druŠtveno preduzetniŠtvo u funkciji razvoja crne...

DRUŠTVENO PREDUZETNIŠTVO U FUNKCIJI RAZVOJA

CRNE GORE

Anto Janković

Izradu ove studije pomogli su:

DRUŠTVENO PREDUZETNIŠTVO U FUNKCIJI RAZVOJA CRNE GORE

- DRUŠTVENO PREDUZETNIŠTVO U FUNKCIJI RAZVOJA CRNE GORE -

2 | S t r .

Izdavač:

Centar za ekonomski prosperitet i slobodu – CEPS

Kontakt:

Centar za ekonomski prosperitet i slobodu – CEPS Podgorica, Crna Gora E-mail: [email protected] Web: http://cepsmn.org

Autor:

Anto Janković

Dizajn i prelom:

Aleksandar Pajević

Štampa:

Pro File, Podgorica

Tiraž:

200 primjeraka

Podgorica, 2017. godina

CIP - Kaталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISBN 978-9940-9835-0-5 COBISS.CG-ID 33309456

mailto:[email protected]

http://cepsmn.org/


3 | S t r .


4 | S t r .

Sadržaj:

PREDGOVOR 6

UVOD 8

I RAZUMIJEVANJE KONCEPTA

Porijeklo koncepta 10

Društveno preduzetništvo kao pokretač razvoja 12

Pojmovno određenje socijalne ekonomije 14

Nastanak koncepta društvenog preduzetništva 17

Razumijevanje koncepta društvenog preduzetništva 19

Karakteristike društvenog preduzetništva 22

Dublje razumijevanje koncepta društvenih preduzetnika 28

Osnovni koncepti rješavanja društvenih problema 30

II SOCIJALNA PREDUZEĆA U SVIJETU

Društveno preduzetništvo globalno 36

Društveno preduzetništvo u EU 38

Deklaracije o socijalnoj ekonomiji 41

Socijalna preduzeća u zemljama EU 43

Značaj socijalnih preduzeća 49

Oblici organizovanja organizacija socijalne ekonomije 54

Finansiranje socijalne ekonomije 55

Uspješna upravljačka struktura socijalnih preduzeća 59


5 | S t r .

Primjeri zemalja razvijenim konceptom socijalne ekonomije

1. Bugarska 61

2. Italija 65

3. Slovenija 67

III SOCIJALNA EKONOMIJA U CRNOJ GORI

Institucionalni okvir za razvoj socijalne ekonomije 70

Analiza mehanizama podrške društvenom preduzetništvu 73

Analiza postojećeg stanja u sektoru socijalne ekonomije 77

Ključne preporuke za razvoj socijalne ekonomije 84

Zaključak 86

SKRAĆENICE 88

LITERATURA 89


6 | S t r .

PREDGOVOR

Da bi Crna Gora nastavila da bude najbrže rastuća ekonomija Zapadnog Balkana, ali i da se obezbijedi održiv ekonomski razvoj i njena unutrašnja (politička i socijalna stabilnost) neophodno je djelovanje u tri strateška pravca:

1) Nastavak privlačenja stranih direktnih investicija – u cilju obezbjeđenja neophodnog kapitala za korišćenje resursa koji su nam na raspolaganju, kako bi se obezbijedio stabilan privredni rast, uz fiskalnu i makroekonomsku stabilnost zemlje. Crna Gora je u ovom segmentu ostvarila definitivno najveći napredak u protekloj deceniji, međutim i dalje postoje velika ograničenja u ovom segmentu iz razloga što se jedan dio pojedinaca u organima vlasti ponaša kao da je Crna Gora jedina investiciona destinacija na svijetu, tako da i dalje nemamo rješen status za mnoge razvojne projekte u zemlji. Odnos prema investitorima i projektima koji imaju potencijal da se realizuju, mora biti po principu “one-stop-shopa”, koji će u svakom trenutku dati odgovore: što se traži za svaki od projekata (BOT/DBOT, greenfield, privatno-javno partnerstvo, finansiranje, ili…), sa kim se pregovara, pod kojim uslovima, koliko proces pregovora/donošenja odluka/dokumentacije može da traje i sl.

2) Razvoj infrastrukture – je od presudnog značaja za sveobuhvatan društveno-ekonomski razvoj zemlje i unaprijeđenje kvaliteta života u Crnoj Gori. Pritom, kako bi se prevazišla ograničenja kod finansiranja većih infrastrukturnih projekata, trebalo bi koristiti potencijal kineskog „Puta svile“, fondove EU, ali i opciju privatno-javnog partnerstva, kako bi se izbjeglo dalje zaduživanje države.

3) Razvoj socijalne ekonomije - je od izuzetnog značaja za eliminisanje socijalne nejednakosti, uklanjanje kontrasta na relaciji sjever-jug i obezbjeđenje ravnomjernog ekonomskog razvoja. Moramo biti svjesni da tržište nije u stanju da riješi brojna društvena pitanja, poput zapošljavanja teško zapošljivih grupa, socijalne inkluzije i regionalnog razvoja zemlje, jer se radi o oblastima koje karakterišu visoki transakcioni troškovi i niske stope prinosa na kapital, tako da nije realno očekivati da će bilo domaći, bilo strani investitori djelovati u ovim oblastima, bez obzira na brojne podsticajne mjere koje država nudi.

Ovaj dokument nastao je na bazi rezultata istraživanja "Strateška studija o razvoju socijalne ekonomije u kontekstu Strategije Jugoistočna Evropa 2020" koji sam, kao dio regionalnog ekspertskog tima, uradio 2014. godineza potrebe Evropskog pokreta u Srbiji i SeCons, a u skladu sa zahtjevima Regional Cooperation Council iz Sarajeva (kao naručioca posla), čiji je i Crna Gora član. Dokument se bavi trećim pravcem djelovanja, tj. razvojem socijalne ekonomije i društvenog preduzetništva, što bi takođe trebalo biti dio aktivne vladine politike u Crnoj Gori.

Studija koja je pred vama jasno pokazuje da su ciljevi socijalne ekonomije u potpunosti inkorporirani u svim strateškim dokumentima Crne Gore, i da se radi o konceptu koji je razvijen


7 | S t r .

u većini zemalja EU, sa ciljem da se prevaziđu oni strukturni problemi u ekonomiji koje ni tržište, ni država, nisu u stanju sami da riješe.

U dokumentu je dat prikaz stanja socijalne ekonomije u Crnoj Gori, sa preporukama za razvoj ovog koncepta, kao i odgovori na ključna pitanja koja su se javljala kada je u pitanju razvoj društvenog preduzetništva kod nas, poput tipova organizacija socijalne ekonomije, modela finansiranja i uspješne upravljačke strukture socijalnih preduzeća.

Razvoj socijalne ekonomije može se direktno odraziti na povećanje zaposlenosti, veću inkluziju marginalizovanih grupa, veći dohodak po glavi stanovnika i rješavanje različitih društvenih problema koje postojeći sistem ne može riješiti. U konceptu društvenog preduzetništa treba se prepoznati model kojiće ponuditi nove načine adresiranja i rješavanja ovih problema.

Ono što je posebno bitno istraći jeste da za razvoj ovog koncepta nisu potrebna velika budžetska izdvajanja, iz razloga što već postoje različiti mehanizmi podrške (vidjeti: str. 21-24 i 30-33), već razvoj institucionalnog okvira i usaglašavanje podsticajnih mjera koje Vlada već sprovodi u dijelu zapošljavanja, razvoja malih i srednjih preduzeća, ruralnog razvoja, integracije osoba sa invaliditetom i sl.

Zalaganje za razvoj socijalne ekonomije znači posvećenost potpunom korišćenju raspoloživih resursa, većoj zaposlenosti, smanjenju socijalne isključenosti i siromaštva, pravdi, humanosti i harmoničnom društvu.

Podgorica, Jun 2017.

Anto Janković

Ako bismo prenijeli podatke o uticaju socijalne ekonomije sa EU na Crnu Goru,

to bi značilo najmanje 14,000 novih radnih mjesta u zemlji, i to prije svega iz segmenta teško zapošljivih lica i lica koja

potiču iz manje razvijenih opština u Crnoj Gori. S druge strane, ako bi nivo socijalne

ekonomije dostigao stepen razvoja kao što je to slučaj sa Irskom i Holandijom,

onda bi ovaj dio ekonomije mogao obuhvatati čak 20-22,000 zaposlenih (9-

9,50% radno aktivnog stanovništva).


8 | S t r .

UVOD

Koncept ekonomskog razvoja zasnovan u potpunosti na tržištu, koji je dominirao većim dijelom XX vijeka pokazao se neuspješnim, na isti način kao što je to slučaj sa socijalizmom, u kome postoji potpuna dominacija države. S jedne strane imamo sistem u kome dolazi do stvaranja velikih socijalnih razlika, uz mogućnost stvaranja čestih ekonomskih kriza i socijalnih tenzija, dok s druge strane imamo visok stepen neefikanosti u upravljanju, visok nivo oportunitetnih troškova, razvijenu korupciju i druge društveno negativne pojave. Prateći istoriju XX vijeka možemo s pravom konstatovati da ni država, ni tržište nisu pokazali adekvatan, održiv i društveno prihvatljiv model ekonomskog razvoja i da su se države zasnovane na sistemu socijalne ekonomije, odnosno kombinacije „socijalističkog“ i „kapitalističkog“ modela regulacije, pokazale kao najotpornije na krize, uz nizak stepen socijalne nejednakosti.

Nejednakost između bogatih i siromašnih sve je veća, pri čemu jedan odsto najbogatijih ljudi posjeduje 50,4 odsto svjetskog bogatstva. Prema izvještaju Credit Suisse1 oko 70 odsto odraslih osoba u svijetu, odnosno 3,4 milijarde ljudi posjeduje manje od 10.000 dolara, dok 383 miliona ljudi, ili osam odsto populacije, ima više od 100.000 dolara. Pritom, svega 14 odsto odraslih osoba u svijetu pripada srednjoj klasi i posjeduje između 50.000 i 500.000 dolara.

Globalna kriza koja je zadesila svijet 2008. g. dovela je do preokreta u političkoj retorici i praktičnim pristupima razvoju. Ona je pokazala neefikasnost Smitove nevidljive ruke kada je u pitanju samoregulacija tržišta i maksimiziranje koristi svakog učesnika, kao i društva u cjelini, iz razloga što se pokazalo da intervencije države i monopolista koji imaju političku moć narušavaju „laissez faire“ prirodu tržišta, tj. tržišta koje funkcioniše po principu „da stvari teku sopstvenim tokom“. S druge strane, ona „vidljiva“ ruka na tržištu koja je ogleda u porezima koje prikuplja država takođe se pokazala neefikasnom, s obzirom da država sama nije pokazala moć da u potpunosti iskoristi resurse koje ima i ukloni socijalne nejednakosti.

Glokalna finansijska kriza navela je mnoge vlade da ponovo procijene svoju ulogu udruštvu. Promijenjena je i percepcija javnosti o ulozi vlade, sa ciljem da se sagledaju okolnosti u cilju stvaranjaodržive perspektive za buduće generacije. Odpresudnog značaja za budući prosperitet društva neophodno je ponovno promišljanje upravljačketeorije i pružanje novih biznis modela koji će obezbijediti efikasno i održivo upravljanje resursima i bolju alokaciju bogatstva u društu, što se može ostvariti kroz koncept socijalne ekonomije.

1“Global Wealth in 2015: Underlying Trends Remain Positive“, Credit Suisse, 13.10.2015, https://www.credit-suisse.com/ch/en/about-us/research/research-institute/news-and-videos/articles/news-and-expertise/2015/10/en/global-wealth-in-2015-underlying-trends-remain-positive.html

https://www.credit-suisse.com/ch/en/about-us/research/research-institute/news-and-videos/articles/news-and-expertise/2015/10/en/global-wealth-in-2015-underlying-trends-remain-positive.html




9 | S t r .

I RAZUMIJEVANJE KONCEPTA


10 | S t r .

PORIJEKLO KONCEPTA

Određeni oblici socijalne ekonomije prepoznaju se još u 14. vijeku u Italiji. Tada su djelovale "monti di pieta" - banke tipa Robin Hood, koje su koristile ušteđevinu bogatih kao pomoć siromašnima2.

Generalno, nastanak ideje i prakse socijalnih preduzeća vezuje se za vrijeme razvoja kapitalizma u 18. i 19. vijeku kada se osnivaju grupe za samopomoć i druga udruženja koja se rukovode principima filantropije i milosrđa. Do snažnog razvoja koncepta dolazi zbog naglog osiromašenja radničkih slojeva u vrijeme industrijske revolucije širom Evrope, i to kao spontana reakcija radničkih slojeva da se prevaziđu teškoće životnih uslova u vrijeme prvobitne akumulacije kapitala i da se na osnovama solidarnosti pruže alternative tržišnoj ekonomiji u vidu stvaranja fondova za pomoć siromašnima, osnivanja bolnica za siromašne, kao i da se podstaknu druge aktivnosti koje tada nisu bile pokrivene socijalnom politikom.

Ove organizacije su štitile interese onih socijalnih slojeva koje su neuspjesi nedovoljno razvijene tržišne ekonomije najviše pogađali. U pojedinim zemljama razvijeni su različiti tipovi socijalno-ekonomskih organizacija. Istorijski posmatrano, poljoprivredne kooperative/zadruge, kreditna udruženja i štedionice bile su formirane skoro u čitavoj Evropi, dok su neke vrste kooperativa bile značajne samo za pojedine države, npr. kooperative potrošača (»consumer cooperative«) u Velikoj Britaniji, kooperative – utočišta u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Švedskoj. U zemljama, poput Francuske i Italije, sa sporijim tempom industrijskog razvoja, kooperative su bile značajan oblik organizovanja zemljoradnika i zanatlija3.

Prve kooperative kao najrasprostranjenije forme socijalnih preduzeća nastaju u Velikoj Britaniji krajem 18. i početkom 19. vijeka dok su socijalističke ideje Roberta Owen-a, William King-a i drugih teoretičara imale značajan uticaj na nastanak i razvoj ovog pokreta.

Zadrugarstvo koje se razvijalo u uskoj vezi sa sindikalnim pokretom i emancipacijom radničke klase brzo se širilo, tako da se već krajem 18. vijeka osniva prva Međunarodna organizacija kooperativa u Londonu. Koncept socijalnih preduzeća koji je tada postavljen podrazumijeva ograničenu podjelu profita, stvaranje finansijskih fondova koji bi bili korišćeni na principima uzajamne pomoći i demokratsku strukturu donošenja odluka, po čemu se ovi organizacioni oblici razlikuju od kapitalističkih preduzeća. Od tada zadrugarstvo privlači pažnju različitih pokreta i učenja prelazeći ideološke granice, tako da je aktuelno kako u utopijskim idejama, socijalističkom učenju, hrišćanstvu, učenju socijalnih liberala tako i marksista i neo-klasičnih ekonomista (Borzaga, Spear 2004).

2 “Socijalna ekonomija u Crnoj Gori”, Zavod za zapošljavanje Crne Gore, Podgorica, decembar 2006.

3Ibid


11 | S t r .

Nastanak i razvoj socijalnih preduzeća ne vezuje se samo za Veliku Britaniju već i kontinentalnu Evropu. U Njemačkoj na primjer, ideje industrijske revolucije i prve kooperative javljaju se polovinom 19. vijeka kada se i zakonski regulišu principi solidarnosti i uzajamne pomoći. U Španiji i Italiji bujanje udruživanja u kooperative i njihove saveze razvija se polovinom 19. vijeka. Ipak ove ideje imaju najveću podršku u Francuskoj, gdje različiti vidovi radničke solidarnosti nastaju pod uticajem učenja Sen-Simon-a, Charles-a Fourier-a i poznate francuske socijalističke škole. Tako je krajem 19. vijeka u Francuskoj bilo više od 2.500 društava za uzajamnu pomoć kao najrasprostranjenijih oblika socijalnih preduzeća sa velikim brojem članova (Galera, Borland 2006).

Termin „socijalna ekonomija” pojavio se prvi put u ekonomskoj literaturi najvjerovatnije 1830. kada je francuski liberalni ekonomistaCharles Dunoyer (Šarl Dinoaje) publikovao knjigu “Treatise on social economy”. Poruke ove studije zagovaraju socijalno pomirenje putem konsolidacije kapitalizma i predlaganja izmjena u tržišnoj ekonomiji koja se u to vrijeme stihijski razvijala i pogađala radničku većinu koja nije imala razvijene oblike organizovanja i zaštite. Dok su se prvi inspiratori ove ideje zalagali na obnovu moralnih principa, pojava John Stuart Mill-a (Džon Stjuart Mil) označava početak praktičnih nastojanja da se postave principi alternativne ekonomije4.

U svojoj knjizi „Principi političke ekonomije” Mill proučava prednosti i slabosti radničkih zadruga i nastoji da ohrabri zadrugarstvo ukazujući na ekonomske i moralne prednosti ovog tipa proizvodnje. Već krajem 19. vijeka definisani su temelji modernog koncepta socijalne ekonomije koji je inspirisan vrijednostima demokratskog udruživanja, principima uzajamnosti i solidarnosti5.

