Download - O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
1/33
tAl'
/il48w
AAJO
Op/., AAIKJ
DEli
II
,A/r1TePJAfllIO
rpoc
1rJ
P
j 0f1AIHAJu80 CA.IIO
rAJA kC JYlttHO
tetvrto
pogl vlje
o prvoJ klasi
objekata za
subJekat
i oblik
nacela dovoljna razloga kojl u
nJo
vlada
§ 17. Opee razjasnjenje
ove
klase objekata
~ a k l ~ a moguCih predmeta na.se moei pred
s t ~ v l ~ ~ J a .Jest klasa1)z 0 r nih 2}p 0 t
pun
i h, e m
p l r l J
Slklh p r e d s ~ y ~
~ e
s u ~ ~ u
opreci
pren:a naQrosto l J e n u n
dakle apstraktnim
poj
m o ~ a ; ~ une
ukoliko prema
Kantovu
razIi
~ o v a n J u s ~ c ; I r z a v a J u ne sarno ono formalno. nego i
ono
m a ~ n J a l n o
k ~
p o j ~ v a ,
e
~
i r
1
sKe:
.
dije-
10m u k o ~ o n.e
pt;izlaze.
zgolJnoga vezanja misli,
n ~ o
u k o l i k ~ ~ a J u :"yoJ lZVor
u pobudi
osjeeanja
nasega ~ O Z l t i v : n O ~
tiJela, na
koji uvijek
upucuju u
svrhu oVJeroylJenJa svoga lI'ealiteta, dijelom sto su
prema
zakoruma
prostora vremena
i
kauzaliteta
u
~ a j e d n i c i
: . e z a n ~
onaj ~ o m p l e k s
bez
konca i
po
cetka kOJl
saCillJava nas e m p i r i
j
sk i
r e a
1
i
t e t. No
kako
taj
empirijski
realitet prema rezultatu
Kantova u< enja ipaJk
ne
ukida
njihov
t iT a n s c e n
d e t a l n i i e a l i t e
t
zato one ovdje, gdje se
r ~
0 formalnim
elem.entima spoznaje, dolaze u ob
ZIT sarno kao
predstave.
§ 18. Obris transcendentalne analize empi-
rijskoga realiteta
~ o m e o ~
predstava
su forme
unutarnjega
i
spolJasnJega cuIa,
v:r
i j e m e
i
p 0 s tor Ali ovi
su .
z a m
j e t
1
i
v i, sarno kad
su i
s
pun
j e n
i
~ Jihova je z a m j e t
i
v
0
s t m a t e r i
j
a, na ko
JU Cu sa
vratiti
kasnije kao
i u
§ 31.
K a d
bi
v r i j e m e
b i lo
j e d i n a
f o r m a
ovih
predstava onda
ne bi bila i s t 0 d 0 b
nos
t i
a
z ~ t
niSta p
0
s
t 0 j a n 0
i nikak.ve t
r a j nos
t
i:
y r 1 J. e m e s a naime zamjeeuje, sarno ukoliko je
l s p ~ J e n < ? , a nJegov tok sarno
po
mijeni onoga, sto
ga
lSpunJava. P
0
s
t
0
j a n
0
s
t
nekoga objekta
spo-
31
znaje
se stoga sarno po opreci prema promjeni
dru-
gih,
koji
su s njime i s t
0 do
b n i. PTe d s t a
va
i s t
0
d
0
b
nos
t i nije
pa:k. moguca
u
samome
we -
menu, nego
je
u
svojoj drugoj
polovici
uvjetovana
predstavom pro
s
t o r a; jer je
u sarnome
vremenu
sve jedno za drugim u prostoru pak j ed n 0 p
o-
r e d d r u g
0
g a. Predstava istodobnosti
nastaje
dakle tek uslijed zajedoice
vremena
i prostora.
Ka d b i
s d r u g e
s t r a n e p r o s t o r b i o
j ed i na f o r m a predstave ove klase, onda ne bi
bilo m i j e n e; jer mijena iIi pTomjena jest s u k c e-
s i j a stanja a
sukcesija
je mogu6a sarno u v r
e
me n
u
Zato
se
vrijeme
i moze
definirati kao
mo
gucnost
opreenih
odredenja
na istoj
stvari.
Dakle
mi vidimo, da su
obje forme empirijskih
predstava
premda
im
je beekonacna djeljivost i
beskona< l1a
rasemost
zajednicka, od
temelja
razli
cite
u tome,
sto
u
prvoj nema nikakvoga
zna.< enja,
Sto je u
drugbj
bitno. Uzasobica
nema
znaeenja
u
vremenu, a zasobica u
prostoru.
Pa ipak se empirij
ske
predstave koje
pripadaju zakonskome kom
pleksu realiteta pojavljuju u oblIn formama
zajedno, pa
je un u t a
r n j a s j ed i n j e
nos
t
obih dapace uvjet
realiteta koji
u
neku ruku
pro
izlazi iz njili kao
produkat
iz
svojih
faktora. Ono,
Sto to
sjedinjenje
stvara jest
razum
koji s pomoeu
svoje
funkcije,
koja mu
je
svojstvena vek
one
he-
~ e r o g e n e
forme
eulnosti. tako da
iz
njihova uza
JaJIlIloga zadiranja proizlazi e m p i r i j s k i r e a 1 i
t e t
kao potpuna predstava premda
saroo
za
sam
razum
.
Ova
sa< injava kompleks,
koji se drZi na
okupu
s pomoeu
forma
na< ela razloga , ali
je
pro
b l ~ m a t i c n i h
granica. Sve pojedine predstave,
koje
pnpadaju ovoj klasi, dijelovi su toga kompleksa, te
zap elIl:aju u
njemu prema
izvjesnim
nama
a
priori
SVlJesrum
zakonima
svoja
mjesta.
Bezbrojni
objekti
e g z i s t i r ~ j u stoga
u
njemu
istodobno,
jer
u
njemu
bez
obZITa na nezaustavljivost vremena traje
sup-
stancija
t.
j. materija te mijenjaju svoja stanja
bez obzira na ukoeenu negibljivost prostora.
Dakle
say
objelktivni
svijet opstoji jednom rijeci za
nas u
tome
kompleksu. Izvodenje analize
empirijskoga
realiteta.
koje
je
ovdje dann
-;;amo
u obrisu, nalazi
paZljivi Citalac u :tSvijetu
kao volja
i
predstava«.
sv.
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
2/33
32
1.,
§
2.,
u
pobliZemu
tumaeenju
naCina, kako Be S
pomoeu funkcije
razum:a
stvara ono sjedinjenje i
njime
iskustveni
svijet za njega.. Pri
tome
ce rou
biti
od
velike pomoCi ona 4-tom poglavlju 2. svesk&
dodana i njegovoj paZljivoj obazrivosti preporneena
tablica »Predikabilije a priori vremena, pr
os
tora i
m a t e r i j e ~ ; jer
se
na njoj naroClto objaSnjava, kako
se izjednaeuju opreke
prostora
i VTemena u
materiji
kao
njihovu
produktu,
koji
se prikazuje
u
formi
kauzaliteta.
Funkciju razuma, koja saCinjava bazu empirij
skoga
realiteta, prikazat
cemo
odmah isCirpivo. Sa
mo se
prije s nekoliko mimogrednili
razjaSnjenja
moraju odstraniti najbliZe zapreke, na
koje
bi moglo
naici idealistiCko osnovno shvaeanje, kojega se ovdje
drZimo.
§
19.
eposredna nazocnost predstava
Kalko
subjekat,
bez
obzira
na
to sjedinjenje
forma unutarnjega
i
spoljaSnjega eula
s
POIDOCU
ra
zuma u predstavu materije i t ime u predstavu po
stojanoga
spofjaSnjeg svijeta,
spoznaje
same
unu
tarnjim.
Wlom,
jer
je
spoJjaSnje Culo opet 'Objekat
unutarnjega i
jer
ovaj
opet
zamjeCuje zamjedbe 000
ga,
dakle jer
subjekat
u pogloou n e p
0
s r ed n e
n a
zoe no s t
i
predstava
u svojoj '
svijesti ostaje
podvngnut samo
uvjetima
v r em e n a, kao
forme
nutarnjega f ,ula*; u isti cas moze Ibiti sarno
jedna predstava u njegovoj svijesti, koja dodtiSe
mooe biti veoma sil.ozena. Predstave su n e p 0 S r e -
d n o n a Z 0 .c n e reci ce: one Be
nespoznaju
same
u
s j € d i n j € n j ~
vremena
i
prostora
u
potpunu
pred
stavu empirijskoga reaIiteta,koje je izvmio razum
(koji je, kako ,cIeIllO odmah vidjeti, intuitivna
moe).
nego se
kao predstave unutarnjega cula spoznaju IU
samome vremenu,
i to
na njegovoj indiferentnoj
tocki,
odakle
se one razilazi \u dva smjer.a.
Ta se
tocka zove
s ad
a s n
j
0 s t.
Onaj
uvjet
za n ~
srednu
nazoenost jedne
:predstave ove klase, 'koje
ga
Smo
se dotakli
u predaSnjemu paragrafu,
jest
• Por. Krtt d rein. Vernuft, Elementa.rlehre Abschnl.tt
II., SchlUsse
a.
d Begr., b,
i
c,
Str,
33, prvoga, str, 49, pe
toga
1zdanj8..
33
kaUlZaJIni
utjecaj
te
predstave
na
naSa os'jetila, a po
tome
na
naee
tijelo. I same
tijelo
pripada Objekti
rna
ove
k1Lase, pa je
prema tome
podlVTgnuto
zakonu
kauzaiiteta,
koji u
njoj
V'lada i koji cemo
odmah
razjasniti. Poradi toga subjekat 'PI'ema zalkonima
kakb unutarnjega, tako i .spoljaSnjega svijeta ne
moZe
ostati
ikod one j' e d n e predstave, a.u sam.ome
vremenu nema
iSitovremenosti.
Zato
e
ona
pred
stava
svagda
opet nestati,
istisnuta od drugih, pre
ma
redu,
'
koji se ne
da a priori odrediti,
nego je
ovisan 0 prilikama, koje Cerno uskoro spomenuti.
Da
osim
toga
fantazija
i san reproduciraju ne;po
srednu nazo\: nost
predstava,
to je
poznata
.cinjeni
ca, ali njeno
razjaSnjenje ne
idre ovamo,
nego
u em
pirijsku IPsiihologiju.
No
Ibuduci da Siulbjektu uslijed
funkcijie razuma ipak
ostaje
predstava 0 ikomplelksu
realiteta, 'koji sve obuhvata, ikako sam ga gore opi
sao,
Ibez OOzira
na onu
~ e t i m i c n o s t i l1samlji'vanje
predsrtava
u pog'ledu
njihove neposredne nazocnosti
u
njegovoj
svijesti; zato
su
se
predstave
iU
pogledu
te opreike, uikoliko pripadaju ,onome kompleksu,
sttnatrale
kao
neSto posve drugo, nego ukoliko su u
svijesti neposredno nazocne. U prvome svojstvu na
zivale su se r e a 1n i m s t v r im a, a u
drugome
sarno ;predsta'Vama kat eksoihen.
Ovo
obi61o
shva
canje stvari zove se, kako
je
p o ~ n a t o r e a l i z a m.
