1
2
Upravljanje stresom i vremenom je bitna poduzetnička vještina jer ako znate
upravljati stresnim situacijama vrlo vjerojatno ćete biti uspješni i u onom što
radite. S druge strane stres je vrlo često i zanemarivana poduzetnička vještina
koja na kraju krajeva može prouzročiti veliki broj zdravstvenih i socijalnih
problema. One osobe koje se znaju nositi sa stresom vrlo se jednostavno nose
i s promjenama.
3
4
Osjećaj stresa proizvod je stresora unutar i izvan pojedinca. Ovi stresori vrše
pritisak na pojedince da promjene dosadašnje ponašanje i fizički i psihički i
interpersonalno. Ako se ove stresore ne ograniči oni mogu dovesti do različitih
pataloških posljedica poput anksioznosti, srčane bolesti, nervnog i mentalnog
sloma. Ipak, neki ljudi su razvili određenu dozu otpornosti prema stresu ili su
razvili određeni stil ponašanja koji im omogućava lakše podnošenje stresa,
okružili su se s pozitivnim ljudima i imaju podršku okoline.
Naravno prekomjeran stres je štetan. No malo stresa, odnosno stres u okviru
konstruktivnih granica je prihvatljiv jer povećava osobnu efikasnost i
performansu.
5
6
7
8
9
10
FIZIOLOŠKI - visoki tlak, probavni problemi, osip, napetost u stomaku, znojni
dlanovi, hladne ruke, plitko disanje, lupanje srca, glavobolja,
KOGNITIVNI- nesposobnost donošenja, odluka prebrzo donošenje odluka,
slaba koncentracija, preosjetljivost na kritiku, mentalni blokovi, zaboravljivost
PONAŠANJE - sklonost nesrećama, alkohol, pušenje, lijekovi, promjena
apetita, Problemi sa spavanjem, ubrzan govor, svadljivost
EMOCIONALNI – Nezadovoljstvo, anksioznost, apatija, razdražljivost, umor,
depresivnost, usamljenost
11
Loše upravljanje je najčešći uzrok stresu u kompanijama. Čak tri od četiri
zaposlenika naveli su da je odnos između zaposlenika i nadređenih najgori
aspekt posla. Prema njima karakteristike nižih pozicija puno su stresnije nego
viših pozicija i mnogi bi zaposlenici radije htjeli biti nadređena osoba jer takve
pozicije omogućavaju diskreciju, manageri mogu donositi nesposobnije odluke,
a da ih ne moraju izvršavati nego njihovo izvršavanje pada na leđa
zaposlenika na nižim pozicijama.
Manageri koji se ne znaju nositi sa stresom najčešće selektivno izabiru
informacije i koriste se samo onim informacijama koje će poduprijeti njihove
stavove pa čak i njihova znanja; fiksiraju se na jedinstveni pristup problemu,
precjenjuju vrijeme, osjećaju se uvrijeđeni ako ih se požuruje, prihvaćaju samo
kratkoročna rješenja problema, manje se konzultiraju s drugima, oslanjaju se
na stare navike i iskustva. Na taj način ne samo da ruše odnose sa
zaposlenicima, nego i smanjuju produktivnost kompanije…
Stres na poslu proizlazi iz :
pretjeranih ili konfliktnih radnih zahtjeva;
neuključenosti i nemogućnosti utjecanja na način obavljanja posla;
neučinkovite komunikacije i nedostatka potpore;
psihološkog i seksualnog uznemiravanja te nasilja treće strane;
lošeg upravljanja organizacijskom promjenom te nesigurnosti rada.
13
ALARM – povećana anksioznost i strah ako stres predstavlja neku prijetnju ili
povećanu tugu ako je stres prouzrokovan gubitkom. Fizički gledano energija
pojedinca se smanjuje, a srčani otkucaji i tlak se povećavaju. Međutim ove se
reakcije mogu umanjiti i ispraviti ukoliko je stres kratkotrajan, ukoliko ga se na
vrijeme uoči, prizna i počne sprječavati.
No ako se stres nastavi pojedinac dolazi u drugu fazu, a to je OTPOR – u toj
fazi se stres pokušava kontrolirati korištenjem obrambenog mehanizma.
Ako ti obrambeni mehanizmi uspiju spriječiti daljnje gomilanje stresa pojedinac
neće osjetiti krajnju anksioznost, neće se dovesti u opasnost od srčanog
udara, povećanja tlaka i sl. No ako obrambeni mehanizmi to ne uspiju
pojedinac će biti toliko iscrpljen od stresa da će vjerojatno uzrokovati neku od
patoloških posljedica. Ova je faza prema tome najopasnija jer se te patološke
posljedice mogu manifestirati kao fizičke (srčani udar), psihološke (kronična
depresija) ili interpersonalne (odmak od društva, izolacija).
