-
Petar Matovi}KOFERI XIMA XARMU[A
-
Petar Matovi}
NARODNA BIBLIOTEKA„STEFAN PRVOVEN^ANI”
KRAQEVO2009
KOFERIXIMA XARMU[A
EdicijaPOVEQA
BibliotekaPOEZIJA, DANASkwiga pedeset deveta
Urednik@IVORAD NEDEQKOVI]
-
za S. L.Na korici:Giuseppe Arcimboldo, Spring, 1573
5
-
URU[ENE PARALELE
6
-
NA O[TRICI BRIJA^A
Ove godine lipe kasne u cvetawu,Ana se opet ne}e vratiti iz Gr~ke,a sobu sam okre~io u `uto: smiruje.
Svako jutro budim se umoran i znojav,vreme do paqewa prve cigarete jemisao o stihu, ritmu i {ibici.
Nemam celinu. Moja utroba je kormorans maramom pod vratom. Dok lutam,sam sebi nisam Odisej, a ni Ahasfer.
Svaki put obe}avam, kad pred brijawe palcemispitujem o{tricu `ileta, da }u, ~im budemzadovoqan sobom, napisati pesmu.
9
-
SELIDBA
I no}as sam preterao s nikotinom. Grudni ko{ stru`e pod neprihva}enom te`inom,suva je usna dupqa,u dahu oporosti vi{e no u `ivotuklo{ara, {to se kao zmije mno`epod mostovima.
Ne ose}am tragi~nost egzistencije, ne polemi{em s wom. Plamte diodne bakqe u mojoj sobi, svetlost razvu~ena u mre`u, senke se razdiru... To je ono {to me greje. Pomisao na bekstvokatkad je sasvim dovoqan beg,pomalo sam neosetqivi Dedal, a klepsidra je velika la` o vremenu.
Svet prodire reqefnim odrazom u oknu, sad je zima, sneg provejava, `alimza novembrom, koji je pro{ao bez danono}nih ki{a, smisao isisan kao mu{mula,i jedino me taj duhansko plavi dim, {to poput astronauta putuje u ovoj geometriji zaga{ene beline, otvara ka nekoj nepoznatoj svetlosti koja dolazi iznutra, iz krvi.
Ironiju nisam iska{qao:Metempsihoza je su{tina orgazma.
IZ KAPETANOVOG DNEVNIKA
Seferisu
Na kormilo udario talas,a u potpalubqu zrak sunca ostao kao na fotografiji.
Kapetan u brodski dnevnik pi{e:„Bura je uni{tila topose, mornaripoput galebova kri~u od gladi,Homer /brodski pas/ o~ima svetlucau spremi{tu: strah! Kopnoi sirene ne videsmo danima.
Vetar nas je odvukao daleko, na morenezabele`eno u kartama i zvezdama.Paluba {kripi od oluje i vode.Ne zna se {ta je vi{e pocepano: jedra,ili na{e du{e.
Navigator Matios Paskalis krizira:odlazi na jarbol, me|u gromove,i o~ajava za ru`ama.
Nestaje mastila. Ovo pi{em u trenu muwa.”
10 11
-
PARIS, TEXAS
Ba{ negde na sredi januara po~ele su da plamtezrake na krovovima. I jo{ jedna zima u istomgradu, istom stanu (a to je ba{ kockasta re~),na obi~nom zelenom etisonu, pe}i ispod prozora...Zna{ kako ume nebo da se zapali u tek ogrejano januarsko predve~erje, nozdrve su prevarene na prole}e, zamisli kadar u kome ptice pohrle ka gorwoj ivici, a svestan si da je platno u pitawu, to je ve} davna navika, i {ta god da se ugleda, pomireno ka`e{: U bioskopu sam. Izazove{ i kloparawe projektora, nalik vozovima koje no}u oslu{kuje{... I opet si pokuwen, to je ista boqka, `al {to ne kazni{ oca da odgleda Paris, Texas: se}a{ se neba i asfalta kroz pustiwu, jedne drumske krstarice, udaqi se i to je tek de~ji crte`,ako pretera{, mo`e se ~ak i tuma~iti, ali ostaje to ose}awe: sav projektovan u ovo prosuto sunce, jedno januarsko predve~erje koje ka`e – prokleti da su o~evi {to su prerano umrli.
GLUHI ODISEJ
U san mi do|i o~eDa znam da ne sawam
Moj sto je razo~arani Telemah.Ispod miqea mrvice hlebakrune se pod laktom. Okno me izla`e hijerogamiji svetlosti. Koliko sam sâm?
Ova ti{ina je mala, kao gutqaj kafe.Sunce grize nogare stolice. Ka`e{:praznina, i to je {oqica s koje sequ{ti boja. Katkad i: mravkoji urnebesno pre|e zamku soli.
Qutiti me opteretio Sizifom:mewam raspored tegli – zavidim mu!
Vetar naglo nagna zavese ka sredi{tu, do stola, gde svih svetova razlike za}ute, one potpuno o`ive, k’o karikature: nali~e trudnicama na ven~awu...
U pet popodne svakodnevno izlazim,da se zbli`im sa senima: eros,to je sve}a na grobu mog oca.