Poslije Prvog svjetskog rata, zemlje Zapadne Evrope su nastavile sa razvijanjem tržišne privrede i profitnih organizacija, dok su zemlje Centralne i Istočne Evrope prihvatile socijalistički sistem, sa dominacijom državnog/društvenog vlasništva i uspostavljanjem javnog sistema socijalnih i zdravstvenih usluga, čime je umanjena uloga kooperativa i drugih neprofitnih organizacija, koje su u izvornom obliku vremenom, praktično nestale. Država je imala glavnu ulogu u ekonomskim aktivnostima tako da iz ideoloških i praktičnih razloga nije bilo mjesta za promociju organizacija koje bi odgovarale pojmu socijalnih preduzeća. Zadruge su postojale u mnogim od“socijalističkih” zemalja mada su bili narušeni neki od njihovih osnovnih principa (dobrovoljno uključivanje i demokratsko rukovođenje), što će ostaviti trajne posljedice i na prihvatanje savremenih inicijativa.

4 “Socijalna preduzeća i uloga alternativne ekonomije u procesima evropskih integracija”, Evropski pokret u Srbiji, Beograd, jun, 2008. godine

5 Ibid.


12 | S t r .

Kako se u zapadnim zemljama ponovo aktuelizovala kriza, dolazi do ponovnog preplitanjaekonomske i socijalne misije, što dovodi do promjene glavnih organizacijskih modela: kooperative su postale manje solidarno usmjerene (»mutualistic«), a društva više preduzetnički usmjerena. Posljedica toga je da su se modeli kooperativa i društava počeli udruživati. Na drugoj strani su počele nastajati fondacije. Nastajao je treći sektor.

Treći sektor je počeo privlačiti pažnju u sedamdesetim godinama 20. vijeka, kada se pojavljuje privredna recesija koja uzrokuje povećanu nezaposlenost.Kriza koja je nastala, uz sve veću nezaposlenost i aspiraciju politike da se rad podijeli na javni i privatni sektor i traže mogući načini reduciranja odgovornosti države, podsticala je razvoj trećeg sektora6.

Socijalna ekonomija i njeni oblici nisu takmac tržišnoj, profitnoj ekonomiji ali svakako jesu njen značajan socijalni korektiv i dopuna, prije svega u pogledu mogućnosti socijalne integracije i zapošljavanja. Za razliku od kapitalističkih preduzeća, koncept socijalnih preduzeća i uloga alternativne ekonomije u procesima evropskih integracija socijalnih preduzeća podrazumijeva ograničenu podjelu profita, stvaranje razvojnih finansijskih fondova koji se koriste na principima solidarnosti i uzajamne pomoći, odnosno dominaciji društvenih ciljeva i principa demokratskog udruživanja i odlučivanja.

DRUŠTVENO PREDUZETNIŠTVO KAO POKRETAČ RAZVOJA

Vrijeme je svakako zrelo za preduzetnički pristup društvenim problemima. Mnogi vladini i filantropski napori su ostvarili neuspjeh, daleko ispod naših očekivanja. Glavne institucije u društvenom sektoru su često viđene kao neefikasne, neefektivne i neodgovarajuće. Društveni preduzetnici su potrebni za razvoj novih modela za novo stoljeće7. Jedan od ključnih aspekata socijalnog preduzeća je pitanje o kakvom se preduzeću uopšte radi, sa administrativnog, finansijskog aspekta, ali i sa aspekta izvještavanja. Da li se radi o neprofitnoj, ili profitnoj organizaciji, ili pak o nekom vidu hibridne organizacije? Ova pitanja su važna jer ona definišu različite vrste očekivanja od strane interesnih grupa („stakeholders“), uključujući i menadžment preduzeća.

6Ibid 7 Duke University, J. Gregory Dees, The Meaning of "Social Entrepreneurship", 1998. https://entrepreneurship.duke.edu/news-item/the-meaning-of-social-entrepreneurship/

https://entrepreneurship.duke.edu/news-item/the-meaning-of-social-entrepreneurship/


13 | S t r .

Moramo uzeti u obzir činjenicu da je upravljanje interesnim grupama („stakeholder management“) od izuzetnog značaja, s obzirom na neophodnost zadovoljavanja ponekad vrlo različitih interesa različitih grupa koje djeluju u samom mikro okruženju ovog vida preduzeća8. Počećemo s definicijama i nekim osnovnim konceptima. Dakle, jedan od osnovnih koncepata sa kojim ćemo se ovom prilikom susretati jeste koncept društvenog preduzetnika. Pritom, moramo se pitati ko su ovi društveni preduzetnici? Što ih čini različitim? Odakle dolaze? Takođe ćemo se baviti s konceptom društvene inovacije. A veliko pitanje ovdje je što je društvena inovacija? Kako ćemo znati da li smo naišli na nju? Po čemu se razlikuje od drugih oblika javnog (public) rješavanja problema?

Jedna definicija društvene („socijalne“) inovacije je: “Društvena inovacija je najbolji oblik za razumijevanje i stvaranje trajne društvene promjene”9. Mi redefinišemo pojam socijalne, tj. društvene inovacije kao novo rješenje za društveni problem koji je efektniji, efikasniji, održiviji, ili jednostavno kao postojeća rješenja za koja obračunata vrijednost ide prvenstveno za društvo u cjelini, a ne privatnim licima, kako navodi Jim Phills10. Iz ove definicije vidimo da je suština da se društvena inovacija svodi na nešto što je novo, što je rješenje koje rješava ključni problem, da je efektnija, efikasnija i održivija od postojećih rješenja. Društvena inovacija u svojoj srži ima stvaranje vrijednosti- stvaranje nečeg novog;nečeg kreativnijeg; nečeg efikasnijeg i djelotvornijeg.

Sada da vidimo što je društveni preduzetnik i koja je oblast društvenog preduzetništva koja se bavi pitanjem društvene inovacije?

Društveni preduzetnici su različita grupa ljudi. Oni su ljudi koji usvoje misiju, cilj, da stvore vrijednost. Oni se bude ujutro govoreći, kako mogu stvoriti vrijednost? Kako mogu napraviti društveni uticaj? Oni su stalno u potrazi za novim mogućnostima kako bi ispunili svoju misiju da bi unaprijedili svoj razlog djelovanja11.

8 Stanford University, Center for Social Inovation, Rediscovering Social Innovation, Jim Phills, The Fieldstone Foundation, San Diego Grantmakers, May 7-8, 2009 http://www.sdgrantmakers.org/members/downloads/PhillsSan%20Diego-Social%20Innovation.pdf 9 Stanford Social Inovation Review, James A. Phills Jr., Kriss Deiglmeier, & Dale T. Miller, Rediscovering Social Innovation, 2008. http://ssir.org/articles/entry/rediscovering_social_innovation 10 Stanford University, Center for Social Inovation, Defining Social Innovation, https://www.gsb.stanford.edu/faculty-research/centers-initiatives/csi/defining-social-innovation 11Ibid.

http://www.sdgrantmakers.org/members/downloads/PhillsSan%20Diego-Social%20Innovation.pdf

http://ssir.org/articles/entry/rediscovering_social_innovation

https://www.gsb.stanford.edu/faculty-research/centers-initiatives/csi/defining-social-innovation


14 | S t r .

Oni su takođe neprestano u potrazi za prilikama da se inovira, prilagodi i uči. Oni ne uzimaju jednu ideju i drže se nje u dugom vremenskomperiodu. Oni će se razvijati, mijenjati se i

prilagođavati svoje ideje društvenim uslovima. Društveni preduzetnici su takođe vrlo hrabri. Oni djeluju bez brige o resursima. Oni ustaju. Oni rade sve što je potrebno kako bi realizovali svoju ideju. Oni uzimaju sve resurse koji su dostupni, koristeih u društvene svrhe. Na kraju, obilježje društvenogpreduzetnika je da je to neko ko je vrlo odgovoran12.

POJMOVNO ODREĐENJE SOCIJALNE EKONOMIJE

Za razliku od koncepta socijalističkog samoupravljanja sa kojim smo upoznati iz naše prošlosti, koncept socijalne ekonomije se u potpunosti zasniva na tržištu, uz bitnu ulogu države koja mora da kreira institucionalni okvir i podršku za razvoj ovog koncepta.

U suštini, socijalna ekonomija se tiče velikog broja preduzeća i organizacija koje u svom poslovanju i aktivnostima teže da profit podrede uvećanju društvene koristi. Ekonomska kriza, koja je pogodila sve svjetske ekonomije bez obzira na veličinu i snagu, pokazala je da su preduzeća koja funkcionišu po principu socijalne ekonomije bila izuzetno fleksibilna na uticaj krize, a potom su i predstavljale generator oporavka deprivirane ekonomije. Socijalna ekonomija se pomjerila sa ekonomske periferije i zauzela bitno mjesto, pritom dajući značajan doprinos zapošljavanju, edukaciji, socijalnoj inkluziji i smanjenju siromaštva, stvarajući ravnotežu između ekonomskog, socijalnog i očuvanja životne sredine.

Socijalna ekonomija podrazumijeva da su društveni ciljevi važniji od ekonomskih – kao i da se ti društveni ciljevi ostvaruju na ekonomski održiv način. U suštini, socijalna ekonomija se tiče velikog broja preduzeća i organizacija koji u svom poslovanju i aktivnostima teže da profit podrede uvećanju društvene koristi.„Ona obuhvata brojne organizacije koje posluju kako bi profit koji naprave usmjerile ka ispunjavanju određene socijalne misije. Misija se može odnositi 12Ibid.

Svako preduzetništvo ima za cilj stvaranje novih vrijednosti. Društveno preduzetništvo je specifično po tome što se bavi prepoznavanjem i rješavanjem

društvenih problema kao što su socijalna isključenost, siromaštvo, nezaposlenost i dr. Za razliku od tradicionalnog preduzetništva, gdje je primarni cilj djelovanja

ostvarenje i maksimizacija profita, u fokusu društvenog preduzetništva je zadovoljenje potreba društva. Stoga, društveno preduzetništvo predstavlja značajnu

pokretačku snagu društvenog i ekonomskog razvoja.


15 | S t r .

na zdravstvenu zaštitu ili kulturne potrebe ljudi u zajednici, edukaciju, očuvanje životne sredine ili inkluziju različitih društvenih grupa kroz stvaranje radnih mjesta“13.

Društveno preduzetništvo je dio socijalne ekonomije i ono se javlja kada se društveni problemi rješavaju upotrebom preduzetničkih principa.Ovom prilikom s razlogom koristimo pojam društveno preduzetništvo s obzirom da je pojam „social entreprenership“ u domaćoj javnosti često pogrešno interpretiran tako što se „socijalno preduzetništvo“ odnosi na socijalne, a ne šire, društvene ciljeve. Stoga, umjesto da govorimo o preduzetništvu usmjerenom na socijalne ciljeve, u ovom radu ćemo govoriti o društvenom preduzetništvu koje predstavlja suštinu samog koncepta, ali i prevoda engleskog termina „social entrepreneurship“.

To je inovativan način da ljudi rješe različite ekonomske, obrazovne, zdravstvene i ekološke probleme u svojoj zajednici kroz svoj rad – udruživanjem i korišćenjem održivih biznis modela14.

Društveno preduzetništvo, kao fenomen i praksa, sve više zaokuplja pažnju istraživača, društvenih aktivista i kreatora javnih politika širom svijeta. U posljednjih 30-tak godina društveno preduzetništvo se ubrzano razvija u većem dijelu svijeta. Do ekspanzije društvenog preduzetništva došlo je zbog porasta socijalnih nejednakosti i siromaštva, kao posljedica ubrzanog razvoja globalizacije. U društvenom preduzetništvu je prepoznat ogroman potencijal za rješavanje globalnih problema poput siromaštva, nezaposlenosti, zagađenja životne sredine i dr.

Iako fenomen društvenog preduzetništva datira od samih začetaka razvoja preduzetništva, njegova je konceptualizacija intenzivirana u posljednjih tridеset godina, uporedo sa razvojem prakse. Važnost društvenog preduzetništva i njegove prednosti u odnosu na tradicionalno preduzetništvo naglašavali su najuticajniji teoretičari još od dvadesetog vijeka(Joseph

13SENS, Mreža socijalne ekonomije Srbije, Rečnik Socijalna ekonomija http://www.sens.rs/socijalno-preduzetnistvo/recnik/35-s/53-socijalna-ekonomija

14Ibid

Kad god društvo „zaglavi“ ili ima priliku da iskoristi nove mogućnosti, ono treba preduzetnika da uvidi priliku, da svoju viziju pretvori u realnu ideju, potom u stvarnost i u konačnom u novi obrazac širom društva... Mi trebamo takvo preduzetničko vođstvo... To je posao društvenih preduzetnika.

Bill Drayton

http://www.sens.rs/socijalno-preduzetnistvo/recnik/35-s/53-socijalna-ekonomija



16 | S t r .

Schumpeter, Peter Drucker i dr.). Iako su naučnici predložili veliki broj definicija društvenog preduzetništva, u istraživačkoj zajednici ne postoji opšteprihvaćena definicija.

Ključni nosioci društveno preduzetničke aktivnosti su društveni preduzetnici - osobe koje prepoznaju društvene probleme i pronalaze inovativne načine za njihovo rješavanje. Društveni preduzetnici vide prilike i potencijale tamo gdje ih drugi ne vide. Zbog snažne motivisanosti da unaprijede kvalitet života u svojim zajednicama ili svijetu, smatra se da društveni preduzetnici posjeduju kapacitet koji je potreban za transformaciju cijelog društva.

Društveni preduzetnik je polazni i najvažniji subjekt društveno preduzetničkog poduhvata. To je osoba koja prepoznaje društveni problem i koristi preduzetničke principe da organizuje, kreira i vodi poduhvat sa društvenom svrhom. Prema Billu Draytonu: “Društveni preduzetnici nisu zadovoljni dijeljenjem ribe ili učenjem drugih kako se peca. Oni se jednostavno neće smiriti sve dok ne sprovedu revoluciju u ribarskoj industriji.” Društvene preduzetnike karakteriše: snažna, nova ideja koja može promijeniti sistem, kreativnost, „revolucionarski“ potencijal, preduzetnički kvalitet i moral, a sve u svrhu ostvarenja svoje vizije društva, vizije s kojom je preduzetnik povezan sve dok je ne ostvari.

Društvene preduzetnike pokreće želja da pomognu drugim ljudima i poboljšaju uslove života u svojoj zajednici iliu svijetu. Aktivni su u organizacijama civilnog društva (OCD), ali isto tako rade u privatnom i javnom sektoru, ostvarujuću značajan uticaj na društvo. Često pokreću socijalna preduzeća, u kojima pronalaze prostor za ostvarenje svojih zamisli.

Socijalno preduzeće je biznis koji posluje s idejom da kroz zaradu koju ostvari putem prodaje proizvoda ili usluga ispuni jasnu društvenu misiju. To znači da zarađena sredstva ne služe uvećanju imovine pojedinaca – već se ulažu u svrhe kao što su zapošljavanje ljudi koji teže dolaze do posla, socijalne i medicinske usluge, obrazovanje, zaštita životne sredine ili kulturne aktivnosti u zajednici.

Muhammad Yunus, dobitnik Nobelove nagrade za mir za 2006 godinu, u knjizi “Za svijet bez siromaštva” (2009) navodi da se društveno preduzetništvo najčešće definiše kao bilo koje nastojanje da se pomogne drugim ljudima. Ta inicijativa može biti ekonomskog i neekonomskog, profitnog i neprofitnog karaktera.

Bill Drayton, osnivač prve globalne organizacije za društveno preduzetništvo Ashoka, društveno preduzetništvo je definisao kao preduzetništvo s etičkim integritetom u cilju maksimiziranja društvene vrijednosti, a ne privatne vrijednosti ili profita.


17 | S t r .

Socijalno preduzeće je preduzeće koje se osniva da bi se ostvario neki društveni cilj. Ono se razlikuje od tradicionalnih preduzeća (usmjerenih ka maksimizaciji profita) po svojoj svrsi i upotrebi ostvarenog profita. Za razliku od tradicionalnog preduzeća, socijalno preduzeće investitorima ne isplaćuje profit u obliku dividendi, već ga reinvestira u proširenje i razvoj kapaciteta samog preduzeća ili javni interes.

Socijalna preduzeća su najčešće usmjerena na zadovoljenje socijalnih i/ili ekonomskih ciljeva svojih članova ili na pružanje usluga socijalno ugroženim grupama u svojoj zajednici.

