Feljton koji je izlazio u listu "Dan" od 16. avgusta do 24. avgusta 2010. Dragoljub Janojli: ALEKSANDAR SERGEJEVI PUKIN I SRBI Za ivota postao radost cijele Rusije ~ Nae drutvo je ostalo bez pjesnitva kao bez svjetlosti pisao je Gogolj povodom smr ti velikog pjesnika

Apolon Grigorjev, bavei se Pukinovim znaajem za Ruse, kazao je: "Za nas je Pukin sve !" I zaista on oliava duh one ruske kulture koja se rodila istodobno sa osnivanje m Petrograda. Tri genija udarila su temelj ovoj kulturi: jedan car, jedan seljak i jedan plemi. Car je bio Petar Veliki. Za njega Bjelinski kae: "Za mene je Petar moja filozofija, moja religija, moje otkrovenje u svemu to se tie Rusije." Seljak je bio Lomonosov, ruski Lajbnic, ne samo pjesnik i preporoditelj ruskog knjievno g jezika, nego jo naunik; on je jedan od pretea mehanike teorije o toploti, fizikoj h emiji i teorije o metamorfozi stijena. Najzad, plemi je bio Pukin. Kongenijalno sa osjeao je sa duhovnim ocem Moskovskog univerziteta Lomonosovim koji je, prema nje govom miljenju, sam bio cio jedan univerzitet. Za Ruse je, prema ocjeni Evgenija Spektorskog, Pukin ne samo vrhunac njihove knjie vnosti, nego i uitelj. Svi ruski knjievnici koji mu prethode bili su samo njegove pretee. Kada je Pukin bio skoro deko, Deravin ga je poljubio u elo i "silazei u grob b lagosiljao". Poslije "Ruslana" i "Ljudmile" poklonio mu je svoju sliku sa natpis om: "Pobjediocu ueniku, pobijeeni uitelj". Poslije toga Pukin je ivio samo 16 godina, ali je jo za ivota postao radost cijele Rusije. Povodom njegove smrti Gogolj je p isao da je drutvo ostalo bez pjesnitva kao bez svjetlosti. To je tano ukoliko niko od potonjih ruskih pjesnika nije nadmaio savrenstvo Pukinove poezije. Ali samom Puki nu duguje svoj postanak ona velika ruska prozna knjievnost koja je stekla svjetsk i glas. To se odnosi, prije svega, na Gogolja. Pravog Gogolja je otkrio ba Pukin. U fantas tinom i hiperbolinom Gogolju, sa njegovim blijedim utopljenicima, plavim vampirima , junakim kolzacima, Dnjeprom "bez mjere u irinu", tako da "rijetko prelijeu ak i mo re" Pukin je prozreo realistu koji "vidi sve". Rekao je: "Kako da se ne preuzme j edno veliko djelo s onom sposobnou da se ovjek pogodi i da se sa nekoliko crta ista kne sav, kao iv. To je grehota!" I Pukin je ustupio Gogolju dvije svoje sopstvene teme "Mrtve due" i "Revizora". I sam Gogolj priznaje: "Kada sam stvarao, vidio sa m pred sobom samo Pukina, sve to imam dobrog dugujem njemu". Evgenije Spektorski, u tekstu objavljenom u "Srpskom knjievnom glasniku" februara 1937. godine, podvlai: "Pukin nije bio samo uitelj ruskih knjievnika i pjesnika. Bi o je i uitelj svih onih Rusa koji su svjesni da su oni ba Rusi. Ovaj, prema izrazu cara Nikole Prvog, najpametniji ovjek u Rusiji, ve u mladosti priznaje: "Volim ru sku ast" i poziva: "Otadbini posvetimo veliki zanos naih dua". Pukin je probudio rusk u samosvijest. Otkrio je itavu filozofiju Rusije, i to onu u kojoj jo nema pretjer ane jednostranosti potonjih Slovenofila i Zapadnjaka. Produavajui tradiciju ljetop isca Nestora, Pukin je bio uvjeren da onaj ko je Rus u pravom smislu rijei, taj je u isto vrijeme i Sloven. U vezi sa tim osjeao je ne samo ruski, nego i slovenski poziv. Sam Pukin je sebe smatrao za nosioca "slovenskog duha". U njegovoj biblio teci su se nalazile knjige na poljskom, ekom, srpskom, ak i luiko-srpskom jeziku. U Odesi se Pukin zaljubio u gospou Rizni. U Kiinjevu se upoznao sa srpskim vojvodama Vuiem, Nenadoviem, ivkoviem. Istodobno s njim u Kiinjevu je ivio Sima Milutinovi Sar ija, po ijoj je knjizi "Srbijanka" Pukin prepjevao pjesmu "O Crnom oru" i "Vojvodu M iloa". Njemu su bila poznata djela Vuka Karadia. Pod netanim naslovom "Pjesme zapadn ih Slovena" prepjevao je ne samo Merimeova podraavanja, nego i izvorne jugosloven ske pjesme. U prepjevu "Slavuja" ispravio je pogreke onog teksta kojim se sluio i pribliio se originalu, koji nije imao pod rukom. Valja napomenuti da su, prema mil jenju Dostojevskog, upravo slovenske pjesme "remek djelo Pukinovih remek djela".

Osim junih i zapadnih Slovena, kojima je posveena pjesma "Kraljevi Jani", Pukin je bi o u naroito prisnoj vezi sa poljskim pjesnitvom, i to zbog Mickjevia. Pukin i Mickje vi su bili vezani onim prijateljstvom velikih ljudi koje je Volter nazvao dobroins tvom bogova. Pukin prevodi Mickjevia na ruski jezik, Mickjevi Pukina na poljski. Kad je Mickjevi uo Borisa Godunova, proglasio je ruskog pjesnika za drugog ekspira. Sa svoje strane Pukin se divio boanstvenom daru pjesnike improvizacije, koji je imao Mickjevi i koji je Pukin opjevao u Egipatskim noima. Mickjevi je bio jako potresen t raginom Pukinovom smru. Poslao je njegovom ubici poziv na dvoboj. Napisao je o Pukin u plemeniti lanak, proet ljubavlju i tugom, i potpisao se "Pukinov drug". Posle Mic kjevia i pod njegovim uticajem poljski pjesnici izuavaju i prepjevaju Pukina. Njego va Tatjana kao da se preporodila u Aneljci iz Sjenkjevievog romana "Bez dogme". J edan od najboljih poljskih pjesnika, Tuvim, proslavio se majstorskim prevodima i z onog Pukina, ije je ime, prema izrazu profesora Marijana Zdzehovskog, "sinonim s vjetlosti, ljepote i najvee privlanosti". Srean pojac velikog naroda ~Bio je junak ne samo ruske nego i slovenske misli pisao je o ruskom pjesniku Mi livoj repel, a Lestvik govorio kako je "u sunce umoio pero" Pukinovo pjesnitvo jako je odjeknulo i kod svih Slovena. Kod eha ve za njegovog ivota njega prevodi elakovski. Poslije Bendlovih prepjeva Pukin je "domai eki pjesnik". I kada je godine 1867. u Pragu ruski kompozitor Balakirjev dirigovao Glinkinu oper u "Ruslan i Ljudmila" sa Pukinovim tekstom, to je bio itav praznik, predigra onog sveslovenskog kongresa koji se iste godine odrao u Moskvi. A otkako je Ljudevit tu r uporedio Pukina sa orlom koji lebdi iznad slovenskih planina i dolina, Slovaci se oduevljavaju onim pjesnikom kojeg Andrej Sladkovi zove "bratom svoje due". Prevodio se Pukin i kod najmanjeg slovenskog naroda, kod Luikih Srba, prema kojima najvei ruski pjesnik nije bio ravnoduan: on je nabavio i njihovu gramatiku. Sloven ci ve u etrdesetim godinama poinju da prepjevaju onog ruskog pjesnika o kome Levsti k pie da je "u sunce zamoio pero". Ideolozi ilirskog pokreta Vraz, Demeter i Trnsk i zaneseni su Pukinom. Niz Hrvata prepjeva pjesnika, o kome Milivoj repel pie: "Bio je junak ne samo ruske, nego i slavenske misli". Pjesnik filozof Petar Petrovi Njego posveuje svoje "Ogledalo srpsko" sjeni Aleksandr a Pukina", sretnog pjevca velikog naroda". Ono, naalost, malo, to je iz Pukinovih dje la prepjevao Jovan Jovanovi Zmaj svjedoi o tome kako lijepo odjekuju njegovi stiho vi prepjevani na zvunom srpskom jeziku. Tako je jedinstvena Pukinova proza postala pristupana irokom krugu srpskih italaca. Najzad, u Bugarskoj, kao to pie profesor Pjimanov, knjievnost pod uticajem Pukina, kao nekog maionika, potpuno se preobrazila". Vazov pjeva: Ti si car. Stoljea i stoljea e proi. Tvoja pak slava e rasti sve vie i vie". Godine 1875. kod bugarskog knjievnika Grueva bilo je zaplijenjeno jedno Pukinovo d jelo. Grk Dragoman preveo je na turski jezik njegov naslov kao knjigu nekog "ufeg dije", tj. pukara. I Gruev je morao objasniti Feham-efendiji da nije u pitanju puka r, nego pjesnik. Turin se time zadovoljio. Ali, pravo reeno, ukoliko osim materija lnog orua postoji i duhovno, koje je ponekad ak i jae, utoliko je i slovenski pjesn ik, koji je "proslavio slobodu", osokolio i svu onu, kao to se izraavao, "ponositu slovensku unuad", koja je prikupljala svoje sile da najzad pobijedi u borbi za k rst asni i slobodu zlatnu uzajamnosti Slovena. Tamo se o Pukinu veli da su njegove noge stajale na ruskom tlu, a "glava lebdjela u slovenskom etru". Pukinov univerzalizam nije se ograniavao samo na slovenski svijet. Saosjeao je i sa drugim narodima. Gogolj je primijetio da je on "u paniji panac, sa Grkom Grk, na Kavkazu slobodan gortak". Dostojevski je naglaavao njegovu vanrednu sposobnost "va sionskog odazivanja". To ni malo ne znai da je Pukin zaslijepljeni nacionalista. B io je nacionalan u najplemenitijem smislu te rijei. Podjednako je potovao i razumi jevao i svoju i tuu narodnost. Monizmu nacionalizma pretpostavljao je pluralizam nacionalnosti. Bio je onako isto univerzalan kao apostol Pavle. U pogledu jezika Pukin je smatrao samo savrenstvo za dovoljno, te je mislio da i n

