊe u kontakt sa njom. Za to je „krivio“ dnevni list Politiku, hvaleći Politikin
dodatak za decu i isticao da je tu bilo sve ono što mu je u tom periodu trebalo. To je bilo
daleke 1929. godine, u periodu kada nije bilo baš puno prilika gde se dete moţe susresti sa
literaturom. Za Radovića je „moja lepa, draga i nezaboravna „Politika za decu“ bila praznik
mog oskudnog duhovnog ţivota bez knjige, radija i televizije, neuporedivo zrelija, pametnija i
svremenija od deĉijih ĉasopisa tog vremena“.17
Zahvaljujuci svom predanom ocu, vrlo brzo je došao u posed prvih knjiga, a nedugo
zatim su mu i prvi pokušaji poezije objavljeni u listu Ţelezniĉar.
Ţiveo je u jednom jednostavnom i skromnom okruţenju, punom zdravih i prisnih
odnosa i lepog ponašanja. Ĉesto je spominjao da njega nije vaspitavalo društvo, već pododica
i to ĉasno, da bude vredan i ĉastan ĉovek, uvek tu za ljude oko sebe.
Kada je bilo jasno da neće nastaviti sa fakultetom, Radović je pokušao putem
konkursa da se zaposli u dnevnom listu Politika. Nakon odbijenice, nakratko razoĉaran
odustaje od pisanja, ali mu se brzo vraća i konkuriše u već somenutim Pionirskim novinama.
Ĉitav ţivot je pisao najrazliĉitije oblike knjiţevnosti, poĉevši od deĉije poezije, preko
kratkih priĉa, do priĉa za odrasle, aforizama, humoristiĉkih skeĉeva za potrebe televizije,
reklama, scenarija za deĉije emisije. Bavio se pisanjem na temu obrazovanja, pisao ĉesto
recenzije, kako za knjige tako i za obavezne udţbenike. Sinopisi za filmove su pratili
scenarija za pozorišne predstave, a uspeo je da se oproba u tekstovima o Beogradu. Kako je i
sam govorio, radio je na pedeset vrsta “primenjene“ literature. Za sebe kaţe da se nikada nije
opterećivao time da li je veliki ili mali pisac, već samo da li je iskren i da li su to, što govori,
njegove reĉi ili kako je to lepo sam autor pojasnio: „Bolje je praviti dobru i lepu dugmad nego
loše brodove“.18
17
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 19-20 18
Isto, str. 16
![Page 15: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/15.jpg)
15
Njegov javno najĉitaniji tekst je zasigurno tekst koji je napisao za potrebe matiĉara u
beogradskoj opštini Stari grad. Generacije mladenaca su ozvaniĉile svoju ljubav uz njegove
reĉi:
„Brak se ureĊuje zakonom samo onda kad ne moţe drukĉije. Zbog toga ne dozvolite da
vam zakon ureĊuje brak. Uredite ga sami, lepše i humanije nego što bilo koji zakon to moţe
da predvidi.
Ţelimo da vam bude lepo, da traje dugo, da se radujete jedno drugom, da ţivite sa
uvernjem da ste danas obavili jedan od najvaţnijih i najlepših poslova u ţivotu.
Savetujemo vam da ne ţurite, da štedljivo trošite i reĉi i osećanja. Nemojte odmah
potrošiti sve. Rasporedite svoju ljubav i uzajamno poštovanje na svaki dan zajedniĉkog
ţivota.
Zakon kaţe da su muţ i ţena u braĉnoj zajednici ravnopravni. A to moţe i lepše da se
kaţe: Povećajte svoje obaveze da ne biste ugroţavali prava drugih.
(...)
Budite ljubomorni, ne jedno na drugo, već na svoj brak. Ĉuvajte ga i branite od svih
iskušenja, smatrajte ga dragocenim za svoju sudbinu i sreću.“
Kako je povodom toga rekao Radovićev veliki prijatelj, Milovan Vitezović: „U zemlji
organizovanoj kao strogo kontrolisana sveĉanost (...) o apsurda, najviše je ponavljan i
najtoplije je zvuĉao govor koji je napisao Dušan Radović“.19
Dušan Radović je otišao prerano, umro je u 61. Godini ţivota, a dok se pripremao za
poslednje putovanje, stigao je sebi i epitaf da smisli:
„Mnogo je više razumeo nego što je znao“
19
Vitezovid Milovan, Majstore, dobro jutro, Zavod za udžbenike, Beograd, 2010, str. 89
![Page 16: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/16.jpg)
16
2. Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i srpske literature
uopšte
2.1.Kratak pregled dešavanja u knjiţevnosti na prostoru Srbije u vreme
nastajanja prvih dela Dušana Radovića
Neposredno nakon drugog svetskog rata došlo je do ponovnog buĊenja ţelje za
umetnostnošću, makar ona bila i u sluţbi revolucije. Veliki broj knjiţevnika je bio okrenut
delima u ime i za raĉun revolucije i NOB-a. Tek pedesetih godina 20. veka dolazi do pisanja i
pevanja na temu liĉnih osećanja, dolazi do pronalaţenja inspiracija u drugim tematskim
okvirima, koji nisu u potpunosti povezani sa ratnim dešavanjima.
Vaţno je reći da je prva knjiga Dušana Radovića Poštovana deco izašla upravo
nedugo nakon objavljivanja dve veoma vaţne zbirke pesama, a to su 87 pesama20
Miodraga
Pavlovica i Kore 21
Vaska Pope.
Posmatrano malo šire na knjiţevnost, posleratno vreme su prvenstveno obeleţili
romani i to oni koji su bili „vesnici preporoda srpskog romana“22
, roman Svadba23
Mihaila
Lalića, Daleko je sunce24
Dobrice Ćosića, zatim Pesma25
Oskara Daviĉa i Prolom26
Branka
Ćopića. Srpska proza tih pedesetih godina, kretala se izmeĊu tradicionalnih sa jedne i
modernih pravaca sa druge strane. Vremenom se tradicionalna struja potpuno pribliţila
modernoj i stopila se sa njom. Glavni pokretaĉi modernog izraza su bili Oskar Daviĉo,
Aleksandar Vuĉo i Dušan Matić.
Dušan Radović se na sceni srpske knjiţevnosti 20. veka teško moţe svrstati samo u
jedan literarni kolosek, prikljuĉiti jednom knjiţevnom ţanru, a jos teţe staviti pod kapu samo
jednog knjiţevnog pravca. Niti je bio samo pesnik, niti samo prozni pisac. Nije se uopšte
smatrao modernim, a nije ni bio naslonjen na tradicionalan naĉin izraţavanja.
Poĉeo je svoj stvaralaĉki rad poezijom i to za decu. Upravo je, vec spomenuti,
Aleksandar Vuĉo bio jedini savremenik Radovića koji je, doduše dvadeset godina ranije,
dotakao pisanje za decu, s obzirom da su ostali knjiţevnici tog vremena bili okrenuti
20
Pavlovid Miodrag, 87 pesama, Beograd, 1952. godine-prvo izdanje, prim. autora 21
Popa Vasko, Kora, Beograd, 1953. godine-prvo izdanje, prim. autora 22
http://www.rastko.rs/knjizevnost/jderetic_knjiz/jderetic-knjiz_12.html 23
Lalid Mihajlo, Svadba, Beograd, 1950. godine-prvo izdanje, prim. autora 24
Dosid Dobrica, Daleko je sunce, Beograd, 1951. godine-prvo izdanje, prim. autora 25
Davičo Oskar, Pesma, Beograd, 1952. godine-prvo izdanje, prim. autora 26
Dopid Branko, Prolom, Beograd, 1952. godine-prvo izdanje, prim. autora
![Page 17: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/17.jpg)
17
knjiţevnim pravcima i ţanrovima, koji nisu bili previše orijentisani na deĉiju knjiţevnost, a
neposredno posle rata socijalno angaţovanoj literaturi.
Dušan Radović ce kasnije ĉesto spominjati Vuĉa, kao pisca koji je „uneo u knjiţevnost
za decu novi elemet, a to je inteligencija“27
, misleci na poemu Druţina pet petlića objavljenu
tridesetih godina dvadesetog veka. Sa tom poemom se Radović susreo ĉitajući već spomenuti
Politikin dodatak za decu.
Sam Radović je uspeo već prvom zbirkom da izazove paţnju i publike i kritike. Vodi
se kao rodonaĉelnik novog, modernog talasa u pisanju deĉije poezije i ta prva zbirka pesama
Poštovana deco je od strane mnogih kritiĉara dobila status prekretnice u pisanju poezije, ne
samo deĉije, već uopšte. Jedinstvenih karakteristika njegove deĉije poezije ću se dotaći u
jednom od narednih poglavlja, a ovde bi spomenula samo jednu od njih, vezanu za sam naslov
prve njegove zbirke. Naime, jedan od razloga zbog koga su Radovićevu zbirku Poštovana
deco nazvali prekretniĉkom, je i njen naslov. Uoĉeno je da je po odabiru naĉina na koji će se
obratiti deci pokrenuo jedan novi talas u deĉijoj knjiţevnosti. Zato što ih poštuje kao sebi
ravne. To je tumaĉenje većine knjiţevnih kritiĉara.
MeĊutim, ĉitajući pišĉeve komentare o sopstvenoj poeziji, naišla sam na osporavanje
takvog razmišljanja od strane samog Dušana Radovića. On naime kaţe da se muĉio da naĊe
naziv za svoju prvu zbirku, iako smatra da naziv knjige nije toliko vaţan. Odluĉio se da
naslov bude identiĉan naslovu jedne od pesama i tako je ostalo Poštovana deco. A na to je
dodao i da je „posle, pišući o toj knjizi i o mojim pesmama, kritiĉari su naroĉito zapazili
naslov te knjige i izgledalo je kao da sam ja jedan od prvih naših pesnika koji je poĉeo
ravnopravno da razgovara sa decom i da ih izuzetno poštuje. To nije istina i ja tako nisam
mislio“28
.
Neki savremenici Dušana Radovića koji su se bavili knjiţevnošću su istovremeno bili i
njegovi najbolji prijatelji, i njemu dragi krtiĉari njegovog rada. Pored Matije Bećkovića29
,
takoĊe pisca poezije i satire, koji mu je bio najbliţi od svih, moţemo spomenuti i Stevana
Raiĉkovića30
, poznatog pesnika, Danojlića31
i Branu Crnĉevića32
.
27
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 177 28
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str.16 29
Bedkovid Matija, srpski pesnik, satiričar i scenarista, rođen 1939. godine, prim. autora 30
Raičkovid Stevan, srpski pesnik i akademik, rođen 1928. godine, umro 2007. Godine, prim. autora 31
Danojlid Milovan, srpski pisac i akademik, rođen 1937. godine, prim. autora 32
Crnčevid Brana, srpski pisac i političar, rođen 1933. godine, prim. autora
![Page 18: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/18.jpg)
18
2.2. Knjiţevnost za decu u Srbiji
Prvo delo u srpskoj knjiţevnosti, koje se vodi kao pesma za decu je Melodija k
proleću, Zaharija Orfelina iz 1765. godine. Sledili su Luka Milovanov Georgijević, Jovan
Sundeĉić (Niz dragocenog bisera ili Duhovne i moralne pjesme za decu), zatim Jovan
Subotić, Petar Despotović, Branko Radiĉević i Jovan Jovanović Zmaj. Kod poslednjeg imena
se mora kratko zadrţati, budući da je Zmaj po mnogima ostao do danas najznaĉajniji pisac u
srpskoj deĉijoj knjiţevnosti. „Iznad svih je Jovan Jovanović Zmaj“33
, govorio je Tihomir
Petrović u svojoj Antologiji srpske poezije za decu.
Zmaj je po prvi put, pisanje za decu stavio u odreĊenu formu, koja omogućava da
ĉitalac jasno razazna da je tekst upućen detetu i to u svrhu vaspitanja i obrazovanja najmlaĊih.
Bio je najvaţniji predstavnik u srpskoj deĉijoj knjiţevnosti skoro ceo vek.34
Posle Zmaja su već na sceni pisci uz koje je i sam Dušan Radović odrastao, Andra
Franiĉević (za Radovića – ĉika Andra35
), Branislav Cvetković (ĉika Brana36
), a za njima i
savremenici samog Dušana Radovića, Desanka Maksimović, Aleksandar Vuĉo, Branko
Ćopić, Momĉilo Tešić, Grigor Vitez.
Dušan Radović je primetio da je, posmatrajuci u poreĊenju sa drugim deĉijim
knjiţevnostima, jugoslovenska knjiţevnost za decu bila po mnogo ĉemu karakteristiĉna.
Odlika jugoslovenske knjiţevnosti je da ima dosta raznovsnim motiva, razliĉitih jezika i
šarolikih primera drugaĉijih kultura. Razlog tome je upravo u velikom broju naroda i
narodnosti u jednoj drţavi, gde su sva deca ravnopravna i imaju mogućnost negovanja svoje
kulture i svog jezika, na sopstvenom jeziku. Druga karakteristika „jugoslovenske škole“, kako
ju je nazivao Radović, je velika briga za decu koja su u Drugom svetskom ratu umirala od
gladi i bolesti, ostajala bez roditelja i sama masovno ginula. Svojim stradanjem su postala
ravnopravna sa odraslima i dolazi do poštovanja deteta kao ravnopravnog. Dolazi do
odstupanja od strogog pedagoškog pristupa koji je do tada bio zastupljen u knjizevnosti i deca
se više ne dele na dobru i lošu.
Po mišljenju samog Radovića, knjiţevnost za decu postaje prirodnija sa dolaskom
Aleksandra Vuĉa i njegovih peoma Doţivljaji hrabrog Koĉe i Druţina pet petlića. Po pravcu
nadrealista, Vuĉo je vrlo spretno spojio humor, elemente bajke i ĉudesa u navedenim
33
Petrovid Tihomir, Antologija srpske poezije za decu, Pedagoški fakultet u Somboru, Sombor, 2008, str. 12 34
Prva pesma Jovana Jovanovida Zmaja Gašo, Gašo, lenji Gašo, objavljena je 1885. godine, prim. autora 35
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 221 36
Isto, str. 221
![Page 19: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/19.jpg)
19
poemama i ismejao pouĉni karakter deĉije literature do tada. Njegova pojava je na sceni
deĉije knjiţevnosti je napravila osnovu za gradnju zlatne kule Radovićeve poezije za decu.
Sledeći na listi je Branko Ćopić, koji je pisac sa velikim osloncem u tradiciji, u
iskustvima narodnih pevaĉa i pripovedaĉa i sa izraţenim smislom za humor. Poznat je po
svojoj ratnoj tematici u deĉijim knjigama, velikom broju deĉijih likova i kao omiljeni pisac
mnogih generacija do raspada Jugoslavije. Utoliko pristupaĉniji, jer su pojedina njegova
dela37
bila sastavni deo obavezne školske lektire.
Vaţno je spomenuti i legendarnu Desanku Maksimović38
, koja je bila pisac i za decu i
za odrasle, a u njena najpoznatija dela spadaju sigurno pesme Traţim pomilovanje i Krvava
bajka39
.
Ako ţelimo da spomenemo i ko su bili „naslednici“ naĉina pevanja Dušana Radovića,
a istovremeno i njegovi savremenici i saradnici, moţda to najbolje moţemo uraditi jednom
njegovom izjavom o savremenoj literaturi za decu u Srbiji tog vremena: „Ako ste hteli da
znate šta je sadrţaj naše savremene literature za decu, mogu vam (...) dati umirujući odgovor:
strogo se vodi raĉuna o trenutku u kome ţivimo, tako da ni lift, ni taksi, ni pisaća mašina, ni
traktor, ni vasionski brod nisu ostali bez pesme i priĉe. Što ne opeva Dobrica Erić opevaće
Dragan Lukić, (...) setiće se Mika Antić, gde ne stigne Mika, stići će Brana Crnĉević, zaboravi
li nešto Brana – eto Miće Danojlića, gde nema Miće ima Ljubivoja Ršumovića! Oni su
savremenim, ţivim i atraktivnim jezikom poetski inventarisali sve male i velike igraĉke
današnje dece.“40
Ovom izjavom dobijamo ne samo informaciju ko je sve pisao tada, već i Radovićevo
mišljenje o njima. Osećamo radost u njegovim reĉima, radost što postoje pisci koji pišu onako
kako treba po njegovom mišljenju i kako se deci najviše dopada. Ali, iako svaki od njih ima
sopstveni naĉin izraţavanja, „prepoznaje se šinjel iz kojeg su svi izašli“41
. Boţidar Mandić tu
još dodaje da je Dušan Radović bio veliki podstrekaĉ mlaĊih stvaralaca, odliĉan pedagog i
kritiĉar.
Po reĉima Vere Belogrlić, dugogodišnje saradnice Dušana Radovića, on je bio otvoren
prema novoj generaciji pisaca, uvek pun podrške i spremnosti da pomogne kod afirmacije
novog pesnika.
37
Ježeva kudica i druge pjesme, Orlovi rano lete, Bašta sljezove boje, prim. autora 38
Maksimovid Desanka, srpska pesnikinja, akademik i profesor književnosti, rođena 1898. , umrla 1993. godine 39
Pesma napisana povodm streljanja đaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941. godine., prim. autora 40
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, 2010, Beograd, str. 82 41
Mandid Božidar, Duško Radovid, stvaralac poetskog paradoksa, za Detinjstvo, časopis o književnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, prolede-leto 2002, str. 36
![Page 20: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/20.jpg)
20
2.3. Dušan Radović i Zmaj – Dušan Radović i Vasko Popa
Istraţivajući naĉin pisanja jednog knjiţevnika, neretko se sreću poreĊenja. U sluĉaju
Dušana Radovića su dodirne taĉke sa drugim piscima ĉesta tema tekstova o njegovoj poeziji.
Najviše sliĉnosti se nalazi kod izvoĊenja paralele za Jovanom Jovanovićem Zmajem kao
predhodnikom i Vaskom Popom kao savremenikom. Interesantno je primetiti da se u oba
sluĉaja, radi o pesnicima koji su bili zaĉetnici odreĊenih faza u knjiţevnosti, utemeljivaĉi
odredĊenog stila i obojica su pisali i za decu i za odrasle, iako se u poreĊenjima uglavnom
uzima Radovićeva poezija za decu. Sluĉajno ili ne, oba pisca je sam Radović izuzetno cenio.
Pohvalu radu Jovana Jovanovića Zmaja je davao kada god je za to imao priliku. Po
njegovim recima je Zmaj „izmislio decu, stavio ih je na ruke, pokazao celom svetu i proglasio
najvecom vrednošću i radošću ţivota“42
Pored njegove zasluge u deĉijoj knjiţevnosti, isticao je Zmaja kao svojevrsnog
hroniĉara svog vremena jer „Zmajevo obimno i razgranato delo liĉi nam danas na komplet
kakvog dnevnog lista iz tog vremena, sa mnogo razliĉitih rubrika, u kojima je zabeleţeno i
opevano sve ĉega je usplahireni Zmaj stigao da se dotakne“43
. Sada moţemo sa sigurnošću
dodati da je Radović takoĊe imao ulogu hroniĉara svog vremena, naroĉito u vreme delovanja
na Studiju B, kada je aktuelna dešavanja pretakao u aforizme koje je poklanjao
BeograĊanima.
PoreĊenje Radovićeve poezije sa Zmajevom se temelji na ĉinjenici da su i Zmaj i
Dušan Radović pisali za decu na jednostavan i deci blizak naĉin, sa elementima i jezikom
koji nalazi inspiraciju u narodnoj knjiţevnosti i folkloru, s tom razlikom što je kod Zmaja bila
izraţena nezaobilazna didaktiĉka crta, dok je Dušan Radović izbegavao proţimanje svoje
poezije klasiĉnim poukama.
Radović je od Zmaja nasledio tu, tako ĉesto spominjanu vedrinu, a time i sposobnost
da iznenadi dete neĉim neoĉekivanim i neobiĉnim. Elementi bajke se sreću i kod jednog i kod
drugog pisca, s tim što je Zmaj preuzimao dosledno ĉitav niz elemenata bajke iz usmene
knjiţevnosti, dok je kod Radovića to bilo u segmentima. Poĉinjao je kao usmeno predanje, ali
su elementi bajke bili u modernoj varijanti. Njegova prva i moţda najpoznatija pesma za
decu, koja se smatra poĉetkom novog naĉina pevanja u deĉijoj poeziji, a koja potvrĊuje
predhodno izlaganje je Strašan lav:
42
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 65 43
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 429
![Page 21: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/21.jpg)
21
„Bio jednom jedan lav...
Kakav lav?
Strašan lav,
Narogušen i ljut sav!
Strašno, strašno!
Išao je na tri noge,
Gledao je na tri oka,
Slušao je na tri uva...
Strašno, strašno!
Ne pitajte - šta je jeo.
Taj je jeo šta je hteo
-tramvaj ceo
i oblaka jedan deo!
Strašno, strašno!
Zubi oštri, pogled zao,
on za milost nije znao!
Strašno, strašno!
Dok ga Brana
jednog dana,
nije gumom izbrisao.
Strašno strašno! “44
44
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 25
![Page 22: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/22.jpg)
22
Drugo poreĊenje Dušana Radovića sa njegovim savremenikom Vaskom Popom je sa
jedne strane uslovljeno istim ili makar vrlo bliskim vremenom nastanka njihovih dela, a sa
druge strane i stilom pisanja i naĉinom prihvatanja sveta oko sebe.
Vasko Popa objavljuje svoju zbirku Kora 1953. godine, nepunih godinu dana ranije od
izlaska zbirke Poštovana deco. Oba knjiţevnika su u tom trenutku pokrenuli novi talas u
pisanju poezije, svako na svoj naĉin i na svom terenu, ali ka istom pravcu modernog pogleda
na umetnost. Popa je svoju poeziju za odrasle pribliţio granici gde poĉinje poezija za decu, a
Radović je, sa druge strane, uspeo da pribliţi deĉiju poeziju odraslim ĉitaocima. Tako postaju
pandan jedan drugome na zadatku graniĉnika u savremenoj poeziji srpske knjiţevnosti.
Kada se govori o elementima njihove poezije, prvo se mora spomenuti igra, kao
sastavni deo dela i jednog i drugog knjiţevnika i to je prva nit koja ih spaja. Predmeti u
igrama Vaska Pope omogućavaju odraslom ĉitaocu da se seti detinjstva, a kroz igre u
Radovićevoj poeziji se preţivljava period odrastanja. Ĉesta upotreba pojmova iz
svakodnevnog ţivota je sledeća karika koja ih spaja, a igra reĉima i mali broj reĉi u pesmi je
dodatak nizu. Poznata su Radovićeva stremljenja da se u što manjoj pesmi, priĉi, izjavi, saţme
što veća mudrost.
Ono što je moţda i najupeĉatljivija sliĉnost dva pesnika je stavljanje u „prvi plan jezik
zasnovan na paradoksu i apsurdu, a kod Radovića i na nonsensu.“45
TakoĊe su im sliĉni i
motivi u pesmama, a dobar primer je i poreĊenje već navedene Radovićeve pesme Strašan lav
i pesme Konj Vaska Pope:
„Obiĉno
Osam nogu ima
(...)
U oĉima lepim
Tuga mu se zatvorila
u krug
Jer drum nema kraja
A celu zemlju treba
Za sobom vući
45
Pešid Valentina, Dušan Radovid u kontekstu modere srpske poezije posle Drugog svetskog rata za Detinjstvo, časopis o književnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, prolede-leto 2002, str. 8
![Page 23: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/23.jpg)
23
Pored već navedenih zajedniĉkih karakteristika, moţemo dodati i obiĉaj oba autora da
se svojim izrazom pribliţe folkloru i narodnoj knjiţevnosti. Radović je jednom prilikom rekao
da smatra da je deĉija poezija, ustvari jedna vrsta narodne poezije, ali nove narodne poezije.
Kao takva, ona mora biti zdrava,“ jer ĉuva duhovno zdravlje naroda.“46
S druge strane, Vasko Popa je svojom antologijom Od zlata jabuka pokazao svoj
interes i vaţnost folklora za njegovu poeziju. Oslanja se na narodnu mudrost, kolektivnu meru
i primitivno naĉin mišljenja, a „mitske, paganske, ritualne i hristijanizovane folklorne slike,
koje osvajaju prostore njegove rukoveti narodnih umotvorina, u sluţbi su razumevanja onog
najdubljeg što kao individualna i ljudska bića nosimo u sebi“.47
Valentina Hamović je
najdublje dotakla spoj ova dva pesnika i njihove sluĉajne ili namerne podudarnosti. U jednom
od poglavlja, daje interesantan komentar na Radovićevo pojavljivanje u knjţevnosti, govoreći
da je on bio „nepriznati akter“48
obnove srpskog modernizma. To se na kraju moţe dodati kao
još jedna vaţna paralela izmeĊu Radovića i Pope, koji je zvaniĉno i priznato zaĉetnik
modernog pisanja poezije u Srbiji.
Radovića su poredili i sa Miroslavom Antićem, njegovim savremenikom sa Rastkom
Petrovićem, njegovim predhodnikom, ali sam ja izabala primere Zmaja i Vaska Pope, jer su
kao i Radović rodonaĉelnici novih tendencija svoga vremena. Moţda je interesantno
spomenuti još jednu paralelu, koja je izvedena samo jednom, a to je paralela sa pisanjem Ţaka
Prevera. Na tu ideju je došao veliki poštovalac Radovićevog dela, Milovam Vitezović, koji u
svojoj knjizi o Radoviću kaţe: „Ţanrovi im se skoro podudaraju, malo je ţanrova u kojima se
nisu ogledali, neke su po svojoj ćudi uobliĉili. (...) Toliko je neoĉekivanosto i kod jednog i
kod drugog. Ni jednom se ne moţe omeĊiti prostor knjiţevnog svaštarenja. (...) Nisu bili
podozrivi prema novim umetnostima. Prever je više dao filmu, Radović televiziji.(...)“49
Upravo ove jasne sliĉnosti sa navedenom piscima, istiĉu neponovljivu razliĉitost u
pisanju Dušana Radovića, koji je, iz ugla današnje knjiţevne kritike, po naĉinu izraţavanja,
bez predhodnika u istoriji srpske knjiţevnosti. „Mnogi knjiţevni kritiĉari u Radovićevoj
knjiţevnosti za decu vide samoniklu pojavu bez oslonca na tradiciju“50
Kako je rekao Matija Bećković „ovaj Zmaj posle Zmaja podigao je znaĉaj poezije za
decu i postao priznati genije jedne nepriznate knjiţevnosti“51
46
Radovid Dušan, Sredni gost života, Astobmo, Beograd, 2002, str. 136 47
Hamovid Valentina, Dva pesnika prevratnika, Učiteljski fakultet u Beogradu, Beograd, 2008, str. 27 48
Isto, str. 7 49
Vitezovid Milovan, Majstore, dobro jutro, Zavod za udžbenike, Beograd, 2010, str. 199 50
Jovanovid Slavica, Poetika Dušana Radovida, Naučna knjiga – komerc, Beograd, 2001, str. 11 51
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 11
![Page 24: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/24.jpg)
24
2.4. Odnos knjiţevnih kritiĉara i javnosti u Srbiji prema knjiţevnosti za decu
U zavisnosti od kritiĉara i perioda o kome govorimo, deĉija knjiţevnost ima razliĉita
mesta u knjigama o knjiţevnosti. Poĉevši od podele na ozbiljnu i neozbiljnu literaturu, u koju
spadaju dela za decu, pa do podele na literaturu za decu i odrasle. Neretko dolazi do
preklapanja, tj, do prelaska jedne literature u drugu, bez volje pisca i kritike, već po samom
uticaju dela na publiku i po njihovom interesovanju.
