Stilske odlike barokne
umetnosti i središta
procvata
• Reč barok dolazi od portugalske reči BARROCCO
koja označava biser nepravilnog oblika; znači i nešto
izvijeno, čak groteskno. Naziv je prvo nastao da bi na
omalovažavajući način opisao sjajan, nemiran i
dinamičan stil koji je preovlađivao u umetnosti XVII
veka.
• Nastao je u Italiji, a zatim se proširio po celoj Evropi.
• Neka od obeležja karakterističnih za barok su: veličanstvenost,
čulna raskoš, emotivna bujnost, napetost, pokret i uspelo
ujedinjavanje različitih umetnosti.
• Ekspanzivnost i izražajnost baroka bile su odraz stvarnog
širenja evropskog uticaja - geografskog, političkog i verskog.
• Nazvan je i stilom uvereravanja jer se katolička crkva, kad se
obraćala vernicima, služila umetnošću da izrazi duh
protivreformacije.
• Pojedine uticajne porodice iz
kojih će posle poticati i neke
pape, te druge privatne mecene, a
takođe i crkveni redovi gradili su
u Rimu nove, često vrlo prostrane
crkve.
• To preuzimanje kormila je
pokrenulo talas kanonizacije.
Verski junaci protivreformacije
proglašeni su za svece.
• Barok se isto tako poistovećuje sa
„stilom apsolutizma“,
centralizovane države na čelu koje
je samodržac u čijim je rukama
neograničena moć.
Građene su sve veće barokne palate
da bi se istakle moć i važnost svojih
vlasnika.
• Arhitektura je isticala masivnost, dramatičnost prostora i osvetljenja, raskošnu unutrašnju dekoraciju od poda pa sve do tavanice i skupocene materijale. Trebalo je da ti prostori odraze političku i ekonomsku moć. Apsolutizam je doživeo vrhunac sa Lujem XIV, što se vidi po velelepnoj kombinaciji arhitekture, slikarstva, dekoracije i prostranih vrtova u versajskom dvorcu.
• Apsolutizam mođemo povezati i saVatikanom i moći papstva , koje je protivreformacijom ponovo osvojilo i učvrstilo svoj ugled.Apsolutizam je iznedrio stil koji će
gledaoca nadahnuti strahopoštovanjem.
• Javljaju se nove teme - mrtva priroda, prizori iz svakodnevnog života
i pejzaži, koji se ubrzo šire na umetnički svet protestantskog severa.
• Uticaj na baroknu umetnost imao je i razvoj nauke.
Promena je nastala sa Nikolom Kopernikom, Johanom Keplerom
i Galileom Galilejem, a vrhunac je dostigla sa Reneom Dekartom
i Isakom Njutnom. Njihova kosmologija donela je naučno poimanje
čulnog opažanja. Osim promenjenog pogleda na svet, nova nauka je
zahvaljujući novim spoznajama u optici i fiziologiji, zauvek izmenila
i shvatanje vizuelne stvarnosti. Naučnici su se poznavali i bili u dodiru
i sa umetnicima svog vremena, a njihovi pogledi i otkrića su bili
poznati široj intelektualnoj i umetničkoj zajednici.
• Folklor, književnost i drame postali su motivi baroka i obično su
prikazivani kao žanr scene (prizori iz svakodnevnog života)
Središta procvata:
Italija – Rim (papstvo ,
novi crkveni redovi i
pokrovitelji iz
bogatih i uticajnih
porodica su naručivali
umetnička dela
s namerom da proslave
sebe, a i da Rim pretvore
u najlepsi grad
hrišćanskog sveta.
Španija – pod
snažnim uticajem
italijanske umetnosti
i Karavađa.
Verski redovi su
često naručivali
slike snažne
pobožnosti.
Osim religioznih,
žanr scena i mrtve
prirode, kraljevska
porodica je
česta tema španske
barokne umetnosti.
Nizozemska – U XVII veku južna Nizozemska (Flandrija)
I severna Nizozemska (Holandija) podelile su se odvojivši se verski
i administrativno, pa se i oblik pokroviteljstva nad umetnošću
promenio.Tako su u Flandriji naručivane oltarske slike za katoličke
crkve, a preovlađujuće holandske umetnosti bile su žanr slike, mrtve
prirode i pejzaži (koji su slikani i u Flandriji). I u Holandiji i u
Flandriji slikano je dosta portreta, grupni portreti građanskih straža
postali su jedna od glavnih osobenosti Holandije.
Francuska – stil Luja XIV, umetnost je bila u službi monarhije.
Kako su umetnici bili angažovani na kraljevom dvoru, njihova
uloga se uglavnom sastojala od toga da svojim delima slave kralja.
Sa svojom palatom i vrtovima, Versaj je možda jedno od
najveličanstvenijih aristokratskih projekata XVII veka, čija veličina,
klasičan stil i ponavljanje formi simbolizuju moć Luja XIV i
odražavaju njegovu filozofiju o nadmoći apsolutističke monarhije.