NASTANAK KONCEPTA DRUŠTVENOG PREDUZETNIŠTVA

Pojam„društveno preduzetništvo" je izraz koji je dobro prilagođen našem vremenu. On kombinuje inovacije, odlučnost i strast za društvenom promjenom sa slikom klasičnog biznisa, često povezanom sa, na primjer, high-tech pionirima Silikonske doline. Jezik društvenog preduzetništva može biti nov, ali pojava nije. Mi smo oduvijek imali društvene preduzetnike, čak i ako ih nismo tako nazivali. Oni su prvobitno izgradili mnoge institucije koje sada uzimamo zdravo za gotovo. Međutim, sam termin je važan s obzirom da upućuje na zamućene granice sva tri sektora – nevladinog, vladinog i privrednog. Osim inovativnih neprofitnih društva, društveno preduzetništvo može uključivati razne organizacione oblike nastale sa društvenom svrhom („social purpose“), kao što su profitne banke za razvoj zajednice i hibridne organizacije koje miješaju neprofitne i profitne elemente, poput skloništa za beskućnike koja osnivaju preduzeća za obuku i zapošljavanje njihovih rezidenata. Novi termin pomaže u proširivanju područja djelovanja, s obziromda društveni preduzetnici traže najefektnije metode koje su u svrsi ispunjenja njihove društvene misije, o kom god sektoru da se radi. Pojam "preduzetnik" je nastao u francuskoj ekonomiji tokom17. i 18. stoljeća. U francuskom jeziku, on označava onog ko "preduzima", ne "preduzimača", u smislu onog ko preduzima značajan projekat ili aktivnost. Tačnije, ovaj pojam se koristi za identifikaciju “drskih” pojedinaca koji su se usudili da izazovu ekonomski napredak pronalazeći nove i bolje načine obavljanja stvari.Ekonomista kome se najčešće pripisuje davanje ovog značenja pojma je Jean-Baptiste Say (Žan Baptista Sej). Pišući na prelazu 19. stoljeća, Say je to ovako objasnio: "Preduzetnik pomijera ekonomske resurse iz područja niže u područje veće produktivnosti i većeg prinosa".Suština je da preduzetnici stvaraju novu vrijednost na tržištu15.

15 Duke University, J. Gregory Dees, The Meaning of "Social Entrepreneurship", 1998. https://entrepreneurship.duke.edu/news-item/the-meaning-of-social-entrepreneurship/



18 | S t r .

U 20. stoljeću, ekonomista koji je najviše povezan s ovim pojmom je JosephSchumpeter (JozefŠumpeter). On je opisao preduzetnike kao inovatore koji stvaraju "kreativno-destruktivan" proces kapitalizma. Po njegovim riječima, "funkcija preduzetnika je reformisati ili izazvati revoluciju u obrascima proizvodnje." Oni mogu ovo ostvariti na mnogo načina: iskorištavajući izum za proizvodnju nove robe ili proizvodnju stare ali na novi način; otvaranjem lanca snabdijevanja materijala ili novog mjesta prodaje za proizvode; reorganizujući industriju i tako dalje. Šumpeterovi preduzetnici su agenti promjena u ekonomiji. Opslužujući nova tržišta ili stvarajući nove načine obavljanja stvari, oni pokreću ekonomiju naprijed16. Istina je da mnogi od preduzetnika koje su imali na umu Say i Schumpeter obavljaju svoju svrhu pokretanjem novih, profitno orijentisanih poslovnih poduhvata, pri čemu pokretanje biznisa nije suština preduzetništva. Peter Drucker (Piter Draker)počinje sa Say-ovom definicijom, ali je pojačava sa fokusom na priliku. Drucker ne zahtijeva od preduzetnika da izazivaju promjenu, ali ih vidi kako iskorištavaju mogućnosti koje promjena stvara (u tehnologiji, preferencijama potrošača, društvenim normama, itd). On kaže: "to definiše preduzetnika i preduzetništvo - preduzetnik uvijek traga za promjenom, reaguje na nju, i traga za prilikom“. Pojam "prilika" je došao u središte mnogih trenutnih definicija preduzetništva. To je način na koji današnji teoretičari menadžmenta vide Sejov pojam pomijeranja resursa na područja viših prinosa. Prilika, u svom značenju, podrazumijeva priliku za stvaranje vrijednosti na nov način. Preduzetnici imaju mentalni sklop koji je usmjeren na mogućnosti, a ne probleme koje stvara promjena. Za Drucker-a, pokretanje biznisa nije ni potrebno niti dovoljno za preduzetništvo. On eksplicitno komentariše: "Nije svaki novi mali biznis je preduzetnički ili predstavlja preduzetništvo".Isto bi bilo istinito u slučaju novih ne-profitnih organizacija. Nije svaka nova organizacija preduzetnička.Drucker takođe jasno navodi da preduzetništvo ne zahtijeva motiv profita. Na početku svoje knjige „Inovacije i preduzetništvo“ („Innovation and Entrepreneurship“), Drucker tvrdi: "Ne može se naći bolji primjeru istoriji preduzetništva od primjera stvaranja modernog univerziteta, posebno modernog američkog univerziteta." On zatim objašnjava koja je bila glavna novina (inovacija) u to vrijeme. Kasnije u knjizi, on posvećuje jedno poglavlje preduzetništvu u institucijama javnog servisa17. Preduzetnici mobilišu resurse drugih da ostvare svoje preduzetničke ciljeve.Menadžeri s druge strane dozvoljavaju korištenje resursa kojima upravljaju u skladu sa svojom vizijom i misijom. Ponovo, imamo definiciju preduzetništva koje nije ograničeno na biznis start-upove. Društveni preduzetnici su jedna vrsta ljudi kojima je preduzetništvo u genima. Oni su preduzetnici sa društvenom misijom.Za društvene preduzetnike, društvena misija je eksplicitna i centralna. Ovo očito utiče na to kako društveni preduzetnici vide i procijenjuju mogućnosti. Uticaj na samu misiju postaje centralni kriterij, a ne stvaranje bogatstva. Kada su u pitanju

16Ibid. 17Ibid.


19 | S t r .

društveni preduzetnici, bogatstvo je samo sredstvo za postizanje cilja; za razliku od poslovnih preduzetnika kod kojih je stvaranje bogatstva način mjerenja stvaranja vrijednosti, odnosno postizanja uspjeha. To je zato što su poslovni preduzetnici predmet djelovanja sila tržišta, koje u velikoj mjeri određuje da li je došlo do stvaranja vrijednosti. Ukoliko ne prebace sredstva u ekonomski produktivne svrhe, oni će jednostavno nestati sa tržišta. Vrijednost nastaje u poslovanju kada su kupci spremni platiti više nego što košta da se proizvede dobro ili usluga koja se prodaje. Dobit (prihodi umanjeni za troškove) koju ulaganje generiše je dobar pokazatelj vrijednosti koja je stvorena. Ako preduzetnik ne može uvjeriti dovoljan broj kupaca da plate adekvatnu cijenu za generisanje profita, to je snažan pokazatelj da je kreirana nedovoljna vrijednost da opravda ovo korištenje resursa. Tržišta ne djeluju na isti način kada su u pitanju društveni preduzetnici. Konkretno, tržišta ne rade dobar posao kada je u pitanju vrednovanje socijalnih poboljšanja, javnih dobara i šteta, i koristi za ljude koji ne mogu priuštiti da plate cijenu ponuđenog proizvoda ili usluge. Ovi elementi su često od suštinskog značaja za društveno preduzetništvo. To je ono što činidruštveno preduzetništvo. Kao rezultat toga, mnogo je teže utvrditi da li društveni preduzetnik stvara dovoljnu društvenu vrijednost da opravda sredstva koja se koriste u stvaranju te vrijednosti. Opstanak ili rast socijalnog preduzeća nije dokaz njegove efikasnosti i efektivnosti u poboljšanju socijalnog stanja. To je samo slab indikator, u najboljem slučaju18. Samo po sebi je teško mjeriti stvaranje društvene vrijednosti. Npr, kolika je društvena vrijednosti stvorena prilikom smanjenje zagađenja u određenoj rijeci, prilikom spašavanja ugroženih životinjskih vrsta ili organizacijom druženja sa licima starije životne dobi? Proračuni su ne samo teški, već i sporni. Čak i kada se poboljšanja mogu mjeriti, često ih je teško pripisati određenoj aktivnosti. Recimo, da li su niže stope kriminala rezultat novih tehnika djelovanja policije ili samo bolje ekonomije? Kako onda obezbijediti da plate proizvod ili uslugu svi oni koji imaju korist od istog? Da bi riješiliovaj problem stvaranja vrijednosti društveni preduzetnici se oslanjaju na subvencije, donacije, i volontere. Sposobnost da se privuču ovi filantropski resursi može dati neke naznake stvorene vrijednosti u očima provajdera resursa, ali to nije pouzdan pokazatelj19.

RAZUMIJEVANJE KONCEPTA DRUŠTVENOG PREDUZETNIŠTVA

U literaturi postoji veoma raznoliko definisanje društvenog preduzetništva. Tako se jedna grupa autora odnosi prema društvenom preduzetništvu kao prema neprofitnoj inicijativi u potrazi za alternativnim strategijama finansiranja ili sistemima upravljanja za stvaranje društvene

18Ibid. 19Ibid.


20 | S t r .

vrijednosti (Austin, Stivenson i Wei-Skiller, 2003; Boschee, 1998). Druga grupa istraživača posmatra društveno preduzetništvo kao društveno odgovorne prakse komercijalnih preduzeća angažovanih u međusektorsko partnerstvo (Sagawa i Segal, 2000; Waddock, 1988). Treća grupa ima stav da je društveno preduzetništvo sredstvo za ublažavanje socijalnih problema i katalizator društvenih transformacija (Alvord et al, 2004; Ashoka Innovators, 2000). Brojne definicije koje su ponuđene naglašavaju različite aspekte i dimenzije društvenog preduzetništva20.

Da bismo razumjeli koncept društvenog preduzetništva poći ćemo od definicije društvenih preduzetnika Gregory Dees-a21 (Gregori Diz) profesora “Društvenog preduzetništva u praksi” i suosnivača Centra za unaprijeđenje društvenog preduzetništva na Duke University koji je kroz svoj rad na Harvardu, Stanfordu i Duke univerzitetu značajno uticao na promociju koncepta i kreiranje napretka u mjerenju društvenog uticaja (“socialimpact”).

Uticaj Dees-a proširio se daleko izvan njegovih naučnih radova. On je pomogao da se ubijedi Svjetski Ekonomski Forum da prihvati društveno preduzetništvo kao razvojni koncept, i da se pozovu društveni preduzetnici u Davos kako bi se susreli sa titanima globalnog biznisa. Prvi je predavač društvenog preduzetništva na Harvard Business School, te je pomogao pokretanje uticajnog Centra za proučavanje društvene inovacije na univerzitetu Stanford. On je takođe sprovodio društveno preduzetništvo u praksi, savjetujući filantrope kako da unaprijede uslove života ljudi širom SAD22.

1998. kada je Dees napisao svoj članak "Značenje društvenog preduzetništva'', termin je još uvijek bio nov, jedva korišćen od strane one vrste inovativnih rješavača društvenih problema koji danas sebe nazivaju društveni preduzetnici. U članku, Dees, daje definiciju koju je koncept jako trebao. Takođe je predstavio poteškoće kombinovanja preduzetničkog načina razmišljanja i društvenog aktivizma23.

Dees posmatra društveno preduzetništvo kao "izraz dobro prilagođen našem vremenu", kombinujući "strast društvene misije sa slikom poslovne discipline, inovacije i odlučnosti najčešće povezanom s, primjera radi, high-tech pionirima Silikonske doline"24.

20 “Značenje i oblici socijalnog preduzetništva”, Vuk Raičević Rade Glomazić, Friedrich Ebert Stiftung, Beograd, 2012.

21 Gregory Dees, Duke University, Biography http://skoll.org/contributor/gregory-dees/

22 The Economist, Gregory Dees, Social capitalist, 2013. http://www.economist.com/blogs/schumpeter/2013/12/gregory-dees 23Ibid. 24 Duke University, J. Gregory Dees, The Meaning of "Social Entrepreneurship", 1998. https://entrepreneurship.duke.edu/news-item/the-meaning-of-social-entrepreneurship/

http://skoll.org/contributor/gregory-dees/

http://www.economist.com/blogs/schumpeter/2013/12/gregory-dees



21 | S t r .

Mnogi obični preduzetnici poboljšavaju stanje u svijetu nikada ne razmišljajući o tome, kao nusprodukt izgradnji uspješnog biznisa. No, kako je Dees to vidio, namjera je bitna. On jasno kaže da nisu svi preduzetnici društveni preduzetnici, i da su oni "jedna vrsta rođenih preduzetnika". Ono što ih razlikuje je njihov društveni zadatak. Dok su mnogi obični preduzetnici motivisani mogućnošću stvaranja finansijskog uspjeha, za društvene preduzetnike "društveni zadatak je jasan i centralan"25.To ima velike implikacije na to kako oni doživljavaju i procjenjuju mogućnosti.

Ipak, kao što je Dees prepoznao prije 18 godina, mjerenje društvenog uticaja je vrlo teško. Za razliku od običnog preduzetništva čiji uspjeh se mjeri na tržištu, mjera uspjeha društvenog

preduzetništva su socijalna poboljšanja, kvalitet javnih dobara i štete i koristi za ljude koji ne mogu priuštiti da plate tržišnu cijenu za ono što društveni preduzetnik stvara. Kao rezultat toga, Dees tvrdi da je "mnogo teže

utvrditi da li društveni preduzetnik stvara dovoljnu društvenu vrijednost da opravda sredstva korištena u stvaranju te vrijednosti"26.

On je odbacio dva pokazatelja najčešće korištena za utvrđivanje uspjeha u društvenom sektoru: “Opstanak ili rast društvenog preduzeća nije dokaz njegove efikasnosti ili efektivnosti u poboljšanju socijalnih uslova. To je samo slab pokazatelj, u najboljem slučaju." On navodi, recimo, da uspjeh u prikupljanju naknada za usluge ili efektivnost u nadmetanju za donacije, volontere i druge vrste spoljne podrške mogu izgledati kao tržišna disciplina u radu, međutim, ova vrsta nagrade često nije dobro usklađena s misijom društvenog preduzetnika. To zavisi o tome ko plaća naknade ili obezbjeđuje resurse, koji su njihovi motivi i koliko dobro oni mogu procijeniti društvenu vrijednost stvorenu putem ovog poduhvata.

Na pitanje da li svi treba da teže da budu društveni preduzetnici, Dees smatra da ne. Kako navodi, društveni preduzetnici zahtijevaju sposobnosti i temperament koji ih čini izuzetnim, na isti način na koji "nije svaki biznis lider preduzetnik u skladu sa shvatanjem Say-a, Schumpeter-a,

25 The Economist, Gregory Dees, Social capitalist, 2013. http://www.economist.com/blogs/schumpeter/2013/12/gregory-dees

26 Bloomberg, Gregory Dees: The Man Who Defined Social Entrepreneurship, 2014 http://www.bloomberg.com/news/articles/2014-01-08/gregory-dees-the-man-who-defined-social-entrepreneurship

Glavna mjera uspjeha društvenog preduzetnika nije stvaranje bogatstva, već "društveni uticaj povezan sa misijom".

http://www.economist.com/blogs/schumpeter/2013/12/gregory-dees

http://www.bloomberg.com/news/articles/2014-01-08/gregory-dees-the-man-who-defined-social-entrepreneurship

http://www.bloomberg.com/news/articles/2014-01-08/gregory-dees-the-man-who-defined-social-entrepreneurship


22 | S t r .

Drucker-a, i Stevenson-a." Ipak, s obzirom na velike, složene društvene izazove 21. stoljeća, Dees je pravilno zaključio da "bismo ih mogli koristiti mnogo više".

KARAKTERISTIKE DRUŠTVENOG PREDUZETNIŠTVA

Riječ preduzetnik potiče od francuske riječi „entrependre“, što znači onaj ko preduzima, tako da se termin „koristi za identifikaciju preduzimljivih pojedinaca koji stimulišu ekonomski progres pronalaženjem novih i boljih načina rada“. Kako definiše Peter Drucker,“preduzetnik traži promjene, odgovara na njih i eksploatiše mogućnosti. Inovacija je specifičan alat preduzetnika stoga efikasan preduzetnik pretvara mogućnosti u resurse”. Pritom, Drucker preduzetništvo definiše kao sistematsko inoviranje koje se sastoji u namjenskom i organizovanom traganju za promjenama, i daje sistematsku analizu mogućnosti ekonomskih i socijalnih inovacija27. Da bismo u potpunosti razumjeli koncept, potrebno je napraviti razliku između termina „preduzetništvo“ i „preduzetnik“, jer se u prvom slučaju radi o spoju kapitala, tehnologije i ljudskog talenta odnosno sposobnosti za organizaciju, a u drugom o licu koje sopstvenim kapitalom započinje samostalan posao sa ciljem da obavlja djelatnost radi sticanja dobiti. Dodavanjem riječi „socijalni“/”društveni” ispred pojma „preduzetnik“ jednostavno je stvoren podskup preduzetnika sa eksplicitnom društvenom misijom: oni i dalje inoviraju radi stvaranja vrijednosti, ali dodatno kreirana vrijednost mora imati društveni karakter. Njihova misija i dalje može da sadrži privatno stvaranje bogatstva, ali mora da sadrži i ostvarenje društvenih/socijalnih ciljeva. Razlika između komercijalnih preduzetnika i društvenih preduzetnika je u tome štodruštveni preduzetnici razvijaju poslovanje kako bi proizveli društvenu korist i uticaj. Rješavanje društvenih izazova je njihov cilj i cio poslovni projekat je izgrađen na ovoj osnovi. Za društvene preduzetnike društveni uticaj nije samo posljedica njihove preduzetničke aktivnosti, kao što je često slučaj kod komercijalnih preduzetnika, nego predstavlja glavni cilj28.


