ZVUK
Pod zvukom ne podrazumijevam samo onaj konvencionalni, “muzički” zvuk, nego sve ono što djeluje na moje emocionalno iskus-tvo. Preciznije, to je onaj zvuk u kojem osjećam pokret. Nije me zani-malo da se pokret kreće zvučnom linijom, nego se ta linija poklapala s atmosferom zvuka.
ISKUSTVA
Slučajno, tijekom jedne šetnje u zimskom pejsažu, Cageova izreka “zvuk = tišina” dovela me do spoznaje – ako se uklopiš u zvukove i tišinu koja te okružuje, možeš čuti i svoj pokret koji se idelano ukla-pa u tu atmosferu. Iskustvo sam prenijela svojim malim đacima u Funkcionalnoj muzičkoj školi. Rezultat je bio zapanjujući. Tijekom rada na improvizaciji sami su otkrili da je zvuk moguć jedino ako je okružen tišinom, da se sve bolje čuje u tišini i da zvuk pokreta čini idealnu cjelinu s okruženjem.
(Najzanimljiviji je bio devetogodišnji dječak Saša koji se kretao minimalnim pokretima držeći ruke u kosi, ali je pažljivo pratio os-tale zvukove i izvođače u prostoru. Kada sam ga pitala što radi bio je iznenađen što ja nisam vidjela da je on “svirao”. Pokušavajući proživjeti njegovo iskustvo uvjerila sam se da prolaženje rukama kroz kosu pruža čarobno akustičko iskustvo).
Moram zahvaliti i nekim ljudima koji su me upozoravali na neke nove glazbene izraze, te mi omogućavali i novi razvoj pokreta i im-provizacija. Na prvom mjestu tu je kompozitor prof. Bogdan Gagić. On je bio i član prve generacije KASP-a, a prve je nastupe 1962 g. pratio uživo na klaviru. Zatim je tu i gosp. Tamhina, muzički urednik na zagrebačkom radiju, pa Branko Vodeničar koji mi je otvorio zvuk-ovne mogućnosti jazza, a na kraju bih zahvalila i prof. Nikši Gligu kao uredniku Muzičkog salona S.C.-a i uredniku MBZ-a.
TASK: KAKO STE RADILI S GLAZBOM?
MB: U mom opusu nije bilo predstava bez zvuka.
Dobili bismo neki zvuk/glazbu koja nam se sviđa. Onda smo ju bes-krajno dugo slušali. Ležali bismo na podu u dvorani i slušali i ponovo slušali... To je dug put, na taj način se predstave rade barem 6 mjese-ci, ako ne i dulje. Slušajući, i ja i ansambl dolazimo do ideja, raza-biremo sekvence. Dugim slušanjem nastane moja podjela glazbe. Ne držim se nužno onoga što je autor napisao.
→ Nije važno kakav je zvuk u konvecionalnom smislu. Naime, nije bitno da je to muzički zvuk. Važno je to da je zvuk koji ja čujem orga-
niziran i da djeluje na moje emotivno iskustvo. Možda preciznije – da pokret u njemu može paralelno postojati. Nikada ni jedan pokret ili
kretanje nije išlo paralelno sa zvukom, nego je imalo svoju liniju koja se samo poklapala s atmosferom zvuka.
→ Slijedeći atmosferu zvuka dolazila je ideja koja se povezivala sa vlastitim životnim iskustvima, točnije emocijama i doživljajima. To
nikada nisu priče, nego emotivna stanja i sjećanja.
→ To se prirodno nadograđivalo na ideju, organizirajući prostor i vrijeme.
→ Važno je – nikada nisam svoje koreografije radila na sebi nego uvijek na više izvođača koje sam, uvjetno rečeno, “manipulirala”
razgovorima, traženjem osobnih iskustava kako bi oni sami pronašli svoj izraz u mojim idejama. To je najzanimljiviji i najljepši dio
posla.
→ Preciznim radom na improvizacijama, dramaturgija i prostorna koncepcija djela dobivaju svoju čvrstu formu. Tu kolektiv mora
zaista disati kao jedan, ali ipak se ne smije izgubiti individualnost.
→ Svi elementi koji su do sada stvarani moraju biti osviješteni, kako bi izvođači svakog trena znali gdje su i što rade. Sve improvizacije
su organizirane i svaki sudionik slijedi svoju viziju koja ima zajednički nazivnik.