12 13
-
POVRATAK U STAN
Vra}am se u stan. Naglo otkqu~avawe,kao kad pukne{ prstima, pra{ina {to se zasrebri u piramidi videla, senka savlada prag /dezintegracija svetlosti/, a onda {kripno zatvarawe vrata, jo{ glasnije obrtawe kqu~a (kako bi predstavio zvuk {to se upije u mermerna stubi{ta, ovde, iza debelih vrata bez {pijunke?), i okretawe tela ka unutra{wosti – evo te u egzilu, intimnoj izbi ~iju ulogu skriva{ ~ak i od poznanika, zalu|enih Belom.
Osmislio sam ovaj dom, diskretnu naseobinu qubavi, stari name{taj {to jo{ uvek miri{e na smolu, kao zvuk smawena svetlost, i ja: kad iz foteqe pogledom pre|em po kutovima sobe /krajem oka drum udari u okno/, zastanem napau~ini – evo ga!: taj blagoslov nesavr{enstva,ova soba {to odbija dizajn milenijuma, ta mana,
ta zapu{tenost otkloni umor. Pod kapcima, zenicajo{ pamti: vrevu, drumski sabor ma{ina, besedebankomata, kanon ode}e... Ali bez emocija! Varkabledi u strujawu maqa na vratu pretvorenog u{apat {to ka`e: Pusti... Usni... Opusti se:
Jo{ uvek – mogu} je Bog!
ARMAGEDON
Negde pred zatvaraweU mrtvom uglu kafeaIza ~a{a neispijene `estine[to se `are poput zlataWegovo telo je sprudSa olupinom Hrista
14 15
-
ZMIJSKI SJAJ
OZRA^EWE SOBE
Ivanu V. Lali}u
Muwe lome nebo, ispod le`i gradkoji gubi struju u pomra~ewu: igra ses nevidqivo{}u.
Postoji skriveno zna~ewe oluje:ako spusti{ kapke – po`utela uspomena sa letovawa – lahor mora{to ga je zapamtilo oko, a ne uhosviklo na mete` psihe.
Mu~i se s postojawem, gradtutwi, u grmqavini, sav zbran u blesku:Bog je velik, govori{
sam sa sobom, iza okna, sa bezbednog mesta.Bog je velik, ponavqa{ u svakom ozra~ewusobe {to otkrije smetove posteqe prazne od ko{mara.
Tvorac je ukinuo boje, i sada mo`e{ da bira{stvarnost u kojoj postoji{ vi{e: onog kojeg sluti{ipak }e{ sresti.
16
-
VE@BA
Oblaci u ofanzivi.Rastiwe u kontinentalnom frontu, volumen mirisa intenziviran. Te`ina i oporost {to pritiska, kao doma}i duvan, grudni ko{. Bronhije, bulke ucvetale,opstrui{u udisaj. Bagrem, lipa – razarawe vazduha,u frustraciji zelenilo.
Oslu{kujem li{}e pod centima ki{e.Pravim dobro izve`ban pokret, u {irokom lukuizbacim opu{ak: `ar! – spretno provla~ewe dok ne blesne u milisekundi kapqice, poput muwe, a ondapadne ~udno: kao onaj list kestena, strmoglavce, s peteqkom nani`e.
19
-
ZMIJSKI SJAJ
Le`ali smo na suncu, na obali rekekoja se kao klin zavla~ila u stene preko puta.
Ptice nisu graktale: gnezda svijenana liticama bila su krune zmijama,koje su nas posmatrale poput ma~kisa ra{irenim zenicama, kao pred hramomu koji nisu smele da u|u.
Na vrhu tih gromada o~ekivale su smrt.Osetiv{i posledwi trenutak bacale su seu vodu, u vazduhu lome}i se kaoaluminijumske trake. O wih je bleskalasvetlost, {amarav{i zenice.
Nemi suicid zavr{avao se pquskom.Kapqice vode koje nas naglo prsnu{e nosile su zmijski sjaj.
PRED NEVREME
X. Xarmu{u
[u{tawe bombon-celofana, pokret koji gakona~no odbacuje u vodu. Vreme takvo da sene mo`e izre}i. Zvu~no sisawe slatki{a,svejedno-mi-je pogled; ali pamti se:celofan, u vazduhu, slisko se raskriquje,takav raspon krila ni drusni albatrosi nemaju.
Neko tu prepoznaje ose}awa, ja samo sliku: {qunak kako se kre}e po re~nom dnu. Ovo nije mesto za snove: kuhiwska stolica ulegla u re~ni sprud, belutak zadr`ava kesicu, li{}e se di`e u spiralu: odlazim pre nevremena. Sve u jednom kadru.
20 21
-
OPSTRUKCIJE
Zrak je zlo~inac, soba je probodena kroz okno. O~iglednost je varka, ali u trileru uka`e na skrivenozlodelo: pra{ina je osvetqena, ~estice plutaju sporodok ih ne zakovitla zlokobni pokret {arki. Besne, mu~no se prokrijum~are u udah. Ako ti pomiluju bronhe, gu{i}e te poput roditeqske pa`we.
Zlo~in se, dakle, odigrava u disajnim putevima –`ivuqke kao iskusni gerilci izvr{e prepad, stres razori sluzoko`u plu}a, modrina, kao u ribe ra{irenih,usana, laminat u vrtoglavici... Obrati pa`wu na obi~nestvari: krevet, kuler {to jugovi u ku}i{tu pod stolom, i otvorene police pretrpane kwigama. Listaj ih i griwe ti sapli}u udisaj: Poezija je u`asna bolest!