jegov "dijamantski" kako se izrazio Vogie jezik nije bio dovoljno ist. alio se: "R iznicu domae rijei ludo smo prenebregli". Dobro je razumio i to to je prava proza " tanost i istota i prva su svojstva dobre proze. Ona zahtijeva misli i misli. Izraz i koji samo blistaju ne vrede nita". Svi ovi njegovi napori urodili su lijepim pl odom. Jezik njegovih pjesama i njegove proze je najsavreniji u ruskoj knjievnosti. Njihova ljepota je klasina, apolonska, bez Dionisove surovosti. Po duhu svog stvaralatva, Pukin pripada velikoj, drugim rijeima svjetskoj knjievnost . Blok je rekao o Ahmatovoj da ona pie pjesme pred mukarcem, dok njih treba pisati pred Bogom. Pukin nije pisao ni pred enom, ni pred prijateljima i neprijateljima, ni pred uticajnim ljudima vlastodrcima, ve pred samim Bogom. Tvrdio je "da kod on ih malobrojnih ljudi koji su roeni pjesnici, pjesnitvo obuhvata i guta sva posmatr anja, sve napore, sve utiske u njihovom ivotu". Pukin je "sa visine posmatrao ivot" . Zato je njegov pjesniki vidokrug u isti mah obuhvatio "i gornji polet anela i po dvodno plaenje morskih gadova". Samo sa takve visine se vidi prava stvarnost. Sto ga, za razliku od niskog naturizma, takva je umjetnost realistika. To se vidi kod Pukina. Znao je da govori "jezikom vie istine". Tano je primijetio Ljermontov da j e on "od malih nogu ve poznavao ljude". Pukin je znaajan kao jedan od najistijih rea lista u svjetskoj knjievnosti. On je zaista jedan veliki knjievnik. Za razliku od Getea, on nije nimalo ravnoduan prema etikoj problematici. Pjeva o proroku koji "rijeju pali srca ljudi". Sam se zato smatra dostojnim spomenika, "jer dobra osjeanja budio je lirom". Kao to se iz razio Anatolije Koli "bio je ispunjen osjeanjem i traenjem pravde". Dakle, i po fo rmi i po duhu svog stvaralatva Pukin pripada velikoj svjetskoj knjievnosti. Pripada njoj i stoga to razrauje niz vjeitih, opteovjeanskih motiva. Pukin je znao "da nee sav umrijeti". I pravo je imao Bjelinski kad je uvjeravao da "Pukin pripada pojavama koje su vjeno ive i kreu se unaprijed i ne zaustavljaju se na onoj taki na kojoj ih je smrt zatekla, nego produavaju u drutvenom saznanju". Raspjevani stihovi carsko-selskog "cvrka" ~Bio je jo djeak kada je njegov dar zanijet "lakom poezijom" pobijedio svako nepri znanje - istie u "Srpskom knjievnog glasniku" Evgenije Anjikov

Ni jedan pjesnik u svjetskoj knjievnosti ne bi mogao, kao Pukin, da kae o najveem pj esniku poetske kole, koja je ve odlazila u prolost: "Starac Deravin nas je opazio, I, silazei u grob, blagoslovio". Pukin nije bio novator u poeziji. Ponajmanje je bio glasnik romantizma, koji se o nda raao. Romantizam se mnogo docnije ogledao u njegovom zanosu prema Bajronu, u njegovom osjetljivom odnosu prema ekspirovom dramskom nainu. Pri paljivijem izuavanj u Pukinova stvaranja sve jasnije izbija njegova tijesna veza sa poezijom posljedn jih izdanaka francuskog klasicizma. To je ono to su ruski istoriari nazvali "laka poezija". "Nai klasiari Sumarokov i sam Deravin platili su danak lakoj poeziji u onim svojim pjesmama i poemama gdje su zaboravljali i uslovnu sveanost i jo uvijek u onoj epoh i obavezne slavenizme" - istie u februarskom broju "Srpskog knjievnog glasnika" za 1937. godinu Evgenije Anikov-Bogdanovi, Neledinski-Melecki i najzad Batjukov privu kli su poetsku uobrazilju jo djeaka Pukina. Preko svog strica, pjesnika istog pravc a, Vasilija Pukina, na pjesnik se zbliava s poetskim drutvom "Arzamas", njegove pjes me se sviaju, njega su cijenili, poinju da ga sluaju i u pismima iz tog vremena esto se spominje njegov nadimak, koji mu je dat u ono vrijeme: licejski ili carsko selski "cvrak". Znai da Pukin jo nije stigao da zavri kolu. Bio je jo djeak, koji je k navrio sedamnaest godina, kada je njegov dar, zanijet "lakom poezijom" pobijedi o svako nepriznanje. Pukin je proslavljeni pjesnik, i u jednom pismu knezu Vjazem skom sam ukovski, pjesnik Svetlane, skoro kao da - prijateljski - zavidi raspjeva nosti stihova carsko-selskog "cvrka". Genijalni pjesnik, koji se rodio pred sam poetak DID vijeka, nije jo dostigao punolj etstvo, meutim o "Ruslanu i Ljudmili" su pisali svi asopisi, a u "Sinu Otadbine", p