Tome se Slhvacanju s nastJupom
novije
fHozofije
su
plrotstavio i de a l i z am,
koji
je
sve
viSe dobivao
na
terenu.
Isprva
su
ga
zastupali Malebrancihe i
Berikeley, a Kant ga potencirao do transcendental
noga idealizma,
koji
Cini slhvatljivim z a j e d n n op.-
stojanje
empirijskoga
realiteta
stvari
s njjho'Vim
tranSiCell1dentalnim idealitetom.
Prema tome
se
Kant
u Krit. Cist. uma izmedu osta J.oga izlr'aZava ovako:
»Ja
razumijevam pod transcendentalnim
idealizmom
8m
pojava
u.cenje, po kojemu
1h
Bve skupa
s m a ~
tramo
kao zgolJne
proostave,
a
ne
kao
same
stvan
po s e b i ~ Nadalje u tprimjedbi: »'Sam prostor nije
niSta
drngo do
1i predstava; drukle sto
je
u njemru,
mora
biti
sadrlrzano u predstavi, a u IProstoru je ne
sto samo utoli ko, ukoliko
se
one u njemu zaista
predst.avlja.«
(Krit.
4. paralogizroa
transc.
psihol.,
o
nacelu .o.logo >
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
3/33
34
str. 369. i 375. prvoga izdanja.) Naposljetku Ka.Ze
U
»IRazmatranju«,
S'to
je dodano ovome poglavlju:
»AJrO oduzmem misaoni sulbjekat, mora
da
otpadne
i
cijeli tjelesni svijet,
jer
je on samo
pojava
u
Cul-
nosti nsSega subjekta i
neka
V lSta njegove pred-
stave.« U Indiji je idealizam
kako
u Ibramanizmu,
tako
i u Ibudizmu
cak nauka
pu
ke
religije; sarno
je
u Evro pi paradoksan uslijed glavnoga i neo,phodno
realistickoga Zidovskog osnovnog naziranja. No rea-
lizam ne vidi,
da
je
tako
zvani
bitak
ovih realnih
stvari
n a sk r
0
'z s am
0
n e k
0 pre
d s t a
vI
j a-
n j e
ili
sarno mOgllenost predstavljanja,
predstav-
nje kata ~ n a r n i n f a k o ,se
baS hoCe
da se
sarno ne
posredna nazoenost u
subjektovoj svijesti naziva
predstavljanjem kat e n t e l e h e i a n On ne
vidi,
da
objekat izvan
svoga
odnoaaja
prema
subjektu ne
ostaje viSe objekat, va
da
je
smjesta
ukinuta i sva-
ka
objektivna
egzistencija, ako mu
se
taj odnooaj
oduzme i l l od njega apstrahira. Le i b In i t z je do
bro osjeeao uvjetovanoSt
dbjekta
po sulbjektu, ali
se ipak nije mogao rijeSiti misli
0
osebnome bitku
dbjekata neovisnih
0
njiihovu odnoSaju prema
911-
bjektu, t. j. 0
p r e
d s t a v 1
j
a n j u. Zato je .prije
svega
priihvatio ovome svijetu predstave tOOno jed'
na:k, s njime paralelan svijet
objekata :po
sebi.
Ali
ovaj nije direktno veza:n
sa
svij'etom predstave, ne-
go samo
spoljaanje
s pomoeu presta.bilirane harmo-
nije;
- oCito neSto najsuvmnije na
v i j ~ t u
jer sam
taj
sVijet objeikata ne ;pOOa uopaZanje i jer ona.j
njemu u
predstavi
posve jedna;ki
svijet
opstoji
i
bez
njega. Karl je pak htio
da tpObliZe
odredi
S I.lSti-
nu stvari,
koje
same
po
sebi
Qlbjektivno egtz;istiraJIl.
bio je prisiljen da sarne oibjekte 'Po sebi .proglasi su-
bjektima
(monades).
Upravo
time dao je
najrjeCi
tiji
dokaz 0 tom, da naSa svijest ma e naei upravo
sarno suibjekat i OIbjekat, ;predstavljaea i predstavll,
ukoliko
je
ona
sarno s poznavalacka, da.kle u grani-
cama
intelekta, t. j.
aparata za svijet
predstave, i
da zato
mOZamo doci
sarno do
s u Ib j e k t a , ako
smo apstrahirali od
objektivnoga
bitka
(predstav-
ljanja) ohjekta, t. j. ako .smo
ga
kao
takav
ukinuli,
a ipak hocemo da neSto postavimo. Hoeemo Ii pak,
35
da
apstrahiramo ad sulbjektivnoga Ibirtka subjekta,
ada: ipak
neSto zadrZimo,
onda
nastupa;
obratni
slu-
eaj koji Be razvija u ma t e r i
j
a l i z a m.
Spinoza, koji u ovoj
stvari nije
bio dosao na
Oi-
sto, a stoga ni do .jasnih pojmova 0 njoj, ipak
veoma dobro shvatio,
da
je nuZni odnoSaj
izmedu
objekta
i
subjekta
ovima
tako
bitan,
da;
je na
svaki
naCin uvjet za mogucnost njihova pomiSljanja. Zato
je taj OOnoSaj prikazao
kao
identitet
spoznavalaCko
ga
i
raseZnoga
u supstanciji,
koja
jedino
egzistira.
OPASKA. PrimjeCujem prillkom glavnoga tumare-
Jlja. ovoga. paragrafa, da se pod
izrazom
r e a 1 n t
o b j e k t 1, kojim eu
se
radi
kratko&
1 lakAe shvatljl-
vosti
sluZlti u ~ v u
ove
rasprave, imaju
razumjett
upravo sarno
zome predsta.ve, sto
8U
vezane
za
kom-
pleks
empirtjskoga.
realiteta, koji
8Q.ffi
po
sebl
uvljek
oBta.je
idealan.
§
20.
Nace o dovoljn r zlog biv nj
U
sada
prikazanojl
klasi
objekata
za
subjekat na-
stupa na:eelo razloga
kao
z a k
0
n k a u z a
i eta
a
kao
takvo
nazvat
Cu ga n a c e 10m d
0 vo l
j n a
r a z
l og
a b i v a n j a, principium. rationis suffi-
cientis fiendi.
Svi
objekti,
sto se prikazuju
u
potpu-
noj
predstavi,
koja saeinjava kompleks
iskustvenoga
realiteta,
povezani su
mOOu
sobom u pogledu na-
stupanja
i nestajanja njihovih stanja zakollom kau-
zaliteta, a prema tome u smjeru
toka
vremena. On Be
sastoji u tome: Kad nastupi novo
stanje
jednoga
iIi
viSe
objekata, onda mu
je moralo prethoditi neko
drugo, za kojim
novo
redovito slijedi,
t.
j. uvijek.,
kadgod je
prvo
ovdje. Ovaj slijed wve se s 1
j e d
van
j
e,
prvo
staonje
pak
u z r
0
Ik,
a
drugo
u
c
n a k.
Ako
Be na pro neko tijelo upali, O'l1da je
tome
sta.nju gorenja moralo prethoditi ovo stanje: 1.
srodnost
S
oksigenom, 2. doticaj s oksigenom, 3. iz
vjesna temperatura. Upaljenje je moralo neposredno
doei, eim je ovo stanje opstojalo. No kako je upa-
ljenje
tek sada
nastupilo,
to ni
ano
stanje
nije oduyi;
jek opstojalo, nego je tek
sada
moralo nastuplti.
Ovaj
nastup
zove Be
pro
m j e n a. a t ~
se
zakon
kauzaliteta
isIkljucivo odnosi
na p r o
m } ene,
pa
ima uvijek
sarnQ s njima posla.
Svaki
je uCinak.
kod
svoga
nastupa
neka p r o m jle n a, a
da
ova
nije
vee
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
4/33
36
ranije nastupila, to sa sigurnoSCu
u p u ~ u j e
na drugu,
njoj
prethodnu p r o
m j e n u.
Ova
se
promjena
s
obzirom na onu zove u z r 0 k,
ali
s obziTom na jednu
treCu pr o
m
j
en
u,
koja je
njoj sarnoj
opet p r e t h o ~
dila, u Cin k.
To
je lanac kauzaliteta: on
je
nuino
bez poeetka. Prema
tome
je
svako stanje,
sto na
stupa,
moralo
proizaei iz promjene,
koja
mu je
pret
hodila,
na pro
u naSemu
gornjem slucaju
iz pridola
oonja
slobodne topldne tijelu,
iz kojega je
moralo pro
izaei poviSenje
temperature. To
pridolaZenje s l o b ~
dne topline uvjetovano
je
opet
nekom prethodnom
promjenom., na pro padanjem suncanih
traka
na za
riSno zrcalo; ovo pak, recimo, udaljivanjem oblaka ad
Sunea; to udaljivanje vjetrom; ovaj nejednakom gu
stoCom uzduha; ova opet drugim stanjima i tako in
infinitum. Kad se pak ono jedno odredenje, stO' ga
neko stanja
ne
sadrzava, da
uzmogne
biti uvjetom
za nastup novoga, hoee da nazove uzrokom kat
eksohen,
ako
ono sada Jos,
dakle naposljetku
prido
de;
onda je to doouSe
ispravno
utoliko, ukoliko se
~ v j k
kod toga
dr.zi
posljednje
promjene,
koja ovdje
svakako
odlu.cuje. No
bez obzira
na
to nema jedno
ockedenje kauzalnoga
stanja za
utVTdivanje uzroene
vare stvari
u opCerutosti nika:kve pr-ednosti
pred
ostaJima
zbog
toga, sto
je posljednje, koje pridolazi.
Tako se u navedenome primjeru udaljivanje oblaka
moZe utoliko nazvati uzrokom upaljenja,
sto
nastupa
kasnije nego namjestanje zarisnoga zrcala na O'bje-
kat; ali
to narnjestanje moglo se desiti kasnije ad
udaljenja
oblaka, a
pripustanje
oksigena opet ka
snije od onoga narnjestanja. Takva slucajna vremen
ska odredenja imaju dakle u svakome pogledu da
odluce, sto Ce biti uzrok. Kod toenijega razmatranja
nalazimo
naprotiv,
da
je
c i
j
e
os
n
i
e
uzrok
onoga, sto slijedi,
pri camu
je u bitnosti svejedno,
u kakvome su se vremenskom slijedu sastala njegova
oorooenja. Prema
tome
moze
se
u pogledu pojedi
noga danog slucaja nazvati uzrokom
kat eksohen
naposljetku
pridoslo odredenje
nekoga
stanja, jer
popunj ava broj
uvjeta,
koji se
ovdje
zahtijevaju,
dakle
jer
nastupom
toga
odTedenja nastaje odlucna
promjena. No za opeenito razmatranje .smije da
vaZi kao uzrok sarno cijelo
stanje,
ikoje dovodi na
stup
onaga, sto slijedi. Razlicna pojedina odrede
nja,
koja tek zdruZena
kompletiraju
i saCinjavaju
37
uzrok, mogu se
nazvati
uzrocmm marnentima ll i
u v
j e t
m a,
pa
se po tome
U2lI ok
maZe u takve
razglobiti. Nasuprot je posve neispravno, kad
se
ne
naziva stanje uzrokorn, nego objekti, n.
pro
u nave
denome
slueaju
nazvat
ce
neki Zarisno zrcalo uzro
kom upaljenja, drugi oblak, treci Sunce, cetvrti
oksigen
i
tako po volji bez ikakvoga pravila. No ne
rna
smisla
da
se
ka.ze,
da
je jedan
objekat
um-ok
drugoga;
jer
objekti sadrZavaju prije
svega
ne sa
rno formu
i
kvalitet, nego i m t e r i j u, a
ova
niti
nastaje niti propada; a zatim, jer se zakon kauza:
liteta odnosi iskljuCivo na prO ffijene, t. j. na
nasta
janje i nestajanje u vremenu, u ikojemu on
regulira
onaj
odnos.aj,
u
pogledu
kojega sa
prijasnje
stanje
zove uzrok, kasnije u c n k, a
njihova nuzna
ve
za s
1 j ed 0 v n j
e.