Jeftin triler bi usmrtio junaka uz Kafku, mo`daCelana, da se okrivi psihosomatika. Ali ovde nemajunaka. Zrak se prekine s ve~eri ili roletnama, sporednilik spretan je s pumpicom, pretresa sobu, sutradan }eza sitne novce rasprodavati pesni{tva predFilolo{kim i, usput listaju}i Radovi}a, a za~iwu}inovi zlo~in, polemisati o famoznom lirskom subjektusa studentkiwama, bez opstrukcija, van sobe.
VATRE SVETOG HERAKLITA
Le`ali smo na obali reke, skrovitom mestu u klancu. Malo neba i sunca, hu~awe vode kroz podzemne {piqe, miris ribe natalo`en na stenama i {qunak koji je `uqao le|a: to je sve {to smo imali. Pomi{qali smo na smrtu na{oj mladosti, hteli neki drugi `ivot, ne ovaj!
Zapalili smo vatru: da u woj vidimo na{e sudbine.Tra`ili smo qubav, a ona je bila tu: stari gr~ki bogovii na{a tela presijavala su se od vode, jednaki u veri
i strasti.
Ose}awa bi nam eksplodirala svaki tren, a mi sa tim ni{ta nismo umeli.
Le`ali smo na skrovitoj obali, u klancu. Kroz procep,tek {iri od reza, kao fini heroin sipile su zvezde na naga tela, uz vatru, za novi brodolom i novu mitologiju.
22 23
-
OZRA^EWE SOBE
24 25
-
HOSTIJA
Danas je hladno. Sino}wi vetar oktobra za no} izgradio je piramide li{}a. Zgrada do moje nadzi|uje se: kran je montiran, vrti sesporo i bu~no, poput balerine u mirovini. Moj strmi pogled ustavi se na ostavqenoj pivskojfla{i na vrhu posledweg ozidanog bloka. Nedeqa je i nema zidara.
Popne{ se na vrh zgrade: kobac, vidi{ {are, i otvoren kqun – krik se ne ~uje. Potom odlazi na jugozapad, u nezidani predeo.
Gore od toga nema: tra`i{ ti{inu, a nedostatak zvuka vratolomno te goni u jesewu depresiju.
Tmasti oblaci, ra{~upani kao balice vate.
Ovde je vreme tik do tebe, kaput, ki{obran {to se rascveta u intimni svod, tu`an i ozbiqan.
Li{}u, odavde svedenom na geometriju masona, ispucali su kapilari. Gori kao bakar hramovnog krova. Moje telo je hostija tom po`aru {to plamti
u opomeni na sunce.
26 27
-
U ROPCU TI[INE
Gle!: kako se sporo obru{ava kap sa slavine u bezdan sudopere, u cev, ne doti~u}i re{etkicu... Bez zvuka!
Nije li to gadno za uho, za opnu {to ve} po~iwe da treperi u pripremi za nalet zvu~nog talasa –iznevereno o~ekivawe? Tako bolno za organe!
U~aurio sam se na stolici, u ranoavgustovskompodnevu, u vrelini {to }e no}u doneti bube i leptirice i onu ubila~ku gluvo}u izme|u wihovih udara o zidove, o sijalice, u svetlost, onu nemost {to se mahnito{}u krila raspoluti na nejednake delove, onu mutavost nalik na pokvareni metronom, `iv~anu }utwu me|u srditim otkucajima ~asovnika,i tad po~ne{ da i sam treperi{ od bubne opne {to mo`e pu}i u toj luda~koj ti{ini.
NEGIRAWE FUZIJE
Svetlost se ne lomi u zenici,ve} u naprslini kristalne pepeqarena ovom stolu.
[est je posle podneva avgusta meseca,sun~ev disk se nanometarski sunovra}uje:boju mu opa`am ne kao zatvorenonaranxastu,ve} orange: mislim o re~imakoje me emocionalizuju vi{e no qudi.
Ne}u se pomeriti sa stolice,kolena sam primakao pognutom licu,i pri tom, gle!, ni nalik nisammehuru, ni rasprsnu}u.
Qudolik sam, i to bih izmenio,svio bih se poput zmije, u samog sebe,obgrlio bih se, krug je jedini polo`ajkad ne izgovaram, a razumem se.
Dosta mi je odla`ewa ne pomeraju}i se:ipak nema ni~eg uzbudqivog u fuziji mog lika i suna{aca, na dnu ove piksle.
28 29
-
POSLE RU^KA
Sklonim tawire sa stola. Kraji~kom oka, – sneg pada koncem marta.
Ukqu~im radio. Tre}i program Radio Beograda, Koncert za...
Na krevetu zatvorim o~i i opet sve isto:beli slapovi samo}e, ipak su to zidovimoje sobe, drhte u sebi.
I ~ega god da se dotaknem nije bol, ve} praznina. Gde je ono {to ubija.
trip!
Ti{inu sam raskrilio prstima, kao vulvu.Legao na pod i treptao brzo, kao sekundara.
To {to nemam nameru da optr~im krug,to i daje smisao krovovima koje posmatrams poda, iz polo`aja `abe, di{u}i {umno:
Po wima lije novembar.
Praznina: zgrabi}u je kao bilo koju `enu – [ta }u osetiti?!