oslije kratke recenzije, ve u iduem broju pojavio se opiran i pohvalan prikaz iz pe ra Vojejkova. Samo jedan uporni konzervativac Koenovski u svome "Vesniku Evrope" pokuao je da podvrgne "Ruslana i Ljudmilu" strogoj kritici. Prola je svega godina dana otkako je, pravo sa kolske klupe, licejski "cvrak", koji se bacio u vrtlog ve likosvjetskog ivota, odmah postao poznat ak i potovan pjesnik. I prije, i poslije " Ruslana i Ljudmile" lirski stihovi, epigram i pjesme Pukinove, koje su ile iz ruke u ruke, ve su mu pripremili pristup u "hram slave". Najbolje karakterie ovaj, ak ne rani, nego takorei trenutni uspjeh Pukinov, miljenje o njemu ministra stranih poslova grofa Neseljrode koji bez ustezanja upotrebljav a za Pukinovu karakteristiku izraze, "genijalnost" i "slavni ovjek". Ovo pie o Pukin u ovjek koji nije ba bio potovalac mladih talenata. Iste te 1820 godine, dakle u is to vrijeme kada je izila poema "Ruslan i Ljudmila", i vlada i sam car Aleksandar I obratili su panju pa uspjeh slobodoumnih pjesama Puki-novih, kakve prema ondanjim pojmovima nijesu bile dozvoljene. To su "Sloboda" i "No". One su ile iz ruke u ru ku, prepisivali su ih, oduevljavali su se njima. Poema "Sloboda" bolno je dodirnu la i samog Aleksandra I, podsjeanjem na ubistvo njegova oca Pavla I. Rezultat ova kve umne Pukinove slave bilo je njegovo progonstvo u Jekaterinoslav za inovnika u U pravi kolonista na jugu Rusije, koje bi se moglo tragino zavriti za pjesnika, da uv eni general Rajevski, koji je iao za Kavkaz sa dvije keri i sinom, nije poveo sobo m Pukina. Gore spomenuto Neseljrodeovo pismo je bilo upueno generalu Inzovu, pod ij i nadzor je pjesnik bio stavljen. Prema tome, pohvalno miljenje ministra spoljnih poslova niukoliko nije bilo miljenje potovalaca. Svega sedamnaest godina dijeli pojavu "Ruslana i Ljudmile" od traginog pjesnikovo g kraja. A, iz tog kratkog vremena treba jo iskljuiti posljednjih sedam godina, vr ijeme kad su se pojavila njegova prozna djela, kao to su "Kapetanova ki", "Prie Bje lkina", zatim njegove "Bajke", njegove dramske skice. "Sve je to odlino, ali se osjea poetak novih literarno-poetskih traenja, kojima nije bilo sueno da se rascvjetaju" - upozorava Evgenije Anjiko. - "Znai da su glavne, z rele stvaralake godine Pukinove - svega deset godina. Deset godina, ispoetka skitan ja po jugu Rusije i Kavkazu, zatim progonstva u porodino selo, najzad nemirnih pu tovanja izmeu Petrograda i Moskve. I udnovato je ak i pomisliti da tako kratki rok dijeli skoro djeakog kavkaskog zarobljenika od "Poltave" i "Evgenija Onjegina". A u toku ovih godina Pukin se oslobodio drai lake poezije". Njegovo je stvaranje samo stalno; ovdje se ne mogu primijeniti rijei: Pukin nije bio novator. Naprotiv. Njeg ov genije potpuno odgovara definiciji "tvorac novih estetikih ideja". Samo u tom sluaju ne eka li njega, ak i u periodu cvjetanja njegove poezije, ono nepriznanje, koje mu sudbina nije dala da okusi ni u najmanjoj mjeri onda kada ga su njegovi stariji prijatelji zvali carsko-selski "cvrak"? Posle umnog uspjeha i "Cigana" i "Bahisarajskog vodoskoka", stvaralaki napori i dub oka poetska promiljenost u "Borisu Godunovu", koji jedanput zauvijek obiljeava pre kid sa francuskim klasicizmom, izazvali su kritike ocjene, koje su oalostile i izn enadile Pukina. Naroito neprijateljski stav zauzeo je "Vesnik Evrope", gdje je pis ao uporni protivnik Pukinov, Nadedin. Nije bolje prola ni "Poltava", ni "Jevgenije Onjegin". Promiu ak i takve napomene da Pukin nije opravdao nade koje su u njega po lagane, da je izvor njegova genija presuio, da je uzaludno ekati od njega velika o tkrovenja u poeziji. Uz to ovi napadi na Pukina, ak i kad su bili iz pera samog Bj elinskog, crpili su se iz poetike klasicizma, koju je Pukin prevaziao ili dublje u svojio. Pukin se uzbuivao, odgovarao u epigramima i lancima, ma koliko da su nitavni i jadni bili ovi napadi. "Pa ipak, pored sve te polemike vreve, koja je tako vreala Pukina - i to je sasvim pouzdano ustanovljeni fakat, - i priznanje i slava Pukinova genija u toku cijelog svog perioda ivota pjesnikova, do same pojave, ve poslije njegove smrti, naeg najv eeg kritiara Bjelinskog, neprestano rastu i ire se" - pie u "Srpskom knjievnom glasni ku" Evgenije Anjikov. "Pa i sam velikosvjetski i dvorski nain ivota pjesnikova posl ije njegove enidbe, koji je tako muio Pukina, bliska i paljiva zainteresovanost za n jega od strane Nikole II, i taj kamerjunkerski mundir, za koji je Pukin s pravom smatrao da je ve suvie star da ga nosi, sve je to bilo posljedica nepokolebljivog priznanja za velikog ruskog pjesnika. Ako se pak uzme cijela njegova literarna d jelatnost, sve do njegove tragine smrti, onda treba rei i velikog pisca. I kao zvo n koji poziva na poklonjenja, kako onda na njegov svjei grob, tako i dalje, k nje

govom spomeniku, odjeknuli su i dalje zvue za sve ruske obrazovane ljude nadahnut i stihovi Ljermontova "Pjesnikova smrt". irio pjesniki duevni horizont Ruski pjesnik je bio zadivljen borbom Srba za slobodu, jer je u Besarabiji naao iv e uspomene i odjeke tih borbi, zapaa Petar Mitropan u tekstu objavljenom u "Srpsk om knjievnom glasniku" Odnos i stav A.S. Pukina prema slovenskim narodima uvijek je bio iv, pun simpatije , razumijevanja i saosjeanja. Veliki Sloven po duhu i svom unutranjem sklopu, on j e pratio duhovne manifestacije i pjesniko bogatstvo kod zapadne i june brae. Najveu panju u tom pogledu poklanjao je Poljacima i esima, a ni srpsko narodno pjesnitvo n ije ostalo van njegovog duhovnog domaaja. Odnos genijalnog pjesnika prema srpstvu nije bio ni povran ni prost. Ve sam izbor tema i naslov njegovih djela ("Ker Karaora ", "Crni ore", "Knez Milo", "Bonaparta i Crnogorci", kao i prevod srpskih narodnih pjesama) pokazuje da je on znao, bio upuen u srpski ivot i istoriju, ali to bi bil o malo. Ovdje se moe govoriti ne samo o diletantskom interesovanju za srpsku kult uru, koje je bilo u modi ba za vrijeme Pukina, nego i o tome da je njegova panja pr ema jugoslovenskom svijetu bila aktivna i svjesna proistiui iz pojma o srodnosti d uha, prolosti, vjere, krvi i jezika. Gdje, kada i kako poinje klica Pukinove simpatije prema Srbiji, njenoj sudbini, ju nacima i narodnom ivotu? Koje su okolnosti uticale da se u osjetljivoj pesnikovoj dui probudi - i to ne sluajno - interesovanje za jedan mali narod na Balkanu, koj i je tek izvojevao prve osnove slobode? "To je bilo 20-ih godina, u Besarabiji, u Kiinjevu i Hotinu, gdje se pjesnik nala zio u progonstvu" - podsjea Petar Mitropan. "Sjetimo se mladalakog nastojanja Pukin ovog po svretku liceja. Petrograd je bio preplavljen njegovim jetkim, slobodoljub ivim epigramima i satirama i "buntovnikim" pjesmama. Vlada nije htjela da trpi po pularnog autora ode "Voljnost", koji je sav bio oduevljen idejama francuske revol ucije, ismijavao reim i vlastodrce i bio u bliskim odnosima sa lanovima tajnih orga nizacija. Godine 1820. umjesto Sibira, kazna je ublaena i Pukin je dobio "premjetaj " na jug, kod namjesnika Besarabijske oblasti. Odvojen od prestonice, kulturnog i vota i svojih drugova, Pukin je bio ozlojeen i nezadovoljan. Njegov revolucionarni ar naao je stvarnu hranu i bio pojaan. Politika situacija u Evropi upuivala je njego ve misli i simpatije u istom pravcu. Kraj 1819. i poetak 1820. godine obiljeen je na zapadu revolucionarnim vrenjem. U Kiinjevu se Pukin upoznao sa uesnicima grkog ustanka, meu ostalima i s braom Ipsilan ti. Uopte politika atmosfera je bila puna elektriciteta. S napregnutom panjom prati o je Pukin borbu revolucionarnih elemenata protiv reakcionarnih vlada. U isto vri jeme, u knjievnom domenu, on potpada pod uticaj Bajrona. Centralno mjesto u misli ma i osjeanjima zauzela je ponosita snana linost zavaena sa drutvom, koje je ogrezlo u blatu siunih interesa i strasti. Bajron se svidio Pukinu utoliko vie to je i on sam , skitnica i prognanik, protiv volje otrgnut od svoje sredine, osjeao tugu usamlj ene individualnosti. Sve neobino i borbeno, u emu se ogledala jaka volja i romantin i zamah, privlailo je u to doba pjesnikovu panju. U takvim okolnostima sasvim je p rirodno to je Pukin zadivljen herojskom borbom Srba za slobodu, jer je u Besarabij i naao ive uspomene i odjeke tek prohujalih tih borbi. U to doba pada i njegovo po znanstvo s ljudima koji su u Besarabiji ivjeli kao srpski emigranti i kojima je r anije bio na elu sam Karaore, ija je porodica ivjela u Hotinu i poslije njegove smrti u Srbiji 1817. godine. Srpsko je ime bilo uveno i uvaeno, a Pukin je u romantiarsko m svom oduevljenju sluao u toj sredini pojedinosti o srpskom vojevanju sa Turcima. To je uinilo da se u njega proiri pjesniki duevni horizont, i da se u njegovoj poez iji jave prvi tonovi slovenske tematike. Prvi rezultat toga pravca bila je pjesm a "Keri Karaora", napisana 1820. a tampana est godina kasnije. Bavei se na jugu Pukin e poeo dobijati prve utiske i pojmove o srpskoj narodnoj poeziji. Kazuje se kako je jednom prilikom u kui Srbina Slovia u Izmailu jedna domainova roaka izdiktirala P ukinu neku srpsku narodnu pjesmu, pa su poslije traili ko e pjesniku protumaiti neke

