Univerzitetu Nišu
Prirodno - matematički
fakultet
Departman za hemiju
Određivanje sadržaja metala u biljnim vrstama Seseli
rigidum i Seseli pallasii
- Master rad -
Mentor: Student:
dr Vesna Stankov
Jovanović
Gabrijela Grozdić
Niš, 2015.
Прилог 5/1
ПРИРОДНO - MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Редни број, РБР:
Идентификациони број, ИБР:
Тип документације, ТД: монографска
Тип записа, ТЗ: текстуални / графички
Врста рада, ВР: мастер рад
Аутор, АУ: Габријела Гроздић
Ментор, МН: Весна Станков Јовановић
Наслов рада, НР: Одређивање садржаја метала у биљним врстама
Seseli rigidum и Seseli Pallasii
Језик публикације, ЈП: српски
Језик извода, ЈИ: Енглески
Земља публиковања, ЗП: Р. Србија
Уже географско подручје, УГП: Р. Србија
Година, ГО: 2015.
Издавач, ИЗ: Aуторски репринт
Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33.
Физички опис рада, ФО: (поглавља/страна/ цитата/табела/слика/графика/прилога)
44 стр.; 23 референце; 9 табела; 5 слика;
Научна област, НО: Хемија
Научна дисциплина, НД: аналитичка хемија
Предметна одредница/Кључне речи, ПО: Тешки метали, токсични метали у биљкама, Seseli rigidum, Seseli palllasii
УДК
Чува се, ЧУ: Библиотека
Важна напомена, ВН:
Извод, ИЗ: Биљке рода Seseli се примењују у традиционалној медицини у различитим облицима, па је веома
значајно утврдити безбедност њихове примене са
аспекта садржаја токсичних метала. Анализиран је
садржај токсичних метала у двема биљним врстама Seseli rigidum и Sesei pallasii, и то у
сваком вегетативном делу сваке биљне врсте.
Установлњено је да је акумулација токсичних метала у врсти Seseli rigidum мања у односу на
врсту Sesei pallasii са истог географског подручја,
те да је врста Seseli rigidum отпорнија на утицај токсичних метала.
Q4.16.01 - Izdawe 1
Датум прихватања теме, ДП:
Датум одбране, ДО:
Чланови комисије, КО: Председник:
Члан:
Члан, ментор:
Образац Q4.09.13 - Издање 1
Прилог 5/2
ПРИРОДНО - МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number, ANO:
Identification number, INO:
Document type, DT: Monography
Type of record, TR: Text/graphics
Contents code, CC: Master thesis
Author, AU: Gabrijela Grozdić
Mentor, MN: Vesna Stankov Jovanović
Title, TI: Determination of metal content in plant species Seseli rigidum and Seseli pallasii
Language of text, LT: Serbian
Language of abstract, LA: English
Country of publication, CP: Republic of Serbia
Locality of publication, LP: Serbia
Publication year, PY: 2015.
Publisher, PB: Author’s reprint
Publication place, PP: Niš, Višegradska 33.
Physical description, PD: (chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/appendixes)
44 pages; 23 ref.; 9 tables; 5 figures;
Scientific field, SF: Chemistry
Scientific discipline, SD: Analytical Chemistry
Subject/Key words, S/KW: Heavy metals, toxic metals in plants, Seseli rigidum, Seseli palllasii
UC
Holding data, HD: Library
Note, N:
Abstract, AB: Herbs of the genus Seseli have been applied in traditional
medicine in various forms, so it is crucial to determine the safety of their use in terms of the content of toxic metals.
The content of toxic metals in the two plant species Seseli rigidum and Seseli pallasii, in each vegetative part of both
plant species was determined. It was established that
accumulation of toxic metals in Seseli rigidum was lower
than in the other analysed species-Seseli pallasii, from the same geographical area, and it was concluded that
species Seseli rigidum is more resistant to the impact of
toxic metals.
Accepted by the Scientific Board on, ASB:
Defended on, DE:
Defended Board, DB: President:
Member:
Najiskrenije se zahvaljujem svojoj mentorki profesorki dr Vesni Stankov Jovanović na izboru
teme, stručnim savetima, na izuzetnom strpljenju i vremenu posvećenom mom master radu.
Takođe bih se zahvalila doktorantkinji Mariji Ilić koja je umnogome doprinela realizaciji
eksperimentalnog dela mog rada.
Srdačno se zahvaljujem svojim roditeljima i prijateljima na bezgraničnoj ljubavi, podršci,
razumevanju i savetima koje su mi pružili tokom studiranja.
HVALA VAM!
2
SADRŽAJ
UVOD.......................................................................................................................... 4
I 1. Rod Seseli L....................................................................................................... 4
I 2. Seseli rigidum Waldst. & Kit ........................................................................... 5
I 3. Seseli pallasii Besser ......................................................................................... 6
I 4. Metali u biljkama- podela metala prema njihovoj ulozi u organzimu i uloga
svakog pojedinačno ................................................................................................. 8
1.4.1. Podela metala ............................................................................................. 8
Cu – bakar ......................................................................................................... 10
Zn - cink ............................................................................................................. 10
Mn – mangan ..................................................................................................... 11
Fe – gvožđe ......................................................................................................... 11
Mo – molibden ................................................................................................... 12
Ni – nikl .............................................................................................................. 12
Co – kobalt ......................................................................................................... 13
Cr – hrom .......................................................................................................... 13
Pb – olovo ........................................................................................................... 13
Cd – kadmijum .................................................................................................. 14
I 5. Metode za analizu metala - teorijske osnove ................................................. 14
I 5.1. Analiza biljnog materijala ........................................................................... 14
I 5.2. Digestija suvim putem .............................................................................. 14
I 5.3. Digestija mokrim putem .......................................................................... 15
I 5.4. Digestija primenom mikrotalasa ............................................................. 16
I 5.5. Ekstrakcija superkritičnim fluidima ....................................................... 17
MATERIJAL I METODE ....................................................................................... 17
II 1. Uzimanje uzoraka biljnog materijala ........................................................... 17
II 2. Analiza metala primenom spektrometrije indukovano spregnute plazme sa
optičkom emisionom detekcijom (ISP-OES- spektrometrija) ............................. 18
II 2.1. Izvor pobuđivanja ...................................................................................... 19
II 3. Induktivno spregnuta plazma ICP (Inductively Coupled Plasma) ............. 19
3
II 3.1. Tačnost i osetljivost metode ....................................................................... 22
II 4. STATISTIČKA OBRADA REZULTATA ................................................... 22
REZULTATI I DISKUSIJA .................................................................................... 23
III 1. Akumulacija bora u biljkama S. rigidum i S. pallasii ................................. 23
III 2. Akumulacija kadmijuma u biljkama S. rigidum i S. palasii ....................... 24
III 3. Akumulacija kobalta u biljkama S. rigidum i S. pallasii ............................ 26
III 4. Akumulacija hroma u biljkama S. rigidum i S. pallasii .............................. 27
III 5. Akumulacija bakra u biljkama S. rigidum i S. pallasii ............................... 28
III 6. Akumulacija mangana u biljkama S. rigidum i S. pallasii ......................... 30
III 7. Akumulacija nikla u biljkama S. rigidum i S. pallasii ................................ 31
III 8. Akumulacija olova u biljkama S. rigidum i S. pallasii ................................ 32
III 9. Akumulacija cinka u biljkama S. rigidum i S. pallasii ................................ 34
IV ZAKLJUČAK ..................................................................................................... 36
V LITERATURA ..................................................................................................... 38
4
UVOD
Predstavnici roda Seseli L. pripadaju familiji Apiaceae Lindl. (Umbеllifеrае
Јuss.). Familija Apiaceae obuhvata 300 vrsta, koje su koju čine sa približno 420 rodova.
Na teritoriji Srbije ova familija je zastupljena sa 53 roda i 138 vrsta (Nikolić, 1973).
Predstvanici ove familije su jako raznovrsni i koriste se kako u ishrani (šargarepa,
celer), tako i kao začini (mirođija, kim), lekovite ili ukrasne vrste biljaka.
Biljke roda Seseli su poznate i u narodnoj medicini zbog svojih lekovitih
karakteristika. Uporedo sa konstituentima koji su nosioci lekovitih svojstava, biljke
sadrže i određene količine metala od kojih su neki bitni za ljudsku ishranu, drugi su čak
neophodni ali neki mogu biti i toksični. Zbog toga je veoma važno ustanoviti sadržaj
metala u biljnom materijalu koji se koristi u medicinske, prehrambene i kozmetičke
svrhe.
CILJEVI RADA
S obzirom da se različiti delovi biljke koriste u različite namene, potrebno je
odrediti sadržaj metala u svim delovima biljaka, izabranih za analizu, i to u korenu,
lišću, cvetovima i plodovima obe biljne vrste, primenom metode indukovano spregnute
plazme sa optičkom emisionom detekcijom. Na osnovu dobijenih podataka izvešće se
zaključak o blagotvornosti i bezbednosti primene ovih lekovitih biljaka u različitim
oblastima primene.
I 1. Rod Seseli L.
Rod Seseli obuhvata ukupno oko 80 biljnih vrsta koje su rasprostranjene na
teritoriji Evrope i Azije. Na teritoriji Evrope raste oko 55 vrsta ovog roda, skoro duplo
više nego na teritoriji Azije. Reč Seseli po Hipokratu, vodi poreklo od stare Grčke reči
(seselis ili sesili) kojim su označavane vrste iz familije Apiaceae. Međutim, smatra se i
da je reč „seseli“ (Σεσελι) ili „sili“ (σιλι) egipatskog porekla i da označava neku vrstu
5
egipatskog drveta. U našem narodu je ova biljka poznata pod nazivom devesilje.
Smatra se da ima magijske moći odatle joj i naziv devesilje – bilje devet sila.
