DRAGO KOVAEVI

KAVEZ

KRAJINA U DOGOVORENOM RATU

Beograd,2003

Izdava SRPSKI DEMOKRATSKI FORUM

Kneza Miloa 19, Beograd

Za izdavaa Mr Duan Eimovi

Recenzent Miodrag Linta , prof.

Korektura Radmila Karajovi, dipl.politolog

Priprema,dorada,tampa i grafiko reenje korica

DIJAMANT PRINT Beograd

Tira 1000 primeraka

PREDGOVOR Od sredine 90-tih godina nastalo je mnotvo publicistikih djela u

kojima su autori pisali o irokom spektru dogaaja vezanih za period vladavine Slobodana Miloevia , posebno za traginu sudbinu Srba iz Hrvatske. U mnogima od tih djela dva motiva su bila najea . Prvi motiv koji se provlaio u ovoj literaturi su srpska stradanja u najnovijem ratu. Umjesto objanjenja dogaaja ponovo su pravljene liste rtava , izbjeglica, nestalih ljudi, spaljenih i unitenih sela. Drugi motiv u publicistici pomou kojeg su autori pokuavali da daju svoje vienje ireg konteksta dogaaja na ovom prostoru je tzv. teorija zavjere i njeni efekti na podruje Balkana . Mnogi od termina, kao to su: "Vatikan i katolika crkva", " meunarodno Jevrejstvo" "masonerija", "islam", "trilaterala", postale su osnovne odrednice ovih djela . S takvim pristupima publicistika i dobrim dijelom istoriografija nije doprinosila osvetljavanju spornih momenata i utvrivanju istine , nego je samo uvrivala postojee i irila nove mitove, predrasude i stereotipe.

Knjiga Drage Kovaevia pripada treoj vrsti publicistikih djela koja ima za cilj da doprinese suoavanju srpskog naroda sa nedavnom

prolou . Autor pokuava da utvrdi uzroke tragine sudbine Srba u Hrvatskoj, odnosno njihov nestanak sa podruja na kojima su ivjeli nekoliko vjekova.

U poetnom dijelu knjige Kovaevi daje kratak pregled istorije srpskog naroda na podruju dananje Hrvatske od doseljenja do kraja 80-tih godina 20 vijeka. Autor ispravno uoava da je politiku sudbinu Srba u Hrvatskoj, Srbije i Jugoslavije odredilo nekoliko dogaaja. Meutim , zamjerka se odnosi na nedovoljno objanjavanje tih dogaaja s ciljem da se bolje razumiju retrogradni procesi koji su postali dominantni u svim republikama bive Jugoslavije, posebno u Hrvatskoj i Srbiji poetkom 90-tih godina dvadesetog vijeka. Pomenuu neke od njih.

Prvi, obraun Tita i dogmatskog krila u partiji sa hrvatskim Maspokom na elu sa Mikom Tripalom i Savkom Dabevi-Kuar krajem 1971 . godine, i sa srpskim liberalima koje su predvodili Marko N i kezi i Latinka

Perovi 1972. godine. Poslije tih dogaaja u Jugoslaviji se blokiraju demokratski procesi, a politika kriza se sve vie produbljuje.

Drugi, pojava Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti u javnosti 1986. godine. U Memorandumu su sadrane ideje i stavovi koji su bili temelj Miloevieve politike "Svi Srbi u jednoj dravi": da je Jugoslavija antisrpska tvorevina i da je ureena prvenstveno po mjeri i interesima Slovenije i Hrvatske; da su avnojevske (republike) granice nepravedne i neprihvatljive; da je Srbija u Jugoslaviji samo gubitnik na ekonomskom,

politikom i nacionalnom planu; da su Slovenija i Hrvatska utemeljile politiku i ekonomsku dominaciju u Jugoslaviji; da su Srbi pobjednici u ratu, a gubitnici u miru.

Trei , Osma sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije koja je odrana septembra 1987. godine. U Savezu komunista Srbije

3

sukobile su se dvije struje: dogmatska na elu sa Slobodanom Miloeviem i reformska koji je predvodio Ivan Stamboli. Jedno od kljunih pitanja po kome su se razlikovale ove dvije struje je bilo pitanje naina rJesavanja politikih problema. Miloevi se zalagao za jednostavna i brza rjeenja, ultimatume i silu, a Stamboli za dijalog, kompromis i mirno rijeava nje svih problema. Miloevieva struja izvrila je partijski pu i preuzela potpunu vlast u Srbiji . Dogaaje iz 1987. godine

Miloevi i njegove pristalice nazvali su antibirokratskom revolucijom . Na potrebu ekonomskih reformi , naputanja partijskog monopola, rekonstrukcije federacije i novog dogovora jugoslovenskih naroda, u Srbiji je odgovoreno jaanjem moi partije, i prihvatanjem nacionalizma kao novog izvora legitimiteta posle ruenja dravnog socijalizma u istonoj Evropi. Srbija je 1987. godine napravila pogrean izbor koji e imati tragine posljedice za srpski narod, a posebno za Srbe u Hrvatskoj . Pobjeda Miloevia je, u stvari, znaila pobjedu ratne opcije u Srbiji. Trebalo je saekati skoro tri godine da se u Hrvatskoj pojavi njegov pandan Franjo Tuman , da bi mogao zapoeti krvavi pir na prostoru bive Jugoslavije.

Kovaevi takoe ispravno uoava da je jednu od kljunih uloga u irenju "antibirokratske revolucije" imao dnevni list "Politika , posebno njena rubrika "Odjeci i reagovanja" u periodu 1987-1990. godine. Ton su davali akademici , istaknuti i naunici, umjetnici, pisci , slikari, arhitekte, advokati , novinari , glumci , generali , politiari.. . Pomenuta rubrika predstavljala je sjajnu ilustraciju duha vremena , u kojem se Srbija postepeno zatvarala i izolovala od Evrope.

Autor navodi niz saradnika pomenute rubrike meu Srbima u Hrvatskoj koji su davali svoj prilog irenju "antibirokratske revolucije" izvan Srbije.

Kovaevi svjedoi o uvozu "antibirokratske revolucije" u Hrvatsku preko Knina poetkom 1989. godine, o njihovim nosiocima, o organizovanju zborova i mitinga, o ikonografiji koja je pratila te zborove i mitinge, o isticanju "lika i djela" Slobodana Miloevia . Prva faza irenja antibirokratske revolucije zavrila je osnivanjem Srpske demokratske stranke februara 1990. godine. Unutar SDS-a, Kovaevi tano identifikuje dvije struje: umjerenu, koja je bila spremna da srpsko pitanje u Hrvatskoj rijeava mirnim i politikim putem i dogmatsku koja je bila direktno vezana za zvanini Beograd, odakle je dobijala instrukcije za svoje politiko djelovanje. Zaotravanjem politike situacije radikalna struja, meu Srbima u Hrvatskoj, je sve vie jaala odbijajui mogunost bilo kakvih razgovora i pregovora sa zvaninim Zagrebom o mirnom i politikom rijeenju srpskog pitanja. Daljom radikalizacijom politikih prilika u bivoj Jugoslaviji i jaanjem proustake struje u hrvatskom narodu i vlasti, jaao je sve vie uticaj Slobodana Miloevia meu srpskim narodom u Hrvatskoj, koga su oni poeli doivljavati kao uvara Jugoslavije i svog spasioca od HDZ-ovske vlasti. Na Balkanu, na alost , veoma uspjeno

4

funkcionie zakon spojenih sudova: jedan nacionalizam pothranjuje i jaa drugi nacionalizam i obrnuto.

Krajem 80-tih poelo je jaanje i irenje hrvatskog nacionalizma. Kada je februara 1989. godine osnovana Hrvatska demokratska zajednica,

zapoela je postepena rehabilitacija ustatva i ustake ikonografije, jaanje antisrpskih osjeanja i identifikovanje Srba u Hrvatskoj kao

remetilakog faktora . Politika HDZ-a i njemu slinih hrvatskih stranaka izazivala je nepovjerenje i strah kod Srba od ponovnog genocida. Zaotravanjem krize, umjereniji pojedinci unutar HDZ-a, koji su bili spremni za politiki dogovor sa Srbima sve su vie marginalizovani, a jaali su radikalni elementi koji su srpsko pitanje htjeli da rijee ratom i stvore Hrvatsku bez ili sa to manje Srba. Dolaskom HDZ-a na vlast u maju 1990. godine politika situacija u Hrvatskoj poela se dodatno radikalizovati. Novi hrvatski reim poeo je da masovno otputa Srbe sa posla, da relativizira ustake zloine i dozvoljava povratak ustaa iz emigracije, da marginalizuje narodnooslobodilaku borbu i partizanski pokret, da mijenja nazive ulica i daje im esto imena linosti iji je i sam pomen kod Srba izazivao strah i nepovjerenje, da optuuje kolektivno Srbe da su protivnici hrvatske drave. U narednoj fazi poelo je ruenje spomenika NOB-a, dizanje srpskih lokala i kua u vazduh, nestanci pojedinih Srba i konano ubistva. Tokom 1991-1995. godine u dijelu Hrvatske, uglavnom van ratnih dejstava dogodili su se mnogobrojni zloini nad srpskim stanovnitvom u nizu mjesta: Gospi, Zagreb, Karlovac, Sisak, Split, Osijek, Pakraka poljana, Paulin dvor, a poslije vojnih operacija hrvatske vojske i na podruju Ravnih kotara, Medakog depa i Zapadne Slavonije. Poslije vojne akcije "Oluja", avgusta 1995. godine, prema podacima Dokumentaciono-informativnog centra Veritas, je ubijeno ili se i dalje vode kao nestali 1.960 Srba sa Banije, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije, meu kojima je 1.205 civila, od toga 522 ene.

Druga zamjerka se odnosi na nedovoljno isticanje uloge meunarodnog faktora u jugoslovenskoj krizi. Mada primarnu odgovornost za rat imaju Miloeviev i Tumanov reim, znaajan dio odgovornosti za jugoslovensku tragediju takoe, ima i meunarodna zajednica. Svojom samo verbalnom osudom i pasivnim posmatranjem ratnih zbivanja,

meunarodna zajednica je, u stvari, ohrabrila srpski i hrvatski reim da rade na ostvarenju svojih velikodravnih projekata. Meunarodna zajednica, odnosno velike sile su trebale jasno staviti do znanja gospodarima rata da e protiv njih biti upotrebljena sila ako se odlue za ratnu opciju. Poto je meunarodna zajednica, i pored niza mirovnih inicijativa i verbalnih pretnji, u sutini pasivno posmatrala balkansku klaonicu pune etiri godine, Miloevi i Tuman su raunali da e ona priznati faktiko stanje na terenu, tj. podjelu BiH i etnika ienja. Meutim, u tome su se prevarili, jer je meunarodna zajednica u Dejtonu barem formalno odbila da prizna rezultate Miloevieve i Tumanove politike. Danas, poslije skoro osam godina od zavretka rata u Hrvatskoj i

5

BiH moramo, na alost, priznati da su gospodari rata umnogome uspjeli u realizaciji svojih ciljeva : prvo, Bosna i Hercegovina je vie formalno nego faktiki jedna funkcionalna drava; drugo, veliki broj izbjeglica se iz raznih razloga nije vratio u mjesta odakle su izbjegli. Na taj nain se postepeno cementira etniko ienje kao jedan od ciljeva ratova voenih na prostoru bive Jugoslavije.

Drago Kovaevi u svojoj knjizi pokree nekoliko sutinskih pitanja. Bez suoavanja sa prolou i istinitih odgovora na ta pitanja nije mogue razumjeti tragine dogaaje na prostoru bive Jugoslavije, nije mogua obnova povjerenja, pomirenje i uspostava trajnog mira i stabilnosti na ovim prostorima. To su pitanja karaktera rata , ciljeva rata, odnosa prema granicama, odnosa prema ratnim zloinima i povratak izbjeglica.

Autor zastupa tezu da je rat na prostoru bive Jugoslavije bio u stvari dogovoreni rat izmeu hrvatskog reima na elu sa Franjom Tumanom i srpskog na elu sa Slobodanom Miloeviem za stvaranje etniki iste Velike Hrvatske i Velike Srbije na raun Bosne i Hercegovine. Po svom karakteru to je bio, dakle, rat za teritorije i stvaranje etniki homogenih drava. Glavni ciljevi rata, prema Kovaeviu , su bili podjela Bosne i Hercegovine i razmjena stanovnitva odnosno etniko ienje . Autor se nedvosmisleno zalae za ouvanje postojeih granica drava nastalih na

podruju bive Jugoslavije kao jedan ' od preduslova trajnog mira i stabilnosti u regionu. I po pitanju ratnih zloina stav Kovaevia je veoma jasan . On se zalae za individualizaciju ratnih zloina , procesuiranje svih

osumljienih za ratne zloine i skidanje kolektivne krivice sa naroda zbog zloina koje su poinili pojedinci sa imenom i prezimenom .