rijei i izraze koje on nije razumijevao a koje mu Srpkinja nije znala objasniti, jer je osim srpskog jezika znala jo samo italijanski. S.V. tejn - prema pisanju "Srpskog knjievnog glasnika" - prikupio je u Ruskom arhi vu, vrlo marljivo i iscrpno, grau koja ukazuje i karakterie izvore i elemente iz k ojih su se formirala saznanja, simpatije i oba-vjetenja ruskog pjesnika o jugoslo venstvu. Tek kasnija istraivanja ruskih naunika bacie pravu svjetlost na ovo pitanj e i dopustiti da se ono raspravlja ne samo dokumentovano nego i sa sasvim novog gledita. "Mi smo u stanju da upotpunimo podatke S. tejna svjeim materijalom koji pr ua obilna literatura o Pukinu" - predoava Petar Mitropan. "Treba rei da se Pukin odav no i postepeno spremao da se pozabavi slovenskim temama. Herojska borba Srba s T urcima, koja se vodila vie od deset godina (18041815), dolasci Karaora (1816) i Vuka Karadia (1819) u Petrograd nisu mogli proi neopaeni od Pukina. Docnije, kad je bio u izgnanstvu na jugu Rusije u Kiinjevu, Pukin esto viao sa srpskim emigrantima, vojvo dama iz Karaorevog ustanka, kod svog neposrednog efa generala I. P. Inzova, koji se starao o bugarskim kolonistima, a takoe i kod I. P. Liprandija. Evo to o tome sao ptava ovaj posljednji: "Pukin se kod mene esto sretao sa srpskim vojvodama koji su se bili nastanili u Kiinjevu: Vuliem, Nenadoviem, ivkoviem, sa dva brata Makedonca i dr., koji su mi dostavljali materijal. Ne sjeam se, ali kao da je Pukin uzimao nek e biljeke od mene... Od pomenutih vojvoda on je sakupljao pjesme i esto ih preda m nom pitao ta znae pojedine rijei, radi prevoda. Kratko vrijeme bavio se tu Stojkovi, profesor Harkovskog univerziteta, i on je bio Srbin. S Pukinom se vidio jedno dv aput, ali mu se nije svidio". U navedenom citatu panju zasluuju dvije take. Prvo je tvrenje I. P. Liprandija da se Pukin jo 182021. godine interesovao za srpsku narodnu poeziju i sakupljao je. Drug o, vrlo interesantan je podatak o intuitivnom osjeanju antipatije Pukina prema Sto jkoviu, koji se docnije alosno proslavio prisvajanjem prevoda Novog Zavjeta na srp ski jezik koji je dao Vuk Karadi, i kvarenjem toga prevoda. Interesantno je da se i prevod Stojkoviev naao u Pukinovoj biblioteci. Slovensko interesovanje Pukinovo moglo je biti podstaknuto njegovim bliskim pozna nstvom sa porodicom Rizni, rodom iz Dalmacije, koja je ivjela u Odesi. Poznato je da je Pukin bio zaljubljen u gospou Amaliju Rizni. Takoe su poznate prijateljske vez e Pukinove s njenim muem, bogatim trgovcem - Srbinom, dubrovakim graaninom, koji je imao iroke poglede i bio vrlo obrazovan. On je mogao biti u poetku autoritativan v oa Pukinov u njegovom upoznavanju sa Slovenstvom. Tu na jugu Rusije prie o Crnom oru inspirisale su Pukina za pjesmu "Keri Karaora", u kojoj je lik srpskog voda okarakter isan neto melodramski herojski sa velikim naginjanjem bajronizmu. Kako I. P. Lipr andi tvrdi, Pukin je samo po uvenju znao o Karaorevoj keri, a s njom se lino nije pozn avao i zato ta prva pjesma Pukinova napisana o slovenskoj temi nema istinsku isto rijsku podlogu Prilog riznici slovenske poezije ~ Da bi dopunio domae izvore za prouavanje Srpstva, ruski pjesnik je nabavio djela stranih pisaca koji su pisali o Srbiji Doputa se pretpostavka da se ba na jugu Rusije Pukin prvi put upoznao sa zbirkom sr pskih narodnih pjesama Vuka Karadia, a takoe i sa "Srbijankom" Sime Milutinovia, na t a, uostalom, ukazuje M. repel u svojoj studiji "Pukin i hrvatska knjievnost". Inter esovanje Pukina za Slovenstvo i slovensku poeziju smatra Petar Mitropan trebalo b i dovesti u vezu sa, do danas malo poznatu, ali nesumnjivu injenicu poznanstva Puk inovog sa slavistom A. D. Vestokovim, koga je Pukin cijenio kao istraivaa "Slova o p olku Igorevu" Pukin je jednom istupio kao suparnik Vostokova na tom polju, kad je poslije njega preveo poetak srpske epske pjesme "Tuna pjesma plemenite Hasanagini ce". Ne treba zaboraviti da je Pukin uzimao udjela u Delvigovom almanahu "Sjevern o cvijee", u kom su pored Pukinovih pjesama stalno tampani prevodi A. D. Vostokova i z srpske narodne poezije. Iz svega ovoga nije teko zakljuiti da je Pukin jo u mlaim g odinama bio na putu da se upozna sa slovenskom poezijom i sa slovenskim svijetom . Tako je itanje zbornika pseudonarodnih djela slovenske poezije koju je sastavio