Stav da je deĉija knjiţevnost na marginama knjiţevne struke polako nestaje iz
knjiţevne kritike. Nekada je taj stav bio jasan i precizno je odreĊivao uĉinak odreĊenog pisca
i njegovog dela. Konkretan sluĉaj se moţe naci u eseju Bogdana Popovića „Šta je veliki
pesnik“ iz 1904. godine, gde Popović govori da je neozbiljno deĉije pesme svrstavati u
ozbiljnu knjiţevnost. Istovremeno je osporavao doprinos Zmajevih pesama za decu, njegovoj
sveukupnoj pesniĉkoj slavi. Danas su stavovi generalno izmenjeni, ali još uvek postoji
nezvaniĉna podela na kritiĉare „ozbiljne“ knjiţevnosti i one koji se bave delima pisaca za
decu. I dalje se ponegde podcenjuje mogućnost uticaja na decu uz pomoć deĉije literature, kao
i njen intelektualni kvalitet.
Dušan Radović je svojim delom za decu stvorio sebi poziciju pod kapom deĉije
knjiţevnosti, a kod svog opusa za odrasle je ostao okarakterisan kao aforisticar i kao takav
spomenut u Istoriji srpske knjiţevnosti52
Jovana Deretića. Interesantno je dodati da je tek u
poslednjem, dopunjenom izdanju te knjige iz 2002. godine, Radović kod Deretića prvi put i
spomenut i to kao što je reĉeno, aforistiĉar i pisac stiriĉnih tekstova, a ne kao deĉiji pisac.
Po reĉima Zorice Turjaĉanin, Radović je bio zaokupljen obiĉnim stvarima i naizgled
banalnim temama i kao takav nije bio interesantan „onom delu kritike koja je bila nespremna
da prihvati izazov stvaranja koje ih je svojom energijom, pameću i duhovnim redom dovodila
u nedoumicu (...) Nauĉeni na red, rigidni i neprilagodljivi, nisu hteli da prihvate rizik
suoĉavanja sa neĉim što im je bilo ĉudno, strano, neozbiljno i nedostojno pera ozbiljnih
stvaralaca“53
.
Na sreću, ukus javnosti je ĉesto potpuno drugaĉiji od ukusa kritiĉara, pa je delo
Dušana Radovića naišlo na veliki broj ĉitalaca, gledaoca i slusalaca, koji su svoj sud o delu
dali time što deo njegovog stvaralaštva koriste u svakodnevnoj komunikaciji, ponekad i ne
znajući ĉije se reĉi izgovaraju.
52
Deretid Jovan, Istorija srpske književnosti, Prosveta, Beograd, 2004, str. 896 53
Turjačanin Zorica, Mozgalice i smijalice za Detinjstvo, časopis o književnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, prolede-leto 2002, str. 26
![Page 25: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/25.jpg)
25
2.5. Radovićev odnos prema knjiţevnosti
Po Radoviću su najbolji deĉiji pisci oni, koji nisu pisali samo za decu. On sam je bio
pisac i za decu i za odrasle i zato je za sebe govorio da nije „kompletna liĉnost, liĉnost iz
jednog dela, kako bi se kazalo, već na ţalost, liĉnost iz dva dela“54
. Ĉesto je komentarisao
razloge zbog ĉega je poĉeo da piše za decu objašnjavajući vrlo grubo da je to bilo „moţda iz
kukaviĉluka, ljudskog i intelektualnog. Manje sam se plašio dece nego odraslih“.55
Ĉvrsto je branio stav da se mora pisati jednostavno, jasno i razumljivo. Sebe je video
kao pisca jasnog jezika i dugo mu je, po njegovim recima, trebalo vremena da se oslobodi
laţi, tj. pisanja sa lepim izraţavanjem, a ne sopstvenim jezikom. „Mnogo godina mi je trebalo
da se te laţi oslobodim. U toj borbi protiv laţi moţda se stvorio neki moj stil, neka mala
ironija i prema pisanju i prema ţivotu.(...) Mislim da je osnovno pitanje literature neka vrsta
iskrenosti u njoj“.56
Kritikovao je prvi susret dece sa knjiţevnošću, tj. ĉasove srpsko-hrvatskog jezika i
predavaĉe istog, jer se od dece zahtevalo da „laţu“, koristeći knjiţevne fraze i jezik
nerazumljiv i neprimeren njihovim godinama. Bez obzira na jednostavnost, po Radoviću je
dobra pesma za deci morala zanimati i odraslog ĉitaoca, što je mogla samo ako u sebi sadrţi
obrt ili znaĉenje koji izazivaju paţnju. Jer „ona mora imati još jednu vertikalnu dimenziju i
znaĉiti nešto drugo sem onoga što je deci reĉeno“57
.
On se na sebi svojstven naĉin bavio knjiţevnom kritikom, prvenstveno umetniĉkim
tekstovima koji su provokativno i sa dosta parodije doticali sve što je zastarelo i ograniĉeno
klišeima. Poslednje delo Dušana Radovića uopšte, na koje je, potrošio svoju poslednju snagu,
je Antologija srpske poezije za decu58
. Tri meseca pre nego što će umreti, završio je poslednje
stranice i predao ih izdavaĉu. Kao i svaka antologija i ova je trebalo da predstavi baštu
najlepšeg, mirišljavog cveća, u ovom sluĉaju, deĉije poezije.
U ovom poslu mu je nesumljivo pomoglo sopstveno iskustvo sa decom, kao i
sopstveno pisanje deĉije knjiţevnosti, a sam rad na antologiji je opravdavao ţeljom da pokaţe
svoju naklonost detinjstvu i deci kojoj je ta knjiţevnost i namenjena. O radu na antologiji je
54
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 62 55
Isto, str. 224 56
Isto, str. 194-195 57
Isto, str. 126 58
Radovid Dušan, Antologija srpske poezije za decu, SKZ, Beograd, 1990
![Page 26: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/26.jpg)
26
rekao: „To je lep i odgovoran posao. Zato što je lep, ja ga radim, a zato što je odgovoran –
radim ga vrlo sporo i oprezno.“59
Po odabiru pesama koje su u antologiji zastupljene, moţemo doneti zakljuĉak o tome,
ko je po autoru ispunio njegova osnovna naĉela kada je deĉija poezija u pitanju. Veliki prostor
je posvećen delima Jovana Jovanovića Zmaja, Milovana Danojlića, Ljubivoja Ršumovića,
Desanke Maksimović, Miroslava Antića, Branka Ćopića i Milovana Vitezovića. Iako je teza o
igri u Radovićevoj pesmi više puta akcentirana i predstavlja neku vrstu osnove u njegovoj
knjiţevnosti, ovde se njegova selekcija nije na nju previše oslanjala. Radović je pisce delio na
dobre, koji pišu dobre pesme za decu i oni moraju biti pametniji od dece da bi mogli otkriti
neotkriveno i loše koji nejasnim jezikom i nerazumljivim pesmama izgube kontakt sa
najmlaĊima.
Vrlo precizno navodi komponente koje mora imati dobra pesma, a to su vedrina duha,
inteligencija, konkretnost, preciznost i razumljivost. Akcenat se stavlja i na obavezno
posmatranje pesme sa gledišta opšte knjiţevne procene, tj. da pesma prevazilazi granice
knjiţevnosti za decu. Kada govorimo o vedrini i inteligenciji, moramo spomenuti njegovo
razmišljanje na temu tih vaţnih karakternih osobina. Radović se smatrao da mi sami moramo
biti onakvi, kakva ţelimo da nam budu deca: „Dakle, hoćemo da nam deca budu vedra?
Budimo i sami takvi. Hoćemo li da budu pametna, ali i penušava? Maštajmo sa njima i
budimo pametni.“60
Vaţan segment antologije zauzima i Radovićevo definisanje podele
izmeĊu tradicionalne i moderne poezije za decu. Jasno odredjuje Drugi svetski rat kao
vremensku granicu, kao i razlog promene pogleda na detinjstvo uopste, a samim tim i na
naĉin na koji se peva o tome. Na tu temu on kaţe: „Današnja deca i patrijahalna slike
nekadašnjeg ţivota teško se mogu vezati. Filmovi, stripovi, niz drugih, vrlo banalnih oblika
oslobodili su savremenu decu patetiĉnog i romantiĉnog odnosa prema umetnosti, pa i prema
pisanoj reĉi. (...) Ostala je samo knjiga, u konkurenciji vrlo napadne zabave i razonode.“61
Literatura je, po njegovom mišljenju „intelektualna, a ne etiĉka kategorija i ono što ona ĉesto
zapostavlja jeste baš to da se obraća deĉijoj pameti, a ne srcu i duši. Ona mora biti mudra i
uĉiti decu mudrosti“62
. Za njega je dobra pesma, ona koja nema više reĉi od onoga što je
potrebno, pesma koja ima meru , koja je zdrava i koja se oslanja na neki doţivljaj ili iskustvo.
Ona mora imati u sebi ĉinjenice koje se mogu vezati za deĉiji svet i koje će detetu biti bliske,
59
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 148 60
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 67 61
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 414 62
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 83
![Page 27: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/27.jpg)
27
a time i razumljive. A naroĉito je naglašavao da „dobra pesma mora biti kultivisana, metriĉki
zdrava i melodiozna“63
.
Ne samo kada je deĉija knjiţevnost u pitanju, već uopše reĉeno, odnos Dušana
Radovića prema umetnosti je bio inovativan za vreme u kome je on ţiveo. Stav, da je
takozvana „primenjena“ umetnost, takoĊe umetnost visokog kvaliteta, iako se stvara za
odreĊene potrebe, ĉesto je potvrĊivao izjavama, a najviše kvalitetom svojih tekstova koji su
pisani po narudţbini. Voleo je da kaţe da je on „šnajderka koja šije po kućama“64
,
„primenjeni knjiţevnik“65
. Donekle je svoju sklonost ka takvoj vrsti pisanja opravdavao
ĉinjenicom da i ne moţe pisati ako nije pod pritiskom. Priznavao je da ne ume ništa drugo da
radi u ţivotu sem da piše i to samo kad mora, pod pritiskom rokova i naruĉioca. Smatrao je da
je takav naĉin pisanja primeren vremenu u kome ţivi. Njegov odnos prema knjiţevnosti
umnogome je uslovljen i još jednom veoma vaţnom ĉinjenicom, a to je da je Dušan Radović
paralelno, od samog poĉetka njegove knjţevne delatnosti, bio i novinar. Sam je govorio da je
veliki broj njegovih knjiga izašao kao plod novinarske profesije i da je njegova literarna
biografija vezana za moj novinarski zanat66
.
Vrlo je interesantna njegova definicija pisca, kojom ţeli da objasni, da pisac nije onaj
koji je to po profesiji, već onaj koji lepo piše. Lepota napisanog je merilo veliĉine pisca, a ne
tiraţi odštampanih knjiga koje niko ne kupuje. Po njegovim reĉima „umetniĉki se izraţava
veliki broj ljudi, ali ne u knjigama, novinama i ne na sceni. Razlika izmeĊu jednih i drugih je
iskljuĉivo u tiraţu. Ima divnih pisama koje je pisala samo jedna ţena. I ima loših pisama koja
su štampana u velikim tiraţima“67
Spomenuli smo već u jednom od predhodnih poglavlja, da je Dušan Radović bio
velika podrška mladim piscima, na se uvek trudio da im se naĊe „pri ruci“ kod njohovih
poĉetaka i pri teškoćama afirmisanja na knjiţevnoj sceni. Bio je ponekad strog u kritikama, ali
praviĉan. Njegovo mišljenje se cenilo, njegova kritika uvaţavala, njegovi pogledi na pisanje i
umetnost uopšte sluţili su ne retko kao aršini koji su obavezivali. A opet su pojedini saveti
zvuĉali tako oĉinski, blago, baš kao da se obraća deci, odraslim kolegama, govoreći da nema
te brige kojom će odrasli biti dostojni svoje dece. Sećanja Milovana Vitezovića na
Radovićeve reĉi pouka i smernica, koje je davao mladim kolegama, govore dobrim delom
saţeto o njegovom odnosu prema knjiţevnosti, a pokazuju nam i Radovićev trud i ţelju da
nove pisce usmeri na pravi put. 63
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 418 64
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 165 65
Isto, str. 166 66
Isto, str. 47 67
Isto, str. 41
![Page 28: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/28.jpg)
28
Vitezović je rekao da je Radović bio vaspitaĉ pesnika za decu. Neka vrsta škole za
mlade pesnike. Razlog takvoj kvalifikaciji, Vitezović nalazi u ĉinjenicama da je Radović uĉio
kolege da decu priznaju kakva jesu, nagovarao ih je da se koriste cinizmom i parodijom, da
razdvoje poeziju za decu od didaktike i pedagogije.
Dušan Radović je ĉesto izvlaĉio vrlo interesantne i neobiĉne paralele i u njima
provlaĉio svoje viĊenje knjiţevnosti. Jedna od njih je sigurno i ona koju je rekao drţeći govor
na otvaranju manifestacije Brankovo kolo u Sremskim Karlovcima. Nakon lepih reĉi o
Brankovoj umetnosti i njegovom pesništvu, gde su „ţene tako stvarne, tako mirisne, tako
bliske našim ţeljama“, Radović je rekao da bi srodnike Branka Radiĉevića „traţio danas
meĊu onima koji pevaju svoje pesme, koji iz sveg glasa razgovaraju sa svojom generacijom,
koji su u znaĉajnoj pesniĉkoj i društvenoj akciji. Današnja braća Brankova zovu se Arsen
Dedić, ĐorĊe Balašević, Dţoni Štulić, Ibrica Jusić i mnogi drugi pesnici (...) koji znaju da je
ţivot stariji od poezije i da se od ţivota ne moţe pobeci u poeziju (...).68
Ovakva ĉast upućena
mladoj generaciji pesnika-muziĉara jasno pokazuje Radovićevu sklonost ka savremenom, ka
obliku knjiţevnosti koji utopljen u oblik drugog medija, u ovom sluĉaju muzike, stiţe do
krajnjeg korisnika.
O samom bavljenu literaturom, Radović kaţe da je više pokušavao njome da se bavi
nego što je imao ozbiljnih namera. Zabavljao se. Nije bio zaslepljen nikakvom literarnom
strašću, niti dubokim filozofskim idejama. „A to što sam pisao i što sam se toliko napisao
došlo je kao rezultat jedne nesrećne okolnosti da mi je pisanje postalo profesija“.69
Veoma ĉesto u sukobu sa kritiĉarima knjiţevnosti, Radović je znao biti i vrlo oštar u
kritici „kritike“. Govorio je da u Srbiji nema prave – principijelne, hrabre i dosledne kritike i
da je prava mera te neprincipijelnosti i nedoslednosti, pre svega u onome što je „prećutala“70
.
Prećutkivali su loše pisce, loše knjige i lošu poeziju. Govorio je da, u to vreme, u stvari i
nepostoji negativna kritika, da svako moţe naći prijatelja koji će mu napisati pozitivnu
recenziju, a negativne se ne oglašavaju. Poeziji za odrasle je zamerao da je otišla predaleko
od stvarnosti, da je bez duha i potpuno nezanimljiva. Na njegovu veliku sreću, situacija u
deĉijoj poeziji, po njegovom mišljenju, bila mnogo bolja.
Sam Dušan Radović je, po sopstvenim reĉima malo ĉitao. Poštovao je i cenio velika
imena jugoslovenske knjiţevnosti, govoreći da „pošto su umrli Krleţa, Andrić i Crnjanski,sad
nemamo koga da se stidimo. Sad je došlo neko vreme neskromnosti, bez stida i straha. (...)“71
68
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 428 69
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 152 70
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 306 71
Isto, str. 278
![Page 29: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/29.jpg)
29
3. Književnost za decu Dušana Radovića
3.1. Karakteristike Radovićeve poezije za decu
Dušan Radović je smatrao da je pesma najsaţetiji i najkraći oblik razgovora i korisio
ju je za komunikaciju sa mladima. Govorio je da „takozvano lepo pisanje koketira sa pravom
literaturom i uĉi decu da laţu (...)“72
. Po njegovim reĉima mu je trebalo petnaest godina prave
borbe sa sobom, da bi se oslobodio i poĉeo da piše kako misli i govori. Upravo u tim reĉima
moţemo na najkraći mogući naĉin definisati njegovu poezuju za decu. Govoriti jednostavno,
koristiti jednostavne reĉi i fraze iz svakodnevnog ţivota. Pisana reĉ Dušana Radovića je
sledila njegov stav da je suština jednostavnosti u bukvalnosti njenog izvornog znaĉenja. Ta
jednostavnost će ostati glavna kartakteristika i njegovog opusa za odrasle.
„Kad sam bio mali,
ja sam bio mali.
Nisam znao da sam mali,
jer sam bio mali.“
Jednostavno napisana Radovićeva poezija tom osobinom ne gubi na vrednosti
reĉenog, vec, naprotiv, daje tekstu snagu i jasnoću. Najbolji primer kratkoće pesme i prisustva
neoĉekivanog obrta je i jedna od omiljenih pesama samog autora – Pouka:
Htela je da vidi šta je dole
Nagla se preko stola i pala
Ko?
Jedna viljuška radoznala.
Sam stil pisanja, kao i forma u kojoj se Radović obraća publici, vodi se od samog
poĉetka kao potpuno nov u deĉijoj literaturi, bez oslonca na dotadašnja literarna dela i bez
uzora u predhodnicima. Time dobijamo još jednu poznatu karakteristiku Radovićeve poezije
za decu, jer je smatraju „prevratniĉkom“. Sam pojam „prevratniĉka“ je redak u knjiţevnoj
kritici i u ovom sluĉaju obeleţava poetiku Dušana Radovića kao sasvim novu i drugaĉiju u
72
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010
![Page 30: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/30.jpg)
30
odnosu na sve sto se do tada pojavilo u deĉijoj knjiţevnosti. Naĉin njegovog izraţavanja je
okarakterisan kao poĉetak nove ere u deĉijoj knjizevnosti.
Radović je, po sopstvenim reĉima, pokušavao da se seti neĉeg drugog, borio se protiv
tuĊe i svoje dosade i time i tako pronašao novi obrazac pisanja za najmlaĊe ĉitaoce. Jedna od
vaţnih karakteristika njegovog dela za decu je, kako je i sam tvrdio, da su bile stvorene za
konkretnu upotrebu, sa namerom. Tu se podrazumeva pisanje za deĉije listove i ĉasopise,
radio i televiziju.
Nesvakidašnjim za deĉiju poeziju se moţe nazvati i intelektualizam u Radovićevim
pesmama. To nam pokazuje vec prva njegova zbirka Poštovana deco, gde se „oseća sve ono
što je u poeziji Dušana Radovića avangardistiĉko, a bitno u tom avangardistiĉkom je negacija
predhodnog i insistiranje na afirmaciji novog (...) i da se time aktivira ĉitalacki intelektualni
potencijal i da se, tako iz katapulta, izbaci iz ravnodušnosti“73
. Da bi se taj intelekt probudio,
kod Radovića se koristio ineteresantan alat – asocijacija. Po mnogima je Radović nesebiĉno
koristio asocijaciju kao element u deĉijoj pesmi, na šta se osvrće i Stevan Raiĉković: „Dušan
Radović mi se ukazuje kao pesnik koji je ĉitavo svoje stvaralaštvo zasnovao na slobodnim
asocijacijama"74
.
Nakon asocijacija, igra je, moţda i najĉešće spominjan element Radovićeve poezije.
Poziv za igru, uz pomoć melodiĉnih stihova koji bude radoznalost, pitalice, koje u detetu
raĊaju ţelju da uĉestvuje u predloţenoj igri, u ovom sluĉaju, knjiţevnoj. Najbolji primer za to
je pesma Taram, koja na prvi pogled u sebi ima mnoštvo reĉi bez smisla i više liĉi na
brojalicu, nego na pesmu. Uz pomoć završnog stiha, zaokruţuje formu pesme i pokazuje
pišĉevu iskrenost u odnosu na najmlaĊe:
„Taram – baram – beca
- Šta je taram?
Taram je taram,
baram je baram,
beca je beca,
- Tako se varaju mala deca!75
73
Obradovid Slavoljub, Očekivano je neočekivano za Detinjstvo, časopis o književnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, prolede-leto 2002, str. 24 74
Vitezovid Milovan, Majstore, dobro jutro, Zavod za udžbenike, Beograd, 2010, str. 57 75
Radovid Dušan, Ponedeljak – pesme, knjiga 1, BIGZ – Narodna knjiga, Beograd, 1983, str.32
![Page 31: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/31.jpg)
31
Kada se govori o karakteristikama Radovićeve poezije, ĉesto se srećemo sa pojmom
„modernog“. Sam autor je bio protiv takve klasifikacije i smatrao je da je pogrešno deliti
knjiţevnost na modernu i nempdernu, već je treba posmatrati kao dobre ili loše. Naglašavao je
da „moderno je neprecizan izraz za nešto što bi trebalo da bude trajno, što bi dakle kao
paradoks, moralo da bude izvan mode.“76
Ako bi već moralo da se istakne gde se najviše ispoljava modernizam kod Radovića,
slobodno moţemo reći da je to odnos prema deci u smislu ravnopravnog razgovora, u
pokušaju neke vrste dogovora, kako se kvalitetnije i lepše moţe ţiveti i upoznavati svet oko
sebe. Iako je taj dogovor proţet humorom i jednostavnošću, on u sebi sadrţi visoki procenat
inteligencije i razumnosti.
TATA
TATIN TATA
TATINOG TATE TATA
TATINOG TATE TATIN TATA
TATINOG TATE TATINOG TATE TATA
Sto komata TATA
dok se rodi jedan TATA-MATA.
Kao i ostali deo njegovog knjiţevnnog dela i deĉija poezija ima veliku moć
preobraţenja iz jednog ţanra u drugi. „Radovićeva se reĉ stapa sa objektom, a naroĉito sa
gestom, reĉ prelazi u ţivi govor (...) Radovićevo delo je pozornica po kojoj se kreću
najrazliĉitije liĉnosti, a u isto vreme, ono se i prima kao scensko predstavljanje.“77
„U Vukovo doba
vladala je moda
da se svaka glava
za dve turske proda,
jer će samo tako
svanuti sloboda.
Vuk je bio mudar,
nije dao glavu,
76
Radovid Dušan, Prividi i simboli u Tragom dečije pesme, Kulturni centar, Novi sad, 1969, str. 119 77
Jovanovid Slavica, Poetika Dušana Radovida, Naučna knjiga – komerc, Beograd, 2001, str. 16
![Page 32: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/32.jpg)
32
mislio je glavom
i bio u pravu
i pomoću glave
stekao je slavu.“78
Ako izmerino procenat verovatnoće da će se stvarno dogoditi ono što Radović peva u
svojim pesmama, došli bi do zakljuĉka da je procenat veoma mali. Iako autor ne ţeli da laţe
decu, već da bude iskren sa njima, u njegovim pesmama, deĉak Brana nacrta, pa izbriše
strašnog lava, dete koje se ĉesto kupa, istanji kupanjem koţu, mrak pojede Gordanin palac.
On je time u stvari ţeleo da probudi deĉiju maštu i navede ih da razmišljaju i samostalno
zamišljaju kako bi sve to moglo da bude. Na prvi pogled bi to moglo zaliĉiti na bajku, ali
Radović „neće da piše bajku , hoće pesmu, s lakim tokom i završetkom, s poentom koja nije
nametanje zakljuĉaka, nego poziv na samostalno uĉenje i zakljuĉivanje.“79
Kao najlepši i najupeĉatljiviji pokretaĉi Radovićeve poezije i proze za decu i njuhove
najuoĉljivije karakteristike su, zasigurno humor i parodija. „Tragajući za naliĉjem ozbiljne
literature, parodja je takoĊe deo igre u Radovićevom delu.(...) Parodija je pokretaĉka
energija..“80
„Poštovana deco!
Ovaj divni, strašni brod zove se
SANGLBANGLTINGLTANGLROD!
Kapetan mu je Hristoforijusa Kolumbusa unuk
ili neki malo dalji rod
Ministarstvo mornarice naredilo je:
Za mornara na taj divan brod mogu da prime
Samo onog ko mu brzo izgovori ime (...)81
Humor je neizostavni element skoro svake Radovićeve pesme. Na humoru je i
zasnivao svoje pesništvo, a humor je bio okosnica i autorovog rada na delima za odrasle. U
pitanju je bio, kao i sve ostalo, jednostavan, jasan i oĉigledan humor, koji nikog nije ostavljao
78
Radovid Dušan, Igre i Igračke, Mladost, Zagreb, 1982, str. 67 79
Dorilid Ljubomir, Zlatna petorka srpske poezije za decu i mlade, For you design, Čačak, 2011, str. 91 80
Antonijevid Damjan, Kritika književnosti za decu, Biblioteka Zmaj, Knjiga 14, Novi Sad, 1977 81
Radovid Dušan, Igre i Igračke, Mladost, Zagreb, 1982, str. 15
![Page 33: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/33.jpg)
33
ravnodušnim. Kod dece nije lako pesmom izmamiti osmeh, pesmom koja nema audio i
vizuelnu pratnju, a Radoviću je to skoro redovno uspevalo.
Stambolskoj princezi
stigao je gost,
princ takoĊe,
al priliĉno prost:
ĉaĉkao je nos! (...)82
Potpuno ogoljenu definiciju i kratak opis glavnih elemenata svoje knjiţevnosti za
decu, najbolje je prikazao sam autor u poĉetnnim stihovima strofa pesme Deca vole:
Deca vole ĉudne stvari(...)
Deca vole slatke stvari(...)
Deca vole smešne reĉi(...)83
3.2. Aktivnost Dušana Radovića u radu na edukaciji mladih
Iako se mnoga od dela Dušana Radovića mogu svrstati u ĉistu deĉiju knjiţevnost, mi
ćemo ih ovde posmatrati sa stanovišta projekta edukacije. Radović se trudio da ukaţe na to da
knjiţevnost za decu ipak ne sme biti samo edukativna, jer time gubi onaj umetniĉki kvalitet
koji svaka knjiţevnost mora imati u sebi. Smatrao je da je previše didaktike u tekstovima za
decu loše utiĉe na kvalitet same knjiţevvnosti. Isto tako je bio kritiĉan kad su u pitanju
udţbenici, obavezni u školama, u obrazovnom sistemu tadašnje Srbije.
Veoma je interesantan Radovićev komentar na sadrţaj predavanja na odseku za
kjniţevnost Beogradskog univerziteta iz 1945.godine, gde on kaţe da se upisao na studije jer
je bio ţeljan pravih razgovora o piscima i njihovim delima, a doĉekali su ga dijalektologijom,
uporednom gramatikom indoevropskih jezika, staroslovenskim. Time je još tada dao
mišljenje o suvoparnim ĉinjenicama kooje preovladavaju u obrazovnom sistemu, kradući
pritom mesto i vreme aktivnijem, slobodnijem i suvislijem pristupu obrazovanju.
82
Radovid Dušan, Igre i Igračke, Mladost, Zagreb, 1982, str. 29 83
Radovid Dušan, Igre i Igračke, Mladost, Zagreb, 1982, str. 25
![Page 34: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/34.jpg)
34
Šire posmatrano, dobar deo materijala koji je Dušan Radović napisao za decu se moţe
posmatrati kao veoma kvalitetan edukativni materijal, iako većina toga nije zvaniĉno dobilo tu
ulogu. Poznati su njegovi stavovi od didaktici u deĉijoj literaturi i s druge strane o vaţnosti
deĉije literature pri obrazovanju. Njegova velika ţelja je bila da napiše nekoliko poetskih
udţbenika za predškolsku decu, ali je naţalost nije ostvario. Pokušao je nešto sliĉno da ostvari
u ĉuvenom deĉijem ĉasopisu Poletarac, a sa ove vremenske distance, moţemo slobodno reći
da je u tome i uspeo. Sakupljenja izdanja ĉasopisa Poletarac se mogu koristiti kao jedan
odliĉan bukvar i sigurno bi u mnogome olakšali put do pismenosti, mnogo bolje nego neki od
zvanicnih bukvara.