Na teritoriji Republike Srbije raste deset vrsta roda Seseli: S. hippomarathrum,
S. rigidum, S. serbicum, S. annuum, S. tortuosum, S. tommasinii, S. pallasii, S. osseum,
S. gracile i S. peucedanoides. Najugroženija vrsta ovog roda koja se nalazi u crvenoj
knjizi flore Srbije i za koju se smatra da je potpuno iščezla sa naše teritorije je vrsta S.
hippomarathrum subsp. hippomarathrum. Takođe, kao jako ugrožene vrste sa malim
brojem predstavnika vode se i S. serbica i S. tommasinii.
I 2. Seseli rigidum Waldst. & Kit.
Seseli rigidum spada u grupu višegodišnjih biljaka (slika 1). Odlikuje je jako
dobro razvijen podzemni deo biljke, dok su joj listovi čvrsti, sivkasti, sivkastozeleni ili
pepeljasti, dvojno perasti. Nadzemni deo biljke je dugačak oko 50 cm i skoro od
osnove je razgranat. Cvasti su kod ovih biljaka krupne, a cvetovi su bele boje. Cveta u
periodu od jula do septembra. Ovu biljku karakterišu cilindrični plodovi sa izraženim
rebrima (Ball, 1968). Kod ove biljke, kao i kod većine višegodišnjih biljaka, razilkuje
se vegetativni i generativni stadijum razvoja. Vegetativni stadijum razvoja se
karakteriše dobro razvijenim korenom, kratkom stabljikom i rozetom listova i može da
traje više godina. Tokom generativnog perioda dolazi do razvića svih ostalih
vegetativnih i generativnih organa. Rasprostranjena je na kamenjarima i stenama
brdsko-planinskog i subalpskog regiona, na krečnjačkoj i serpentinskoj podlozi. Nalazi
se na teritoriji istočne Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Rumunije i Crne Gore.
Koristi se u narodnoj medicine kao tonik, diuretik, digestiv i emenagog.
Taksonomske kategorije Taksoni
Carstvo (regnum) Plantae
Podcarstvo (subregnum) Magnoliphyta
Klasa (classis) Rodopsida
6
Slika 1. Seseli rigidum
I 3. Seseli pallasii Besser
Red (ordo) Apiales
Familija (familia) Apiacea
Rod (genus) Seseli
Vrsta (species) rigidum
Taksonomske kategorije Taksoni
Carstvo (regnum) Plantae
Podcarstvo (subregnum) Magnoliphyta
7
Vrsta Seseli pallasii je dvogodišnja zeljasta biljka. Odlikuje je vretenasto
razgranat rizom na čijem vrhu se nalaze končasti ostatci ranijih listova. Biljka može da
poraste u visinu između 30 do 120 cm. Stabljika je na poprečnom preseku okrugla, od
same baze je razgranata, a u gornjem delu nema listova (Ball, 1968). Listovi su im goli,
plavo - zelene do sive boje. Listovi koji se nalaze na donjem delu stabla su postavljeni
na drškama i uglavnom su perasto deljeni, dok su gornji listovi sedeći i sa izduženim
rukavcem (Nikolić, 1973). Cveta u periodu jula i avgusta meseca. Krunični listići su
beli i okrugli, dok je plod izduženog oblika sa istaknutim rebrima. Ova biljka najčešće
nastanjuje predele oko puteva, može se naći i na kamenitim podlogama i suvim
pašnjacima i livadama, kao i u šikarama (Nikolić, 1973).
Klasa (classis) Rodopsida
Red (ordo) Apiales
Familija (familia) Apiacea
Rod (genus) Seseli
Vrsta (species) pallasii
8
Slika 2. Seseli pallasii Besser
I 4. Metali u biljkama- podela metala prema njihovoj ulozi u organzimu i
uloga svakog pojedinačno
Čak 80 elemenata periodnog sistema spade u grupu metala, 17 elemenata su
nemetali, dok samo 7 spada u metaloide (Hogan, 2010). U grupu teških metala spadaju
oni metali koji imaju gustinu veću od 5 g/cm3. Ne postoji jedinstvena definicija teških
metala, mada pored prethodno navedene vrednosti, postoji i tvrdnja da u teške metale
spadaju svi oni koji imaju gustinu veću od 4 g/cm3 (Duffus, 2002).
1.4.1. Podela metala
Prema svojoj biološkoj funkciji koju imaju u organizmu metali se dele na
esencijalne i neesencijalne.
U esencijalne metale spadaju Cu, Fe, Zn, Mn, Mo, Ni. Dobili su svoj naziv po
tome što su neophodni za život tako da smanjenje njihovog unošenja ili potpuni
9
izostanak može da dovede do ozbiljnih poremećaja u funkcionisanju organizma pa čak
da dovede i do smrti. Najvažnija uloga ovih elemenata je svakako strukturna, s obzirom
da ulaze u sastav enzima i deluju kao enzimski aktivatori. S obzirom da su u organizmu
prisutni samo u malim koncentracijama nazivaju se i mikroelementima. U slučajevima
kada se njihova koncentracija u organizmu poveća mogu delovati i toksično.
U grupu neesencijalnih metala spadaju elementi koji nisu biogeni i koji deluju
isključivo toksično (Pb, Cd, Al, Hg, As).
Teški metali imaju veoma raznovrsnu ulogu kako u industriji, kao sirovina za
izradu, tako i u poljoprivredi kao sastavni deo mnogih đubriva koja se koriste za
povećanje prinosa. Pored svih pozitivnih efekata, ovi metali uglavnom predstavljaju
značajne zagađivače čovekove okoline. Teški metali mogu dospeti u zemljište na
nekoliko različitih načina. Osnovni način je trošenje matične stene, što predstavlja
geološko poreklo, ili mogu dospeti u zemljište delovanjem različitih aktivnosti samog
čoveka, antropogeno poreklo.
U vodama se teški metali nalaze u formi teško rastvorljivih karbonata, sulfida ili
sulfata i talože se na dnu vodenih površina (Lasat, 2002). U zemljište teški metali
dospevaju putem kiselih kiša i prašine, kao i čađi za šta presudnu ulogu svakako igra
ljudski faktor. U obradivi, površinski deo zemljišta teški metali mogu dospeti preko
biljaka koje ih usvajaju iz dubljih slojeva zemljišta i deponuju ih u pliće slojeve.
Posebno značajan izvor teških metala, posebno kadmijuma, predstavljaju mineralna
đubriva. Međutim, najznačajniji izvori zagađivanja zemljišta teškim metalima
antropogenog porekla su: intenzivan saobraćaj, metalna industrija, rudnici, topionice
metala, organska i mineralna đubriva kao i gradski otpad.
Teški metali se u zemljištu mogu naći ili u jonskom obliku ili vezani za
apsorpcioni kompleks. Biljke mogu da ih apsorbuju ili iz vodenog rastvora ili iz
nespecifično vezanog apsorpcionog kompleksa. Stepen apsorpcije teških metala od
strane biljke više zavisi od njihovog oblika u zemljištu, a mnogo manje od same
njegove količine. Najveću sposobnost za akumulaciju teških metala pokazuje povrće. U
biljkama se često može naći visoka koncentracija cinka, bora, molibdena, kobalta, dok
se u nešto manjoj meri beleži mangan, gvožđe i aluminijum, dok se bakar, olovo i hrom
nalaze samo u tragovima.
10
Cu – bakar
Bakar je zastupljen je u Zemljinoj kori u količini od 55 ppm u vidu minerala:
halkopirita (Cu2S* FeS2), halkozina (Cu2S), kuprita (Cu2O) i drugih. Biljke ga usvajaju
u vidu jona bakra Cu2+ ili u vidu helata. Za usvajanje bakra iz zemljišta je neophodna
energija a smatra se i da postoji specifičan receptor koji igra ulogu njegovog
prenosioca. Prilikom usvajanja bakra iz zemljišta glavnu konkurenciju mu čine
mangan, gvožđe i cink. Ipitivanja su pokazala da biljke koje imaju visoke koncentracije
kiseonika i fosfora uglavnom odlikuje i niska koncentracija bakra. Najveća
koncentracija bakra se nalazi u korenu biljaka, zbog relativno slabe translokacije kroz
ostale delove biljke. Biljke u proseku sadrže između 2-20 ppm bakra u suvoj supstanci,
dok one koje imaju koncentraciju ispod 4 ppm, spadaju u slabo snabdevene biljke.
Bakar koji se nalazi u zemljištu vodi poreklo iz primarnih minerala gde se nalazi u
jednovalentnom obliku, a nakon njihovog raspadanja oksiduje u Cu2+ oblik. Bakar
zajedno sa organskim kiselinama u zemljištu gradi stabilne komplekse i kao takav je
biljkama slabo dostupan. Manjak bakra se zbog toga uglavnom nalazi na zemljištima
koja su bogata humusom (Vukadinović i Lončarić, 1998.).
Zn - cink
U zavisnosti od biljne vrste sadržaj cinka varira u opsegu između 0,6 ppm i 83
ppm. Biljke ga usvajaju u obliku jona Zn2+, ZnCl+, Zn – helate i za razliku od Fe, Mn,
Cu i Mo u biljkama se uvek nalazi u formi Zn2+. Slično kao i bakar, cink se apsorbuje iz
zemljišta aktivnim putem pri čemu na njegovo usvajanja negativno deluju visoke
koncentracije kalcijuma i magnezijuma. Biološka i fiziološka uloga cinka je ogromna s
obzirom da učestvuje u sintezi DNK, RNK, proteina kao i u sintezi biljnog hormona
auksina. Najniža fiziološki podnošljiva koncentracija cinka u suvoj materiji biljaka
iznosi 15 – 30 ppm. Biljke koje su posebno osetljive na nedostatak cinka su kukuruz,
lan i soja, dok su žita posebno otporna na njegov nedostatak. Višak cinka u biljkama se
javlja uglavnom na kiselim podlogama. Gornja granica koncentracije cinka koju biljka
može da podnese iznosi između 200-500 ppm suve materije lišća. Osnovni izvor cinka
u zemljištu jesu primarni i sekundarni minerali. Granit i gnajs kao kisele stene sadrže
11
manju koncentraciju cinka u odnosu na basalt koji je alkalne prirode. Nedostatak cinka
koji biljka može da usvoji javlja se najčešće na teškim glinovitim podlogama
(Vukadinović i Lončarić, 1998.).