28Ibid.

Preduzetništvo je proces, ishod složenih društveno-ekonomskih,

psiholoških i drugih faktora, a preduzetnik je osoba.


23 | S t r .

Skoll Fondacija29 definiše društvene preduzetnike kao "agente društvenih promjena koji koriste mogućnosti koje su drugi propustili za poboljšanje sistema, uvođenje novih pristupa i stvaranje održivih rješenja za promjenu društva na bolje." Schwab Fondacija30 definiše društvenog preduzetnika kao drugu vrstu lidera koji "identifikuje i primjenjuje praktična rješenja za društvene probleme kombinujući inovaciju, snalažljivosti i mogućnosti."

29 Jeff Skoll osnovao je Skoll Fondaciju 1999. dа bi slijedio svoju viziju održivog svijeta mirа i prosperitetа.

30 Schwab fondacija za društveno preduzetništvo jedna je od nekoliko velikih svjetskih fondacija koja dugi niz godina pomaže kreativce čije ideje imaju za cilj razvoj društva i zajednice. Fondacija svake godine odabere grupu društvenih preduzetnika čiji ciljevi globalno ili regionalno pokazuju stvarno stanje u svijetu, te im omogućava usku saradnju s drugim učesnicima Svjetskog ekonomskog foruma. Klaus Schwab, osnivač fondacije, osnovao je 1971. Svjetski ekonomski forum kao nezavisnu, neprofitnu fondaciju i stvorio od nje vodeću globalnu zajednicu svjetskih vođa u poslovnom, vladinom, akademskom i civilnom društvu, s ciljem popravljanja stanja u svijetu.

Društveni preduzetnici se povezuju širokim spektrom organizacija koje imaju preduzetnički pristup i čija je osnovna misija da se bave društvenim problemima. Oni su u potrazi za „održivim rješenjem za zanemarivane probleme društva” (Santos, 2009). Pritom, društveni preduzetnici stvaraju vrijednost, ali nisu motivisani prisvajanjem vrijednosti: „Ono što razlikuje društveno preduzetništvo od komercijalnog preduzetništva je dominantan fokus na stvaranje vrijednosti, a ne na aproprijaciju vrijednosti. Santos, (2009). “Društveno preduzetništvo stvara inovativna rješenja za rješavanje društvenih problema i mobiliše ideje, kapacitete, resurse i socijalne odnose koji su potrebni za održive društvene transformacije”. Alvord, Brown, & Letts (2004) “Društveno preduzetništvo može da se definiše kao profesionalni, inovativni i održivi pristup sistemskim promjenama koji rješava tržišne nedostatke i povećava mogućnosti”. (Saïd Business School (2005) “Društveni preduzetnici su ljudi sa novim idejama za rješavanje glavnih problema koji su neumoljivi u praćenju sopstvene vizije, ljudi koji jednostavno ne prihvataju “ne” kao odgovor, koji ne odustaju dok se njihova ideja ne raširi onoliko koliko je to moguće”. Bornstein (2004) “Društveni preduzetnici su ljudi koji uviđaju gdje postoji mogućnost da se zadovolji neka potreba na koju državni socijalni sistem nije odgovorio ili nije mogao da odgovori i koji spaja potrebne resurse (uglavnom ljude, često volontere, novac i nepokretnosti) i koristi ih da “nešto promijeni””. Thompson, Alvy, & Lees (2000)


24 | S t r .

Udruženje Ashoka (Ašoka)31 definiše društveno preduzetništvo kao pojedince koji su "predani viziji i neiscrpnoj odlučnosti da istraju sve dok se sistem ne transformiše", kao i "prevazilaženje neposrednih problema koji fundamentalno mijenjaju zajednice, društvo i svijet." Preovlađujuće mišljenje je da se društveni preduzetnici skoro uvijek nalaze u neprofitnom sektoru, međutim, postoji sve više dokaza da se važne društvene promjene dešavaju u prostoru između privatnog i neprofitnog sektora koji zastupaju organizacije poput Grameen banke32i Habitat for Humanity33. Ove dvije organizacije koriste elemente tržišta (mikrofinansiranje i male hipoteke) kako bi postigle društvene promjene. Velika većina fondacija hvale ideje koje prihvataju inovacije, pokazuju snalažljivost i demonstriraju posvećenost rastu i širenju uticaja. Pojedini se usmjeravaju ka primjerima koji u potpunosti preuzimaju odgovornost za akciju, drugi na one koji preuzimaju rizik čak i u odsustvu resursa, treći usvajaju naučno utemeljene inicijative i tehnologije, četvrti za cilj imaju da riješe uzroke društvenih problema i na kraju su pojedinci koji povezuju ljude sa mogućnostima, resursima i podrškom koja im je potrebna kako bi poboljšali svoje živote i ispunili svoj potencijal34. Društveni preduzetnici se često definišu kao polazna tačka u procesu promjena. Jedan od primjera "pojedinaca/ki koji su donijeli promjene" je Wendy Kopp35. Radi se o pojedincima koji su zainteresovani za nova rješenja dugoročnih problema, što znači da se fokusiraju na programsku stranu inovacija. Njihov primarni interes je uvijek rješavanje teško rješivih društvenih problema kroz nove ideje i uz postizanje maksimalnog učinka. 31William Bill Drayton osnovao je 1980. godine u Vašingtonu Ašoka fondaciju. Ona je stvorila, imenovala i prokrčila put društvenom preduzetništvu na globalnom nivou. Fondacija je nazvana u čast Ashoka, indijskog vođe koji je ujedinio indijski potkontinent u 3. vijeku p.n.e. boreći se protiv nasilja i život posvećujući socijalnoj pravdi i ekonomskom razvoju. Zbog svoje kreativnosti, globalnih ideja i tolerancije, Ashoka je poznata kao najraniji primjer socijalnog inovatora. 32 Grameen Banka je mikrofinansijska organizacija osnovana u Bangladešu s ciljem da daje male zajmove bez pokrića (poznate pod nazivom mikrokrediti) siromašnim ljudima. Sistem se zasniva na ideji da siromašni imaju vještine koje mogu iskoristiti uz stimulans. Organizacija i njen osnivač Muhammad Yunus (Muhamed Junus) su zajedno dobili Nobelovu nagradu za mir 2006. g.

33 Habitat for Humanity - Osnovаnа je 1976. od strane Millarda Fullera i njegove supruge Linde kao neprofitnа ekumenskа hrišćаnskа organizacija. Počiva nа uvjerenju dа svаki čovjek, ženа i dijete imаju pravo na pristojаn, bezbjedаn život i dostojanstveno mjesto stanovanja.


35Wendy Sue Kopp (rođena 29. junа 1967.) je izvršni direktor i osnivаč “Teach For America”(Nаučite zа Ameriku). Osnovna misija organizacije je da eliminiše nejednakosti u obrazovanju.


25 | S t r .

Društveni preduzetnici se skoro uvijek definišu kao preduzetnici čija se poslovna aktivnost ogleda u stalnom poboljšanju, upravljanju kvalitetom, transparentnosti i finansijskoj kontroli. “Društveni preduzetnik je pojedinac, grupa, mreža, organizacija ili alijansa organizacija koja traži održivu promjenu visokog stepena putem ideja kroz koje razvija okvire, u koje vlade, neprofitni i poslovni sektor ne ulažu značajnije napore, da bi se dao ogovor na značajne društvene probleme”. Dees, J. Gregory. (2004)36 Društveni preduzetnik nalazi praktična rješenja za društvene probleme kombinujući inovaciju, snalažljivost i priliku. Bez obzira da li je polje njihovog djelovanja razvoj preduzeća, zdravlje, obrazovanje, zaštita životne sredine, uslovi za rad ili ljudska prava, društveni preduzetnici su ljudi koji probleme koje donose promjene vide kao priliku za mijenjanje društva. Društveni preduzetnici paralelno obavljaju funkcije javnog i privatnog sektora. Sa jedne strane rade sa ljudima čije potrebe država nije mogla efektivno da zadovolji putem osnovnih javnih dobara i usluga. Sa druge strane, bave se nedostacima tržišta tako što stvaraju pristup privatnim dobrima i uslugama na tržištima u kojima se ne odvijaju poslovi, pošto je rizik suviše velik ili je finansijska dobit mala. Uz malu tržišnu dobit ili pomoć, društveni preduzetnici stvaraju nove načine za izgradnju održivih i mirnih društava. Ključne karakteristike društvenih preduzetnika su37: 1. Društveni preduzetnici ne moraju biti samo pojednici, to mogu biti i male grupe ili tim pojedinaca, organizacije, mreže ili čak zajednice koje se drže zajedno sa ciljem da stvore pozitivne promjene u društvu. 2. Društveni preduzetnici teže održivim promjenama. 3. Društveni preduzetnici teže mijenjanju društvenih modela koji nisu efikasni „korišćenjem starih modela na nov način" čime ukazuju na to šta je potrebno da se učini ne bi li se odgovorilo na značajne društvene probleme. 4. Društveni preduzetnici postoje i djeluju u prostoru i između svih sektora. Ova pretpostavka uvodi društveno preduzetništvo izvan neprofitnog sektora i time uključuje i druge sektore i multisektorske entitete u ovakav vid djelovanja.

36 Dees, J. Gregory. (2004). "Stаvljаnje neprofitne investicije u perspektivi", Sharon M. Oster, Cynthia W. Massarsky, I Samantha L. Beinhacker "Stvаrаnje i održаvаnje neprofitno ostvаrenog prihoda" i 3-18. Sаn Frаncisko, Jossei-Bаss.

37Duke University, J. Gregory Dees, The Meaning of "Social Entrepreneurship", 1998. https://entrepreneurship.duke.edu/news-item/the-meaning-of-social-entrepreneurship/


26 | S t r .

5. Društveno preduzetništvo ne bi trebalo da se posmatra kao strategija finansiranja i ne bi trebalo da bude vezano za ideju poslovnog poduhvata. Direktna veza sa preduzetništvom jeste težnja ka uspostavljanju novog i boljeg načina da se stvori vrijednost.

6. Nivo poslovnog poduhvata društvenog preduzetništva može varirati od pojedinaca do organizacije. Neka socijalna preduzeća će biti više preduzetnička nego druga, dok neka mogu ograničiti svoje preduzetničke aktivnosti na određeni program ili jedinicu. Što nije društveni preduzetnik38: 1. Društveni preduzetnik nije poslovni preduzetnik. Ova dva pojma se ponekad poistovećuju pa je potrebno naglasiti razlike. Društveni preduzetnici su posvećeni stvaranju društvene

38Ibid.

“Društveni preduzetnici su ljudi koji preuzimaju rizik u ime ljudi iz organizacije kojoj pripadaju”. (Brinckerhoff, 2000). “Društveni preduzetnici su građani iz privatnog sektora, koji igraju presudnu ulogu kod smanjivanja uticaja promjena u radu javnog sektora i shvatanju određenih socijalnih potreba”. (Waddock - Post, 1991). “Društveni preduzetnici su ljudi koji su svjesni mogućnosti kako da zadovolje neophodne potrebe, koje budžet državnog sistema neće i ne može zadovoljiti; oni pronalaze potrebne resurse (ljude, volontere, novac i prostor) i koje koriste za ostvarivanje promjena”. (Thompson et al., 2000). “Društveni preduzetnik uspijeva napraviti prodor sa novom idejom, koja udružuje vizionarski i kreativan pristup rješavanju određenog problema. Ima jaka etička osjećanja, potpuno je prožet svojom vizijom promjena”. (Borstein, 1998). “Društveni preduzetnik je pojedinac koji usmjerava dobit tako da u postizanju socijalnih ciljeva ostvaruje i finansijsko i socijalno vraćanje investicije”. (The Institute for Social Entrepreneurship, 2002). “Društveni preduzetnici su vodeći na području uvođenja socijalnih promjena i pojavljuju se u privatnom, javnom i neprofitnom sektoru”. (Canadian Centre for Social Enterpreneurship 2001). “Društveni preduzetnici su posvećeni inovatori, koji su ubijeđeni da će odgovoriti na neke najdublje društvene izazove uvođenjem novih poslovnih ideja”. (LaBarre – Fishman, 2001).


27 | S t r .

vrijednosti i za njih je finansijska dobit samo sredstvo za postizanje cilja, nikada cilj sam po sebi. Zbog njihove društvene misije, društveni preduzetnici se često stavljaju u isti koš sa drugim organizacijama u građanskom sektoru, često sa onima koje se nazivaju NVO. Ovdje je, takođe, potrebno napraviti razliku. Društveni preduzetnici su praktični i fokusirani na rezultate, dok su organizacije građanskog sektora više vezane za procese. 2. Društveni preduzetnici nisu humanitarne organizacije.Društveni preduzetnici ne prihvataju humanitarne modele u rješavanju društvenih pitanja pošto smatraju da ti modeli samo nastoje da smanje patnju i bave se društvenim pitanjima bez nastojanja da promijene uslove koji su doveli do patnje. Ova konstatacija je otvorila raspravu o glavnom problemu shvatanja društvenog preduzetništva i karakteristikamadruštvenih preduzetnika - o definicijama.

Grupa definicija određuje pojam društvenog preduzetništva kao način smanjivanja državne pomoći, druga kao inicijativan pristup društvenih preduzetnika, zbog ublažavanja socijalnih problema, treća kao etički pristup kod preduzetništva sa uobičajenim tržišnim usmjerenjima39. Društveno preduzetništvo se dijeli u dvije kategorije. Prva, u profitnom sektoru koji obuhvata aktivnosti sa naglaskom na socijalnu uključenost i beneficije. One pripadaju onima koji udružuju dobro sa korisnim. Druga se odnosi na aktivnosti koje više pospješuju preduzetničke pristupe u neprofitnom sektoru, sa namjerom povećavanja organizacione efikasnosti i dostizanja dugoročne stabilnosti. (Canadian Centre for Social Enterpreneurship 2001).

39Ibid.

"Društveni preduzetnici nisu zadovoljni samo time da vam daju ribu ili da vas nauče da pecate. Oni se neće zaustaviti dok ne revolucioniraju cijelu ribarsku industriju."

Bill Drayton

“Društveno preduzetništvo je oblik socijalno ekonomskih struktura, veza, institucija, organizacija i pojedinaca, koji su sposobni preživjeti, i koji su vodeni socijalnim ciljevima”. (Fowler, 2000). “Društveno preduzetništvo daje prednost preduzetničkom pristupu društvenim namjenama pri ostvarivanju tržišnih ciljeva, tj. usmjerava korišćenje dobiti posebnim, ranjivim grupama”. (Hibbert, Hoog et. Al., 2002). “Društveno preduzetništvo je umjetnost, kako istovremeno dostići finansijsko i socijalno vraćanje uloženog”. (The Institute for Social Entrepreneurship, 2002).


28 | S t r .

DUBLJE RAZUMIJEVANJE KONCEPTA DRUŠTVENIH PREDUZETNIKA

Definicija društvenog preduzetništva kombinuje naglasak na disciplinu i odgovornost sa pojmovima stvaranja vrijednosti preuzetimod Say-a, inovacijama i agentima promjena o kojima govori Schumpeter, težnjomza mogućnostima Drucker-a, i snalažljivost o kojoj govori Stevenson. Ukratko, ova definicija izgleda ovako: Društveni preduzetnici igraju ulogu agenata promjene u društvenom sektoru, i to40:

• Usvajanja misije za stvaranje i održavanje društvenih vrijednosti (ne samo privatne vrijednosti)

• Prepoznavanje i neumornapotraga za novim mogućnostima da bi se služilo toj misiji, • Angažovanje u procesu kontinuiranih inovacija, adaptacija i učenja, • Hrabro postupanje bez ograničenja resursa koji su nam trenutno na raspolaganju, i • Izražavanje povećane odgovornosti prema korisnicima i za ostvarene rezultate.