Pisac je sam priznao da se malo i uplašio odgovornog zadatka stvaranja udţbenika, a i
drugi zadaci su ga odveli na suprotnu stranu i odvojili od nastale ideje. Zato se dosta bavio
kritikom udţbnika, recenzijama i predlozima vezanim za sadrţaj knjiga koje su prvi zvaniĉan
susret dece sa literaturom. Radović je ĉvrsto zastupao stav da je u Zavodu za udţbenike veliki
nedostatak strzĉnih ljudi koji će se baviti izborom obavezne lektire, ĉitanki i bukvara.
Smatrao je da u odborima za odabir sedi previše onih koji su i sami napisali odreĊene
knjige i da je njihov jedini zadatak, u stvari, da te iste knjige i promovišu, bez obzira na njihov
kvalitet. Jedna od osnovnih zamerki je da je sadrţina udţbenika previše suvoparna, kao i da je
prepuna nekih, trenutno za decu, nevaţnih pojmova, dok je sa druge strane nedovoljno
objašnjenja o stvarima koje decu svakodnevno okruţuju. Isto tako je kritikovao nadleţne da
su previše okrenuti hermetiĉki zatvorenom svetu školstva i pedagogije i da premalo ili nimalo
paţnje ne obraćaju na tok dešavanja u svtvarnom svetu oko njih. Taj stvarni svet je nešto što
deca vide, upijaju i treba im primera i definicija za to što doţivljavaju svaki dan, sa ĉime se
susteću, a ne kaskanje u arhaiĉnom tipu školstva koji ne trpi promene.
Smatrao je da se na takav naĉin ne moţe napredovati i da je jedna od vaţnih uloga
škole da ide u kprak sa savremenim dostignućima i da o tome decu pravovremeno i na, njima
primeren naĉin obaveštava. Umanjivao je vaţnost ĉitanja kao takvog, ako nas ne uĉi i navodi
da uz to bolje posmatramo i doţivljavamo svet oko sebe. „Ja ne priznajem one ĉitaoce koji ni
posle ĉitanja ne umeju da posmatraju i ne umeju da ţive. Za mene je krajnja svrha ĉitanja
osposobiti ĉoveka da radosnije, sa više ĉula , više oĉiju , aktivnije ţivi i posmatra.“84
Ljutio se na profesore koji su od dece zahtevali da „makar“ na ĉasovima knjiţevnisti
koriste „lepe“ reĉi i da se knjiţevno izraţavaju. Smatrao je da je to laţno uĉenje deteta jeziku,
jer je zadatak ĉasova maternjeg jeziga da opismeni decu i nauĉi ih zdravom, jasnom i
razumljivom izraţavanju, a ne onom koji se koristi samo u literaturi.
84
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 377
![Page 35: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/35.jpg)
35
Posebno je obraćao paţnju na knjige obavezne lektire i zapazio jednu vrlo interesantnu
ĉinjenicu, a to je, da se lektira deli po razredima i po piscu, iako je svaka pesma i priĉa u tim
knjigama razliĉita i ne moţe se cela knjiga dodeliti jednom uzrastu. Tako je, kako Radović
kaţe „na osnovu neĉega utvrĊeno da je Dušan Radović za treći razred, Dragan Lukić za ne
znam koji razred, Branko Ćopić za taj i taj razred.(...) Meni je vrlo neprijatno kada vidim da je
moja knjiga za treći razred, a ja mislim a tamo ima dosta pesama koje su iznad mogućnosti
trećeg razreda i dosta koje su ispod mogućnosti trećeg razreda, jer ja nisam pisac ni za jedan
razred.“85
Kada su bukvari u pitanju, pokazala se velika briga Dušana Radovica za one koji ne
znaju da pišu i ĉitaju. Kako bi uĉenje osnovnih elemenata ĉitanja i pisanja bilo što manje
traumatiĉno za dete, u prvoj školskoj knjizi svaka stranica po Radoviću mora da „blista od
jednostavnost, preglednosti, oĉiglednosti i razumljivosti“86
. Svaka reĉ mora biti prava i
najboolja, jer je smatrao da se jezik udţbenika koji pomaţu u obrazovanju dece, mora
prilagoditi jeziku uzrasta deteta i jeziku vremena u kome se koristi87
.
Praktiĉno je razmišljao kad je naĉin uĉenja u pitanju i bio svestan da deca ne misle na
naĉin kako to odrasli ţele, niti uĉe onako kako odrasli misle da treba. U tom kontekstu je
smatrao da je sama televizija moţda praktiĉan naĉin da se detetu za jedan sat kvalitetnog
televizijskog programa, više objasni i doprinese nego za nekoliko sati obiĉne školske nastave.
To je najbolji dokaz za njegovu bliskost masovnom mediju, pa i u sektoru ĉkolstva, tamo gde
su uglanom svi zazirali od televizije. Njegov vizionarski pogled na moderan naĉin uĉenja se
kasnije pretvorio u neophodnost i deo svakodnevnice.
Jedna od njegovih poznatih izjava na temu savremenoszi obrazovnog sistema je i „Ko
misli da vaspitava i obrazuje decu, mora to ĉiniti na njihovom jeziku, na jeziku njihovog
uzrasta i vremena u kome ţive.“88
Osnovi zadatak prvih udţbenika jeste da nauĉi decu da
misle, da primećuju to što je napisano, da razmišljaju o tome. Verovatno je takav stav Dušana
Radovića i bio jedan od motiva da napiše Vukovu azbuku. Moramo, kao prvo napomenuti ja
je Radović Vuka Karadţića veoma cenio: „Vuk je bio genije bistrog, aktivnog i funcionalnog
mišljenja...“89
To je upravo ono ĉemu je i sam autor teţio. Kako je Radović zamislio prvi
deĉiji susret sa „Vukovom azbukom“, moţemo videti i u sledećim stihovima, a ĉitajući ih,
odmah postaje jasno da su oni više nego dobar primer kako bi jedan bukvar za prvake trebalo
85
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 380 86
Isto, str. 382 87
Isto, str. 393 88
Isto, str. 392 89
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 293
![Page 36: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/36.jpg)
36
da izgleda. Na ţalost, ovi stihovi nisu bili deo ni jednog zvaniĉnog bukvara, ali su se i pored
toga mnoga deca naĉila slovima upravo uz njihovu pomoć:
„Da je „LJ“ nešto što valja
ne bi ga imali seLJak i praLJa,
mrLJa i goLJa, ĉkaLJ i ĈkaLJa.
Ljubav?
Da, al ljubav je patnja.
KraLJ?
TakoĊe, al gde da naĊeš kralja?
Kao pupoljak
„P“ pupi na usni,
da prasne, prsne, prhne, poteĉe
-u poljubac, psovku ili pesmu.
„P“
prvo slovo
svakog poĉetka,
ponedeljka kao i pretka.
Bilo je dţinova i dţinova
dok ih je bilo.
Uplašile se majke dţinovskih sinova,
dţaba ih bilo.
Poslednji dţinovski sin
i poslednji dţin:
DŢAJIĆ DRAGAN90
,
Zvezdino levo krilo.“91
90
Dragan Džajid, rođen 1946.godine, jedan je od najpoznatijih jugoslovenskih fudbalera, igrač fudbalskog kluba „Zrvena zvezda“ i njen dugogodišnji direktor 91
Radovid Dušan, Igre i Igračke, Mladost, Zagreb, 1982, str. 74, 78 i 84
![Page 37: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/37.jpg)
37
4. Delo Dušana Radovića u formi aforizma
4.1. Aforizam kao kratka forma izraţavanja
Aforizam je, po definiciji „kratka, saţeta, duhovito izreĉena misao“92
ili doslovno
prevedeno od grĉke reĉi aphorismos znaĉi „odrediti, definisati“93
.
Sama reĉ aforizam vodi poreklo iz Grĉke, a postala je poznata u vreme Hipokrata, koji
je svoju zbirku saveta o zdravlju nazvao Aforizmi. Zbirka sadrţi najrazliĉitije savete vezane
za zdravlje, tj. bolesti i lekove koji pomaţu na putu ka ozdravljenju. Sam Hipokrat je u
jednom delu napisao da je umeće dugo, a ţivot kratak, pa je time moţda i dao jedan primer
izvrsnog knjizevnog umeca u samo par reĉi. Njegovom izrekom se donekle moţe doĉarati
krajnji cilj pisaca aforizama, a to je da se velika mudrost sroĉi u kratku, jasnu formu.
Aforizam se kao kratka knjiţevna forma naslanja na formu poslovice, a sadrţajem se
pribliţava satiri. Na prostorima Srbije u drugoj polovini 20. veka aforizam je prerastao u
kratku, jezgrovitu misao, koja je kritiĉki orjentisana prema odreĊenoj stvari koju komentariše.
Posmatrano sa knjiţevne taĉke gledišta, aforizam je minijatirno knjiţevno delo, saţeto
u jednoj reĉenici. Sama ta ĉinjenica govori o tome, koliko umetnik mora biti viĉan i misono
sposoban, da bi sboju poruku oblikovao sa tako malo reĉi. Zanimljivo je dodati i da je
aforizam u 18. veku bio propraćen komentarima i objašnjenjima od strane samog autora, dok
je aforizam sadašnjice uglavnom jedna reĉenica, bez dodatnih razjašnjenja.
Još u 16. veku se filozofija bavila aforizmom i tu je negde i period kada aforizam
polako prelazi u knjiţevnu vrstu. Poznati filozof Bekon je kroz aforizam pokušavao da štivo
za uĉenje napravi zanimljivijim, a sam aforizam je kritiĉki prouĉavao i dao veoma jasnu
studiju. U njegovoj studiji se moţe pronaći da, po njegovom mišljenju, aforistiĉar ne moţe
biti bilo ko, već „to moţe biti samo ĉovek duboko proţet naukom, svestrano i pouzdano
obrazovan za knjigu", uz ĉiju se obrazovanost i spontano ("u moţdini") stvara aforizam kao
najviši vid saznanja suštine“94
.
Najpoznatiji autori koji su se u Srbiji bavili aforizmom su, pre svih, Dušan Radović, a
za njim i Vladimir Bulatović Vib, Branislav Crnĉević, Matija Bećković, Milovan Vitezović, i
Aleksandar Baljak.
92
Klajn Ivan, Veliki rečnik stranih reči i izraza, Prometej, Novi Sad, 2008, str. 175 93
Isto, str. 175 94
Teofilovid Vitomir, Aforizam kao književna vrsta u Zborniku Književni rodovi i vrste - Teorija i istorija IV, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1992
![Page 38: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/38.jpg)
38
4.2. Dušan Radović kao aforistiĉar i satiriĉar
Dušan Radović je poĉeo da se bavi aforizmom pišući po salvetama beogradskih
kafana. Na mnogobrojnim ceduljicama su bile ispisane njegove kratke misli, nastale u tom
trenutku dok je sedeo za kafanskih stolom. Ĉesto je i sam govorio da piše bez pripreme, sedne
i poĉne ili sedne i napiše, bez beleţaka, iz glave.
Karakter tako napisanih Radovićevih tekstova ni do danas nije sa sigurnošću svrstan ni
u jedan knjiţevni ţanr. „Moţda zahvaljujući tome što u svom bogatom i nezaobilaznom opusu
gotovo balansira na ivici ţanra, verujem da će inventivnost u stvaralaĉkom opusu Dušana
Radovića imati dalekoseţni uticaj na dalji razvoj srpske satire uopšte, na smelije i originalnije
istraţivanje na planu forme, na prevazilaţenje klišeiziranih izraţajnih postupaka“95
. Ono što
se ipak moţe sa sigurnošću tvrditi je da su ti tekstovi imali sve elemente satire.
Samo znaĉenje reĉi satira je ţrtvena ĉinija puna raznog voća, a u prenesenom znaĉenju
je to pesma ili neko drugo knjiţevno delo sastavljeno od raznih elemenata. Satiriĉna moţe biti
pesma, poema, pripovetka, roman, aforizam. U delima satire se podrugljivo obraća paţnja na
neke loše pojave u društvu, na negativne karakterne osobine pojedinaca ili grupe. Takvom
kritikom i osudom, satira pokušava da podstakne promene i uĉestvuje u otklanjanju istih.
Ĉesto je satira bila naĉin borbe protiv politiĉkih dešavanja, a neretko su pisci satire
proganjani zbog svog britkog jezika. Dušan Radović je imao veoma interesantan pogled na
satiru i ne samo što je uz pomoć nje kritikovao pojave u društu, nego je kritikovao i same
satiriĉare i komentare o njoj. Smatrao je da je „već zamorno, neulukusno, smešno,
kompromitujuće po pitanje satire – koliko se kod nas govori o njoj“96
Isto tako je, u svom
stilu, kratkim reĉenicama, dao svoje definicije satire, kojima se ulazi u srţ tog naĉina pisanja i
dotiĉe esenciju samog razloga postojanja takvog vida izraţavanja:
„Satira se ne bavi politikom, već sudbinom. (...)“
„Satira se bavi uzrocima, a ne posledicama“
„Satira se ne bavi liĉnostima već pojavama.(...)“
„Satira ne ismeva autora laţi, već tragiĉnu naivnost onoga koji je u laţ poverovao.“
„Satira je ismevanje velikih gluposti, velikih zabluda i velikih laţi“97
95
http://www.aforizmi.org/zasto/lekiotrov.htm 96
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 262 97
Isto, str. 262-263
![Page 39: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/39.jpg)
39
Kao sledeću vaţnu stavku i sastavni deo Radovićevog dela u obliku aforizma,
neizostavno je da spomenemo humor. Ipak je humor ono što je prva asocijacija na
Radovićevo delo i to onaj poseban oblik koji je mogao bio prepoznatljiv kada su njegove reĉi
u pitanju. Sam je govorio da je u pitanju „beogradski humor“ koji je sam autor definisao
sledećim reĉima: „Humor je bio smešan pre rata. Punomastan i vreo. RoĊen na kafanskom
stolu, na skadarlijskoj trpezi. To je valjda bio beogradski humor.(...)“98
Nasuprot svim komentarima kjiţevne kritike, savremenika i kolega, sam Radović sebe
nije video kao aforistiĉara i govorio je da to što on radi „neki mesaju sa aforizmima, a ja
nikada ne bih voleo da budem pisac aforizama.(...) Pre nego što se doĊe do prava da se piše
kratko i mudro, neophodno je godinama i godinama veţbati i duh i telo“99
Isto tako je smatrao da nije ni satiriĉar, jer po njegovom mišljenju to zvuĉi previše
pretenciozno. Poznat je njgov stav da nije voleo kvalifikacije bilo kakve vrste, te je i kada je
satira u pitanju govorio da je tu negde izmeĊu, da on ustvari više uzdiše, nego što napada i
više ţali nego što kritikuje. Nije ţeleo da ima status progonjenog knjiţevnika i naglašavao je
da nema nikakvih sukoba sa vlašću. Nekada je njegovim reĉima davana prekomerna teţina,
ali on sam nije imao nikakavu nameru da se, kao što bi bilo sluĉak kod prave, oštre satire.
direktno uhvati u koštac sa politiĉkom scenom i drţavnim pitanjima uopšte.
Druga strana nije tako mislila i Dušan Radović je, po odluci politiĉara, svojim reĉima
previše kritikovao drţavni aparat. Njegova emisija „Beograde, dobro jutro“ je skinuta sa
radija. O detaljima dogaĊaja reći ćemo nešto više u poglavlju koje nosi naziv kao i pomenuta
emisija, a ovde samo detalj o odnosu drţavne cenzure prema pesništvu tog vremena i
apsurdnoj proceni jedne deĉije pesme Dušana Radovića.
Za festival „Radost Evrope“, Dušan Radović je napisao tekst za himnu i jedan deo
himne glasi:
„Sve što raste htelo bi da raste (...)
Sve što cveta htelo bi da cveta (...)100
Kako je sam Radović prepriĉao „našao se jedan ĉlan saveta i poĉne da sumnja-šta je u
pozadini onoga „sve što cveta htelo bi da cveta“? Znaĉi htelo bi, ali mu drugi ne daju. (...) i,
naravno – da li ste ĉuli tu pesmu ponovo? Niste ni mogli. Skinuta je. Sumnjiva je.“101
98
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, 2010, Beograd, str. 261 99
Isto, str. 376-377 100
Radovid Dušan, Igre i Igračke, Mladost, Zagreb, 1982, str. 7 101
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 285
![Page 40: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/40.jpg)
40
4.3. Beograd Dušana Radovića
4.3.1. Beograd kao tema u knjiţevnosti
Beograd, glavni grad Jugoslavije za ţivota Dušana Radovića, a današnji glavni grad
Republike Srbije, ĉesta je tema u knjiţevnosti. Sa razliĉitih aspekta posmatran, u razliĉitim
vremenskim periodima opisivan, pruţa piscima neiscrpnu inspiraciju. Bilo kao geografski
milje, mesto istorijskih dešavanja ili predmet psihološkog istraţivanja gradskog duha,
srećemo Beograd u knjiţevnosti još od srednjeg veka pa nadalje.
O Beogradu su pisali Simo Matavulj, Branislav Nušić, a moramo spomenuti i Miloša
Crnjanskog i njegov Lament nad Beogradom102
, Milorada Pavića sa Novim Beogradskim
priĉama103
i Kratkom istorijom Beograda104
, Svetlanu Velmar Janković sa nizom knjiga gde
je Beograd okosnica fabule , Slobodana Selenića sa ĉuvenom ratnom tematikom iz Ubistva sa
predumišljajem105
. Nemoguće je navesti sve pisce i ţanrove koji su Beograd uzimali kao
motiv, ali se moţe pojasniti jedan termin iz vremena Dušana Radovića, veoma ĉest u
knjiţevnim tekstovma, a to je termin „beogradski pisci“. On se pojavljuje u drugoj polovini
20. veka, oznaĉavajuci, ne beogradske pisce u smislu mesta roĊenja ili stanovanja, već u
smislu koliĉine beogradskog duha i folklora u njihovim knjiţevnostima.
Momo Kapor je jedan od njih, specifican po svojim kratkim romanima i po svojoj
takozvanoj „prozi u trapericama“106
. Kapor je jednom prilikom izjavio da je u Beogradu
postojao jedan krug pisaca koji su se redovno druţili i sastajali. MeĊu njima je bio i Dušan
Radović, koji im je svima bio autoritet, zatim Matija Bećković, Brana Crnĉević, Ljubivoje
Ršumović i Milovan Vitezović. Stil pisanja navedenih knjiţevnika je imao zajedniĉke
karakteristike i u knjiţevnim krugovima je nezvaniĉno nazivan „beogradskom knjiţevnom
školom“. Svaki od njih je na svoj naĉin Beograd doĉarao ĉitaocu i svoje licno viĊenje grada u
kome ţivi, pretoĉio u pisanu reĉ.
Jedna od zajedniĉkih katrakteristika im je i jednostavnost, koja je uvek išla kao
neizostavna, a moţda i glavna osobina Radovićeve knjiţevnosti uopšte. Takozvana
„beogradska knjiţevna škola“ je gajila stil kojim je lako dolazila do ĉitaoca, obraĊujuci njemu
bliske teme iz neposredne okoline, i na aktuelnom, upotrebnom jeziku tadašnjeg Beograda.
102
Crnjanski Miloš, Lament nad Beogradom, Garamond, Johannesburg, 1962. godine-prvo izdanje, prim. autora 103
Pavid Milorad, Nove Beogradske priče, Nolit, Beograd, 1981. godine 104
Pavid Milorad, Kratka istorija Beograda, Dereta, Beograd, 2007. godine 105
Selenid Slobodan, Ubistvo sa predumišljajem, Prosveta, Beograd, 2002. godine 106
Flaker Aleksandar, Proza u trapericama, SNL, Zagreb, 1983. godine, str. 27.
![Page 41: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/41.jpg)
41
Ne sluĉajno, ĉesto su dela ovih pisaca nazivana „hronikama“ Beograda, jer su pratila
konkretna dešavanja grada u kojima su navedeni pisci i ţiveli.
4.3.2. Odnos Dušana Radovića prema Beogradu
Kao i mnogi BeograĊani i Dušan Radović je u Beograd stigao odnekuda. Veliki broj
takozvanih „došljaka“ je karakteristika mnogih velikih gradova u svetu, pa i Beograda. Mnogi
dolaze rado, drugi nerado, u potrazi za boljim ţivotom i boljim uslovima. Mali broj tih velikih
gradova prihvati pridošlice, dozvoli im da se vremenom utope u okolinu, integriše, dok ih veći
broj ne prihvati, koristeći svaku priliku da povuĉe crtu izmeĊu „starosedeoca“ i „došljaka“.
Beograd spada u one prve i dozvoljava, svakome ko ţeli, da postane BeograĊanin i da
se tako oseća. Kada se govori o takvoj karakteristici nekog grada, obiĉno se misli na ljude koji
ţive u njemu, jer su oni ti koji će ili neće pruţiti ruku dobrodošlice. Radović je pisao da je
dovoljno malo da se Beograd zavoli. Ako putnik namernik ostane „bar još jedan dan, bar još
jedno godišnje doba, bar još jednu godinu, a onda siguran sam ostaćete zauvek.“107
Dušan Radović je došao u Beograd sa šesnaest godina iz manje sredine, odrastao i
vaspitan potpuno drugaĉije od velegradske omladine. I sam se rado sećao svojih prvih
beogradskih dana govoreći da su ga „zezali po Beogradu, ovi mandovi beogradski , sjajni
tipovi, ali kad doĊes ovako, kao da si došao iz bogoslovije“.108
Taj period „zezanja“ je brzo
prošao, Radović je postao pravi BeograĊanin. Po njegovim reĉima, to nije bilo baš
jednostavno jer je svojim vršnjacima lepo vaspitanog provincijalca (...) Da bi me prihvatili,
morao sam manje da slušam roditelje, a više njih. Polagao sam mnoge teške ispite (...) dok
nisam postao pravi BeograĊanin“109
Radovićev odnos prema Beogradu je bio pun brige, neke oĉinske ljubavi, ali i snaţne
kritike, kada su u pitanju odgovorni za nerešene probleme grada. Brinuo je sto se ruši stari
Beograd, ne bi li se napravile stambene zgrade110
, bunio se što urbanisti ne savetuju sa
graĊanima o novim planovima za graĊu i rušenje111
, pokušavao da predoĉi nedostatke visokih
solitera na obali Zemuna112
. O Beogradu svog detinjstva, o naselju Lisiĉji potok, gde je ţiveo
on kaţe: „Imali smo sve:fudbalsko igralište, igralište za odbojku, dva pekara, dve kafane, tri
kolonijalne radnje, ţenu koja je pravila kiselo mleko. (...) Sad to naselje nestaje. Sa
107
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 859 108
Isto, str. 10 109
Isto, str. 872 110
Isto, str. 869 111
Isto, str. 869 112
Isto, str. 870
![Page 42: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/42.jpg)
42
Kanarevog Brda silaze soliteri - divovi i ruše male porodiĉne kuće. Urbanisti nemaju ni srca,
ni duše, ni previše pameti.(...) Ja ih mrzim.“113
Redak je sluĉaj da knjiţevnik radi tekst za zvaniĉan deo turistiĉkog vodiĉa grada, a
Radoviću je taj posao poveren od strane Turistiĉkog saveza Beograda. U njemu je Radović
delom predstavio i svoje vedrije viĊenje grada nudeći Beograd kao grad koji će putnika
odmoriti, nahraniti, ponuditi nesto novo za videti, „odgovoriti na sva pitanja“114
.
Beograd je Radoviću prijao i zbog dovoljnog broja ljudi koji imaju dovoljno
slobodnog vremena. Govorio da „ ne voli one koji ţure, kojim je sve drugo vaţnije od sedenja
i ćaskanja, jer ako postoji nešto što bi se moglo nazvati duhom i atmosferom Beograda, za to
su iskljuĉivo zasluţni oni lenji i mudri umetnici (...) najcešći gosti beogradskih kafana“.
Prijao mu je takav Beograd, jer je i sam bio ĉovek koji nije imao previše aktivan ţivot
van svog pisanja. Rano je ustajao, pre zore, već oko ĉetiri sata i isto tako rano je i odlazio da
spava. Puno je vremena provodio razmisljajući, u dokolici i druţenju sa prijateljima, za
stolovima beogradskih kafana. Upravo taj niz beogradskih kafana moţe biti neka vrsta
hronologije njegovog rada, s obzirom da su mnoge njegove mudrosti nastajale upravo u
njima. Pisac knjige Sto mojih kafana, Sveta Lukić, opisujuću kultnu beogradsku kafanu
Šumatovac izmeĊu ostalog kaţe: „Sećam se jednog stola za kojim je carevao Duško Radović
(...). S njim je neprekidno sedeo njegov verni pratilac, uostalom i kolega, Aca Antić, kome
sigurno mnogo dugujemo što su saĉuvani salveti, papiri, i druge ceduljice na kojima je Duško
bio raspoloţen da proarĉi dobar deo svoga talenta.“115
Godinama je bio prvi gost u, tada poznatom, beogradskom restoranu Kasina, dok su
popodna bila rezervisana za restoran Maţestik, gde se redovno okupljao njegov krug kolega i
prijatelja. Prijatelje je smatrao najbliţom porodicom. Tu, u kafanama su i nastajale neke od
njegovih najvećih mudrosti. Po njemu se „duh razvija samo u neradu, u aktivnoj i kreativnoj
dokolici, jer da bi ĉovek nešto video, mora imati vremena da posmatra“.116
Uĉestvovao je u velikom broju akcija za zaštitu ţivotne sredine i za njih pisao tekstove
o Beogradu i BeograĊanima. Najpoznatija je brošura Volimo Beograd svakoga dana po
malo117
u kojoj je Radović na svoj naĉin pozvao graĊane da ĉuvaju svoj grad uz prigodne
113
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 369 114
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 858 115
Vitezovid Milovan, Majstore, dobro jutro, Zavod za udžbenike, Beograd, 2010, str. 106 116
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 871 117
Radovid Dušan, Volimo Beograd svakoga dana po malo, Gradski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine i gradski sekretarijat za informacije, Beograd, 1977. godine
![Page 43: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/43.jpg)
43
ilustracije Dušana Petriĉića118
. Neki tekstovi iz te brošure se i danas koriste kao javni pozivi
na oĉuvanje grada, iako su tada bili namenjeni samo najmlaĊim stanovnicima:
„Prijatelji ĉuvaju Breograd, neprijatelji ga ruše.
Ne rušite Beograd, dovoljno je rušen.
Došlo je vreme da ga gradimo i ĉuvamo“
„Za male BeograĊane i obaveze su male.
Ne moraju da grade i sade.
Dovoljno je ako ĉuvaju ono što su drugi
gradili i sadili.“
„Ako si nevaspitan, moli mamu i tatu da te vaspitaju“
„U vašim malim rukama je sudbina Beograda, verovali ili ne.“
Radeći na Studiju B, vodio je jedno vreme i emisiju pod nazivom Beogradske
incijative, koja je pozivala obiĉan narod, kako ih je on nazivao „kvalifikovane laike“ da daju
svoje predloge o tome, šta se sve pametno i korisno moţe uraditi u Beogradu i za Beograd.
Iako je emisija bila ozbiljnog karaktera, Radović je ponekad sebi dozvoljavao i malo šale,
koja je mogla biti zbilja, ali je ipak previše lepa da bi se ostvarila:
Kućice u parku u kojima bi se ĉuvale igraĉke za decu, što bi deca mogla iznajmljivati
za pola sata, sat, jer deci je to milije nego da se igraju sa svojim igraĉkama, ili ko da tegli
bicikle u park i zašto?