14
Prva faza je agresija što predstavlja direktno suprotstavljanje sa stresom – dakle
može se manifestirati napadom na sebe, druge ljude ili stvari (npr., razbijanje
kompjutera)
Drugi mehanizam je regresija odnosno povlačenje – prihvaćanje oblika ponašanja
koji nam je pomogao u prijašnjim stresnim situacijama (vraćamo se reakciji koja je
prije bila uspješna) Regresija se odnosi na sklonost vraćanju korisnim, starim
obrascima koji nas potpuno preplave kad se pojave stresori.
Treći mehanizam je represija ili odbijanje prihvaćanja stresora - zapravo neki vid
ravnodušnosti - zaboravljanje ili redefiniranje stresora (npr., možemo odlučiti da
prihvatimo stres kao nešto što uopće i nije tako strašno, da je netko drugi kriv za to
što se dogodilo i sl.)
Odustajanje je četvrti mehanizam i može se pojaviti i u fizičkom i psihičkom obliku.
Pojedinci mogu odlutati u maštu i namjerno zaboraviti stresnu situciju ili čak mogu i
stvarno negdje pobjeći – odseliti u drugi grad ili sl. Odustajanje je zapravo odbijanje
priznavanja postojanja stresne situacije.
Peti element je fiksacija što predstavlja upornost u ponašanju bez obzira na rezultat
situacije - beskorisno i nervozno ponašanje (primjer konstantno biranje telefonskog
broja bez obzira što je zauzeto).
14
15
Akutni stres je prolazni poremećaj koji se javlja ukoliko je osoba bila izložena
određenim traumatskim situacijama (fizičkom i psihičkom stresu – prijetnja
integritetu, nesigurnost, izloženost nasilju, promjeni okoline, životnoj
promjeni…). Obzirom da je percepcija događaja ono što razlikuje osobu od
osobe tako i u istim situacijama različiti će ljudi reagirati različito i biti manje ili
više izloženi stresu. Simptomi koji se javljaju mogu biti različiti, no najčešće se
javlja šok, povlačenje ili pretjerana aktivnost.
Kumulirajući stres– nagomilavanje u tijeku
PTSP - anksiozni poremećaj koji se javlja kod nekih osoba nakon svjedočenja
ili proživljavanja opasnog događaja. Osobe koje pate od PTSP-a osjećaju
napetost i strah čak i kada nisu više u opasnosti.
16
Ovaj model prikazuje glavne kategorije stresora (anticipatorni, stresori
sukoba, vremenski stresori i situacijski stresori) koje pojedinci mogu iskusiti i
glavne atribute otpornosti (fiziološka, psihološke i društvene) koji
sprječavaju negativne efekte stresa, a koje se može nazvati cjepivom protiv
stresa. Oni eliminiraju iscrpljenost. Prema ovim atributima obrane se može
vidjeti kako neki managari najbolje funkcioniraju i kojim se strategijama koriste
kako ne bi pokleknuli nego se uspješno suprotstavili stresu.
Strategije koje se koriste za uspješno suprotstavljanje stresorima su:
enaktivne strategije (strategije kreiranja nove okoline), proaktivne
strategije i reaktivne strategije
17
Jedna od najboljih strategija za eliminiranje stresova je enaktivna strategija
odnosno strategija kreiranje nove okoline – dakle kreirati ili stvoriti novu
okolinu u kojoj nema stresora. To ne znači nužno preseliti se u novi grad i
odbiti postojanje stresne situacije (jer se ne može pobjeći od problema) nego
minimizirati ili što je još bolje u potpunosti ga eliminirati.
Drugi odličan način za upravljanje stresom je povećati osobnu otpornost
prema stresu pomoću tzv. proaktivnih strategija. One iniciraju aktivnosti koje
se odupiru negativnim efektima stresa – razvijamo otpornosti prema stresu
(fizičke, psihološke i društvene otpornosti)
Kada je potreban automatski odgovor na stres razvijanje kratkoročnih tehnika
suočavanja sa stresorima je odlično tzv. reaktivne strategije. One se odnose
na privremeno suprotstavljanje stresu odnosno privremeno smanjivanje
efekata stresa.