→ Zadovoljstvo!
IDEJA
Prateći atmosferu zvuka nadolazila bi ideja koja se povezivala s osob-nim životnim iskustvima odnosno vlastitim emocijama i doživljaima. To nikada nisu bile priče, već emotivna stanja i sjećanja.
Detoni: “Likovi i plohe” – zadatak izvođačima: Traženje ravnoteže polazeći od tzv. nulte točke u sjedećem položaju, proces od total-nog opuštanja do krajnje vertikale, te povratak na ishodišni sjedeći položaj. Iskustvo i ideja – Ne tražimo li cijeli život svoju ravnotežu?
Stockchausen: “Pjev mladića u gorućoj peći” (Stari zavjet, Danijel pjes-ma III) – zadatak izvođačima: Konstantno se držati za ruke i koristiti sve kretnje kojima nećeš ugroziti kretanje svojih partnera. Iskustvo i ideja – Apsulutna sloboda ne postoji – Sloboda postoji u onoj mjeri u kojoj nitko nikoga ne ugrožava. Grupa je jača od pojednica. Mladi Židovi su, prema pjesmi, spašeni jer nisu izdali svoju ideju – vjeru, nisu se poklonili kumirima. Zbog tih ideja grupa grupa se drži za ruke i kreće prostorom u takvoj formaciji. (Ta je predstava zajedno s Va-rezoviom “Ionizacijom i integralima” te dijelovima predstave “Pisaće mašine + Jazz” – Bey: Tobi Ilu, dobila prvu i jedinu nagradu u Parizu 1968.g., te je snimljena od eksperimentalne televizije P. Schefera. Vidi DVD Kaspomanija u izdanju HIPP-a).
Takav posao traži puno vremena i zato je KASP proizvodio samo je-dan cjelovečernji program godišnje.
DRAMATUGRIJA
Ona se logično nadograđije na ideju, organizirajuci prostor i vrijeme. Kako nakon 1968.g. KASP postaje mnogobrojniji, programi više nisu temeljeni na cjelovitim kompozicijama. Cjelovečernji program sasto-jao bi se uglavnom od tri zasebne kompozicije, svaka temeljena na svojoj ideji i dramatrugiji.
Nakon predstave “Pisaće mašine + Jazz” cjelovečernji je program sas-tavljen od više kompozicija koje su složene prema određenoj koncep-ciji i koje s plesom čine cjelinu. Te su predstave sastavljene od niza scena koje su međusobno povezane porukama. U moje vrijeme dra-maturg nije postojao, nisam osjećala nikakvu potrebu za njim. Ono što smo radili bio je moj način komuniciranja sa sadašnjošću svijeta.
“Događaj 13” – Predstava koja se događa u disco klubu i na kraju koje plesači uvuku gledatelje u ples i nestanu, a tijekom predstave putem raznih scena govore o komunikaciji koja na žalost nije uvijek idealna. (Vidi DVD Kaspomanija u izdanju HIPP-a).
“19 i 10” – Upadanje u konvencije i osvještavanje toga da one nisu uvi-jek optimalane, budući da često dovode do konflikta i nerazumije-vanja okoline. (Vidi DVD Kaspomanija u izdanju HIPP-a).
TASK: KAKO STE SMIŠLJALI DRAMATURGIJE SVOJIH PREDSTAVA?
MB: To su dramaturgije koje se grade. Ples nije kompliciran. On je jed-nostavan u svojim porukama. Mora biti takav jer njime ne možeš reći ono što možeš riječima, poezijom, ali možeš izreći sukus.
Pokret ide paralelno, usporedno sa zvukom... Postoji zvuk i on ima svoju liniju. Plesač se ili konfrontira s njim ili ga najavljuje kao ak-cente ili nakon njega daje akcente – oni nikad nisu sinkroni – to je prejednostavno. Zvuk se ne interpretira direktno. Pokret postoji kao neki izvanjski faktor koji mijenja percepciju vremena i prostora, tj. glazbe.
Nismo imali nikakvih tehničkih pomagala, ali sam uvijek bila okružena ljudima - suradnicima. Radili smo noćima. Tonci su bili s nama, nitko nije računao na vrijeme. Za jednu predstavu smo snima-li vodu u wc-u, kako lupamo vratima... itd., a na gostovanju u Nürnbergu su nas pitali čija je to muzika. Kad nemaš, a hoćeš napraviti, onda se svega dosjetiš.