Prosper Merime, posluilo samo kao jedan podstrek vie Pukinu da ostvari svoju davnan ju namjeru davi prilog u riznicu slovenske poezije. Sudei po tome, pie S. tejn, to se u Pukinovoj biblioteci nalazio Karadiev "Rjenik srp g jezika", moe se pretpostaviti da je Pukin pristupao, ili je bio namjeran da pris tupi uenju srpskog jezika. Nije iskljueno da je u namjeri da upozna srpski jezik p jesnik imao meu knjigama svoje biblioteke Novi Zavjet u prevodu prof. A. Stojkovia . "Ovaj vaan momenat u izlaganju S. tejna moemo dopuniti novim podacima iz knjige tamp ane u Moskvi 1935. godine u kojoj se izmeu ostaloga raspravlja pitanje koje je sv e jezike uio Pukin" pie Petar Mitropan u "Srpskom knjievnom glasniku" 1937. godine. Knjiga poinje itavim nizom tekstova koji su u stvari sluili pjesniku kao vjebe pri i zuavanju stranih jezika. Kao to konstatuje urednik ovog odjeljka, T. Zenger, "zadi vljuje obilje jezika koje je, u veem ili manjem stepenu, dodirivao Pukin". I onda nabraja te jezike: francuski, stari francuski, italijanski, panski, engleski, nje maki, stari grki, latinski, drevni ruski, crkvenoslovenski, srpski, poljski, ukraj inski, drevni hebrejski, arapski, turski - svega esnaest jezika. Ovaj detalj ne o stavlja vie mjesta pretpostavkama, nego moemo smatrati kao utvreno da se Pukin bavio prouavanjem srpskog jezika". Da bi dopunio domae izvore za prouavanje Srpstva, pje snik je nabavio poznate strane pisce koji su pisali o Srbiji: uveno djelo opata F ortisa "Putovanje po Srbiji". Interesantno je podvui, dodaje tejn, da je Pukin, koj i je inae zauzimao neprijateljski stav prema njemakom jeziku, savladao u ovom sluaj u svoju antipatiju i radi upoznavanja sa tadanjom Srbijom iskoristio njemaki izvor . Iz srpske istorije u Pukinovoj biblioteci je naeno samo jedno djelo: "ivot i podviz i kneza Miloa Obrenovia, Vrhovnog Voda i Predvodnika naroda srpskog" (Petrograd, 18 25 g). U ovoj knjizi nalaze se tragovi Pukinovog itanja, kako to primjeuje B. Modza levski, u vidu dva komadia hartije stavljena izmeu pojedinih strana. Veoma je vjer ovatno da je ova knjiga pruila pjesniku motiv i grau za njegovu originalnu "srpsku " pjesmu "Vojvoda Milo". Sem toga u Pukinovoj biblioteci se nalaze etiri djela koja se odnose neposredno na istoriju srpske knjievnosti. Na prvom mjestu valja istai, naravno, Vukovu zbirku srpskih narodnih pesama. U Rusiji je naen i tampan u sklop u Pukinovih djela jo jedan odlomak srpskog narodnog epa. To je pjesma "Konj se srd i na gospodara", iz Vukove zbirke, Pukin bio udaljio od originala, valjda zato to mu se uinio suvie dalek od karaktera ruske narodne pjesme. Poznati pukinista N. Ler ner podvlai da je Pukin elio da svome radu da potpuno rusko obiljeje, da ga izvede i z srpskog epa, i da je zbog toga dodao Dunavreku", koja predstavlja vrlo est atrib ut narodne ruske pjesme, zatim je dodao epitet krasna djevojka". Bez obzira na kn jievnu vrednost ove male prerade, ona je jedan dokaz Pukinovog aktivnog interesova nja za srpsku narodnu knjievnost. iroko iskoriavanje ove knjige od strane Pukina smatra se dokazanim. Meutim, zanimljiv o je da se u ovom sluaju Pukin nije zadovoljio samo srpskim izvorom, ve je iskorist io u svom prouavanju i dva njemaka: zbirku prvog prevodioca srpskih narodnih pjesa ma na nemaki jezik uvene Tereze Robinson Talvi. Godine 1826. Pukin je bio osloboen progonstva, ali je svoja saznanja i interesovan ja za srpstvo i srpski ivot ponio sa sobom u dui, te se ovim srpskim temama vraao t ridesetih godina obilatije. Tako je 1833 g. napisao dvije pjesme, jedna je o tra ginoj pogibiji Karaoreva oca, a druga o Milou Obrenoviu. Najjaa je meu njima prva, ona je u vie mahova prevoena, ali srpski prepjevi nijesu mogli da se priblie jaini origi nala. Pukin je sluao o strogosti Karaorevoj od ljudi koji su to znali ivo priati, jer su bili Vodovi drugovi i saradnici. Od njih je uo i ono to su oni znali o pogibiji Karaoreva oca, pa je po tom saznanju i ispjevao pjesmu sa istim naslovom. Ona je, uglavnom, iz istog izvora iz koga je crpio i Sima Milutinovi za svoje pjevanje u "Srbijanci". Stih Pukinov je lapidaran i pun klasine prostote. Jasno je da je Pukin prema razliitim verzijama radio u literarnom pogledu samostalno. Za trinaest god ina koje rastavljaju ove dvije pjesme od one prve namijenjene Karaorevoj kerki, Puki n je u poznavanju i srpske i ruske narodne poezije uopte znatno napredovao. Time se tumai i oblik ovih dviju pjesama, blizak formi i tonu narodnog pjevanja. Nije bio ravnoduan prema arima epike

~Ruski pjesnik nikad nije bio u Miloevoj Srbiji, jer mu je bilo zabranjeno da nap uta granice svoje zemlje, ali je istinski zavolio blago srpske narodne pjesme Jo poetkom 19. vijeka najbolji evropski pisci su se zanosili ljepotama narodne poe zije kojoj je Herder jo ranije otvorio vrata evropske knjievnosti. To je upravo je dna od najvanijih zasluga romantizma, to je probudilo panju i simpatije prema tom n arodnom blagu i u nauci izazvalo interes za izuavanje jezika i starina. Iz romant inog vrela potekla je i komparativna filologija, i istorijska gramatika, i prouava nje dijalekata, narodnog prava, prolosti itd. Pukin nije mogao da ostane ravnoduan prema arima narodnih pjesama i kao veliki Sloven on prouava i prevodi narodni epos i liriku Srba i eha. Meu Pukinovim prevodima ima sedamnaest pesama, od kojih je sa mo jedna sa ekog. Iz Merimeove zbirke Pukin je uzeo svega 11 pjesama, od kojih je et iri prepjevao vjetakim ritmom, sa rimom, a dodao im je dvije pjesme iz Vukove zbir ke, dvije je napisao sam iz istorije Srbije u duhu narodnih pjesama ("O Crnom oru" i "Vojvoda Milo") i jednu legendu ("Jani Kraljevi"). U napomenama navodi da je "ov u prekrasnu pjesmu uzeo iz zbirke Vuka Karadia. Tri najvee tuge i Bog nikom duan ne ostaje privukle su njegovu panju i na njih je pao izbor da uu u rusku knjievnost. P rva je pjesma, navodi M. repel, jedna od najljepih lirskih pjesama, te se rado pje vala po Dalmaciji. Kuha je u svojoj zbirci prioptio pet napjeva iz onih krajeva. P ukin je dao izvrstan prevod, promijenio ju je tek u poetku tako da upotrebljava ap ostrofu tamo gdje izvor pria o slavuju. Druga je pjesma jo poznatija, "pravi biser epskolirske narodne poezije". Pukin je prevodi dosta tano u izvornom razmjeru, te k, kao umjetnik, uklanja suvina ponavljanja, a poneko mjesto eli da izrazi slikovi tije. Pjesme "O Crnom oru" i "Vojvoda Milo" pokazuju da je Pukin shvatao znaaj i meuso bne odnose uesnika Prvog i Drugog ustanka i bio zainteresovan za traginu sudbinu s rpskog naroda i mone figure njegovih predstavnika Karaora i Miloa. M. repel misli da je prva od ovih pjesama napisana pod uticajem "Srbijanke" Sime Milutinovia. Kako nema nigdje podataka da je Pukinu bilo poznato ovo djelo, tvrenje repela, prema Pet ru Mitropanu, moglo bi se primiti sa rezervom i to samo kao vjerovatna pretposta vka. Mitropan potom kae: "Uzgred doputamo podudarnost tumaenja Pukinovog i Milutinovievog. Veliki ruski pjesn ik u vie sluajeva dokazao je izvanredan dar uivljavanja u duh razliitih istorijskih momenata te bi i ovdje on mogao misliti kao Srbin Sima Milutinovi. Evo kako brani svoju tezu M. repel: Anjenkov u svome djelu "Graa za biografiju Pukina" dri da je P ukin sam ovu pjesmu (o Karaoru) izmislio, ali ko poznaje Milutinovievu "Srbijanku", lako e razabrati da je Pukin pjevao po "Srbijanci", nije dodue prevodio nego je sam o prepjevao, ali se uticaj jasno razabira. U prvoj pjesmi govori o tome kako je Karaore ubio svoga oca i kako ga je majka za to nazvala "crnim". A to nam pripovij eda sasvim jednako i Milutinovi, samo to majka sina neto kasnije nazove "crnim". I druge su pjesme postale pod Milutinovievim uticajem. Naime, motiv o guslarima naao je Pukin u Milutinovievoj "Dici slijepaca", gdje se prima kako je slijepac Filip Vinji zamolio vojvodu Luku da dade slijepcima oruje pa e navaliti na Turke, a poslij e slijepaca neka navale i okati. Mi ne moemo dijeliti kategorinost repelovih tvrenja i vie smo skloni vjerovanju da je taj knjievni uticaj moda doao do Pukina posrednnm putem preko njegovih prijatelja Srba u Kiinjevu i Hotinu, koji su mogli da njemu kao pjesniku priaju verzije o glavnim linostima ustanka u poetskoj interpretaciji ondanjeg barda Sime Milutinovia. Pjesme zapadnih Slovena, kao to je poznato, izazvale su u svoje vrijeme senzaciju zahvaljujui mistifikaciji koju je izveo Prosper Merime. Jo iste godine kad su izal e, on je pokuao da javno ismije Pukina, koji je od njega pozajmio veinu siea. Dokaza no je, meutim, da Pukin ni izdaleka nije bio tako naivan, kako je mislio francuski pjesnik. Stvar je tekla ovako: 1827. godine u Parizu je izala mala knjiica pod na slovom "La Guzla". Njen sastavlja, Prosper Merime, naglasivi u predgovoru svoje te meljno znanje jezika ilirskih Slovena, njihovih pjevaa guslara, i ispriavi biografi ju jednoga od njih, Maglanovia, dao je prozni prevod 29 njegovih pjesama. Sumnjaj ui ispoetka u njihovu autentinost, Pukin je iz te zbirke uzeo svega jedanaest. Kad j e htio da ih tampa, on se preko svog prijatelja Sobolevskog obratio Prosperu Meri