Dogaaj koji je, prema Kovaeviu, imao kljunu ulogu u krvavom raspletu jugoslovenske krize bio je susret dvojice gospodara rata marta 1991 . godine. u Karaorevu, o kojem autor pie na vie mjesta u knjizi. Tamo su, prema do sada dostupnim izvorima Miloevi i Tuman dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine i razmjenu stanovnitva. Prema nekim autorima, Miloevi i Tuman sastali su se preko 40 puta , bilo javno bilo tajno, to dovoljno govori o partnerskim odnosima dvojice najodgovornijih politiara za ratnu tragediju na prostoru bive SFRJ. Svoj doprinos stvaranju atmosfere nepovjerenja, straha i mrnje izmeu Bonjaka , Srba, Hrvata dao je i Alija Izetbegovi , lider Stranke demokratske akcije, vodee politike partije Bonjaka u BiH . Velikodravna politika Miloevia i Tumana znaila je ustvari smrtnu presudu srpskom narodu u Hrvatskoj. Srbi iz Hrvatske su predvieni za naseljavanje prostora Republike Srpske odakle su protjerani Bonjaci i Hrvati, kao i za naseljavanje Kosova gdje bi dobili ulogu Miloevieve pretorijanske garde prema Albancima.

Poto su gospodari rata znali da svoje ciljeve ne mogu ostvariti mirnim putem, bilo je neophodno nastaviti sa irenjem meusobnog nepovjerenja, straha i mrnje, a zatim gurnuti srpski i hrvatski narod u jedan besmisleni rat . Tu ulogu su veoma uspjeno odradili i srpski i hrvatski reimski mediji.

i 6

Da bi Srbi i Hrvati pristali da meusobno ratuju za "svete" srpske i hrvatske interese bilo je potrebno da se Srbi uvjere da su svi Hrvati ustae, a Hrvati da su svi Srbi etnici.

to se srpske strane tie , pored reimskih medija u Beogradu, prema Kovaeviu , vanu ulogu u pripremi rata u Hrvatskoj je imala Miloevieva tajna policija odnosno Sluba dravne bezbednosti , paravojne formacije,

obmanjivaka i lana eeljeva pria o granici Velike Srbije na liniji Karlovac-Karlobag-Virovitica. Sredstva koja su koritena u funkciji radikalizacije bila su slijedea : dizanje hrvatskih kua i lokala u vazduh, maltretiranje i ubojstva pojedinih Hrvata, reirane akcije kao to su bombardovanje banskih dvora i Dubrovnika, pokuaj ubojstva Miroslava Mlinara i dr. Pretvaranjem Jugoslovenske narodne armije u Miloevievu vojsku u ljeto 1991 . godine zavren je proces stavljanja pod kontrolu svih relevantnih institucija u Srbiji.

Da bi krenuo u realizaciju projekta podjele Bosne i Hercegovine i razmjene stanovnitva sa svojim partnerom Tumanom, Miloevi je morao prije toga krenuti u etapno rijeavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj . Bilo je jasno da Srbi u Hrvatskoj nee pristati da mirnim putem napuste svoje stanove, kue i imanja , pa je stoga bilo potrebno da se gurnu u rat . S druge strane, s obzirom na radikalizovanu politiku situaciju u Srbiji koju je sam stvorio, bilo je opasno po njegovu vlast da sve Srbe u Hrvatskoj jednostavno prepusti Tumanu . Iz podruja u kojima su predstavljali manjinu stanovnitva u Hrvatskoj Srbi su bili prinueni da se iseljavaju ve tokom 1991. godine iz straha za vlastitu bezbjednost.

U podrujima gdje su bili veina Srbi su se samoorganizovali i stvarali sopstvene organe vlasti koji su bili, u najvanijim segmentima, pod kontrolom Miloevievog aparata . Kod veine krajikih Srba stvorena je na

poetku rata iluzija da je Miloevi garancija njihove bezbjednosti i opstanka na svojim imanjima. Kako se pribliavao tragini kraj, oni su

osjeali sve vie nesigurnost i strah za sopstvenu budunost zbog nedefinisanog statusa Republike Srpske Krajine. Drago Kovaevi svjedoi da je Miloevi izgradio paralelan sistem vlasti u RSK, koji je imao zadatak da onemogui stvaranje autonomne i autentine politike opcije koja bi bila alternativa njegovoj politici. Takvi pokuaji spreavani su i na najrazliitije naine : od prijetnji , hapenja, zatvaranja i prebijanja do progona pod prinudom i ubistava.

Stvaranje Republike Srpske Krajine, posmatrano u kontekstu dogovora Tuman-Miloevi, bio je u stvari prijelazna faza prije konanog iseljenja, dok gospodari rata ne namire svoje velikodravne apetite na raun Bosne i Hercegovine. Kovaevi pie o susretima glavnih realizatora Tumanove i Miloevieve politike u BiH Mate Bobana i Radovana Karadia; iznosi niz primjera vojne saradnje hrvatskih i srpskih snaga u BiH protiv Bonjaka; istie tezu da je dravu Fikreta Abdia u zapadnoj Bosni stvorio

Miloevi odnosno njegove specijalne snage za Tumana ; iznosi provokativnu tezu da je poslije zahlaenja odnosa sa rukovodstvom

7

Republike Srpske 1994. godine, Miloevi stvorio od svojih slijed benika dvije struje: "mirovnu" na elu sa Mikeliem i "ratnu" na elu sa Martiem . Jedan od prozirnih trikova, koji je trebao da skrene panju sa realnih problema, prema autoru, bilo je esto preduzimanje akCija oko ujedinjenja RS i RSK. Na taj nain Miloevi je kupovao vrijeme, do konane realizacije svog dogovora sa Tumanom o podjeli BiH i preseljenju stanovnitva.

Na kraju knjige autor donosi portrete etiri najznaajnija srpska politiara koji su svojim politikim djelovanjem obiljeili razdoblje kraja 80-tih i prve polovine 90-tih na podruju Hrvatske odnosno RS K: Jovana

Rakovia , Milana Martia, Milana Babia i Borislava Mikelia . Izuzev Rakovia koji je umro sredinom 1992. godine , preostala trojica su bila politiki znaajna samo za vrijeme trajanja RSK. Nestankom RSK u ljeto 1995. godine. zavrena je, faktiki , njihova politika karijera. Politiko aktiviranje Mikelia od strane Miloevia , nakon osnivanja Komiteta za izbjegla i raseljena lica vie nije bilo toliko pol i tiki relevantno. U

najkraem reeno, Kovaevi ocjenjuje Rakovia i Babia , i pored njihovih radikalnih stavova u pojedinim fazama, demokratski orijentisanim

politiarima , koji su bili spremni da srpsko pitanje u Hrvatskoj rijeavaju mirnim putem i politikim sredstvima . Nasuprot njima, Martia i Mikelia ocije njuje kao eksponente Miloevieve pol itike koji su , izmeu ostalog, imali zadatak da spreavaju pojavu i artikulisanje alternativne politike u RSK u odnosu na Miloevia.

Trea zamjerka autoru odnosi se na nedovoljno isticanje negativne uloge M. Babia , posebno u periodu 1990-1991 . u kome je on svojim radikalnim stavovima, u sutini, dao puni doprinos jaanju i uvrenju

Miloevieve politike meu krajikim Srbima. Takoe , on ne govori kritiki o politikom programu i djelovanju Srpske demokratske stranke Krajine koja je, nakon izbora krajem 1993. godine, postala najjaa politika snaga u Krajini .

Najzanimljiviji dio knjige odnosi se na pregovore vezane za tzv. Plan Z-4. Svjedoenja Drage Kovaevia kao jednog od neposrednih uesnika u pojedinim fazama razmatranja Plana Z-4 nam doaravaju atmosferu i uloge pojedinih aktera u tome presudnom trenutku po sudbinu kraj ikih Srba i zbog toga to je njihova prvorazredna vrijednost.

Posebnu vrijednost ove knjige predstavlja i autorova spremnost na suoavanje sa nedavnom prolou , identifikovanje sutinskih pitanja i davanje odgovora na ta pitanja kao doprinos otrenjavanju srpskog naroda od iluzija i zabluda i odbacivanju onog koncepta srpskog nacionalnog programa u ijem je sreditu pogreno shvatanje srpskog nacionalnog pitanja kao dravnog i teritorijalnog , a ne demokratskog i civilizacijskog.

Miodrag Unta

8

UMJESTO UVODA Prostor bive Jugoslavije ili jo preciznije, prostor zapadnog Balkana (ukljuuje Albaniju, iskljuuje Sloveniju) e biti jo dugo vremena osjetljiva taka na evropskoj mapi, iako se ini da je proao najopasniji period od deset godina ratovanja, pustoenja i drutvenog propadanja ovog prostora, naroda koji ga naseljavaju i njihovih drava. Napisano je mnogo knjiga i uraeno studija i analiza,pa se ini kako je pojanjavanju te drame teko dati konstruktivan doprinos. Ipak postoje aspekti koji su do sada ostali nesagledani i mnotvo nepoznatih detalja koji mogu obogatiti spoznaju.

Haki tribunal za bivu SFRJ dobija sve znaajniju ulogu u objektivizaciji slike o predmetnom periodu, ali sam po sebi ima

ogranienja. Ova institucija je sebi prvenstveno stavila u zadatak utvrivanja line odgovornosti za zloine, subjektivizaciju krivice, i samo posredno moe nuditi premise za objektivne zakljuke o ukupnom

politikom i istorijskom kontekstu raspada SFRJ, politikim projektima koji su omoguili zloine, te mjestu i ulozi tradicionalnih institucija (vlada,

politike stranke i pokreti, crkva, akademija nauka , univerzitet, vojska, dravni mediji) balkanskih naroda u tim zbivanjima i procesima. Na prostoru bive SFRJ su se srela tri velikodravlja, srpsko, hrvatsko i albansko, kao i jedna tenja za stvaranjem islamske drave u djelu BiH i bar tri izrazito jake tenje malih naroda za nacionalnom dravom. Ono to je u datim okolnostima isplivalo na povrinu jeste nacionalizam, pa i faizam malih balkanskih naroda, iji je pojavni oblik bio straniji samom

injenicom da su ga prihvatile vladajue elite. Te elite nisu imale demokratske projekte za rjeenje krize, ve su kalkulisale sa sukobom i ratom kao realnom opcijom, bez obzira to im je retorika bila podeena za vanjsku upotrebu . .

Danas vidimo nedovoljnu spremnost kljunih inilaca svih balkanskih drava i drutava za postratno suoavanje sa prolou .

To moemo objasniti razliitim uzrocima koji se prepliu. Prepoznaemo tu krhke demokratske institucije, nedostatak

demokratskih tradicija , korupciju, gusto ispletenu kriminalnu mreu , isfrustriranost nasiljem i propagandom, viak populizma, katastrofalnu ekonomiju, niske moralne i kulturoloke standarde. Sve to ometa samospoznaju i spreava razumno svoenje rauna .

Ipak, pritisak spoljnih faktora (meunarodna zajednica), razvoj institucija civilnog drutva, rijetki nezavisni mediji , i strah drutvenih elita od meunarodne izolacije, utiu da suoavanje otpone.

Hako priznanje krivice od strane Biljane Plavi , kao i neka haka svjedoenja vanih ljudi o proteklim zbivanjima, na odreeni nain su napravili pukotinu u brani zavjere utanja i napravile prolaz za prodor istinitih injenica vezanih za ratna zbivanja. Jo izrazito jaki ratni lobi kombinovan sa organizovanim interesima da se ukupno srpsko drutvo konzervira , pokuava da zloine, kriminal i novu preraspodjelu stvorenu

9

na tom osnovu da predstaviti kao borbu za interese ukupnog srpskog naroda. Nita bolje i nita drugije nije u Hrvatskoj . U tom smislu postoji itav politiki , medijski i kriminalni pokret , jo tako ilav da prijeti , ubija i ne da nikakvo suoavanje sa prolou. Interpretacija injenica nije na potrebnom i za istinu neophodnom nivou, iako vrlo vani detalji izlaze na vidjelo. Tako znaajni vojni eksperti koji su bili u posmatrakoj misiji Evropske unije u Dubrovniku, otvoreno se pitaju zbog ega je JNA napadala Dubrovnik, a kada ga je ve napala zato ga nije zauzela. Ta

svjedoenja kau da Dubrovnik praktino nije bio branjen grad. Ako nije bilo logike u vojnikom smislu, onda se mora ozbiljno razmisliti kakva je bila politika logika te akcije, jer je upravo Dubrovik bio razlog preuranjenog meunarodnog priznanja Hrvatske.

Te injenice e svakako omoguiti i sveobuhvatnija nauna istraivanja i analize o fenomenima prvi put vienim i to sa istorijskog , politikolokog, sociolokog, etikog i pravno-krivinog aspekta.

Kompetentna istraivanja prvenstveno treba da daju odgovor na slijedea pitanja: kako su bila mogua tako grozna zbivanja , koliko su ta zbivanja bila pripremljena i kontrolisana od strane nacionalnih elita, koliko su .nacionalne elite bile meusobno kooperativne u kreiranju balkanskog zla, kada je otpoela priprema za raspad SFRJ , koje drutvene snage su bile nosioci tih priprema, ko su bili izvoai radova i zbog ega su primjenjena zloinaka sredstva u ostvarenju tih ciljeva.