Mn – mangan
Prosečan sadržaj mangana u biljkama kreće se između 50-250 ppm, a zavisi i od
biljne vrste i dela same biljke. Fiziološka uloga mangana je jako značajna. Ulazi u
sastav mnogih enzima, a neophodan je i u procesu fotosintetskog transporta. Jedna od
najvažnijih bioloških uloga mangana odnosi se na njegovu ulogu u oksidoredukcionim
procesima. Služi i za aktivaciju elektrona u fotolizi vode (Duffus, 2002). Takođe je
bitan u pospešivanju i ekonomičnijem iskorišćavanju hranljivih materija iz zemljišta.
Maksimalna gornja granica u zemljištu koja je toksična za biljke iznosi 1000 ppm. U
zemljištu mangan potiče iz MnO2, a sadrže ga različiti oksidi različitog stepena
oksidacije od +2 do +7. Sadržaj mangana u zemljištu iznosi između 200-3000 ppm od
čega biljkama na raspolaganju stoji samo 0,1-1,0%. U zemljištu koje je neutralno ili
blago bazno dostupnost mangana biljkama je smanjena u odnosu na kiseliju podlogu
gde je koncentracija mangana znatno veća. Redukovanu formu mangana biljke lakše
usvajaju te je taj oblik označen kao aktivni, dok su oksidovani oblici označeni kao
inaktivni (Vukadinović i Lončarić, 1998.).
Fe – gvožđe
Biljke usvajaju gvožđe u obliku jona Fe2+, Fe3+ i u obliku helata. Apsorpcija
gvožđa iz zemljišta je povezana sa redukcijom, tako da u slučaju nedostatka gvožđa u
zemljištu biljke iz korena izlučuju fenole i redukujuće agense. Posebno izražen
kompetitizam za unos gvožđa pokazuju bakar , kobalt, nikl, cink, hrom i mangan. U
zemljištu sa visokim vrednostima pH usvajanje gvožđa ometaju Ca2+ joni i fosfati.
Ishrana nitratima smanjuje, a amonijačna povećava usvajanje gvožđa iz zemljišta. U
biljkama se koncentracija gvožđa kreće u opsegu između 50 – 1000 ppm. Usvajanje
gvožđa kao i njegova pokretljivost u biljkama je osrednja do loša zbog činjenice da je
12
čak 80 – 90 % gvožđa čvrsto vezano. Fiziološka uloga gvožđa se ogleda u sintezi
hlorofila, procesu redukcije nitrita i sulfata, asimilacije N2, transporta elektrona. Donja
granica niske koncentracije gvožđa iznosi 50 – 150 ppm u suvoj supstanci biljaka.
Višak gvožđa se javlja samo u izrazito kiselim staništima. Gornja granica visoke
koncentracije gvožđa je 400 – 1000 ppm. Slično kao i cink, potiče iz primarnih i
sekundarnih minerala. Rezerve gvožđa u zemljištu su najvećim delom neorganske
prirode i ukupni sadržaj gvožđa obično je između 0,5 – 4,0 %. Ulazi u sastav karbonata,
oksida, silikata, sulfida, a najznačajniji su hematit i geotit (Vukadinović i Lončarić,
1998.).
Mo – molibden
Generalno, biljke sadrže malu koncentraciju molibdena čak ispod 1 ppm (0,1 –
0,5 ppm u suvoj supstanci). Nešto veću koncentraciju ovog metala nalazimo u Fabaceae
i Brassicaceae. Usvajanje Mo kao i njegova pokretljivost u biljkama je osrednja. Biljke
ga usvajaju u obliku MoO42-. Njegova dostupnost biljkama raste sa povećanjem
baznosti zemljišta. Ovaj metal je jako bitan u procesu fiksacije atmosferskog N2.
Fiziološka i biološka uloga mu je da učestvuje u oksidaciji sulfita do sulfata, redukciji
nitrata. Kod biljaka koje imaju manjak Mo dolazi do narušavanja strukture hloroplasta.
Nedostatak molibdena se javlja kada je njegova koncentracija manja od 0,1 ppm u
suvoj supstanci lišća. Kritična gornja granica toksičnosti je 200 – 1000 ppm. Njegova
koncentracija u zemljištu je takođe jako niska 0,6 – 3,0 ppm (Vukadinović i Lončarić,
1998.).
Ni – nikl
Slično kao i Mo i nikl se u biljkama nalazi u malim koncentracijama od 1-10
ppm, pretežno u dvovalentnom obliku. Gornja granica visoke koncentracija koja
postaje toksična iznosi 10 - 50 ppm. Ova koncentracija se lako može dostići na
zamljištu koje je kontaminirano gradskim otpadom ili na zemljištu gde je osnovni
supstrat bogat Ni, kao što su npr. laporci. Fiziološka uloga mu se ogleda u pomaganju
biljakama pri usvajanju Fe. Takođe, jako je bitan za aktivnost enzima ureaze, a ima
uticaj i na klijanje semena (Vukadinović i Lončarić, 1998.).
13
Co – kobalt
Kobalt je metal koji ima značajnu ulogu kod biljaka. Biljke sadrže od 1-40 ppm
kobalta. Ulazi u sastav vitamina B12 te se u tom obliku unosi i u organizam. Toksična
vrednost ovog metala za ljudski organizam do sada nije poznata. Koncentracija kobalta
u zemljištu je vrlo niska, od 0,02-0,5 ppm. Fiziološka uloga mu se ogleda u stupanju u
simbiotske odnose sa nitrofiksirajućim mikroorganizmima, tj. za fiksaciju atmosferskog
kiseonika kod leguminoza (Vukadinović i Lončarić, 1998.).
Cr – hrom
Hrom se u zemljištu nalazi u koncentraciji ispod 100 ppm. Obično se pojavljuje
u različitim oksidacionim stanjima (od +2 do +6) i kao metal (valencija 0). Spada u
grupu toksičnih metala, dok stepen toksičnosti zavisi od njegove valentnosti. Forma
šestovalentnog hroma je kancerogena i klasifikovana je kao vrlo otrovna zbog visokog
oksidacionog potencijala i sposobnosti prodiranja u ljudsko telo. Svoj toksični efekat na
ljude hrom ostvaruje samo ukoliko se nalazi u pitkoj vodi ili zemljištu u izuzetno
visokoj koncentraciji. Trovalentna forma hroma spada u nutritivne elemente i nalazi se
u mnogim namirnicama kao što su praziluk, melasa, pivski kvasac i orasi. Fiziološka
uloga hroma u organizmu ogleda se u pomoći pri razgradnji šećera koju ostvaruje tako
što deluje na sam hormon insulin. Ukoliko u organizmu nema dovoljno hroma javlja se
dijabetes, holesterol i trigliceridi u krvi. U atmosferu, zemljište i vodu dospeva prvenstveno iz
industrijske proizvodnje (Vukadinović i Lončarić, 1998.).
Pb – olovo
Olovo je teški metal koji u prirodu dospeva prvenstveno kao posledica izduvnih
gasova iz automobila. Najveći deo olova koji se oslobađa iz automobila pada na
rastojanju oko 100 m od saobraćajnica pa tako biljke uz saobraćajnice mogu sadržati do
150 ppm olova. U površinskim slojevima zemljišta gde se najviše taloži vrednost mu
može dostići i 3000 ppm. Ukoliko dospe u organizam u većim koncentracijama može
14
da inhibira aktivnost nekih enzima, a može uzrokovati i paralizu i oštećenje mozga
(Vukadinović i Lončarić, 1998.).
Cd – kadmijum
Zastupljenost u zemljištu zavisi najviše od pH vrednosti zemljišta. Vrlo lako i
brzo može da se apsorbuje iz podloge a zatim se kroz sistem ksilema transportuje kroz
biljku. Kalcijum i cink smanjuju apsorpciju Cd. Cd je jako toksičan zbog svog visokog
afiniteta za tiolne grupe (SH) u enzimima i drugim proteinima. Visoke koncentracije
kadmijuma u biljkama mogu poremetiti metabolizam Fe. Kod životinja može da ima
kumulativni efekat i tako dovede do poremećaja metabolizma Ca i P, uzrokuje bolesti
kostiju, respiratornih organa i nervnog sistema. Glavni izvor Cd su topionice metala, a
u zemljište može doći i uticajem gradskog smeća, đubriva, komposta i mulja. Nalazi se
u dimu od cigareta (Vukadinović i Lončarić, 1998.).
I 5. Metode za analizu metala - teorijske osnove
Kompleksometrijske metode ili atomska apsorpciona spektrofotometrija
predstavljaju osnovne metode za kvantitativno određivanje mineralnih supstanci u
biljkama, a određuju se iz mineralnog ostatka. Mineralni ostatak se iz biljke može
dobiti suvim ili mokrim putem, mikrotalasnom metodom mineralizacije i ekstrakcijom
super kritičnim fludima.