Iz xepa izvla~im ogledalce,/vreba me odraz, blesak!/na wemu pa`qivo razvu~em crtu,
snif je magijska formula, prebaciva~:ne}u videti telo poezije, ve} krvotok ironiju.
30 31
-
STRA@A
za J. T.
Daleka je svetlost grada koju osmatrampod spu{tenim kapcima. U prstima preme}emtelefon brojanicu, ~ekaju}i ogla{avawe displeja,ispis koji }e zasvetleti, javiti se kao...:~itavo malo jevan|eqe, istorija i proricawe`ivota, levitacija ograni~ene nade...[ake sam sklopio oko te ne`ne larve –kao svici, pohrli}e iz we svetlost.
ISIJAVAWE
Le`im, dok snovi kao fluktuiraju}e pihtijezami~u u svaki, pa i zami{qenikutak sobe.
Da mogu, sudbu svoju bih preko kolena.
Ovde nedostaju topline,koje su i{~a{ile svoj zglob,koje su se uru{ile u sebe.
Razmi{qam {ta ho}u da budem: sredi{te pau~ine, a istovremeno i plen –uhva}en u samog sebe...
Sijalica se klati poput obe{ene ve{tice,oko we muve zuje –besmisao, {to se ne dâ opaziti.
32 33
-
XEZ BAJKA
Te no}i otac nije umro, amraz stegao.
Kola su plesala, wihala se kao barkapod mese~inom;led bi blesnuou zenicama, za{kripao.
Klizili smoKao nebeska jedrilicaRadio je emitovaoI put a spell on youPromenili smoRakurs ove situacijeIzmislili xez bajkuMo`da idemo u smrtAli ne neveselu
BU\EWE MESE^INE
(oma` modernizmu)
Rovove sam iskopao u sebi. Kramp, lopata i budak odzvawali su u unutra{wostikao stari, bu~ni ~asovnici. Kopao sampo kazni, udaqen od drugova, dan i no},pod vedrim nebom, pod mesecom. Opa`en od neprijateqa, bio sam zasut mecima, ~esto od zabave.
I `ice, bodqikave, morao sam da rastegnem,sa malim zvonima koja trepere na sredi jeseni.
Nisam se skrivao, ki{e su bile stra{nije,dubina rova punila se opu{cima. Jedanneuga{eni palio je ostale, kao `ar kugliceoda{iqale su svetlost ponad rova: malilight show, gotovo da bih zaplakao, a na rubgeler je pao... O wega, slomila se mese~ina.
34 35
-
EKSKURZIJA VEDRINE
36
-
ISPOVEST PREVARANTKIWE
iz osvete sam to uradila, tvoja nemost bila je plavore{etkasta,
li~io si na tu`no podne oli~eno u kowskoj lobawi na smetli{tu...
oti{la sam jer si voleo svoju qubav prema meni,ne mene!,
i kad se to desilo, `uto staklo neba raspuklo se u parampar~ad,
ostao si u sobi, me|u zidovima u sukobu, opusto{enim belinama,
docnije si govorio da su te izvukli hormoni svetlosti,
i sreli smo se opet, pri~ala sam da je ~ovek naru{ena paralela,
a ti, na rastanku, pogledao si u nebo /kao da je to lako/rekav{i:
Ovoj no}i nedostaje malo mitologije, malo brodoloma.
39
-
WITHOUT SHAVING
... mete` ~ar{ava...Mi – u poraznom rumenilu licaNa suprotnim obodima kreveta
Izme|u rupica roletni izbija zrakSvetle}ih reklamaDrumske pumpe i zaparlo`enog motela
Ko dve senke bez tela }utimoJeftin akvarel na ziduPodlupqene tapete
Niko nije promenio frekvencu [to izgubila je radio stanicuI sada slu{amo samo tiho {u{tawe
Zrikavci u akustici motela Prometna vibracija prozora
I ni{ta se ne de{ava izme|u nasI no} lagano uzmi~eI uzmi~u na{e senke
Stid gmi`e unutar telaTo je pauk u be`awu sa zida
KOFERI XIMA XARMU[A
Vidim sebe kao putnicu, sa crvenim koferimau crno-belom filmu, govorila je postarija devojkakoja ve} decenijama ne izlazi iz svog stana.
Moje lice biva uznemireno motelskim pe{kirima, gnojne bubuqice pojave se ba{ u prepunim kupeimakad se ne bih libila biti plen mladih jastrebova.
Oslu{kujem melodiju wene naracije sede}i spram oknakoje osmatra napu{tenu `elezni~ku stanicu preko puta:vagoni izvaqeni poput gmizavaca kraj mrtvih koloseka.
Gase}i `ar-pticu ronhila u boci julskog piva, u trenusetim se, a ni sam ne znaju}i {to, kafanske floskule:do nestanka nevinosti, `ene su doista genijalna bi}a.
40 41
-
@UDE]I ZA @ENSKIM PISMOM
Poku{avam napisati pesmu kojom bi bila zadovoqna.Le`i u krevetu u tiho osvetlanoj sobi i ja je posmatramu polusenkama koje mewaju polo`aj u skladu sa nadimawem
zavese.
Mislim o re~ima koje moraju biti oble i meke, lak{e od hleba,
a punije od sapunskih mehura da se ne bi raspr{ile u trenu.