Ovim tekstom imam namjeru da bacim malo svjetla na zbivanja u Kninu, Krajini, drugim dijelovima Hrvatske i njihovoj povezanosti sa zbivanjima u Republici Srpskoj, Beogradu i Zagrebu.

Nain na koji sam te stvari lino vidio, iskustvo iz kaveza razapetog izmeu Hrvatske , Franje Tumana i Srbije Slobodana Miloevia , moda nisu veliki doprinos istini , ali su svakako autentino proivljeno iskustvo i ta dimenzija nije upitna .

Upotrijebio sam za Krajinu pojam Kavez. Ona je to cijelo vrijeme rata bila . To je na neki nain i danas, osam godina po okonanju rata . Isti pojam i isti kriteriji se mogu upotrijebiti za itavu srpsku zajednicu u Hrvatskoj

Zato je Kavez najadekvatniji naziv ovoga teksta i moda je u taj pojam najvjernije sabijeno ono to se sa Krajinom i itavom srpskom zajednicom u Hrvatskoj dogaalo . U kavezu je idealna atmosfera za sve mogue manipulacije jer nema izbora . Rezultat sinhronizovanog napora Miloevia i Tumana, njihovih aparata sile i politikih policija je etniko ienje Srba iz Hrvatske, zloini protiv ovjenosti i unitavanje vrijednosti civilizovanog svijeta.

Kada je, ve daleke 1997. godine, Franjo Tuman podnosio Saboru Hrvatske izvjetaj o stanju drave i nacije, kao najvei rezultat svoje politike naveo je nestanak Srba iz Hrvatske i njihovo svoenje na minornu skupinu koja nikada vie u Hrvatskoj nee moi biti politiki subjekt. Iz

10

pragmatino politikih razloga nije pomenuo koliku je podrku za taj rezultat imao od svog vjernog saveznika Slobodana Miloevia.

Upravo e ovaj aspekt tragedije Srba iz Krajine i drugih dijelova Hrvatske biti centralni motiv ovog teksta. Toliko je u cijeloj prii zloinake prevare, da je komplikovano ono to je istina prihvatiti istinom. La je proglaena istinom i smjetena u sfere osJobodaJikog, domovinskog, patriotskog, dravotvornog, civilizovanog, umjesto da je razgoliena kao

najobiniji razbojniki dogovor, zloin nad mirom, zloin nad istorijom, zloin nad civilima i zloin radi enormnog bogaenja. Kod intelektualnog djela evropske javnost taj proces iji su osnovni pokretai i kontrolori Franjo Tuman i Slobodan Miloevi opisan je najee kao etniko ienje, poseban zloin protiv ovjenosti, ali je na alost u jednom dijelu te javnosti prihvaen i kao nuno zlo, kako bi se odnosi na Balkanu stabilizovali. Naravno da je prihvatanje rezultata zloina neastan in, ali to nije prvi put u istoriji da pragmatini interesi prevladaju nad elementarnim moralom. Zato se moglo dogoditi da upravo Franjo Tuman, Slobodan Miloevi i Alija Izetbegovi zajedno potpisuju mir u Dejtonu, a da im svjedoe i aplaudiraju najvii predstavnici svjetskih sila.

11

KRATAK ISTORIJSKI PREGLED EGZISTIRANJA SRBA U HRVATSKOJ

Prisustvo Srba u dananjoj Hrvatskoj registruje se od 14. vijeka, od kada datiraju i spomenici kao to su manastiri Krka, Krupa i Dragovi u Dalmaciji.

Naroito je intezivno doseljavanje u 16. i 17. vijeku iz Bosne, Srbije, Crne Gore i Hercegovine. Tako su Srbi postajali vojni faktor u austrijskoj odbrambenoj koncepciji naspram Turske, kroz Vojnu Krajinu koja je egzisirala do 1881. godine. U Vojnoj Krajini, Srbi su bili obavezni da brane prostor od turskih nadiranja, ali su imali , za ono vrijeme, znaajne privilegije koje su im omoguavale da ne budu u kmetskom zavisnom odnosu ve da uivaju vei stepen slobode i ekonomske nezavisnosti od tadanjeg seljatva u Austro-Ugarskoj.

Teritorijalno, Srbi su veinski naseljavali Sjevernu Dalmaciju, Liku, Kordun, Baniju, a u znaajnom procentu participirali u stanovnitvu zapadne i istone Slavonije. Imali su pet crkvenih eparhija. Krajem 19. i

poetkom 20. vijeka stvorili su znaajne nacionalne institucije, kulturna drutva, prosvjetne ustanove, tampana glasila, politike partije, privredna udruenja, banke, dakle sve ono to je znailo solidno nacionalno konstituisanje. Meu Srbima iz Hrvatske bila je popularna i iroko

prihvaena jugoslovenska ideja. Nju su prihvatali najpoznatiji I najznaajniji predstavnici srpskog naroda kao to je Nikola Tesla ili Milutin Milankovi, a ta ideja je bila kopa i prirodna tenja da srpski narod i bliski junoslovenski narodi ive u istoj dravi.

Politike stranke Srba iz Hrvatske imale su periode saradnje, ali i sukoba sa hrvatskim politikim strankama. Pred kraj 19. vijeka od najekstremnijih hrvatskih politikih faktora dobili su kvalifikativ remetilakog faktora koji je smetnja hrvatskoj samostalnosti i strano tijelo u nacionalnom hrvatskom biu.

Pamte se i dva politika sudska procesa poetkom dvadesetog vijeka protiv politiki eksponiranih srpskih predstavnika iz Hrvatske poznati pod nazivom Veleizdajniki proces i Frijdungov proces. Znaaj tih procesa se ipak vie vee za tadanje odnose izmeu Kraljevine Srbije i Austro-Ugarske, nego za srpsko - hrvatske odnose.

U prvom svjetskom ratu Srbi iz Hrvatske u velikom broju participiraju u dobrovoljakim jedinicama na strani Kraljevine Srbije, a protiv Austro-Ugarske i oduevljeno doekuju stvaranje Kraljevine SHS. Za taj angaman veliki broj porodica srpskih dobrovoljaca na strani Kraljevine Srbije e biti nagraen kolonizacijom u Vojvodinu , Makedoniju i na Kosovo. U novoj dravi koja ipak nije odgovorila svim njihovim potrebama i razvoju, Srbi iz Hrvatske su bili veinski politiki organizovani kroz Demokratsku stranku (1919-1924), da bi nakon odvajanja Pribievieve grupe, pristali uz Samostalnu demokratsku stranku (SDS) . Takoer ,

Paievi radikali su imali meu njima znaajan broj pristalica. Pribievi i njegovi demokrati bili su pristalice integralnog jugoslovenstva na tragu

13

politikog projekta Aleksandra Karaorevia . Radikali, meu kojima se naroito isticao po toj ideji Stojan Proti, i ija je osnovna politika parola bila Balkan Balkanskim narodima bili su protiv jugoslovenske drave i forsirali srpsku dravu koja bi objedinila srpske krajeve i srpske zemlje,

zalaui se da i Hrvati imaju dravu na svom etnikom prostoru. Meutim , Nikola Pai , lider radikalne stranke, suoen sa injenicom da bira izmeu vlasti prihvatanjem jugoslovenske ideje, na jednoj strani i opozicije uz insistiranje na nacionalnoj srpskoj dravi, kao pragmatiar je odabrao vlast, bez obzira to se i voa radikala u Vojvodini Jaa Tomi zalagao za to da Hrvate treba podrati da grade svoju dravu. Kasnije e Pribievi imati obrt u svojoj politici i stupiti u koaliciju sa najveom hrvatskom strankom, HSS. Nakon sukoba sa kraljem Aleksandrom Karaoreviem, on e biti interniran i proganjan . Optereena mnogim problemima, ta drava nije odgovorila na stvarne razvojne, nacionalne i socijalne potrebe naroda.

Drugi svijetski rat , njemako-italijanska okupacija, kao i stvaranje ustake NDH u tom okrilju, doveli su do najteeg mogueg stradanja Srba u Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini i Srijemu Egzekutori su bili hrvatski faisti, ustae, i za kratko vrijeme je pobijen veliki broj ljudi. Nestajala su

itava sela, ljudi ubijani na najmonstruoznije naine, osnivani koncentracioni logori, vreno nasilno prevoenje u katoliku vjeru, ruene crkve a u toj monstrum dravi Srbi bili ljudi van zakona.

Teko je rei koliki broj Srba je ubijen, koliki protjeran u Srbiju, a koliki preveden u katolianstvo, ali je uveliko provoen projekat hrvatskih ustaa poznat pod devizom treinu pobiti , treinu iseliti i treinu pokatoliiti". Jedino je italijanska okupaciona zona,prostor Bukovice i Ravnih Kotara bio

poteen genocida. Taj faistiki, ustaki teror izazvao je ustanak Srba u Hrvatskoj, a ustaniki pokret e se 1942. godine podijeliti na dva dijela . U Hrvatskoj je vei dio ustanika organizovan kroz partizanski antifaistiki pokret, a u Sjevernoj Dalmaciji, nekim dijelovima Like i na Tromei, egzistirao je i etniki pokret Partizanskom pokretu na podruju Hrvatske je priao znaajan broj Hrvata-antifaista. U njemu je srpsko prisustvo bilo zastupljenije sve do 1943. godine. etniki pokret je ostao izolovan na

tromei Like, Bosne i Dalmacije i sveo se na Dinarsku diviziju Momila ujia. etnici su u Dalmaciji imali ulogu u ustanku protiv NDH i ustakog terora, ali su kasnije saraivali sa italijanskim i njemakim okupacionim vlastima i primali njihovu pomo u oruju i hrani. Provodili su ograniene represivne akcije protiv hrvatskih sela u Dalmaciji i dijelu Dinare sa bosanske strane i obraunavali se sa ideolokim protivnicima, pripadnicima partizanskog pokreta i njihovim porodicama. U politikom smislu su bili vezani za ravnogorski pokret Drae Mihajlovia, ali je

Momilo uji imao potpunu autonomiju na terenu. Dominacija,a kasnije i potpuno rukovodstvo partizanskog pokreta od

strane komunistike partije uticao je na to da je u nju uao veliki broj Srba

14

iz Hrvatske. Ova injenica e odigrati znaajnu ulogu u politikom ivotu Srba iz Hrvatske u drugoj polovini dvadesetog vijeka .

Zbog zajednike borbe protiv okupacije i faizma, 1944. godine u Topuskom je donesen dravotvorni akt federalne Hrvatske u kome su Srbi bili konstitutivn i faktor, uz garancije ravnopravnosti sa Hrvatima i osnivanja i razvijanja nacionalnih institucija.

Osloboenje od faizma i stvaranje Titove FNRJ, Srbi iz Hrvatske, iako iscrpljeni ratom i stradanjima, doekali su sa velikim nadama. Iako su cijelo vrijeme trajanja te drave, krajevi u kojima su oni veinski ivjeli u Hrvatskoj bili ekonomski i komunikacijski nerazvijeni i zapostavljeni, tu dravu su doivljavali kao dobar okvir za realizaciju svojih nacionalnih, socijalnih i razvojnih tenji. Za uee u partizanskim jedinicama, Srbi iz Hrvatske nagraeni su poloajima u vojsci , policiji i dodjelom zemlje u agrarnoj reformi uglavnom u Vojvodini , gdje e ih u vlakovima bez voznog reda otii veliki broj naroito iz Dalmatinske Zagore i Like, ali i drugih podruja Hrvatske. O njima e drava voditi pristojnu brigu kroz sistem borake zatite, stipendija za kolovanje i jo nekih pogodnosti koje su iz tog sistema proizilazile.