meu s molbom da mu objasni, na emu je osnovao svoje tvrdnje? U svome odgovoru, ko ji je Pukin tampao uz "Pjesme zapadnih Slovena", Merime je tvrdio da se je rukovod io pri sastavljanju svoje "La Guzla" samo jednom brourom francuskog konzula u Ban ja Luci, koji je znao srpski isto toliko koliko i sam Merime, i jednim poglavlje m iz italijanske knjige opata Fortisa, Putovanje po Dalmaciji (1774). To isto on je ponovio i u drugom izdanju "La Guzla" (1840). U stvari, Merime je vie mistifi kovao publiku u drugom izdanju nego u prvom, jer je jo u ranom djetinjstvu proveo nekoliko godina u Dalmaciji, gdje je njegov otac sluio kod marala Marmona, a i ka d je sastavljao "La Guzla", on je imao vie izvora i knjiga nego to je uvjeravao 18 35. i 1840. godine. U svakom sluaju "Pjesme zapadnih Slovena" bile su za Pukina je dan stvaralaki podstrek u pravcu njegovih starih simpatija prema Srpstvu; njihov prevodilac je i u izboru motiva i u samostalnoj obradi njihovoj pokazao izvanred no pjesniko osjeanje i razumijevanje duha slovenske poezije, koja je u to doba tek poela da dobija priznanje i glas u evropskim literarnim krugovima. "Sad moemo poz itivno tvrditi da Pukin nije crpio svoja obavjetenja o Slovenstvu iz Merimeovih dj ela" predoava Petar Mitropan. "Imajui pred sobom prvoklasne izvore i najbolje uitel je, Pukin je u svojim slovenskim studijama, u tom pogledu bio iznad Merimea". Pukin nikad nije bio lino, fiziki, a i teko bi to mogao biti u Miloevoj Srbiji pjesni k koji je volio putovanja, a kome je bilo zabranjeno da naputa granice svoje zeml je, nije imao mogunosti da neposredno upozna slovensku zemlju i narod prema kome je gajio istinktivnu simpatiju. To bi bio zamaan, ali za Pukina ostvarljiv poduhva t - poi prije toliko godina, s njegovom energijom, izdrljivou i voljom, on bi mogao preduzeti taj pohod, da mu je dala ruska vlada dopust da poe van zemlje. Sve se o graniilo na knjike veze. Pisac "Evgenija Onjegina" nije poznavao novu srpsku knjiev nost tzv. prelaznog doba" i nije imao ta da trai u suvoparnim pokuajima ondanjih pjes nika, ali je osjetio vrijednost i zavolio istinsko blago srpske narodne pjesme. Slatkim strahom ispunjavao srce ~Ima glas sunanog pjesnika, genija harmonije i jasnoe i klasinog savrenstva "Na poetku ivota kolu pamtim ja", poinje jedna od najtajanstvenijih Pukinovih pjesama , Tamo je nas, bezbrine djece, bilo mnogo - nejednaka i umna porodica". Velianstvena i stroga je bila njihova nastavnica. Svi su se pokoravali rado njenoj volji, os im njega. On je bjeao u naputeni vrt. Sjedio je usamljen i matao ispod "vjetakog svod a porfirnih stijena". To mu je bila najvea utjeha. "Volio sam ubor bistre vode i l ie i bijele kipove u sjeni drvea i na njihovim licima peat nepokretnih misli. Svuda su bili mramorni estari i lire i hartije u mramornim rukama i dugake porfije na ra menima kipova. Sve ovo je ispunjavalo nekakvim slatkim strahom moje srce. I suze nadahnua, kad sam ih gledao, raale su se u oima. Dva druga udesna stvora mamila su me arobnom ljepotom: to su bili kumiri dvaju demona. Jedan - delfijski idol - mla di lik bio je gnjevan, pun strane gordosti i sav je disao nadzemaljskom snagom. D rugi je bio slian eni, sladostrastan, sumnjivi i lani idol, arobni demon - laan, ali lijep". "U Pukinovoj biografiji ne nalazimo skoro nikakvog oslonca za tumaenje ove zagonet ne pjesme" napominje u "Srpskom knjievnom glasniku" Ilija Goleniev Kutuzov. "Pjesni k u svom djetinjstvu nije nikad bio u koli koju bi vodila nekakva ena. Jedino u sl ici starog vrta nalazimo uspomenu na barokne vrtove u Carskom selu iz doba caric e Katarine II. Dogaaji i doivljaji o kojima pjesnik govori spadaju u duevni unutranj i svijet. Velianstvena ena je simbol boanske mudrosti. Pjesnik nee da uje njena uputs tva, njega privlai sunani, oholi demon delfijskog Apolona i demon ekstatinog Dionis a. On je od djetinjstva vezao svoj ivot i svoju sudbinu sa inspiracijama ovih boan stva. Apolon je vezan sa Dionisom. Delfijsko proroanstvo koje se inspirisalo podz emnim ekstatikim "duhovima bilo je, kao to je poznato, posveeno Apolonu, koji je ub io pradionisijskog drakona (Pitona) i koji je naslijedio svoju rtvu i postao sam bog proricanja. Ovu vezu u grkoj mitologiji Apolona i Dionisa Nie ("Raanje tragedij e") nije razumio do kraja, ali ona se otkrila jednom od najveih pjesnika ruskog s