Ovo je očigledno "idealizovana" definicija. Lideri u društvenom sektoru će podcrtavatiove karakteristike na različite načine i na različitim stupnjevima. Što je bliža osoba u zadovoljavanju svih ovih uslova, ta osoba više odgovara modeludruštvenog preduzetnika. Oni koji su više inovativni u svom radu i koji stvaraju značajnija društvena poboljšanja će, naravno, biti viđeni kao više preduzetnički. Oni koji su zaista Schumpeterijanci će reformisati ili revolucionisati svoje industrije. Svaki element u ovoj kratkoj definiciji zaslužuje dalju razradu. Razmotrimo svaki od njih redom: AGENTI PROMJENA U DRUŠTVENOM SEKTORU: Društveni preduzetnici su reformisti i revolucionari, kako je Schumpeter opisao, ali sa društvenom misijom. Oni čine temeljne promjene u načinu na koji se stvari rade u društvenom sektoru. Njihove vizije su jasne. Oni se suočavaju sa uzrocima problema, radije nego da se bave liječenjem simptoma. Oni teže da stvore sistemske promjene i održiva poboljšanja u zajednici. Iako oni mogu djelovati lokalno, njihove akcije imaju potencijal da podstaknu globalno poboljšanje u njihovim oblastima djelovanja, bez obzira da li je to obrazovanje, zdravstvo, ekonomski razvoj, životna sredina, umjetnost, ili bilo koje drugo društveno polje. USVAJANJE MISIJE ZA STVARANJE I ODRŽAVANJE DRUŠTVENIH VRIJEDNOSTI: Ovo je srž onoga što razlikuje društvene preduzetnike od poslovnih preduzetnika čak i od biznisa koji posluju društveno odgovorno. Za društvenog preduzetnika, društvena misija je fundamentalna. To je misija društvenog napretka koji se ne može svesti na stvaranje privatne koristi (finansijskog povraćaja ili koristi potrošnje) za pojedince. Kreiranje dobiti, stvaranje bogatstva, ili zadovoljavanje želja kupaca mogu biti dio modela, ali to su sredstva za ostvarivanje određene društvene misije. Profit nije mjerilo stvaranja vrijednosti; niti je zadovoljenje potreba kupaca; već je mjerilo društveni uticaj („social impact“). Društveni preduzetnici tragaju za dugoročnim

40Ibid.


29 | S t r .

društvenim povraćajem na investiciju („return on investment“). Društveni preduzetnici žele više od brze koristi; oni žele da stvore trajna poboljšanja. Oni misle o održivom uticaju na zajednicu. PREPOZNAVANJE I NEUMORNO TRAGANJE ZA NOVIM MOGUĆNOSTIMA: Gdje drugi vide probleme, društveni preduzetnici vide priliku. Oni nisu jednostavno rukovođeni viđenjem društvene potrebe ili sažaljenjem, već oni imaju jasnu viziju kako ostvariti napredak i oni se odlučni da tu viziju ostvare. Oni su uporni. Modele koje razvijaju i pristupe koje uzimaju, oni često mijenjaju, kao preduzetnici koji uče o tome što daje rezultat a što ne. Ključni element je upornost u kombinaciji sa spremnošću za prilagođavanjem promjenama koje se dešavaju. Umjesto da odustaju kad naiđu na prepreku, preduzetnici se pitaju: "Kako možemo savladati ovu prepreku? Kako možemo učiniti da ovo daje rezultate? " ANGAŽOVANJE U PROCESU KONTINUIRANIH INOVACIJA, ADAPTACIJA I UČENJA: Preduzetnici su inovativni. Oni „prevrću zemlju“, razvijaju nove modele i nove pristupe. Međutim, kao što je Schumpeter napomenuo, inovacija može imati različite forme. Ona ne zahtijeva izmišljanjenečeg potpuno novog; ona može podrazumijevati jednostavnu primjenu postojećih ideja na novi način ili na novu situaciju. Preduzetnici ne moraju biti izumitelji. Oni jednostavno moraju biti kreativni u primjeni onog što su drugi izmislili. Njihove inovacije se mogu pojaviti u načinu na koji oni strukturiraju svoje osnovne programske aktivnosti ili kako obezbjeđuju resurse i finansiraju svoj rad. Na strani finansiranja, društveni preduzetnici traže inovativne načine da osiguraju da njihoveaktivnosti imaju pristup resursima dokle god oni stvaraju društvenu vrijednost. Ova spremnost na inovacije dio je načina djelovanja (modus operandi) preduzetnika. To nije samo jednokratni nalet kreativnosti. To je kontinuirani proces istraživanja, učenja, i poboljšanja. Naravno, sa inovacijom dolazi nesigurnost i rizik od neuspjeha. Preduzetnici imaju visoku toleranciju na nesigurnost i uče kako upravljati rizicima za sebe i druge. Oni tretiraju neuspjeh projekta kao iskustvo učenja, a ne kao ličnu tragediju. HRABRO POSTUPANJE BEZ OGRANIČENJA RESURSA KOJI SU NAM TRENUTNO NA RASPOLAGANJU: Društveni preduzetnici ne dozvoljavaju ograničenim resursima koji su im na raspolaganju da ih ograničavaju u ostvarenju svoje vizije. Oni su obučeni da više rade sa manje raspoloživih resursa, kao i da privlačepotrebne resurse od drugih. Oni efikasno koriste oskudne resurse, kako sami, tako kreirajući partnerstva sa drugima. Oni istražuju sve mogućnosti obezbjeđenja resursa, od čiste filantropije do komercijalnihmetoda poslovnog sektora. Oni nisu ograničeni društvenim normama ili tradicijom. Oni razvijaju strategije korišćenja resursa koje će vjerovatno podržati i ojačatinjihove društvene misije. Oni uzimaju u obzir izračunate rizike i upravljaju negativnim stranama, kako bi smanjili štetu koja će rezultirati iz neuspjeha. Oni razumiju toleranciju rizika njihovih interesnih grupa (stakeholdera) i to koristeda prošire rizik na one koji su bolje pripremljeni da ga prihvate. IZRAŽAVANJE POVEĆANE ODGOVORNOSTI PREMA KORISNICIMA I ZA OSTVARENE REZULTATE:S obzirom da tržište automatski ne iskorijeni neefikasne ili neefektivnedruštvene poduhvate, društveni preduzetnici preduzimaju korake kako bi osigurali da stvaraju vrijednost. To znači da oni traže razumijevanje od strane korisnika kojima služe. Oni se trude da pravilno ocijene potrebe i vrijednosti ljudi koje namjeravaju da služe i zajednica u kojima posluju. U


30 | S t r .

nekim slučajevima, to zahtijeva bliske veze sa tim zajednicama. Oni razumiju očekivanja i vrijednosti njihove "investitora", uključujući svakog ko ulaže novac, vrijeme, i / ili stručnosti da im pomogne. Oni teže da pruže pravadruštvena poboljšanja svojim korisnicima i njihovim zajednicama, kao i atraktivan (društveni i / ili finansijski) povraćajna investiciju. Kreiranje veze između vrijednosti investitora i potreba zajednice je važan dio izazova sa kojim se susrijeću. Kada je to moguće, društvenipreduzetnici kreiraju mehanizme koji im pružaju povratne informacije kako bi osigurali da odgovorno djeluju. Oni procjenjuju napredak u smislu društvenih, finansijskih i menadžerskih rezultata, ne samo u smislu njihove veličine, izlaza, ili procesa. Oni koriste ove informacije kako bi korigovali kurs poslovanja po potrebi. Da li svako treba da teži da bude društveni preduzetnik? Ne. Nije svaki lider u društvenom sektoru rođen da bude preduzetnik. Isto važi i kada je biznis u pitanju. Nije svaki biznis lider preduzetnik, u skladu sa Say-ovim, Schumpeter-ovim, Drucker-ovim i Stevenson-ovim shvatanjem. Dok se mi nadamo za više preduzetničkog ponašanja u oba sektora, društvo ipak ima potrebu za različitim tipovima i stilovima liderstva. Društveni preduzetnici su jedna posebna vrsta lidera, i takve ih treba i shvatati.

OSNOVNI KONCEPTI RJEŠAVANJA DRUŠTVENIH PROBLEMA

Mi obično razmišljamo o tri načina na koje se javni problemi mogu rješavati. Jedan je kada se vlada uključi i riješi problem, drugi je kada to urade nevladine organizacije i neprofitni sektor, i treći je kada to uradi biznis sektor na način što se uključi i ponudi rješenja. Mi najčešće podvlačimo liniju između ova tri sektora, misleći da su vlada i NVO sektor fokusirani na misiju, kreiranje vrijednosti za javnost, društveni uticaj, a da je biznis sektor isključivo fokusiran na novac. Ono što je suština društvenog preduzetništva jeste da ono briše tu međusektorsku liniju, pokazujući da se do rješenja problema može doći na mnoge različite načine, i kroz različite pristupe.

Uzmimo primjer stanovanja po pristupačnoj cijeni. Kako možemo obezbijediti stanovanje za ljude koji imaju ograničena sredstva na raspolaganju? Kako svaki od sektora - javni, biznis i neprofitni mogu obezbijediti stanovanje po pristupačnoj cijeni, a kako bi društveni preduzetnici mogli da riješe ovaj problem?

Što ovi pristupi imaju zajedničko?

Nama su potrebni društveni preduzetnici koji bi nam pomogli da pronađemo nove

puteve ka društvenom napretku.


31 | S t r .

Krenimo od vladinog pristupa u rješavanju ovog problema. Širom svijeta vlade kroz velike projekte obezbjeđuju stanovanje za siromašne, i svugdje postoji nekoliko zajedničkih karakteristika. Radi se o velikim projektima, stanovi su slični, distribucija stambenih jedinica se obavlja po jasnim pravilima. Pritom, vlade imaju spor pristup rješavanju problema s obzirom na odgovornost koju imaju prema biračima, tako da se sprovode prilično složene procedure prilikom donošenja odluka.

Kada je biznis sektor u pitanju, on djeluje u sasvim različitom smjeru. Ključni problem sa kojim se biznis sektor suočava jeste kako obezbijediti stanovanje koje može svako sebi da priušti? Ovdje imamo modularne kuće, kamp-kućice, male stambene jedinice koje se proizvode uz niske troškove, tako da su pristupačne velikom dijelu stanovništva. Npr, u Švedskoj, IKEA je razvila modularne kuće koje možete jednostavno sastaviti kako biste sebi obezbijedili smještaj. Kada biznis sektor pokušava da riješi problem, poput stanovanja po pristupačnoj cijeni, profit je jedino što je bitno - kako možemo konstuisati biznis model koji će generisati profit? Biznisi su jako osjetljivi na tržište, tako da se oni trude da zadovolje tražnju. Oni jednostavno vide potrebu, i onda obezbjeđuju rješenje. Oni su jako kompetitivni, prateći što drugi nude, i trudeći se da osiguraju dobru poziciju na tržištu. Na kraju, oni moraju biti odgovorni prema akcionarima, kojima treba da stvore novu vrijednost. Stoga pokušavaju da proizvedu proizvode po što nižoj cijeni, uz što manje vremena, zadovoljavajući tražnju koja postoji na tržištu.

Sada pokušajmo da vidimo na koji način neprofitni sektor pokušava da riješi problem stanovanja po prihvatljivoj cijeni. Njihov pristup je sasvim drugačiji. Oni će se pitati koja je potreba zajednice? Kako možemo kreirati viziju javnih stanova po prihvatljivoj cijeni, koji odgovaraju lokalnim potrebama? Oni će uzeti postojeće zalihe stanova, renoviraće ih, možda će kreirati manje stambene jedinice i tako pokušati da obezbijede stanove za one najsiromašnije, uključujući beskućnike. Koji god da je pristup u pitanju, neprofitni sektor je skoro uvijek vođen misijom. On djeluje u skladu sa ograničenjem „ne-distribucije“, koje kaže da se novac ne može dodjeljivati osnivačima i vlasnicima, već mora biti reinvestiran u skladu sa misijom. Neprofitan sektor je jako osjetljiv na lokalne potrebe, i njegovi lideri obavljaju svoj posao jer im je jako stalo da dođe do rješenja problema. Pritom, oni se trude da budu odgovorni širokom spektru interesnih grupa, uključujući članove upravnog odbora, članove lokalne zajednice, donatore i javnost u cjelini.

Sada da vidimo u čemu se razlikuje pristup društvenih preduzetnika od pristupa navedena tri sektora. Ono po čemu se oni razlikuju i što ih čini jedinstvenim jeste da oni tragaju za nečim novim - novim pristupom koji se pita što ako rekonceptualizujemo problem? Što ako problemu pristupimo iz drugog ugla? Oni teže da dovedu do inovacije, trudeći se da djeluju iznad ograničenja koja svaki od prethodna tri sektora ima.


32 | S t r .

Uzmimo kao primjer pitanje jeftinog stanovanja u Africi. U želji da obezbijede stanove po pristupačnoj cijeni, koji su istovremeno trajni, bez obzira na vremenske uslove kojima mogu biti pogođeni, grupa društvenih preduzetnika je došla na ideju da konstruiše stanove od plastičnih kalupa koji se međusobno sklapaju u cjelinu, zatim se zalivaju betonom u koji se unosi metalna armatura, kako bi se obezbijedila izuzetna čvrstina građevinskih objekata. Na ovaj način oni kreiraju stanove po izuzetno niskim cijenama, koji su jako izdržljivi na uticaje iz okoline. Pritom, što je najbitnije, ovaj model se ne realizuje u jednoj lokalnoj zajednici ili jednoj državi u Africi, već širom kontinenta41.

Ono što je ključno kada je u pitanju društveno preduzetništvo, jeste da društveni preduzetnici u rješavanju javnih problema polaze od nule, bez ikakvih prethodno zadatih okvira. Oni donose odluku da hoće da riješe problem, a zatim se pitaju na koji način mogu doći do najefikasnijeg, najefektivnijeg i najkreativnijeg rješenja.

Stogaje društveno preduzetništvo počelo sve više da dobija na značaju posljednih godina. Pogotovo iz razloga što se sa krizom sve više počinju gomilati problemi koje ni javni (vladin), ni biznis ni neprofitni sektor nisu uspjeli rješiti, barem ne na održiv način.

Prema riječima Jeff-a Skoll-a (Džef Skol), osnivača eBay-a, društveni preduzetnici su praktični sanjari koji imaju talenat i vještine, kao i viziju za riješavanje problema i mijenjanje svijeta. Društveni preduzetnici imaju jedinstven pristup koji je i evolucijski i revolucionaran. Djeluju na slobodnom tržištu, gdje se uspjeh mjeri ne samo u vidu finansijske dobiti, već i kroz poboljšanje kvaliteta života ljudi. Ova definicija je važna jer ona prikazuje tu dvostruku liniju djelovanja – tržišnu dimenziju, ali i društveni uticaj; što karakteriše brojne inicijative društvenog preduzetništva.

Bill Gates (Bil Gejts)se takođe osvrnuo na pitanje društvenog preduzetništva. On je kazao kako vidi da postoje dvije velike snage u ljudskoj prirodi - lični interes i briga za druge. Kapitalizam iskorišćava lični interes na koristan - održiv način, ali samo u ime onih koji mogu platiti. „Filantropija i vlada, kanališu našu brigu za one koji ne mogu platiti, ali sredstva ponestanu prije nego što zadovoljimo potrebe. Da bi podržali siromašne, treba nam sistem koji se oslanja na inovatore i biznise na daleko bolji način. Ja volim da ga nazivam Kreativni kapitalizam“, kaže on.

Na kraju, jedan od lidera u ovoj oblasti jeMuhammad Yunus (Muhamed Junus), dobitnik Nobelove nagrade za mir, lider pokreta mikro finansiranja i Grameen banke. Yunus navodi da su neprofitne inicijative pokazale neadekvatan odgovor na društvene probleme.

41 Wharton University, Social Entrepreneurship course, Coursera.org


33 | S t r .

Dobrotvornisektor42 je oblik ekonomije koji funkcioniše po sistemu„kap po kap“ - ako kap prestane, tako raste i potreba za pomoć siromašnima. U zemljama u kojima su potrebe najveće, sredstva dobrotvornog (neprofitnog)sektora su obično vrlo mala. Potreba da se stalno prikupljaju sredstava od donatoratroši i vrijeme i energijuvođa u neprofitnom sektoru.Yunus kaže da moramo uvesti drugu vrstu posla –tzv. „Social Business“. Dakle, on se bori s konceptom neprofitnog sektora u želji da uvede konceptdruštvenog poslovanja, čime se misija i jednog i drugog spajaju.

Kod razumijevanja ovog koncepta, bitno je napomenuti da imamo četiri ograničenja, tj. karakteristike, koje moraju biti ispunjene da bi nešto bilo društveno preduzetništvo. Prva karakteristika ovog koncepta jeste inovacija- mora postojati nešto “novo”. Druga karakteristika koncepta jeste finansijska održivost – ideja se ne može zasnivati na prokupljanju finansijske podrške zauvjek, već se mora kreirati koncept koji će obezbijediti održivost samog sistema, odnosno kreirati poslovni model koji generiše prihod. Treće, svi društveni preduzetnici kreiraju društveni uticaj–ako ne postoji javni benefit nastao iz njihovog rada, onda se ne radi o društvenom preduzetništvu. I, na kraju, društveni preduzetnici su ambiciozni – oni su zainteresovani za stalna unaprijeđenja, odnosno rast i razvoj. Jednostavno, da bi neki koncept bio društveno preduzetnički, on mora pokazati potencijal za rast i razvoj, tj. ne može biti samo lokalno rješenje, za mali broj ljudi.Društveno preduzetništvo jednostavno teži “širim”, tj. daleko rasprostranjenijim promjenama. Dakle, ako uzmemo u obzir ove četiri karakteristike, kao i prethodna pojašnjenja pojma društvenog preduzetništva, konačno dolazimo do jasne ideje o tome što ono u suštini predstavlja – ono se prepliće između poslovnog, neprofitnog i vladinog sektora, pokušavajući da nađe rješenja na nove načine, dok su ljudi u ovoj oblasti hrabri, spremni na rizik i posvećeni inovacijama.