Vrtići. Mislim da bi svaka ustanova morala biti primorana da u svom krugu ima i
vrtiće za decu, da majke decu ne motaju u cik zore po gradu, a da jure potom na posao.
Da se otklone ove ubojite igraĉke iz parkova za decu. Kome one sluţe, majkama da ih
zastrašuju ili deci noge i glave da lome.
118
Petričid Dušan, srpski ilustrator i karikaturista, veliki prijatelj Dušana Radovida i njegov dugogodišnji saradnik, rođen 1946. godine, prim. autora
![Page 44: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/44.jpg)
44
Najveći opus tekstova o Beogradu je sigurno sastavljen od njegovih pozdrava
BeograĊanima sa vrha BeograĊanke iz studija radija Studio B. Moţemo ih slobodno
predstaviti na taj naĉin, kao pozdrave, jer iako su zvaniĉno nazvani i svrstani u kniţevnosti
kao aforizmi, sam pisac je smatrao da su nešto posebno. Posmatrajući neke od tih tekstova
(više o njima u odeljku Radio emisija Beograde, dobro jutro) moţemo reći da je bio u pravu.
Po već navedenoj definiciji aforizma, veliki deo njegovih misli se moţe svrstati u taj knjiţevni
rod. Ali postoji i deo koji ne ulazi u okvir aforizma i više se moţe staviti upravo pod
kategoriju onoga što je i sam Radović tvrdio – kategoriju usmenog predanja.
Beograd je u njima predstavljen na vrlo realan naĉin, pa knjiţevne romantike i stilske
obrade na temu Beograda nema. Više se mogu posmatrati kao kratki izveštaji sakupljeni u
sredstvima javnih informisanja i prepriĉani narodnim jezikom. U reĉima Dušana Radovića,
Beograd je bio „opipljiv“, svaĉiji, i mogao se istog momenta i uţivo videti, ako ste sluĉajno u
prilici na se nalazite baš na tom mestu o kome on trenutno govori. Iako na prvi pogled
jednostavan do obiĉnosti, tekst Dušana Radovića ima snaţnu poetsku crtu, koja je sveprisutna
kada su u pitanju njegovi tekstovi o gradu u kome je ţiveo. Beograd, iako velegrad, u
tekstovima Dušana Radovića ima mnoge karakeristike malo veće varoši, ĉime on ne ţeli da
ospori vaţnost i veliĉinu Beograda, već da time pokuša da ga zaštiti od otuĊenja, jurnjave i
sivila koji prate sve velike metropole. Ţeli da saĉuva ono arhaiĉno u njemu, ali mu ni jednog
momenta ne osporava modernizaciju, naravno, ako je u sluţbi i za dobro graĊana. Iz njegove
vizure Beograd je podeljen na Novi i Stari, na Zvezdaru i Palilulu, na odreĊene delove, ali
nikako rasparĉan. Do su za njega sve samo nazivi kockica jedne velike celine, uz pomoć kojih
je jasnije mogao poentirati svoju misao.
Ono što se iz mnogobrojnih Radovićevih tekstova moţe zakljuĉiti je, da je sam autor u
stvari ţeleo da saĉuva stari duh Beograda, ali ne po cenu zastarelosti i da ga modernizuje, ali
ne po cenu gušenja meĊu soliterima. Hteo je da posavetuje sve graĊane, kao i nadleţne u
gradskoj vlasti, kako da se ophode sa svojim gradom, da bi u njemu saĉuvali ono najlepše.
Brinuo je jer „Beograd ne liĉi na BeograĊane, nego liĉi na one u ĉijim je rukama bila,
decenijama, moć odluĉivanja“119
i zato je poţeleo da sa Beogradom bude ono što mora biti,
„ali u jednoj lepšoj i pitomijoj verziji. Neka se malo cenjka sa svojom sudbinom i ne pristaje
na sve. Neka se oblaĉi po poslednjoj modi, kao centar Njujorka, ali neka u nekom svom
Griniĉ Vilidţu ĉuva dušu“120
.
119
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 398 120
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 412
![Page 45: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/45.jpg)
45
121
121
Biljana Gratt, Razglednica Beograda-Dušan Radovid, karikatura Dušana Petričida
![Page 46: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/46.jpg)
46
5. Primena dela Dušana Radovića u masovnim medijima
5.1. Dušan Radovići i pozorište
Pozorište ili teatar je kulturna manifestacija koja podrazumeva direktan kontakt
glumca ili više njih i publike u gledalištu. Reĉ teatar dolazi iz grĉkog jezika i znaĉi
„posmatrati“122
. Pozorište je tako gledajući, medij koji ima zadatak da prenese poruku, ali
„ulica“ prenosa poruke nije jednosmerna kao kod moderniijih vidova masovne komunikacije,
vec je dvosmerna, s obzirom da je kontakt izmeĊu onoga koji daje poruku i onoga ko je
prima, direktan. Ovim ţelimo reći da je pozorište još uvek medij koji ne podleţe klasiĉnim
definicijama prenosa komunikacije, koje nam govore da je šema prenosa „odašiljalac - koder -
kanal veze - dekoder - primalac informacije“123
.
Kod pozorišta još uvek moţemo uzeti u obzir onu definiciju komunikacije koju je
veoma precizno definisao lingvista Ferdinand de Sosir124
, rekavši da govorna informacija
nema toliko stroga pravila kao pisana reĉ i da je samim tim apstraktnija od jezika, pisane reĉi,
a kao takvu ju je moguće izraziti na razliĉite naĉine u zavisnosti od liĉnog i emotivnog
doţivljaja, od individualnog pogleda na stvarnost onoga koji je šalje.
Zbog gore pomenutim karakteristikama, pozorište je jedan vid prenosa Radovićevog
dela, koji moţda i najbolje moţe da ga predstavi onakvog kako je sam pisac i ţeleo. Upravo
zbog tog direktnog, neposrednog kontakta sa gledaocima, izgovoreni tekst dobija trenutnu
potvrdu svoga kvaliteta i reakciju koja je oĉekivana. Kada govorimo o pozorišnom ţivotu
Radovićevog dela ne moramo se ograniĉiti samo na klasiĉne i zvaniĉne predstave na
pozorišnim daskama, već na listu moţemo uvrstiti i ona „mala pozorišta“ koja su se
odigravala po školskim uĉionicama, na školskim priredbama i na deĉijim proslavama, a
pravljena su na osnovu njegovih tekstova izabranih od strane samih uĉesnika, tj. dece.
Sam Dušan Radović je voleo pozorište, iako je drame pisao oprezno i retko. Nije mu
se dopadalo kako su tada izgledale deĉije predstave u pozorištima i na školskim priredbama.
Smatrao je da su to još uvek naivne idile okruţene laţnim dekorom i sve ostalo što je
uĉestvovalo u predstavi je bilo laţno. Bube, biljke, sunce, zvezde. Po njegovim reĉima je i
jezik najĉuvenijih bajki za decu bio previše nerazumljiv i trebalo ga je prevesti na ovaj
današnji, da bi ga nove generacije najmlaĊih mogle razumeti. Upravo se zbog toga potrudio
122
http://sr.wikipedia.org/wiki/pozorište 123
Milenkovid Slađana, Mediji i obrazovanje, Grafanpromet, 2008, Ruma, str. 9 124
Ferdinand de Saussure, rođen 1857.godine, umro 1913. godine je bio švajcarski lingvista
![Page 47: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/47.jpg)
47
kada bi dobio zadatak da napiše „naruĉene“ kratke predstave, koje su bile namenjene upravo
školskim manifestacijama. Njegove predstave su imale samo jedan ĉin, bile su takozvane
„jednoĉinke“, u kojima se ni na koji naĉin nije osetila bilo kakva loša osobina „naruĉenog
teksta“, veĉ su plenile svojom saţetošću, detaljnom osmišljenošću i svaka za sebe je, po
reĉima Milana Markovića bila „biser srpske dramske poezije za decu“125
.
Jedno, nešto malo drugaĉije „Malo pozorište“ ili nekadašnje „Pozorište lutaka NR
Jugoslavije“ je nakon smrti Dušana Radovića ponelo njegovo ime. Malo pozorište „Duško
Radović“ je najpoznatije pozorište za decu i omladinu u Srbiji, a od 1984. godine otvara za
odraslu publiku i Veĉernju scenu „Radović“ na kojoj je uspešno afirmisana nekada
jugoslovenska, a danas srpska satira sa delima kao što su Domanovićeva "Stradija", "Kad su
cvetale tikve" Dragoslava Mihailovića i "Hamlet studira glumu" Milovana Vitezovića. Kada
su ga, povodom proslave trideset godina rada „Malog pozorišta“, upitali šta bi drugaĉije
uradio od onoga što je do tada uraĊeno, Dušan Radović je rekao: „Trudio bi se da još bolje
upoznam decu. Da svaka reĉ, svaki gest, svaka boja i oblik budu precizni i delotvorni. Mnogo
bih maštao i neprestano pokušavao da otkrijem nove mogućnosti za poetske dimenzije
predstave. Verovao bih da tome nema granica.“126
5.1.1. Pozorišne predstave za decu
Jedna od najĉešće izvoĊenih predstava po tekstu Dušana Radovića je sigurno Kapetan
Dţon Piplfoks. Prvenstveno pisan kao radio-drama za decu, ovaj tekst je bio adaptiran iz
radijskog u pozorišni tekst i izvoĊen na mnogobrojnim scenama. Prvi put je izvedena davne
1962. godine u deĉijem pozorištu Boško Buha i svojim pojavljivanjem iznenadila mnoge
svojim naĉinom parodiranja i ismevanja banalnih priĉa za decu o gusarima. Svojim
delovanjem na pozorišne radnike je ubrzala razvoj deĉije dramaturgije na prostorima bivše
Jugoslavije. Sa istim pozorištem, gusarska komedija Kapetan Dţon Piplfoks je gostovala na
raznim festivalima, prvenstveno u zemlji, na festivalu Sterijino pozorje127
u Novom Sadu, a
potom i u inostranstvu i to u Veneciji 1963. godine i u Pragu 1965. godine. Ono što se mora
spomenuti, a potvrĊuje tezu da je delo Dušana Radovića aktuelno kako u vremenu u kome je
stvarao, tako i danas, posle skoro pedeset godina, je i ĉinjenica, da se ova gusarska komedija i
danas izvodi na srpskim pozorišnim scenama.
125
Markovid, Milovan M., Radovideve jednočinke, za Detinjstvo, knjiga 1-2, Novi sad, 2003, str. 68 126
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 471 127
U režiji Miroslava Belovida, prim. autora
![Page 48: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/48.jpg)
48
Jedna od poznatih adaptacija je raĊena povodom devedeset godina od roĊenja samog
autora i to u saradnji beogradskog Bitef teatra i Deĉijeg kulturnog centra Beograda. Ovoga
puta je forma predstave potpuno prilagoĊena današnjoj deci i tome bi se Radović sigurno
radovao. Predstava je, naime, mjuzikl sa puno plesa i to uz modernu muziku kao što je
brejkdens i hip hop, a u predstavi su samo dva profesionalna glumca, dok su ostali ili deca ili
amateri u glumaĉkom poslu.
Poslednja u nizu je obrada dela u adaptaciji smederevskog pozorišta Patos, a jedan od
reditelja, Nikola Jovanović kaţe da ih Dţon Piplfoks podseća na lepe trenutke druţenja u
detinjstvu, kao i na prve odgovorne zadatke koje su dobijali kao deca. Cilj njihove adaptacije i
njihova velika nada je da će ova predstava biti interesantna i deci i odraslima, naglašavajući
da je „sam tekst ostavljao dosta mesta za razvijanje mašte i to je ono što delo Dušana
Radovića ĉini genijalnim, a glumcima daje dosta prostora za razigravanje i igru.“128
Da kvalitetno delo ne poznaje granice, da je Dušan Radović pisao za sve i za svuda,
potvrĊuje i ĉesta postavka ove predstave u Pozorištu mladih u Sarajevu. Kako se u najavi
ovog pozorišta kaţe, poruka je, izmeĊu ostalog i da „ništa ne moţe zameniti prijatelja i
vaţnost njegovog prisustva u našim ţivotima“129
. Dušan Radović bi se sa sigurnošću sloţio.
Pozorišna predstava Na slovo, na slovo, je nakon velikog uspeha na televiziji,
postavljena i na pozorišnoj sceni i to još za ţivota Dušana Radovića. Reţiserka emisije Vera
Belogrlić u saradnji sa starom ekipom saradnika, uradila je dve verzije za Malo Pozorište.
Poslednja adaptacija je uspešno izvedena u formi mjuzikla u Pozorištu na Terazijama,
u Beogradu, sa premijerom 17. Aprila 2010. godine. Jedan od saradnika na adaptaciji,
Vladimir Andrić je tim povodom rekao da je osećao veliku odgovornost pri radu na adaptaciji
i u svojoj ţelji da saĉuva duh Dušana Radovića, a u isto vreme da postigne ono što je naumio,
a to je da pribliţi priĉu nekadašnjih aktera Miće Tatića i Aćima današnjoj deci. Posle toliko
godina nakon prve verzije, vaţno je bilo naći vezu i sa današnjim generacijama kako bi „
mjuzikl sa zadovoljstvom gledali i današnji mališani i njihovi roditelji, ali i oni, koji su pratili
seriju emitovanu pre više od ĉetrdeset godina.“130
Ĉak i sa primesama sadašnjeg doba, i sa adaptacijom po meri modernog deteta, ova
predstava, mjuzikl je najbliţi naĉin da se umetnost pribliţi najmlaĊima. Puna neţnosti,
zdravog duha, fantazije i deĉije naivnosti ova verzija predstave, nije izgubila nimalo na onoj
jedinstvenosti koju je imala pre skoro pola veka od danas.
128
http://semendria.com/kapetan-dzon-piplfoks-predstava-za-decu-svih-uzrasta/ 129
http://www.infobar.ba/desavanja/event/kapetan-dzon-piplfoks/ 130
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/16/Kultura/
![Page 49: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/49.jpg)
49
5.1.2. Pozorišne predstave za odrasle
Ĉe, tragedija koja traje131
je dramska poema, napisana zajedniĉkim snagama Dušana
Radovića i njegovog najboljeg prijatelja Matije Bećkovića. Po priĉi Milovana Vitezovića,
drama je pisana javno, u tadašnjoj Gradskoj kafani na Trgu Republike u Beogradu. Glasno
izgovarani tekst je brzo je preko prisutnih u Sali stizao u sve delove grada. Ideja da napišu
knjigu je došla nakon tragiĉne smrti poznatog revolucionara Ernesta Ĉe Gevare. Poemu je
objavio i poznati slovenaĉki ĉasopis Delo, a na pozorišnim daskama je izvedena od strane
pozorišta ITD Studentskog centra u Zagrebu. Autori su predlagali da na sceni budu velike
slike Prometeja, Dedala i Ikara, Hrista, Stevana Filipovića, Gagarina i Ĉe Gevare „svih onih
koji su širili ruke i pokušavali da polete prema dalekim i nedostiţnim ciljevima. Tragiĉna
sudbina ovih plemenitih zanesenjaka – to je ta „tragedija koja traje“132
Neki delovi poeme
govore i o besmislu te zanesenosti: „Metak je univerzalni lek. Metak je lek protiv glavobolje.
Metak je poslednja reĉ medicine. (...) Metak se moţe dobiti i u našoj zemlji.“133
Priredbe se takoĊe mogu svrstati u pozorišnu umetnost iako nisu imale premijere i
veliki broj izvoĊenja. Kao i za sve ostale medije, tako je Radović po narudţbini pisao i
tekstove za potrebe priredbi za odrasle. Ĉuveni Susreti ĉetvrtkom, pokrenuti 1952. godine u
tadašnjem Domu pionira, bili su pioniri u okupljanjima na kojima su deca mogla dobiti
odgovore vezane za umetnost, nauku i uopšte za pojmove iz svakodnevnog ţivota. Sam
Dušan Radović je, ne samo pisao za Susrete ĉetvrtkom, već je i uĉestvovao u njima, druţeći se
sa decom i odgovarajući na pitanja. Ĉetvrtko je bio lutak koji je komunicirao sa decom i
postavljao pitanja i deci i gostima:
Ja ću sa vama da veţbam jednu malu i laku gramatiku. Ja ću govoriti pogrešno, a vi govorite
taĉno...Hoćete li? (...)
Ne kaţe se HOĆEM, već se kaţe (deca odgovaraju - HOĆU)
Ne kaţe se NOĆEM, već se kaţe (deca odgovaraju - NOĆU)
Ne kaţe se VOLEM, već se kaţe (deca odgovaraju - VOLIM)
Ne kaţe se ŠTA JE, već se kaţe (deca odgovaraju - MOLIM)
Ne kaţe se SKAĆEM, već se kaţe (deca odgovaraju - SKAĈEM)
Ne kaţe se PLAĆEM, već se kaţe (deca odgovaraju - PLAĈEM)134
131
Radovid Dušan, Matija Bedkovid, Če, tragedija koja traje, Nezavisno izdanje, Beograd, 1970. godine 132
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 147 133
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 512 134
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 788
![Page 50: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/50.jpg)
50
Povodom tradicionalne priredbe Veliki školski ĉas, koja se odrţava u Kragujevcu
svakog 21. oktobra, u znak sećanja na nevine deĉije ţrtve fašistiĉkog terora, Dušan Radović je
1971. godine je napisao tekst u stihovima, koji je posle objavljen kao knjiga stihova Crni
dani135
. I taj tekst je bio naruĉen od strane organizatora priredbe i povodom tog dela, Radović
kaţe: „Prihvatio sam da napišem tekst o kragujevaĉkoj tragediji, pre svega, iz moralne
obaveze prema društvu u kome ţivim, prema narodu kome pripadam i ĉiju sudbinu delim. (...)
Pisao sam uzbuĊen, traţeći neke reĉi nade i ohrabrenja, govoreći na tom strašnom mestu da je
ţivot veliki i lep. (...)“136
Ovi stihovi su redak primer Radovićeve poezije, gde nema humora,
vedrine i poziva na igru, ali ima jasnih poruka poslatih uz pomoć jednostavnog jezika i
poznatih reĉi, koje se kao i poruke protkane humorom, ureţu u pamćenje ĉitaoca već kod
prvog ĉitanja:
Loši Ċaci šapuću dobrim Ċacima
kako se umire,
drţe se ĉvrsto za ruke
da niko ne izda,
profesori ih još jednom pogledom prebrojavaju.
Dobro je, to je dobar razred, dobra deca, ne postavljaju suvišna
pitanja.
Nešto se strašno dešava, svima, pa i njima.
Umiru sa radnnicima, seljacima, popovima, lekarima, ako pravi ljudi.
Prvi put su ih pustili meĊu odrasle, nema više malih i velikih,
svi su dovoljno veliki da budi broj i meta.
Mali prevareni muĉenici,
Strašne ţrtve strašnog dana!137
Sliĉna tematika se moţe videti i u tekstu pisanom za predstavu Lomaĉa, izvedenoj premijerno
24. maja 1969. godine u Narodnom pozorištu u Uţicu:
Ostavljamo vam sve svoje neutrošene dane,
sve što nam je pripadalo i još moglo pripadati.(...)
Rodite našu decu,
govorite naše reĉi,
gledajte kroz naše prozore,
trošite naše dane. (...)
135
Radovid Dušan, Crni dani, Spomen park, Kragujevac, 1971. godina 136
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 148 137
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 803
![Page 51: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/51.jpg)
51
5.2. Dušan Radović i novine
Novinarstvo je, u stvari, kamen na kome se izgradilo celokupno stvaralaštvo Dušana
Radovića. On je prvenstveno bio novinar po profesiji, a tek onda knjiţevnik. Moţemo reći da
je on nesvesto stvarao knjiţevna, tj. umetniĉka dela, pišući iz pozicije novinara. Ovde,
naravno, izuzimamo, njegov opus deĉijih pesama, ali i one su jednim delom nastala u vreme
kada je radio u novinskim redakcijama i pisao za njih. Kroz ovo poglavlje će biti jasnije
prikazano, koliko je Dušan Radović, u stvari, bio više novinar po izboru radnog mesta, a
knjiţevnik više po vokaciji. Svoj posao novinara je voleo, bio je, kako je i sam govorio
„ĉovek redakcije“138
. Dolazio je na posao ĉak i kada nije morao, nedeljom ili praznicima.
Smatrao je da pravi, dobar novinar mora puno vremena provoditi na poslu i to je doĉarao
reĉima da dobri novinari umiru u toaletima svojih novinskih kuća. Za njega je bilo
nedopustivo, ono što je osamdesetih godina bila praksa u nekim beogradskim listovima - da
jedan ĉovek nosi dve funkcije u listu, kao urednik i kao direktor, a da pritom godišnje napiše
tek poneki tekst. Po njemu su to bile samo politiĉke, a ne novinarske funkcije. Dušan Radović
kao novinar je predstavljen i u drugim poglavljima, koja se bave radijom i televizijom, a ovde
će najviše biti reĉi o tekstovima koji su pisani za klasiĉne novinske ĉasopise, tj. za medij koji
se samo ĉita, ne sluša i gde ima slika, ali ne pokretnih.
U prvim novinama, u kojima je dobio posao, ostao je punih pet godina. Od 1947. do
1952. godine. Redakcija Pionirskih novina je bila mesto odakle je poĉeo svoju novinarsku
karijeri, pišući pesme i tekstove za decu. Redakcija, u kojoj će mu kolege biti neka od
najpoznatatijih imena naše knjiţevnosti, Branko Ćopić, Arsen Diklić, Mira Aleĉković, Jelena
Biblija. Vrlo brzo je dobio i mesto urednika, a o svom prvom danu rada u novinarstvu poslu
kaţe: „Toliko sam bio uzbuĊen, da sam poĉeo da povraćam. (...) Ne sećam se taĉno koji je to
datum bio, februara 1947., ali srećnijeg i znaĉajnijeg dana u svom ţivotu i radu ne mogu da se
setim“.139
Upravo u to vreme su nastali prvi stihovi njegove, već spomenute pesme Strašan
lav. To je jedan od dokaza da je poĉeo sa novim naĉinom pisanja ĉak i pre Vaska Pope, iako
je Radovićeva zbirka koja je tu pesmu sadrţala, izašla godinu dana nakon prve Popine zbirke
pesama.
Novinarski stil pisanja, kratak, saţet, sa poentom, ostao je karakteristiĉan za ceo
njegov radni vek. Sam je govorio da samo tako ume. „Jedna kucana strana, to je to. (...)“140
138
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola-sabrani spisi, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 47 139
Isto, str. 56 140
Isto, str. 270
![Page 52: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/52.jpg)
52
Sedamdesetih godina je bio zaposlen u redakciji NIP Borba, a istovremeno je radio i
honorarno za poznati beogradski list Veĉernje novosti, gde je ureĊivao deĉiju stranu. Zadatak
mu je bio da tekstom isprati karikature na temu divljeg zapada. Njegovi tekstovi su bili pod
ribrikom Western i jedan od njih je dobar primer kako je i svoje novinarske zadatke radio po
principu pesama za decu, sa igrom reĉi, sa neobiĉnim i „zaĉudnim“ oblicima koji iznenaĊuju
ĉitaoca i privlaĉe mu paţnju, pozivajući ga na igru:
„Bio jedan šerif strog,
ni za sebe ni za svog,
ludo pošten kao bog,
rigorozan samo zbog:
ĉaĉkanjanosaiuva,
drpanjasvegaisvašta,(...)
tabanjanapraznik,
podbrckivanjaucrkvi,(...)
pušenjabezfiltera!“141
Jedno vreme je pisao ĉuvene TV kuvarice, kratke kritike televizijskih lica i
televizijskog programa, jednom nedeljno u formi distiha, objavljivane u ĉasopisu o televiziji
TV Novosti. Uz njih je obavezno išla i karikatura njegovog dugogodišnjeg saradnika i
prijatelja, Dušana Petriĉića. Kritike su bile saţete, pune istine, humora i zaĉinjene onom
koliĉinom satire koja je bila dovoljna da se poruka prihvati bez uvrede. Zorica Jevremović,
dramaturg, je za Radovićeve tekstove rekla da su „odavno postale ep o našem televizijskom
programu“142
. Najĉešće su bili spominjani oni koji su u direktnom kontaktu sa gledaocima,
spikeri, voditelji, legende tadašnje televizije:
„Te-ve dame smeškaju se stalno,
Ne iz srca već više oralno“
„Gleda Bane143
sa naslovne strane
Na dušmane što mu traţe mane!“
141
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 82-83 142
Vitezovid Milovan, Majstore, dobro jutro, Zavod za udžbenike, Beograd, 2010, str. 165 143
Vukašinovid Bane, legendarni novinar Televizije Beograd, urednik i voditelj emisije „Beogradska hronika“, prim. autora
![Page 53: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/53.jpg)
53
5.2.1. Deĉiji ĉasopis „Poletarac“
Ĉasopis za decu Poletarac je jedinstveni primer jednog lista koji je, sa jedne strane,
zvaniĉno trajao samo nepune dve godine, do maja 1975. godine, nakon ĉega je ugašen, a sa
druge ostao zapamćen kao najbolji ĉasopis za decu koji je ikada izlazio na prostoru Srbije.
Izašlo je devetnaest brojeva sa ukupno 1600 stranica velikog formata. Ne samo da je nastavio
da ţivi u sećanju, već je pretoĉen pod istim nazivom i u deĉiju televizijsku emisiju. Radovićev
rad kao urednika u Poletarcu je Milovan Danojlić doĉarao na sledeći naĉin: „Sedeo je od jutra
do mraka, u jednom tesnom sobiĉku na Trgu Marksa i Engelsa, telefonirao slikarima i
piscima, davao zadatke i uputstva, disao sa listom i za list“.144
Sa ovog aspekta posmatrano, potpuno je nelogiĉno zbog ĉega je Poletarac bio
društveno neprihvaćen, zašto je nailazio na otpor u školama i sada se mogu i razumeti
Radovićevi komentari iz tog vremena u kojima je kritikovao trţište deĉije štampe i smatrao ga
korumpiranim. Kvalitet ĉasopisa se moţe videti i u ĉinjenici da je postigao i evropsku slavu, o
ĉemu svedoĉi i namera francuskih novinara da se takav projekat uradi i za francusku decu. Isti
ilustrator kao i kod domaćeg lista, već spominjani Dušan Petriĉić, trebalo je da oslika i
naslovnu stranu francuske verzije.
Ono što je Radovićev Poletarac razlikovalo od ostalih ĉasopisa je bila velika koliĉina
tekstova koji su bili istovremeno inteligentni i interesantni. Pouĉni, a laki za pamćenje,
jednostavni, a puni informacija. Poĉevši od slova, preko godišnjih doba, meseci u godini,
geografskih pojmova, do ĉlanova familije. Od razliĉitog nareĉja, ekavice i ijekavice, pa do Ive
Anrrića i Ivana Gorana Kovaĉića. Na njegovim stranicama su predstavljani Jovan Jovanović
Zmaj, Desanka Maksimović, Petar Koĉić. Sve su to pojmovi koje su deca mogla upoznati
kroz ĉasopis, pojmovi koji su bili propraćeni odliĉnim dizajnom, veselim i raznobojnim
ilustracijama Dušana Petriĉića. Reţiser, Dţon Timoti Bajford, koji je reţirao televizijsku
seriju Poletarac je doslovno rekao o ĉasopisu: „Nikada u ţivotu nisam video tako nešto
lepo“.145
Za kratko vreme koliko je ĉasopis postojao bio je „dete udruţene mašte mnoštva
jugoslovenskih autora, njihov liĉni prilog kulturi i prosveti (...)“146
Izdavaĉka kuća „Rad“ je objavila ĉetiri knjige pod nazivima ĉetiri godišnja doba, koje
su izbor najboljih i najpouĉnijih priloga, kao i najlepših ĉasopisa. Ni knjiga, kao ni ĉasopisa
više nema, ostali su jedino muzejski primerci u Narodnoj biblioteci Srbije.