I 5.1. Analiza biljnog materijala
I 5.2. Digestija suvim putem
Uzorci se pripremaju na ovaj način u cilju određivanja Na, K, Ca, Mg, Cu, Mn i
Fe, ali i mnogih drugih elemenata. Postupak se sastoji u odmeravanju određene količine
biljnog materijala koje se zatim stavi u porcelansku šolju i sagori umerenim
zagrevanjem u toku nekoliko sati pri čemu se ugljenik, vodonik, azot i delimično
kiseonik prevode u gasove, dok neisparljivi oksidi ostaju. Procesom sagorevanja dobija
15
se pepeo koji je potpuno oslobođen od organskih materija što predstavlja osnovni
preduslov za dalja analitička ispitivanja. Pepeo koji se dobije procesom sagorevanja se
zatim rastvori u kiselini, filtrira i razblaži do određene zapremine, nakon čega je rastvor
spreman za analizu atomskom apsorpcionom spektrofotometrijom (AAS Manual,
1996).
Metoda suvim sagorevanjem je laka, brza, i zahteva minimalnu pažnju
analitičara tako da se najčešće i primenjuje za određivanje teških metala u biljkama.
Primenom ove metode skoro da nikada ne dolazi do kontaminacije. Osnovni i jedini
nedostatak ove metode ogleda se u tome da ju je nemoguće primeniti za određivanje
onih materijala koji isparavaju na temperaturi sagorevanja.
U zavisnosti od elementa koji se određuje u biljci različita je i količina biljnog
uzorka, od 0,5-2,0 g. Sagorevanje se vrši na temperaturi od 475-600 °C, u periodu od 4-
12 h, u zavisnosti od težine i vrste uzorka. Suvi ostatak koji se dobija sagorevanjem se
rastvara u azotnoj ili hlorovodoničnoj kiselini, a razblažuje se dejonizovanom vodom.
U slučaju da je koncentracija određivanog elementa vrlo mala, metal se može
kompleksirati i ekstrahovati nekim od organskih rastvarača kako bi se povećala njegova
koncentracija (AAS Manual, 1996).
I 5.3. Digestija mokrim putem
Mineralizacija mokrim putem se koristi kao metoda pripreme uzoraka biljnog
materijala za određivanje velikog broja metala kao što su npr. K, Ca, Sr i Co. Određena
količina biljnog materijala se stavlja u sud za rastvaranje, prelije se kiselinom ili
kombinacijom različitih kiselina u različitim odnosima. Nakon ovog procesa smeša se
zagreva u toku nekoliko sati. Zatim sledi porces uparavanja u toku koga se smeše svodi
na malu zapreminu. Dobijeni uzorak se zatim razblaži do određene zapremine ili se
ekstrahuje odgovarajućim organskim rastvaračem ukoliko je količina metala koji se
određuje vrlo niska. S obzirom da se digestija vrši na niskoj temperaturi ne dolazi do
gubitka isparljivih elemenata. Pored očigledne prednosti koju nudi ova metoda, njena
osnovna mana je što u toku procesa digestije može doći do kontaminacije uzorka. Pored
ovog nedostatka, proces mineralizacije mokrim putem je dugačak i zahteva visoku
koncentraciju analitičara. Količina biljnog materijala koji se koristi kao uzorak je ista
16
kao i kod suvog sagorevanja, 0,5-2,0 g, s tom razlikom što u slučajevima mokrog
sagorevanja kada je količina uzorka velika može doći do burne reakcije (AAS Manual,
1996).
Uzorak za analizu se stavlja u odgovarajući sud ili u Kjeldahl-ov balon. Za
rastvaranje organskih jedinjenja dodaju se HNO3, H2O2, H2SO4, HClO4, dok se HCl i
HF koriste za rastvaranje neorganskih jedinjenja (Tuzen, 2003). Postoji nekoliko
različitih smeša kiselina koje se primenjuju u različitom međusobnom odnosu.
Temperatura u toku zagrevanja treba da bude umerena. U uzorak biljnog materijala
uvek se prvo dodaje HNO3, zatim se vrši uparavanje na malu zapreminu, pa se tek onda
dodaje HClO4. Postupak mora da ide ovim redosledom jer HClO4 može burno da
reaguje sa organskom supstancom. Po završetku procesa dolazi do zadržavanja uzoraka
na zidovima staklenih sudova, pa je potrebno da sudovi za pripremu uzoraka i za
analizu budu ili od polivinila ili teflona (AAS Manual, 1996).
I 5.4. Digestija primenom mikrotalasa
Jedna od najjednostavnijih i najbržih metoda je svakako mikrotalasna metoda.
Pored toga što je za njeno izvođenje potrebno najmanje vremena, ona je pogodna i zbog
toga što ju je moguće koristiti za različite kompleksne uzorke biljaka ili zemljišta.
Uzorak koji se analizira, bilo da je biljnog porekla ili je u pitanju uzorak zemljišta,
stavlja se u zatvorenu posudu koja je deo mikrotalasnog sistema, a zatim se dodaje
određena količina smeše kiselina HCl, HNO3, HF i vrši se razaranje u mikrotalasnom
sistemu nekoliko minuta. Pritisak koji se postiže u mikrotalasnoj posudi iznosi 1450
psi, dok je temperatura oko 300 ˚C. Primenom ove metode dobijaju se bistri uzorci
(Mitra, 2003). Mikrotalasnom metodom se dobijaju bolji i čistiji uzorci, dok analitičar
ne mora biti maksimalno koncentrisan.
Osnovna prednost mikrotalasne metode ogleda se u njenoj praktičnosti. Naime,
za vreme proseca izvođenja metode mikrotalasna energija se oslobađa u uzorku
efikasno bez zagrevanja. Energija koja se u ovom procesu oslobađa može se
kontrolisati ili programom automatizovati, što garantuje ponovljivost i autentičnost
metode. Vreme koje je potrebno da se pripremi uzorak je znatno kraće dok je
17
upotrebljena količina reagenasa manja. Mogućnost kontaminacije ili greške usled
ispiranja ovom metodom je svedena na minimum.
I 5.5. Ekstrakcija superkritičnim fluidima
Ekstrakcija superkritičnim fluidima je komercijalizovana i kao posledica toga
postala je znatno dostupnija i često se primenjuje u analizama. Jedan od problema koji
se javljao prilikom izolacije teških metala bilo je isparavanje rastvarača, koje je
potpuno eliminisano ovom metodom. Ekstrakcija je efikasnija zbog manje viskoznosti
superkritičnih fluida. Ugljen-dioksid koji je modifikovan metanolom najčešće se
upotrebljava kao rastvarač. Prilikom ekstrakcije sa superkritičnim CO2 metali se najpre
helatizuju sa odgovarajućim ligandima kao što su derivati ditiokarbamata. Ispitivani
uzorak se u čvrstom stanju postavlja u unapred zagrejani ekstrakcioni sud i tretita sa
CO2 pod određenim pritiskom. Kada se završi proces ekstrakcije u sistem se ubacuje
viala sa hloroformom. Ceo ovaj proces je praćen brzim ispiranjem sistema sa CO2 na
istoj temperaturi i pritisku (Mitra, 2003)
MATERIJAL I METODE
II 1. Uzimanje uzoraka biljnog materijala
Biljni materijal, S. palaasii i S. rigidum, je sakupljan krajem aprila 2008. godine
na području bukove šume planine Vidlič.
Pre analize biljni materijal je prvo osušen na vazduhu do konstantne mase.
Biljni delovi koji su korišćeni za analize podeljeni su na uzorke korena, cveta, ploda i
llista. Svi delovi biljaka koji su korišćeni za analizu su najpre ručno usitnjeni
makazama sa plastičnim sečivom i tako pripremljene dalje analizirani primenom ICP
spektrometrijske metode.
Posuđe u kome je sve vršeno je oprano rastvorom HCl (1:1), a ispirano
dejonizovanom vodom.
18
II 2. Analiza metala primenom spektrometrije indukovano spregnute
plazme sa optičkom emisionom detekcijom (ISP-OES- spektrometrija)
Metode koje se koriste za analizu teških metala u uzorcima namirnica i
uzorcima iz životne sredine se zasnivaju na različitim spektrometrijskim analitičkim
tehnikama: atomska apsorpciona spektrofotometrija (AAS), spektrometrija indukovano
spregnute plazme sa opttičkom emisionom detekcijom (ICP-OES) i spektrometrija
indukovan spregnute plazm sa masenom detekcijom (ICP-MS) (Perić-Grujić, 2009).
ICP spektrometrija je relativno nova metoda. Zasniva se na tehnici emisione
spektrohemijske analize koja koristi ICP (Inductively Coupled Plasma) kao izvor
pobuđivanja u kombinaciji sa različittim detektorima. Osnovna prednost ove metode u
odnosu na druge se zasniva na činjenici da zbog visoke temperature plazme, metoda u
principu može da se primeni za određivanje svih elemenata periodnog sistema, osim za
argon. Elementi koji su prisutni u niskim koncentracijama mogu se odrediti primenom
hibridne tehnike (arsen, bizmut, germanijum, antimon, selen, kalaj i telurijum). Ova
metoda je u praksi uglavnom ograničena na određivanje koncentracije elemenata koji
zahtevaju posebne uslove (radioaktivnih) ili zahtevaju posebnu optiku (hlor, bor i fluor)
ili se određuju sa manjom osetljivošću nego pomoću drugih metoda (azot ili rubidijum)
(Majkić, 2006).
Prednosti ICP - spektrometrije nad drugim metodama emisione spektrohemijske
analize su:
mogućnost izvođenja višeelementarne analize: Izuzetno brzo i lako se može
dobiti veliki broj rezultata. Naime, za nešto manje od dva minuta može da se odredi 20-
60 elemenata u probi, zavisno od tipa aparata, sa tačnošću koja je istog reda veličine ili
veća nego u drugim instrumentalnim metodama;
široka dinamička oblast: ova metoda može da se koristi za istovremeno
određivanje koncentracije elemenata koji su u veoma širokom intervalu veličina 1-100
mg/L, što je uslov za izvođenje višeelementarne analize;
analiza uzoraka u obliku rastvora: analizirani uzorak se prevodi u rastvor čime
se znatno pojednostavljuje analiza, posebno u slučaju heterogenih materijala. Naime,
19
pri rastvaranju, uz prethodno topljenje, razaranje i slično, svi elementi se prevode u isti
hemijski oblik, čime se redukuju efekti osnove i olakšava priprema standarda;
mala količina rastvora: Za analizu je dovoljna jako mala količina uzorka;
relativno dugo vreme boravka čestica u plazmi: čestice se zadržavaju u plazmi
nekoliko milisekundi, dok njihova inertna atmosfera doprinosi efikasnosti atomizacije i
pobuđivanja, a time i osetljivosti određivanja koncentracije analiziranih elemenata
(Antić-Jovanović, 2006).