Jezik bi po wima trebalo be{umno da klizi.Kao kad si|em niz blagu padinu asfalta lerom.
U ovom ~asu voleo bih da imam snagu `enskog pisma.
^ujem `lezde kako pulsiraju duboko skrivene uunutra{wost wenog tela.
Ona i ja imamo jednog an|ela (ona govori an`ela),ovisnika o emocijama.
Oslu{kuje u ti{ini moj krvotok koji ubrzava strujaweda bi napisao pesmu.
I to sve u snu.
PISMO
(delimi~no po Remarku)
Po~etak je aprila, a zima jo{ uvek trajeu ovim krajevima – mestimi~ni pokreti snega,ciklus zavi~ajnih ptica sveden na meru strehe.
Ne}e dugo trajati ova hladno}a, govorimkvartalnom nadom. Ekskurzija vedrine,to nebo kao da je preneseno iz nekog drugog doba,iz Lisabonske pri~e, iz onog kadrakad nikako da padne odluka – sivilo,ili plavet.
Ju~e, u povratku s posla, onaj na{ breg bio je opsednut svetlo{}u,Ma, perverzija od sunca, kako ti bi rekla,a ista ona suhomrazica koju prepoznajemu Hajdelbergu iz tvog mejla.
Ovde led svetluca i bez mese~ine, povremeno~ujem novembar i wegovo li{}e. Kad za{u{ti,pomisli{ da ti se sudbina primi~e.
Odr`ava me ose}awe privremenosti. Jo{ uvek te volim.
42 43
-
PROVALI MESEC
What a Little Moonlight Can DoBillie Holiday
No}u odlazimo u nizine, izbivamo u {umorede kraj re~ica,
mirisi nas uhode – slaba astma pora {to {iroko zahvati{e
isparewa danas posle pquska nad na{im maliwacima.
Kao u holivudskim filmovima – tjuner prazni akumulaciju makine,
prijem stalno {u{ti, od zvezdanih maglina spokojno vejusvici:
hijeromantija tela – blesci u vodi, zaboravqeni narcisi.
Samo napoqu to radimo, na nehoti~nim obalamaMorave,i adicama Rzava, sino} uz lunu, uf, kako je
menstruirala!,opcrtala je oblake nad wegovim ramenima... Ma, luda je
bila...
Zavr{io je, obrisao znoj u nadlaktice, zapalio cigaretu, }utao
/sasvim urbano – postkoitalna depresija/. I tad,sladak je
neoprostivo... Ka`e, zablentan u skorup reke:Provali mesec!
KLAUBER BR. 8
za S. L.
Otvaram vrata, bilo koja,a predeli unutra{wosti u trenu smene seu Klauber broj osam.
Skriveni od sveta u antiknoj zgradi Dor}ola,u stanu najmqenom na no}, gde ~uje{ vetar i golubove u trsci koju otkriva plafon,
tamo je uzmicala pred sobnom florom:U mese~nici, ne dodirujem biqe –
uvenu}e.
Pitam je {ta za nas zna~i {to ose}amkako mewa miris u ciklusu.
Ne znam, govori maznim {apatom ta studentica psihologije, Ne mudruj... A i pusti to... Hajde... Qubi me sad!
I koja god vrata da otvorim nakon toga, svestan prazne transcendencije u tim unutra{wostima,skole me weni mirisi u {irokom meandrirawu.
44 45
-
U MRE@I
MORAVSKI ANGEL
Svaki je an|eo stra{anR. M. Rilke
Sleteo si na obalu reke, kraj qubavnika,zato te i nisu primetili,
Mesec, opa`en kao krvav, bio je hitnutiza levog ramena `ene.
Prvi put vi|enoI osetio si zavist prema telesnosti
Iznena|uju}e zar neA u~en si da je telo po{ast
Optere}en krivicom prenuo si seNi{ta tu nije bilo jasno
Jer, ko si Ti?
Nisi razumeo za{to je telo pokoraZa{to je dobro biti an|eo
Ako ose}a{ prizorA {ta ako postane{ ~ovek
Ako razume{ one koji se mole Jesi li an|eo
46 47
-
SVI PORTOVI SU OTVORENI
No} nailazi kao tiha poplava, usporeno (jeftin trik:da se razvije navika, spontano prihvati): ti{ina,da si u brdima ~uo bi mrava kako stru`e no`icama.
A ovde si, gde pometwu unese muwevita artikulacijazgloba: krc/kawe/! – u trenu seti{ se sebe, meso i kostozra~eno ~equstima katodne cevi. Danima ovo traje.Zapatio si ne{to maliciozno (crv, trojanac, virus...?),i nikako da oporavi{ Gejtsovu {aradu. Kao maliprovidni paukovi, raport fajlovi neprimetno klize po nevidqivim nitima. Gle, tvoja intima raskrili se u totalitetu, naglo kao naranxa u reklami na preciznekri{ke.
Uklonio si se od sveta jednog, u svet drugi, a opet si na vetrometini: li{avawe anonimnosti tek ve`ba jehakera po~etnika, odra|ivawe pripravni~kog. I to je najstra{nije: kolateralna {teta, eksperiment, eto{ta si! Ostaje samo da iskqu~i{ ra~unar, spusti{roletne, ako pogled preleti preko onesve{}enog monitora, sevnu}e odblesak tvog lika Rableovog potpisa –kona~ni rez: kao kod onog Grka, o strancu i neprijatequu ogledalu.