OSVJEŠTAVANJE
Svi elementi koji su do sada stvoreni moraju biti osviješteni, kako bi izvođači u svakom trenu bili svjesni gdje su i što rade. Sve im-provizacije su organizirane i svaki sudionik slijedi svoju viziju koja ima zajednički nazivnik.
Za moje shvaćanje je improvizacija vrhunska organizacija, u kojoj svaki izvađač točno zna čime se bavi, a ipak ima slobodu. (Usporedi sa jazz muzičarima) Unatoč tome što se često mislilo, Isadora Dun-can nije improvizirala na sceni, nego joj je nastup bio organizirana struktura na temelju iskustva improvizacija. Tako smo i mi radili. (Maričević Biserka, jedna od plesačica prve generacije KASP-a je re-kla: “Nisam nikada imala veliku tremu, jer sam uvijek znala gdje smo, a ako nešto slučajno ne bih uspjela napraviti, imala sam još drugih mogućnosti, a da ne ispadnem iz “filma”).
Nismo uvijek spremni za svaku izvedbu biti zaista krajnje koncen-trirani, a profesionalci smo i moramo igrati stvari puno puta. Zato je važna osviještenost – što radimo kako bismo neometano izved-bu doveli do kraja. Naravno u za mene boljoj ili malo lošijoj izvedbi, no gledaocu ne smije biti uskraćena poruka predstave. (U svom pedagoškom radu sa djecom koristila sam isti princip: slušaj zvuk i slijedi liniju, kreni sa pokretom tek onda kada ga zaista osjetiš kao potrebu.)
TASK: KAKO VI ONDA VIDITE RAZLIKU IZMEĐU OTVORENE IZVEDBENE IMPROVIZACIJE I ONOGA KAKO STE SE VI BAVILI IMPROVIZACIJOM?
MB: Ne kao improvizaciju u kojoj je sve moguće u sva-kom trenutku, nego improvizaciju u kojoj plesač točno zna čime se bavi, a ipak
ima slobodu. Mi smo u svojoj strukturi imali ono što smo zvali point de rapport – zajedničko mjesto na kojem točno znamo gdje smo – ako se izgubiš, slušaš i pričekaš dok ne dođe. Djeci s kojom sam radila bih rekla: Kad ne znaš što bi, čekaj dok ti ne dođe, nemoj se zabadava micati i zabadava lupati.
ZADOVOLJSTVO
Zadovoljstvo da je još jedan dio naše i moje komunikacije sa svijetom završen.
FOTOGRAFIJE(Privatna kolekcija Maje Đurinović)1: “3 SITUACIJE × 15 MIN. + 4 PLESAČA” (Klub studenata Elektrotehničkog fakulteta, 1976. g.)2, 3, 4: “ŠAH / Muzika za šahovsku igru, dva plesača i ansambl” (Foyer isped male dvorane KD Lisinski, 1983. g., glazba: Davorin Kempf, fo-tografirao Velizar Vesović).5, 6: “DOGAĐAJ 13” (Fotografija 5: &TD, izvedba, 1975. g. Fotografija 6: Milana Broš sa KASP-om – gostovanje – Salerno (Italija), 1980. g.).7, 8: “Suradnja sa Zagrebačkim gudačkim kvartetom” (1971. g., fo-tografirao Velizar Vesović).9, 12, 13, 14, 15: “SNI” (Narodno sveučilište Trešnjevka, 1972. g., fotogra-firao Saša Novković).10: “KRALJ ARTUR” (Plesno kazalište SKUC, 1985. g., fotografirao Zoran Filipovčić).11: Zagrijavanje prije nastupa u Ljubljani (Na fotogr. Milana Broš i KASP, fotografirao Velizar Vesović).16: D. Detoni: “LIKOVI I PLOHE” (Muzički salon &TD-a, 1970. g.).17, 19: “OPERA SERIA” (Fotografija 17: Rekvizit iz predstave. Fotografi-ja 19: U garderobi prije nastupa – gostovanje – Ljubljana, Cankarjev dom, 1982. g., fotografirao Velizar Vesović).18: “MINIMAL MOUVING” (Plesno kazalište SKUC, 1983. g., fotogra-firao Velizar Vesović).Plakat: D. Detoni: “BAJKA” (Muzički salon &TD-a, 1973. g., fotografirao Saša Novković).