18
19
Vremenski stresor rezultira preopterećenosti poslom i nedostatkom kontrole
Stresori sukoba proizlaze iz međuljudskih odnosa. Ovaj se stresor može zbog
različitih uloga u timu (muški vs.ženski), problema koji rješavaju (često se
konflikti stvaraju zbog načina rješavanja problema, na koji način riješiti problem,
koja/čija je odluka bolja, te zbog međuljudskih konflikata u situacijama kada
osobe jedna drugoj nisu simpatične), aktivnosti koje imaju dvosmisleno značenje
(npr, povećati kvalitetu, a smanjiti troškove) – što zna biti izrazito teško. Ovaj
stresor ima značajne negativne utjecaje na organizaciju i njenu produktivnost i
satisfakciju unutar organizacije i ovi stresori su zapravo najveći uzrok svih
organizacijskih problema i naravno više utječu na one koji rade na pozicijama
odnosa s ljudima nego one koji rade s opremom.
20
Sitaucijski stresori proizlaze iz okoline u kojoj pojedinci žive i rade. Jedan od
najčešćih situacijskih stresora predstavljaju nepovoljni radni uvjeti –
prekovremeni sati, izolacija od radnih kolega, terenski rad (glava u torbi ako
ste vozač). Situacijski stresori se mogu dogoditi i onda ako se nepovoljne
posljedice očituju u brzim promjenama (ako vam se nešto nenadano dogodi ili
se promjeni u vašem životu).
Anticipatorni stresori predstavljaju ono što očekujemo da bi se moglo
dogoditi, neke neprijatne stvari koje se još nisu dogodile, ali koje bi se mogle
dogoditi. Stres se događa upravo zbog tog neprijatnog očekivanja i straha što
bi se moglo dogoditi (kada se organizacije suočavaju s promjenama na tržištu,
restrukturiranjem ili sl., mogu se suočiti sa anticipatornim stresorom jer
zapravo ne znaju što će se dogoditi; ljudi se mogu uplašiti da će izgubiti posao,
može ih biti strah novog restrukturiranja kompanije - tko će biti novi vlasnik,
kako će sada morati izvještavati, hoće li biti dovoljno dobri i za njega i sl...)
21
22
23
24
25
26
27
Mnogi su manageri naglasili važnost matrice upravljanja vremenom u kojoj su
aktivnosti kategorizirane po principu važnosti i hitnosti.
Važne aktivnosti su one aktivnosti koje će proizvesti željene rezultate i koje
će biti u skladu s ciljevima organizacije.
Hitne aktivnosti zahtijevaju našu automatsku pažnju. One predstavljaju
potrebu koju nam je netko drugi nametnuo ili se odnose na nezgodnu
situaciju ili problem koji zahtjeva da ga se riješi što prije.
Aktivnosti poput rješavanja krize sa zaposlenicima ili rješavanje prigovora
klijenata su i važni i hitni dok mailovi, zvonjava telefona može biti hitni, ali ne
moraju biti i važni.
S druge strane važne, ali ne i hitne aktivnosti mogu biti razvojne prilike, inovacije,
planiranje; nevažne i ne hitne informacije su aktivnosti koji ljudi rade ali se i ne
isplate nešto posebno kao što su razgovori, argumenti, sanjarenja i sl...
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
Jedan od načina da se stvori suradnički odnos s drugima je primjena koncepta
bankovnog računa emocija. Ovaj se koncept koristi kako bi se opisalo
povjerenje ili osjećaj sigurnosti koji jedna osoba može imati prema drugoj. Što
više ulažete na bankovni račun to je jači i otporniji vaš odnos. U
suprotnom povlačenje s računa slabi odnos i on postaje manje oporan
na sve okolnosti. Povlačenje se događa u slučaju neizvršenja obećanja,
neslušanja, nametanja stavova i sl.
Što ljudi više surađuju to se i njihov bankovni račun emocija puni. Kada
vidite prijatelja kojeg niste vidjeli deset godina možete nastaviti upravo tamo
gdje ste stali jer se vaš bankovni račun emocija nije dirao.
Uvijek je bolje imati čvrstu vezu s jednom osobom nego biti površni s masom
jer razvoj jakog i povezanog odnosa je puno snažnije i može imati jače
dugotrajniji utjecaj nego bilo što drugo...
41
42
43
Redizajn posla je strategija s kojom možemo minimizirati situacijske stresore.
Kombiniranjem zadataka – kada pojedinci mogu raditi na cijelom projektu i
obavljati različite zadatke radije nego da se koncentriraju na samo jedan
segment projekta. U tom slučaju koriste više vlastitih vještina pa su i ponosniji
na sebe.