42Orig: „Charity“ nema adekvatan prevod kod nas iz razloga što se odnosi na onaj dio nevladinog/civilnog sektora koji „zavisi od milostinje“, tj. donacija, dok se kod nas i u regionu većina NVO finansira iz javnih fondova i fondova stranih donatora.

Bez obzira da li govorimo o kreativnom kapitalizmu, social business-u, duštvenom preduzetništvu, društvenim (socijalnim) inovacijama, govorimo o istoj stvari - rješavanju javnih, tj. društvenih problema koristeći nove načine razmišljanja.


34 | S t r .

Tri dimenzije socijalnog preduzeća, European Commission, “A map of social enterprises and their eco-systems in Europe”, December 2014


35 | S t r .

II SOCIJALNA PREDUZEĆA U SVIJETU


36 | S t r .

DRUŠTVENO PREDUZETNIŠTVO GLOBALNO

Ideja socijalnog preduzeća ima dugu istoriju u svijetu, kroz različite nazive i sa različitim tendencijama. Ona su u suštini djelatnost privatnog sektora sa ciljem koji je filantropski.

Alijansa socijalnih preduzeća Sjedinjenih Američkih Država definiše socijalno preduzeće kao „organizaciju ili poduhvat čija je primarna misija da unaprjeđuje društvo ili zaštiti životnu sredinu koristeći tradicionalne poslovne metode.”

U Sjedinjenim Američkim Državama važe dvije činjenice koje odvajaju socijalna preduzeća od drugih tipova poslovnih, neprofitnih organizacija i vladinih agencija:

1. Socijalna preduzeća direktno zadovoljavaju društvene potrebe kroz svoje proizvode i usluge ili kroz broj osoba iz kategorije ugroženih koje upošljavaju. Ovo je odlika koja ih razlikuje od „društveno odgovornog poslovanja” koje indirektno stvara pozitivne društvene promjene (npr. stvaranjem i implementiranjem filantropskih fondacija, isplaćivanjem odgovarajućih plata svojim zaposlenima, korišćenjem ekoloških sirovina, obezbjeđivanjem volontera za pomoć društvenim projektima).

2. Socijalna preduzeća koriste zarađene prihode u strategiji praćenja dvostruke ili trostruke donje crte, bilo samostalno ili kao značajni dio neprofitnog mješovitog prihoda, koji takođe uključuje dobrotvorne priloge i državne subvencije. Ovo ih razlikuje od tradicionalnih neprofitnih organizacija koje se oslanjaju prvenstveno na filantropski ili državni vid pomoći.

U Sjedinjenim Američkim Državama postoji razlika između „socijalnog preduzeća" i „društvenog preduzetništva” što široko obuhvata različite aktere kao što su korporacije, društveno odgovorni investitori, klasične kompanije, organizacije „četvrtog sektora”, društveno odgovorne „velike” korporacije, „socijalne inovatore” i druge. Svi ovi tipovi entiteta bore se sa društvenim potrebama na različite načine, međutim, ukoliko direktno ne zadovoljavaju društvene potrebe kroz sopstvene proizvode ili usluge ili kroz broj ugroženih osoba koje upošljavaju, ne mogu se kvalifikovati kao socijalno preduzeće43.

U Hong Kongu, na primjer, ne postoji poseban pravni oblik za socijalna preduzeća. Ona su uglavnom registrovana kao kompanije ili neprofitne organizacije. Vlada Hong Konga definiše socijalno preduzeće kao „poslovni poduhvat koji ostvaruje socijalne ciljeve i koji svoj profit reinvestira u ostvarivanje socijalnih ciljeva za koje se zalaže, prije raspodjele profita svojim akcionarima.”

43Ibid.


37 | S t r .

U Evropi, socijalna preduzeća mogu da zadovoljavaju ekonomske i socijalne potrebe svojih članova, ali i da budu okrenuta ka socijalnim programima i pomoći ugroženim grupama, poput djece, lica sa invaliditetom, starih, hendikepiranih ili bivših zatvorenika i zavisnika.

Radničke kooperative i preduzeća mogu biti produktivne i tržišno usmjerene u oblasti proizvodnje i usluga. Ipak, najviše zastupljeni novi oblik čine socijalne kooperative koje služe zadovoljenju socijalnih potreba članova (lokalne) zajednice i održive su samo uz stručnu i materijalnu pomoć, olakšice i partnersku saradnju sa državnim organima i socijalnim agencijama.Radi se o djelatnostima formiranim u oblastima poput pomoći u kući, dnevnih centara, jaslica i vrtića, održavanja javnih površina, ekologije, proizvodnje zdrave hrane ili pak socijalno-obrazovnih centara i terapeutskih zajednica usmjerenih ka resocijalizaciji ljudi sa ozbiljnim problemima prilagođavanja.

Specifična misija socijalnih preduzeća je da svojim proizvodnim aktivnostima ili pak organizovanjem pružanja usluga doprinesu blagostanju svojih članova, ali i čitave zajednice.

Kada su u pitanju socijalna preduzeća u Evropi, karakterišu ih različiti pravni oblici, neprofitna orijentacija i finansiranje dijelom uz državnu pomoć.

Karakteristične organizacione forme socijalnih preduzeća zavise od postojećih zakonskih okvira, politike, ekonomije, blagostanja, kao i kulturne i istorijske tradicije razvoja neprofitnog sektora u svakoj zemlji.

Socijalna preduzeća u zemljama EU organizovana su u različitim pravnim oblicima i teže ka ostvarivanju društvenih i ekonomskih ciljeva kroz preduzetništvo.

Ekonomski elementi su44:

a. Za razliku od tradicionalnih neprofitnih organizacija, socijalna preduzeća se direktno bave proizvodnjom i / ili prodajom robe i usluga (prije nego konsultantskim ili uslugama distribucije grantova).

b. Socijalno preduzeće je dobrovoljno osnovano i njime upravlja grupa građana. Na osnovu toga, ono može da prima donacije iz javnih izvora ili od privatnih preduzeća, uživa visok stepen autonomije, a članovi imaju pravo da učestvuju i da napuste organizaciju.

c. Finansijska održivost socijalnih preduzeća, za razliku od većine javnih institucija, zavisi od aktivnosti njihovih članova koji su odgovorni za obezbjeđivanje adekvatnih finansijskih sredstava. Prema tome, socijalna preduzeća uključuju značajan nivo ekonomskog rizika.

44Ibid.


38 | S t r .

d. Za rad u socijalnim preduzećima angažuje se minimalan broj plaćenih radnika, a postoji mogućnost kombinovanja volonterskog i plaćenog rada.

Socijalni elementi su45:

a. Socijalna preduzeća rezultat su inicijative građana i uključivanja osoba koje pripadaju zajednici ili grupi koja ima zajedničke potrebe ili cilj.

b. Pravo donošenja odluka imaju sve zainteresovane strane, generalno kroz princip „jedan član, jedan glas". Iako vlasnici kapitala u socijalnim preduzećima igraju važnu ulogu, moć odlučivanja ne zasniva se na vlasništvu kapitala.

c. Priroda socijalnih preduzeća je participativna, onoliko koliko i korisnici usluga socijalnih preduzeća koji učestvuju u upravljanju. Najčešće, jedan od ciljeva je i jačanje demokratije na lokalnom nivou kroz ekonomske aktivnosti.

d. Socijalna preduzeća su organizacije koje u potpunosti zabranjuju raspodjelu dobiti ili organizacije, kao što su zadruge, koje mogu distribuirati profit samo do određenog nivoa. Socijalna preduzeća stoga izbjegavaju maksimiziranje profita, ali omogućavaju ograničenu raspodjelu dobiti.

e. Socijalna preduzeća slijede jasan cilj koristan za zajednicu ili određenu grupu ljudi. Na taj način ona direktno i indirektno promovišu osjećaj društvene odgovornosti na lokalnom nivou.

DRUŠTVENO PREDUZETNIŠTVO U EU

Sam pojam društvenog preduzetništva nije nov.U savremenom smislu prva socijalna preduzeća pojavljuju se u Italiji krajem 1980. godine, dok su se slične organizacije brzo širile u razvijenim zemljama Evrope tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Pojam obuhvata čitav niz proizvodno-poslovnih organizacija, nastalih ne sa profitnom, već sa snažnom socijalnom motivacijom, u godinama izražene krize teorije i prakse «države blagostanja».

Obično, socijalna preduzeća se nalaze u spektru „trećeg sektora” i „neprofitnih organizacija”, jer imaju zajedničke karakteristike ovih organizacija: dobrovoljnost udruživanja, formalnu organizacionu strukturu i autonomni sistem donošenja odluka.

Tip socijalnih preduzeća koji dominira, bavi se radnom integracijom socijalno ugroženih društvenih grupa u uslovima kada različiti oblici socijalnih preduzeća podstiču zapošljavanje,

45Ibid.


39 | S t r .

odnosno radnu i socijalnu integraciju dugotrajno nezaposlenih: licasa invaliditetom, manjinskih grupa, bivših zavisnika, samohranih roditelja i drugih marginalizovanih slojeva društva.

Socijalna preduzeća možemo naći u spektru institucija «trećeg sektora», «neprofitnih organizacija», «kooperativa», ili «nevladinih organizacija», nastalih sa ciljem da olakšaju težak položaj hendikepiranih pojedinaca i socijalno ranjivih društvenih grupa. Ono što im je zajedničko jeste otvorenost i dobrovoljnost udruživanja, formalna struktura, autonomnost u sistemu odlučivanja, nedržavni i nepartijski karakter, demokratska unutrašnja organizacija i kontrola, te usmjerenost na humanitarne i socijalne ciljeve, a ne na profit.

Što se tiče ekonomskog funkcionisanja, ova preduzeća profit ne raspodjeljuju na osnovu vlasništva, ili uloženog kapitala, već ga, prije svega, investiraju da dalje jača, sa ciljem da što potpunije ispunjavaju društvenu misiju zbog koje su osnovana.

Zbog svoje fokusiranosti na rješavanje društvenih problema, društveno preduzetništvo se sve više dovodi u vezu sa konceptom održivog razvoja. Održivi razvoj ima ekonomske, ekološke i socijalne dimenzije i jedan je od glavnih ciljeva Evropske unije46.

Socijalna preduzeća su značajni akteri socijalnog i ekonomskog razvoja na nivou Evropske unije. Prema podacima Evropske komisije, socijalna preduzeća čine 10% od ukupnog broja preduzeća na nivou Evropske unije,stvarajući nezanemarljivih 4% nacionalnog dohotka, a prisutna su u skoro svim sektorima: bankarstva, osiguranja, poljoprivrede, raznih komercijalnih usluga, zdravstva i socijalnih usluga itd. Zaposleni u socijalnim preduzećima EU čine oko 6% od ukupnog broja zaposlenih u EU, uz stalnu tendenciju rasta broja zaposlenih u ovom sektoru. 2005. godine u zemljama EU bilo registrovano preko 240 hiljada kooperativa koje zapošljavaju direktno 4,7 miliona ljudi i imaju 143 miliona članova. Istovremeno, zdravstvene i usluge socijalne zaštite koje pruža socijalna ekonomija obuhvataju 120 miliona korisnika47.

Evropski savjet je 2010. godine postavio plan pod nazivom „Evropa 2020“, koji predstavlja strategiju za poboljšanje konkurentnosti EU i stvaranje rasta i novih radnih mjesta. Među prioritetnim komponentama djelovanja u okviru „Evropa 2020“ su: zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klimatske promjene/energija, obrazovanje, smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti.

46http://www.6yka.com/novost/22690/socijalno-preduzetnistvo-snazanpokretac-razvoja


http://www.6yka.com/novost/22690/socijalno-preduzetnistvo-snazanpokretac-razvoja


40 | S t r .


41 | S t r .

DEKLARACIJE O SOCIJALNOJ EKONOMIJI

Prvi vidljivi pokušaj oblikovanja jedinstvene definicije socijalne ekonomijena nivou EUpredstavlja takozvana Praška deklaracija, usvojena u Pragu 2002. godine. "Organizacije socijalne ekonomije predstavljaju ekonomski i socijalni akteri, aktivni na svim područjima. Njihova najvažnija karakteristika su posebni ciljevi i specifičan oblik preduzetništva. Socijalna ekonomija uključuje organizacije različitih tipova: kooperative, uzajamne organizacije, društva, saveze, fondacije, humanitarne i volonterske organizacije. Ovakve vrste preduzeća djeluju naspecifičnim područjima: socijalne zaštite, zdravlja, bankarstva, osiguranja, poljoprivrede, zanatstva, obrazovanja, osposobljavanja, kulture, sporta i slobodnih aktivnosti", navodi se u deklaraciji.

Već 2005. godine u Krakovu se organizuje nova konferencija48 na temu socijalne ekonomije, sa ciljem da podstakne efikasniji razvoj socijalne ekonomije usvajanjem strategija proisteklih iz Praške deklaracije. Ovom prilikom se donosi nova, tzv. Krakovska deklaracija koja poziva na:

• Mobilizaciju što šireg kruga institucija i pojedinaca na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i evropskom nivou za: promociju ideja i karakteristika socijalne ekonomije putem internog i eksternog dijaloga na redovnim konferencijama EU; promociju i razmjenu programa dobre prakse, podršku donošenju nacionalne platforme za socijalnu ekonomiju; podršku preoblikovanju Grupe za socijalnu ekonomiju u evropskom parlamentu; osnivanje "COOP-EAST Fund", kao finansijskog instrumenta za stalan razvoj socijalne ekonomije i preduzetništva u novim državama članicama EU i borbu protiv socijalne isključenosti povećanjem zaposlenosti.

• Podsticanje razumijevanja socijalne ekonomije na različitim nivoima javnih vlasti: ostvarivanjemsmjernica Lisabonske strategije iomogućavanjem jednakog vrednovanja raznovrsnih socijalnih preduzeća.

• Prepoznavanje socijalne ekonomije u aktivnostima operativnih tijela EU: formiranje evropskog i nacionalnog zakonskog okvira; izrada nacionalnih statističkih parametara i uspostavljanje socijalno-ekonomskog opservatorija; podrška socijalnoj ekonomiji i društvenom preduzetništvu uz pomoć politike EU (posebno u smislu osposobljavanja, davanja subvencija...); upotreba socijalno-ekonomskih metoda kod nacionalnih i evropskih programa za podsticanje socijalnog, lokalnog i regionalnog razvoja; podrška nacionalnim vladama za obezbjeđivanje razvoja socijalne ekonomije i oblikovanje finansijskih instrumenata za podsticanje i praćenje istog i kapitalizacija socijalno-ekonomskog segmenta

48 Organizaciju je preuzela vlada Poljske, u saradnji sa Evropskom komisijom i drugim nacionalnim vladama. Učestvovale su sve evropske članice, uključujući i buduće, predstavnici socijalno-ekonomskih organizacija, direktori socijalnih preduzeća, novinari, predstavnici različitih institucija EU, nacionalnih ministarstava za rad i socijalnu zaštitu, i dr.


42 | S t r .

u programima Equal, procesa socijalne uključenosti ("mainstream") u strukturne fondove i nacionalne akcijske planove za zapošljavanje (NAPs) i socijalnu uključenost (NAPIs)49.

U Budimpešti je prethodno (2004), na konferenciji "Izgradnja evropskog civilnog društva u okviru sveukupnog razvoja", donesena tzv. Budimpeštanska deklaracija, koja takođe sadrži bitne smjernice za razvoj socijalne ekonomije, kao dijela sveukupnog razvoja društva: Evropski generalni direktorat za zapošljavanje i socijalna pitanja da pripremi strateške mjere za podsticanje sveukupnog razvoja i aktivnosti stanovništva; treninzi za osposobljavanje aktivnog stanovništva; zajednički razvoj manje razvijenih područja; smanjivanje socijalne isključenosti; razvoj životne sredine i okoline; lokalni ekonomski razvoj i socijalna ekonomija.

Socijalna preduzeća predstavljaju značajan motor društvenog i ekonomskog razvoja širom Evrope, i kao takva moraju dobiti veću podršku – zaključak je konferencije koja se održala 16. i 17. januara 2014. g. u Strazburu u organizaciji Evropske komisije. Glavni rezultat konferencije je Strazburška deklaracija50 koju je inicirao Evropski komitet za zapošljavanje, društvene afere i inkluziju i usvojili učesnici konferencije, a koja predstavlja strateški dokument koji definiše prioritete i preporuke za djelovanje Evropske komisije i Evropskog parlamenta u ovoj oblasti. Na konferenciji su učestvovali i visoki evropski zvaničnici koji su inicirali donošenje Strazburške deklaracije i koji su zaslužni za integrisanje društvenog preduzetništva u dokumenta i strategije EU – potpredsjednik Evropske komisije Antonio Tajani, predsjednik Evropskog parlamenta Martin Šulc, Evropski komesar za unutrašnje tržite Mišel Barnije i Laslo Andor, Komesar Evropske komisije za zapošljavanje, društvene afere i inkluziju.