144
Danojlid Milovan, Radovid, prijatelj i urednik, u predgovoru za Prolede: Poletarac Dušana Radovida, Rad , Beograd, 1987 145
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 116 146
Isto, str.119
![Page 54: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/54.jpg)
54
147
147
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Jesen:Poletarac Dušana Radovida, http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2816
![Page 55: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/55.jpg)
55
148
148
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Prolede:Poletarac Dušana Radovida,http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2818
![Page 56: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/56.jpg)
56
149
149
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Prolede:Poletarac Dušana Radovida,http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2818
![Page 57: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/57.jpg)
57
150
150
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Leto:Poletarac Dušana Radovida http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2817
![Page 58: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/58.jpg)
58
151
151
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Leto:Poletarac Dušana Radovida http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2817
![Page 59: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/59.jpg)
59
152
152
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Jesen:Poletarac Dušana Radovida, http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2816
![Page 60: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/60.jpg)
60
153
153
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Prolede:Poletarac Dušana Radovida,http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2818
![Page 61: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/61.jpg)
61
154
154
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Prolede:Poletarac Dušana Radovida,http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2818
![Page 62: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/62.jpg)
62
155
155
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Prolede:Poletarac Dušana Radovida,http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2818
![Page 63: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/63.jpg)
63
156
156
Digitalna narodna biblioteka Srbije, Prolede:Poletarac Dušana Radovida,http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2818
![Page 64: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/64.jpg)
64
5.3. Dušan Radović i film
Film, kao medij, nije previše privlaĉio Dušana Radovića, te zbog toga i nemamo veliki
broj tekstova koji je raĊen za navedenu oblast. Da li zbog same duţine teksta, tj. scenarija koji
je bio potreban, a koji je bio u suprotnosti sa navikom autora da piše u kratkim formama ili
zbog slabe ekspanzije samog filma u tom periodu, ne moţe se taĉno utvrditi. Filmska
industrija je tih sedamdesetih godina u Jugoslaviji, još uvek bila u zaostatku za televizijskom i
samim tim je potreba za materijalima bila manja. Radović se jeste ostvario i na filmu, ali
uglavnom u tekstovima za kratke animirane ili kratke dokumentarne filmove. Generalno je
javnost slabo i upoznata da se Dušan Radović uopšte i bavio pisanjem za film, a naroĉito je
nepoznato, da je to bilo u toj meri koja je saĉuvana, sakupljena i objavljena u sabranim
spisima Dušana Radovića, Baš svašta. Sam prireĊivaĉ spisa kaţe da bi još više materijala bilo
da su u obzir uzeti i tekstovi na kojima je on bio koautor i redaktor.
Pisao je sinopise za kratke filmove, kako ih je nazivao prospekte gradova bivše
Jugoslavije, Zagreba, Beograda, Dubrovnika, Mostara, Ohrida. Predlagao je da re reklamira
arhitektura navedenih gradova i da se predstave njihove lepote. Ono što je u tome interesantno
je da je njegova ideja bila da to budu animirani, crtani filmovi koji bi tako predstavljali
spomenike uz humoristiĉne prateće komentare. Postoje i sinopisi za film o Lepencima, koji su
trebali da predstavljaju davne pretke našeg naroda, nešto poput današnjeg junaka crtanih
filmova Asteriksa.
Jedan od filmova koji je realizovan po scenariju Dušana Radovića je i Kako su se
volele dve budale, tridesetominutni film i kome su igrali legendarni Dragan Nikolić i Milena
Dravić, kao i ĉuveni Dragomir Gidra Bojanić. U pitanju je niz povezanih anegdota,
jednostavnih, obiĉnih do banalnosti. Prikazana je ljubav, za koju se dvoje mladih ljudi bore,
igraju se ljubavi, brane se od nje i sve to bez velikih reĉi i suvišne drame.
Osim sinopisa za filmove, Radović je radio i recenzije za filmove, kritike koje su bile
kao i knjiţevne, veoma realne i taĉne. Kometarisao je kultni film tog vremena Gorile, po
scenariju Dušana Savkovića o jugoslovenskoj koloniji u pariskom podzemlju, precizno
primetivše da je premalo jugoslovenskih karakteristika kod momaka koji su prikazani u filmu.
Isto tako je bio dosta kritiĉan i prema scenariju za film Derviš i smrt, Zdravka Velimirovića,
govoreći da je jezik filma previše naporan za praćenje, ako i da ima previše pozorišnih scena
za jedan film. Nije ĉitao samu knjigu, te se ogradio od savršene procene, ali iz ove perspektive
sada gledano, moţemo reći da je bio u pravu.
![Page 65: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/65.jpg)
65
5.4. Dušan Radović i radio
Radio Beograd je mesto gde je Radović po prvi put došao u kontakt sa publikom uz
pomoć masovnog medija. Svoj radni vek završava takoĊe u radijskoj kući, ovoga puta u
Studiju B odakle odlazi u penziju.
Godine 1925. osnovano je akcionarsko društvo Radio, a u martu 1929. sveĉano
otvoren program Radio Beograda. Nakon Drugog svetskog rata, srpski radio se pojavljuje kao
deo jugoslovenske mreţe i vrlo brzo stiĉe veliki broj slušalaca. Radio kao medij je u to vreme
bio izuzetno popularan naĉin da se što većem auditorijumu prenesu odreĊene poruke, bilo da
su one bile informativnog ili zabavnog sadrţaja.
5.4.1. Radio drama „Kapetan Dţon Piplfoks“
Dušan Radović dolazi 1952. godine na mesto urednika preograma ze decu Televizije
Beograd. Već 1953. piše radio-dramu Kapetan Dţon Piplfoks, spomenutu u poglavlju o
pozorištu. Tekst radio drame Kapetan Dţon Pilfoks je autentiĉna drama za decu sa muziĉkom
pratnjom. Na veoma interesantan naĉin prikazuje gusarskog kapetana Pilfoksa, koji je pozvan
da prekine svoju penziju i povede staru gusarsku druţinu u borbu protiv do tada nepobedivog
sedmoglavog ĉudovista. Tekst nam vedrim tonom doĉarava ne baš tako vedre scene, kao i
veoma opasne situacije. Pomenute situacije stavlja na granice apsurda i one time dobijaju
karakteristiku humora. Radio drama se naziva i „pozorište zvuka“, jer se zvuk koristi u
nekoliko oblika. Poĉevsi od glasa spikera koji pojašnjava predhodne i uvodi nas u naredne
scene, preko muzike koja prati dešavanje radnje, do tonova koji oponašaju stvarna dešavanja.
Kapetan Pilpofks je opremljen starim oruţjem, dat mu je stari brod na korišćenje i
obezbeĊena mu je stara posada gusara. Svi zajedno neustrašivo kreću u potragu za ĉudovištem
iako ih prate zastrašujuce informacije o uţasima po kome je sedmoglavo ĉudoviste poznato.
Uz pomoc saveta ĉarobne pećine, druţina dobija ideju kako da nadvlada neman, a naĉin je
upravo ono što je i pišĉeva poruka najmlaĊima. Mudrost, pamet i znanje su najmoćnije oruţje.
To oruţje je pomoglo kapetanu Pilfoksu da nadmudri ĉudovste i odseĉe mu svih sedam glava.
Drama ima elemenate bajke, što objašnjava dodatak naslovu koji glasi – gusarska
bajka u više slika, ali nije bajka. Izostavljeno je previše slatkoreĉivosti, jezik je jasan, pojmovi
su, iako ĉarobni, pribliţeni deci korišnjenjem istih pri svakodnevnim aktivnostima.
Vremenska razdaljina je ublaţena korišćenjem pojmova iz savremenog ţivota.
![Page 66: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/66.jpg)
66
Iako je tekst napisan u formi radio drame, Kapetan Dţon Piplfoks je, kao što je već
spomenuto doţiveo mnogobrojna izvoĊenja na scenama stvarnih pozorišta, prevedena je na
nemaĉki i igrana na scenama pozorišta i u Nemaĉkoj.
Radovićeva radio drama je doţivela veliki uspeh, moţda i zbog toga što se pojavila u
jednom veoma teškom vremenu, u kome su se još uvek osećale strašne posledice rata, društvo
je bilo siromašno i svuda je bilo sivilo posleratne sakodnevnice. Kapetan Dţon Piplfoks je
uspeo da unese vedrine i humora, jer je u pitanju neobavezujući humor i tema koja je daleko
od doskorašnjih stradanja i muka uzrokovanim ratom koji se završio samo koju godinu ranije.
S druge strane, do tada su radio drame i drame za decu uopšte, bile u stvari samo loše
prepriĉane bajke ili moralno-pedagoške pridike koje su neuko prepravljane u dramski oblik.
Sveţina koju donosi prva Radovićeva drama za decu je seme koje je pomoglo raĊanju
potpuno autentiĉne dramske umetnosti za decu.
Radio drama Kapetan Dţon Piplfoks je emitovana nekoliko puta na razliĉitim
nemaĉkim radio stanicama, a na radiju u Srbiji je imala više od sto izvoĊenja. Jedan od
dijaloga u drami je pokazatelj neodoljive Radovićeve parodije na uĉenje, kao i predlog za
najrazliĉitije naĉine obrazovanja. Uz humor prihvata neke nepobitne ĉinjenice, ali isto tako uz
humor i veoma jednostavan, a pritom potpuno neoĉekivani naĉin, rešava problem nedostatka
pameti u gusara:
„Kapetan: Dobro , a pitam ja vas, slušajte me dobro – imamo li mi, gusari, pameti?
(...)
Kapetan: Prema tome, ako mi gusari nemamo pameti – a verovatno da je i nemamo –
kako ćemo savladati to ĉudovište sa sedam glava?
(...)
Kapetan: Predlaţem...slušajte – ne predlaţem nego nareĊujem da cela posada od
danas pa za još dvadeset i jedan dan – rešava ukrštene reĉi!“157
Odsustvo klasiĉne didaktike, tako specifiĉno za Radovićevo delo je ovde oĉigledno,
ali nije izostavljen predlog naĉina kako se do znanja i informacija o raznim pojmovima moţe
doći na interesantniji i pristupaĉniji naĉin. Skroman kao i uvek, kada je njegov rad u pitanju,
Radović je razlog velike popularnosti Kapetana Dţona Piplfoksa video u vremenu u kome je
tekst nastao. Vremenu, u kome su ljudi imali puno ozbiljnijh problema i trebalo im je nešto
što bi ih vratilo njima samima. Najlakši put ka tome je povratak u detinjstvo. Kao i kompletna
drama, i datum njenog prvog izvoĊenja je pun humora, šale i smeha.
Radovićev zadatak je bio da spremi nešto za 1. April 1953. godine.
157
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 5
![Page 67: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/67.jpg)
67
5.4.2. „Kako su nastale ruţne reĉi“
Radio igra za decu Kako su nastale ruţne reĉi je napisana i izvedena na Radio
Beogradu 1959. godine i ostala je upamćena kao dobar primer slanja odreĊene poruke kroz
igru i deĉiji tekst. Sama priĉa prati nastanak ruţnih reĉi koje su otkrivene sluĉajno kod jedne
male princeze i interesantnim nabrajanjem, povratkom u prošlost uz jednostavne taktove
muzike, dolazi se do zakljuĉka da je izvor ruţnih reĉi njen otac, kralj Riĉard. U meĊuvremenu
su bili uhapšeni i zamalo osuĊeni na smrt i sluškinja Margarita i konjušar Barnabas i Klaudije,
ĉuvar svetionika. Ali kako je na kraju utvrĊeno da je kralj glavni krivac za nastajanje
problema, ukinute su sve kazne i odustalo se od vešanja, jer „zašto da ga obese? On je bio
kralj, a osim toga bio je, verovatno, mnogo ljut na reku Men i na obalu koja se odronila!“158
u
momentu kada su je došlo da izgovori ruţne reĉi. Naravno, Radović je kao ruţnu reĉ uzeo
pridev “šašav“, ţeleći u stvari samo da skrene paţnju deci na odnos prema lepom izraţavanju.
Sa druge strane poslao je poruku odraslima, da je, u stvari, deĉije ponašanje u mnogome
uslovljeno slikom koju odrasli šalju i da od njih zavisi razvoj deĉijeg izraţavanja, ophoĊenja
prema stvarima oko sebe i odnosa prema drugim ljudima. Kao i u drugim oblicima
izraţavanja i ovde Radović kombinuje dešavanja iz stvarnog ţivota sadašnjeg vremena, sa
tradicijom, mitovima i likovima iz bajki, koji su, kao i stvaran ţivot, deci veoma bliski.
Naravno, i ovaj tekst pisan za radio je doţiveo brojne adaptacije i ima ĉesta izvoĊenja u
pozorištima za decu.
Pored dve navedene radio drame za decu, Dušan Radović je za isti medij napisao i
Priĉe za Gordanu, radio dramu koja je emitovana 1965. godine, kao i radio igru Jednoga
dana emitovanu tri godine kasnije. Radio emisija Dobro jutro deco postavljena je 1. juna
1955. godine na inicijativu Dušana Radovića i danas traje i po istom principu kao i pre više od
pola veka. Time je nastavio ideju na se deci obraća direktno. Nakon zbirke pesama Poštovana
deco i poĉetka direktnog obraćanja, dolazi i Dobro jutro deco. Deca se pozdravljaju svako
jutro u sedam sati uz petomunutnu priĉu koja ih na lep naĉin uvodi u dan koji je pred njima.
Kaţu da je Dušan Radović jednog dana stavio prst na ĉelo i rekao da decu treba buditi
priĉama i to taĉno u sedam, a priĉe moraju biti veoma dobre. Vreme emitovanja je, kao i kod
emisije Dobro jutro Beograde, veoma rano, pa ĉak i za ranoranioce. Kada su Radovića
jednom prilikom upitali zar ne bi bilo lakše da je „laku noć“, nego „dobro jutro“, odgovorio
je: „Noć je u nadleţnosti nekog drugog. Ja sam jedino ujutru ţiv i budan“ 159
158
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 585 159
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, 2010, Beograd, str. 180
![Page 68: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/68.jpg)
68
5.4.3. Radio emisija „Beograde, dobro jutro“
Radijska emisija Beograde, dobro jutro je do sada bez pandana u istoriji radija u
Srbiji. Moţda je ne moţemo baš okarakterisati kao nacionalno blago, jer je bila više „lokal
patriotska“, ali na nivou Beograda i prostora gde se emitovanje moglo ĉuti, sigurno je imala
status institucijalne emisije. Po osećanju samovoljne „obaveze“ da se mora poslušati, najbolje
je moţda da je uporedimo sa informativnom emisijom Dnevnik.
Kao što je poznato, ne samo kod nas, već i inaĉe, dnevne vesti, tj. informativne emisije
sa najvaţnijim dnevnim dogaĊajima iz zemlje i sveta, jesu nešto što se obiĉno ne propušta. Sa
njima se poĉinje ili završava dan, traju kratko i uglavnom svi uzmu vremena da ih poslušaju
ili pogledaju i onda nastave sa uobiĉajenim aktivnostima. Ostale su i priĉe da taksisti nisu
hteli da krenu sa taksi stanice, iako je klijent seo u auto, sve dok Dušan Radović ne završi
ĉitanje svojih poruka za to jutro.160
Upravo tako se moţe, za poĉetak, opisati znaĉaj Radovićeve emisije Beograde, dobro
jutro. Emisija je prvenstveno zamišljena kao ĉitanje aforizama Dušana Radovića od strane
profesionalnih spikera. Trebalo je to da zvuĉi kao neka vrsta dnevne hronike koja će sa dozom
zdravog humora i karakteristiĉne poetike Dušana Radovića, obaveštavati graĊane o
svakodnevnim dogaĊanjima. U meĊuvremenu je došao predlog da autor liĉno pozdravlja
BeograĊane svojim glasom i legenda je poĉela da se raĊa.
Radio Studio B je 1. aprila 1970. osnovala grupa novinara dnevnog lista Borba, kao
prvu stanicu izvan sistema drţavnih elektronskih medija. Potpunu revoluciju u ureĊivaĉkoj
politici je predstavljala programska šema - gradski, lokalni radio sa jednom cakom – više
muzike, manje priĉe. To znaĉi red muzike, nekoliko informacija vaţnih za gradsko
stanovništvo, i onda ponovo muzika.161
Kada smo kod informacija za gradsko stanovništvo,
vaţno je reći da je i tu uvedena novina. Tadašnji urednik, ĉuveni Đoko Vještica direktno je
komunicirao sa gradskim komunalnim preduzećima. Kod ukljuĉenja uţivo, vrlo ĉesto su
postavljana i vrlo nezgodna pitanja.
Godine 1971. pokrenut je i Drugi program na srednjim talasima i to prevashodno
muziĉki, sa vestima na svaki sat. Kasnije je pokrenut i Treći program, sa iskljuĉivo ozbiljnom
muzikom, a osnovani su i produkcija gramofonskih ploĉa i produkcija TV reklama.162
160
Bedkovid Matija u televizijskoj emisiji „Kvadratura kruga“, Televizije Beograd 161
http://www.studiob.rs/onama.php 162
http://sh.wikipedia.org/wiki/Studio_B
![Page 69: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/69.jpg)
69
Dušan Radović poĉinje 1975. godine svoju karijeru na Studiju B kao novinar, koji
prelazi u novu radijsku kuću, kao i sami osnivaĉi mladog radija, iz Borbe. Veoma je vaţno
spomenuti i da se studio radija u koji dolazi Dušan Radović nalazi na 23. spratu Palate
Beograd, poznatije kao BeograĊanka. Prva pomisao samog autora, kada se popeo na tu visinu
i pogledao na Beograd, je bila, da bi bilo lepo sa te visine obraćati se sugraĊanima i poţeleti
im na neki naĉin dobro jutro. Kako je u Studiju B bio obiĉaj da svi novinari stanu pred
mikrofon i idu u etar svojim glasom, nagovorili su Radovića da sam ĉita svoje tekstove.
Radovićevi jutarnji tekstovi su imali pratnju muzike i to svaki put iste melodije U ranu
zoru. Naravno, ne sluĉajno. Sam autor je bio poznati ranoranilac. Ustajao je oko ĉetiri sata
ujutru i poĉinjao svoj dan. Stizao je prvim tramvajima i trolejbusima sa Zvezdare, gde je
ţiveo, do palate BeograĊanka, gde se nalazio studio radija Studio B. Sam je tvrdio da je sve
tekstove pisao istog dana kada su trebali biti i proĉitani, što je znaĉilo izmeĊu ĉetiri i sedam
sati ujutru. Ĉesto je naglašavao da, za razliku od svojih kolega, ne pravi nikakve beleške, već
stupa u pogon tek kada njegovi prsti dodirnu tipke pisaće mašine163
. Dešavalo se da ne uspe
da realizuje svoju zamisao na papiru ili da zakljuĉi da ono što je napisao nije dovoljno dobro.
U tim sluĉajevima emisije, jednostavno, tog dana nije ni bilo. Sama visina na kojoj se studio
nalazio davala je posebnu ĉar obraćanju. Ko je bio gore, mogao je da vidi jedan dobar deo
Beograda, naroĉito kada je vedro, bez magle i oblaka. Radović je od ekipe iz studija dobio na
poĉetku rada i dvogled, koji je veoma ĉesto koristio. Posmatrao je Beograd u trenutku kada je
pisao za taj dan, imao je inspiraciju ispred sebe i dešavalo se da je u tekstu baš ono što je
upravo ugledao. Samim tim je i njegovo obraćanje imalo neki liĉni ton i iako je ponekad
nazivana i hronikom grada, ta hronika je pored informacija o trenutnom stanju koje se
spominje, imala i jednu poetsku notu, koja joj je davala na snazi. Neka vrsta narodnog
predanja ĉije se ĉinjenice mogu uzeti kao istorijski relevantne, ali se ne moţe zanemariti liĉna
crta samog naratora.
Forma njegovih tekstova u emisiji Beograde, dobro jutro je bila ĉesto sporna i teško ju
je precizno definisati. Opšte poznato i priznato je reći da su u pitanju aforizmi. Pored već
navedenih definicija moţemo dodati i onu koja kaţe da su aforizmi „po pravilu sitne i
najsitnije forme koje nastaju i ţive u meĊuprostoru knjiţevnosti i publicistike.“164
U ovom
poglavlju ćemo i sami imati prilike da vidimo da se njegovi tekstovi iz navedene emisije, ne
mogu spakovati u okvire date definicije. Sam Radović je klasifikaciju generalno, smatrao
besmislenom i ponavljao da su apsurdna pitanja o tome da li je njegova emisija Beograde,
163
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 372 164
http://www.rastko.rs/knjizevnost/jderetic_knjiz/index.html
![Page 70: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/70.jpg)
70
dobro jutro, novinarstvo ili ne. Za njega je bilo vaţno „ono što se napravi, što ostane i kako to
deluje na ljude“.165
Isto tako je, kasnije, za predgovor prve knjige koja je sadrţala izbor
tekstova iz emisije, napisao: „Ovoj vrsti pisanja je teško i verovatno nepotrebno odreĊivati
ime i rod. Autor bi najradije i emisiju i knjigu smatrao skromnim doprinosom beogradskom
folkloru, usmenom predanju našeg vremena“166
. Ono što je u ovoj izjavi neobiĉno je izraz
„beogradski folklor“ koji do tada još nije bio spomenut u knjiţevnosti. Inaĉe je folklor
povezan sa manjim, seoskim sredinama i gradski milje ga nije poznavao. Radović krajnjim
delom reĉenice donekle pojašnjava svoju izjavu, objašnjavajući folklor kao usmeno predanje.
U tome, vizionarski, ni malo nije pogrešio, jer se njegovo delo pisano za emisiju Beograde,
dobro jutro, prenosi sa kolena na koleno. Baš kao i svako usmeno predanje, sa generacije na
generaciju.
Tekstovi iz emisija su sakupljeni u tri knjige pod istim naslovom koji je nosila i
emisija. Ona što je u knjigama vidljivo je odstupanje od centra i idejne okosnice Radovićevog
obraćanja, a to je Beograd. Više su se predstavili tekstovi koji su, jednostavno reĉeno,
univerzalni i odstupaju od lokalnog znaĉaja, već mogu imati globalnu upotrebu. Sama emisija
je bila prvenstveno fokusirana na dešavanja u Beogradu, a na to su se nadovezivale i ostale
teme. Doticao se svega onoga što ga je i samog privatno zaokupljalo i interesovalo.
Jednostavno je na taj naĉin delio svoja razmišljanja sa sugraĊanima. Tako su njegovi
sugraĊani bili manje usamljeni i sa dobrim raspoloţenjem ulazili u novi dan. Posebno je
vaţno obratiti paţnju na, skoro potpunu, aktuelnost njegovih tekstova i u sadašnjem vremenu.
Ono što je tada sigurno zanimalo svakog sugraĊanina je stanje same infrastukture grada. Što
je situacija bila nezgodnija, to su Radovićeve opservacije bile interesantnije za slušaoce:
Beograd nam je prljav. BeograĊani, kao Ivica i Marica, ostavljaju tragove za sobom da bi po
njima umeli da se vrate kućama. Na svakih pedeset metara po jedan trag. Ako znate šta puše i
od ĉega boluju, lako biste ih mogli naći.
Kontrolori Gradskog saobraćajnog preduzeća i ovog jutra traţe putnike bez karata. Imali
bismo više vajde i mi i oni kad bi nam pregledali zube i merili krvni pritisak.
Ne pretiĉite pametnije od sebe. Prava vozaĉka disciplina zove se ko će duţe, a ne ko će brţe
voziti.
165
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 219 166
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 880
![Page 71: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/71.jpg)
71
Hoće li skoro taj beogradski metro?
Mnogi BeograĊani su već pod zemljom i ĉekaju.
Komentarisao je, veoma ĉesto, odnos roditelja prema deci sa velikom dozom kritike i realnim
pogledom na stvarna dešavanja u društvu po pitanju vaspitanja:
Lako je onima koji su intimni sa svojom decom. Oni im uvek mogu priznati kad nemaju para.
Teško je onima koji se prave vaţni. Oni moraju da laţu. Pare koje nemaju oni deci ne daju iz
principa.
Uz svu vašu brigu, jedno dete uvek moţe da se izgubi u ţivotu.
Tamo gde ima više dece, jedni drugima pomaţu da se ne izgube.
Ne vaspitavajte decu ako ne umete. Bolje je biti nevaspitan nego loše vaspitan.
Neko je jutros srećan, presrećan, jer je našao mesto za parkiranje. Neko drugi je tuţan i
ţalostan jer mu se rodilo ţensko dete...
Nije zaobilazio ni svoju omiljenu temu – obrazovanje i obrazovni sistem u Srbiji:
Na Beogradskom univerzitetu vrši se prijem novih studenata. Telefoni zvrje od ranog jutra:
Zorin zet moli Perinog kuma za Vlastinu svastiku... S tim što će Nadin ujka da sredi sve oko
one cigle. On dobro stoji sa Ţikinim sestrićem koji je zaduţio Braninog bratanca.
Ono Ċaka što pretekne srednjim školama, upisaće kafane Šumatovac i Sunce. ''Poslednja
šansa'' otvara veĉernju školu...
Noćas kasno dvoje roditelja ĉitali su pesmu o zecu i odgonetali - šta je pisac time hteo da
kaţe. Da oni kaţu detetu, da dete kaţe nastavnici.
Više šansi imaju oni koji se kroz školu provlaĉe, koji se štede, jer znaju da ih ĉeka još jedno
veliko poluvreme ţivota.
![Page 72: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/72.jpg)
72
Situacija u zdravstvu je uvek davala povoda za komentare pune humora, ali i jeda :
Uhvatite red u bolnicama sad dok ste još zdravi. Da biste mogli stići na pregled kad se
razbolite.
Neka su nam lekari ţivi i zdravi. Da nije njih, mnogi od nas ne bi imali pred kim da se skinu,
niti bi imao ko da nas pipne.
Ko nema u glavi ima u nogama, ko nema u nogama, ima u banci, ko nema u banci, ima nešto
u Grockoj, ko nema ni u Grockoj – naći će mu se nešto u mokraći.
Niko baš nije da nema nigde i ništa.
Govorio je i o fudbalu, jer ga je voleo i bio je vatreni navijaĉ beogradskog fudbalskog
kluba Partizan: „Fudbal okuplja dve vrste muškaraca: one koji nemaju devojke i one koji
imaju ţene“. Priĉao o odnosima izmeĊu muškaraca i ţena: „Neki su se već razveli, neki su u
razvodu, a neki su još na poĉetku – tek treba da se venĉaju“. Opisivao zgrade, ulice, terase i
automobile koje vidi: „U ulici Gavrila Principa aktivan je od jutros jedan ţuti buldoţer. U
Sarajevskoj – jedan mali, ali vredan dimnjak.“ Sunce mu je bilo nepresušni izvor inspiracije i
ĉesto ga je spominjao. Poznato je njegovo poštovanje sunca koje je najbolje akcentirano
izjavom da „vedro misliti i vedro pisati, (...) to bi bezmalo moglo znaĉiti: biti saradnik
Sunca“167
Govorio je: „Ako vam je do sunca, trošite ga sada, dok se ne rasproda“. Spominjao
je beogradske pijace i proizvode koji se tamo mogu naći, komentarisao one koji su došli u
Beograd i one koji iz njega odlaze: „Neki neuspeli BeograĊani vraćaju se na selo da krenu iz
poĉetka“.