Misaona Citaoca
upueujem
ovdje na razjaSnje
nja, sto
sarn
ih dao
u »Svijetu kao
volja
i
predsta
v « ~ sv. 2.
1
4. naroeita strana 42. i dalje. Na-
-iiii.e
Od iiajveee
je va.Z:nosrr,-da COVfei{ ma potpuno
jasne
i
cvrste
pojmove
0
zbiljskome
i
pravome
zna
renju
z k o n ~ kauzaliteta
kao i 0
cju njegove
vrijednosti,
dakle da
se prlje svih stvarl ~ s n ~
se
on Joomo 1 isldjucivo 0 osi na r
zn:en
e materijanih stanja i upravo ni na
sto
-
go, pa da se po
tome
ne smije primijeruti, gdje nije
govor 0 tom. On je naime regulator p r a m j e n a
predmeta spoljaSnjega iskustva, koje nastupaju u
vremenu; ovi
su
pak svi materijalni. Svaka promje
na moZe
nastupiti
sarno uslijed toga, Sto joj
je
neka
druga, odredena po. nekome . pravilu, prethodila; ali
uslijed nje nastupa
ona
onda
kao
nuino dovedena;
ova
je nuZnost
kauzalna
veza.
Kolikogod je pTema
tome zakon kauzaliteta je
dnostavan, ipak nalazimo, da j.e u filozofijskim
ud:Zbenicima od najstarijega pa sve do najnovijega
vremena
redovno posve drukcije izra.zen , naime ap
stralktnije, a po tome opsezruje i neodredenije shva
Cen. I
tako se
na
pro
ka.ze,
da
je um-ok ono, s po-
maeu
cega
nesto drugo
dolazi do
bitka, iIi
sto stva
ra
neSto drugo, sto cini
nesto drugo
zbiljskim i
t.
d.
Tako vee Wolf ka.ze: causa; est principium, a quo
existentia, sive
actualitas
,
entis alterius
dependet
;f
dok
se
kod
kauzaliteta ocito
ipak
radi sarno 0 pro-
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
5/33
38
mjena.m.a forme n e n ~ e i neuniStive m a ~ j ~ e
Prema
tome
je nemoguce neko
pravo
nastaJan,Je,
neko stupanje u bitak
onoga,
eega prije toga uopCe
nije bilo. Onim
spomenutim
adviSe opseZnim
kri
vim neispravnim shvaeanjima 'kauzalnoga odnooa
ja kriva je doduSe ~ e C i m ?ijelom .nejasnost ~ j e -
nja.
No
zacijelo se 1 namJera kriJe u
tome,
n ~ ~
teologijska, koja vee izdaleka
oCijuka s kozmologlJ
skim.
dokazom
i
koja
je,
da
bi se
njemu
svidjela,
pripravna da iSkrivi same tra.nscendentalne istine .a
priori
(to
majCino mlijeko ljudskoga razuma). Na}
jasnije se
to
vidi u knjizi od
T h o ~
tBrowna,
On
the relation of eause
and
effect, koJ3. I ma 460 stra
niea, i koja je
vee
1835. doZivjela svoje eetvrto iz
danje,
a odonda maZda i viSe njih. Ona
svoj pred-
met ne
obraduje
rdavo, bez obzira na
katedralnu
oplirnost koja
umara
Ovajl je Englez posve ispra
vno
~ da
su svagda
p r o m ~ e n e < : > n o ~ sto
se tire
zakona
kauzaliteta, dakle da Je
svaki ucmak
p r o m j e n a No da je uzrdk
ta koder
p romje-
n
a,
iz
cega
izlazi,
da
je
cijela
stvar
neprekidna veza
p r o m j en a, koje sukcediraju u vremenu, --:- to
on
ne spominje,
premda je
nemoguce,
da mu
Je
to
moglo izmaknuti. Nasuprot on ~ v ~ puta n ~ a s : v e
nezgodno
naziva uzrokom p r o m J e ~ p r e t h ~
obJe
kat i l l
pak
supstanciju, pa ~ s posve n e ~ p r a v -
nim
izra.zom, koji mu sva;gdJe ha r t ra.zglabanJa, sa
ZaIno nateZe i muCi u svojoj mtavoj knjizi protiv
svojega boljeg znanja
i s a v j
e s t .
vSarno z a v t . ~
da
mu prikaz
ne bude
na
putu
poneSto d r u k c l ~ e m u
kozmologijskom
dokazu,
Sto su ga negda W:Ugl
po-
stavili. Tako je to s istinom, za
koju
se vee lZdaleka
ima
utrti put s pomoeu
takvih zavaravanja
A 8to su naSi valjani, cestiti njemaCki p r o f ~
filowfije, koji
duh
i istinu cijene iznad . s v ~ g a uCi
nili
sa
svoje strane za onaj tako
dragocJenl
k ~ < >
logijSk.i dokaz, poSto mu
je
naime K
a n t
u KrltiCl
uma zadao smrtni udaxac? Tu je dakako dobar sa
vjet
bio
dragocjen, jer causa prima oni, ?
. C ~ s : U
to
znadu,
premda ne kafu) jest
o o n t J r a d i c ~ ? In
adjecto isto
talro
kao
i cau.sa
sui; p r e m ~ I Z r ~
mnogo
CeSCe
upotrebljavaJu nego dTugl.
O b l ~ V 8 : J U
ga izgovarati s posve ozbiljnim, dapaee £ ~
i2JraZajem lica, StoviSe, neki, poglavito engleskl
re -
39
verendJ prevreu
veoma poboZno
oCima,
kad s
emfa
wm i ganuCem izgovruraju
the
first
cause:
taj con
tradictio
in adjecto. On.i znadu, da se neki p uz
rdk
isto
taka ne da ponriSljati kao
ni
mjesto,
gdje
je
prostoru
:kraj, i l l trenutak, kad
je
vrijeme zapo-
0010.
Ma svaki
je
uzrok neka p r o
m j en a,
kod
koje
se
DuZnO
mora pitati za
promjenu,
koja je njoj
prethodila i koja ju
je dovela, i
tako in
infinitum,
in infinitum
Ne
da se pomiSljati niti ne/ko
prvo
sta
nje materije,
iz kojega su, buduCi da
ga
viSe nema,
proiziSla
sva
iduca stanja. Da
je
to
stanje
naime po
eebi bilo njihovim uzrokom,
onda
bi ona stanja
vee
odvajkada morala
biti,
dalkle sadaSnje stanje ne
tek sada. Poene Ii ono pak tek u izvjesno vrijeme
biti
kauzalno, onda ga je na vrijeme moralo ne.sto
p r o m i j e
n i t
i, tako da je prestalo mirovati. No
u tome je slueaju neSto pridoSlo, desila se neka Pl 'O
mjena, pa
l1lOC3.mO
odmah da pitamo za njez.in uz
rok, to
jest za promjenu, koja je njoj opet pretho
dila.
I
tako
smo
opet
na
ljestvici uzroka,
a
neumo
ljivi
zakon
/kauzaliteta
t jera
nas
sve
viSe
i
vise
go
re, -
in
infinitum,
in
infinitum. (Gospoda
se
valjda
De
Ce usuditi
da mi govore
0
nekome
postanku
sa
me materije od nieega?
Dalje
dolje oeekuju ih
rolariji.) Zakon kauzaliteta nije dakle tako uslu
Zan da sa dade upotrijebiti kao ko6ja, koju Covjek
salje kuCi kad je prispio, kamo je
htio.
On napro
tiv sliCi ~ e t l i koju je Goetheov caTO
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
6/33
40
jatelju,«
rekoSe mu, »8 tobom je rdavo, vrlo
rdavo
od casa tvoga fatalnog rekontrea S onim statim ko
rugsberakim tvrdoglavcem; veoma rdavo, -
kao
i s
tvojom
braeom, s
ontologijskim
i fizikoteologijskim
dokazom.
No umiri
se,
mi te zato
ne Cemo
ostaviti
(ti znas, da
sm?
za. ::
p l ~ ~ ; a Ii t i nema druge
-
moras
proIDlJemtli svoJe
une ruho;
jer
ako
te
budemo nazivali tvojim starim irnenom, onda e nam
svi
pobjeei. Mi Cemo te inkognito uzeti ispod rulke
i dovesti
opet
medu Ijude; sarno inkognito,
kako
smo
kazali;
to
ide
Prije
svega dakle: tvoj predmet. no
~ i t ce . o d ~ a d a ime »absolutum«;
to
zvuci
strano,
po
steno
I fmo. - a koliko
se fmoeom kod Nijemaca
moze postiCi, to mi najbolje mamo. sto se pak mi
ce i p ~ k
svaki
razumjeti, pa Ce pri tome joS
mishb,
da Je
mudar.
A
ti
sam
nastupas
preru.Sen,
u obliku e n t i m e m a
N a i m e
sve svoje paralogizm.e i
premise, s pemocu
kojih si
nas obieavao zavlaciti u
dugi
klimaks,
ostavi
sarno lijepo kod kuce; ta zna
00,
da
se
s
pomoeu
njih
ne
moZe niSta.
Ali kao
eo
vjek
od malo rijeci, koji nastupa smiono, ponosno i
fino,
bit
ces jednim skokom na cilju: »absoluturn«,
vikat ces ( a mi s tobom), »on do
vraga
ipak mora
b i t i; maCe ne bi niSta bilo « (pri tome res
udariti
na sto). Ali otkud je
on?
~ G l u p o pitanje Nijesam
i kazao,
da
je on
absolutum?
- Ide to,
tako nam
vjere,
ide
Nijemci su navikli da mjesto pojmova
priroaju
rijeci;
za to
ih mi ad
mladosti
dresiramo,
- vidi saroo tu hegelariju,
Sto
je ona drugo nego
prazno, Stiplje,
ktome
i
odvratno naklapanje?