48 49
-
Uglavnom, ne podnosi{ ovaj matrix, a on se razvija,ovaj put bez bagova. I pre no {to usni{, sa strahom,pristupa{ forumu, kao da si blizak kona~nom re{ewu,
ali ono isklizne, svaki put... Otpo~iwe{ novu temu,apokrifnu: hakovawe ko{mara.
HAKOVAWE KO[MARA
Uvek je tako: probudi{ se od sna, i ~itav danmu~i te `i`ak u trbuhu. Potmuli, iz prikrajka, latentna neprijatnost tik ispod pupka.
Ne prolazi, zna{ da }e trajati, odjek je negativne percepcije {to postala je navika, i to usud jekoji vlada svetom.
Nisi spreman na orgazam. Ne bi ga ni prihvatio.
Ovih dana misli{ samo o pravilnim drvoredima breza, o beloj kori {to squ{ti se kao galantni,uski celofan. Tako bi voleo da se i horizont razdvoji, naglo i silovito, ~itav bokor trakavitla nebom – opazi se: {ta ne postoji iza wega.
*
@ivi{ iznad gradskog toaleta. Od prozora, oborenih poput uvelih latica, cveta hlor. Mese~ina, bela kao kokain.
Le`e{ u postequ, kao u prazninu.
50 51
-
O AHASFERU
Prole}e usred januara. Obrazi: nebo upaqeno. U mrtvom monitoru, okno deformisano:promene klimatske, aluzije biblijske.
Dodirom, gotovo neosetnim za nerv ka`iprsta, uskrsne{ sistem: zamisli pokretawe kulera – zvuk je kao vetar orkanski Atlantika, slu{an sa distancena meteo brodu za uho|ewe oluje. Uskoro, svedenna fantazam, bi}e{ uhva}en u mre`u – kreiran jenovi avatar (telo moje tvori se u neopipqivom) i novi nick (nije li uzbudqiv taj legalizam latentneshizofrenije?); i sve je to mala igra obrta – ni bogovivi{e nisu sigurni {ta su bo`anstva, a {ta ploti.
Ipak je ovo magija, od u~estalosti ~udo neprimetno: prozor u svet drugi raskrili se na samo jedan click: modem zapara u{i, kao osuda... Liturgija za Ahasfera.
SEMANTIKA KULERA
^uj bruj {to dubokim lavirintom nale`e na opnu:mek, zagu{en ton, debeo kao staro u`e kome ne vidi{ kraj:
ipak te vodi u san.
Evo gde se ra|a Hipnos! Naizmeni~na plava dioda,{to se pod neutvr|enim kapcima ponavqa kaopar~e iritantnog neba nad stampedom oblaka:
i ona te vodi u san.
I sve raspoznajem u obrisima, u uga{enim bojama:stonu lampu, ormar, sto i police {to brane te od haosa:
ksalol objekti!
^uj bruj, {to poput vetra razgoni oblake od plafona:zvezdani koraci u kocki.
52 53
-
PROPLAMSAJ
Ovaj polo`aj ruku stalno se forsira: nadlaktica,koja je medijator stola i ~ela /neubedqiva simulacijanebeske vertikale/, a druga {aka ne`no polegla o ~vrsta,gola le|a plasti~ne `ivuqke, {to na svaki kret blesne uunutra{wosti, kao zenice na fotografiji.
To je precizni haos: mahnita brzina magistrale, {umdok laser ~ita disk, snopovi elektrona iz vrata cevikad iritiraju fosfor da tvori boje.
Ve} sviknut na ozra~ewe, ti si kao nemarna topologija kablova, zgurana ispod stola, u spletu sa ~lancima, br{qanom obrastao.
Ovde, u sobi, zanese te diodni proplamsaj, ta diskretnanaseobina qubavi, osmeh olak{awa izleti zbuweno,kao kanarinac iz slu~ajno oslobo|enog kaveza... Uz ma{inu, skrivenu u utrobi jeftinog aluminijuma, bude transfer: i{~ezne{ od tela.
O HRISTU
Evo: zbivawe pomereno u no}, u organizam.Krvna zrnca u be{umnom strujawu, ti svici {to se rasejavaju haoti~no, ne`no dodiruju}i organe. Kao mali elektronski planktoni. Kao varnice {to izle}u iz kova~nica.
A sad je zima. Ne izlazim iz doma, u uglu hrpa odba~enih kwiga. Vaw{tina dopirenestvarno: filmski zvuci. Pauk spqo{ten o sto. Ka`iprst pra{ine. Svakodnevica u harmoniji. U isparewu kafe. Ni{ta.
U genima ostaje zapis polo`aja skeletazgu`vanog pred monitorom. I prstiju koji ne znaju {ta }e sa tipkama tastature. Mo`da si samo neispravni link, ulica{to je gre{kom arhitekte postala slepom.
Poqubac: utisnuti usne u ~elo ekrana, osetiti toplinu: ovaj ra~unar je jedan maliIsus, jedan hristi} za intimnu upotrebu.
54 55
-
IZLAZAK, PERIFERIJA
ARHIPELAG INTERNET
Ponovooko moje glave oble}e{poput slepog mi{a,Gospode.