15

POLITiKA KRETANJA MEU SRBIMA IZ HRVATSKE U DRUGOJ JUGOSLAVIJI (1945-1989)

Ovo pitanje je vano kvalitetno obraditi jer je u njemu sadran znaajan dio potencijala koji e uticati na kasnija tragina dogaanja i

praktinu nemogunost srpske zajednice u Hrvatskoj da prui adekvatan odgovor na raspad SFRJ i da artikulie autentian program kroz institucije nacionalne zajednice. Srbi iz Hrvatske su imali potvreno pravo na odravanje i razvoj nacionalnih institucija u Hrvatskoj. Prvi opti Sabor Srba iz Hrvatske odran je u Zagrebu 1945. godine i prema kazivanju

uesnika na njemu je bilo prisutno preko trideset hiljada ljudi. Donesena su za tu priliku prigodna dokumenta i deklaracije. Osnovano je kulturno drutvo Prosvjeta i tu se stalo. Eksperimenti i utopije koje je postratna vlast pokuavala da presadi iz sovjetskih udbenika na sve oblasti ivota nisu se primale i sistem je pribjegavao represiji . Otricu te represije su osjetila i trojica vodeih srpskih politiara u Hrvatskoj, Rade igi , Stanko

Opai i Duan Brki . Oni su se usudili da postave pitanje breg razvoja nedovoljno razvijenih i ratom razorenih podruja u Hrvatskoj u kojima su Srbi veinski ivjeli. Proglaeni su informbirovcima jer je to onda bila etiketa koja se lako lijepila, a teko skidala . Uhapeni su , a igi ak i ubijen na Golom Otoku . Slina stvar se dogodila na Kordunu 1944. godine kroz eliminaciju Veljka Koraa i jedne grupe intelektualaca. Meutim, ne bi trebalo donositi zakljuke kako je to bila iskljuivo hrvatska zavjera protiv srpskih interesa u Hrvatskoj. Prije bi se moglo rei da je to bio stil i nain na koji su onda zavravali ljudi koji nisu bili na liniji. Nacionalno je potiskivano u ime jugoslovenstva i ak je preovladavalo miljenje da u tome trebaju prednjaiti Srbi-komunisti. Uostalom, pod potpuno drugim objanjenjima diskvalifikovani su i Hrvati. Takoer , treba naglasiti da je

uee Srba u strukturama vlasti i partijskoj hijerarhiji u Hrvatskoj bio iznad njihovog uea u strukturi stanovnitva.

Generalno, do Brionskog plenuma odranog 1966. godine, na vlasti u Jugoslaviji i Hrvatskoj kao njenoj lanici, bila je tvrda , dogmatska struja, koja se zalagala za centralistiki ureenu dravu, koju je personalno oznaavao Aleksandar Rankovi. Meu srpskim kadrovima u Hrvatskoj on je uivao veliku popularnost, i njegovim padom na Brionskom plenumu ovi kadrovi su izgubili uporite. Taj dogaaj je ojaao pozicije nekih hrvatskih

komunistikih kadrova koji su se zalagali za veu samostalnost republika , pa ak izraavali nacionalistike i separatistike tenje. Za Titov nain vladanja bilo je karakteristino, da je on , kad god bi osjeao mogue probleme oko funkcionisanja Jugoslavije prilazio reformama koje su davale vie vlasti lanicama federacije, odnosno republikim partijskim elitama. Naravno, gledao je da u tim odnosima on ostane kljuni politiki arbitar.

Nakon Brionskog plenuma nastaju kadrovske istke i vri se priprema za preureenje drave sa osnovnom idejom ojaavanja poloaja i uloge federalnih jedinica. Poinje rad na ustavnim promjenama i 1968. godine

17

se na javnoj sceni vide pomjeranja do tada vrlo neobina za jednu komunistiku dravu. Partijski i dravni vrh u republikama, pa i sam Tito, postaju tolerantniji prema nosiocima ideja, i prema ponaanjima pojedinaca i grupa koji su odudarali od oficijelnog miljenja. Tako u Hrvatskoj grupa intelektualaca, meu kojima knjievnik i Titov lini prijatelj Miroslav Krlea, trae reviziju jezikog dogovora i pravo da knjievni jezik zovu nacionalnim imenom. Do tada se jezik zvao srpskohrvatski. Sve

ee su se mogli uti zahtjevi da republike samostalno raspolau deviznim sredstvima ostvarenim na svojoj teritoriji. Nosilac tih ideja postaje partijsko rukovodstvo Hrvatske, a simboli te politike su bili Savka

Dapevi i Mika Tripalo. Na poetku su oni imali Titovu podrku to je znailo da mogu radikalno postavljati zahtjeve o ustavnom preureenju . Kroz tri godine reformi u Hrvatskoj, vrlo buna i masovna je postala hrvatska nacionalistika struja , a na politikim skupovima , i nekim medijima mogle su se uti faistike poruke koje su kod Srba izazivale strah i strepnju. Pored toga , politike partijske elite pojedinih republika

poele su dokazivati kako su u situaciji da ih drugi eksploatiu. Tako se dogodilo da su Ekonomski instituti svih republika, po svjedoenju zagrebakog profesora Branka Horvata, 1970. godine uspjeli izraunati svaki pojedinano , da je njihova republika eksploatisana i u podreenom poloaju u odnosu na druge, to je bila logika vratolomija, jer se postavljalo pitanje ko je onda eksploatator.

Politiki predstavnici Srba iz Hrvatske se u opisanoj situaciji slabo snalaze. Neki, poput Sreka Bijelia , ponaaju se kao predstavnici hrvatske politike elite, dok Milutin Balti , Duan Dragosavac, Jovo Ugri i drugi, zauzimaju dogmatsku poziciju i trae obraun . Nakon velikih studentskih demonstracija u Zagrebu, taj obraun se desio decembra 1971. godine uz primjenu represije i velike partijske, dravne i privredne istke. Obraun je inicirao Tito lino , jer bez njegovog zahtjeva to, po tada

postojeoj politikoj tehnologiji , nije bilo mogue . Sljedee godine Tito e se obraunati sa liberalnim dravnim i

partijskim rukovodstvom u Srbiji i tako onemoguiti reforme koje bi vodile ka demokratizaciji drutvenog, politikog i privrednog ivota u Jugoslaviji.

Postavlja se pitanje ta su Srbi u Hrvatskoj mogli dobiti zapoetim reformama u Hrvatskoj, uz uslov da su pronali adekvatan politiki odgovor. Mogli su postii novi politiki sporazum sa predstavnicima hrvatskog naroda. Budui da je hrvatskoj politikoj eliti bio neophodan konsenzus za politike ciljeve koje su postavili , srpska pozicija za novi

politiki sporazum je bila povoljna. Pored toga, to je posebno vano naglasiti, liberalno partijsko rukovodstvo u Srbiji, na elu sa Markom

Nikeziem i Latinkom Perovi, imalo je jasan stav da ne vodi starateljsku politiku prema Srbima van Srbije, i posebno da misija Srbije nije da bude uvar Jugoslavije. Oni su smatrali da Srbija treba da se okrene sebi, te da

politiku i svaku drugu energiju usmjeri na vlastitu modernizaciju. Srpsko nacionalno pitanje oni nisu posmatrali kao dravno i teritorijalno, ve kao

i 18

demokratsko i civilizacijsko. Na toj pOlitikoj platformi, srpsko rukovodstvo bi u saradnji sa hrvatskim rukovodstvom nalo demokratsko rijeenje srpskog pitanja u Hrvatskoj, bez obzira na sudbinu Jugoslavije.

Meutim , u Hrvatskoj, Srbi nisu imali autentine ve oktroisane predstavnike, kao i Hrvati, tako da demokratsko razrjeenje konfl ikta nije bilo mogue . Bilo je pokuaja da se formira alternativa kroz kulturno srpsko drutvo Prosvjeta, ali je taj pokuaj bio neuspjean jer Prosvjeta za to nije imala kapacitete, a njene aktivnosti na vrijeme je blokirala politika policija , pa je ona posluila u obraunu koji je na

politikoj sceni Hrvatske usljedio. Bunije i neopreznije aktiviste Prosvjete su sudili zbog nacionalizma ili kanjavali profesionalnom degradacijom i partijskim kaznama, kako bi se dobio privid simetrije i lake prihvatila represija prema nepoudnom hrvatskom politikom faktoru .

Samo u navesti sluajeve prof. Svete Raenovia iz Knina koji je osuen na estomjeseni zatvor, ing. Momila Dobrijevia, koji je smjenjen sa mjesta direktora i profesionalno degradiran, i Srana

Rakovia, tada maturanta kninske gimnazije iskljuenog iz kole sa zabranom polaganja mature u Hrvatskoj.

Kljuni politiki mentori srpskih partijskih kadrova u Hrvatskoj bili su generali rodom iz Hrvatske, ratni kadrovi , poput oke Jovania , Rade Bulata, Nikole Vidovia, Duana Pekia, Joe Durbabe i drugih . Na izvjestan nain , oni su posredovali kod Tita da se dogode politiki obrauni. Rezultat je bio uklanjanje prve postave meu hrvatskim partijskim kadrovima, vei broj pravomono osuenih , veliki broj profesionalno degradiranih i moe se kazati da je to bio jedan po opsegu veliki represivni zahvat. Tano je da je na hrvatskoj politikoj sceni bilo mnogo politikog primitivizma, prijeteeg ovinizma i povampirenog ustatva na retorikoj ravni, i da je veina Srba obraun jedva doekala . Ispostaviti e se da je ukupna hrvatska politika elita koja je preuzela vlast 1990. godine bila podvrgnuta nekom obliku represije 1971. i kasnijih godina.

Ovim nemam namjeru davati popust onima koji su u okviru hrvatskog proljea bili nosioci destruktivnih , i faisoidnih projekata, a takvih je svakako bilo, ali je pod devizom borbe protiv tih projekata , poien i onaj dio elite okrenut demokratizaciji i liberalnim idejama ureenja drutva . Nakon istki u Hrvatskoj pristupilo se smjenjivanju liberalne partijske, dravne i privredne elite u Srbiji.

Intezivno se radilo na ustavnim promjenama, i od 1974. godine dolazi novi period. Ustavom od 1974. godine federalne jedinice su dobile vei stepen samostalnosti, a njihovi meusobni odnosi su se usaglaavali kroz SKJ . Ako bi se pojavili problemi tu je bio Tito kao vrhovni arbitar, i na taj

nain bi se razrjeavali problemi u funkcionisanju sistema. Rasle su i bile neskrivene elje za to veim stepenom samostalnosti meu federaln im jedinicama, ak do potpune nezavisnosti i bilo je oigledno da nakon Titove smrti slijede veliki potresi .

19

U Hrvatskoj je Ustavom iz 1974. godine srpska zajednica ostala konstituentom drave, ali njeni politiki predstavnici tu injenicu nisu uopte registrovali, osim kada bi na dnevnom redu bio kadrovski raspored.

Kljune pozicije su drali oni kadrovi koji su se istakli u obraunu sa hrvatskim proljeem. To su Duan Dragosavac, Milutin Balti , Jovo Ugri , uro Kladarin , Tode uruvija , sve ratna ekipa , uglavnom dogmatsih gledanja i ideoloke iskljuivosti. Njima se ne moe odrei sposobnost dobrih tehnologa vlasti , ali je isto tako bilo potpuno jasno da su oni bez vizije o tome to nakon Titove smrti, eka Jugoslaviju , Hrvatsku i Srbe u Hrvatskoj.

Potrebno je rei da je sedamdesetih godina poelo ulaganje u krajeve u Hrvatskoj koje su nastanjivali Srbi. Investiralo se u infrastrukturu, privredu i drutveni standard. Ovaj period se pamti po obrazovnpj ekspanziji. Veliki broj mladih ljudi sa tog prostora se kolovao i zavravao fakultete. Meutim, u nacionalnom smislu pravila se idilina atmosfera beskonfliktnosti, gurani pod tepih svi problemi i protivrjenosti. Tako je 1980. godine aktom Ministarstva prosvjete Hrvatske ukinuta posljednja srpska institucija , kulturno drutvo Prosvjeta kao nepotrebno i suvino. To je obrazloeno njenom neaktivnou , ali su poslane jasne poruke srpskoj zajednici da joj ne trebaju posebne nacionalne institucije.

Srpska dravna i partijska elita u Hrvatskoj je postala uvarom ideoloke istoe srpske zajednice. Takva politika je ostavila posljedice. Jedan od indikatora je popis stanovnitva iz 1981. godine gdje se u Hrvatskoj vie od tristahiljada graana izjasnilo kao Jugosloveni. Najvei dio ovako opredjeljenih bili su Srbi.

Titova smrt je zbunila vlast u bivoj SFRJ, kao i vlast u Hrvatskoj. Odmah je poslana politika poruka: / pos/ije Tita- Tito . To je trebalo da znai da se nita bitno nee mijenjati. Meutim, bilo je jasno da se ulazi u period ili nove transformacije SFRJ ili njenog raspada. Ve 1981. godine

poinju demonstracije Albanaca na Kosovu sa jasnim politikim zahtjevima za samostalnost. Iz Slovenije se, preko ve uspostavljene alternativne scene, formuliu zahtjevi za veom samostalnou i potrebom pribliavanja Evropi. Iz Srbije se trai promjena ustavnog poloaja pokrajina. Jedino se uti u BIH i Hrvatskoj. Srbi u Hrvatskoj su u politikoj letargiji. Jedina politika poruka njihovih predstavnika je da se ne talasa i da se uva Titova Jugoslavija. Nema novih ljudi. Istaknute pozicije dre, uglavnom, stari kadrovi. Jedino se u privredi pojavljuju novi ljudi koji poinju graditi politiku karijeru. Najistaknutiji predstavnici te grupacije su Borislav Mikeli, Milo Petrovi, Marko Milak, Milan Pavi i jo jedan broj direktora velikih drutvenih preduzea . Iako je u njihovoj politikoj aktivnosti bila uoljiva tehnokratska crta, nisu se bitno razlikovali od

postojeeg partijskog establimenta. Kada bi se partijskoj nomenklaturi uinilo da ima pokuaja formiranja

alternative, odmah se zauzimao odbrambeni gard. Tako su u listu Komunist, 1984. godine objavljei zakljuci sa MOK Dalmacije u kojima se

20

oznaavajU pOlitike aktivnosti dr Jovana Rakovia. Vrlo otro mu se zamjera za druenje sa nekim beogradskim intelektualcima i naroito zbog nastupanjima u programu beogradske televizije. Ne vidi se iz tog teksta konkretni politiki angaman niti neto sporno, ali se tvrdi da ak i to ugroava ukupne prilike. Dakle, sve to je iskakalo iz utvrene matrice predstavljalo je opasnost. To je pokazivalo koliko je drutvo bilo na slabim nogama, i koliko je nespremno da se na adekvatan nain mjenja i pronalazi odgovore na pitanja koja su se otvarala.