II 2.1. Izvor pobuđivanja
Izvor pobuđivanja se može nazvati ovim imenom samo u slučaju kada je u
sposobnosti da svojom energijom dovede atome u stanje u kome su sposobni da
emituju zračenje. U principu svaki izvor koji se koristi za potrebe kvalitativne i
kvantitativne spektrohemijske analize mora da obezbedi isparavanje uzorka kada je
ovaj u tečnom ili čvrstom stanju, atomizaciju čestica pare na slobodne atome i
pobuđivanje atoma.
II 3. Induktivno spregnuta plazma ICP (Inductively Coupled Plasma)
Indukovano spregnuta plazma - ICP (Inductively Coupled Plasma) se u zadnje
vreme koristi kao osnovni izvor pobuđivanja. U pitanju je jonizovani gas koji se zbog
svojih specifičnih osobina svrstava u posebno agregatno stanje pored čvrstog, tečnog i
gasovitog. Katjoni i elektroni u plazmi čine je električno provodljivom zbog čega ona
ima sposobnost da snažno deluje na uticaj elektromagnetnog polja.
20
Slika 3. Izgled i šematski prikaz ICP-OES
To je bezelektrodna argonska (ređe azotna) plazma koja radi na atmosferskom
pritisku, stvara se u kvarcnom plazmeniku povezanim sa radiofrekventnim generatorom
(slika 3). ICP-OES metoda se koristi za određivanje ukupne koncentracije ispitivanog
elementa u uzorku. Takođe, može da se koristi i za praćenje promena u životnoj sredini.
Generalno, ova metoda se koristi za rastvore koncentracija u opsegu 1-100 mg/L (Frost,
2002).
Slika 4. Gorionik (plazmenik)
21
Gorionik (plazmenik) (Slika 4) se sastoji od tri koncentrične kvarcne cevi u
kojima struji argon brzinom između 5 i 20 L min-1. Najveća cev je u prečniku približno
2,5 cm. Uzorak, u obliku rastvora koji se prevodi u fini aerosol pomoću struje argona
od približno 1 L min-1, se najčešće uvodi kroz untrašnju cev. Argon za formiranje
plazme uvodi se kroz srednju cev. Termička izolacija se postiže tangencijalnim
uvođenjem struje argona kroz spoljašnju cev gorionika (prečnika 15 - 30 mm), brzinom
od ~10 dm3 min-1. Struja argona ima ulogu da hladi zidove kvarcne cevi ali takođe i
stabilizuje i centrira plazmu. 3-4 navoja indukcionog kalema su namotana oko
spoljašnje kvarcne cevi i vezani su za radiofrekventni generator frekvencije od 5-50
MHz i izlazne snage 1-5 kW. Kroz indukcioni kalem prolazi visokofrekventna struja i
stvara oscilatorno magnetno polje H koje indukuje elektrone u gasu koji protiče unutar
kvarcne cevi. Elektroni se ubrzavaju vremenski promenjivim električnim poljem, što
dovodi do zagrevanja i dodatne jonizacije. Tempratura plazme varira od 6000 do 10000
K. Ona opada sa visinom iznad indukcionog kalema tako da se za svako određivanje
može odabrati odgovarajuća visina na kojoj će se vršiti posmatranje.
Slika 5. Temperatura i zone u ICP plazmi
Oblik plazme je toroidni (Slika 5), a osnovni razlog za to je konstrukcija
gorionika, brzina protoka gasa, kao i frekvenca generatora. Toroidni oblik plazme je
mnogo efikasniji za ulaženje čestica aerosola, nego uobičajni "plamen" oblik plazme.
Razikuje se nekoliko osnovnih zona. Prva zona je zona prethodnog zagrevanja. Početna
22
zona pražnjenja ima oblik metka sa intenzivnom atomskom emisijom. Normalna
analitička zona se nalazi na 15 - 20 mm iznad indukcionog kalema. Ekscitaciona
temperatura u ovoj zoni je oko 6500 K i u njoj je jako smanjen intenzitet kontinualnog
zračenja tako da je plazma više optički transparentna. U ovoj zoni uglavnom nastaje
jonska emisija. Iznad ove zone temperatura opada i javlja se atomska i molekulska
emisija (Todorović, 1997).
II 3.1. Tačnost i osetljivost metode
Preciznost ove metode se kreće u opsegu od 1 - 10 % u zavisnosti od
koncentracije određivanog elementa. U praksi, sa komercijalnim aparatima namenjenim
analitičkim potrebama, granice detekcije (LD) mogu da budu veće za faktor 10 i više,
pošto zavise u velikoj meri od kvaliteta (moći razlaganja i svetlosne jačine)
spektrometra i tipa raspršivača.
ICP spektrometrija je superiornija u određivanju elemenata sa većom energijom
pobuđivanja, pa se alkalni metali i danas u analitičkim laboratorijama određuju
plamenom spektrometrijom (Antić-Jovanović, 2006).
II 4. STATISTIČKA OBRADA REZULTATA
Rezultati u tekstu i tabelama su prikazani kao srednja vrednost ± SD. Poređenje
distribucije koncentracija ispitivanih teških metala između dve vrste biljaka vršena je
primenom testa sume rangova tj. Mann-Whitney testom. Utvrđena su tri nivoa
statističke značajnosti: p< 0,05; p < 0,01 i < 0,001. Obrada podataka izvršena je
pomoću komercijalnog statističkog softvera (SPSS 15) za računare.
23
REZULTATI I DISKUSIJA
III 1. Akumulacija bora u biljkama S. rigidum i S. pallasii
Rezultati naše studije su pokazali da je najveća koncentracija bora zabeležena u
plodu biljaka S. pallasii. Statistička analiza koja je sprovedena primenom
neparametrijskog Man-Whitney testa je pokazala da je koncentracija bora statistički
značajno veća u plodu biljke S. pallasii nego u plodu biljke S. rigidum (tabela 1). U
svim ostalim slučajevima statistički test nije pokazao značajnu razliku u akumulaciji
bora između ove dve vrste biljaka. Bez obzira na odsustvo statističke razlike, opšti je
zaključak da je akumulacija bora bila veća i u cvetu, listu i korenu biljke S. pallasii u
odnosu na S. rigidum.
Koncentracija bora u biljkama uglavnom je veća nego u zemljištu. Prosečna
vrednost bora u osušenim biljkama iznosi između 2 do 70 mg/kg. Izuzetno je velika
razlika u akumulaciji bora kod monokotiledonih i dikotiledonih biljaka. Tako su ranija
ispitivanja pokazala da je koncentracija ovog elementa znatno manja kod
monokotiledonih biljaka (2 do 5 mg/kg) u odnosu na dikotiledone biljke (20 do 80
mg/kg) (Perić-Grujić, 2009).
Najveća koncentracija bora zabeležena je u generativnim organima biljaka,
prašniku, plodu, žigu, i naročito u obodnima delovima listova. Bor spade u grupu
elemenata koji su neophodni biljakama za normalan rast i razvoj. Nedostatak ovog
elementa, naročito kod dikotiledonih biljaka, može da izazove ozbiljne morfološke i
fiziološke promene i poremećaje. Sa druge strane, prevelika koncentracija bora takođe
može imati štetne efekte na morfološke i fiziološke karakteristike biljaka.
Tolerantnost biljaka na visoke koncentracije bora je jako različita. Najosetljivije
su smokva, breska, vinova loza i pasulj. U srednje tolerantnu grupu biljaka spadaju luk,
kukuruz, šargarepa, krompir i duvan, dok su najtolerantnije biljke pamuk i šećerna repa.
Avokado ima najveću koncentraciju bora u svežem stanju, od 7 do 10 mg/kg, zatim
voće od 1,4 do 3,5 mg/kg, koštunjićavo i bobičasto voće od 0,3 do 2,4 mg/kg. Žitarice
uglavnom imaju između 1 do 5 ppm bora. Bor ispoljava toksični efekat u slučaju kada
njegova koncentracija dostiže u suvoj materiji 100 do 1000 mg/kg (Živanović, 2010).
24
Tabela 1. Akumulacija bora u korenu, plodu, listu i cvetu vrsta S. rigidum i S. pallasii
Metal
Biljna vrsta
B
Seseli rigidum
Cvet 12,493±4,291
List 11,129±0,222
Plod 3,463±0,212
Koren 8,162±0,019
Seseli pallasii
Cvet 17,176±4,851
List 11,734±5,152
Plod 12,747±1,953 a
Koren 9,684±3,012
a - p< 0,01
III 2. Akumulacija kadmijuma u biljkama S. rigidum i S. pallasii
Rezultati naše studije su pokazali da je najveća koncentracija kadmijuma
zabeležena u listu biljaka S. rigidum. Statistička analiza koja je sprovedena primenom
neparametrijskog Man-Whitney testa je pokazala da je koncentracija kadmijuma visoko
statistički značajno veća u plodu i korenu biljaka S. pallasii nego u plodu i korenu
biljaka S. rigidum (tabela 2). Takođe, koncentracija kadmijuma je bila statistički
značajno veća u cvetu biljaka S. pallasii u odnosu na cvetove biljaka S. rigidum (tabela
2). Koncentracija kadmijuma se jedino nije statistički značajno razlikovala u listu dve
vrste biljaka (tabela 2).