Miran sam. Pu{im cigaretu, dim je oreol koji preseca{ svojim krilima.
Molitvu nisam izgovorio, wu sam ti poslaomejlom. Poput Noje sagradio sam barku,a ona ovog puta brodi kroz arhipelag Internet.Usput sakupqam samo device mudre i lude,i{~ekuju}i da se sa neba katodne cevi oglasi:
system failed.
A kad se umorim od kormilarewa, nadomak ciqa,svojim {i{mi{ krilima zbije{ dim duvanau beste`insku poruku: reset!
56 57
-
AMBROZIJA U CVETAWU
Leto }e potrajati do duboko u oktobar, prognozira se,polen ne}e biti umrtvqen, bronhije ostaju u gr~u.
Na {alteru apoteke, u kratkim sinkopama, kao basmu {apu}em: seretide, berodual, singular! U udahu{vercujem hormone, depresija se poklopa sa kortiko-sterodima. Od toga mu{karcima narastaju grudi, postaju Eliotove Tiresije, koje ne prori~u ni{ta,~ak i zaborave da, poluiskola~enih o~iju,zvi`dukaju na plu}a.
Kad sam odlazio u bolnicu, kolima, u prestonicu okruga, zaustavile su me policijske blokade.Pretresali su sve, bila je javka za po{iqku heroina, a na{li su mi uput, sumwivo!, priveli me, i tada sam, gledaju}i lisice na rukama, tra`io pore|ewe za opstruisan udisaj. Sprove{}e istragu, rekli su, uput zadr`avamo, dokaz. Nisam oti{ao na bronho-provokaciju, zvu~alo im subverzivno.
S planine, u {irokom frontu, koncentri{e sepolen u kotlini. Zar bi iko primetio, ovi ne`nibelokori drvoredi breza pouzdane su ubice, histamin se razmno`ava br`e od pacova. Pogled jeu bleskawu rotacionog svetla na obodu grada, na {ibqu koje narasta u horizont, strepwa nadolazi. {apu}em, da prizovem magiju: seretide, berodual,singular – kraj avgusta je, cveta ambrozija.
58 59
-
Sunce je u lavi zapada naglo za{lo preko moje usne, grizem je od svraba, skupqam robu, odlazim sa trga ne okre}u}i se... Iza menepraska, `ubori, glagoqe stranci i domoroci.A ima li re{ewa sem qubavi za Balkan,oficijelnu deponiju Evrope.
DEPONIJA EVROPE
I live on the Balkans, govorim turistima iz Evropske unije,I write poetry, obja{wavam ~ime se bavim;klimaju glavom sa odobravawem penzioneri iz Folksvagenovog pogona u Volfsburgu:ne sumwam – poezija Balkana je egzoti~na destinacijazapadnoevropskih turista.
Vetar di`e rub sukwe jedne preplanule Nemice,dame u godinama sa etno |erdanima,slu{am tvrde glasove {to izgovore imena zemaqa~ije jezike ne smem vi{e da razumem:Montenegro, Croatia, Bosnia and Herzegowina, Serbia.
A primetna je obnova monarhije:u cvetawu jorgovana serbijanskih varo{ifeudalizam neoprostivo sti`e ovog prole}a.
Te{im se kako trgovina ide, kako ide piraterija diskova, kozmeti~ki proizvodi...U centru ovog malog grada na jugu dr`aveube|uju me da je preko granice istok, a sve je u me{awu slogova ~ajniz, cigawskihi serbijanskih.
60 61
-
Gle, pod Plavim mostom jo{ je neopsednuto, automobili su nestrpqivi, po~uj to `ivotiwstvo pod haubom! Tranxe su hit, nude dvostruko. One prodaju qubav i imaju vi{e vernika no popovi klijentele u Sabornoj. Na benzinskoj pumpi radnicau crvenom kombinezonu (novac je strast) mrmqau dizel dugu na asfaltu, u zenice joj se prelila, nek ne utihne ta molitva – nafta na{a hlebna!
Gledaj, Gospode, u barice, gledaj u sudbine: }umez, {ank, prestonioca – petak je i sedam uve~e.
PO MILOSTI BO@JOJ: PETAK JE, I SEDAM UVE^E
za G. L.
Gle, Gospode, japija u baru na obodu dvojke, petak je i sedam uve~e,
raspasan, pena mu prelila kriglu –gleda u pivske barice, gleda u sudbine:on je jogin {to mantra nad novcem, `eli da se seti na studentske dane, to milo gubitni{tvo, i nekako mu ne ide, i ne vidi ni{ta, i kravata ispija to pivo s wim.
Gle, tezgaro{a u Knezu, navikao je da ne strepi od racije, odbija pomisao da je bio ne~ija devojka u zatvoru, ima pqosku i u woj zavi~ajnu qutu, mrzi pedere i `ali nad Kosovom, i taj nesvakida{wi miks ipak je ne~iji sin, dobija za stan, za eksere {to zaradi sam, i po~eo je da sniva ameri~ki san usred Beograda.
Gle, Gospode, mladog fa{iste na Terazijama,i dva i tri puta po~uj to zvono: Lili Marlen peva mu sa mobilnog, divi se Himleru, i ne ose}a se nimalo tesno izme|u kwi`are Danilo Ki{ i romskog |ubretara {to se odmah skrije u prolaz zbog neobja{wivog stida.