Tako je Dušan Radović skoro svakog radnog dana punih sedam godina pozdravljao
sugraĊane sa vrha BeograĊanke, svaki put sa po pet izabranih kratkih tekstova primerenih i
prilagoĊenih trenutnim dešavanjima. Tako se s vremena na vreme bavio i aktuelnim
politiĉkim zbivanjima. A onda je došlo vreme ili bolje reĉeno, došli su ljudi, koji su smatrali
da je u Radovićevim reĉima ima nešto što vreĊa i negativno utiĉe na sveukupno razmišljanje
onih koji ga slušaju. Radović je u jednoj od svojih emisija 1982. godine, traţio nacionalizaciju
imovine i to samo one koja pripada ĉlanovima Saveza komunista: „Kad više ne bude ni vas,
ni vaše slave i privilegija, vaša deca će prodavati Dedinje deci fudbalera, pevaĉa, trgovaca i
nakupaca. Posle kraće pauze, Dedinje će ponovo postati ono što je nekad bilo.“
167
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 137
![Page 73: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/73.jpg)
73
Kao reakcija na njegove reĉi povela se tema o tome na sednici Predsedništva
Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije 8. novembra 1982. godine i raspravljalo se o
"aktuelnim idejno-politiĉkim pitanjima informativnih delatnosti". Došlo se do zakljuĉka da je
sadrţina poruka Dušana Radovića kod njegovih obraćanaja sugraĊanima, previše destruktivna
i neprihvatljiva i kao takva se mora detaljnije razmotriti. U meĊuvremenu je objavljen,
izmeĊu ostalih još jedan aforizam koji je glasio: "Ako već moţemo i moramo bez Tita, mogli
bismo i bez mnogih drugih. Ko se ne slaţe neka kaţe." i emisija je definitivno skinuta sa
programa, a Dušan Radović je prestao da se oglašava. Nakon skoro pet stotina emitovanja i
jutarnjih javljanja, zaćutao je „petao“ sa BeograĊanke. Ugasio se budilnik Beograda.
Takva politiĉka odluka je donela više štete nego koristi, te je sam Ivan Stambolić
pozvao ĉelnike Studija B i predloţio da se Dušan Radović vrati u program. Radovićev
odgovor je bio da on jeste mali ĉovek sa radija, ali da nije onaj koji se pali i gasi na dugme. O
tom odlasku sa programa je Radović nerado govorio. Ne zalazeći previše u detalje,
objašnjavao je da je došlo do nesporazuma i da su njegove izjave postale prejake za javnu reĉ,
te da je odluĉeno da privremeno zaćuti. Na ţalost, nije bilo privremeno. Radović se nije više
nikada obratio BeograĊanima, vrlo brzo je otišao u penziju i u tišini nastavio da stvara. Iako u
penziji, dolazio je i dalje svakoga jutra u redakciju Studija B i pisao reklame i predloge za
programe. Govorio je: „U meni se nešto dešava. Otkako sam prestao da se obraćam
BeograĊanima, izgubio sam moć govora, teţe govorim, a i oslabio sam.“168
Radovićevi aforizmi sa repom, ili produţene varijante aforizama ostali su zaštitni znak
ne samo Beograda, već i ĉitavih generacija onih koji su u Beogradu roĊeni ili su u njemu
odrastali. Razlog odlaska Radovića sa talasa radija je zaboravljen, ali je veći deo njegovih
izreĉenih misli ostao kao neka vrsta himne gradu u kome je ţiveo. Spomenik „Pobednik“ na
Kalemegdanu je jedan od simbola Beograda. Radović ga je hteo izmeniti, predlaţući da mu se
u ruke stavi košarkaška lopta, jer su to naše jedine pobede trenutno. Drugi simbol je
televizijski toranj na Avali, a treći, moţda i najpoznatiji simbol Beograda je sigurno Dušan
Radović i njegovo delo o Beogradu. Svoju veliku, taĉnije reĉeno, bezuslovnu ljubav prema
tom gradu, pretoĉio je u reĉi koje su u meĊuvremenu postale krilatica svih onih koji Beograd
smatraju svojim domom, bez obzira u kom delu sveta se nalaze:
„Ko je jutros imao sreće da se probudi u Beogradu moţe smatrati da je za danas dovoljno
postigao u ţivotu. Svako insistiranje na još neĉemu, bilo bi neskromno“.
(ĉetvrtak, 24. Jul 1975)
168
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 436
![Page 74: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/74.jpg)
74
5.5. Dušan Radović i televizija
Televizija je zasigurno najuticajnije od svih medijskih sredstava koja nam stoje na
raspolaganju. U današnjem društvu internet ima primat po broju korisnika, ali je ipak
televizija na prvom mestu kada je u pitanju slobodno vreme, razbibriga i zabava. Sama
ĉinjenica da kod upotrebe interneta, sami biramo na koji ćemo link kliknuti, donekle nas
stavlja u poziciju da ipak kontrolišemo ono što ćemo videti. Kod televizije je izbor prepušten
nekom drugom, a mi smo u biti samo puki posmatraĉi.
Veliku ulogu kod televizije u odnosu na druge medije igra i spoj vizuelnog i audio
efekta. Ta prednost je sigurno i jedan od razloga ima veliki uticaj „na vrednosti i obrasce
ponašanja mladih. Televizija se izdvaja kao medij uz koji deca i mladi provode najveći deo
svog slobodnog vremena.“169
Sliĉno mišljenje je imao i Dušan Radović i po njemu je „televizija neminovnost i treba
je prihvatiti. Medjutim ona nije prava i prirodna hrana za sva ĉula i sve deĉije potrebe“170
Pored vrlo razumnog gledanja na novi oblik medija i odreĊenog otpora prema tolikom uticaju,
Dušan Radović je televiziju doţivljavao kao relativno korisnu pojavu u društvu. Smatrao je da
„postoji jedan bezrazloţan strah od televizije kada su u pitanju deca (...) Konkretnije, taj strah
od televizije formuliše se i ovako: deca manje ĉitaju, televizija ih je odvojila od pravih
kulturnih i umetniĉkih vrednosti...Ja to ne mogu da prihvatim, jer – s jedne strane – mislim da
je precenjena svaka knjiga, a da su podcenjena neka druga i nova sredstva izraţavanja.“171
Ono što je njega brinulo su ljudi koji rade na televiziji i od kojih zavisi ureĊenje i izbor
onoga što će doći do deteta ili odraslih gledalaca. Sama televizija za njega nije bio bauk, već
nešto sa ĉim se treba „suoĉiti, jer zašto bismo se plašili i beţali pred jednim takvim
dogaĊajem kada smo ga godinama i vekovima pripremali?“172
Ta spremnost da se uklopi u
tokove moderne tehnike, vidi se i u njegovom prihvatanju ĉinjenice da je, kako je sam
govorio, televizija već postala škola miliona ljudi na planeti.
Mogućnosti koju pruţa televizija, Radović je prvenstveno hteo primeniti u sferi
obrazovanja. Kako za decu, tako i za odrasle je pisao korisne scenarije koje su pored
zabavnog imale i snaţan obrazovni karakter.
169
Milenkovid Slađana, Mediji i obrazovanje, Grafampromet, Ruma, 2008, str. 17 170
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 141 171
Isto, str. 100 172
Isto, str. 100
![Page 75: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/75.jpg)
75
S obzirom na snagu i prostornu raširenost uticaja televizije na kompletno društvo, na
ljude iz razliĉitih socijalnih slojeva, kao i razliĉitih godina starosti, veliki je i „uticaj govornih
poruka tih medija na jeziĉko ponašanje slušalaca i gledalaca njihovog programa“.173
Upravo zbog toga postoje specijalne grupacije koje se bave prouĉavanjem jezika
televizije, pod kojim podrazumevamo naĉin izraţavanja, artikulaciju, brzinu govora i dikciju
onih koji se obraćaju širokom auditorijumu. To su najĉešće glumci, spikeri, ljudi iz
novinarske branše, a ponekad i amateri i sluĉajni prolaznici. Veoma je vaţno da svi oni imaju
dobre navike govora i kvalitetne naĉine prenošenja poruka. Ali dodatno je potrebno i da zadati
tekst koji treba da izgovore bude jasan, bez puno stranih i nepoznatih reĉi i da imaju dovoljno
vremena da ga izgovore u tempu koji dozvoljava da onaj koji sluša i razume ono što je reĉeno.
Jedna od najvaţnijih karakteristika koja krasi pisanje Dušana Radovića je već
spomenuta jednostavnost, kako u odabiru reĉi, tako i u naĉinu sklapanja elemenata napisanog.
To je sigurno jedan od razloga zašto je njegov uspeh kod pisanja za televiziju bio zavidan. Ne
samo da je u njegovom vremenu popularnost bila velika, već su televizijske emisije sa
njegovim potpisom dobile karakteristiku legendarnih. Onih koje se ne zaboravljaju i koje se
vrlo rado repriziraju. Vaţno je istaći da vremenom i sa godinama nisu izgubile na svojoj
aktuelnosti.
Broj dela koje je Radović napisao za televiziju prevazilazi sve ostale grane njegove
knjiţevnosti. PrireĊivaĉ sabranih dela Dušana Radovića u korice knjige Baš svašta, Miroslav
Maksimović kaţe da su stranice Radovićevih tekstova pisanih za televiziju i o televiziji ĉinile
najvišu „kulu“, visoku ĉak ĉetrdeset centimetara.
5.5.1. Rad Dušana Radovića na televiziji za decu
Dušan Radović dolazi na mesto urednika Redakcije programa za decu 1960. godine.
Naĉin njegovog rada i shvatanje uredniĉkog posla moţe se videti i iz njegove izjave date u
tom periodu: "Kod nas ni u redakciji ni u široj okolini, nije odavno viĊen ni pedagog ni
psiholog. U našoj diverzantskoj grupi nije bilo mesta za njihovog ĉoveka. Mi smo verovali
pre svega u pesnike, za njima smo tragali i sa naporom ih okupljali, pretpostavljajući da će
pesnici spontano i jednostavno ostvariti pravi humanistiĉki i demokratski deĉji program. Kad
kaţemo pesnik - mislimo na svakog umetnika i svaku liĉnost koja obogaćuje objektivan svet
maštom, inteligencijom, humanizmom i profesionalnim znanjem".174
173
Milenkovid Slađana, Mediji i obrazovanje, Grafampromet, Ruma, 2008, str.14 174
http://www.zmajevedecjeigre.org.rs/detinjstvo/br4_99/likdete.html
![Page 76: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/76.jpg)
76
Dušan Radović im je stavio do znanja da će se potruditi da program za decu bude
onakav, kakav je on i ranije predlagao – pun interesantnih, veselih, a istovremeno i
obrazovnih detalja koji će na lak naĉin nauĉiti dete novim pojmovima. Kroz igru, asocijacije,
deca su dobijala informacije koje su ostajale upamćene. Smatrao je da se deca odliĉno
razumeju sa televizijom jer „današnja deca su vršnjaci televizije“175
i ne treba smetnuti sa uma
veliki uticaj koji televizija ima na decu, već ga na pravi naĉin usmeriti ka njima. Zabavu, kao
takvu, nikada ne treba smatrati jeftinom, plitkom i glupom, jer postoji veliki broj ozbiljnih
programa na televiziji, kao što je „Opstanak“, a da su istovremeno veoma zabavne.176
5.5.2.. „Na slovo na slovo“
Radović se dao na posao i ubrzo je poĉelo prikazivanje emisija za decu koje su
istovremeno bile i zabavne i veoma pouĉne. Najpoznatija meĊu njima je sigurno ĉuvena serija
Na slovo na slovo, koja je prikazala, do tada neviĊenu kombinaciju vizuelnog i audio efekta,
na pravi naĉin sinhronizovanog i predstavljenog deci.
Prva epizoda je prikazana 1963., a poslednja 1965. godine. U tom prvom serijalu je
napisano i realizovano 34 epizode. Scenario je pisao Dušan Radović, reditelj je bila Vera
Belogrlić, a glavna uloga je poverena Mići Tatiću. Kao što joj samo ime kaţe, emisija je imala
zadatak da deci pribliţi slova, tj. reĉeno jezikom odraslog ĉoveka, da decu nauĉi slovima.
Trajala je ĉetrdeset minuta, radnja je bila smeštena u jednom od studija Televizije Beograd i
vremenom je postala najbolji serijal za decu ikada snimljen na srpskoj televiziji.
Ĉuveni ameriĉki serijal deĉijih emisija Ulica Sezam se vodi kao prva zabavna emisija
za decu sa edukativnim karakterom, pionirski projekat kojim se obrazovni sadrţaj deci
prikazuje na zabavan naĉin. Premijerno je prikazana 10. Novembra 1969. godine. Ovaj datum
nam govori da su Dušan Radović i ekipa oko njega, postavili model i osmislili esenciju
edukativo-zabavnog programa mnogo pre ameriĉkih kolega.
Cela ekipa je bila usresreĊena na pronalaţenje ideja koje će deci pokazati slova.
Velike kocke su bile osnovni elemenati koji su se koristili. Iz njih su izlazile druge igraĉke sa
razliĉitim poĉetnim slovima u imenu. Igraĉke su mogle bili i obiĉne, prave, a ponekad se
dešavalo i da su ţive. Naravno, to je bilo u sluĉajevima kad su se prave ţivotinje koristile kao
modeli. Igra se zasnivala na tome da Mića Tatić zada odreĊeno slovo, a lutka Aćim (anagram
175
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 618 176
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 219
![Page 77: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/77.jpg)
77
od Mića i predstavlja malog Miću) pogaĊa šta je to što je Mića zamislio, a ime zamišljenog
predmeta poĉinje sa zadatim slovom.
Osnova originalne deĉije igre „Na slovo na slovo“ je stara koliko i dete i ĉesto je
igrana meĊu decom, poznaju je i stari i mladi i to je moţda i pomoglo emisiji da odmah dopre
do svojih gledalaca. Bila im je poznata, draga, jednostavna za razumeti i samim tim veoma
bliska. Kao takva naišla je na veliki broj onih koji su je pratili bez izostanka, zabavljali se i
neprimetno uĉili slova.
Muzika je bila sastavni deo predstavljanja Radovićevog dela, a karakter ove emisije je
zahtevao muziĉku podlogu, koja će celu priĉu napraviti još pitkijom za gledaoce. Slova su
„pevala“, pa im je za to trebala i muziĉka pratnja. Za kompozitora je bio izabran Miodrag Ilić
– Beli, koga je Radović veoma cenio i o njemu govorio da je „Beli završio i znao sve muzike,
i ozbiljne i neozbiljne, (...) pa ipak mu je, kao velikom detetu, bilo veoma blisko ono što su
htela da priĉaju i pevaju Slova177
.
Još jedna „zvezda“ emisije se mora spomenuti, a to je Ostoja – glumac koja
predstavlja slovo „o“ i izgovara samo reĉi koje poĉinju tim slovom:
Mića: „Šta radiš unutra smešna glavo?“
Ostoja: „Otresam orahe, obuvam opanke, okrećem oklagije, ostavljam otškrinute
ormane“
Prave zvezde tog vremena su takoĊe imale zadovoljstvo da gostuju, uĉestvuju u igri i otpevaju
ponešto u Slovima. MeĊu njima su i Pepi Laković i Mića Tomić kao dva pajaca, zatim Dragan
Laković, Vlastimir Đuza Stojiljković, Milan Srdoĉ, Lola Novaković i Pavle Minĉić. Imali su
još jednog stalnog gosta, pravog, ţivog gusana Gavrila, koji je iz emisije u emisiju
uveseljavao decu ispred malih ekrana.
To je bilo vreme kada je televizija brinula za decu, deĉije emisije su bile igre odraslih
na deĉiji naĉin, a svi koji su radili na televiziji su bili kao jedna velika porodica. Dušan
Radović je bio poznat kao najveći beogradski namćor, koji nije maro za rokove, već je pisao
kako mu je inspiracija dozvoljavala. MeĊutima, uporna rediteljka, Vera Belogrlić uspela je da
ga natera da tekstovi za emisije stiţu na vreme. To nije bilo lako jer je svakih petnaest dana
trebalo proizvoditi preko ĉetrdeset minuta poezije i proze. I to skladu sa njegovim naĉelima o
deĉijoj poeziji, tj. prozi, tekstovi su morali imati vedrinu, jednostavnost i elemente asocijacije:
177
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 664
![Page 78: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/78.jpg)
78
Kad sam bio mali,
ja sam bio mali,
nisam znao da sam mali,
jer sam bio mali.
Kada budem veliki
ja ću biti veliki
znaću da sam veliki
jer ću biti veliki.178
Emisija se, izmeĊu ostalog bavila i mesecima u godini, kao i geografskim pojmovima,
a sve u svrhu da se slova lakše zapamte:
Gde je ona lepa zemlja Grĉ-ka,
lepa zemlja Grĉ-ka,
lepa zemlja Grĉ?
Gde se riba na maslini krĉ-ka,
na maslini krĉ-ka,
na maslini krĉ!
Gde je ona mala varoš Groc-ka,
mala varoš Groc-ka,
mala varoš Groc?
Gde se breskva i jagoda gloc-ka,
i jagoda gloc-ka,
i jagoda gloc?
Gde je ona mala gora Fruš-ka,
mala gora Fruš-ka,
mala gora Fruš?
178
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 681
![Page 79: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/79.jpg)
79
Gde u ţbunu prepelica šuš-ka.
prepelica šuš-ka,
prepelica šuš?179
(...)
Sećanje na seriju je po reĉima pozorišnog reţisera Darijana Mihajlovića povratak u
vreme kada je "jogurt bio u obliku piramide, kada smo imali dva televizijska kanala, pasoš
bez granica, sladoled Rumenko, kada su deca trĉala iz škole da gledaju filmove u okviru
Zimskog bioskopa ili zbog temperature ostajali kod kuće i pratili emisiju Opstanak. Svi smo
tada nosili plave kecelje u osnovnoj školi, razlikovao se tek po neko po patikama, ali je
vaţnije bilo koliko ko zna i ume. To vreme ostavilo je iza sebe upravo predivnu seriju Na
slovo na slovo".180
Na ţalost, najveći deo snimljenog materijala iz prvog serijala je otišao u nepovrat
brisanjem ili nemarnošću televizijske arhive. Jedan deo je saĉuvan zahvaljujući mudroj
reţiserki Veri Belogrlić, koja je posle punih deset godina od poslednje emisije ubedila
odgovorne na Televiziji Beograd da se sa serijom mora nastaviti. Snimljeno je dodatnih 13
epizoda. Ovoga puta je to bilo u boji, u prirodi i sa mnogo više rekvizita, igraĉaka i ţivotinja
koje su uĉestvovale u seriji.
Radović je vrlo interesantno objasnio prvobitnu ideju serije, govoreći da oni u stvari
nisu imali nameru da decu uĉe bilo ĉemu konkretnom. Rekao je da „ova serija proširuje,
nadam se, dimenzije deĉije svesti i deĉijeg sveta, nasuprot ĉestim pokušajima da se za decu
jedan svet do kraja fiksira. Sa velikim zadovoljstvom izmišljam reĉi koje, po nekoj
normativnoj psihologiji, ne spadaju u utvrĊene pojmove.“181
Mnogo kasnije, pisajući neku vrstu recenzije za već spomenutu ameriĉku emisiju
Ulica Sezam, Radović je rekao da je to veoma kvalitetno napravljena emisiju u kojoj je sve
veoma jasno, primamljivo i provokativno i uz koju deca „uĉe, ne uĉeći“. Taj naĉin je za njega
predstavljao „pravi psihološki, pedagoški i kreativni podvig“182
Isto to je postignuto i sa
njegovim Slovima.
Po tekstu Dušana Radovića, a u reţiji mladog reditelja Darjana Mihajlovića, serija Na
slovo, na slovo je ponovo bila na televizijskim ekranima tokom 2011. godine. Krojena po
merama dece 21. veka, nije klasiĉan rimejk stare verzije, ali je ipak zadrţana srţ onoga što je
Radović poklanjao deci pre skoro pola veka.
179
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 677 180
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/16/Kultura/629521/ 181
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010, str. 99 182
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 628
![Page 80: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/80.jpg)
80
5.5.3 „Laku noć, deco“
U jednom delu svoje karijere Dušan Radović se ipak odluĉio da se oproba i u
veĉernjim terminima i napisao je scenario za pedeset petominutnih emisija za decu, koje su
1966. godine ispraćale najmlaĊe na poĉinak. U emisijama Laku noć deco, glavni lik je bio
Gula, koji je iz emisije u emisiju pozdravljao najmlaĊe sa raznih mesta i sa raznim temama.
Obiĉno je pospan i time poziva na odmor. Tekstovi su takvi da uspevaju da nasmeju decu
pred spavanje i pobude im interesantne asocijacije koje će ih zabaviti u mislima dok utanjaju
u san. Sa njim je uvek još neko u sceni, sa kim vodi dijalog ili o njemu priĉa priĉu deci:
Guli se spava. Zeva i gustira stolice, oĉigledno ţeljan samo šifonjera.(...)
-Deco, to su ĉudne stvari: ja nikada ne spavam, a uvek se ujutru probudim?
-Gulaaaa! Da li da upalim mesec?
-Upali! Prvo ugasi Sunce! Deco, to je neverovatno: samo se sagnem da dohvatim papuĉu – a
ujutru se probudim pod krevetom! Recimo, poĊem u bioskop, idem i sednem u bioskopu,
ledam, gledam i nakraju se probudim u tramvaju! Ne spavam, a uvek se budim!
-Gulaaaa! Deci se spavaaaaa!
-Neka spavaju ako im se spava... Spavajte deco. Ja ne mogu da spavam , kad znam da ću se
probuditi...Laku noć!183
Emisija je trajala samo jednu sezonu, ali je po istom tekstu, a u novom ruhu, ponovo
prikazana kao serijal na Televiziji Beograd u 2002. godini. Dušan Radović je ĉesto dolazio u
situaciju da opravdava svoj rad po narudţbini. Najĉešće je to bilo kada su bili tekstovi za
deĉije emisije. Jednom prilikom je to na pravi naĉin i uspeo opravdati, rekavši da je mnogo
„bolje i opravdanije pisati i stvarati za potrebe nego bez potrebe i da niko pošten i pametan ne
moţe imati namere da stvara dela od trajne vrednosti, jer to najmanje zavisi od njegovih ţelja
i namera“184
On je, dakle, svesno pisao za potrebe nekoga sa televizije ili nekog drugog medija, a
ipak nesvesno stvorio upravo delo od trajne vrednosti, koje je takvo postalo zahvaljujući
ţeljama i ukusu svojih ĉitalaca i gledalaca. Do sada nismo naišli ni na jedan aspekt njegove
delatnosti koja se nije ili ne moţe obraditi i izvesti u današnjim prilikama i za današnje
slušaoce i gledaoce, bilo da su u pitanju deca ili odrasli.
183
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 161 184
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 664
![Page 81: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/81.jpg)
81
5.5.4. Rad Dušana Radovića na televiziji za odrasle
Period kada je Dušan Radović pisao tekstove za Televiziju Beograd, je vreme kad je u
Jugoslaviji bilo mirno, kada je celokupna društvena situacija bila takvad, da je narod
raspoloţen za zabavu, vreme prosperiteta i blagostanja. Narod je polako zaboravljao strahote
Drugog svetskog rata, stasale su nove generacije koje ga se ni ne sećaju, veliki deo
stanovništva je okrenut je zabavnim sadrţajima i porodiĉnim okupljanjima sa veselim
povodom. Najĉešće se porodica okupljala ispred televizijskih ekrana, gledajući popularne
emisije, glumce i pevaĉe, voditelje i reportere, koji su vremenom postali i simboli tog srećnog
vremena. Kada se priĉa o poznatim liĉnostima koje su bile neizostavni deo svakog zabavnog
programa, moraju se spomenuti prvenstveno glumaĉki par Milena Dravić i Dragan Nikolić, a
kao srpski najpoznatiji komiĉar svih vremena, svakako, Miodrag Petrović Ĉkalja.
To je bilo vreme kada je televizijska produkcija imala dovoljno novca da proizvodi
kvalitetne programe, po uzoru na svetske televizijske stanice i gde se ulagalo i finansijski i
idejno, da zabavni televizijski šou bude na visokom nivou.
Sigurno najpoznatiji šou, tih „veselih sedamdesetih“ godina, je bio šou pod nazivom
Obraz uz obraz. Koncepcija emisije je bila u svakoj epizodi ista: poĉinjalo je skeĉom,
kratkom dramskom scenom u kome su uĉestvovali Milena Dravić i Dragan Nikolić, a zatim se
emisija nastavljala uz gostovanje najpoznatijih liĉnosti iz raznih sfera, sportista, pevaĉa,
glumaca i knjiţevnika. Popularna muzika tog vremena je bila sastavni deo programa.
Interesantno je reći da je emisija emitovana samo jednom meseĉno i da je veoma dugo i
paţljivo svaki put pripremana. Serija je trajala dve godin, od 1972. do 1974. i prikazano je
osamnaest epizoda, a za šest izdanja je scenario pisao Dušan Radović.
Njegovi dijalozi pisani za Milenu Dravić i Dragana Nikolića su sadrţali ne samo
klasiĉan tekst, već i tekst pesama oje su glumci pevali. Uz puno dramskih dodataka,
maksimalno je koristio glumaĉki talenat oboje uĉesnika i uz malo reĉi, a više pokreta, grimasa
i mimike doĉaravao najrazliĉitije situacije koje su uveseljavale gledaoce ispred malih ekrana.
U navedennim skeĉevima se bavio svim onim što je u tom trenutku bilo aktuelno u
svakodnevnom ţivotu jednog proseĉnog graĊanina. Govorilo se o odnosima u porodici, o
deci, o vaspitanju. Sve to, naravno, uz obaveznu dozu humora. Televizijski šou Obraz uz
obraz je danas sinonim za neka srećna vremena koja su daleko iza nas, a humor iz emisija i
melodije pesama su ostale aktuelne i u današnje vreme, te je serijal nekoliko puta repriziran
na Televiziji Beograd.
![Page 82: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/82.jpg)
82
Ţenski razgovori su tekstovi za skeĉeve koji su prikazivani u izvoĊenju Milene Dravić
u istoimenoj obrazovnoj televizijskoj emisiji. Pisani su za televiziju, ali su kasniju od strane
samog autora adaptirani i premešteni u drugi ţanr i tako je nastala i knjiga pod tim nazivom.
Kasnije su, na osnovu knjige, napravljene i obrade za pozorišnu namenu i predstava takoĊe
pod imenom Ţenski razgovori, se izvodila i izvodi se i danas u mnogim gradovima Srbije.
Tekstovi su kratke dramske forme u kojima se ţena obraća drugoj ţeni i diskutuje na
odreĊenu temu, a tema se u najvećem broju sluĉajeva tiĉe muško-ţenskih odnosa.
„Ja sam, u poĉetku, radila takve stvari. Kontrolisala sam muţa. MeĊutim, ili ja to ne
umemm da radim, ili nemam sreće, tako da nikada nisam znala da li sam ga uhvatila ili
nisam. Jer kad god mislim da sam ga u neĉemu uhvatila, on mi posle sve objasni...i ja
ispadnem glupa, i još posle moram da mu se izvinjavam. I zato još više izbegavam da ga
kontrolišem. Jednom sam ga zatekla kako se sa nekom komšinicom ljubi u liftu. On mi posle
objasni da je to bila opklada. (...)“185
Priĉe su duhovite, jasne, potpuno u kontekstu stvarnih dešavanja i jednostavno
primenjljive kod velikog broja ţenskih osoba. Samim tim se gledalac ili ĉitalac vrlo lako
nalazio u ispriĉanoj priĉi, koja je, takoreći, njegova ili pripada nekome iz njegove bliţe
okoline. Tu se samo našao neko, kao što je Dušan Radović da tu priĉu sroĉi u knjiţevnu
celinu i predstavi kroz poetski izraz. Upravo zbog ovih karakteristika, Ţenski razgovori su bili
veoma popularni kod publike, nezavisno u kom ţanru su se našli, a tako je ostalo i do
današnjih dana.