Formiranje prep.rad.jedinica – to znači da svi znamo sve, dakle iako smo
podijeljeni u timove i svatko ima svoj zadatak na ovaj način zaposlenici uče i
druge dijelove, rotiraju zadatke i iskuse osjećaj cjeline u svom poslu.
Povećati ovlaštenja za odlučivanje – manageri koji svojim zaposlenicima
pruže mogućnosti donošenja odluka i odlučivanja suočavaju se s manje
stresa. Ako zaposlenik ima osjećaj da može utjecati na što se radi, gdje i na
koji način povećati će se i njegov osjećaj kontrole.
44
45
46
Eliminiranje anticipatornih stresora je više stvar psihičkog stanja pojedinca
nego što ga određuju različite okolnosti. Kako bismo eliminirali ove stresore
potrebno je dobro postaviti ciljeve, prioritete i isplanirati aktivnosti.
Prvi korak prilikom eliminiranje anticipatornih stresora je postavljanje ciljeva.
Ono neće samo po sebi dovesti do eliminiranja stresora, poželjno je, ali nije
dovoljno. Druga faza je identificiranje aktivnosti i ponašanja, a što je teži cilj
to je važnije da i aktivnosti i ponašanje budu što detaljnije opisani. Treća faza
se odnosi na odgovornost i metode izvještavanja – ukoliko nitko ne bude
znao tko je odgovoran za koji dio posla i da li je cilj ostvaren može doći do
različitih konflikata (uloga, zadataka, aktivnosti). Bitno je da o tome što radite
budu obaviješteni i svi koji s vama rade i žive jer će to povećati šanse za
ostvarenje cilja.
Četvrta faza je faza nagrađivanja, iako identificirati kriterije uspjeha i nije
uvijek jednostavno.
47
Drugi način eliminiranja anticipatornih stresora je strategija malih pobjeda.
Pod malom pobjedom se smatra mala, ali definitivna promjena napravljena
prema ostvarivanju ciljeva. Prvo počnemo sa stvarima koje je lagano
promijeniti. Iako se to na početku čini skromno, kada nakupite male pobjede
mogu se vidjeti veliki pomaci prema ostvarenju cilja.
Na taj se način smanjuju anticipatorni stresori jer se strah od neočekivanog
zamjenjuje fokusiranjem na automatski uspjeh.
48
Kada su stresori dugotrajni ili ih je nemoguće eliminirati suočavanje s njima
zahtjeva razvoj vlastite otpornosti.
Svi se mi razlikujemo po načinu suočavanja sa stresom, neki se slome, a neki
“izađu” još jači. Ono što predviđa koliko ćemo se uspješno odnosno
neuspješno nositi sa stresom je upravo vlastita otpornost.
Postoje dvije kategorije faktora koji objašnjavaju razliku u otpornosti:
Prva kategorija se odnosi na OSOBNE FAKTORE – samopoštovanje, detaljno
samoprocjenjivanje, posjedovanje talenata i sl.
Druga kategorija se odnosi na STRATEGIJU OSOBNOG SUOČAVANJA –
poput razvoj odnosa s drugim ljudima, smanjivanje rizika poput zlostavljanja,
samoće sl. Druga kategorija se odnosi na samo ponašanje osobe i povezana
je sa strategijama uravnoteženja životnih aktivnosti.
49
Treba razumjeti fiziološke procese koje se događaju kada se osoba suoči sa
stresom. Suočavanje sa stresom se može usporediti s pritiskanjem papučice za
gas, što jače stisnete stres se povećava, u nekoliko sekundi vaše tijelo se
priprema za napor povećavajući pritisak/tlak i otkucaje srca, ako se stres ne
eliminira on dalje prelazi na krvne žile i dovodi sve do srčanog udara...
50
51
52
U prvi tip spadaju ljudi koji preuzimaju kontrolu nad svojim životom, dakle oni
koji zapravo imaju interni lokus kontrole – preuzimaju odgovornost za ono
što im se događa u životu, vjeruju da su stresori rezultat njihovog izbora i
odluka. Ove osobe su predane cilju, a promjena im ne predstavlja prijetnju
nego izazov.
53
Osobe koje su karakterizirane osobnošću tipa A ima najviše u našem
okruženju. Oko 70% muškaraca i 50% žena u Americi odgovara ovakvom tipu
osobnosti. Mnogi ljudi vjeruju da su ih upravo ovakve karakteristike dovele do
uspjeha no ove karakteristike upravo i vode najviše do stresa.
54
55
56
57
58
59