Učesnici konferencije složili su se da je Evropi potreban novi model ekonomskog i društvenog razvoja, koji će biti pravičniji, inkluzivniji i održiviji. Socijalna preduzeća prepoznata su kao biznis model 21. vijeka koji odgovara na finansijske, društvene, kulturne i ekološke potrebe zajednice u kojoj posluje. Društveni preduzetnici širom svijeta danas nude rješenja za opšte probleme – oni stvaraju poslove, nude inovativne proizvode i usluge na tržištu i promovišu održiviju ekonomiju.

Učesnici konferencije složili su se da Evropska unija treba snažnije da se angažuje na svim nivoima u kreiranju niza mjera i politika koje će podržati stvaranje ekosistema pogodnog za razvoj socijalne ekonomije. Ključna preporuka Strazburške deklaracije je da je neophodno podsticati partnerstva između članica, regionalnih i lokalnih vlasti, organizacija civilnog društva i drugih ključnih strana u oblasti društvenog preduzetništva, kao i da je neophodno osnažiti kapacitete socijalnih preduzeća i podstaći razmjenu informacija i znanja. Značajno je i da EU nastavi da pruža finansijsku podršku socijalnim preduzećima kroz različite fondove i mjere.

49 Zavod za zapošljavanje Crne Gore, “Socijalna ekonomija u Crnoj Gori”, Podgorica, decembar 2006.

50 Evropska komisija, 2014. http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-14-62_en.htm

http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-14-62_en.htm


43 | S t r .

Usvajanjem određenih regulativa i mjera EU bi mogla da pomogne socijalnim preduzećima da postanu konkurentnija na tržitu vrijednom preko 450 milijardi eura, u oblastima edukacije i pružanja zdravstvene i socijalne njege. Za održivost socijalnih preduzeća značajno je da EU nastavi da kroz velike strukturalne fondove podržava njihov razvoj, ali i da osnaži vlade država i lokalne vlasti da iskoriste ovu priliku i omoguće socijalnim preduzećima pristup ovim sredstvima. Jedna od mjera je i da će EU uputiti preporuku svim zemljama članicama da usvoje strategije socijalne ekonomije.

U skladu sa Strazburškom deklaracijom, dva mjeseca kasnije, civilni sektor Zapadnog Balkana i Turske donesi Beogradsku deklaraciju o razvoju socijalnog preduzetništva51, koja se obraća donosiocima odluka u EU i vladama zemalja u regionu, sa zahtjevom da se prepozna značaj društvenog preduzetništva kao jednog od modela za izlazak iz krize, i da se stoga omoguće podsticajni uslovi za njegov razvoj.

SOCIJALNA PREDUZEĆA U ZEMLJAMA EU

Institucionalni i pravni oblici socijalnih preduzeća značajno se razlikuju u svim zemljama EU. Aktuelna rasprava je proširila definiciju socijalnih preduzeća pa su sada zadruge, neprofitne organizacijei preduzeća zasnovana na interesima zajednice integrisane u koncept socijalne ekonomije i strategije ekonomskog razvoja zajednice.

Pojam socijalnog preduzeća se prvi put pojavio u Italiji krajem 80-ih godina prošlog vijeka ali je zaista počeo da se koristi na evropskom nivou sredinom 90-ih. Koncept je uveden kako bi opisao inicijative za koje je italijanski Parlament stvorio pravni naziv „socijalne zadruge". Nakon Italije koncept se širi u mnogim drugim zemljama Evrope gdje se donose brojni zakoni za promociju socijalnih preduzeća.

Pojava socijalnih preduzeća širom Evrope pokazuje da kriza države blagostanja i narasle socijalne potrebe dovode do neophodnosti da se pronađu novi putevi i alternativna rješenja u socijalnoj politici prema ugroženim grupama (stari i bolesni, korisnici psihijatrijskih usluga, lica sa invaliditetom, zavisnici od psihoaktivnih supstanci, dugotrajno nezaposleni, samohrani roditelji, emigranti i druge ugrožene i ranjive grupe). Pritom, prvi pravni oblici organizovanja preduzeća najčešće su bili zadružnog karaktera, da bi se postepeno razvijali i drugi oblici preduzeća i organizacija koja djeluju u okviru socijalne ekonomije (u Francuskoj "économie sociale", u Velikoj Britaniji "non-statutory sector",u Njemačkoj "gemeinnutzige Organizationen" tj. "gemeinwirt schaftliche unternehmen"… čime se preciznije određuje razlika između profitno i neprofitno opredijeljenih organizacija).

51http://belgradedeclaration.net/

http://belgradedeclaration.net/


44 | S t r .

U Finskoj su socijalna preduzeća za radnu integraciju jedini tip socijalnih preduzeća u praksi i termin „socijalno preduzeće” (sosiaalinen yritys) je rezervisan za njih po zakonu.

U Švedskoj se prva socijalna preduzeća javljaju još tokom 80-ih godina zbog nemogućnosti javnog sektora da zadovolji novonastale potrebe društva. Prvi oblik socijalnog preduzeća u ovoj zemlji bilo je zadružni oblik brige o djeci, da bi tokom 90-ih ovaj oblik preduzeća dostigao vrhunac u vidu socijalnih preduzeća za radnu integraciju, čiji značaj je i danas nemjerljiv. Socijalna preduzeća za radnu integraciju su aktivna u širokom spektru oblasti, pri čemu neka pružaju usluge isključivo stanovništvu, dok druga pružaju usluge kompanijama. Ovaj oblik preduzeća posebno je značajan na okružnom i opštinskom nivou (za obezbjeđivanje medicinske njege, socijalne pomoći i smještaja). Danas, koncept socijalne ekonomije odnosi se na organizovane djelatnosti sa primarnim ciljem da zadovoljavaju potrebe zajednice.

U Njemačkoj socijalna ekonomija obuhvata: neprofitne organizacije, udruženja nezaposlenih, volonterske organizacije, socijalna preduzeća, preduzeća sa socijalnim usmjerenjem i integracijska preduzeća. Kada su socijalna preduzeća u pitanju, ona obuhvataju različite tipove, koji dominiraju u pojedinim pokrajinama Njemačke. Ono što je, pritom, njihova karakteristika jeste da je sav profit usmjeren za potrebe lokalne zajednice i da im je dugoročni cilj transformacija socijalnih preduzeća u mala tržišna preduzeća. Kao i u pojedinim zemljama EU, država obezbjeđuje subvencije na plate ovim preduzećima od strane pokrajinskih i savezne Vlade.

Kada je Italijadanas u pitanju, u socijalnu ekonomiju je uključen veliki broj organizacija koje se nalaze između tradicionalnog privatnog, na jednoj, i javnog sektora, na drugoj strani. Socijalno preduzetništvo se vidi kao model kojim se ispravljaju greške tržišta, a koji uključuje široku paletu poslova i organizacijskih modela, kako profitnih tako i neprofitnih, pri čemu se uspjeh mjeri, prije svega, njihovim društvenim doprinosom. U Italiji, neprofitni, treći sektor djeluje u vidu: kooperativa, udruženja, saveza, saveza društava, društava, humanitarnih organizacija i dobrotvornih organizacija.

Za Francusku su karakteristična dva tipa socijalnih preduzeća: jedna koja brinu o radnoj i socijalnoj integraciji (radno integracijsko socijalno preduzeće) i druga sa društvenom misijom koja se ogleda u organizovanju različitih usluga koje omogućavaju bolji pristup njihovim korisnicima. One obično predstavljaju društva i kooperative. Radno integracijsko socijalno poduzeće je ono koje zapošljava lica sa posebnim potrebama koja se suočavaju sa konstantnim teškoćama pri zapošljavanju, pri čemu se samo preduzeće definiše prema: karakteristikama zaposlene ciljne grupe, njegovoj društvenoj misiji, uslovima djelovanja i podršci u obliku koncesije. Cilj ovih preduzeća je da osposobi svoje korisnike i omogući im izlazak na otvoreno


45 | S t r .

tržište rada, čime se obezbjeđuje i njihova društvena inkluzija. Ona proizvode dobra i pružaju usluge tako što se njihove aktivnosti odvijaju prema istim pravilima koja važe i za bilo koje drugo preduzeće koje djeluje u skladu sa tržišnim uslovima. Njihov status može biti definisan kao javna ili privatna ustanova sa ograničenom odgovornošću, neprofitno društvo, kooperativa ili drugo, pri čemu svoje neprofitne prihode obezbijeđuju na lokalnom, regionalnom, nacionalnom ili evropskom nivou, kako bi pokrili nižu produktivnost svojih zaposlenih, superviziju zaposlenih zbog njihovih posebnih potreba, visok nivo fluktuacije kod zapošljavanja i profesionalni i socijalni trening.

U Belgiji je 1996.g usvojen pravni okvir za „kompanije sa socijalnim ciljem" (société à finalité sociale, ili SFS, na francuskom). Strogo govoreći, ne radi se o novom pravnom obliku s obzirom da bilo koja kompanija može da bude označena kao „kompanija sa socijalnim/društvenim ciljem", pod uslovom da „nije posvećena bogaćenju svojih članova". Jednostavno, svako profitno preduzeće može dobiti status socijalnog usmjerenog preduzeća, ako zadovolji određene uslove, kao što su: prednost rada nad profitom, demokratski proces odlučivanja, socijalno uključivanje, otvorenost, kvalitet i opravdanost. Ove organizacije na tržištu nude proizvode i usluge i ostvareni profit raspoređuju tako da obezbjeđuju kontinuitet i razvoj. Pojavni oblici društvenog preduzetništva u ovoj zemlji su “socijalno usmjerena preduzeća” i neprofitne organizacije, i karakterišu ih sljedeći tipovi organizovanja: preduzeća za osposobljavanje za rad i radno integracijska preduzeća. Kada je u pitanju finansiranje, mogu biti korisnici vladinih subvencija i državnih narudžbi za određene proizvode i usluge. Radno integracijska preduzeća u ovoj zemlji oslobođena su uplate doprinosa na plate, i to: 100% - u prvoj godini poslovanja, 75% - u drugoj godini poslovanja, 50% - u trećoj godini poslovanja i 25% - u četvrtoj godini poslovanja. Da bi ove subvencije ostvarila, ova preduzeća moraju u prvoj godini poslovanja imati najmanje 30 % zaposlenih iz kategorije teško zapošljivih lica, u drugoj godini – najmanje 40% zaposlenih, a u trećoj godini i dalje – najmanje 50% zaposlenih.

U Velikoj Britaniji socijalna preduzeća su dio rastućeg sektora ekonomije koji djeluje između tradicionalnog privatnog i javnog sektora, a obuhvatavolonterske organizacije, preduzetništvo u lokalnoj zajednici,ustanove, organizacije koje obezbjeđuju zaposlenje uz puno i djelimično radno vrijeme, kooperative (koje pružaju socijalne usluge, obezbjeđuju rad za licasa invaliditetom i bave se drugim uslugama) i humanitarne ustanove. Ono što je karakteristika ove zemlje jeste da nema poreskih olakšica niti specijalnog zakonodavstva za socijalna preduzeća, kao i da država omogućava podršku za trening, koordinaciju i druge potrebe.

U Irskoj socijalna preduzeća predstavljaju dio socijalne ekonomije koja takođe uključuje humanitarna udruženja i kooperative. U ranim 90-im godinama prošlog vijeka, Planet (mreža partnerskih kompanija iz iste oblasti) i Nacionalna društveno ekonomska grupa razvili su tipologiju organizacija socijalne ekonomije na osnovu koje su kasnije nastale zakonom


46 | S t r .

definisane mjere za finansiranje, u okviru kojih postoje tri glavna podskupa: 1) socijalni biznisi, uglavnom finansirani putem prihoda od trgovine; 2) socijalna preduzeća koja nastaju tamo gdje se potreba za određenom robom i uslugama unutar zajednice ne poklapa sa sredstvima koja su predviđena za zadovoljavanje tih potreba, zbog lokalnih nedostataka ili niske gustine naseljenosti stanovništva i 3) preduzeća koja baziraju svoje poslovanje na ugovorima sa javnim sektorom u oblastima nepovoljnim za lokalni biznis.

O’Hara (2001)52 kategoriše Irska socijalna preduzeća izvodeći pet opštih kategorija Irskih socijalnih preduzeća na osnovu njihovih ciljeva, aktivnosti i radnji: socijalna preduzeća za radnu integraciju, povezana sa integracijom marginalizovane grupe ljudi na tržište rada, kreditne unije, socijalna preduzeća koja pružaju lične i zastupničke usluge, organizacije lokalnog razvoja i stambene kooperative.

Pokret Irske kreditne unije, osnovan 1957. godine, odličan je primjer uspješnog socijalnog preduzeća. Kreditna Unija se sastoji od grupe ljudi koji zajednički štede novac i pozajmljuju ga jedni drugima uz razumne kamatne stope. Pokret Irske kreditne unije je dobrovoljni pokret, svaka kreditna unija je nezavisno autonomno tijelo koje ima podršku i savjetodavnu pomoć od centralnog tijela Irske lige kreditnih unija (ILCU). Irska liga kreditnih unija je krovna organizacija za većinu kreditnih unija u Irskoj. Postoji 547 kreditnih unija u zemlji koje opslužuju preko 3,2 miliona članova, sa procijenjenih 3,6 milijardi eura prometa. Kreditna Unija je ustanovljena kao održiva alternativna finansijska institucija u Irskoj (Carroll & Beckett 2007) sa svojih približno 3.800 zaposlenih i sa 24% učešća na nacionalnom kreditnom tržištu.

Stambene kooperative, sa svoje strane, čine posebnu formu neprofitne zajedničke stambene asocijacije; one rade da zadovolje potrebe zajednice za stambenim prostorom. Članovi kooperative su korisnici stambenih usluga koje obezbjeđuje kooperativa. Stambene kooperative vode porijeklo iz 19. vijeka kada su udruženja zajedničke pomoći pokušavala da očiste siromašne kvartove, povećaju sigurnost zakupa i obezbijede pristupačne mogućnosti za stanovanje.Nacionalna asocijacija za građevinska udruženja (NABCO) je glavni izvor informacija i savjetodavac u formiranju i rukovođenju stambenih kooperativa. Registrovana je kao neprofitno industrijsko udruženje za štednju u okviru postojećeg zakonodavnog okvira u Irskoj. Postoji 10 stambenih kooperativa sa procijenjenih 2009 članova i 3,5 miliona eura prometa, koje upošljavaju oko 22 osobe (Carroll & Beckett 2007)53.

Iz prethodnog pregleda karakteristika socijalne ekonomije u navedenim državama može se izvesti nekoliko zaključaka54:

52 Značenje i oblici socijalnog preduzetništva”, Vuk Raičević Rade Glomazić, Friedrich Ebert Stiftung, Beograd, 2012. 53Ibid. 54Ibid.


47 | S t r .

- Definicija socijalnog preduzeća, uglavnom, nije određena zakonom, već ga definiše njegova misija.

- Socijalna ekonomija ima različitu ulogu i značaj u različitim državama. Kultura i istorija određuju njene karakteristike. Za ilustraciju ove tvrdnje mogu se navesti dva ekstremna primjera - Velika Britanija i Švedska. U Švedskoj je glavni akter država, dok je u Velikoj Britaniji uloga države marginalna.

- Među državama postoji jasna razlika u korišćenju "pogonskih" instrumenata, poput fiskalne podrške i humanitarne pomoći i slučajeva kada pomoć stiže kroz "mekane" instrumente, kao što je osposobljavanje, prednost na tenderima za javne nabavke i druge olakšice.

- Razlike među državama postoje i u javnim institucijama za podršku - postoje nacionalneili regionalne, na nivou ministarstava, agencija ili posebnih tijela... Medutim, modeli pojedinih država ne mogu se doslovno kopirati, jer imaju previše specifičnosti.

- Uspjeh socijalnog preduzeća ne može se mjeriti samo u smislu ekonomske uspješnosti – iako je to, takođe, važno za ostvarivanje ciljeva. On mora biti mjerljiv, prije svega, sa njihovim doprinosom u smislu solidarnosti, socijalne kohezije i povezivanja sa okolinom.

- Socijalno preduzeće je i društveno odgovorno sa specifičnim oblikom preduzetništva.

- Socijalna ekonomija predstavlja dio ekonomije u kojoj su preduzeća organizovana sa ciljem zadovoljavanja zajedničkih interesa (potreba), te su stoga odgovorna onima kojima služe.

Aktivnosti društvenog preduzetništva odvijaju se u djelatnostima: socijalne zaštite, zdravlja, bankarstva, osiguranja, zanatstva, trgovine, poljoprivrede, uslužnih servisa, njege, obrazovanja i obuke, kulture, sporta i slobodnih aktivnosti.Aktivnosti utvrđene dokumentima EU na područjima: socijale, zapošljavanja, preduzetništva, obrazovanja, istraživanja.