Pa
ipak, kako
je
sjajna bila karijera te filowfske mi
nistarskc kreature U tu
je
svrhu trebalo same ne
koliko obicnih momaka,
da intoniraju
slavu mavo-
ga,
a
njihov
je
glas pored praznih tikava tisuee
bu
dala
naJSao eho,
koji
joS i
sada
odzvanja, te i dalje
zahvaca
korijenje. I gIe,
tako
je
uskoro od jedne
obi
ene glave, Stovise,
od
obicna sarlata,na bio naCinjen
veltk filozof. Dakle
budi srean
Mi cerno ti osirn to-
ga, prijatelju i pokrovitelju,
jos
i
drukcije
sekundi-
rati; ta bez tebe
m1
ne moZamo da Zivimo - Kad
je stara
korugsberSka cjepidlaka kritizirala urn i
podrezala mu
kriIa, - dobra
pa
cemo izmisliti no-
v i urn, 0 kojemu
dosada
rutko Ziv nije nista euo,
urn,
koji
ne misli, nego neposredno
p ro ma t
r a,
4
koji
t j e l ~ ~ o . J ? r o ~ t r a . ~ e j e (izvrsna rijee, stvore-
na za
IDlstiflCiranJe); IIi pak urn,
koji ideje razabi-
ra, n p ~ ~ o :.azabira, st? si ti i drugi tek
htjeli
d o ~ a z B : t l ; kOJ to, - nalme kod onih, koji malo
pnznaJU, ali se s malo i zadovoljavaju - n a s 1 u -
cu j e. RB:no ~ ~ i j e p l j e n e
pucke
p o j m o v ~
prikazat
ce
mo
na
taJ nacm
kao nepo sredna nadah nuca ovoga
na.Seg novog uma, t. j.
kao
nadahnuea odozgo. Stari
iskritizirani
urn degradirat cemo, nazvat Cemo
ga r a z u rn 0 m i
poslati
ga da
promenira.
A zbilj
ski, pravi
razum?
- sto
se
vraga nas tice zbiljski,
pravi razum? -
Ti
se
smjeskas
s nepouzdanjem, ali
mi poznajemo
svoju
publiku i one svakojakovice, Sto
ih
imarno tu pred sobom u klupama. Vee
je
Bacon
Verularnski rekao:
»Na
sveuciliStu mIade ljud.e
vjerovati.«
A od nas
mogu nauciti
neSto valjano Mi
imamo
dobru
zalihu
artiklova
za vjerovanje. -
Kad
te
obuzme strah,
onda
misli uvijek
samo
na to, da
smo u Njemackoj, gdje se moglo ono, sto rugdje dru-
gdje
ne
bi
bilo moguCe,
naime
da se
proglasi velikim
duhom
i dubokirn misliocem filozofaster, neznalica,
koja lupa
besmislice, kvari
glave ad osnova
bespri
mjernim
praznim naklapanjem, pa ih zauvijek dez
organizira: mislim naaega
postovanog Hegela. I to
se moglo
nesamo
nekaZujivo i neizrugivano; nego
oni
u to zaista
vjeruju,
vjeruju vee 30 godina,
sve
do
danamjega
dana - Sarno kad mi tvojom pomoei
imamo absolutum unatoe Kantu i Kritici,
onda
smo
pokriveru. Onda mi filozofiramo odozgo
prema
dolje,
dajemo, da
iz
absolutuma
proizide
svijet
s
po
moeu najrazlienijih
dedukcija,
koje
su
uzajamno
sli
ene po
tome, sto muCe; nazivamo ga i konaenoscu,
a
absoluturn
beskonaenoseu, -
sto
opet daje jednu
ugodnu varijaciju u naklapanju; - pa govorimo u
opCe
samo
0 bogu; ekspliciramo, kako, zaSto, eernu,
zbog
cega, kojirn je
hotimicnim
i i i nehotimicnim
pro-
cesom napravio
i i
rodio svijet;
da Ii
je on izvan nje-
ga, da li je u njemu, kao da
je
fHozofija
teoIogija
i
kao da ne
rtraZi
objas.njenje 0 svijetu, nego 0 bogu. «
Kozmologijski dokaz, kojega je iSao ovaj apo
strof i kojim smo ovdje zabavljeni, sastoji se za
pravo u tVrdnji, da nacelo dovoljna razloga bivanja
i i
zakon
kauzaliteta
nu.zno vodi do misli, koja njega
samoga ukida i proglaSlije niStetnim i nevrijednim.
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
7/33
42
Do prvoga uzroka (causa prima , absolutum) dolazi
ne
same
dizanjern
od posljOOice k
razlogu kroz po
volji
dug red;
ali ne
~ se kod njega s
tati
, a da
se nacelo razloga ne
anubra.
Posto
sam dakle ovdje
kratko
i jasnO' prikazao
niStavilo kozmologijskoga dokaza kao u drugome
poglavlju
niStavilo
ontologijskoga dokaza, zeljet
Ce
maZda paZljivi c.italac, da se joS i 0
fizikoteologijsko-
me, u kojemu ima mnogo viSe opsjene,
iznese
, 0
je
potrebno. No taj niposto
ne
ide
ovamo,
jer njegov
predmet pripada
posve drugome dijelu
filozofije.
Upueujem
dakle s
obzirom na
njega prije
svega
na
Kanta, kako na Krit. c uma, tako, ex
professo,
i na
Krit.
moei
rasudivanja
i
za
dopunjenje njegova Cisto
negativnoga
postupka
na moj pozitivni
u
Volji
u
prirodi«, spisu, koji
je
malen
po
opsegu, ali
bogat i
teZak
po sadrZaju. Neskloni citalac
moZe naprotiv
dati, da ovaj i svi moji spisi netaknuti prijedu na nje-
govu unucad. Za to ja slabo
marim.;
jer ja nijesam
O'vdje
za
jed.nu
generaciju, nego za
mnoge.
Buduci
da
SInO, kako eu to' u idueemu poglavlju
ookazati,
zakona kauzaliteta a priori
svijesni,
a
sto-
ga je transcendentalan, za svako
moguce
iskustvo
valjan, dakle bez izuzetka; buduci da .on n a d ~ j e
utvrduje , da za
odredeno
danim , relativno prvun
stanjem
mora slijediti
drugo stanje, trukoderodre-
deno
prema
nekome pravilu,
t.
j.
u svako
doba:
zato
je odnoSaj uzroka prema ueinku nuZ8iI1. Zakon kau-
zaliteta
daje
stoga
prava za hipotetiCke
sudove
i po
kazuje se prema tome kao jedan blik naeela dOVO'lj-
na
razloga,
na kojemu mora da se temelje svi hipo
tetiCki sudovi
i
osniva
svaka
n u zn o s t, kaJko se to
nadalje ima prikazati.
Ja nazivam ()IVaj oblik
naSega
naeela na.eelom
dovoljna razloga bivanja,
zato
sto njegova
primjena
svagdje pretpostavlja neku promjenu, nastup novoga
stanja,
da:kle neko
bivanje.
Njegovu bitnome karak-
teru pripada nadalje to, da uzrok po vremenu svagda
prethodi uCinku (pOI'. §
47.),
pa se
sarno
po tome
izvornO'
spoznaje,
Ikoje
je
od dva stanja, sto su ve-
7.ana
kauzalnom
vezom, uzrolk, a koje uCinak. Ima
naprotiv slucajeva, u kojima
nam
je kauzalna veza
poznata iz prijaSnjega iskustva, ali kod k o ~ . s u ~ -
sija
tako
brzo
teee,
da
izmice na.semu
z a m ~ : ; l v a n J U .
43
Tada mi
s
potpunom
sigurnoecu
po kauzalitetu za -
kljueujemo sukcesiju. na
pro
da
upaljenje baruta
prethodi ekspIoziji. U pogledu ovoga upueujem na
»Svijet b o volju i predstavu«,
sv.
2., pogl. 4. , str. 41.
Iz
ove
bitne veze kauzaliteta
sa sukcesijom pro-
izlazi
opet
,
da
je pojam. u z a j m i C n
0
g d e I 0 -
v n j a, strogo uzet,
niStetan.
On naime
p r i h v a c ~
da
je
uCinak
opet uzrok
svoga
uzroka
,
dakle
da
Je
ono posljed:icno ujedno hilo ono prethodno. Prikazao
sam OipSirno neodrZivost
toga.
tako
omiljeloga
pojma
u svojoj »Kritici Kantove filozofije« , ~ t r . 5 1 7 . - - - 5 2 ~ .
drugoga
izdanja, k o ~ dodao ~ S V l J e t u k ~ voIJa
i predstava«,
:pa
upucuJ€ID prema tome na nJu. yOpa
zit Ce se, da se pisci onim pojmom redovno sluze ta
mo, gdje im spoznajapoCinje
bi1:i n e j ~ n ~ ; stoga ~
njegova upatreba taJJ.to
~ t a
Jest,
g d ~ .jednOl:ne.J>1:
saru
pojmovi posve
J.ZlIll(ru, ta.mo se m jedan
l Z I l ~ J
ne pokazuje tako pripravan, da
se napiSe kao
»uzaJ:
miCno
djelovanje«.
Stoga je
citalac
mo.ze smatrati
kao neku vrstu topa za alann, koji
navijeSta,
da
je
dospio
u bezda:n.
Vrijedno
je
takoder da se
spa-
mene
, da samo njemaCki
jezi.k
ima rijeC »Wechsel:
wJrung« (uzajmieno djelovanje) id ni ~ n drugi
j >.zik nema uolbieajenog ekvivalenta za n}u.
Iz zaJkona kauzaliteta proizlaze dva k 0 r 0 I a
l
i-
j a, koji upravo
time
dobivaju svo.je o v j ~ l j e n ~
kao spoznaje a
priori,
a
po
tome su
ti
korolanJl
U ~ V l
Seni
nad
svaku
sumnju
i
nemaju
izuzetaka: .naune
z k o n u s t r j n o s t i i z k o n p o s t o J ~ n o -
s tis u p s
t n
c i j e. Prvi ka.ze,.da sva:':w stan)e
koga
tijela
,
prema
tome dakle m 1 r o v a n ~ k ~ o nJe
govo
ibanje sva k.e vrste, mora neprorrtlJenJeno, ne
ffila:bljeno, nepojaCano ustrajati i
cak
b e s k o n c n ~
vrije:me potrajati, ako
ne pridode neki
~ ? k yko]l
ga mijenja iIi
ukida.
- Drugi
pak, kOJl
lzrazava
stpiternitet
materije, proizlazi
iz t ~ a
~ t o
se
zakon
Eauzaliteta odnosi sarno
na
s t n J a tJelesa, dakle
njihovo mirovanje ,
gibanje,
formu i
~ ~ t e t .
jer
on
upravlja.
njihovim vremenskim
n a s ~ a J a n J ~ m
ne-
stajanjem.
No on
se
nipoSto
ne
~ 0 S l na b d : ~ ~ n o
s i
°
a
onih
stanja,
kojemu
Be
une supstancIJa
djenulo upravo zato,
da se
izrazi njegova ~ a
od svega nastajanja i nestajanja. u p s t a. n J a
j t P 0 S t 0 j n a,
t.
j ona ne maze nastati m ne-
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
8/33
44
stati dakle njezin kvantum, koji opstoji na svijetu,
ne
~ o Z e
se
nikada umnoZiti
niti
umanjiti. Da mi
to
a priori znarno,. dokazuje svijest ?
n e p o k o l ~ b l j i v o j
izvjesnosti, s kOJ om s v a t k ~ . tko
v ~ ~ ~ . a k :
J e n e ~ ~
dane tijelo - bilo to opsJenom, lli diJeIJenJem,
izgaranjem, i l l ishlapljivanjem i l l inim
lrakvirn
pro
cesam - nestalo,
ipak
cvrsto pretpostavlja, da nje
gova supstancija, t. j.
materija
mora.
neumanjena
da
opstoji
i
da
se
negdje
mora nalaziti,
stogod
se
dogodilo s
formom
tijela.