Kadmijum (Cd) je elemenat sa vrlo toksičnim delovanjem na biljke, životinje i
čoveka. Kadmijum i cink su vrlo slični, a pored toga kadmijum može zameniti
ponašanje i nekih drugih esencijalnih elemenata u metabolizmu. Glavni uzrok
toksičnosti kadmijuma predstavlja veliki afinitet ovog elementa za tiolne grupe (SH) u
enzimima i drugim proteinima. Višak kadmijuma takođe može poremetiti metabolizam
25
gvožđa u biljakama i izazvati hlorozu. U ishrani životinja i ljudi kadmijum ostvaruje
kumulativni efekat koji može bit ii toksičan. Uglavnom dovodi do poremećaja
metabolizma kalcijuma i fosfora, te uzrokuje bolest kostiju, ali i respiratornih organa i
nervnog sistema (Živanović, 2010).
Kadmijum se jako brzo transportuje iz zemljišta u biljku. Dostupnost mu u
najvećoj meri zavisi od pH vrednosti, kao i od prisustva ostalih katjona. Kalcijum i cink
smanjuju usvajanje kadmijuma, a transport u velikoj meri zavisi od koncentracije ovog
elementa u okolini.
Ispitivanja su pokazala da 30 - 60% kadmijuma, sadržanog u biljkama dolazi
direktno iz atmosfere, a 40 - 60% iz zemljišta. Jedan od osnovnih načina kojim
kadmijum dospeva u zemljište su mineralna đubriva, koja se dobijaju razlaganjem
sirovih fosfata mineralnim kiselinama. U korelaciji je sa niklom. Kod velikog broja
biljnih vrsta intenzitet transporta kadmijuma u nadzemnim organima je u korelaciji sa
njegovom koncentracijom u hranljivoj podlozi. Kadmijum usvojen iz hranljive podloge
najvećim delom se zadržava u korenu. Koncentracija ovog elementa u stablu i listovima
biljaka je približno ista, ali manja od njegove koncentracije u korenu biljke (Mitić,
2013).
Tabela 2. Akumulacija kadmijuma u korenu, plodu, listu i cvetu vrsta S. rigidum i S.
pallasii
Metal
Biljna vrsta
Cd
Seseli rigidum
Cvet 0,0567±0,006
List 0,706±0,636
Plod 0,004±0,001
Koren 0,102±0,0001
Seseli pallasii
Cvet 0,155±0,092 c
List 0,122±0,039
Plod 0,140±0,065 a
26
Koren 0,142±0,033 b
a, b – p<0,01; c – p<0,05
Neke biljke imaju sposobnost da akumuliraju kadmijum usvojen iz zemlje. U
semenu žitarica, gajenih na jako kontaminiranim zemljištima, najčešće ne prelazi 1
mg/kg suve materije.
Ovaj elemenat najviše se apsorbuje u paradajzu, salati i spanaću. Kod
pomenutih vrsta, koncentracija kadmijuma u nadzemnim organima može iznositi i do
160 mg/kg. Veće koncentracije u biljkama utiču inhibitorno na metabolizam gvožđa,
izazivaju hlorozu i time smanjuju intenzitet fotosinteze. Isto tako, visoke koncentracije
kadmijuma inhibiraju disanje i transport elektrona u procesu oksidativne fosforizacije.
Kadmijum inhibira transpiraciju, kao i pokrete ćelija zatvaračica stominog aparata.
III 3. Akumulacija kobalta u biljkama S. rigidum i S. pallasii
Rezultati naše studije su pokazali da je najveća koncentracija kobalta
zabeležena u korenu biljaka S. pallasii. Statistička analiza koja je sprovedena
primenom neparametrijskog Man-Whitney testa je pokazala da je koncentracija kobalta
statistički značajno veća u korenu biljaka S. pallasii nego u korenu biljaka S. rigidum
(tabela 3). Analiza primenom neparametrijskog Mann-Whitney testa pokazala je takođe
da je koncentracija kobalta bila visoko statistički značajno veća u plodu i listu biljaka S.
pallasii u odnosu na biljke S. rigidum (tabela 3). Koncentracija kobalta u listu nije se
razlikovala statistički značajno između dve vrste biljaka (tabela 3).
Dostupnost ovog elementa biljkama zavisi od pH vrednosti zemljišta, sadržaja
kreča, gvožđa i aluminijuma, organske mase, vrste minerala gline i mehaničkog sastava
zamljišta. Povećanjem pH vrednosti smanjuje se sadržaj dostupnog kobalta u zemljištu.
Ukoliko se hemijskim uticajem podigne pH vrednost tj. promeni od 5,8 do 7,2, tada se
može smanjiti sadržaj dostupnog oblika kobalta za 50%. Kobalt je u visokim
koncentracijama veoma toksičan za biljke, a prouzrokuje i nedostatak gvožđa biljakama
na određenom terenu. Većina biljaka zahteva koncentracije u rastvoru zemljišta do 0,1
mg/kg. Normalan sadržaj u biljkama se kreće od 0,01-0,5 mg/kg suve materije.
27
Povećane vrednosti su od 0,5-10 mg/kg, a koncentracija iznad 10 mg/kg je kritična i
toksična za biljke (Živanović, 2010).
Tabela 3. Akumulacija kobalta u korenu, plodu, listu i cvetu vrsta S. rigidum i S.
pallasii
Metal
Biljna vrsta
Co
Seseli rigidum
Cvet 2,049±0,369
List 1,639±0,171
Plod 0,610±0,001
Koren 0,375±0,001
Seseli pallasii
Cvet 2,499±0,833
List 3,497±0,851 c
Plod 2,495±1,192 a
Koren 14,496±7,810 b
a, c – p<0,01; b – p<0,05;
III 4. Akumulacija hroma u biljkama S. rigidum i S. pallasii
Rezultati naše studije su pokazali da je najveća koncentracija hroma zabeležena
u cvetu biljaka S. pallasii. Statistička analiza koja je sprovedena primenom
neparametrijskog Man-Whitney testa je pokazala da je koncentracija hroma statistički
značajno veća u plodu i cvetu biljaka S. pallasii nego u plodu i cvetu biljaka S. rigidum
(tabela 4). Jedino je koncentracija hroma bila statistički značajno veća u listu biljaka S.
rigidum u poređenju sa biljakama S. pallasii (tabela 4).
Prema literaturnim podacima koncentracija hroma u biljkama je jako niska. Ova
niska koncentracija hroma se može objasniti niskom koncentracijom ovog elementa u
zemljištu koje predstavlja osnovni izvor hroma za biljke. Prosečna koncentracija hroma
u biljkama iznosi 0,2 do 4 mg/kg suve materije biljaka. Na serpentinskom zemljištu u
28
biljakama može da se nađe čak i do 100 mg/kg suve materije biljaka (Živanović, 2010).
Koncentracija hroma u korenastom povrću i u krmnim biljakama iznosi između 0,01 do
1 mg/kg. U zrnu žita koncentracija je oko 1,7 mg/kg, dok se u brašnu i hlebu nalazi oko
0,23 tj. 0,17 mg/kg (Goletić, 2011). Veće koncentracije hroma, kao i većine drugih
elemenata, deluju toksično na biljke. Najčešći znaci prisustva viška hroma u biljkama
su zaostajanje u rastu i pojava hloroze. Takođe, veće koncentracije mogu da utiču na
klijanje semena, vodini režim, sadržaj elemenata i količinu pigmenta hloroplasta
(Jakšić, 2013).
Tabela 4. Akumulacija hroma u korenu, plodu, listu i cvetu vrsta S. rigidum i S.
pallasii
Metal
Biljna vrsta
Cr
Seseli rigidum
Cvet 0,408±0,011
List 0,401±0,026
Plod 0,149±0,001
Koren 0,445±0,004
Seseli pallasii
Cvet 0,776±0,0410 a
List 0,257±0,040 b
Plod 0,592±0,253 c
Koren 0,490±0,200
a, b, c – p<0,01
III 5. Akumulacija bakra u biljkama S. rigidum i S. pallasii
Rezultati naše studije su pokazali da je najveća koncentracija bakra zabeležena
u korenu biljaka S. rigidum. Statistička analiza koja je sprovedena primenom
29
neparametrijskog Man-Whitney testa je pokazala da je koncentracija bakra visoko
statistički značajno veća u plodu biljaka S. pallasii nego u plodu biljaka S. rigidum
(Tabela 5). Za razliku od ploda, koncentracija bakra u korenu je bila statistički značajno
veća kod biljaka S. rigidum u odnosu na biljke roda S. pallasii (Tabela 5).
Koncentracija bakra u listu i cvetu nije se statistički značajno razlikovala između dve
vrste biljaka (Tabela 5).
Pokretljivost bakra kroz različite delove biljke je osrednja. Uzlazni transport
kroz biljku i reutilizacija zavise od stepena obezbeđenosti biljaka ovim elementom.
Ukoliko ga nema dovoljno u zemljištu, premeštanje iz korena u nadzemne delove, kao
ii z pravca starijih listova u mlađe, je jako mala, skoro neznatna. U toku nalivanja i
sazrevanja zrna pšenice, bakar, koga u listovima pšenice ima jako puno, premešta se u
proseku sa 70% ukupne koncentracije u zrna. U slučaju kada listovima pšenice
nedostaje bakar, u zrno se premešsta svega 20% bakra (Živanović, 2010).
Koncentracija ovog elementa se kreće u proseku od 5 do 30 mg/kg suve
materije. Ukoliko je udeo bakra manji od 4% suve biljke, onda se smatra da datim
biljkama nedostaje bakar, dok je u slučajevima kada njegova koncentracija iznosi od 20
do 100mg/kg, smatra se da date biljke imaju veliku koncentraciju ovog elementa.