Jedna od vidljivih posljedica takve politike, bile su manifestacije nacionalizma na sportskim terenima, naroito kada su u Hrvatskoj igrale ekipe iz Srbije, ili pak unutar Hrvatske, gdje je nacionalna pripadnost ekipa bila prepoznatljiva. Sve ee su se uli povici cigani, etnici, ustae i nikakva zauenost medija i politiara nad tim pojavama nije bila od

pomoi. Bliio se dan kada e to divljanje izai iz stadionskih zidina i preplaviti druga, za drutvo mnogo opasnija mjesta.

Glasovi razuma su na to ukazivali. Njih je bilo i meu Srbima i meu Hrvatima. Ne mogu, a da ne spomenem veliko novinarsko ime, Juga Grizelja, koji je sa iskrenim uvjerenjem ukazivao na zlo koje se pribliava.

Meutim, dominantan politiki stav je bio ignorisanje problema i jedna nerazumna pasivnost.

Kada je u Srbiji, 1987. godine na vlast doao Slobodan Miloevi, srpska partijska elita u Hrvatskoj se uznemirila. Treba rei da su oni ispravno Miloevia doivjeli kao opasnost po vladujuu strukturu u Hrvatskoj i kao nekoga ko e dati politiku legitimaciju hrvatskim nacionalistikim krugovima koji su se zalagale za potpunu hrvatsku dravnu samostalnost. Usljedio je tragini nedostatak bilo kakve politike incijative od strane vladajuih krugova u Hrvatskoj, poznat jo kroz kolokvijalni, medijski naziv hrvatska utnja. Agresivnost Miloevieve antibirokratske revolucije iskazane ne samo kroz medijsku akciju i buku ve i kroz jasno vidljiva praktina nastojanja i ambicije da SFRJ i drutvo

preureuje po svom modelu, institucionalno i vaninstitucionalno kako se znalo govoriti, usmjerilo je energiju skoro svih nesrpskih faktora u SFRJ na nacionalnu zatitu od te opasnosti.

To je oznailo i kraj postojeeg naina upravljanja u Hrvatskoj. Ideologija i posebno praksa dotadanje vlasti inila se potroenom, i na scenu dolaze, a ko bi drugi u tim prilikama nego nacionaistike i

ovinistike snage liene bilo kakve volje da u svojim programima i politikim projektima imaju mjesta za demokratske kompromise. Tako je napravljena najgora mogua politika alternativa onome to smo do tada imali, i to u federalnim jedinicama od kojih je u najpretenijoj mjeri zavisila sudbina SFRJ. Po sistemu spojenih sudova istovjetna atmosfera je preslikana u BIH. Pravi motor i pokreta ovakvog naina formiranja nove

politike scene i novih nacionalistikih, rigidnih elita bio je Slobodan Miloevi.

21

Srbi iz Hrvatske su za takav razvoja dogaaja bili nespremni. Nisu imali ni jedne nacionalne institucije, ni najminimalnijeg politikog programa, ni najblaeg oblika konstituisane politike zajednice, nieg! Do tog momenta, sve pobrojano, tako potrebno svakoj zajednici, naroito manjinskoj , bilo je i nelegalno i nepoeljno, ak kriminalno. Politike poruke hrvatskih nacionalista bile su zastraujue, sjeanje na stradanja u drugom svjetskom ratu vrlo traumatina. Zbog toga u obinom narodu, u srpskim masama u Hrvatskoj, Slobodan Miloevi se poinje doivljavati kao potencijalni spas, kao neko sa jasnom voljom da zatiti sve Srbe ma gdje oni bili. Vrlo brzo postao je oboavan, neka vrsta politikog idola. Njegove slike ule su u domove bivih partizana i bivih etnika, ateista i vjernika, svetenika i policajaca.

Prva jasna promocija Miloevievog prisustva u Hrvatskoj viena je 28. februara 1989. godine kada su u Kninu, ali i u jo bar desetak mjesta u Hrvatskoj odrani skupovi podrke Miloevievim aktivnostima na Kosovu( istovremeno je u Beogradu trajao veliki miting na kome je Miloevi

obeao hapenje Azema Vlasija i to sutradan zaista i uradio). Ali, o protagonistima antibirokratske revolucije u Hrvatskoj govoriemo u posebnom poglavlju.

22

KAKO JE ANT/BIROKRATSKA REVOLUCIJA UVEZENA U HRVATSKU

Dolazak Slobodana Miloevia na vlast u Srbiji i nain na koji je on poeo da govori o aktualnim problemima drutva, taj populistiki, redukovani jezik koji je sugerisao da je ureivanje drutvenih i dravnih poslova neto sutinski jednostavno i lako ako se ujedini energija naroda i ako se krene u realizaciju, djelovao je omamijujue za najire srpske slojeve na podruju bive SFRJ.

Duboka frustriranost naroda dogaanjima na Kosovu, besplodnim pokuajima tadanjih elita da nau odgovore na sutinska pitanja opstanka drave i otvaranja perspektive drutvenog razvoja, te ve pretei znaci raspada zemlje po nacionalnim avovima, uticali su presudno da

Miloevi bude shvaen kao mogui spasilac i da je put koji on oznaava upravo put spasa. Miloevi je kao svoje glavne protivnike na putu ka konsolidaciji drutva i drave oznaio kao birokratiju, a to ime su dobili oni djelovi estabilimenta koji se sa njim ne slau. To je znailo da najprije u Srbiji takvi moraju biti uklonjeni, a onda treba ii dalje, i to kroz institucije ali i vaninstitucionalno, pritiscima, pretnjama, na ulici, kako god, jer cilj opravdava sredstvo. Taj projekat imao je radni naziv antibirokratska revolucija. Svaka revolucija ima svoje vojnike, svoj prvi ealon i Miloevi se potrudio da svoju udarnu pesnicu u prvoj etapi osvajanja vlasti dobro organizuje. Najodaniji i najistaknutiji lanovi tog pokreta zaduenog za vaninstitucionaine pritiske bili su sastavljeni od Srba sa Kosova i Srba iz Vojvodine, uglavnom kolonista poslije drugog svjetskog rata, i njihovih potomaka. Dva mjesta koja se mogu oznaiti kao centri tog pokreta su Kosovo Polje i Nova Pazova. Kao najistaknutiji i u javnosti najeksponiraniji predstavnici pojavili su se Miroslav olevi, Bogdan Kecman, Jovan

Glamoanin, Mirko Jovi, ali bilo je jo na stotine tih aktivista spremnih da odlaze gdje je god trebalo neto pokrenuti, uzbuniti i obaviti. Sjedali bi u autobuse, uzimali zastave, transparente, kostime i odlazili na zadatak. Funkcioneri pod ijim bi se prozorima pojavili podnosili su ostavke Policija ih je tolerisala, ak bi se moglo rei da je sa njima bila saradijiva.

Radi jasnog pristupa treba naglasiti da Miloevi nije samonikla pojava. Godinama, moda i itavih desetak godina prije njegove pojave vrena je priprema za vostvo kakvo je on upranjavao. Nacionalna kulturna i nauna elita, crkva i mediji su kroz stvaranje atmosfere ugroenog srpskog naciona, pojaanog zaista neadekvatnim ustavnim poloajem Srbije u Ustavu iz 1974. godine, idealizovanja vlastitih nacionalnih osobine, proizvodnju istorije i zagledanosti u prolost, aktiviranjem i politikom instrumentalizacijom nacionalnih mitova ( narod neba, Nebeska Srbija, najstariji narod, zlatne kaike dok su drugi jeli rukama J, pripremili teren za dolazak onoga ko e izgovoriti poeljne rijei. I kada je Slobodan Miloevi, aprila 1987. godine u Kosovu Polju izgovorio onu uvenu reenicu Niko ne sme da vas bije, mogao je odmah i bez

23

velikih napora uzeti sve moi nacije u ruke i zaploviti na nacionalnom talasu.

Mnogo pominjani Memorandum SANU, koji je objavljen u javnosti septembra 1986. godine praktino je bio raspisani konkurs za politikog i nacionalnog vou sa jasnom misijom spaavanja ugroenog srpstva najprije od ostalih naroda u SFRJ ali i od meunarodne zavjere. Najistaknutiji knjievnici , akademici i slikari su po Miloevievom ustolienju , prosto pourili davati ocjene o njemu kao istorijskoj linosti , kao najznaajnem srpskom politiaru 20. vijeka , kao onom koji dolazi ispraviti sve nepravde. On je bio njihov favorit i njihov produkt u isto vrijeme. Godinama ranije, kroz najrazliitije sadraje, kroz kulturu, prozu, poeziju, knjievne asopise, pozorine predstave, javne tribine, kroz itav jedan pokret u medijima, u SANU u SPC, prosto se vapilo za tipom

vostva koje je Srbija dobila Miloevievom pojavom. Najvei autoritet u poslu stvaranja atmosfere za Miloevievu pojavu bio je Dobrica osi, u tim krugovima rado nazivan ocem nacije.

Projekcija voe irila se van Srbije svuda tamo gdje su Srbi ivjeli. To se jasno moglo vidjeti u listu Politika i kultnoj rubrici Odjeci i reagovanja, rubrici koja je bila neka vrsta biltena antibirokratske revolucije. List Politika je kroz 1988. godinu postala ubjedljivo najitanija novina meu Srbima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine . Probrani itaoci-autori davali su svoj prilog teoriji i praksi antibirokratske revolucije i bivalo je u njoj sve vie autora iz Hrvatske. Prvi je, ini mi se bio objavljen tekst penzionisanog pukovnika iz Zadra Bogoljuba Popovia. Nakon toga tekstove objavljuju Marko Dobrijevi, Petar tikovac, Veljko Kneevi , Svetozar Borak, Josip

Nikolajevi i jo mnogi drugi. Da pisanje tih tekstova nije samo stvar elje italaca-autora , potvrdie mi primjer Marka Dobrijevia koji se nekoliko puta pojavio kao autor. Znajui da su njegove sposobnosti pisanja prilino skromne pitao sam ga koliko dugo je pisao jedan obiman, upravo objavljeni tekst. Bez ustezanja mi je odgovorio da to pie onaj ko zna, a on samo potpisuje jer se sa tim stavovima slae. U tim tekstovima , poput Markovog, otrica je bila upuena na raun rukovodstava u Hrvatskoj koje ne podrava Slobodana Miloevia i tako dovodi u pitanje opstanak SFRJ. Teite antibirokratske revolucije u Hrvatskoj pomjerao se na Knin,

naroito na znaajna preduzea . Vrlo brzo formira se jezgro tog pokreta u najveem preduzeu TVI K, i upravo e radnici toga preduzea odigrati glavnu ulogu u svim masovkama, mitinzima i javnim manifestacijama. Tome su pogodovale i potpuno neracionalne reakcije vlasti i medija u Hrvatskoj . Tako su ve poetkom 1989. godine krenuli mitinzi u Kninu, i u njihovoj organizaciji se osjetilo prisustvo Miloevievih ljudi. Na februarskom mitingu 1989. godine glavni govornici su bili Jovo Opai i Simo Dubaji , koji dolaze u medijski fokus. Simo Dubaji daje splitskom dopisniku Vjesnika , Miroslavu Iviu opiran intervju pod naslovom Ja sam srpski nacionalist u kome predlae da se o buduem ureenju drave dogovore srpski i hrvatski nacionalisti. To je po mom sjeanju bila

24

prva javna elaboracija potrebe da se dogovore nacionalisti o tome kako u budunosti treba da izgleda sudbina SFRJ i Hrvatske.

Kroz 1989. godinu, antibirokratska revolucija i njena ideologija je najmasovnije promovisana na crkvenim zborovima, naroito uDalamaciji . Ti dosta masovni zborovi bili su parada kia i neukusa. Slike sa likom Slobodana Miloevia i razliiti upotrebni predmeti sa njegovim likom,

muzike kasete i novokomponovane pjesme, razliita literatura i kojeta jo, bile su glavna ponuda tih zborova, kud i kamo znaajnija od liturgije. Sticao se utisak da hrianske vrijednosti ne igraju nikakvu ulogu, bilo je vano samo nacionalno ispoljavanje, potpuno omeeno likom i djelom Slobodana Miloevia. Postavlja se pitanje: ko je u Hrvatskoj, i posebno u Dalmaciji vodio taj pokret, i da li je taj pokret bio hijerarhizovan. Vrlo je teko tu dati decidan odgovor. Taj pokret nije imao neke pretjerano vidljive organizacione oblike, a nadilazio je spontanitet. Ne moe se rei da je to , radila organizacija odreenog imena, niti pak da tu organizaciju predstavlja taj i taj ovjek .