TRAŽENJE IZRAZA
Važno je – nikada nisam svoje koreografije radila na sebi nego uvijek na više izvođača koje sam, uvjetno rečeno, “manipulirala” razgovori-ma, traženjem osobnih iskustava kako bi oni sami pronašli svoj izraz u mojim idejama. Takve izvođače trebalo je odgojiti. Većina školovanih plesača nije bila spremna na takav rad. Samo je mali dio nalazio zadovoljstvo u tome, no to su bili kreativci te kao takvi i danas djeluju samostalno. (Pogledaj popis imena Kaspovaca na DVD-u). Ljudi su dolazili i uvjet-no govoreći “s ulice” i s njima je bilo zanimljivo raditi, pod uvjetom da su izdržali neko vrijeme, te stekli osnovnu svijest o pokretu.
Trening koji sam vodila je bio štur. Tijelo se pripremalo kako bi što bolje pratilo emotivne i intelektualne impulse. Vrlo rano sam shva-tila da ćemo dobiti uniformirane improvizacije ako počnemo raditi na nekakvim “sekvencama”, a mene su zanimale individue.
Odgojena sam na klasičnih pet baletnih pozicija (pedagozi: Mia Čorak-Slavenska, Olga Orlova, Margareta Froman), a preko Ane Maletić sam upoznala Labanov Ikosaedar, no obje stvari su mi se nametale kao ograničenja. Pokret mora biti slobodan i on treba tijelo koje može reagirati na svaki unutrašnji impuls.
TASK: ŠTO JE ONDA ZA VAS OSNOVA/PRINCIP GLEDANJA I STVARANJA POKRETA?
MB: Kad gledam nogomet na televiziji ništa mi ne znači, jer ne ra-zumijem princip po kojem funkcionira. A u plesu princip nije tehnika nego svijest, osviještenost. Zato sam ja s ljudima radila tako kako jesam – da nauče gledati kako se pokret upotrebljava u nekoj cje-lini. Da počnu čitati pokret. Ljudi na žalost ne znaju gledati pokret. Gledaju ga kao tehničku bravuru, što on primarno nije. A ovo drugo im je nepoznanica.
Imam anegdotu sa našeg nastupa na Pariškoj jeseni. Dan nakon izvedbe intervjuirali su umjetnike i na dan našeg intervjua pojavili su se neki studenti psihologije koji su tražili da se priča o našoj predstavi. Voditelja je to iznerviralo i naljutilo jer je on htio razgovarati s nekom kanadskom grupom sa fenomenalnim plesačima. Nastaje prepirka između njega i studenata. Oni kažu da im baš razgovor o našoj pred-stavi treba, tu je cijela psihologija, zašto ples nije ovo nego ono, ono nas ne zanima...
Ja obično kažem ljudima da probaju gledati. Na ulici kad gledaš, po tome kako se drže možeš točno vidjeti u kojem su ljudi raspoloženju, kakav su karakter. To je ta svijest o pokretu, o tijelu. Sada ima već puno praksi koje se time bave, no kad sam ja počinjala nije ih bilo, ali meni je to bilo zanimljivo.
TASK: KAKO STE DOŠLI DO TOGA –ŠTO VAM JE OTVORILO PUT ZA VIĐENJE PLESA NA TAKAV NOVI NAČIN? Hm, oduvijek sam plesala. S 15 godina dobila sam angažman u HNK. (Zanimljivo, u to doba još je postojala drukčija paradigma: plesač je bio bitan za publiku, ne koreograf). Nakon HNK-a sam plesala u Ladu, i tu sam najjače doživjela pozitivnu energiju pokreta – to što ima folklor, ima breakdance – tvoja energija izlazi i vlada. Kroz to sve sam isplesala i iscrpla svoju energiju, i to je bila prednost: nisam više imala potrebu da sebe prezentiram na sceni i to mi je dalo slobodu da se posvetim stvarnom istraživanju.
ORGANIZACIJA
Preciznim radom na improvizacijama, dramaturgija i prostorna kon-cepcija djela dobivaju svoju čvrstu formu. Tu kolektiv mora zaista di-sati kao jedan, ali ipak se ne smije izgubiti individualnost.