Osetljivost i reakcije biljaka na njihov nedostatak su jako različite. U izrazito osetljive
biljke ubrajaju se lucerka, duvan, spanać, ovas, pšenica, ozimi i jari ječam.
Tabela 5. Akumulacija bakra u korenu, plodu, listu i cvetu vrsta S. rigidum i S. pallasii
Metal
Biljna vrsta
Cu
Seseli rigidum
Cvet 4,185±3,781
List 2,154±1,760
Plod 3,061±0,001
Koren 10,983±0,025
Seseli pallasii Cvet 6,638±1,00
List 3,212±1,380
30
Plod 6,554±1,161 b
Koren 5,262±1,930 a
a - p<0,05; b - p<0,01
Osnovni znaci na biljci koji ukazuju na njegov nedostatak jesu venjenje listova,
savijanje istih, hloroza, odumiranje mladih listova, nekroza i smanjenje prinosa biljaka.
Toksični efekat ovog elementa se javlja kada je njegov ukupan sadržaj u zemljištu od
25 do 40 mg/kg i ukoliko je udružen sa kiselim zemljištem čija se pH vrednost kreće
oko 5,5. Uglavnom se visoke koncentracije bakra javljaju u kiselim zemljištima. Bakru,
kao ekološkom činiocu, treba posvetiti posebnu pažnju, s obzirom da je u visokim
koncentracijama jako toksičan (Petrović-Gegić, 2007).
III 6. Akumulacija mangana u biljkama S. rigidum i S. pallasii
Rezultati naše studije su pokazali da je najveća koncentracija mangana
zabeležena u listu biljaka S. pallasii. Statistička analiza koja je sprovedena primenom
neparametrijskog Man-Whitney testa je pokazala da je koncentracija mangana visoko
statistički značajno veća u plodu i cvetu biljaka S. pallasii nego u plodu i cvetu biljaka
S. rigidum (tabela 6). Takođe, koncentracija mangana bila je statistički značajno veća u
korenu biljaka S. pallasii u odnosu na koren vrste S. rigidum (tabela 6).
Tabela 6. Akumulacija mangana u korenu, plodu, listu i cvetu vrsta S. rigidum i S.
pallasii
Metal
Biljna vrsta
Mn
Seseli rigidum
Cvet 3,33±0,500
List 8,246±2,910
Plod 1,988±0,050
Koren 2,727±0,300
Seseli pallasii Cvet 8,164±0,441 c
31
List 9,328±1,112
Plod 6,462±1,210 a
Koren 5,533±1,40 b
a, c – p<0,01; b – p<0,05
Mangan je teški metal i esencijalni mikroelement, potreban svim biljnim
vrstama, u količinama koje zavise i specifične su za svaku biljnu vrstu. Njegova
koncentracija u suvoj materiji može biti na nivou koncentracije gvožđa, što je više od
ostalih biogenih mikroelemenata (Zn, Cu, Mo, B, Ni i Cl). Posle bora, to je drugi
mikroelement na čiji nedostatak je šećerna repa posebno osetljiva.
Deficit mangana se zapaža na šećeronoj repi kada list sadrži 10 - 30 ppm
mangana, dok zdravo lišće sadrži 40 - 100 ppm ovog elementa. Smatra se da akutan
nedostatak Mn nastupa kada je u suvoj materiji biljke < 10 ppm mangana. Biljke
usvajaju „aktivni mangan“, koji predstavljaju oblici Mn2+, kao i helatni oblici (Mn
vezan uz organske ligande). Mangan deluje stimulativno na usvajanje kiseonika,
fosfora i kalijuma, te transport i akumulaciju šećera u biljkama. Biljkama je na
raspolaganju svega 0,1 - 1,0 % od ukupnog mangana iz zemljišta, odnosno 200 - 3.000
ppm (Mickovski Stefanović, 2012).
III 7. Akumulacija nikla u biljkama S. rigidum i S. pallasii
Rezultati naše studije su pokazali da je najveća koncentracija nikla zabeležena u
plodu biljaka S. pallasii. Statistička analiza koja je sprovedena primenom
neparametrijskog Man-Whitney testa je pokazala da je koncentracija nikla visoko
statistički značajno veća u plodu i cvetu biljaka S. pallasii nego u plodu i cvetu biljaka
S. rigidum (tabela 7). Za razliku od ploda i cveta, koncentracija nikla u korenu i listu
nije bila statistički značajno različita između biljaka S. rigidum i S. pallasii (tabela 7).
Prosečna koncentracija nikla u biljkama iznosi od 0,1 do 5 mg/kg suve materije.
Uglavnom se najveća koncentracija nikla nalazi u listovima, mlađi listovi i delovi
uglavnom imaju veću koncentraciju u odnosu na starije, a seme ima veći sadržaj od
slame. Karvanek i Bohmova (1966) su proučavali sadržaj nikla u listu 44 sorte spanaća
i ustanovili da se kreće od 1,5 do 3 mg/kg suve materije. Nikal je, za razliku od olova i
32
kadmijuma, dobro pokretljiv kroz različite delove biljke, kako u ksilemu tako i u
floemu i u značajnoj količini može da se nakuplja u plodovima i semenu.
Višak nikla u zemljištu izaziva kod biljaka hlorozu koja podseća na hlorozu
izazvanu nedostatkom gvožđa. Nikal nepovoljno utiče na translokaciju gvožđa kao i na
samo njegovo usvajanje. Nicholas i Thomas (1954) su ispitivali uticaj nikla na rast
paradajza i ustanovili su da koncentracija od 15 do 30 mg izaziva hlorozu, naročito kod
mladih listova. Kod biljke ovsa dolazi do nekroze, a kod suncokreta, pšenice i kukuruza
do smanjenja rasta biljaka. Postoje i druge biljke, kao što je npr. Alyssum koja za
normalan rast i razvoj nema potrebu za niklom.
Tabela 7. Akumulacija nikla u korenu, plodu, listu i cvetu vrsta S. rigidum i S. pallasii
Metal
Biljna vrsta
Ni
Seseli rigidum
Cvet 0,628±0,041
List 0,970±0,560
Plod 0,661±0,006
Koren 0,660±0,031
Seseli pallasii
Cvet 1,512±0,401 b
List 0,556±0,064
Plod 1,654±0,444 a
Koren 1,131±0,450
a, b, - p<0,01
III 8. Akumulacija olova u biljkama S. rigidum i S. pallasii
Rezultati naše studije su pokazali da je najveća koncentracija olova zabeležena
u korenu biljaka S. rigidum. Statistička analiza koja je sprovedena primenom
neparametrijskog Man-Whitney testa je pokazala da je koncentracija olova visoko
33
statistički značajno veća u plodu biljaka S. pallasii nego u plodu biljaka S. rigidum
(tabela 8). Za razliku od ploda, koncentracija olova u korenu, listu i cvetu nije bila
statistički značajno različita između biljaka S. rigidum i S. pallasii (tabela 8).
Najveći izvor olova kao i izvor zagađivanja prirode ovim elementom jesu
motorna vozila. Koncentracija olova u biljkama u blizini autoputeva zavisi od
udaljenosti biljaka od saobraćajnica, pokrivenosti zemljišta biljkama, dužine trajanja
same vegetcaije, kao i od pravca i intenziteta vetrova na datom prostoru. Stepen
kontaminacije biljaka olovom opada sa povećavanjem udaljenosti biljaka od velikih
saobraćajnica. U neorganskom obliku, biljke slabo usvajaju olovo i slabo ga premeštaju
u nadzemne organe, osim na kiselim zemljištima. Organska jedinjenja olova, sa druge
strane, jako se brzo apsorbuju i transportuju u različite delove biljaka. Taloženje olova
kod većine biljaka intenzivijije je u korenu u odnosu na nadzemne delove biljaka.
Rezultati ovog rada su takođe pokazali da je koncentracija olova najveća u korenu
biljke S. rigidum.
Tabela 8. Akumulacija olova u korenu, plodu, listu i cvetu vrsta S. rigidum i S. pallasii
Metal
Biljna vrsta
Pb
Seseli rigidum
Cvet 1,746±0,051
List 1,945±0,543
Plod 1,913±0,007
Koren 3,112±0,062
Seseli pallasii
Cvet 2,110±1,000
List 1,668±0,251
Plod 2,244±0,134 a
Koren 2,637±0,490
a – p<0,01
34
Imajući u vidu da koren ima veliku moć apsorpcije olova, može se pretpostaviti
da ova sposobnost predstavlja i izvesnu zaštitu nadzemnih delova biljke od štetnog
efekta olova. Olovo u visokim koncentracijama inhibira rasta listova i korenja, inhibira
process fotosinteze, utiče in a morfološku i anatomsku građu biljaka. Visoku
tolerantnost prema olovu imaju pšenica i soja. Spanać je naročito osetljiv na visoku
koncentraciju olova u zemljištu. Kod ove vrste biljaka već pri koncentraciji od 10
mg/kg suve materije, dolazi do značajnog smanjenja prinosa (Simić, 2014).
III 9. Akumulacija cinka u biljkama S. rigidum i S. pallasii
Rezultati naše studije su pokazali da je najveća koncentracija cinka zabeležena
u korenu biljaka S. rigidum. Statistička analiza koja je sprovedena primenom
neparametrijskog Man-Whitney testa je pokazala da je koncentracija cinka visoko
statistički značajno veća u plodu i listu biljaka S. pallasii nego u plodu i listu biljaka S.
rigidum (tabela 9). Za razliku od ploda, koncentracija cinka u korenu je bila statistički
značajno veća kod biljaka S. rigidum u odnosu na biljke roda S. pallasii (tabela 9).
Koncentracija bakra u cvetu nije se statistički značajno razlikovala između dve vrste
biljaka (tabela 9).