Isto
tako.
moralo
se neko
tijelo
donijeti on amo
gdje se
nalazi, ako ga prije
nije bilo, i l l se morale konkrescirati, il'ecimo preci
pitacijom od nevidljivih djelcica, ali prema svojoj
supstanciji
(materiji) ono nikalko nije magio
nastati,
jer to impIicira
potpunu
nemoguenost
i
ne da se ni
kako pomiSIjati. Izvjesno.st, s kojom
mi to
unaprijed
(a priori) zakljueujemo, proizlazi iz toga, sto naSe
mu razumu posve nedostaje
forma
za pomisljanje
nastajanja. ili nestajanja materije; jer se zakon kau
uzaliteta, koji je jedina forma, pod. kojom uopee IIl.()-
Zemo pomiSljati
promjene, odnosi uvijek same na
s
t n
j a t j e 1e s a, a nikako
na
bitak nos i 0 c a
svih
stanja,
na m t
e r i j u. Zato ja postavijam
osnovno naeelo postojanosti
supstancije
kao komIa
rij zakona ikauzaliteta.
Uvjerenje 0 postojanosti
rna
terije
nijesmo uo.pee mogli stooi a posteriori;
dije-
10m,
sto je
u veeini slucajeva nemoguee,
da
se to
stanje empirijski konstatira. dijelom, sto
je
svaka
empirijska,
naprosto
indukcijom dobivena spoznaja
samo aproksimativno,
dakle
prekarno, a nikada
bezuvjetno izvjesna. Stoga je
i
ona sigurnost nMega
uvjerenja
0
onome osnovnom naeelu
posve druge
vrste i naravi nego izvjesnost 0 ispravnosti kojega
god
priJrodnoga
zakona,
ikoji
se
em
p i
r i j
sk i
~ r o -
nai§ao, jer ima posve drugu, potpuno nepokoieblJlvu,
a
nikada nestalnu
cvrstoeu. To dolazi baS otale, sto
one osnovno nacelo izraZava
t.r
a n s e e n d e n t a
l-
n u spoznaju,
t.
j.
takvu, koja
p r i j c
svega
iskustva
odreduje i postavlja, sto je u svakome
iskustvu
l?o
guce,
ali
Ikoja iskustveni svijet uopCe upravo tune
snizuje do prostoga moogovnog fenomena. ~ a p a e
najo.bicniji i
najbeziznimniji
00 svih ostalih p r l r O ~ l
zakona, zakon gravitacije. vee je
emprijskoga
pon
jekIa, a stoga bez garancije za njegovu opeenitost.
qU LiT f
OC
j
TA
45
Zbog toga ga katkada joe pobijaju, a ujedno se
javlja i ta sumnja, da Ii on vrijedi i lzvan naSega
suncanog sustava. Jest, a.stronOmi ne propustaju, da
istaknu znakove
i
potvrde
za to, Sto su
i l l
zgodimice
naSli,
pa
dokazuju
time, da ga smatraju
sarno. empi
rijskirn. SvakaJko se
maZe
nabaciti pitanje, da
I i
bi
gravitacija.
postojala
izmedu tjelesa,
koje
bi rastav
Ijala. a p
so l
u t n a prazIlina.;
i l l
da
Ii
je
unutar
ja
dnoga suncanog sustava u neku
ruku
ne posreduje
nekakav etel
i da stoga ne bi mogla djelovati izmedu
stanovnih
zvijezd.a; a
to
se onda sarno
empirijski
dade rijeSiti. To dokazuje, da ovdje
nemamo
posla. sa
spoznajom a priori. Ako naprotiv prihvatimo,
da
se
svaki sunCani sustav, Ikao ato
je to
vjerojatno, razvio
iz postepene kondenzacije nekeprasvjets ke magIe, a
prema tome po Kant-Laplaceovoj hipotezi;
onda
mi ipak ni na.
cas
ne m Zemo pomisIiti, da je
ona
pratvaJI od n i c e g a. ~ j e r r i l ~ napr??v,
da
pretpostavimo,
da
su
se
nJell.e
partikule
prlJ,? toga
negdje nalazile i da
su
se sarno sastale;
bas
zato,
sto je
na.eelo
postojanosti
s u p s t ~ ~ i j e
t r ~ c e n d e n -
taIno. Prikazao sam uootalom opS1l Ilo, da Je
sup-
s
t n
c i j a sarno sinonim m t e r i j e, ~
nje
zin
po
am
dade
reaJizirati sarno na maten.11 1 stoga
on potjeee od nje.
Kako
je pak
onaj
pojam
stvoren
sarno u svrhu zavaravanja, dakazao
sam
Specijalno
u
svojoj
Kritici Kantove filooofije
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
9/33
46
nuZnu sukcesiju u vremenu.
Prirodne
sile naprotiv,
po kojima svi
utMOci
djeluju,
izuzete
su
od svake
promjene, pa su stoga u ovome
smislu
wan sva-
koga.
vremena, ali
baS poradi toga
i
svagdje na-
wene, posvudne i neiscrpive, uvijek
pripravne
da
se oCituju, cim na lancu kauzaliteta sarno nastupi.
prilika za to. Uzrok. je
svaki puta
kao i njegov
uCi-
nak
.neSto
pojedinaCno,
pojedina
promjena;
prirodna
je sila naprotiv
neSto opeenito,
nepromjenljivo,
na
zoCno 11
svako
doba. i
svagdje. Na pro sto jantar
sada privlaCi
pahuljicu, to je
uC:mak;
njegov je
uz
rok
prethodno trenje i sadaSnje pribliZavanje
jan-
tara;
a
prirodna. si.la,
koja. djeluje u
ovome
pro
cesu i
koja
mu
prethodi,
jeste elek.tricitet. Razja-
Snjenje ove stvari s pallloCu jasnijega primjera
na -
lazi se u »8vijetu kao volja i
predstava«,
sv.
l.,
§
26., str. 53.
i dalje, gdje sam na
dugome lancu
uzrdka i uCinaka pokazao,
kako
u njemu najra.zno
vrsnije
prirodne
site sukoesivno
nastupaju
i djelu-
ju.
S
pomoeu toga primjera.
postaje nadasve
shvat-
ljiva
lI'8.Zli.ka
izmedu
uzroka
i
prirodne
sile,
trenu-
taenoga
fenomena
i vjeene
forme
djelovanja.
Kako
je
pak
tamo onaj cijeli dugi
§
26.
posveeen
ovome
istraZivanju,
zato
je
ovdje dovoljno 0010, da
se
ta
stvar ukratko
navede. Nor m a, kojoj
Be
prirodna
siIa;
podvrgava u pogledu
njene
pojave
na
lancu
uzroka
i uCinaka, dakle veza,
koja
je veZe s onim
lancem, jest p r i r od n i z a k
0
n.
No
zamjenjiva-
nje
prirodne sile s uzrokom isto je tako eesto, kao
eto
je
stetllo
za jasnoeu miSljenja. Cini se dapace.
da
se ti pojmovi
prije
:m ene nijesu. nikada C:isto
razluCivali, kolikogod je
to nadasve
potrebno. Ne
samo da su
od
samih
prirodnih
sila napravili uzro-
ke, buduCi
da
ka:Zu:
elektricitet, sila
teZe
i t
d.
jest
uzrok; nego
neki od njih napravili su
:ih
dapaee
ucincima, jer pitaju za
uzrok
elektriciteta. sile teZe
i t. d.; a
to je
apsurdno.
DoduSe,
posve je neSto
drugo, karl se broj
prirodnih si.la.
smanji na taj na-
Cin,
da se jedna
od
nj:ih svede
naJ drugu,
kao u naSe
dane
magnetizam na elektricitet Svaka p r a v a,
dakle
zaista
izvorna prirodna
sUa, a ovamo ide i
svako osnovno lremijsko svojstvo,
jest
u bitnosti
qualitas occulta, t. j. ne da
se
fizicki dalje objasniti.
nego sarno joo meta;fiziCki, t j. podesno
je
samo
joo
za takvo objaSnjenje, koje nadilazi
pojavu.
Ono
za-
Q
NA.Rr AMA;
O / I r; TI Ij
47
mjenjivaillje iii,
stoviSe,
identificiranje prirodne
sile s uzrokom. nije jOO nitko doveo
tako
daleko kao
M a i n e d e B
i r a
n u svojima Nouvelles conside
rations des
rapports du physique au moral.
jer
je
to
njegovoj filozofiji bitno.
Cudnovato je
pri
tome,
da
nikada ne
.ka.Ze sarno cause,
kad govori
o .uzro-
cima,
nego
kaZe svaki
puta
cause ou f o r e ~
isto
tako, kao
sto
smo
prije
u
§
8.
vidjeli,
da je
Spinoza
na jednoj stJranici osa.m
puta
napisao ratio sive
c a u s a ~ b o j i c a su svijesni,
da
identificiraju dva
dis-
paratua
pojma, da uzmognu
stvrur
udesiti
tako,
da
prema prilikarna vaZi sad jedan sad drugi; poradi
toga su prisiljeni da tu identifikaciju Citaocu nepre-
stano ponavljaju.
Dakle kauzalitet, taj upravljac svih i svake
promjene,
nastapa
u pr.i rod:i u t
r im
a formarna:
kao
u z r 0 k u najuZemu smislu, kao
,
pod r a
z
a j
i
kao mot
i v. Upravo
na toj
razli.cnosti osniva
se
prava
i
bitna razlika izmedu
neorganskoga
tijela,
biljke i
Zivotinje; a ne
na spoljaSnjim
anatomijskim
i l l
Ca.k
kemijskim
obiljeZjima.
U z r
0
k u najuZemu smislu jest ono, poslije re-
ga slijede
promjene
iskljuCivo na n e
0
r g a n s k
m e podrucju, dakle oni uCinci, koji
su tema
meha-
nike, fizike i ikemije.
Samo za
nj
vrijedi
treei New
tonov
osnovni
zakon:
,>ucinak i protivuuCinak uza
jamno
su jednaki«. Taj za:kon b.oo, da poslije pret-
hodnoga stanja uzroka) dolazi promjena
ueinak)
,
koja je po veliCini jednaka onoj, koja
ju
je izazvala.
Nadalje je samo kod ove
forme
kauzaliteta stupanj
uCinka
uvijek
toCrro
jednak
stupnju uzroka, tako
da
se po ovome
dade
izraCunati ucinak i obratno.
Druga je forma kauzaliteta pod
I
a Z a
j:
on
vlada S
organSikim Zivotom tkao
taJkvim, dakle sa Zi·
votom bilina i s vegetativnim, dakle s besvijesnim
dijelom Zivotinjskoga
Zivota, koji je ta:koder
samo
neki bilinski Z1vot. On
se karakterizira
po
manjkanjem obiljeZja prve forme. Dakle ovdje
uCi-
nak i protivuuCinak nijesu uzajamno jednaki, i in-
tezitet uCinka ne povodi se nipoSto kroz sve stup-
njeve za intenzitetom uzroka. Naprotiv se ucinak
kod pojaeanja uzroka moZe obrnuti u svoju opreku.