Kljuni dogaaj za promociju antibirokratske revolucije u Hrvatskoj zbio se 9. jula 1989. godine, prilikom obiljeavanja 600-godinjice Kosovske bitke. Manifestacija je odrana kod crkve Lazarice u Kosovu kod Knina i njen formalni organizator je bilo tadnji RKSSRN Hrvatske. Pokroviteljstvo su tada jo uvjek vladaj ui komunisti htjeli iskoristiti na nai n da se predstave i kao nacionalno svjesni i tolerantni , ali i da amortizuju mogue izlive nezadovoljstva njihovom politikom. Dvije nedjelje ranije odrana je velika proslava istim povodom u Kosovu Polju, na Gazimestanu, kojoj je prisustovalao preko milion ljudi i gdje je Slobodan

Miloevi odrao onaj uveni govor u kojem je najavio da e se stvari vjerovatno rjeavati i oruano ako ne budu mogle nikako drugaije. Samo iz Dalmacije na Gazimestan je putovalo nekoliko hiljada ljudi. Dan ranije na inicijativu iz Beograda, u Kistanjama, osnovano je kulturno drutvo Zora, za koje je s obzirom na osnivae i pregrijanu , incidentnu atmosferu u kojoj se dogaala osnivaka skuptina moglo pretpostaviti da se nee pretjerano baviti kulturnim pitanjima .

Na kninskom Kosovu okupilo se vie desetina hiljada ljudi. Stigli su gosti sa Kosova i Nove Pazove, najmilitantniji i najeksponiraniji promoteri antibirokratske revolucije , ali i iz ostalih krajeva , jo nekoliko dana ranije . Bio je to skup Srba iz cijele Hrvatske, i oficijelni program proslave je nesmetano tekao u prijepodnevnom djelu , ali popodne su incijativu preuzeli protagonisti antibirokratske revolucije . Prekinuli su nastup estradnih zvijezda novokomponovane muzike ljubavnog sadraja . Okupiravi binu, kostimirani momci iz Nove Pazove i sa Kosova , potpomognuti domaim snagama, na rukama su donijeli svog govornika , Jovu Opaia , koji se ve afirmisao nastupom na kninskom februarskom mitingu, i koji je dan ranije izabran za predsjednika kulturnog drutva Zora u Kistanjama. Opai je iz depa izvukao papir sa pripremljenim govorom i

proitao ga prije nego su se organizatori sjetili da i skljue struju . Nakon

25

F

l

toga prekinut je organizovani dio proslave , a neformalni je nastavljen u brojnim ator-kafanama. Kosovijani i momci iz Nove Pazove su jo isto vee organizovanim prevozom otili svojim kuama, a nastavak prie o proslavi kosovske bitke nastavljen je kroz medije i novu dramatiku koju su priredili organi vlasti u Kninu i Hrvatskoj.

Zagrebaka televizija je isto vee u svim informativnim emisijama kao udarnu vijest javljala o incidentu na manifestaciji , a dominirali su kadrovi kostimiranih momaka iz Nove Pazove, sa dugakim crnim bradama, ajkaama, ak i gunjevima, bez obzira na paklenu vruinu. Slike su bile nadrealne i zastraujue . Kod crkve Lazarice je taj dan temperatura bila preko etrdeset stupnjeva celzijusa u hladu .

Ve sutradan je uhapen Jovo Opai i dvadesetak lokalnih momaka koje je policija primjetila u njegovoj blizini analizirajui video snimke. Oni su vjerovatno pomagali scenarij njegovog dovoenja na binu i stvaranja opte konfuzije. Opai je suen u krivinom postupku , a ostali uhapeni su odleali po nekoliko nedjelja zatvora koji im je dosuen u prekrajnom postupku. Ali nisu utali ni beogradski mediji. Veliali su skup i kritikovali organe vlasti u Hrvatskoj zbog spreavanja narodne incijative da jasnije izrazi stremljenja Srba u Hrvatskoj. Politika objavljuje neodrani govor dr Jovana Rakovia, to je vrlo neobino, ali je upuenima mogao biti pouzdan znak da e u buduim dogaanjima dr Rakovi imati znaajnu ulogu. Naime, dr Rakovi je trebao govoriti na tome skupu, ali su organizatori to odbili i on nije bio u programu manifestacije.

Skup od 9. jula, 1989. godine, na posredan nain odredio je sudbinu jednog divnog ovjeka i humaniste, prof. Ivana kovrlja iz Drnia. Profesor kovrlj, inae Hrvat po nacionalsti, poznati pjesnik i kulturni radnik, zalagao je sav svoj autoritet za zajednitvo Hrvata i Srba. Posebno je bio na meti hrvatskim nacionalistima jer ih je javno kritikovao, pa bio i podsmjeljiv prema njihovim nastojanjima za etniki istom dravom i

tisuljetnom kulturom. Preko komisije za kulturu SSRNH bio je ukljuen u organizaciju obiljeavanja kosovske bitke, i taj dan je bio prisutan kod crkve Lazarice. Kada je vidio sve manifestacije prostakluka, provale najniih strasti i oito prepoznao jednu politiku koja na svom putu valja i gazi zdrav razum, zapao je u depresiju i zavrio u bolnici gdje je mjesec dana nakon toga izvrio samoubistvo. Poznavajui ga, vjerujem da se na taj korak odluio jer je prepoznao ogromno zlo koje se pribliavalo velikom brzinom i odluio da tome ne prisustvuje.

Isto to ljeto, na dalmatinskoj obali, sreu se jasne manifestacije hrvatskog nacionalizma. Zidovi su puni grafita o ugroenosti Hrvatske, o potrebi odbrane Hrvatske, ima i zlosutnih ustakih poruka, ali i sluajeva fizikog ugroavanja turista iz Srbije.

U Drutvu knjievnika Srbije poinje manifestacije odbrane Jove Opaia. Po ve uhodanoj metodologiji, Marko Dobrijevi je u Beograd donio glas da Opai u zatvoru trajkuje glau, i seanse u Francuskoj 7 su

26

odravane svake veeri. Taj pritisak je pomogao da Opai bude puten iz zatvora i da represija nad njim prestane.

Pored Knina, pokuano je da se aktivnosti antibirokratske revolucije intezivnije plasiraju na Baniji i na Kordunu. Pripremljen je jedan skup u Karlovcu, koji je samo polovino uspio. Na Petrovoj gori je zakazan drugi skup i taj je privukao panju i okupio puno ljudi. Njegova specifinost je bila u tome to je glavni govornik bio jedan penzionisani general, ali i po tome to organizatori nisu dali govoriti Jovi Opaiu. Tu se moglo naslutiti da pokret ima svoju lijevu i desnu struju. Na Petrovoj Gori nije bilo ikonografije viene na kninskom Kosovu, ali se osjeao duh Slobodana Miloevia.

Antibirokratska revolucija je nastanila i druge djelove Hrvatske gdje su Srbi ivjeli, naroito u Istonoj i Zapadnoj Slavoniji. Hrvatski nacionalisti su bili ve vidljivi po cijeloj Hrvatskoj i strukture vlasti su imale sve manji i manji uticaj. Vei dio estabilimenta je preao na stranu nacionalista osjeajui da je to opcija budunosti.

Kada je u novembru 1989. godine pao stvarno i simboliki Berlinski zid, bilo je jasno da e sistem u SFRJ biti promjenjen i da je pitanje dana kada e se to dogoditi. Te iste godine, 29. novembra, u Zagrebu je odran masovni skup na kome je zatraena promjena, i gdje su dominirali simboli hrvatskog nacionalizma, pa i faistiki ispadi, to su Srbi mogli shvatiti kao pretnju.

Uskoro, potpuno oekivano, propadaju kongresi SKJ. U Hrvatskoj se najavljuju viestranaki izbori. Uskoro Sabor Hrvatske donosi set Zakona da bi se moglo ui u politiku utakmicu viestranakih izbora, a politike stranke sa hrvatskim predznakom ili su osnovane ili se osnivaju. Prvu

politiku stranku u Hrvatskoj osnovao je bivi general, bivi hrvatski proljear i bivi politiki zatvorenik, Franjo Tuman, jo u februaru 1989. godine. Veina stranaka u Hrvatskoj nastaje na nacionalnoj osnovi. Multinacionalan je ostao jo samo SKH i SSH, stranka nastala iz biveg socijalistikog saveza. Tadanje politiko rukovodstvo SKH, Ivica Raan i drugi, nisu bili omiljeni meu Srbima iz Hrvatske, kao ni meu Hrvatima.

Poelo je veliko osipanje lanstva i prelazak u druge stranke. SSH (Socijalistika stranka Hrvatske), osnovana je od strane biveg rukovodstva SSRNH. Njen predsjednik je bio eljko Maar, politiar proevropskih, modernih nazora, ali u politikom loncu kakav je tada bila Hrvatska, ta opcija nije imala izgleda na uspjeh, iako je na prvim izborima 1990. postala parlamentarna stranka. Srbi iz Hrvatske su 17. februara 1990. godine u Kninu osnovali SDS. Predsjednik te stranke je postao dr Jovan Rakovi, a u najue rukovodstvo stranke uli su razi iti ljudi, ali i znaajan broj onih iz ve pominjanog anti birokratskog revolucionarnog pokreta. U najue stranako rukovodstvo uli su: Jovo Opai, Duan Zelembaba, Bogoljub Popovi, Branko Popovi, Marko Dobrijevi, Zdravko Zeevi, Vlado Ivkovi, dr Vojislav Vukevi, Ilija Sai, Veljko Dakula, Goran Hadi, Boro ivanovi, Petar tikovac, Branko Peri,

27

l

Branko Marjanovi i drugi. Stranka je vrlo rano pokazala da e nastojati da po sistemu tuk na utuk parira HDZ-u i Tumanu .

Nakon HDZ-ovog kongresa u Lisinskom, odranog 24. februara 1990. godine, koji je bio jedna izrazito nacionalistika, ak faistika predstava, slijedila je montirana pria o tobonjem atentatu na Tumana prilikom predizbornog skupa u Benkovcu. Da ne bi zaostali u pravljenju atmosfere netrpeljivosti i sukoba u istom gradu, i srpska strana izreirala je scenu pokuaja klanja mladog aktiviste SDS-a Miroslava Mlinara. Kasnije e se ispostaviti da je taj Mlinar folirao , dobro iskoristio cjelu stvar, naplatio svoju ulogu i nestao iz Benkovca. Od njega se ogradio i Rakovi lino . Mlinar je kasnije dolazio u Srbiju iz kao lider dijaspore u Australiji lojalne

Miloeviu . Djelovanje antibirokratske revolucije u Hrvatskoj zavrilo se osnivanjem politike stranke i zapoela je nova faza u kojoj e osim politike dimenzije u prvi plan isplivati ona traginija , oruana faza. U oruanoj borbi nee

uestovati SDS, ali e se ispostaviti da e doprinositi izgradnji atmosfere koja je svakodnevno poveavala nivo energije potrebne za rat. Pria o SDS nije jednoznana. Ono to se u njenom politikom djelovanju moglo vidjeti je injenica da su joj ljudi masovno prilazili i da je nosila osobine nacionalnog pokreta. Rakovi kao lider stranke, vei dio rukovodstva i lanstva , bili su demokratski opredjeljeni , meutim razvoj dogaaja jaao je onaj ekstremniji i od Beograda direktno zavisni dio stranke. Treba naglasiti da je dr Rakovi odlazio u Banske dvore i traio politiko rjeenje srpskog pitanja u Hrvatskoj . On je poslao, na stranake razgovore sa HDZ-eom, funkcionere stranke , dr Voju Vukevia , Veljka Dakulu, Iliju Saia , Duana Eimovia i Gorana Hadia . Bez obzira na ova nastojanja meunacionalni odnosi u Hrvatskoj su se ubrzano uruavali. HDZ je nepomirljivo ostajala na svojim polaznim pozicijama, a znaajan dio jastrebova u SDS-u nije bio oduevljen idejom traenja umjerenih rjeenja . Ta struja je imala zavisan odnos prema Miloeviu i bila sklonija politici koju je zastupala SPS, nego stranka kojoj su pripadali. Prosto, podrazumjevala se ta zavisnost i odsustvo autentinosti. Autentinost je

ak u jednom djelu stranke definisana kao neka vrsta neprilinog ponaanja ravna izdaji , jer je vladala teza da ni jedan dio srpskog naroda ne moe imati svoje posebne interese. Priznavao se samo jedan nacionalni interes i vjerovalo da je to ona politika koju zastupa Slobodan

Miloevi . Samo se to, i nita drugo, podvodilo pod ispravnu nacionalnu politiku. Sam Rakovi je shvatao opasnost od takve vrste politikog miljenja i od te realnosti, pa je pokuavao da to mijenja , ali tu vie nita nije bilo mogue promjeniti . Na urevdan 1991 . godine, uzapaljivoj atmosferi u kojoj je masa traila oruje pred komandom kninskog korpusa, doslovno je rekao: Ja neu da vas vodim u rat, ja u da vas vodim u mir . Logika rata je prevagnula, a kljueve u rukama drali su oni kojima je rat trebao. Ali ne samo kljueve nego i due ljudi. Psihijatri vie nisu bili od

pomoi.