62 63
-
PREDGRA\E, RA[KA
Nelegalna dvospratnica, rumenilo monte. Drumska krstarica pred kafanom. Uz radio teheran spu{ta sena {qaku, za ramenima zalazi mu neka pamelica na zidu
kabine.
Nije ba{ sirov, zna on za romantiku: sve je u blagom koturawu ~a~kalice iz jednog ugla usana u drugi, iskusno sporo, kao lozu gustira flert sa pevaqkom.
Ka`e joj (a glas mu remeti lik): ^udo je taj zavi~aj,to je kao parazit, pantqi~ara. A {to }e nama to, qudima, nismo mi biqke... Po|i sa mnom...
I sme{ka mu se ona, barok se uzjogunio u wenim prsima.Alkoholi: i sve vi{e je vila dok treperi u qutim duvanima.
Izmakni se: no} je i umiqato im plamte svetla palanke.I one zvezde su sad nad birtijom, a i daqe nisu obi~ne.
IZNAD @ITA
U nepomu}enom pejza`u svakako sramotno{tr~i oblakoder usamqen me|u golubovima.Srpski visokoleta~ je u predahu na obodu vrha.
Ispod wega je `ito, sve nabreklo u sun~anom predve~erju leta. Dakle, nabreklo kao stomaci u kasnom ru~ku na nekoj od terasa, gastro idili koja se preliva preko kai{a, virka ispod majice; pod pazuhom je salun, bordel, mu{ice se lepe na labije kao na grli}e {uli}a. Ko ose}a vetrove, orkane i tajfune koji dopiru iz duboke su{tine individue? A prazninu ambala`e? Dreme` kafanskog escajga? Varku da je ovo grad?
Pri~e o poslovima veka stale su u nagloj pospanosti,jednom je prst nazalni opstrukt, drugom o koncu usanavisi cigareta. Mo`da besni na ovakvu arhitekturu, `udeda u gojaznoj stvarnosti postanu kauboji, koji bi, daklejezikom izme{tenim u western, rekli ovoj vertikali:There will be blood!
I opet je bez da{ka, ali ne{to drugo pomera klasje. Visokoleta~ mirno posmatra {ta se de{ava pod `itom,po navici ve} }uti, zara`en gastro idilom.
64 65
-
BELE[KA O PESNIKU
Petar Matovi} ro|en je 1978, `ivi u Po`egi.Diplomirao na katedri za srpsku kwi`evnost naFilolo{kom fakultetu u Beogradu. Pi{e poeziju ieseje. Objavio zbirku pesama Kamerni komadi. Objav-quje u periodici. Zastupqen u vi{e zbornika poezi-je. Pesme su mu prevedene na poqski jezik.
VIRUS: SERBIA
Ovde se ni{ta ne pokre}e. Tako nai|e vetari sve ostane tiho. Mo`e{ da posadi{ petunije, ali se one nikad ne}e zatalasati pod freneti~nim zujem p~ela u leto. List lipe ne damara na vazduhu. Tek kao fotografija ostane, be`ivotni kip.
Slu{aj: }utwa se {iri kao kancer, a ti prona|ilepotu u tome. I to nije ko{mar: to je svuda.
66 67
-
U OVOJ KWIZI
URU[ENE PARALELE
9 Na o{trici brija~a10 Iz kapetanovog dnevnika11 Selidba12 Gluhi Odisej13 Paris, Texas14 Armagedon15 Povratak u stan16 Ozra~ewe sobe
ZMIJSKI SJAJ
19 Ve`ba20 Pred nevreme21 Zmijski sjaj22 Vatre svetog Heraklita23 Opstrukcije
OZRA^EWE SOBE
27 Hostija28 Negirawe fuzije29 U ropcu ti{ine30 trip!31 Posle ru~ka32 Isijavawe
68 69
-
64 Iznad `ita65 Predgra|e, Ra{ka66 Virus: Serbia
67 Bele{ka o pesniku
33 Stra`a34 Bu|ewe mese~ine35 Xez bajka
EKSKURZIJA VEDRINE
39 Ispovest prevarantkiwe40 Koferi Xima Xarmu{a41 Without Shaving42 Pismo43 @ude}i za `enskim pismom44 Klauber br. 845 Provali mesec46 Moravski angel
U MRE@I
49 Svi portovi su otvoreni50 Hakovawe ko{mara52 Semantika kulera53 O Ahasferu54 O Hristu55 Proplamsaj56 Arhipelag Internet
IZLAZAK, PERIFERIJA
59 Ambrozija u cvetawu60 Deponija Evrope62 Po milosti bo`joj: petak je i sedam uve~e
70 71
-
Petar Matovi}KOFERI XIMA XARMU[A
Edicija
BibliotekaPOEZIJA, DANAS
kwiga pedeset deveta
Urednik i recenzent@IVORAD NEDEQKOVI]
Izdava~NARODNA BIBLIOTEKA
„STEFAN PRVOVEN^ANI”KRAQEVO
Za izdava~aDRAGANA TIPSAREVI]
Glavni i odgovorni urednikGORAN PETROVI]
Operativni urednikANA GVOZDENOVI]
Sekretar Uredni{tvaVEROSLAV STEFANOVI]
Likovna opremaDRAGAN PE[I]
[tampaANAGRAFKraqevo
Tira`500
Kraqevo2009
72 73
-
74