Treea je forma.
kauzaliteta mo t
i v: pod ovom
formom
upravlja on s
pravim
animalnim Zivotom.
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
10/33
LfOBfJ( . I O H J ~ MOTUl ii (IOP / ,lrru
48
49
dakle s pDstupanjem, t. j. sa spoljaSnjim akcijama.
svih Zivotinjskih biea, .
koje
se zbivaju svijesno. Me-
dij motiva jest s p
0
z n a j a; prijemljivost
za
moti-
ve zahtijeva neki intelekat. Stoga je prava karakte
ristika Zivotinje spoznavanje, predstavljanje. zivo-
tinja, kao
takva,
ide svagda za nekim ciljem i i
svrhom. Prema tome je tu svrhu morala s p 0 z n a-
t
i: t.
j.
morala joj se
prikazati
kao
neSto
razlicno
od nje sarne,
eega
ona
postaje
svijesna. Zivotinja
se po
tome more
definirati: »bice, .sto spoznaje«;
ni jedna druga definicija ne pogada
onQ
bitno; jest,
druga
nije mozda ni odrZiva. Sa spoznajom manjka.
nU Zno i pokretanje
na
motive; onda
preostaje
dakle
sarno pDkretanje na podraZaje, bilinski Zivot; stoga
au iritabilitet i senzibilitet nerazdruzivi.
No
nwn
djelovanja motiva oCigledno je razliCit od djelova-
nja podraz.aja.
Nairne utjecaj
motiva moze
da
bude
veoma ikratak, stoviSe,
treba
sarno
da
je
trenuta
can; jer djelovanje
toga
utjecaja nije poput djelo-
vanja
podraZaja u nekakvom odnosU prema njego
vu trajaju, blizini predmeta i t. d.;
nego motiv tre
ba sarno da se spozna, pa da
djeluje; dok
je podra
zaju
uvijek
potreban kontakt, . Cesto ,cak i
intusus
cepcija i svaki puta izvjesno trajanje.
Ovaj kratki navod
triju
forarna kauzaliteta
jest
ovdje dovoljan.
Njihov
opSirniji prikaz nalaz.i se U
mome
nagradnom
spisu 0 slobodi str. 30.-34.
»Obaju osnovnih problema etiika«). Sarno jedno va
lja
ovdje urgirati. Razlika izmedu uzroka, podra:zaja
i
motiva oCtto
je
sarno posljedica stupnja prijemlji-
vosti biea. sto je prijemljivost veea,
to
slabiji more
da
bude utjecaj;
karnen
se mora
gurnuti; covjek
se
pOikori pogledu.
Ali oba se pokreeu nekim dovol}
nim uzrokom, dakle jednakom nuZnoSCu. Motivaci-
ja je naime sarno
kauzalitet,
koji prolazi ;kroz spo-
znaju; intelekat je medij
motiva,
jer je
on najvi..qi
stupanj prijemljivDsti. No
time zakon kauzaliteta
ne gubi upravo niSta od svoje stalnosti i strDgosti.
Motiv je uzrok i djeluje s nuZno8Cu, koju svi uzroci
dClvode. Kod Zivotinje,
koje
je
intelekat
jednosta
van, zbog cega daje sarno spoznaju 0 nazoenome,
udara
ova
llU Znost
lako
u oei
covjeeji je intelekat
dvostrulk:
on pored zorne spoznaje
ima
jos
i a p ~
stralktnu, koja nije vezana
na
nazoellost,
t .
j. on ima
urn. Stoga
Otn
kod izbora odlucuje
jasnom
svijeScu:
on nairne maZe motive, kOtji se kao takvi uzajamno
iskljueuju, medusobno
imljeriti,
t.
j.
mok dati,
da
okusaju
svoju
moe na njegovu volju; nakon cega
je jaei
determinira,
a njezino djelovanje proizlazi 8
isto takvom nuZnoocu kao kotrljanje gurnute kugle.
Sloboda volje znaci ne brbljarija
profesora
filozo-
fije,
nego) »d a
s u n
e k
0
m e C
0
v j e
:k
u u i z v j e-
sno j
s i t u a c i j i mogu c a
dva
r a z l i c n a
d j e 10 va n j No
da je
potpuno a p
s u r
d
no,
da
se
takvo
8to tvrdi, jeste tako sigurno i jasno do-
kazana istina, kao sto
to
ne
mOiZe
biti ni jedna, koja
prelazi podrucje matematike. Najjasnije, najmeto
dicnije i
povrh toga s
osobitim obzirom na
cinjenice
samosvijesti, s pomoeu kojih neznalice misle
da
tre
ba
potvrditi
gornji
apsurditet, nalazi se spomenuta
istina prikazana
u mome nagradnom spisu
1
slobodi
volje, sto ga je nagradio
kraljevski nOrV'eSki
socie-
tet za znanost. Vee su doduSe Hobbes, Spinoza,
Priestley, Voltaire i
Kant·)
uglavnom naucavali isto.
To daikako naSim vrijednim profesorima filozofije
ne smeta,
da
posve nepristrano i kao
da
niSta nije
bilo govore 0 slobodi volje
kao
0
sigurnoj stvari.
Zar gospoda misle,
da
su spomenuti veliki Ijudi bili
. stogod covjek i
htlo
uciniti u metafizickoj namjerl
za pojarn 0
slobodi volje, to su
ipak nj
ezine pojave, Ijudsld
Mnovi
isrto tako kao i
svaki drugi pdrodn1
dogadaj,
odre
deni prema opcenitim
p,r.i.rodnlm
zakonima.«
Ideje
za
op6U
povijest.
Potetak.
»Svi cmovi nekoga eovj eka u pojaVi odredeni su n j e g ~
Vim empirijskim karakterom i drugim udjelnim uzroclma
prema poretku prlrode. I
kad
bismo sve pojave njegove
Ije mogJi istraZiti
do
temelja, onda
ne
bi bilo n t jednoga
ana,
koji
ne bismo
mog1i
sa
slgurnoMu
proreci
i
iz
njegovih
prethodnih
uvjeta spoznatl,
da
je nuZan. S obzirom na
ta j
empirljsld
karakter nema dakle slobode, dok
mi
ipak sarno
po
njemu
mooemo
prosuditi
eovjeka,
ako sarno
promatramo
i ako hocemo
fiziologijski da istraZimo
pokretne uzroke nje
govih
6lnova,
kao
81:0 se to
de§ava
u antropologiji.«
Krit. C.
uma, str. 548.
»Tako
se maZe vjerovaU, da
bi
se ~ j e nekoga co-
vjeka u buduCnosti
moglo
sa
sigurnoMu
izrae:unati
kan
po-
mrClna
Mjeseca ll Sunca,
kad bl naIIl bilo
moguce
da u
naein m i ~ l j e n j a
nekoga
rovjeka, kako se prlkazuje po unu·
tarnjim kao i spoljaAnj1m. cinovima., imamo
~ o
dubok
po-
gled, da bi narn svaki i
najmanjiJ
nagon
za
nJh
postao
po-
znat, a
isto
tako i spoljaSnji povodi, koji djeluju nB; taj na
gon.«
Krit.
prak. uma, s. 236.
Rosenkranzova
izdanja.
o
nece\u r .zloge 4
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
11/33
50
na ovome svijetu
iz
milosti prirode? -
da bi
mogli
Zivjeti ad filozofije? -
zar
ne? - No
kako sam
ja
u svome nagradnom spisu
prikazao
jasnije, nego
eto
se
to igda desilo, a ktome joB pod sankcijom
jednoga
kraljevskog
societeta,
koji je
moj
spis
uzeo
takoder u
svoje
spomen-spise;
to je pri gornjemu
~ i S l j e n j u ~ P ~ b i l ~
d u Z ~ o s t
gosp,?de, da se uspro
bve takvo]
stetno] nauCl zablude 1
odvratnome kri-
vovjerstvu
i
da
je
najtemeljitije
oprovrgnu.
Jest,
bila im je to duZnost utoliko viSe, ukoliko sam u
nagradnome
spisu 0 fundamentu
moral
a, koji
se
na-
lazi u istome svesku s onim (»Osnovni problemi eti
ke«), tako
neoborivo i
jasno
dokazao,
da je Kantov
praktiCni um. s njegovim
kategoriakim imperativom
,
eto ga gospoda pod imenom »cudoredni zakon« jos
uvijek upotrebljavaju
kao
kamen temeljac za svoje
plitke moraIne sisteme, posve neosnovano i niStetno
prihvaeanje,
da
nitko Ziv, posta je taj spis
proCitao,
ne
moZe
dulje
da
vjeruje
u O llU fikciju,
ako ima
samo jednu iskricu rrasudne snage. - »To
hi dakle
zacijelo bill uCinili « - No cuvaju se
da
idu
na
poledicu
sutjeti,
drzati
jezik
za
zubima,
to
je
say
njihov
talenat
i jedino njihovo sredstvo pro
tiv
duha, razbora, ozbiljnosti i istine. Ni u jednome
ad 1841. iziSlome produktu
njihova nekorisnoga
pi
skaranja
naveliko ne spominje se
moja etika
ni je
dnom rijeei, premda je ona nepobitno najva.znije,
sto
se
u posljednjih
60
godina napisalo
0
moralu.
Jest, tako je
velik
njihov strah
preda mnom
i
mo
jom istinom,
da
se ta knjiga ni jednom jedinom
ri -
jeCi
nije spomenula ni u jednim
Iiterarnim
novina
ma, sto
ih izdaju
univerziteti i akademije. Zitto,
zitto
flf
da samo publika niSta ne primijeti, 'to
jest
,
ostaje
cijela njihova poIitika. DakaJko da je osnov
tome
lukav;om
vladanju nagon
za
vlastitim
odrza
njem.
Zar ne igra
filozofija bezobzirno
upravljena
na
istinu medu sistemcicima, koje
su
s tisucu obzi
ra stvorili
ljudi, koji
su za
to pozvani poradi svoje
dobre volje, ulogu zeljezna lonca medu
zemlianima?
~ j ~ o v
jadni
strah
od mojih spisa
jest strah
od
l S ~ e Svakako je n. pro vee i ova nauka 0 potpu
no] " n ~ o s t i voljIrih
akata
u Zivome proti
~ J e ] U sa
svima pretpostavkama omiljele,
prema
Zidovstvu s.'krojene bablje filozofije. No daleko od
toga, da
bi ova pobijala onu strogo dokazanu istinu,
dokazuje naprotiv ta istina kao s i g u ~ \ n datum.
i
smjernica, kao pravi dos moi pou otO"1:listavilo ci
jele one bablje filozofije i potrebu jednoga od osno
va drukCijega, nesrazmjerno dublje shvacenoga na-
zora 0 svijetu
i covjeku; - svejedno
da
Ii
takav
s
dopu.stenjem profesora filozofije mozE:- da opstoji
ill ne.