28

POLITiKO ORGANIZOVANJE SRBA IZ HRVATSKE I POLITiKE PRILIKE U 1990. GODINI

Prva i jedina politika stranka sa srpskim nacionalnim predznakom u Hrvatskoj osnovana je, kako smo ve napomenuli u Kninu , 17. februara , 1990. godine. Njen osniva i predsjednik bio je dr Jovan Rakovi, a znaajan dio stranakog rukovodstva i infrastrukture inili su ve istaknuti aktivisti antibirokratske revolucije, pokreta koji je preplavio Srbiju i iji je

politiki simbol bio Slobodan Miloevi. Iako u Srbiji nije jo bila legalizovana viestranaka politika scena, zapoelo je osnivanje stranaka, i poetkom februara je osnovana Demokratska stranka. Demokratsku stranku su osnovali intelektualci meu kojima je bio i vei broj profesora univerziteta, i neki akademici. Na pripremnim skupovima na kojima jo nije ni bilo jasne vizije o stranci, plasirana je ideja da stranku treba osnovati i u drugim republikama, tamo gdje ivi srpski narod kako bi ona bila sposobna da artikulie politike tenje srpskog naroda . Kada je u Knin stigao prvi glas o pripremama za osnivanju stranke, negdje pred kraj januara 1990. godine, govorilo se da e stranka nositi ime demokratska stranka i da e biti dio jedinstvene stranke, odnosno da e joj centrala biti u Beogradu.

Meutim, ve poetkom februara stiglo je objanjenje da to treba biti stranka koja e u nazivu nositi prefiks srpska i da svakako mora odraziti tu dimenziju u politikom prostoru Hrvatske, a da e biti potpuno samostalna u svojoj organizaciji i politikom djelovanju.

Stranka je osnovana u Kninu, na trgu, pred vie hiljada ljudi i u atmosferi koja je neodoljivo liila na antibirokratske mitinge. Za predsjednika je aklamacijom izabran dr Jovan Rakovi, a na isti nain su

prihvaena sva druga akta stranke. Taj populistiki milje, istovjetan onom iz antibirokratskog perioda e od tada pa na dalje stalno pratiti stranku. Nije bilo jasno kakva je njena formalna struktura, ta tano radi koji organ, koliko lanova ima glavni a koliko izvrni odbor, ko se bira a ko kooptira , i slino . Znalo se jedino ko je njen predsjednik, kakav je njen amblem i gdje joj je sjedite. ak ni amblem nije nastao mimo Beograda, ve ga je odatle u Knin donio oko Majstorovi , koji je kasnije priao da je on autor amblema iako nije poznato da ima likovnih sklonosti.Najvjerovatnije je to rjeio neko od beogradskih slikara, a iz praktinih razloga autorstvo ostalo tajna. Dr Jovan Rakovi je medijski vrlo uspjeno promovisao stranku. Njegove fotografije su ispunjavale naslovne strane svih novina, bez izuzetka, a TV i radio stanice otimale su se za gostovanje i intervju .

Izbori u Hrvatskoj bili su zakazani za 20. april , 1990. godine. Valjalo je odmah ui u intezivnu pripremu za kandidovanje i kampanju, ali SDS zbog organizacionog haosa za to nije bila spremna. Na prvom sastanku izvrnog odbora na kome je trebalo formirati izborni tab i odrediti izbornu strategiju, generalni sekretar stranke doao je sa nacrtom predloga izbornog zakona iako je nedjeljama ranije taj zakon bio donesen i objavljen. Praktino, cio izvrni odbor je bio apsolutno neinformisan o

29

j

nainu na koji e izbori biti provedeni, tehnici, izbornom sistemu i proceduri. Samo je kninski odbor stranke uinio neto po tom pitanju i na valjan nain otpoeo pripreme zahvaljujui incijativi Milana Babia koji je vodio taj odbor. Izbori e pokazati da da je kvalitetna kampanja, izborni rezultat i uspjeh stranke usljedio samo u Kninu, Graacu i Donjem Lapcu gdje je pripreme radio taj odbor. U svim drugim podrujima usljedio je izborni poraz i rezultat bio skoro zanemarljiv, iako je SDS i naroito njegov predsjednik uivao nepodjeljene simpatije meu Srbima iz Hrvatske.

Pored SDS-a, Srbi iz Hrvatske su pokuali osnovati jo neke stranke ali one praktino nikada nisu politiki zaivjele. U Vojniu je mr Mile Daki osnovao i registrovao Jugoslavensku samostalnu demokratsku stranku , koja je izala na izbore u tom kraju i praktino ostala bez rezultata , tako da se neposredno poslije izbora ugasila.

Borislav Mikeli je na tim prvim viestranakim izborima bio promoter Raanovog SKH, ali je po preuzimanju vlasti od strane HDZ u Hrvatskoj, napustio SKH i osnovao Socijalistiku partiju Hrvatske-jugoslovenske orjentacije. Ta stranka je pokuavala da se pozicionira meu Srbima u Hrvatskoj umjesto SDS-a i u tome je stranci i Mikeliu svesrdno pomagao kasniji potpredsjednik Vlade Srbije, funkcioner Miloevievog SPS-a i univerzitetski profesor rodom iz Gline, dr Budimir Kouti. Meutim , to je bilo jako kratkog vijeka i potpuno neuspjeno pa je ve poetkom 1991. godine , a vezano za Mikeliev odlazak iz Hrvatske u Beograd, i ta stranka nestala sa politike scene.

SDS je i pored skromnih izbornih rezultata ostala u politikom sedlu i jaala po brojnosti i politikom uticaju. Naznaili smo ve da je zbog

tehnike i organizacijske slabosti propustila priliku da ima bar etrdeset poslanika u tada trodomnom Saboru, za koji su izbori vreni po veinskom principu. Izbornom voljom ona je imala samo pet zastupnika, a 26 Srba zastupnika bili su iz Raanovog SKH I Madareve SSH.

Kad je 30. maja , 1990. godine konstituisan Sabor Hrvatske u kome je HDZ imao nadmonu veinu , pa Tuman izabran za Predsjednika Hrvatske, a Stipe Mesi formirao prvu HDZ vladu, stvari su poele da se ubrzavaju. Proizvodila se namjerna antagonizacija Srba kojima su odailjane zlosutne politike poruke. Sve na emu je poivalo dotadanje drutvo u Hrvatskoj dovedeno je u pitanje i za osnovnu smetnju u rjeavanju hrvatskih problema su jasno oznaeni Srbi u Hrvatskoj i zajednika drava SFRJ. Najprije je na ideolokoj ravni poela revizija istorije u kojoj je kvislinko drutvo Hitlerovih saveznika i ustakih zloinaca umjesto delata predstavljeno kao rtva, a na desetine hiljada njihovih rtava predstavljeno i demonizovano kao delati. Poela je u Tumanovoj reiji potpuna revizija istorije, i na njoj gradnja nacionalnog hrvatskog jedinstva .

Sve mane komunizma sveli su samo na nedostatak nacionalnih sloboda, a za to optuili pripadnike srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj, i SFRJ.

30

Negativna simbolika, opaka, otrovna retorika u medijima, jezik mrnje, irenje straha od ponovljenog zloina , pretnja srpskim optinama zbog namjere povezivanja , sve je to uticalo da Srbi ponu sa pripremama za konstituisanje nacionalnog vijea . Zadatak Nacionalnog vijea se sastojao u osnivanja nacionalnih institucija spremnih da imaju odgovor na izazove koji su se pojavili. Pripremu osnivanja Nacionalnog vijea Srba iz Hrvatske uradila je SDS. U SNV su uli poslanici SDS-a u Saboru Hrvatske, predsjednici optina gdje je SDS bio na vlasti, predstavnici srpske pravoslavne crkve, te da stvar ne bi izgledala jednostranaka , mjesto potpredsjednika ponueno je Mili Dakiu, predsjedniku tada ve

nepostojee Jugoslovenske samostalne demokratske stranke. Na dan 25. jula, 1990. godine u Srbu je prireen veliki narodni skup na

kome je promovisamo nacionalno vijee , a centralni govornik na tom skupu bio je dr Jovan Rakovi .. Za predsjednika SNV izabran je Milan

Babi , a za potpredsjednika mr Mile Daki . Neophodno je naglasiti da je skup u Srbu okupio preko sto hiljada ljudi i da je tim skupom SDS pokazala da je jedini relevantan srpski politiki faktor u Hrvatskoj. Odlukama SNV u Srbu pristupilo se pripremama za raspisivanje referenduma o kulturnoj autonomiji Srba u Hrvatskoj .

Jo jedan dogaaj je imao veliki politiki znaaj , a za kasnija zbivanja proizveo sasvim osoben politiki faktor. Vlada Hrvatske je donijela odluku o promjeni policijskih uniformi i oznaka, i pored ostalog propisala da se na kapama nosi ahovnica.

To je izazvalo spontano nezadovoljstvo, ali i organizovani otpor policajaca srpske nacionaisti. Zbog psiholokog otpora koji su imali prema novim simbolima i vjerovatno ohrabreni od izvjesnih krugova u Beogradu , policajci iz SUP-a Knin , predvoeni Milanom Martiem inspektorom za privredni kriminal , pokreu peticiju u kojoj se protive promjeni simbola i najavljuju pruanje otpora takvom razvoju dogaaja . "Veernje Novosti

poetkom jula 1990. godine izvjetavaju o peticiji pod naslovom "Ne daju petokrake , a ve 5, jula 1990. godine, dolazi do kulminacije problema pa u Knin dolaze republiki policijski funkcioneri sa namjerom da neposlune dovedu u red i izvre nova imenovanja. Tada, po ve uhodanom principu, na scenu stupaju radnici TV/KA koji se okupljaju pred policijskom stanicom. Za rekordno kratko vrijeme na istom se mjestu nala masa od vie hiljada ljudi i prijetila je opasnost da se to pretvori u incident koji se ne moe kontrolisati . Ljudi iz Zagreba su otili na sporedni izlaz neobavljena posla, a Milan Marti postao linost kojoj se klicalo. Od tada

e on biti faktor bez koga se nita ne moe zavriti , a od policajca postaje politiki subjekt prve vrste. Ostalo je zabiljeeno da dr Jovan

Rakovi nije bio ba zadovoljan takvim razvojem dogaaja i da je ironino primjetio da nije dobro kad narod puno klie policiji.

Stvari su u Hrvatskoj poinjale uzimati opasno ubrzanje ka nasilju. U hrvatskim gradovima kree kadrovska istka Srba, otputanje sa posla, stalne pretnje srpskim optinama zbog pokuaja meusobnog

31

povezivanja. U ibeniku su krenuli sa prikupljanjem potpisa za klasian ostrakizam dr Jovana Rakovia i njegovih saradnika Branka Popovia i Marka Dobrijevia. udno je, ali je istinito da je preko dvadeset hiljada ljudi potpisalo dokumenat kojim se trai izbacivanje svojih uglednih graana iz grada po srednjovjekovnom modelu samo zato to su se legitimirali kao politiki predstavnici Srba iz Hrvatske.

Dr Jovan Rakovi je pokuao da trai preko politikih razgovora i dogovora sa HDZ -ovom vlasti u Zagrebu relaksaciju politikih i pogotovo

meunacionalnih napetosti u Hrvatskoj i primljen je na te razgovore od strane Tumana. Ne znajui da se razgovori snimaju on je za odreene pojave pa i neke opte narodne karakteristike koristio malo komotnije formulacije meu kojima i onu o Srbima kao ludom narodu. Razgovor je tekao u smislu pokuaja dr Rakovia da se otvore pitanja i predloe konkretna politika rjeenja statusa srpske zajednice u Hrvatskoj . Tuman je prividno pokazivao volju za rjeavanje problema, i ak sudei po stenogramu objavljenom sa tog sastanka pourivao Rakovia da napie zahtjeve. Meutim ve narednih dana Tuman i njegov politiki savjetnik Slaven Letica, a prvenstveno elei da do nastavka zapoetih razgovora vie ne doe, dostavili su medijima fonogram navedenih razgovora koji kada se gledaju van konkretnnog konteksta mogu za dr Rakovia biti neprijatni. Ovim prljavim manevrom su izbjegli ponudu istinskog srpskog lidera da se u demokratskom procesu i institucijama Hrvatske, u skladu sa demokratskim standardima rjeava status srpske zajednice u Hrvatskoj. Bilo je jasno da e biti nastavljena dravna politika antagonizacije prema Srbima iz Hrvatske. Za daljnja dogaanja, Tuman i HDZ predpostavljali su da e srpska politika u Hrvatskoj po prirodi stvari biti radikalizovana i da

e davati dovoljan povod i opravdanje Hrvatskoj, da poduzima represivne mjere i ide do kraja u razraunavanje sa remetilakim faktorom. U narednim mjesecima se to potpuno jasno moglo vidjeti. Dogaaji su dobijali ubrzanje i odlazili sve dalje od mogunosti normalnog, politikog rjeenja.