Svako individualno iskustvo je drugačije. Svatko se na drugi način boji, voli, veseli ili ljuti, ali svima su zajednički strah, veselje ili ljut-nja i to mi je važno u izvedbi – da su svi izvođači pod zajedničkim na-zivnikom, ali individue, pojednici sa svojim doživljajima. Kada se to ostvari onda nastaje velika predstava.
TASK: KAKO STE RADILI NA TOME?
MB: Kako sam radila tj. što mislim kad kažem da sam “manipiulirala”: ja sam plesače uvijek puštala da idu dalje od zadanoga, ali sam ih uvijek navodila na svoju ideju. Nikada nisam prekidala improvizacije, puštala sam ih da se same razviju. Kad bi ih pitala, i plesači bi znali što je vrijedilo a što ne. I onda, najedanput, bude fantastično. Tada dola-zi najteži dio puta – osviještavanje . Traje dugo dok se tražiš – puno je suvišnog, predstavljanja, laži... Pa iz podsvjesnoga sve moraš vratiti u svjesno da bi to zaista mogao igrati na sceni. I taj put je jako težak, vratiti se na ono što mi se desilo. Ali to je predivan put, i zaista sam uživala u tom poslu. Neke stvari moraš dobiti iz fizičkog tijela, neke stvari su se morale tehnički osvijestiti, da bi mogle biti ponovno izve-dene. Tada sam ja bila vanjsko oko. Tako i sada vidim da se radi.
Doduše, sada se ide od pokreta koji se ponovo traži, a ne od emo-cije koja je za mene bila bitna. Nekad smo kopali i po tri mjeseca kad nešto nije štimalo. Jer i izvođači su osjećali da ne štima. A nećeš uzeti stvari dobivene na prvu loptu, jer to nije zanimljivo – na prvu loptu nešto famozno sjedne, ali to treba raščistiti. Zašto koristiti baš to a ne nešto drugo.
Plesači su dosta dugo sa mnom radili. Nisu došli meni samo da s njima brzo napravim predstavu, kako se danas radi. To je ogromna razlika. Oni su sa mnom radili godinu, godinu i po, možda i dvije, da bismo do te predstave došli. Počinjali su misliti kao ja, gledati svijet kao ja – vodila sam ih na izložbe, razgovarali smo o filmovima, čitali knjge. Sve ono što sam ja napravila je i njihovo djelo. Ja svakom od njih duboko zahvaljujem, čak i za trenutke kad su me ostavljali, jer sam tako mogla krenuti dalje. Nakon nekog vremena čovjek bude zarobljen... Zato je meni jako čudno kako se danas plesači sele od jednog do drugog koreografa. Doduše to se dešavalo i tada, ali meni je jako drago da tako nisam nikada morala raditi.
2 IDEJA:
3 DRAMATURGIJA:
4 TRAŽENJE IZRAZA:
5 ORGANIZACIJA:
6 OS
VJEŠ
TAVA
NJE:
7 IZ
VEDB
A:1 ZVUK:
1 ZVUK / ISKUSTVA / TASK
2 IDEJA
3 DRAMATURGIJA / TASK
4 TRAŽENJE IZRAZA / TASK
5 ORGANIZACIJA / TASK
6 OSVJEŠTAVANJE / TASK
7 IZVEDBA
TASK / INTERAKTIVNI ČASOPIS ZA PLESNU IZVEDBENU UMJETNOST / 2011. ZAGREB
IMEN
A IZ
VO
ĐA
ČA
:
IME
AU
TOR
A:
NA
ZIV
PRO
JEK
TA:
E-M
AIL
AU
TOR
A:
PRIL
OŽE
NI M
ATER
IJALI