Serija emisija Operacija 30 slova je emitovana u proizvodnji obrazovne redakcije
Televizije Beograd i bila je na programu od oktobra 1969. godine do maja 1974. Godine. Cilj
emisije koja je imala sto epizoda, je bila da se sprovede neka vrsta akcije opismenjavana
srpskog naroda. Uz prigodne reportaţe iz delova zemlje gde je bilo nepismenih ljudi, uz
muziku, skeĉeve, i pesme, narodu je pribliţena Vukova azbuka. Svako slovo je imalo svoju
pesmu, a tekstove je pisao Dušan Radović. Njegova Vukova azbuka korišćena u serijalu je
kasnije izašla i kao istoimena knjiga. Neki stihovi su u ovom radu već spomenuti u delu o
Radovićevom radu na edukaciji mladih.
Veliki broj snimaka emisija Televizije Beograd, nastale po tekstovima Dušana
Radovića je, na ţalost, bespovratno uništeno. Jedan deo tekstova, ali ne i snimaka,saĉuvao je
sam autor i oni su objavljeni u sabranim spisima Baš svašta u poglavlju koje nosi naziv
Televizija186
.
185
Radovid Dušan, Baš svašta-sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, str. 201 186
Isto, str. 617
![Page 83: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/83.jpg)
83
Zaključak
Juţnoslovenska knjiţevnost je veoma bogata, a njeni pisci imaju kvalitete dostojne
svetske slave. Plodna knjiţevnost, sa velikim brojem kapitalnih dela. Veoma je teško biti
najveći, najbolji, najĉitaniji. Ali je moţda još teţe biti drugaĉiji, poseban, ţanrovski bogat i
stalno aktuelan. Dušan Radović je upravo u tome uspeo. Iako je ostavio veliki trag u srpskoj
knjiţevnosti, uvek je ostao skroman kada je samokritika u pitanju. Govorio je da je srećan
kada dobro radi svoj posao i da je podjednako zadovoljan, bez obzira u kom ţanru se nalazi.
Smatrao je da veliki pisci nisu uvek i dobri pisci. Trudio se da bude dobar pisac i u tome je i
uspeo. Vrlo retko je koristio deminutive u svojoj knjiţevnosti, ali je upravo njih uzeo ne bi li
opisao jedan mali ţivot, vrlo moguće, svoj u pesmi Mali ţivot:
Dok neko pije
– ja pijuckam.
Dok neko grize
– ja samo grickam.
Dok neko gloĊe
– ja samo glockam.
Dok neko bode
– ja samo bockam.
Dok neko peva
– ja pevuckam.
Dok neko drema
– ja dremuckam.
Dok neko radi
– ja raduckam.
I tako malo, sitno ţivuckam.
Bez obzira na pozitivnu stranu skromnosti, ne moţemo se sloţiti da je Dušan Radović
u bilo ĉemu bio manji od velikog i u bilo ĉemu slabiji od izuzetnog. Dokazao je da kvalitetnu
jednostavnost vrlo teško dostići, ali da je ona kao takva suština svake dobre pesme. Uspeo je
da udje u taj ĉarobni deĉiji svet, za koji je smatrao da je bogatiji od onog sveta što stvarno
postoji. Zvali su „ĉika Duško“, jer je svima bio kao deo porodice i kao Duško je ostao
zapamćen u srpskoj knjiţevnosti.
![Page 84: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/84.jpg)
84
Kao deo deĉijeg odrastanja, a kasnije kao svakodnevni gost odraslih slušalaca Studija
B, bio je sastavni deo ţitota svakog BeograĊanina i svake BeograĊanke. Iskoristio je medije
za dobrobit gledalaca i slušalaca, uneo vedrinu, ali i pouku u domove mnogih. Govorio je za
sebe da je šnajderka po kućama i primenjeni umetnik, ali je u takvoj njegovoj umetnosti
kvalitet bio osnova svakog poĉetka. Po današnjim reĉniku mladih reklo bi se da je od svog
dela napravio brend, prepoznatljiv proizvod jedne epohe, geografskog podruĉja ili jedne
generacije. Verovatno bi se obradovao svakom novom vidu medija, koje naţalost nije doţiveo
i sigurno se ne bi iznenadio informacijom da je na svetski poznatoj globalnoj mreţi Facebook,
njegov klub prjatelja broji više od dvesta hiljada ĉlanova. Moţemo predpostaviti da bi bio
vredan bloger i da bi njegovi blogovi bili jedni od najĉitanijih.
Prepoznao je onu originalnu nit Beograda, i istkao njome ogrtaĉ od reĉi kojim se moţe
ugrejati svako ko Beograd smatra svojim domom ili ga kao deo sebe, negde na drugom kraju
planete. Napravio je jednu svojevrsnu hroniku grada, koja je za razliku od ostalih hronika,
koje su ostale verne vremenu koje su posvedoĉile, aktuelna i danas, mnogo godina nakon
onog Beograda, iz vremena socijalizma u kojem je Radović ţiveo.
Kao neko kome je Beograd deo liĉnosti, odrastanja i dom koga nosi svuda sa sobom,
ja sam posebno uţivala u stvaranju ovog rada. Detinjstvo sa Radovićevom poezijom i prvi
odlasci u školu nakon slušanja Radovićevih aforizama su doprineli, da se u radu nalazi ne
samo struĉni osvrt na bogati opus ovog autora, nego i emotivno prepoznavanje motiva i raznih
sekvenci u delima o kojima smo govorili.
Završiću jednom vrstom Radovićeve umetnosti koja je u radu izostavljena, jer imamo
samo jedan primer, ali zbog svoje velike popularnosti deo ove pesme ipak zasluţuje da bude
spomenut. Mnogi su je pevali i pevaju je i dalje, ne znajuću da je „Duško“ Radović njen
tvorac. U originalu je izvodi Bisera Veletanlić, a naziv pesme je Milo moje:
Sve je prošlo, milo moje, sve je prošlo!
Niĉeg nema, sve se gasi,
nestali su oni glasi.
Umrle su reĉi tvoje,
sve je prošlo za nas dvoje.
Iako nas Radović fiziĉki zauvek napustio, njegovo delo i dalje ţivi, u najrazliĉitijim oblicima.
![Page 85: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/85.jpg)
85
Kurze Zusammenfassung in deutscher Sprache
Das heutige Alltagsleben läßt sich schwer vorstellen ohne die Anwesenheit von
Massenmedien. Sowohl Rundfunk, als auch Zeitungen, Fernsehen, Film und Internet sind
Bestandteil der Arbeit, der Bildung, der Freizeit und des Amüsements geworden. Man muß
bemerken, daß auch die Kultur Massenmedien benötigt, damit sie sich auf die beste Weise
einer so groß wie möglichen Zahl von Benutzern vorstellen könnte. Auf der anderen Seite
können gerade Massenmedien ein Prisma sein, wodurch man die Kultur falsch deutet und ihr
dadurch die Qualität mindert. Die Entwicklung der Technik und das Auftreten einer großen
Zahl von Anbietern auf dem Markt führte zu einem gegenseitigen Kampf unter den
Konkurrenten im Gebiet der Medien und der Massenkommunikation, deren Ziel darin besteht,
so viel wie möglich Zuschauer anzuziehen. Im Angebot stehen verschiedene Programme,
sowohl für Erwachsene als auch für Kinder, aber ihre Quantität garantiert keine Qualität.
Unter dem Medium Massenkommunikation verstehen man ein bestimmtes Mittel,
womit man eine bestimmte Botschaft überträgt, d.h. in der Mitteilung einer Information
vermittelt. Heute gibt es besondere Wissenschaften, die sich mit Kommunikationen und
Massenmedien befassen, es werden die unterschiedlichsten Aspekte neuer Errungenschaften
untersucht. Am meisten befürchtet man die übergroße und schwer kontrollierbare Macht der
Medien, zunächst des Fernsehens, dann auch der übrigen. Der Einfluß auf alle
Gesellschaftsteile, und am meisten auf die Kinder, ist groß. Es gibt schon lange Gesetze, die
versuchen, die Menge der Gewalt und anderer schädlichen Inhalte im Programmschema zu
regeln.
Einst war das nicht so, denn einst waren Massenmedien wie Fernsehen oder Rundfunk
selten. Es gab nicht nur keine breite Auswahl, d.h. verschiedene Medienhäuser, sondern auch
die Haushalte, die sich Apparate für die Übertragung des Fernseh- und Rundfunkprogramms
leisten konnten, waren selten.
Seit der Zeit des Lebens und des Werks von Dušan Radović bis zu den heutigen Tagen
hat sich viel im Medienbereich verändert, aber ihre Bedeutung blieb die gleiche, d.h. sie hat
sich in Einklang mit der Entwicklung der gesamten Gesellschaft selbst erhöht. In den
siebziger Jahren des 20. Jahrhunderts befand sich das Fernsehen noch in Entwicklung,
während Rundfunk, Film und Bücher noch die häufigsten Wege zur Massenübertragung von
Informationen waren. Informationen hatten damals einen primär informativen, und dann
sekundär auch einen Charakter der Bildung und des Amüsement.
![Page 86: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/86.jpg)
86
Dušan Radović hat selbst die Bedeutung der Medien und die Kraft ihres Einflusses auf
breite Volksmassen bemerkt. Sehr bald hat er sich mit ihnen "befreundet", er arbeitete
während eines großen Teils seines Lebens gerade für den Rundfunk und das Fernsehen. Er
bemühte sich, das schriftliche Werk für den Bedarf eines bestimmten Mediums zu gestalten,
ohne dabei die Qualität desselben zu verlieren.
Nach Meinung von Miroslav Maksimović war Radović der erste serbische
Schriftsteller, der rechtzeitig und ernsthaft die Massenmedien verstanden und einen
professionellen Ansatz zu ihnen hatte. "Wenn man seine Arbeit statistisch messen würde,
dann würde sich herausstellen, daß er viel mehr für Zuschauen und Zuhören geschrieben hat
als für Lesen".187
Anhand eines solchen ernsthaften Ansatzes war Radović literarischer Weg durch die
Medien sehr erfolgreich, denn bei ihm handelte es sich um eine "Meinungsart und kindische
Anhänglichkeit zu technischen Erfindungen und modernen Medien, die Dušan Radović mehr
gewürdigt, tiefer verstanden und glücklicher genutzt hat als irgend ein anderer unser
Schriftsteller."188
In der Zeit, als Dušan Radović seine Werke schuf, und wir denken da an den Zeitraum
nach dem Zweiten Weltkrieg bis zu den achtziger Jahren des 20. Jahrhunderts, war die
Auswahl an Medien, die den breiten Massen im damaligen Jugoslawien zugänglich waren,
sehr klein. Besser gesagt, viele Jahre lang gab es keine Auswahl. Es gab nur ein Haus, das
Jugoslawische Rundfunk und Fernsehen, das in Unterstationen der Republiken und Provinzen
der damaligen Sozialistischen Föderativen Republik Jugoslawien unterteilt war. Darunter war
auch der Rundfunk und das Fernsehen Belgrad, das am 23. August 1958 mit der Arbeit
begann.
Die Tatsache, daß es einerseits das einzige im Angebot war, brachte für dieses
Medienhaus eine große Verantwortung und Verpflichtung, ein qualitatives Programm
auszuwählen, andererseits ermöglichte eine solche Art Monopol das Auftreten und die
Wiederholung von Fehlern. Die Programmschemata waren relativ mager und waren
hauptsächlich auf Information und Amüsement reduziert. Ungeachtet dessen war die
Zuschauerzahl groß.
Die Beziehung der Nation zum damaligen Rundfunk und Fernsehen wird am besten
durch den Text über das Fernsehen der damaligen Zeit veranschaulicht: "Als das Fernsehen
Belgrad mit der Arbeit begann, lebten wir in der Zeit des Staatssozialismus (...) Für viele war
187
Radovid Dušan, Baš svašta, Zavod za udžbenike, Belgrad, 2008, Nachwort 188
Bedkovid Matija, Priznati genije nepriznate knijževnosti, im Vorwort zu Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, 2010, Belgrad
![Page 87: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/87.jpg)
87
dieses Fernsehen das erste Wort oder das erste Fenster zur Welt. Jeden Abend versammelten
sich die Familien, und die Intensität dieses Gefühls war eine Verbundenheit, die später nie
übertroffen wurde. Groß war das Vertrauen in die Worte, Bilder und Menschen, die die
Nachrichten gelesen oder die Programme geführt haben, und noch größer war die Verbindung
zwischen den Zuschauern und den Fernsehhelden. (...) Das war eine Zeit der Macht einer
Ideologie, einer Botschaft, eines Programms und eines Staats."189
Aufgrund dieser Worte kann man sagen, daß der durchschnittliche Zuschauer den
Rundfunk und das Fernsehen als sein wirkliches "Fenster zur Welt" ansah, daß er
freundschaftlich und mit viel Vertrauen die erhaltenen Informationen akzeptierte, ohne einen
Verdacht, daß ihm irgend etwas davon schaden könnte. Allein dadurch nahmen die
Redakteure und Autoren von Sendungen auf eine unmittelbare Art an der Schaffung der
allgemeinen Meinung, und teilweise auch der Bildung teil.
Dušan Radović hat oft kommentiert, daß die Arbeit im Rundfunk und Fernsehen
mühsam ist, denn es gibt wenige qualitative Menschen, die die Arbeit kennen und wollen, und
es gibt viele Angebote, die keinen künstlerischen Inhalt haben. Er sagte, in der Zeit, als er im
Fernsehen Belgrads arbeitete, gab es nur wenige Angestellte für einen großen Arbeitsumfang:
"In der Redaktion für Kinder arbeiteten zwei-drei von uns, und wir machten 150 Sendungen
jährlich (...) wir haben alles versammelt, was in Belgrad versprach, etwas schriftlich und
intelligent zu machen. Mehr als fünfzig Autoren waren beteiligt."190
Erst im Jahr 1970 kommt es zur Gründung noch eines Rundfunkhauses auf dem Gebiet
Belgrads. Studio B war damals die erste und einzige Rundfunkstation in Jugoslawien
außerhalb des Systems des staatlichen Rundfunks und Fernsehens Belgrad. Sie wurde von
einigen Kollegen, Journalisten der damaligen populären Zeitungen Borba und Jugoslovenska
revija gegründet. Dušan Radović begann in einem Moment eine Zusammenarbeit mit ihnen
und blieb im Rundfunk Studio B ganze sieben Jahre.
Die Massenmediendimension von Radovićs Kunst ist wichtig, denn er "ist ein
Schriftsteller, der sofort die neuen Medien akzeptiert hat. Er war kein Schriftsteller, dessen
Werk zum Beispiel für das Fernsehen adaptiert wird, sonder schrieb als ein Fernsehmensch.
Nicht ein Schriftsteller für das Fernsehen, sondern ein Fernsehschriftsteller. Er wußte, wie
man in der Literatur mit dem Medienkopf denkt. Und aus diesem Grund war er ein
Reformator, ein Mensch der Zukunft. Ein begeisterter Anhänger der Medien, aber auch ein
Kritiker von Büchern. Aber in dieser Zukunft stellte er mit seinem Werk nicht die Literatur,
189
http://www.rts.rs/page/rts/ci/javniservis/RTS+50/story/248.html 190
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Belgrad, 2010, S. 217
![Page 88: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/88.jpg)
88
sondern die Medien in die Frage. Was waren sie ohne Kreativität und Verantwortung der
Kunst?191
Die Art und Weise des Denkens von Radović, bezüglich der Medien und ihrer
Perzeption, ist bereits in seinem Essay Dete i knjiga192
bemerkbar, als Radović wortwörtlich
gesagt hat, daß Kinderbücher wie die wunderbarsten Spielzeuge sind und daß sie schon
immer den Kindern das beste Vergnügen bereitet haben. Als solche mußten sie, seiner
Meinung nach, auch so aussehen, was bereits bei seinen ersten Sammlungen, Poštovana
deco193
und Smešne reĉi194
bemerkbar ist. Beide sind größtenteils mit Illustrationen verziert,
und sind mehr Bilderbücher als klassische Bücher. Schon da bemerkt man seine Tendenz, zur
Visualisierung des geschriebenen Worts zu gelangen, und allein dadurch die Assoziation
anzuspornen, die eine große Rolle in den Liedern von Dusan Radovic hatte.
Mit einem Buch begann er im Jahr 1952 sein künstlerisches Werk, und mit einem Buch
schloß er es ab195
, und inzwischen war er auch für und im Fernsehen tätig, für und im
Rundfunk, in Zeitungen, im Film, Theater, im Bereich der Kinderbildung, bei gesellschaftlich
nützlichen Aktionen, wie auch bei anderen Medien, die in dieser Arbeit vertreten sein werden.
Bei der Beobachtung des literarischen Werks von Dušan Radović können wir sagen,
daß es von einem kräftigen Charakter des Intermedialen dominiert wird, aber wenn man die
Bedeutung dieses Termins besser analysiert, bemerkt man, daß ein Großteil seines Werks
diese Eigenschaft technisch nicht besitzt.
Die Intermedialität impliziert eine Beziehung zwischen dem literarischen Werk und der
Medien, d.h. die Bearbeitung dieses Werks in einem der Medien (Film, Fernsehen, Rundfunk,
Theater). Das Werk von Radović ist teilweise eine klassische Poesie, und wenn sie als solche
in einem der Medien bearbeitet wurde, kann sie in die bereits erwähne Eigenschaft der
Intermedialität eingegliedert werden. Der größere Teil seines Schaffens wurde, wie schon
vorher im Text erwähnt, zweckgebunden für das Medium geschrieben, und als solches wurde
es nicht verarbeitet, sondern originell kreativ für die Medienbenutzung gestaltet.
Was man mit Sicherheit behaupten kann ist, daß Dušan Radović in allen Richtungen
seines literarischen Werks in der Kurzform schuf. Dazu kommt noch eine wichtige
Eigenschaft, und zwar, daß er mit Absicht oder durch Zufall den sprachlichen Eigenschaften
und den Stilformen einen leichten Übergang seines Texts von Medium zu Medium ermöglicht
191
http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:408413-Bio-jednom-jedan-Dušan-Radovid 192
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Belgrad, 2010, S. 65 193
Die erste Ausgabe aus dem Jahr 1954 in Belgrad erschien im Verlag Dečije knjige, Bem. d. Aut. 194
Die erste Ausgabe aus dem Jahr 1961 in Belgrad erschien im Verlag Mlado pokolenje, Bem. d. Aut. 195
Unvollendete Ausgabe der Poesie- und Prosasammlung in vier Büchern Ponedeljak, Utorak, Sreda, Četvrtak, posthum veröffentlicht in Belgrad im Jahr 1983 in der Ausgabe von BIGZ – Narodna knjiga, Bem. d. Aut.
![Page 89: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/89.jpg)
89
hat, vom Buch zur Rundfunksendung und umgekehrt, von der Rundfunksendung zum
Theater. Wenn wir all dem hinzufügen, daß Radović ein "Meister der Serialisierung war, der
ein Maximum aus dem Minimum der gegebenen kleinen Formen gewann, ein Meister der
Wiederholung und der Ausschöpfung einer Anfangslage"196
, dann können wir schlußfolgern,
daß gerade diese seine Talente eine großartige Gestaltung der Literatur in den Rahmen der
vorgegebenen Themen eines bestimmten Mediums ermöglicht haben.
Bemerkbar ist sein visionärer Blick in die Zukunft der modernen
Medienkommunikation: "Wir leben in einer Zeit, in einer Zivilisation, die immer weniger
redet und sich immer mehr der Symbole bedient. (....) Wir leben in einer Zeit von Bildern und
Symbolen, die romantische Zeit der Worte ist eine Vergangenheit"197
.
Vielleicht klingt der oben angeführte Text zu kritisch, aber wenn man seine
Kommentare zum Thema neuer Technologien liest, kommt man zweifellos zur
Schlußfolgerung, daß Radović über sie einen sehr positiven Standpunkt hatte.
In dieser Arbeit werde ich das Werk von Dušan Radović sowohl allumfassend
darstellen, als auch durch das Prisma der Medien, in denen sein Werk dargestellt wurde. Mit
Absicht oder nicht, für ein bestimmtes Medium bestimmt oder nicht, wir werden sehen, daß
der Schriftsteller selbst mit neuen Technologien Kontakt hatte und daß er sie auf die richtige
Weise ausgenutzt hat, um mit seinen Lesern und Zuhörern in einem so unmittelbar wie
möglichen Kontakt zu sein. Es wird sich zeigen, daß es ihm gelungen ist, die Qualität des
Texts zu bewahren, ungeachtet dessen, in welcher Form er aufgeführt und für welche
literarische Gattung er geschrieben wurde.
Dušan Radović kann auf der Szene der serbischen Literatur des 20. Jahrhunderts schwer
nur in einen literarischen Gleis klassifiziert, nur einem literarischen Genre zugeordnet, und
noch weniger nur in eine literarische Richtung klassifiziert werden. Er war nicht nur ein
Dichter und Prosaschriftsteller. Er sah sich überhaupt nicht als modern an, aber er lehnte sich
auch nicht an eine traditionelle Ausdrucksweise.
Er begann sein Schaffen mit der Poesie, und zwar für Kinder. Aleksandar Vuĉo war ein
Zeitgenosse von Radović, der, zwar zwanzig Jahre früher, auch das Schreiben für Kinder
berührte, wenn man berücksichtigt, daß die anderen Literaten jener Zeit sich mehr literarische
Richtungen und Genres wandten, die nicht so sehr auf die Kinderliteratur orientiert waren,
sondern unmittelbar nach dem Krieg auf die sozial engagierte Literatur.
196
Pavkovid Vasa, Moderni duh Dušana Radovida in Dušan Radovid i razvoj moderne srpske književnosti, Učiteljski fakultet, Belgrad, 2008 197
Radovid Dušan, Baš svašta, Zavod za udžbenike, Belgrad, 2008, S. 379
![Page 90: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/90.jpg)
90
Radović selbst gelang es bereits mit der ersten Sammlung, die Aufmerksamkeit des
Publikums und der Kritik auszulösen. Er wird als der Vater der neuen, modernen Welle des
Schreibens der Kinderliteratur angesehen, und diese erste Sammlung von Liedern Poštovana
deco erhielt von vielen Kritikern den Status eines Wendepunkts im Schreiben der Poesie,
nicht nur der Kinderpoesie, sondern überhaupt. Bei der Untersuchung der Art und Weise des
Schreibens eines Literaten trifft man nicht selten auf Vergleiche. Im Falle von Dušan Radović
sind die Berührungspunkte mit den anderen Schriftsellern ein häufiges Thema der Texte über
seine Poesie. Am meisten Ähnlichkeit trifft man bei der Ableitung der Parallele mit Jovan
Jovanović Zmaj als seinem Vorgänger und Vasko Popa als seinem Zeitgenossen. Der
Vergleich von Radovićs Poesie mit Zmaj gründet auf der Tatsache, daß sowohl Zmaj als auch
Dušan Radović für die Kinder auf eine einfache und den Kindern nahe Weise geschrieben
haben, mit Elementen und einer Sprache, die ihre Inspiration in der Volksliteratur und in der
Folklore findet, mit dem Unterschied, daß bei Zmaj die didaktische Komponente
unumgänglich war, während Dušan Radović die Verknüpfung seiner Poesie mit klassischen
Belehrungen mied. Der zweite Vergleich von Dušan Radović mit seinem Zeitgenossen Vasko
Popa ist einerseits durch die gleiche oder zumindest sehr nahe Entstehungszeit ihrer Werke
bedingt, und andererseits auch durch den Stil und die Art des Akzeptierens der Umwelt.
Radović befaßte sich auf seine charakteristische Weise auch mit der Literaturkritik,
vorrangig mit künstlerischen Texten, die provokativ und mit viel Parodie alles berührten, was
veraltet und durch Klischees begrenzt war. Er führt sehr präzise Komponenten an, die ein
gutes Lied besitzen muß, und das sind die Heiterkeit des Geistes, die Intelligenz, die
Konkretheit, die Präzision und die Verständlichkeit. Betont wird auch die obligatorische
Beobachtung des Lieds vom Standpunkt der allgemeinen literarischen Einschätzung, d.h. daß
das Lied die Grenzen der Kinderliteratur überschreitet. Was die Heiterkeit und die Intelligenz
betrifft, müssen wir sein Nachdenken über das Thema dieser wichtigen
Charaktereigenschaften bemerken. Radović war der Meinung, daß wir selbst das sein müssen,
was wir von unseren Kindern erwarten: "Also, wollen wir, daß unsere Kinder heiter sind?
Dann müssen wir es auch selbst sein. Möchten wir, daß sie klug, aber auch temperamentvoll
sind? Laßt uns mit ihnen zusammen träumen und klug sein."198
Nicht nur, was die Kinderliteratur betrifft, sondern auch im allgemeinen war die
Beziehung von Dušan Radović zur Kunst sehr innovativ für die Zeit, in der er lebte. Den
Standpunkt, daß die sogenannte "angewandte" Kunst ebenfalls eine Kunst hoher Qualität ist,
obwohl sie für bestimmt Bedürfnisse geschaffen wird, hat er oft durch Aussagen bekräftigt,
198
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Belgrad, 2010, S. 67
![Page 91: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/91.jpg)
91
und am meisten durch die Qualität seine Texte, die er auf Bestellung schrieb. Er sagte oft über
sich, er sei "ein Schneider, der in den Häusern schneidert"199
, und ein angewandter
Künstler.200
Sein Werk ist in Bezug auf Genres divers, und die meisten Texte sind auch
flexibel in Bezug auf die Genres, d.h. man kann sie leicht der gewünschten Funktion
anpassen.
Was die Poesie betrifft, so war Radović der Ansicht, daß das Lied die bündigste und die
kürzeste Form des Gesprächs ist, und er hat es für die Kommunikation mit den Jüngeren
benutzt. Man sollte einfach reden, einfache Worte und Phrasen aus dem Alltagsleben
benutzen. Das schriftliche Wort von Dušan Radović folgte seinem Standpunkt, daß das
Wesen der Einfachheit in der Wörtlichkeit ihrer Ausgangsbedeutung liegt. Diese Einfachheit
wird auch die Haupteigenschaft seines Werks für die Erwachsenen bleiben.
Der Humor ist ein unumgängliches Element jedes Lieds von Radović. Auf dem Humor
gründete er seine Poesie, und der Humor war auch der Drehpunkt des Werks dieses Autors für
Erwachsene. Es handelt sich, wie auch bei allem anderen, um einen einfachen, klaren und
offensichtlichen Humor, der niemanden gleichgültig ließ. Bei Kindern ist es nicht leicht, mit
einem Lied ihr Lächeln herauszulocken, mit einem Lied, das keine audiovisuelle Begleitung
hat, und Radović gelang dies fast regelmäßig.
Breiter betrachtet kann ein großer Teil des Stoffs, den Dušan Radović für die Kinder
schrieb, als ein sehr qualitatives edukatives Material angesehen werden, obwohl das meiste
davon offiziell diese Rolle nicht erhielt. Bekannt sind seine Standpunkte über die Didaktik in
der Kinderliteratur, und andererseits über die Bedeutung der Kinderliteratur in der Bildung.
Sein großer Wunsch, einige poetische Lehrbücher für Vorschulkinder zu schreiben, wurde
leider nicht verwirklicht. Er hat versucht, etwas ähnliches in der berühmten Kinderzeitschrift
Poletarac zu verwirklichen, und aus dieser zeitlichen Distanz können wir sicher sagen, daß
ihm das gelungen ist. Die gesammelten Ausgaben der Zeitschrift Poletarac können als ein
ausgezeichnetes Abc-Buch benutzt werden und würden in vielem den Weg zur
Schriftkundigkeit erleichtern, viel besser als einige offizielle Abc-Bücher.