Cink spade u grupu elemenata čija je pokretljivost kroz različite delove biljaka
osrednja. U slučaju kada je njegova koncentracija u zemljištu mala, izuzetno je slab
intenzitet prenošenja iz starijih u mlađe delove biljke. U slučajevima kada je njegova
koncentracija u zemljištu visoka, uglavnom se taloži u korenu biljaka. Koncentracija
ovog elementa u suvoj materiji biljaka je veoma različita i kreće se u opsegu između 1
do 10 000 mg/kg, u proseku je ta koncentraciji oko 30 do 150 mg/kg, a najčešće se
nalazi kod bilajka u opsegu između 20 do 50 mg/kg. Ukoliko je njegova koncventracija
u biljakama između 10 i 20 mg/kg suve materije, može se smatrati da ovakavo stanje
ima jako toksičan, čak letalan efekat na biljku u smislu nedostatka ovog elementa
(Živanović, 2010).
S obzirom da cink ima višestruku ulogu u rastu i razvoju biljaka, njegov
nedostatak izaziva velike promene, kako u razmeni materija, tako i u morfološkoj i
anatomskoj građi biljaka. Na nedostatak cinka naročito su osetljivi kukuruz i jabuke.
35
Po svojoj prirodi i efektima, cink spada u grupu umereno toksičnih metala.
Njegova toksičnost za biljke je manja u odnosu na stepen toksičnosti koji je
karakterističan za bakar. Prvi znaci visoke koncentracije cinka javljaju se na kiselim
tresetnim zemljištima, kao i na zemljištima koja su nastala iz matičnog supstrata
bogatog cinkom, kao i u okolini rudnika i topionica cinka.
Jasni znaci viška ovog elementa javljaju se kada njegova koncentracija u suvoj
materiji prelazi 300 do 5000 mg/kg. U takvim slučajevima kod biljaka dolazi do nižeg
rasta, smanjenja korenovog sistema, obrazovanja sitnih listova i njihove nekroze
(Mickovski Stefanović, 2012).
Tabela 9. Akumulacija cinka u korenu, plodu, listu i cvetu vrsta S. rigidum i S. pallasii
Metal
Biljna vrsta
Zn
Seseli rigidum
Cvet 21,654±4,201
List 23,402±1,141
Plod 14,277±0,06
Koren 37,156±2,201
Seseli pallasii
Cvet 28,757±6,501
List 31,912±1,660 c
Plod 25,667±4,410 a
Koren 21,990±4,210 b
a, c – p<0,01; b – p<0,05
36
IV ZAKLJUČAK
Na osnovu sprovedene studije koja su se odnosila na utvrđivanje stepena
akumulacije teških metala u listu, cvetu, korenu i plodu biljaka S. rigidum i S. pallasii
mogu se izvesti sledeći zaključci:
- Koncentracija bora je bila statistički značajno veća u plodu biljaka S.
pallasii, dok je akumulacija ovog elementa takođe bila veća, ali ne
statistički značajno u listu, korenu i cvetu ove biljne vrste.
- Koncentracija kadmijuma je bila najveća u listu biljaka S. rigidum, dok je u
svim ostalim slučajevima koncentracija ovog elementa bila statistički
značajno veća u cvetu, korenu i plodu biljaka S. pallasii.
- Koncentracija kobalta je bila statistički zanačajno veća u korenu, cvetu i
plodu biljaka S. pallasii u odnosu na S. rigidum. Jedino u listu ova razlika
nije bila statistički značajna.
- Koncentracija hroma je bila statistički značajno veća u plodu i cvetu biljaka
S. pallasii nego u plodu i cvetu biljaka S. rigidum, jedino je u listu biljaka S.
rigidum zabaležena statistički značajno veća koncentracija hroma nego u
listu S. pallasii.
- Koncentracija bakra je bila statistički značajno veća u korenu vrsta S.
rigidum, dok je u listu zabeležena obrnuta situacija. Naime, vrsta S. pallasii
imala je značajnije veća koncentraciju bakra nego listovi S. rigidum.
- Koncentracija mangana je bila statistički značajno veća u plodu, cvetu i
korenu vrsta S. pallasii u odnosu na vrstu S. rigidum.
- Koncentracija nikla je bila visoko statistički značajno veća u plodu i cvetu
biljaka S. pallasii u poređenju sa plodom i cvetom biljaka S. rigidum.
- Koncentracija olova je bila visoko statistički značajno veća u plodu biljaka
S. pallasii nego u plodu biljaka S. rigidum, dok u svim ostalim slučajevima
ova razlika nije bila statistički značajna.
- Koncentracija cinka je bila visoko statistički značajno veća u plodu i listu
biljaka S. pallasii u odnosu na plod i list biljaka S. rigidum. Za razliku od
ploda, koncentracija cinka u korenu je bila statistički značajno veća kod
biljaka S. rigidum u odnosu na biljke roda S. pallasii.
37
Na osnovu dobijenih rezultata može se izvesti osnovni zaključak da su
predstavnici roda S. pallasii generalno podložniji negativnom uticaju teških metala s
obzirom da je u poređenju sa predstavnicima vrste S. rigidum u listu, cvetu, plodu i
korenu generalno zabeležena veća koncentracija toksičnih metala. Zbog toga se može
zaključiti da je S. rigidum generalno otpornija na štetene efekte teških metala iz
zemljišta, kao i da se mogu koristiti, sa većim stepenom sigurnosti u njihovu
ispravnost, u farmaceutskoj industriji za pripremu pomoćnih lekovitih sredstava.
38
VI LITERATURA
1. Nikolić V. Familija Apiaceae. In: Josifivić M. (Ed.), Flora SR Srbije 5.
Beograd, Srbija, SANU, 1973; 183-348.
2. Ball PW. Genus Seseli. In: Tutin TG, Heywood VH, Burges NA, Moore DM,
Valentine DH, Walters SM, Webb DA. (Eds.), Flora Europaea 2. Cambridge
University Press, London, UK, 1968; 334-338.
3. Hogan M. Heavy metal. The Encyclopedia of Earth. E. Monosson & C.
Cleveland. 2010, Washington, D.C
4. Duffus JH. Heavy metals - a meaning less term? (IUPAC Technical Report),
Pure and Applied Chemistry, 2002; 74: 793-807.
5. Majkić N. Medicinska biohemija, 2006, Beograd.
6. Lasat MM. Phitoextraction of toxic metals-A rewiev of biological mechanisms,
Journal of Enviromental Quality, 2002; 31: 109-120.
7. Vukadinović V, Lončarić Z. Ishrana bilja, Poljoprivredni fakultet u Osijeku,
Osijek, 1998.
8. Tuzen M. Determination of heavy metals in soils, mushrooms and plant samples
by atomic absorption spectromertx. Microchemical Journal 2003; 74: 289-297.
9. Manual. Analytical Methods for Atomic Absorption Spektroscopy, (1996), The
Perkin-Elmer Corporation.
10. Mitra S. Sample Preparation Techniques in Analytical Chemistry. A John Wiley
Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, 2003; 162: 227-488.
11. Perić–Grujić AA, Pocajt VV, Ristić MĐ. Određivanje sadržaja teških metala u
čajevima sa tržišta u Beogradu. Hemijska Industrija, 2009; 63: 433-436.
12. Antić-Jovanović A. Atomska spektroskopija, spektrohemijski aspekti. Fakultet
za fizičku hemiju, Beograd, 2006.
13. Frost RS, Kloprogge JT, Ding Y. The Garfield and Uley nontronites-an
infrarwd spectroscopic comparison. Spectrochimica Acta. Part A, 2002; 1881-
1894.
14. Todorović M, Đorđević P, Antonijević V. Optičke metode instrumentalne
analize. Hemijski fakultet, Beograd, 1997.
39
15. Mitić VD, Stankov- Jovanović VP, Ilić MD, Jovanović SĆ, Nikolić-Mandić SD.
Uticaj požara na sadržaj teških metala u biljkama i zemljištu. Zaštita
Materijala,2013; 54, Broj 1.
16. Živanović M. Teški metali u zemljištu i njihov uticaj na biljke. Build, 2010;
14:1-6.
17. Goletić Š, Bukalo E, Trako E. Praćenje sadržaja teških metala u tlu i biljkama u
okolini željezare u Zenici. 7. Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem
”KVALITET 2011”, Neum, BiH, 01. - 04 juni 2011.
18. Jakšić SP, Vučković SM, Vasiljević SLJ, Grahovac NL, Popović VM, Šunjka
DB, Dozet GK. Akumulacija teških metala u Medicago sativa L. i Trifolium
pratense L. na kontaminiranom fluvisolu. Hemijska Industrija, 2013; 67: 95–
101.
19. Petrović-Gegić AD, Vojnović-Miloradov MB, Sabo Cehmajster KJ, Ileš FI.
Prisustvo korisnih i toksičnih elemenata u nekim biljnim kulturama na plavnom
području reke Tise. Hemijska Industrija, 2007; 61: 321-325.
20. Simić AS, Dželetović ŽS, Vučković SM, Sokolović DR. Upotrebna vrednost i
akumulacija teških metala u krmnim travama odgajenim na pepelištu
termoelektrane. Hemijska Industrija, IN PRESS, 2014.
21. Mickovski Stefanović VŽ. Uticaj genotipa i lokaliteta na dinamiku akumulacije
teških metala u vegetativnim organima pšenice. Doktorska disertacija,
Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni Fakultet, Beograd, 2012.
22. Karvanek M, Bohmova J. The content of copper iron nickel, manganese, zinc
and molybdenum in spinch leaves. Sborn Vys. Skoty chemresh 1966 ( E11): 73-
82 (Abstract).
23. Nicholas DJD, Thomas WDE. Some effects of heavy metals on plants grown
in soil culture. Plant and Soil, 1954; 5: 182-193.