:
TASK
Inte
rakt
ivni
čas
opis
za
ples
nu iz
vedb
enu
umje
tnos
t / G
odin
a 20
11. /
Tas
k 0
1 MIL
AN
A B
RO
Š. /
Svak
i bro
j TA
SK-a
je p
redl
ožak
za
izra
du v
last
itog
pro
jekt
a od
nosn
o pl
esne
pre
dsta
ve u
7 ko
raka
. Kor
aci s
u za
dani
i pož
eljn
o je
da
ih iz
vođa
č TA
SK-a
slij
edi,
ali o
stav
ljena
je k
reat
ivna
slo
boda
da
ih s
e in
terp
reti
ra n
a vl
asti
ti n
ačin
. Oni
su
kost
ur p
roje
kata
koj
i će
biti
ost
vare
ni k
ao re
kcija
na
zada
ni T
ASK
. Sva
ki T
ASK
zad
aje
poje
dini
hrv
atsk
i kor
eogr
af t
e kr
oz č
lank
e ve
zane
za
kora
ke T
ASK
-a p
reze
ntir
a sv
oj d
osad
ašnj
i rad
, a je
dnak
o ta
ko i
rad
cjel
okup
ne p
lesn
e i s
uvre
men
e um
jetn
osti
. TA
SK je
čas
opis
u fo
rmi p
laka
ta je
r se
u sk
lopu
več
eri B
REA
K A
LEG
TA
SK n
a PL
ATFO
RM
A.H
R fe
stiv
alu
održ
ava
izlo
žba
na k
ojoj
će
TASK
-ovi
bit
i izl
ožen
i. O
ve g
odin
e su
ost
vare
na tr
i TA
SK-a
(01 M
ILA
NA
BR
OŠ,
02
IRM
A O
MER
ZO i
03
MIL
A Č
ULJ
AK)
i sv
i ura
dci i
zvođ
ača
TASK
-a ć
e se
pre
dsta
viti
u s
klop
u PL
ATFO
RM
E.H
R te
na
taj n
ačin
zaž
ivje
ti i
biti
pre
zent
iran
i jav
nost
i. Po
jeda
n od
sva
kog
TASK
-a b
it ć
e da
n je
dnom
reno
mir
anom
i je
dnom
nea
firm
iran
om (m
lado
m) k
oreo
graf
u da
na
njeg
a re
agir
a i r
ealiz
ira
vlas
titi
pro
jekt
. Na
ovaj
nač
in m
ladi
kor
eogr
afi d
obiv
aju
prili
ku i
pros
tor z
a pr
ezen
taci
ju v
last
itog
rada
. /R
EAKT
OR
I BR
EAK
A L
EG T
ASK
-a s
u (n
earfi
mir
ani a
utor
i): T
ask
01 –
Ivan
a Pe
rani
ć / T
ask
02
– N
ikol
ina
Med
ak /
Task
03
– N
ina
Saki
ć, K
arol
ina
Šuša
/ R
EAKT
OR
I TA
SK-a
su
(afir
mir
ani a
utor
i): T
ask
01 –
Žak
Val
enta
/ T
ask
02
– Se
lma
Ban
ich
/ Tas
k 0
3 –
Prav
dan
Dev
laho
vić
/ Sva
ki o
d 7 k
orak
a TA
SK-a
tem
atsk
i je
pove
zan
sa č
lank
om n
a is
toj s
tran
ici k
ako
bi g
a či
tate
lj/ko
risn
ik iz
ravn
o po
veza
o sa
met
odol
ogijo
m p
lesn
og ra
da k
oreo
graf
a ko
ji za
daje
zad
atak
(TA
SK).
/ IM
PRES
SUM
/ A
UTO
RI:
Mar
tina
Gra
nić,
Son
ja P
regr
ad, L
aris
a Li
pova
c, T
amar
a C
urić
, TA
LA (T
ask
je id
ejno
nas
tao
kao
stud
ents
ki ra
d M
arti
ne G
rani
ć na
Stu
diju
diz
ajna
AF,
u č
etvr
tom
sem
estr
u 20
09.
/20
10. s
tude
ntsk
e go
dine
, kol
egij
Tipo
grafi
ja. S
udje
lova
nje
na Iz
ložb
i hrv
atsk
og d
izaj
na 0
910
u M
uzej
u za
um
jetn
ost i
ob
rt, H
DD
, 20
10. g
.). /
ŽIR
I: A
na K
reit
may
er, P
etra
Hrš
čane
c, M
arja
na K
raja
č / D
IZA
JN: M
arti
na G
rani
ć, N
ikol
a Đ
urek
(men
tor)
, Dam
ir B
ralić
(men
tor)
/ PR
IJELO
M: M
arti
na G
rani
ć / L
EKTU
RA
: Ana
Ton
kovi
ć D
olen
čić
/ HVA
LA: M
aji Đ
urin
ović
, Ale
ksan
ri Ja
nevi
Imfe
ld, D
amir
u B
ralić
u, N
ini B
okan
u. /
TISA
K: V
emac
o d.
o.o.
23
6
4511
17891012 18 19
13
14 15 16
17