Neben der genannten Zeitschrift erlang eine große Beliebtheit auch die Fernsehsendung
Na slovo, na slovo, die nach dem großen Erfolg im Fernsehen auch im Theater aufgeführt
wurde, und zwar zeit Lebens von Dušan Radović. Was den Rundfunk betrifft, so begann er
seine Karriere mit dem Schreiben des Radiodramas Kapetan Dţon Piplfoks. Damit gelang es
ihm, viel Heiterkeit und Humor in die Heime in ganz Serbien zu bringen, denn es handelt sich
199
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Belgrad, 2010, S. 165 200
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Belgrad, 2010, S. 166
![Page 92: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/92.jpg)
92
um einen zwangslosen Humor und um ein Thema, das sehr entfernt ist von den bisherigen
Leiden und Qualen, verursacht durch den Krieg, der nur ein paar Jahre zuvor zu Ende ging.
Andererseits waren bis dahin Radiodramen und Dramen für die Kinder überhaupt eigentlich
nur schlecht nacherzählte Märchen oder moralisch-pädagogische Predigten, die sehr
ungeschickt in die dramatische Form überführt wurden. Die Frische, die das erste Drama von
Radović mit sich bringt, ist ein Samen, der zur Geburt einer ganz authentischen dramatischen
Kunst für die Kinder verhalf.
Neben der Poesie und der Prosa für Kinder nimmt einen bedeutenden Platz in seinem
Werk das Schreiben von Aphorismen. Der Charakter der so geschriebenen Texte von Radović
wurde bis zum heutigen Tag nicht mit Sicherheit in ein literarisches Genre klassifiziert.
"Vielleicht dadurch, daß er in seinem reichen und unumgänglichen Opus fast auf dem Rand
des Genres balanciert, glaube ich, daß die Inventionsgabe im Schaffungsopus von Dušan
Radović einen großen Einfluß haben wird auf die Entwicklung der serbischen Satire im
allgemeinen, auf tapferere und originellere Forschung im Bereich der Form, auf das
Überkommen von klischeehaften Ausdrucksverfahren"201
Was man jedoch mit Sicherheit
behaupten kann ist, daß diese Texte alle Elemente der Satire hatten.
Entgegengesetzt zu allen Kommentaren der literarischen Kritik, der Zeitgenossen und
der Kollegen sah Radović sich selbst nicht als einen Aphoristiker an, und sagte, daß das, was
er mache, "einige mit Aphorismen verwechseln, und ich würde nie gerne ein Autor von
Aphorismen sein. (...) Bevor man das Recht bekommt, kurz und weise zu schreiben, muß man
jahrelang sowohl den Geist als auch den Körper trainieren."202
Radović blieb bei den Erwachsenen in Erinnerung vor allem wegen seiner
Rundfunksendung, die den Status eines Kults hatte, Beograde, dobro jutro. Seine Beziehung
zu Belgrad war voller Sorge, einer Art Vaterliebe, aber auch kräftiger Kritik, wenn es um
ungelöste Probleme der Stadt ging. Er war besorgt, daß das alte Belgrad zerstört wurde, um
Wohngebäude zu bauen203
, er empörte sich, daß die Städteplaner sich nicht mit Bürgern über
neue Pläne für den Bau und das Einreißen204
beraten, er versuchte, die Mängel von
Hochhäusern am Ufer von Zemun aufzuzeigen205
. Über das Belgrad seiner Kindheit, die
Siedlung Lisiciji potok, wo er aufwuchs, sagt er: "Wir hatten alles: einen Fußballplatz, einen
Volleyballplatz, zwei Bäckereien, zwei Gaststätten, drei Kolonialwarenläden, eine Frau, die
Sauermilch machte. (...) Jetzt verschwindet diese Siedlung. Von Kanarevo Brdo fließen die 201
http://www.aforizmi.org/zasto/lekiotrov.htm 202
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Belgrad, 2010, S. 376-377 203
Radovid Dušan, Baš svašta, Zavod za udžbenike, Belgrad, 2008, S. 869 204
Radovid Dušan, Baš svašta, Zavod za udžbenike, Belgrad, 2008, S. 869 205
Radovid Dušan, Baš svašta, Zavod za udžbenike, Belgrad, 2008, S. 870
![Page 93: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/93.jpg)
93
Hochhäuser - Riesen hinab und zerstören die kleinen Häuser. Die Städteplaner haben kein
Herz, keine Seele, und nicht sehr viel Intelligenz. (....) Ich hasse sie."206
Der größte Opus der Texte über Belgrad setzt sich sicherlich aus seinen Grüßen an die
Belgrader von der Spitze des BeograĊanka Hochhauses, aus dem Rundfunkstudio Studio B,
zusammen. Belgrad wurde darin auf eine sehr reale Weise dargestellt, so daß keine
literarische Romantik und stilistische Bearbeitung zum Thema Belgrad vorhanden sind. Sie
können nicht mehr als kurze Berichte angesehen werden, die in öffentlichen
Informationsmitteln gesammelt und in der Volkssprache nacherzählt wurden. In den Worten
von Dušan Radović war Belgrad "tastbar", gehörte jedem, und konnte im gleichen Moment
live betrachtet werden, falls Sie sich zufällig am gleichen Ort befinden, über den er im
Moment redet. Obwohl er auf den ersten Blick einfach ist bis zur Gewöhnlichkeit, hat der
Text von Dušan Radović einen kräftigen poetischen Zug, der allgegenwärtig ist, wenn es um
seine Texte über die Stadt, in der er lebte, geht. Was man aus den vielen Texten von Radović
schließen kann, ist, daß der Autor eigentlich den alten Geist Belgrads bewahren wollte, aber
nicht zum Preis der Veralterung, und ihn modernisieren wollte, aber nicht zum Preis des
Erstickens zwischen den Hochhäusern.
Er wollte alle Bürger, wie auch die Zuständigen in der Stadtregierung beraten, wie sie
sich gegenüber ihrer Stadt verhalten sollen, um in ihr das schönste zu bewahren. Er war
besorgt, denn "Belgrad sieht den Belgradern nicht ähnlich, sondern denen, in deren Händen
jahrzehntelang die Entscheidungsmacht lag207
", und daher wünschte er, daß mit Belgrad das
geschehen solle, was geschehen muß, "aber in einer schöneren und zahmeren Version. Es soll
um sein Schicksal ein bißchen feilschen und nicht mit allem einverstanden sein. Es soll sich
nach der neusten Mode kleiden, wie das Zentrum von New York, aber es soll in seinem
Greenwich Village seine Seele bewahren"208
Wegen einigen Aphorismen, die die Vertreter der serbischen politischen Szene kritisiert
haben, wurde Radovićs Sendung vom Programm abgesetzt. Es blieben Erinnerungen an sie
und drei Bücher, die eine Sammlung der interessantesten Morgenbotschaften sind. Radović
hat seine große, genauer gesagt bedingungslose Liebe gegenüber Belgrad in eine dieser
Botschaften überführt, und sie wurde inzwischen ein Motto aller jener, die Belgrad als ihr
Heim ansehen, ungeachtet dessen, in welchem Teil der Welt sie sich befinden:
206
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Belgrad, 2010, S. 369 207
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Belgrad, 2010, S. 398 208
Radovid Dušan, Na ostrvu pisadeg stola, Mascom EC/Booking, Belgrad, 2010, S. 412
![Page 94: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/94.jpg)
94
"Wer heute morgen das Glück hatte, in Belgrad zu erwachen, kann davon ausgehen,
daß er für heute ausreichend im Leben erzielt hat. Jedes Bestehen auf etwas Zusätzliches
wäre unbescheiden".
(Donnerstag, 24. Juli 1975)
In der Kinderpoesie wird er als ein Autor angesehen, der eine Epoche abschließt, die mit
dem Drachen begann, und der die nächste mit Radović beginnt. In der kurzen literarischen
Form blieb er ohne präzise Qualifikation, aber mit der Eigentümlichkeit der "Belgrader"
Folklore. Er probierte auch das Schreiben von Texten für alle derzeit bestehende
Massenmedien. Den Höchstpunkt der Originalität der Bestimmung seiner Worte erzielte er im
Feld, das vor und nach ihm kein Künstler berührt hat – im Bereich der Hochzeit. Auch heute
schließt man in Belgrad die Ehe mit den Versen von Dušan Radović, die wie auch alle seine
anderen Texte aktuell sind wie vor fast einem halben Jahrhundert, als sie geschrieben wurden:
(…)„Seid eifersüchtig, aber nicht auf einander, sondern auf Eure Ehe. Bewahrt sie und
schützt sie vor allen Versuchungen, betrachtet sie als wertvoll für Euer Schicksal und
Glück.“(…)
Dušan Radović wurde am 29. November 1922 in Niš geboren. Mit sechs Jahren zieht er
mit seiner Familie nach Subotica, wo er die Grundschule und die sechste Klasse des
Gymnasiums absolviert. Im Jahr 1941. macht er das Abitur in Belgrad und lebt in der
Hauptstadt bis zu seinem Tod. Unmittelbar nach dem Zweiten Weltkrieg arbeitet er als
Redakteur der Pionierzeitung, ab 1952. als Redakteur des Kindeprogramms bei Radio Belgrad
und ab 1960. als Redakteur der Kinderprogramme bei Radio- Televizija Belgrad.
Als Mitarbeiter im Atelier für Propaganda und Design und als Journalist, arbeitet er ab
1967.für die Zeitung „Borba“. Ab 1973. ist er als Hauptredakteur und Gründer des Blattes
Poleterac bis zu seiner Auflösung tätig. Im Jahr 1975. fängt er als Redakteur im Studio B an
und geht 1983. in Pension. Ein Jahr nach seiner Pensionierung stirbt er in Belgrad.
![Page 95: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/95.jpg)
95
Literatura
Primarna literatura
Radović, Dušan: Antologija srpske poezije ze decu, SKZ, Beograd, 1990.
Radović, Dušan: Baš svašta-sabrani spisi, priredio Miroslav Maksimović, Zavod za
udţbenike, Beograd, 2008.
Radović, Dušan, Bećković Matija: Ĉe, tragedija koja traje, Rad, Beograd, 1989.
Radović, Dušan: Beograde, dobro jutro, knjiga 1, BIGZ, Beograd, 1987.
Radović, Dušan: Beograde, dobro jutro, knjiga 2, BIGZ, Beograd, 1987.
Radović, Dušan: Beograde, dobro jutro, knjiga 3, BIGZ, Beograd, 1987.
Radović, Dušan: BeograĊani i Beograd, Gradski sekretarijat za urbanizam i zaštitu
ţivotne sredine, Beograd, 1982
Radović, Dušan: Ĉetvrtak: radio i televizijske igre, BIGZ, Beograd, 1983.
Radović, Dušan: Dokolice, SKZ, Beograd, Matica srpska, Novi Sad, 1972.
Radović, Dušan: Duškova kuća: izbor najlepših tekstova za decu Dušana Radovića
ilustovanih crteţima Dušana Petriĉića, Via connect, Beograd, 2004
Radović, Dušan: Igre i igraĉke, Mladost, Zagreb, 1982.
Radović, Dušan: Jesen: pesme i aforizmi, SKZ, Beograd, 2007.
Radović, Dušan: Jesen: Poletarac Dušana Radovića, Rad, Beograd, 1987.
Radović, Dušan: Kapetan Dţon Piplfoks: gusarska bajka u više slika, sa pevanjem i
maĉevanjem, Pozorište "Boško Buha", Ĉigoja štampa, Beograd, 2001.
Radović, Dušan: Kratke priĉe, BIGZ, Beograd, 1996.
Radović, Dušan: Leto: Poletarac Dušana Radovića, Rad, Beograd, 1987.
Radović, Dušan: Na slovo, na slovo, Dnevnik, Novi sad, 1986.
Radović, Dušan: Na ostrvu pisaćeg stola, priredili Matija Bećković i Miroslav
Maksimović, Macom EC/Booking, Beograd, 2010.
Radović, Dušan: Nije-jeste, Draganić, Beograd, 1998.
Radović, Dušan: O plakanju, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010
Radović, Dušan: Parni valjak, Fudbalski klub Partizan, Verzal press, Beograd, 2000.
Radović, Dušan: Pisanje po plotu: jednoĉinke, Bookland, Beograd, 2009.
![Page 96: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/96.jpg)
96
Radović, Dušan: Ponedeljak: pesme, BIGZ-Narodna knjiga, Beograd, 1983.
Radović, Dušan: Poštovana deco, Mascom EC/Booking, Beograd, 2012
Radović, Dušan: Poziv dobrim ljudima, Crveni krst, SIZ socijalne zaštite, Beograd,
1978.
Radović, Dušan: Poziv na putovanje: izbor iz poezije i proze za decu, Zavod za
udţbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996.
Radović, Dušan: Priĉe i drame za decu, Divit, Beograd, 1998.
Radović, Dušan: Proleće: Poletarac Dušana Radovića, Rad, Beograd, 1987.
Radović, Dušan: Razbojnik KaĊa i princeza NaĊa, Zavod za udţbenike i nastavna
sredstva, Srpsko sarajevo, 2004
Radović, Dušan: Sedi da razgovaramo, Mascom EC/Booking, Beograd, 2010
Radović, Dušan: Smešne reĉi, Mascom EC/Booking, Beograd, 2012
Radović, Dušan: Srećni gost ţivota, priredili Matija Bećković i Miroslav Maksimović,
Astimbo, Beograd, 2002.
Radović, Dušan: Strašan lav, Školska knjiga, Novi sad, 1997.
Radović, Dušan: Svako ima nekog, Zavod za udţbenike i nastavna sredstva, Beograd,
2002.
Radović, Dušan: TV kuvarice, Narodna knjiga, Beograd, 1982.
Radović, Dušan: Utorak: priĉe i pesme, BIGZ-Narodna knjiga, Beograd, 1983.
Radović, Dušan: Volimo Beograd svakoga dana po malo, Skupština grada Beograda,
Gradski sekretarijat za obrazovanje,Via print, Beograd, 2006.
Radović, Dušan: Vukova azbuka, Zavod za udţbenike i nastavna sredstva, Beograd,
1986.
Radović, Dušan: Western, Dositej, Beograd, 1989.
Radović, Dušan: Zima: Poletarac Dušana Radovića, Rad, Beograd, 1987.
Radović, Dušan: Zima: radio i televizijske igre, SKZ, Beograd, 2007.
Radović, Dušan: Zoološki vrt Beograd:stihovi, Dom štampe, Zenica, 1976.
Radović, Dušan: Ţenski razgovori, Dosije, Beograd, 1991.
![Page 97: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/97.jpg)
97
Sekundarna literatura
Aleksić, Milan: „Radovićevo definisanje knjiţevnosti za decu“ za Zbornik radova
Dušan Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd,
2008.
Andrić, Dragoslav: Reĉnik ţargona, Beogradski izdavaĉki zavod, Beograd, 1976
Andrić, Dragoslav: Svaštara – udţbenik nonsensa, Beograd, 2000.
Antonijević, Damjan: Kritika knjiţevnosti za decu, Jovan Jovanović Zmaj – Dušan
Radović, Zmaj, Novi Sad, 1978.
Barac, Antun: Jugoslavenska knjiţevnost, Matica hrvatska, Zagreb, 1963.
Cvetković Nikola: Dušan Radović – pesnik deĉije radosti i vedrine, Gradina, Niš,
1995
Ćorilić, Ljubomir: Zlatna petorka srpske poezije za decu i mlade, Zmaj, Radović,
Antić, Erić, Popadić, For you design, Ĉaĉak, 2011.
Deretić, Jovan: Istorija srpske knjiţevnosti, Prosveta, Beograd, 2004.
Dragićević, Rajna: „Dušan Radović o udţbenicima“ za Zbornik radova Dušan
Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd, 2008.
DunĊin, Jovan: „Dušan Radović i Miroslav Antić – paralele ili napomene o
samosvojnosti“ za Detinjstvo, ĉasopis o knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-
2, proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre, 2002.
Egerić, Miroslav: Dušan Radović, Srpski knjiţevni glasnik, Nauĉna knjiga, Beograd,
1992
Flaker, Aleksandar: Proza u trapericama, SNL, Zagreb, 1983.
Gordić, Slavko: Poezija i okruţje, Matica Srpska, Novi Sad, 1995.
Gordić, Slavko: Zapisi o poeziji Dušana Radovića za Detinjstvo, ĉasopis o
knjiţevnosti za decu, broj 3, Zmajeve deĉije igre, Novi Sad, 1980.
Hamović Valentina: Dva pesnika prevratnika, Uĉiteljski fakultet u Beogradu,
Beograd, 2008
Hamović, Valentina: „Dušan Radović u svetlu srpske avangarde“ za Zbornik radova
Dušan Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd,
2008.
![Page 98: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/98.jpg)
98
Jaćimović, SlaĊana: „Elementi medijske kulture u knjiţevnosti za decu Dušana
Radovića“ za Zbornik radova Dušan Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti,
Uĉiteljski fakultet, Beograd, 2008.
Jenkić, Dragoljub: Srpska knjiţevnost za decu, MAK, Beograd, 1994
Jovanović Bane, Teofilović Vitomir: Gorki med medija, Beograd, 2012
Jovanović, Slavica: „O Radovićevom knjiţevnom delu za decu“ za Zbornik radova
Dušan Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd,
2008.
Jovanović, Slavica: Poetika Dušana Radovića, Nauĉna knjiga – komerc, Beograd,
2011.
Klajn, Ivan: Veliki reĉnik stranih reĉi i izraza, Prometej, Novi sad, 2008.
Kljajić, Nataša: „Na plavom tiganju neba, sunce na oko – zapisi Beograde, dobro
jutro Dušana Radovića“ za Zbornik radova Dušan Radović i razvoj moderne srpske
knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd, 2008.
Ljuštanović, Jovan: „Odrastanje kao psihološka drama“ za Detinjstvo, ĉasopis o
knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre,
2002.
Ljuštanović, Jovan: „Pesniĉka antropologija detinjstva Dušana Radovića“ za Zbornik
radova Dušan Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet,
Beograd, 2008.
Maksimović, Desanka: „Zapisi o poeziji Dušana Radovića“ za Detinjstvo, broj 3,
Zmajeve deĉije igre, Novi Sad, 1980.
Maksimović, Miroslav: „O modernoj poeziji – Duško Dugouško“, Knjiţevnost 1999.
Sveska 6-7, Prosveta, Beograd, 1999
Mandić Igor: Knjiţevnost i medijska kultura, Zagreb, 1984.
Mandić, Boţidar: „Dušan Radović – stvaralac poetskog paradoksa“ za Detinjstvo,
ĉasopis o knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve
deĉije igre, 2002.
Marjanović, Jova: „Poezija liĉnog zvuka“ za Detinjstvo, ĉasopis o knjiţevnosti za
decu, godina XXVIII, broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre, 2002.
Marjanović, Voja: „Radovićeve antologiĉarske pretenzije“ za Detinjstvo, ĉasopis o
knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre,
2002.
![Page 99: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/99.jpg)
99
Marković R. Milan: „Dušan Radović kao prireĊivaĉ i antologiĉar“ za Detinjstvo,
ĉasopis o knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve
deĉije igre, 2002.
Marković Ţ., Slobodan: „Klasiĉno i moderno u jednom vidu poezije Dušana
Radovića“ za Zbornik u ĉast Vojislava Đurića, Filološki fakultet, Institut za
knjiţevnost i umetnost, Prosveta, Beograd, 1992.
Marković Ţ., Slobodan: Zapisi o knjiţevnosti za decu, Beogradska knjiga, 2003.
Marković, Ilija: Aforizam - fenomen podneblja za Letopis matice srpske, Novi Sad,
2004
Mihaljĉić, Milenko: Radovićev aforizam ili poetika redukcionizma, Rukovet, Subotica,
1991
Mikić, Radivoje: „Jedna moguća paralela – morfološki aspekti poezije J.J. Zmaja i
Dušana Radovića za Zbornik radova Dušan Radović i razvoj moderne srpske
knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd, 2008.
Milanović, Aleksandar: „Radovićev jezik i Radović o jeziku“ za Zbornik radova Dušan
Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd, 2008.
Milenković, SlaĊana: Mediji i obrazovanje, Grafopromet, Ruma, 2008.
MlaĊenović, Milivoje: „Dušan Radović, dramski pisac za decu“ za Zbornik radova
Dušan Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd,
2008.
Nenin, Milivoj: „Lektira Dušana Radovića ili nad jednom neobiĉnom knjigom“ za
Zbornik radova Dušan Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski
fakultet, Beograd, 2008.
Nenin, Milivoj: Stvari koje su prošle, Ogledi o srpskim piscima XX (i XXI) veka,
Biblioteka Matice srpske, Novi Sad, 2003.
Nešić, Budimir, Rupnik-Rašić, Vanja: Olovka piše srcem, Gramatik, Beograd, 2003.
Ninkov, Jasmina: Štampa, radio i televizija u sluţbi posredne animacije u procesu
knjiţevne komunikacije, Bibliotekarsko društvo Srbije, Beograd, 1999.
Novaković, Slobodan: „Radović u Kijevu“, Beogradski knjiţevni ĉasopis, Beograd,
2007.
Obradović, Slavoljub: „Oĉekivano je – neoĉekivano“ za Detinjstvo, ĉasopis o
knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre,
2002.
![Page 100: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/100.jpg)
100
Opaĉić-Nikolić Zorana: „Po meri sopstvene poetike“ za Detinjstvo, ĉasopis o
knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre,
2002.
Pavković, Vasa: „Moderni duh Dušana Radovića“ za Zbornik radova Dušan Radović
i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd, 2008.
Perišić, Predrag: „Komiĉno kao element dramske forme“ za Zbornik radova Fakulteta
dramskih umetnosti, Fakultet dramskih umetnosti, 1997.
Pešić, Valentina: „Dušan Radović u kontekstu moderne srpske poezije posle drugog
svetskog rata“ za Detinjstvo, ĉasopis o knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2,
proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre, 2002.
Petrović, Tihomir: Antologija sprske poezije za decu, Univerzitet u Novom sadu,
Sombor, 2006
Popa, Vasko: Kora, Izdavaĉko preduzeće Novo pokolenje, Beograd, 1953.
Radikić, Vasilije: „Avangardne i neoavangardne tendencije u srpskoj knjiţevnosti za
decu“ za Detinjstvo, ĉasopis o knjiţevnosti za decu, broj 1-2, proleće-leto 2001, Novi
Sad, 2001.
Radikić, Vasilije: „Elementi vizuelizacije pesniĉkog govora u stvaranju Duška
Radovića“ za Detinjstvo, ĉasopis o knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2,
proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre, 2002.
Ristanović, Cvijetin: „Dušan Radović i Miroslav Antić kao antipodi“ za Detinjstvo,
ĉasopis o knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve
deĉije igre, 2002.
Samardţić, Sneţana: Parodija u usmenoj knjiţevnosti, Narodna knjiga-Alfa, Beograd,
2004.
Tasić, Milutin: Srpski velikani poezije za decu, Bookland, Beograd, 2010.
Teofilović, Vitomir: „Aforizam u srpskoj knjiţevnosti XIX i XX veka“ za Razvoj
proznih vrsta u srpskoj knjiţevnosti, MeĊunarodni slavistiĉki centar, Ĉigoja, Beograd,
2000.
Trebješanin, Ţarko: „Dušan Radović, psiholog“ za Zbornik radova Dušan Radović i
razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd, 2008.
Turjaĉanin, Zorica: „Mozgalice i smijalice (Ka fenomenu igre u poeziji za djecu Duška
Radovića)“ za Detinjstvo, ĉasopis o knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2,
proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre, 2002.
![Page 101: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/101.jpg)
101
Utašu, Aniko: „Ţivotinje u pesmama za decu Dušana Radovića“ za Detinjstvo,
ĉasopis o knjiţevnosti za decu, godina XXVIII, broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve
deĉije igre, 2002.
Veselinović, Dragan: Televizija kao deo globalnog zagaĊenja planete za Zbornik
radova Fakulteta dramskih umetnosti, Fakultet dramskih umetnosti, 1997.
Vitezović, Miroslav: Majstore, dobro jutro, Bookland, Beograd, 2004.
Vladušić, Slobodan: „Dušan Radović i urbana kanjiţevnost“ za Zbornik radova Dušan
Radović i razvoj moderne srpske knjiţevnosti, Uĉiteljski fakultet, Beograd, 2008.
Vuksanović, Divna: „Ja sam centar sveta“, ĉovek kao medijski fenomen, Letopis
Matice srpske, godina 182, knjiga 478
Zmaj, Jovan Jovanović, Savremena riznica pesama, priedili Nenad i SlaĊana Perišić,
Leo commerc, Beograd, 2010.
Ţivotić, Radomir: „Poetiĉke osobenosti Dušana Radovića i Miroslava Antića –
komparativni pristup“ za Detinjstvo, ĉasopis o knjiţevnosti za decu, godina XXVIII,
broj 1-2, proleće-leto 2002, Zmajeve deĉije igre, 2002.
Internet linkovi209
http://www.aforizmi.org/zasto/lekiotrov.htm
http://scc.digital.nb.rs/document/IV-2818
http://www.youtube.com/watch?v=Ag4Dn4cpiZ8
http://www.youtube.com/watch?v=bidkK1c-kQ4
http://www.youtube.com/watch?v=EZn_LCdb1HA
http://www.youtube.com/watch?v=f2bG1LgUbdE
http://www.youtube.com/watch?v=H0zU_y1Nxz4
http://www.youtube.com/watch?v=nIhTCqfMYdU
http://www.youtube.com/watch?v=qdfZ-EkReRk
http://www.youtube.com/watch?v=qllMV4fVFQ
http://www.youtube.com/watch?v=uWMcsrj97sI
http://www.malopozoriste.co.rs/
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/16/Kultura
209
Naveden je samo jedan deo korisnih linkova i oni uglavnom sadrže sačuvane snimke emisija u kojima je tekstove pisao Dušan Radovid. Na internetu se može pronadi još dosta sličnog sadržaja uz ključne reči koji se mogu pronadi u sadržaju gore navedenih internet adresa; prim.autora
![Page 102: Multimedijalni aspekt u delu Dušana Radovića“othes.univie.ac.at/26347/1/2013-01-30_0025813.pdf · 2.Dušan Radović u kontekstu srpske literature za decu i ... Danjašnja svakodnevnica](https://reader031.vdocuments.net/reader031/viewer/2022020303/5b44ef8c7f8b9a202f8b513a/html5/thumbnails/102.jpg)
102
DODATAK
CURRICULUM VITAE
Persönliche Daten
Name Biljana Gratt
Geburtsdatum 24. 11. 1973
Geburtsort Belgrad, Serbien
Staatsangehörigkeit Serbien
Adresse 1200 Wien, Pielachgasse 3/21
E-Mail [email protected]
Familienstand verheiratet, eine Tochter
Schulausbildung
1980 – 1988 Grundschulausbildung in Belgrad
1988 – 1992 Klassisches Gymnasium
1992 Abschluss Matura
2000 – 2002 Der Vorstudienlehrgang der Wiener Universitäten – Deutsch
Seit 2003 Universität Wien – Institut für Slawistik
2007 – 2009 WIFI Lehrgang zur Vorbereitung auf die Befähigungsprüfung für
Fremdenführer
2009 Befähigungsprüfung für staatlich geprüfte Fremdenführerin – positiv
abgeschlossen
Berufliche Tätigkeit
Seit 2008 als Destination Manager bei der Firma „Mondial“ tätig
Seit 2009 als selbständige staatlich geprüfte Fremdenführerin tätig