§
21
prioritet
po
ma kauzaliteta Inte-
lektualitet empirijskoga zrenja Razum
U
profesorskoj
filozofiji profesora filozofije joS
uvijek Ce se naei, da je zrenje spolja.snjega svijeta
stvar osjetila; a zatim slijedi siro.ka i dugaCka 0
svakome od
pet
osjetila. Ni govorra naprotiv nema
o intelektualitetu zrenja,
naime da je
ono uglavnom
djelo r a z u m a, koji
tek
s pomocu njemu svojstve
ne forme kauzaliteta i ovoj podmetnute forme Ciste
culnosti, dakle vremena i prostora, stvara i proiz
vodi od sirove
grade
nekojih
osjeta
U osjetnim or
ganima
objektivni
spoljasnji
svijet. No
ja sam
tu
stvar
u njezinim glavnim
crtama
postavio vee u
prvom izdanju ove
rasprave
od god. 1813., str. 53.-
55., a nedugo zatim, god. 1816., izveo sam
je
pot
puno u svojoj raspravi
0
videnju i bojama. Za ovaj
prikaz pokazao je profesor Rosas u Beeu svoje 000-
bravanje time,
sto
se njime
dao zavesti na
plagi
jato Ono
pob1iZe 0 tom
moZe se
naei
u knjizi »0
volji u prirodi«,
str.
19. No profesori filo2ofije nije
su marili
ni za ovu kao ni za druge velike va.zne
istine, dok
je
zad3ica
i
posao mojega cijelog Zivota
bilo prikazivanje
tih
istina, da
ih
Ijudski rod zauvi
jek usvoji. To im ne ide u tek; sve to ne pristaje
u njihovu zbrku; ne vodi to k teologiji; ma to
uopce nije prikladno za dresiranje studenata za
najviSe
drzavne
svrhe.
Ukratko,
oni
od
mene
ne
ce
niSta
da
uce i ne vide, koliko bi toga 00 mene imali
da nauCe. Mjesto toga sjeda
svaki
od njih,
da
u na-
dugacko
ispredenoj metafizici
obogati
publiku svo
jim originalnim
mislima.
Ako prsti daju prava
na
pisanje, onda svatko ima prava na nj. No zaista,
Mac
h i a
ve l
i ima pravo,
kad
- poput Hesioda
prije
njega Erga,
293,) -
ka.ze: »Ima tri
vrste
gla-
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
12/33
52
va:
prvo takvih,
koje sarne dolaze
do
spoznaje
i
ra
zumijevanja:
stvari; z ~ i m
. t ~ koje
spoznaju
ono
pravo,
kad
l l l
ga drugl prika.zu;
naposljetku takvih
koje
nijesu
sposobne ni za
jedno
ni za drugo.« n
principe, c. 22.)
Covjeka mora da su ostavili 8vi bogovi, ako mi
sli, da bi taj zorni svijet tu vam, kako on ispunja
prostor
u
trlma
njegovim dimeozijama,
kako
se
on
neprekidno krece u neumoljivo strogom toku vreme
na, kako s
njime
na
svakome koraku upravlja bez
izuzetni zakon kauzaliteta, ali
kako
se u svemu tome
podvrgava
sarno zakonima,
koje
mi mozemo
navesti
prije svakoga
iskustva
0
tom, -
da bi takav svij
et
tu
vani opstojao
posve objektivno-realno i bez nase
ga sudioniStva, pa da bi onda naprosto s pomoeu u -
noga osjeta dosao u na.Su glavu, gdje bi
se
tada joa
jedarnput
nalazio onakav, kakav je
tu
vani. Kakva
je sarno jadna stvar taj Culni osjet
cak u
najple
menitijim osjetnim organima nije on niSta viSe do
I i lokalan, specifiean osjeeaj,
koji
je u granicama
svoje
vrste
donekle sposoban
za
promjene,
ali
je
sam
po selbi ipaJk svagda subjekJtivoo, dalkle ne moZe
sa
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
13/33
54
Objelktivnome zrenju sluie z3Jpravo same
dva
osjetila: opip i vid. Sarno ani
daju
podait.ke, na
te
melju kojih razum
s pomoeu
navedenoga procesa
stvara
objektivni svijet.
Ostala tri
osjetila ostaju
uglavnom subjektiv na: njihovi osjeti ukazuju do-
duse
na nelld spoljaSnji uzroik, ali ne sadrZavaj'll po-
dart:aJka
za
odred1vanje
njegovih
p ro
s
t o r
n i h
sno
saja. No p ro
s
t o r
je fo:rma svega
zrenja,
t.
j.
p r e hen z i j e, rpa se
objekti
zapravo same u nje
m'll
mogu
prikazivati. Stoga mogu doduSe ona tri
osjetila
slu2iti, da nam
navije§taju
nazoenost obje-
kart:a, koji su nam vee drukcije poonati; ali na teme
lju
njihovih podataka
ne nastaje
nikalkva prostorna
kons.tr:wkcija,
dakle
niikakav objelktivni zor. Od mi
risa
ne moZemo nikada konStruir3Jti ruZu; slijepac
pak za cijeloga svog zivota moze slooati glazbu, a
da ne dobije ni najmamje predstave gIazbenicima
i i mstrumentima
i i
vibracijama uzduha. Zato slub
ima svoju
visoku vrijednost
kao medij govora, a
zbog
toga
je
on osjetilo
u m a,
u
njemailkome
»Ver-
nunft« dapaee
dolazi od »vernerunen«,
cuti, razabi
rati),
zart:im
kao medij
glazbe,
taj
jedini
put, da se
komplicirami brojevni snooaji shvate ne sanno in aJb-
stracto,
nego
i neposrredno, daJkle in concreto. No
ton nikooa ne ukazuje na prostOiI"Ile snosaje, dakle
ne
vodi nilkada kaJkvo.Ci
svoga uzroka, nego mi osta
jemo kod njega samoga.
Po tome
on
nije podata k za
razum
koji
lkonStrtrira
objektivni svijet.
To su
samo
osjeti
opipa i
vida;
zbog toga
bi
sebi slijepac bez
ruku i nogu doduSe
mogao
a
priori konStruirati pro
stor u :njegovoj cijeloj za:ltonitosti,
ali objektivno
me svijetu mogao bi dobiti same wlo nejasnu spo-
zoaju.
Ono doduSe, Sio
opirp
i
vid daju,
to
ipak
joo
niposto nije zor, nego sanno sirova
grada
za nj. Na
irne u osjert:ima ovih
osjetila
ne leZi joo ror, i ani
maj'll, StoviSe, joS nikaJkve slicnosti sa svojstvima
stvari, koje nam se
s pomoeu
njih prikazuju, kako
eu to odmah pokazati. Sanno
se
pri
tome
mora ono,
sto .zbilja
pripada osjetu, jasno
odluciti
od
onoga,
sto
je u .zrenju intele\kat dodao. To
je
III
poeetku
te
saro; jer smo posve navikli na to, da 8 osjeta odman
prijedemo na
njegov
uzrdk,
tako da
nann se
ovaj
prikazuje,
a da
ne obraeamo
pamje
samom
osjetu po
sebi, koji ovdje, taiko reCi, daje premise za onaj za-
kljueaik
razuma.
55
Opip i vid imaju daikle
prije
svega
svaki
svoje
prednosti; stoga se uzajamno potpomaZu. Vidu nije
potrebam nikaikav dodir, stoviSe,
niti
blizina; njego
vo
je
'polje neizmjerno, dopiTe do zvijezda.
Zatim
on
osjeea
najfinije
nijance
svijetla, sjene, boje, prozir
nosti;
dalkle
on daje
razumu
mnostvo
toono o d r e d ~
nih podataika, od kojih ovaj o:nda nakon p
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
14/33
..
JA
fT f L4 u u / l ~ / A
nama i u svim smjerovima isti; bridovi dodiruju ma.-
nji
dio rwke. Pa ipak u
tim
osjetima ne
leii
neSto,
sto bi bilo sliwo kodki.
Ali
po
OItporu, ato ga je osje
t i ~
za.kljueuje njegov
razum
nepOS fedno
i
IDtuitivno
uzrdk toga atpora, koji
se
sada u ~ a v o uslijed toga
pdkazuje
Ikao
cvrsi:n tijelo; a
iz
P()lkreta,
ato
ih
kod
pipanja
ptra.ve njegove ruke, doik osjeeanje u ruka-
ma ostaje isto,
konstruira on
sebi oblik
tijela
u pro
storu, kojega je a priori svijestan. Da vee nije sa
s()lboon
donio
predstavu uzrdka
i prostora s njego
vim zalkonima,
onda
vee ne hi iz sukcesivnog osje
ca.nja u njegovoj ruci mogla proizi6i slika kocke.
Dade li se, da kroo njegovu zatvorenu
ruku
ptrolazi
uZe, onda ce on Ik;raj
takve
namjeStenosti
ruke
kao
uzroik trenja i njegova
trajanja
/kOl11StruiTati du
ga?ko tijelo u obliku valjka, koje se jednolicno giba
u Jednoane pravcu.
Ali
od
samoga
Ill ig
osjeta
u nje
~ o ~ ~ ~ c i bi.
mogla
nastati ptredSltava gibanja,
t.
mlJenJanJa mJesta u ptrostoru s poonoeu wemena ;
JeT
takvo
neSto
U osjetu ne
moZe
da
leZi.
niti
on
to
sam. ilkada
more
ptroizvesti. Njegov
intelekat
mora
naprotiv prije svega iSikustva u sebi nositi zorove
prostora, vremena
i po
njima
mogucnost
gibanja
,
a i isto taJko predstavu kauzaliteta, da ona
S
osjeta.,
koji je sarno empirijSk.i dan, ptrijede na njegov uzrok
i da zatim
taj
uzrdk kOnStruitra
kao
tijelo oZIlaee
noga oblika, koje se onako giba. Kakva je
to
ve
lika razlika i2medu
samoga osjeta
u
ruci
i predsta-
va uzroenosti, materijaliteta i gibanja prostoru.
koje je posredovruno s pomoeu vremena
I
kod raz
Iicitoga doticanja i poloZaja
osjet
je u
ruci
nesto
odviSe jednoIiono i siroma.sno podacima, a da bi bilo
moguee
da
se se
iz
njega
IkOillstruira
predstava
pro
s t ~ r s njegovim trima dimenzijama i uzajamnoga.
ut ecanja tjelesa poJkraj njihovih svojstava raseZno
sti,
neprobojnosti, kohezije, oblika, tvrdoCe. mekoee.
mirovanja
i gibanja, ulkratko 0SIIl0lV objelktivnoga.
svijeta. To
je
moguee sarno zato, sto su prostor kao
forma tpromjena. i
zrukon
kauzaliteta
kao
regulator u
nastuprunju proonjena u samome mtelcldu prefOl'
m i r ~
Ona
vee
gotova
i
svemu islku,stVlll
p 'ethodna.
OpstOJlllost ovih
forma sacinjava upravo
intelelkat.