32

POETAK KONFLIKTA U HRVATSKOJ - BALVAN REVOLUCIJA U KNINU 1990. GODINE

Kada je u Srbu osnovano SNV, njegova najvanija odluka bila je raspisivanje referenduma o kulturnoj autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj. Referendum je zakazan za 19. avgust, 1990. godine. Zapoelo se sa pripremama, a nosilac priprema je bio SDS i njena stranaka struktura. Tada je jo jednom formulisano, ali na nivou srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj, a preuzeto iz SDS-ovog programa, da e Srbi u

sluaju da Hrvatska ostane u federaciji biti zadovoljni kulturnom autonomijom, u sluaju konfederalnog ureenja Jugoslavije e se zauzeti za teritorijalnu autonomiju, a u sluaju da Hrvatska napusti SFRJ, zalagati se za ostanak u istoj dravi sa matinim narodom.

Reakcija hrvatske vlasti bila je veoma burrna. Poslana je jasna pretnja represijom ako se pristupi referendumu, bez obzira to je sve bilo u skladu sa tada vaeim Ustavom Hrvatske. Tome dodajmo da je u julu na sceni bila i svojevrsna pobuna policije u Kninu, te da ta stvar nije bila razrjeena nego se i dalje komplikovala. Na sve ovo iao je jezik mrnje koji je eskalirao do nesluenih razmjera. U tome je prednjaila zagrebaka televizija. Kritina masa energije za sukob se poveavala iz dana u dan. Kasnije e sam Stipe Mesi koji je tada bio predsjednik hrvatske vlade prilikom svjedoenja u Hagu priznati da su HDZ-ova vlast u Zagrebu i Tuman lino, namjerno forsirali antagonizaciju srpske zajednice u Hrvatskoj i produkovali kolektivne strahove kod Srba.

Nekoliko dana pred referendum, zakazan za 19. avgust, hrvatska policija je krenula u razoruavanje stanica policije u dalmatinskim optinama koje su veinski naseljavali Srbi , konkretno u Obrovac i Benkovac. Dolo je do otpora razoruavanju po modelu koji je ve vien u Kninu, i uznemirenosti graana. Akcija hrvatske policije nije dala rezultat, a njen odjek u Kninu bio je snaan i spremno doekan od strane lokalnih faktora Najprije je svirala sirena na uzbunu od opte opasnosti, zatim oruje iz stanice policije odvezeno u kamp Golubi, budui kolski centar krajike policije, i podjeljeno ranije selektiranim aktivistima. Nakon toga su na svim pravcima podignute barikade oko Knina i u nekim drugim mjestima u Lici i Dalmaciji. Na barikade su izali naoruani civili, preuzeli kontrolu saobraaja i napravili paralizu, ali i veliku paniku na dalmatinskoj obali tada prilino popunjenoj turistima . Kako je TV Beograd pokazala jedan snimak zapreavanja ceste posjeenim borovim stablima na relaciji Knin - Graac, ve sutradan je cjela ta operacija usputno i podrugljivo, od strane hrvatske vlasti i medija iz Zagreba dobila naziv balvan revolucija . Taj isti dan dogaaji su se mjenjali filmskom brzinom. Hrvatska vlast je poslala specijalnu policijsku jedinicu sa vie transportera i dva helikoptera, sa zadatkom da razbiju blokadu. Oni su krenuli, ali je JNA vratila helikoptere, pa su se zbog toga vratili i transporteri. Priikom aktiviranja ovih snaga, odnosno njihovim polaskom iz Zagreba , u Kninu je preko talasa radio- Knina objavljeno ratno stanje, ali je tu informaciju ubrzo

33

demantovao tadanji predsjednik optine Milan Babi, objasnivi da je takva mjera u nadlenosti Predsjednitva SFRJ, a ne lokalnih struktura vlasti. .

Zapoelo je i dezinformisanje, glasine i konstrukcije. Pred vee su se oglasili tadanji Predsjednik Predsjednitva SFRJ, Borislav Jovi , i hrvatski premijer Stipe Mesi . Lansirana je preko Tanjuga informacija da je na ulice Knina izala JNA i da se bratimi sa narodom. To je odmah demantovano od strane najviih vojnih vlasti , ali je utisak potpune konfuzije bio postignut. Ta oglaavanja nisu ni malo umirila cjelu stvar. Knin, barikade i kriza u Hrvatskoj, bile su udarne vijesti skoro svih svjetskih medija. Kolone turista sa Jadranske obale hita le su ka italijanskoj granici, naputajui krizno podruje . Bio je 17. avgust, 1990. godine

Referendum je odran 19. avgusta, i nije bio znaajnije ometan. Barikade oko Knina su se i dalje drale, ak sa poveanim entuzijazmom. JNA je djelovala uzdrano, a hrvatska vlast sipala pretnje .. Radio- Knin je emitovao program 24 asa dnevno. Slobodan Miloevi je provodio godinji odmor u Kuparima kod Dubrovnika. Jovan Rakovi je govorio o potrebi gandijevskog srpskog mara na Zagreb, kao efikasnijem sredstvu od barikada. Aktivisti SDS-a su sreivali rezultate referenduma i referendumski materijal preko barikada dostavljali u Knin .

Objavljeni su i rezultati refernduma na kojima Je preko petstopedesethiljada punoljetnih dravljana Hrvatske srpske nacionaisti bilo za kulturnu autonomiju. Moda je u tim rezultatima bilo i pretjerivanja, ali moe se dati ocjena da je srpska zajednica u Hrvatskoj bila prilino homogenizovana.

Milan Babi je procjenio da je ojaao svoju politiku poziciju i da e biti kljuni pregovara oko rjeavanja postojee krize. Kod njega je u nekoliko navrata, zahvaljujui dobrim privatnim odnosima, dolazio funkcioner HDZ-a i predsjednik optine Sinj, Jerko Vukas u pokuajima da se uspostavi neka vrsta dijaloga. Vukasu je bilo zanimljivo da se otvore

saobraajnice pred predstojee evropsko prvenstvo u atletici koje je te godine odrano u Splitu. Babi je mislio da razgovori moraju imati vei nivo i da trebaju obuhvatiti rjeavanje politikih pitanja. Tuman nije bio voljan na razgovore ali u Knin je , ipak, uz Babievu saglasnost, doao preko barikada Josip Boljkovac ministar policije i Petar Krite, ministar odbrane. Oni su se susreli sa politikim predstavnicima Srba u Kninu , i taj je susret zavrio potpunim fijaskom . Nakon toga u Knin su poele dolaziti delegacije Savezne skuptine, a dva puta je u pokuaju da pomogne rjeavanju konflikta dolazio lan Predsjednitva SFRJ iz Makedonije, Vasil Turpukovski. Ni to nije dalo rezultata. Tumanova vlada, vidjevi da ne moe kninski sluaj rjeiti na nain koji bi ona htjela , umjesto traenja kompromisa, otvorila sa Srbima iz Hrvatske novo krizno arite. Po modelu iz avgusta u Dalmaciji, otpoeli su sa istom strategijom na Baniji. Kada su doli razoruati stanicu policije u Petrinji pruen je otpor i dolo je do slinog scenarija kao u Benkovcu i Obrovcu . Meutim , hrvatska policija

i 34

je u Petrinji imala mnogo jae snage i pristupila je intervenciji i razbijanju skupa, te privoenju nekih demonstranata. Okupljeni su probali da se sklone u kasarnu JNA, ali im to nije doputeno. JNA se drala iz razumljivih razloga uzdrano. Kao organizator ovog otpora od strane hrvatske vlasti oznaen je Borislav Mikeli. Kriza je izlazila sa ogranienog podruja Dalmacije i irila se na cijelu Hrvatsku. Biljeimo ipak sastanak predstavnika SNV koje je predvodio Milan Babi i hrvatskog ministra policije Josipa Boljkovca u Donjem Lapcu, gdje je dogovoreno skidanje barikada i sloboda kretanja. Taj dogovor nije realizovan jer je Savjet narodnog otpora koji je odluivao o barikadama, a koji je pod Martievom kontrolom, traio da se barikade i dalje dre. Ve uveliko u veinskim hrvatskim sredinama trajalo je ikaniranje Srba na nacionalnoj osnovi, otputanje sa posla i uopte, irio se osjeaj ugroenosti kroz pritiske i pretnje, tako da je bilo relativno lako pridobiti potreban broj dobrovoljaca za barikade.

Savjet narodnog otpora , je o sebi pravio predstavu kao polutajnoj organizaciji. Davali su uputstva da se svuda istiu jugoslovenske zastave, oglaavali saoptenjima bez potpisa i kroz odreeni period poeli davati i

politike ocjene vane za lokalne prilike. Nije se tano znalo gdje je sjedite te organizacije niti pak ko su njeni lanovi. U njeno ime ponekad bi istupio izvjesni Cvele koji se predstavljao kao novinar iz Beograda, iako ni jedna redakcija nije imala takvog novinara. Tu organizaciju je kontrolisao Milan Marti, bez obzira to je formalno bio ef policije u Kninu, a u njoj su sjedili ljudi vezani za dravnu bezbednost. Milan Babi i legalni organi lokalne vlasti imali su sa Savjetom narodnog otpora sukob kada su ovi poeli planirati neke akcije na kninskom prostoru

sraunate na oteenja dalekovoda i eljeznikih pruga. Od toga su odustali , ali po svoj prilici tek nakon intervencije iz Beograda koja je usljedila poto se Babi poalio tamo na takve planove. Savjet narodnog otpora je bio domain eljku Ranatoviu Arkanu , i dvojici njegovih pratilaca krajem novembra, 1990. godine, kada su ovi posjetili Knin. Nakon sastanka koji su odrali sa Savjetom u Golubiu , navedeni trojac je otputovao u Dvor na Uni gdje ih je uhapsila hrvatska policija , sa punim dipom oruja. Kasnije e biti sueni, osueni na zatvorske kazne, ali i puteni iz zatvora nakon nekoliko mjeseci. Arkan je ak bio darivan pitoljem od strane hrvatskog ministra policije Josipa Boljkovca. Savjet narodnog otpora je ukinut kada je 20. 12. 1990. konstituisana SAO Krajina i Milan Marti imenovan za ministra unutarnjih poslova. Tada je na kninsku tvravu podignuta zastava SAO Krajine, a na zboru pred eljeznikom stanicom lino Jovan Rakovi promovisao novu zajednicu uz klicanje i pucanje u zrak, ve prilino dobro naoruanih Krajinika. Dva dana kasnije Hrvatska je donijela svoj ustav u kojem nije bilo mjesta za Srbe. Te iste godine, Sabor Hrvatske smjenjuje iz Predsjednitva SFRJ Stipu uvara i u Beograd alje Stipu Mesia, koji najavljuje da e Jugoslavije nestati u njegovom mandatu. U BIH koja je dobila novu viestranaku skuptinu ,

35

vlast su preuzele tri nacionalne stranke, SDS, HDZ, SDA. Traje prividni mir, ali zemlja nezaustavljivo klizi ka ratu. Jo je samo Ante Markovi pokuavao priati alternativnu politiku priu zalaui se za reforme dravnog i ekonomskog sistema i integraciju u evropske tokove, nudei to u zamjenu za raspad zemlje i katastrofu irih razmjera. Iza njega nije bilo

politike snage koja bi pogurala i na adekvatan nain artikulisala tu koncepciju. U pokuaju stvaranja politikog reformskog pokreta Ante

Markovi je na prvom skupu u tu svrhu uspio okupiti na Kozari vie desetina hiljada ljudi , ali su nacionalne razmirice toliko daleko otile da su ti ljudi uglavnom kasnije prili nacionalnim strankama. U Kninu je bio jedan pokuaj da se ispita raspoloenje za uspostavljanje alternative postojeoj politici.

Tribinu na temu tekih politikih prilika odrali su u jesen, 1990. godine Milorad Pupovac, Alija Hodi, arko Puhovski i Ivan Zvonimir

iak. No, ta tribina i taj pokuaj su proli potpuno nezapaeno i tek pred pedesetak ljudi. Upravo u to vrijeme Anti Markoviu je po esti put bio blokiran rad na promjeni Saveznog ustava kojim je trebalo postii koncenzus za novu dravnu strukturu i raspisati izbore na saveznom n,ivou. I pored spoljne podrke koju je imao, nije nita mogao uraditi jer za takav razvoj dogaaja nisu bili Srbija, Hrvatska i Slovenija, odnosno

politike elite koje su reprezentovali