imbolizma i poznatom helenisti Vjaeslavu Ivanovu ("Dionis i predionizijska religi ja"). Genije Pukinov je intuitivno poznavao ovu vezu. Kroz nesavrene prevode djela starogrke knjievnosti on je osjetio duu antike Elade. Pukinovi prevodi i podraavanja jelinskih pjesnika su remek djela i esto nadmauju original (kao na primjer prevodi iz Anakreona). "Ako odvojimo Pukinovu liriku od njegovih epskih djela", kae Kutuzov, "i pokuamo da razumijemo njeno porijeklo i da prodremo u njene duhovne dubine, opaziemo da je ona skoro jednako inspirisana od Apolona i od Dionisa. Pukin ima glas sunanog pjes nika, genija harmonije, jasnoe, klasinog savrenstva. Ovo je miljenje postalo skoro s veopte, jer je bilo popularizovano srednjom kolom i teorijama knjievnosti. Kod ljud i sa tanjim ukusom i dubljim razumijevanjem umjetnosti izazvalo je najzad razuml jivu i donekle opravdanu reakciju. U raspravi "Mudrost Pukina" (Moskva, 1919) poz nati istoriar knjievnosti Gerenzon pokuao je da prodre u tajanstvene izvore Pukinove inspiracije koja je - po njegovom miljenju - tragina i komplikovana. Pukin se koleb a - misli Gerenzon - izmeu dva ponora - svjetla i tame. Krajnji stoeri njegova osjea nja - svijeta su nepomini. Savrena ljepota u njegovim djelima ima uvijek epitete n epokretnosti. Aneo u njegovoj pjesmi sjaji nepomino na vratima raja, jer nema vie el je i enje, njegova ljepotica (Gonarova) - poiva stidljivo u sveanoj ljepoti". Tatjana Larina, junakinja "Evgenija Onjegina", kad je postala od provincijske gospoice ve lianstvena kneginja koja oarava visoko drutvo prestonice, okovana je svojim savrenst vom, sjajna je, ali nepomina, iznad strasti i osjeanja. Bakarni konjanik (Petar Ve liki) je trajan simbol dravne moi, koju ne mogu savladati prirodne buntovnike snage . Mocart i Salieri je kristalan i savreno - hladan kao genije koji je pobijedio s ve stvaralake muke i enje. Pukin, nastavlja Gerenzon, osjea prisutnost i druge nepomin take duhovnog svijeta - crni ponor bezumlja i propasti ali ga ne izbjegava, on g a isto tako privlai - "ima opojnosti u boju i na rubu mranog ponora i u bijesnom o keanu izmeu stranih kalova i burne tame, i u aravijskom orkanu i u dahu kuge! Sve t o nam propau preti za smrtno srce krije neiskazive naslade - moda obeanje besmrtnost i! - i srean je onaj ko ih je usred nemira mogao da nae i da spozna" ("Gozba za vr ijeme kuge"). Pukin se koleba izmeu dva stoera, luta, putuje, trai zaborav u strastima, kao njegov i romantini junaci, kavkaski suanj, Aleko ("Cigani", "Jevgenije Onjegin"). On je s lian Demonu iz njegove pjesme - "duhu odricanja i sumnje", koji - "nee nita da blag oslovi u cijeloj vasioni". Ovo tumaenje Pukinova genija ima zaista neto bogumilsko! Postoji dakle Pukin sunani i dnevni i drugi - noni, ekstatiki duh, pjesnik Apolona i pjesnik Dionisa. Oni su tajanstveno vezani i ba ova veza svjedoi da je u Pukinu o vaploena tajanstvena punoa postojanja, koja ne moe da bude "optimistika" ili "pesimi stika": ova punoa osjeanja sve obuhvata, harmonizuje protivurjenosti, ujedinjuje poj ave u komplikovanoj i stranoj cjelini. Samo kod svjetskih genija - Dantea, ekspira , Getea - opaa se ovaj zagonetni savez noi i dana, ivota i smrti, Apolona i Dionisa . U lirici mladog Pukina preovlauje Apolonova inspiracija. Pukin se razvija pod jakim uticajem francuske knjievnosti DVII i DVIII vijeka. On pie ruski, osjea francuski. I nspirie se lakim nadahnuem erotikog Parna, on je oaran muzom suvie pametnog "fernejsk og mudraca" i sentimentalnim racionalizmom Milvoa. Ipak ga sve vie i vie privlae ve liki liriari francuskog klasicizma - Andre enie (enie nije romantiar, biljei s pravom Pukin, koji je imao veliki dar knjievnog kritiara). U dvadesetoj godini svog ivota Pukin je bio gotov pjesnik: nadmaio je ve svoje ruske uitelje, ukovskog i Batjukova. Stihovi njegove pjesme "Ruslan i Ljudmila" imaju kl asino savrenstvo, njegovi epigrami izvanredno su duhoviti, razumijevanje ljudi i i storijskih dogaaja neobino je za njegove godine, ipak osjea se da mu u to doba neto nedostaje - prave, duboke lirske osjeajnosti. On je, kao i njegov mentor Volter, odvie pametan. Docnije Pukin je pisao: Pjesnitvo mora da bude, Boe oprosti, malo prig lupo". Spadao u red naprednih plemia ~ Izmeu vladara i drutva izbija teak konflikt u kome Pukin zauzima stav revolucionar

nog pjesnika - rekao je na jednom predavanju u Beogradu novembra 1934. godine dr Aleksije Jelai A.S. Pukin je roen pred sam kraj 18. vijeka. Svijet je ugledao u Moskvi, tom srcu Rusije, za koju je naao kasnije stihove pune slikovitosti i vatrene ljubavi. Ali u Moskvi nije proveo suvie veliko vrijeme i ne moe se smatrati kao proizvod specif ino moskovskih socijalnih i kulturnih prilika. Porijeklom iz veoma starog plemikog roda, Pukin nije pripadao osiromaenoj grani toga roda. Mada su prihodi od imanja, u ondanjim prilikama od znoja kmetova, bili za Pukina sporedni, ipak je njegova k lasna svijest bila u znatnoj mjeri plemika. Samo to je on spadao u red naprednih p lemia, koji su traili ugovornu vezu sa krunom, koji su imali razumijevanja za buroa ski napredak, koji je onda poeo da se probija i u Rusiji, a i puno simpatija za t eak poloaj seljaka. Prvobitni kulturni uticaji bili su uglavnom francuski, i to u duhu prosvijeenosti osamnaestog stoljea. S jedne strane gusto zasiena erotikom francuska lirika, s dr uge strane filozofska djela tog vremena, naroito ona Volterova, to je bila lektir a Pukina - djeteta i djeaka, to su bili prvi knjievni uticaji, od kojih se naroito o nih filozofskih, Pukin nije oteo do samog kraja ivota. Voltera on je neizmjerno ci jenio i njegova shvatanja drave, drutva i religije stalno su bila prisutna u Pukino voj svijesti i podsvijesti. "Ali to doba je bilo sve zasieno ne samo tradicijama i knjievnim uspomenama XVIII stoljea, nego i neposrednim uticajima tek zavrene Francuske revolucije i impresija ma od sasvim aktuelne vladavine velikog djeteta revolucije - Napoleona i njegovi h ratnih pohoda", istakao je na predavanju odranom na Kolarevom univerzitetu 10. n ovembra 1934. godine dr Aleksije Jelai. "Pukin je bio uenik nieg teaja Liceja, jedne v eoma originalne kole zamiljene takoe po idejama DVIII stoljea, kada je Napoleon sa sv ojih "dvadeset jezika", kao to se u Rusiji uobiajilo govoriti, provalio u predjele ruskog carstva. Odstupanje ruske armije, bitka kod Borodina, naputanje i poar Mos kve - svi ovi dogaaji, koji su doveli do pobjede Rusije i propasti Napoleona, u o ne trenutke u koje su ih doivljavali savremenici nipoto nisu izgledali ni pobjedon osni ni radosni za Rusiju, za narod i njegov nacionalni ponos. Patriotska tuga, patriotsko uzbuenje obuzeli su dosta iroke narodne slojeve, i naroito su bili jaki kod kolske i obrazovane omladine. Pukin je veoma otro osjeao ove dogaaje i doivljaje, a isto tako se strasno oduevio kada je velika armada Napoleonova unitena i ruska v ojska, na elu sa carem Aleksandrom, krenula u Evropu". U stvaranju Pukina Napoleon je bio prikazivan i tumaen veoma raznoliko. as je to bio ubica slobode i tiranin, as je bio mrzak kao osvaja Rusije, as naprotiv on je izazivao vatreno sauee kao okova ni Prometej i strahopotovanje kao titanski borac novoga doba. Ali ovakvo shvatanj e Napoleona doi e kasnije. Pobjeda nad Napoleonom, osvajanje Pariza od strane rusk ih trupa, logorovanje njihovo u Francuskoj i drugim zapadnoevropskim zemljama, p ovratak njihov, ovjenan lovorikom pobjede, u Rusiju - sve je uzbuivalo najire krugo ve ruskog drutva. Vojnici su oekivali skraivanje nevjerovatno dugog (25 godina) voj nog roka, seljaci su se uzrujavali zbog nejasnih vijesti i oekivanja slobode, mal ograanski i buroaski krugovi budili su se takoe ka novom ivotu. Plemiki, veinom oficir ski krugovi, matali su o politikim slobodama i ustavnim reformama, poneki velikodo stojnici htjeli bi da u Rusiji uvedu nasljednu i donekle suverenu Kuu lordova. U knjievnosti i publicistici zapaa se velika ivost: bore se u Petrogradu dva knjievna drutva reakcionarna, "Besjeda ljubitelja ruske knjievnosti" i napredni "Arzamas", u kojem nalazimo najdarovitije ondanje ruske pjesnike - klasiara Batjukova, napola sentimentalistu i napola romantika ukovskog, i sasvim mladog Pukina, koji tek dipl omira u Liceju. Javljaju se novi asopisi, otvara se petrogradski Univerzitet, sa i jih se katedri uje napredna i slobodna rije. Ne zadovoljavajui se liberalnim diskus ijama, napredna, gotovo iskljuivo plemika, i u znatnoj mjeri oficirska, omladina s tvara ve tajna udruenja, koja se tokom vremena brzo pretvaraju u revolucionarna. M eutim car Aleksandar i njegovi doglavnici, naroito general Arakejev i ministar vjer a knez Golicin, sprovode jedan skroz reakcionarni kurs. Car Aleksandar, taj "Aga memnon Evrope", postaje agent Svete alijanse, izvrilac naredbi i planova visokoum nog prvaka evropske reakcije, kneza Meterniha. Izmeu vladara i drutva izbija teak k onflikt u kojem Pukin zauzima stav revolucionarnog pjesnika sa svojim buntovnim i borbenim pjesmama slobode i veoma otrim epigramima i kraim satirama protiv reima, a