Fiziologijslki
je
OlD. funkcija mozga, koju ovaj
isto
tako ne uci tek iz
iskustva
kao
ni
zeludac probavlja-
nje i l l dZigerica izlueivanje Zuei. Sarno se
tako
moze
objasniti, sto nekoji slijepci
od rodenja postizavaju
tako potpuno znanje 0 prostornim snosajima, da time
nadoiknaduju nedostatalk vida i da stvaraju neobi
ena djela,
kao sto
je prije stotinu
godina
od djetinj-
stva
slijepi
Sa
u n de r s on u Cambridgeu poduca
vao u matematici, optici i astronomiji. (OpSirno iz
vjeSCe 0 S a u n d e r
son
u
daje
Dideroc:
LeUre sur
les aveugles.) Sarno
se
isto
tako
da.de objasniti i
obratni
slucaj
ve L auk
0
ve,
koja
je, rodivsi se
bez ru tku i nogu, usikO fo samim vidom postigla pra-
vu
predodZbu spoljaSnjega
svijeta
kao i druga dje
ca. (Izvjeace 0 njoj nalazi se u »Svijetu
kao
volja i
predSltava«, sv. 2., pogl. 4.) Sve to d8Jkle dokazuje,
da vrijeme,
prostor
i kauzalitet
ne
doiaze u
nas
ni
vidoon
ni
opipom, nego da SIll
naprotiv unutarnjega
postanja, dakle ne empirijskoga, nego intelektual
noga. Iz ovoga opet proizlazi, da je zrenje tjelesnoga
svijeta
u hitnosti inteleiktualan proces, djelo razu-
rna,
za koje
culni
oojet daje
sarno povod
i
podatke
za primjenu u pojedinim slueajevima.
Sada n to isto dokazati za osjetilo vida. Ono, sto
je neposredno dano, ograniceno je ovdje na osjet
mrezmce, koji doduae dopuata mnoge razlicitosti, ali
koji ipak potjece od utiska svijetloga i tamnoga
i
njihovih
srednjih stupnjeva
i od utisaka
pravih
bo
ja. Taj je
osjet
naskroz
subjektivan,
t.
j. OIpstoji sa-
mo unutar
organimla
i pod k o ~ m 0nih
utisaka
postali bismo takoder svijesni
samo
kao
naroeitih
i
raznolikih modifikacija naSega
osjeta
u ()Iku,
koje
ne bi imale niSta slieno obliku, p o l o ~ a j u blizini i l l
druljini stva.ri izvan na.s. Nai·me 01110, sto
kod
videnja
osjet
daje,
nije
niSta viSe
do
li
ramolika
afekcija
mroomce, Sio je posve sHeno pogledu na paletu s
mnogim razJ.iOnim, sarenirm bojama.
I
same bi to
preostalo u svijesti, kad bi se, recimo, moglo onome,
koji
stoji
pred sirolkim
bujnim vidiikom, kljenutoscu
mozga smjesta potpuno oduzeti razum,
ali mu
ipak
ostaviti osjet; jer to
je
bila sirova grada, od
koje
je
prije njegov
razum
stvorio onu predodZbu.
Da razum
od taIkve ogranicene gr ade, kao Sto su
osvjeUjenje, sjena i boja, moZe svojom tako jedno
stavnom funkcijom prenoSenja uCilllka na uzrok 8
pomoeu prid.8lIle mu zorne forme prostora proizvesti
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
15/33
58
tako neiscrpirvo bogati i ramloliki vidljivi svijet, to
se prije srvega osniva
pomOOi, sto je
vovdje
~ a j ~
sam
osjet. Ona se SastoJl u tome: prvo, sto mrezru
ca
kao
powSina
dOipUSta sasobicu (uporednost) uti
ska; drugo, sto svijetlo dje1uje uvijelk. samo u prav-
cima, pa se i u 0Iku lomi u pravcu; naposljetku sto
je
rnre2mica sposobna, da neposredno osjeea i smjer,
u Ikojemu
je
svijetlo
pogada, a
to
Be
zacijelo
dade
objasniti samo talko, sto zraka svijetla zadire u de
bljinu rnreZnice. Time se palk. dobiva to, da vee i
sam
utisa:k ozn8iCuje smjer
svoga
llZrOlka, daJde da
upra-
vo
pokazuje na mjesto
oibjekta, koji
salje
svijeUo
ill reflelk.tira. Dakalko da prijelaz k ovome objektu
kao uzroku
vee
pretpostavlja
spoznaju kauzainoga
odnosa
kao
i zakona prostora. Obje su ove spoznaje
oprema in t e l e k t a, koji i ovdje opet irna da od
samoga
osjeta
stvori zor. Njegov postupak kod to
ga
ramnotrit
cemo sada poibliZe
l
PrvO)
sto
on
Cini', jest,
da opet
iis,pra V Ilo postavlja
utisalk
objekta,
koji na'Opako pada na mreZnicu, t. j.
gornje
nalazi
se na njoj
dolje. To prvobitno 'preokre
tanje
nastaje, kalko je pomato·, zbog toga,
sto
se
zrake, klOje dolaze s
gornjega
kTaja objekta,
krizaju
u uskome
otvoru
ptljpile S onima,
koje
dolaze s do
njega
klraja,
jer svaka
toOka vti.dljiva objekta
salje
svojezrake u pra'V'cu. Zbog toga udaraju posljednj'e
gore. a prve dol.je, i isto tako na Lijevu stranu one,
sto dolaze s desne. Aparat za lomljenje, koji se
na-
lazi u olk.u, dakle cornea, humor aqueus, lens
et
cor
pus vitreum, sluzi naplI'osto za to, da zra.ke svijetla,
sto dolaze od objekta, Imncenttira tako, da nadu
mjesta na malenu prostoru mreznice. Kad bi se dakle
videnje
sastojalo
u
samome
osjetu, zamjeeirvali bismo
utisak predmeta naopalko. Ali
onda
bismo ga Zanll
jeti ll ikao nesta, sto
se
nalazi u unuttaSnjosti oka,
jer
bismo ostali kod samoga osjeta. Zad.sta se pa.k u to
'Odmah mijeSa iI'azum '
sa
svojim kauzal nim za.konom,
te od nosi ucinak,
sto
ga je IOsjetio,
na
njegov uzrok,
a od
osjeta
iima (pOdatak smjera, u kojemu je dolazila
zraka svijetla,
pa tako on taj
smjoc u .ba ,pravca sli
jeW natrag
prema
UZI ok ll. Zato
se
kI'lizanje
sada
na
obrnutome putu Qpet waca, uslijed cega se vanj'ski
uzrok pravilno
prikazuje
ikao 'Objekat u
prostoN,
59
naime u l P o l O ~ a j u , u ikojemu srulje
zra
'ke, a
ne
u ono
me,
ika
1o
S ll
One prlispjele vidi
sl. 1. . - Cisti
iIIlte-
lektualitet
lOve
stvarti
pod
iSkljucenjem svih drukcijih,
narocito
fiziowgWj1skih objaanjenja dade se
potwditi
jos
i time,
sto
COyjek stvari ipak
ne
vidi
nao
IPa.ko.
A
B L ~ \ t ~ ~
3
Sl.1.
nego ,posve pravilino,
aIk o
glavu
turi
medu noge iI i
ako mu
je
Qna (kod wsenja dolje, premda sada gorrrji
dio stvari udara u onaj dio mreZnice, u koji je
prije
obicno uda:rao
donji
i iPremda
je
lVe
naopruko,
ali
sarno
razum
ne.
ll l
g ~ sto razum
izvrsuje kod svoga preradiva nja
osje u
predodZbu,
jeste
to,
sto
on cini, da se
on O,
sto
se dvostruko osjetilo, vidi jednostruko;
jer
svako O ko
za sebe,
i
to dapace u poneSto razlienome smjeru, do
biva
utisak
predmeta,
ali
se ovaj :ipak prikazuje samQ
kao jedan; a
to
sa moze desiti
sarn O
ll
razumu.
Bro
ces, kojirn do toga dolazi,
jest
ovaj: Nase oei stoje
sarno onda paralelno,
kad
gledarno u daljin:u, t.
j.
preko 200 stopa dalek'O; ali inace upravljamQ oba oka
na predmet, kojii se Il'azmatra, uslijed eega Om kon
vergiraju.
Obje ilinije, povueene
od
SlVaikoga Oka
do
toeno fiksirane tocke objekta, wore ovdje k u t, koji
sa
naziva
0 ,p t c
k im
kutom, a same liIIlije pruk
o c n i m
0
s i m a. Kad objekat
1eZi
ravno pred nama,
udM'aju oCne osi toono
11
sred±nu svake mreznice, na
d Vije
toOke, ikQje uzajamnQ toCno odgovaraju u sva-
kome oku. Razum,
kojisvemu
uvijek traZi samo
u z r 0 k, ubrzo spoznaje,
da
taj utisak proizlazi ipak
sarno
liz
j e d n e
Stpolj
'aSnje tocke, dakle
da
mu je
osnovom sarno j ed a n uzrok, premda je ovdje uti
sa.k dvostruk. Ptrema
tome
se
taj
uzroik sada vee
pri-
kazuje
Ikao objekat i sarno jednostruko. Nairne sve,
-
8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje
16/33
60
ato
gledamo, p;r"omatramo same kao uzrok,
t. j. kao
uzrok ucinka,
sto smo ga
osjetili, a
po
tome u r a
Z
i l l
m u. No buduci
da
mi S obadva oka lIle primamo
sam.o jed nu toCku, mega
opseznu
,povrSilnu ,predmeta,
a
iJpak
sarno jednostruko;
zato je
potJrebno,
da
daoo
razjasnjenje
JOB lIlesto rprosir.imo. sto na oillome obje
ktu
leZi
postrance
od
oilloga
zenita
-D ptickoga
kuta,
me baca viSe svoje
zrake
baS u srediSte svruke
mre
znice, nego
upravo
onako
postrance
od
sredista,
ali
ipa:k u sVa'kome oku
na
istu, n. pro llijevu
stranu
svake
mreZnlce. Stoga su
OIva
mjesta, sto ih
ove
zrake po
ga;daju, isto taiko Ikae
ona
sred.iSta u z a
j a m n o s
i
m et r i no
o d g o v a r a j u c a i i i s t o i m e n a
m j e s t a. Razum
ih
uskoro u.po1ll1aje
~ p r o t e z e prema
tome
gornje
-prav]lo svoga kauzainog shvacalllja i
na
njiih, daJkle ne prenosi sarno one zrake svijetla, koje
·
padaju
iii srediste make mrezmce, nego i one, koje
IUdaraju ma
ostala
u z a
j a m n o s
i
m e t
r i c n
0
°d
g 0 v a r a j u c a mjesta obih mreznica, na jednu
te
;Stu toCku
na
objektu,
koja te
ZI lrlre
salje.
Dakle sve
te
tocke, a Iprema
tome
citavi 'Obje\kat gleda
on
tako
der
sarno
j e d II 0 IS
trill k O.
Pri tome valja dobro
upamtiti, da va:njstka stJrana jedne mrezIllice ne od
govara vanjskoj straci druge mreZnice i illnutarnja
UIIlutarnjoj, nego
de
-sna stJrana
desne
mrezruce desnoj
straci druge
i
t. d., dakle
stvar ne valja
razumjeti u
fliziologijSikome, nego
i l l
geometrijskome smislu. Jasne
i razJicne sIlike, koje razjaSnjaJVaju taj 'proces
i
sve
one
fenomene, koji su -s njiJrne u vezi, nalaze se u
»O:ptici« od Roberta S:mIi.tha, dijelom i u KaSitnerovu
niemackome iprijevodu od 1755. Jasam dao same je
~ n u
i
to
sliku 2.,
koja zapra