k i samog njegovog vrhovnog nosioca. Kao posljedica ovog Pukinovog stava doao je p rogon, koji je mogao da dobije veoma teak obrt. Pukinu je pretila Sibirija, ili za toenje u Soloveckom manastiru na ostrvu Sjevernog bijelog mora. Ali, intervencijo m monih prijatelja Pukin je spasen najgoreg i stvar se zavrila time to je on stavlje n pod policijski nazdzor i premjeten sa slubom na ruski jug, u jedno nadletvo Minis tarstva spoljnih poslova, u kojem je i poeo svoju slubenu karijeru.

Car cenzurie pjesnika

~ Pukin je gazio strogu birokratsku disciplinu pa je kazna ubrzo dola: straarski je sproveden na svoje imanje gdje je nadzor nad njim lino vodio njegov otac etiri godine provedene na jugu bile su godine najizrazitijeg Pukinovog romantizma. Romantizam u knjievnosti, vezan sa Bajronizmom i sa revolucionarnim i nacionalis tikim tenjama, bio je uopte veoma karakteristian za raspoloenje ondanjeg ruskog napred nog drutva i omladine. Poveani interes prema tadanjim liberalnim, revolucionarnim i nacionalistikim pokretima u Evropi javlja se takoe u tim krugovima. Francuski par lamentarni borci liberalnog krila skuptine, panski vojni revolucionari Rijego i Ki roga, junoameriki vo Simon Bolivar, vo napolitanske revolucije general Pepe, ubica n jemakog reakcionarnog pisca Kocebua student Zand, najzad grki heteristi i revoluci onari - to su idoli tadanje mlade Rusije. "U pjesmama, korespondenciji i razgovorima Pukinovim tog doba nalazimo puno trago va ovog kulta", istakao je na predavanju na Kolarevom univerzitetu 10. juna 1934. godine dr Jelai. "Dakle, Pukin se nije smirio na jugu, ta vie, on je odravao stalne v eze sa revolucionarnim oficirskim krugovima, a dolazio je u otvorene sukobe sa s vojim pretpostavljenim, oigledno gazei postojeu krutu birokratsku disciplinu. Rezul tat je najzad doao: Pukin je straarski sproveden na svoje imanje u selo Mihajlovsko , Pskovske gubernije i tamo interniran. Nadzor nad Pukinom je vodio niko drugi ne go glavom njegov otac, to je dovelo do tekih sukoba u porodici. Godina 1825. bila je prelomna i u sudbini zemlje i u sudbini velikog njenog pjes nika. Revolucionari su pripremali dravni udar, ali prije nego to su ga planski izv eli, nastupila je nepredviena okolnost; car Aleksandar je siao sa prestola poto je ili prirodno umro ili, prema drugoj verziji, koja se ne moe smatrati kao potpuno neosnovana pobjegao u nepoznato mjesto. Nastala je situacija koju su iskoristila tajna udruenja. Prvo u Petrogradu, prilikom zakletve caru Nikoli, zatim u blizin i Kijeva, izbile su vojnike pobune, slabo pomognute u Petrogradu od strane nekih radnika, a na jugu od strane nekih seljaka. Petrogradska pobuna trajala je svega nekoliko asova, ali je bila veoma opasna. Juna buna je trajala nekoliko dana, ali je bila beznaajna. Reakcionarski kurs. Kod njega se nije znalo za kolebanje. Puki n nije bio neposredno umijean u zavjeru i bunu, mada su zavjerenici agitovali pom ou njegovih pjesama. On nije bio gonjen, ta vie, uskoro poslije protjerivanja u Sib ir i na Kavkaz njegovih drugova, on je osloboen od javnog policijskog nadzora i n jemu je bilo dozvoljeno slobodno kretanje (samo u Rusiji, jer odlazak u inostran stvo mu je bio uvijek zabranjivan). Car je ak uzeo na sebe paradoksalnu ulogu Puki novog cenzora. Najnoviji dokumenti pokazuju da car nije faktiki cenzurisao Pukina, nego su primjedbe raznih inovnika politike policije na Pukinove rukopise saoptavane pjesniku u obliku previsokih naredbi. Mada je Pukinu sputavano slobodno objavlji vanje njegovih djela (neka djela su prvi put izila anonimno), pjesnik je bio srean to je dobio bar fiziku slobodu. On se, istina samo za izvjesno vrijeme, izmirio s a reimom, kao to se s njime izmirila i veina ruskog drutva, razoarana u liberalnim id ejama i revolucionarnim poduhvatima. Oko 1835. godine u Rusiji se zapaa jedno jae duhovno, pa ak i politiko kretanje. Zem lja se polako oslobaa one umalosti i specifino reakcionarnih raspoloenja koja su se javila poslije uguenja decembarske pobune. Pojavljuju se prvi kritiki lanci velikog publiciste Belinskog. Kao grom iz vedrog neba udara "Filozofsko pismo" adajeva, i najzad u moskovskim salonima razvija se diskusija izmeu slavenofila i zapadnjak

a. Znameniti ruski pisac Hercen, uesnik tih diskusija, uporeuje slavenofile i zapa dnjake sa dvolikim Janusom. Za slavenofile Hercen kae da su oni gledali unatrag, a za svoje jednomiljenike, zapadnjake, da su im oi bile uperene u budunost, ali da im je srce bilo zajedniko, i da je ono kucalo ljubavlju prema "naem mlaem bratu sel jaku". Seljako pitanje postajalo je opet vanredno otro i aktuelno u nikolajevskoj Rusiji, i kod Pukina tih godina poveano interesovanje prema njemu. Pukin postavlja problem seljake revolucije i problem poboljanja seljakovog stanja. Da bi se izbjeg la revolucija, ruska buna bez smisla i potede", Pukin eli korjenitu reformu seljakog stanja. Tako se u evoluciji Pukinovih pogleda ogleda evolucija ruske drutvene misli. Ali j e sudbina pjesnikova, koja je ba tih godina dobila tragian obrt i krvavi zavretak, najtjenje vezana s drutvenim i moralnim stanjem petrogradske elite, visoke dvorske kamarile i slubene birokratije, u ijem se krugu sticajem okolnosti naao pjesnik. U gnusnim spletkama u koje je on zapao, u duhovnom ropstvu najgore vrste, kojim s u ga htjeli potiniti, u najveoj perfidiji sa kojom su ga tretirali, moda se, u najv eoj mjeri i najbolje ogledala sva la i sav trule ovog "elitnog" drutva. Kurum bjelosv jetskog avanturiste Dantesa, koji je dokrajio ivot najveeg ruskog i jednog od najvei h opteovjeanskih pjesnika, u stvari je samo izvrio smrtnu presudu koju su ti krugovi donijeli revolucionarnom pjesnikom duhu. (KRAJ)