Na osnovu podataka Evropske unije može se primijetiti stalni porast broja i organizacionih oblika u okviru socijalne ekonomije. U 2005. godini je u zemljama Evropske unije bilo registrovano preko 240,000 kooperativa koje funkcionišu u raznim oblastima ekonomskih aktivnosti, posebno u poljoprivredi, finansijama, stanovanju, a dobro su organizovane i

"Ono što su poslovni preduzetnici za ekonomiju, to su društveni preduzetnici

za društvene promjene. Oni su pokretači, kreativni pojedinci koji se ne

zadovoljavaju trenutnim stanjem i uvijek pokušavaju da iskoriste nove mogućnosti i

nikada ne odustaju da preoblikuju svijet na bolje."

David Bornstein


48 | S t r .

proizvodne kooperative u industriji, građevinarstvu i uslugama. One direktno zapošljavaju 4.7 miliona ljudi, imaju 143 miliona članova i donose preko 4 % nacionalnog dohotka55.

Posljednje dvije dekade ovi organizacioni oblici doprinose ne samo zapošljavanju već i rješavanju brojnih socijalnih problema, jer treba imati u vidu da zdravstvo i socijalna zaštita koja se pruža na osnovu socijalne ekonomije obuhvata 120 miliona korisnika56.

Tabela 1. Broj zaposlenih u socijalnoj ekonomiji u odnosu na ukupan broj zaposlenih u zemljama Evropske unije (2002-2003)57

55 Cooperatives Europe (2006), navedeno prema: The Social Economy in the European Union 2007, Report of European Economic and Social Committee (EESC). 56 ACME, Association des coopératives et mutuelles d’assurance, http://www.acmeeu.org 57The Social Economy in the European Union 2007, Report of European Economic and Social Committee (EESC)

http://www.acmeeu.org/


49 | S t r .

* Radna populacija između 16 i 65 godina, Eurostat, 2002.

Sumirajući komparativne rezultate istraživanja Giulia Galera (2004) navodi da je zapošljavanje u ovim organizacionim formama veoma popularno u mnogim zemljama Evropske unije čak i u skandinavskim koje na osnovama socijalne ekonomije rješavaju krizu državnih programa. Tako je, na primjer u Švedskoj 66% privatnih dnevnih centara za pomoć i njegu ugroženih grupa osnovano na principu kooperativa, dok u Finskoj brojne seoske kooperative pružaju socijalne i zdravstvene usluge u lokalnim zajednicama. U Španiji su kooperative najviše orijentisane na socijalne i zdravstvene usluge kao i radnu integraciju, dok socijalna preduzeća u Engleskoj podstiču lokalno preduzetništvo da ostvarenim profitom finansira socijalne potrebe u zajednici58.

ZNAČAJ SOCIJALNIH PREDUZEĆA

Iz zajedničke socijalno-ekonomske perspektive, dodatna vrijednost socijalnih preduzeća proizilazi iz angažovanja u proizvodnji dobara i usluga, rada i socijalne integracije ugroženih grupa stanovništva, teritorijalnih inicijativa, itd. Kroz te aktivnosti socijalna preduzeća doprinose izgradnji okvira za održivi razvoj i dobrobit, što dokazuju brojna iskustva u OECD zemljama (Borzaga i Tortia, 2007; Galera, 2008; Powell, 200759). Kao rezultat toga, ona doprinose socijalnoj koheziji, smanjenju siromaštva, akumulaciji društvenog kapitala i održivom razvoju na lokalnom i nacionalnom nivou.

Pregledi koji slijede oslanjaju se pretežno na podatke iz publikacija Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD)60.

1. Razvoj Zapošljavanja

Prva ekonomska dimenzija je najočiglednija - stvaranje novih radnih mjesta. Studija sa Univerziteta John Hopkins iz 1998.g. o procentu zaposlenih u neprofitnom sektoru u 13 zemaljapokazuje da se broj zaposlenih u neprofitnom sektoru kreće od jedan do sedam odsto u OECD odabranim zemljama:


59 Borzaga and Tortia (2007) Social Economy Organisations in the Theory of the Firm in A. Noya (ed.), The Social Economy: Building Inclusive Economies. Paris: OECD. 60 OECD (2000) Social Enterprises. Organisation for Economic Co-Operation and Development, 1999. OECD (2003a) The Non-Profit Sector in a Changing Economy, OECD, Paris.


50 | S t r .

Grafikon 1. Procenat zaposlenih u neprofitnom sektoru

Izvor: Zaposlenost u Neprofitnom sektoru (OECD, 1998)

Druga dimenzija, koja je skoro jedinstvena za sva socijalna preduzeća, jeste zapošljavanje i obuka za posao za teško zapošljiva lica kao što su dugoročno nezaposleni, licasa invaliditetom, samohrani roditelji, beskućnici i dr. što ima izuzetne koristi za društvo u cjelini i sa socijalnog i sa ekonomkskog aspekta.Neka socijalna preduzeća djeluju kao „posrednici između nezaposlenosti i otvorenog tržišta rada” (OECD, 2003, p.114).

2. Inovacije - kreiranje novih dobara i usluga

Socijalna preduzeća razvijaju i primjenjuju inovacije od važnosti za društveni i ekonomski razvoj jedne zemlje. Kao što Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) navodi, „socijalna namjena preduzeća će donijeti nove odgovore na neispunjene društvene potrebe, njihov doprinos može da se mjeri kroz obezbjeđivanje novih dobara i usluga koja su komplementarna sa onima koje pruža javni i privatni sektor, a dostupna su većem broju građana”.

3. Društvena inovacija

Komitet za lokalni ekonomski razvoj i zapošljavanje (Local Economic and Employment Development Committee – LEED) OECD-a dao je definiciju društvene inovacije u okviru foruma o društvnim inovacijama2000.g. (Forum on Social Innovations - FSI) kada je i usvojena jedinstvena definicija društvene inovacije.

Za OECD „društvena inovacija traži nove odgovore na društvene probleme kroz: identifikovanje i pružanje novih usluga koje poboljšavaju kvalitet života pojedinaca i zajednica; utvrđivanjem i


51 | S t r .

sprovođenjem novih tržišta rada, integracionih procesa, novih nadležnosti, novih radnih mjesta i novih oblika participacije, kao i kroz različite druge elemente od kojih svaki doprinosi poboljšanju položaja pojedinaca i radne snage. Društvene inovacije mogu se posmatrati kao aktivnosti za dobrobit pojedinaca i zajednica, kako potrošača tako i proizvođača. Elementi ovog povezani su sa njihovim kvalitetom života i aktivnostima. Gdje god da se pojavi društvena inovacija, ona će uvijek dovesti do novih pozicija, gledišta ili procesa. Društvene inovacije se razlikuju od ekonomskih inovacija jer se ne radi o uvođenju novih načina proizvodnje, novih proizvoda ili eksploataciji novih tržišta, nego o zadovoljavanju onih potreba koje nisu zadovoljene od strane tržišta (čak i ako se na tržištu interveniše kasnije) ili stvaranjem novih modela za uključivanje, u smislu obezbjeđivanja mjesta i uloge čovjeka u procesu proizvodnje.”

Ključna razlika je u tome što se društvene inovacije bave unaprjeđenjem blagostanja pojedinaca i zajednica kroz: zapošljavanje, potrošnju i učešće. Njihova svrha je da pruže rješenje problema za pojedinca i zajednicu (OECD LEED Forum za socijalne inovacije).

4. Socijalni kapital

Pored ekonomskog kapitala jedna od najvažnijih vrijednosti koje je stvorilo društveno preduzetništvo je socijalni kapital. Iako termin socijalni kapital nije jasno definisan, obično je shvaćen kao „zbir stvarnih i potencijalnih resursa koji su u vezi sa postojanjem trajnih mreža, više ili manje institucionalizovanih odnosa, međusobnog prepoznavanja i priznavanja”. (Bourdieu, 1986)

Kako navodi Svjetska banka socijalni kapital od ključnog značaja je za smanjenje siromaštva i održivi ljudski i ekonomski razvoj (Svjetska banka, 2004).

5. Promocija jednakosti

Jedan od aspekata društvenog preduzetništva je da stremi ka ravnopravnom društvu što je i cilj većine ekonomskih razvojnih politika. Socijalna preduzeća se bave socijalnim pitanjima i pokušavaju da svojim aktivnostima ostvare održivi i trajan uticaj ostvarenjem svoje socijalne misije, a ne radom radi uvećanja profita (Alter, 2006)61. Yunusova Grameen bankakoja obezbjeđuje podršku ugroženim ženama jedan je od dobrih primjera reintegracije marginalizovanih grupa na tržištu rada i obezbjeđivanja pristupačnih roba i usluga za siromašne.

6. Ekonomske razvojne politike

Ekonomske razvojne politike usmjerene na podsticanje društvenog preduzetništva imaju za cilj da njeguju preduzetništvo u cjelini, kao i politike specifične za socijalna preduzeća. Opšte

61 Alter, K. (2006) Social Enterprise Typology, Virtue Ventures LLC, 13. April 2006, http://www.virtueventures.com/setypology.pdf


52 | S t r .

odredbe uključuju minimiziranje regulatornih prepreka, administrativne troškove, pridržavanje pravnim normama i poreskim opterećenjima, obezbjeđivanje funkcionalnih tržišta, konkurencije i efikasnosti stečajnog zakona (OECD, 1998). Pored toga, sljedeća tri pravila posebno razmatraju jedinstvene izazove sa kojima se susrijeću društveni preduzetnici:

• Prvo, najveća poteškoća socijalnih preduzeća je dobijanje kredita i nepovratnih sredstava što dovodi do preporuke da se razvijaju posebni mehanizmi finansiranja (Alter, 2006, OECD, 2000).

• Drugo, razmjena najbolje prakse, edukacija budućih lidera i kontinuirana obuka treba da budu podržane od strane centara za uspostavljanje društvenog preduzetništva (OECD, 2000, Leadbeater, 1997).

• Treće, regulisanje socijalnih preduzeća trebalo bi da se svede na minimum i državni podsticajni programi, uključujući poreske olakšice, trebalo bi da promovišu socijalna preduzeća, što bi imalo za posljedicu i veći stepen inkluzivnosti privatnog sektora (Leadbeater, 1997).

7. Uloga socijalnog preduzetništva u održivom razvoju

Kompleksnost održivog razvoja (“sustainable development”) je povećala potrebu da velike korporacije preuzmu dio odgovornosti za prevazilaženje društvenih i ekoloških izazova na proaktivan način i izvan pukog zakonom propisanog usklađivanja. Efikasnost tržišta, u kombinaciji sa resursima i menadžerskim iskustvom velikih multinacionalnih kompanija, smatra se ključnim u borbi protiv mnogih globalnih razvojnih problema. Sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Anan je u svom obraćanju na Svjetskom ekonomskom forumu 31. januara 1999-te godine pozvao svjetske lidere da prihvate devet zajedničkih vrijednosti i principa u oblasti ljudskih prava, standarda rada i zaštite životne sredine, nakon čega je formirana Mreža globalnog dogovora62 (UN Global Compact) koja se sastoji od

62 Globalni dogovor Ujedinjenih nacija je najmasovnije dobrovoljno udruženje kompanija posvećenih usaglašavanju svojih poslovnih aktivnosti sa deset univerzalnih principa društveno odgovornog poslovanja (www.unglobalcompact.org).

"Mikrokreditiranje omogućava siromašnima da izađu iz siromaštva

putem preduzetništva."

Pierre Omidyar

"Ja ohrabrujem mlade ljude da postanu društveni preduzetnici i da daju svoj

doprinos razvoju društva, a ne samo da zarađuju novac. Puko zarađivanje novca

nije zabavno. Dati svoj doprinos i mijenjati svijet mnogo je zabavnije!"

Muhammad Yunus

http://www.unglobalcompact.org/


53 | S t r .

nekoliko stotina preduzeća, nevladinih organizacija, velikih međunarodnih radničkih saveza i nekoliko agencija UN-koje sarađuju na stvaranju stabilnog, pravičnog i inkluzivnog globalnog tržišta tako što će tih deset principa biti sastavni dio svih njihovih poslovnih aktivnosti.

8. Jedinstvena uloga društvenog preduzetništva

Evropska komisija definisala je društveno odgovorno poslovanje kao doprinos poslovnog svijeta ostvarenju ciljeva održivog razvoja (Evropska komisija, 2002). U skladu sa ovom definicijom, možemo definisati jedinstvenu ulogu društvenih preduzetnika kao „doprinos pojedinaca, preduzetnika, ostvarenju ciljeva održivog razvoja”.

Sve je veći broj studija slučaja koje ukazuju da su inovativne i kreativne snage preduzetnika i njihova fleksibilnost izbora - strukture, finansiranja, resursa i poslovnih modela, onaj model koji može uspjeti u zadovoljavanju nezadovoljenih potreba društva.

Društveni preduzetnici su nosioci društvenih promjena. Kada posluju u povoljnom okruženju, društveni preduzetnici mogu da doprinosudruštvenom blagostanjustvarajući inovativneproizvode, usluge i načine za rješavanje problema.

O značaju i uticaju socijalnih preduzeća na ekonomiju jedne zemlje govore i podaci iz zemalja u kojima je ovaj koncept jako razvijen63:

• Italija - registrovano 235.232 socijalnih preduzeća koja ostvaruju godišnji prihod od 38 milijardi EUR, zapošljavaju 630.000 lica, angažuju 3.3 miliona volontera i obuhvataju 70-80% tržišta socijalnih servisa.

• Španija – registrovano 44.693 socijalnih preduzeća koja zapošljavaju 2.377.000 lica. Najveća kooperativa Mondragόn Corporacion Cooperativa (MCC) ima 83.569 zaposlenih, ostvaruje godišnji prihod od oko 15 milijardi EUR i upravlja imovinom od oko 21 milijarde EUR.

• Slovenija – registrovano 156 socijalnih preduzeća, koja posluju kao klasična privredna društva i zapošljavaju 13.580 lica, od kojih je 6.348 lica sa invaliditetom.

63 European Center for Not-for-Profit Law, Legal framework for social economy and social enterprises: A comparative report, September, 2012

"Društveni preduzetnici nam pomažu da stvorimo miran, pravedan i održiv svijet."

Robert Alan Silverstein


54 | S t r .

• Velika Britanija – registrovano 68.000 socijalnih preduzeća kao klasično društvo ograničene odgovornosti i 6.394 kao CIC64, dok u oblasti socijalne ekonomije djeluje i 162.098 neprofitnih organizacija. Cjelokupan sektor socijalne ekonomije zapošljavao je 2012. godine 800.000 lica i ostvarivao godišnji prihod od 24 milijarde funti.

OBLICI ORGANIZOVANJA ORGANIZACIJA SOCIJALNE EKONOMIJE

Različiti su oblici organizacija socijalne ekonomijekoja djeluju na nivou EU. Neka djeluju u okviru tržišne ekonomije, druga bliže su javnom sektoru, dok se treća u potpunosti nalaze u okviru civilnog sektora. Ključni oblici su:

Kooperative – karakteriše ih dobrovoljno i otvoreno članstvo; ravnopravno glasačko pravo (odlučuje se većinom); članovi učestvuju u formiranju kapitala i autonomnost i nezavisnost. Pretežno djeluju u oblasti poljoprivrede, bankarstva, zanatstva i servisa.

Uzajamne organizacije - karakterišeih dobrovoljno i otvoreno članstvo; ravnopravno glasačko pravo; članarine se određuju prema visini premija za osiguranje; nema unošenja kapitala, autonomnost i nezavisnost. Pretežno djeluju u oblasti zdravstvenog, životnog i staračkog osiguranja.

Društva–predstavljaju razne oblike volonterskih organizacija,sa istim karakteristikama kao kod uzajamnih organizacija, s time što nude različite usluge, humanitarni rad, sportske aktivnosti i savjetovanje, a djeluju na području zdravstvene njege, brige za djecu i starije ljude i socijalnih servisa.

Fondacije– karakteriše ih da su vođene od strane svojih osnivača; obezbjeđuju kapital uz pomoć donacija i darova; podržavaju nacionalne, međunarodne i lokalne projekte; objavljuju javne

64 “Community Interest Company“ – oblik socijalnih preduzeća u Velikoj Britaniji koja koriste svoj profit i sredstva za javno dobro. Ovaj oblik kompanija se lako osniva i jako je popularan posljednjih nekoliko godina u ovoj zemlji.

"Ako možemo provesti prvu deceniju 21. vijeka u pronalaženju pravih pristupa koji

zadovoljavaju potrebe siromašnih uz pomoć modela koji generišu profit i

kreiraju radna mjesta, onda smo na putu pronalaženja održivog načina za smanjenje siromaštva u svijetu."

Bill Gates


55 | S t r .

tendere za potrebe pojedinaca, finansiraju volonterski rad, zdravstvene usluge, brigu za starije i djecu.

Socijalna preduzeća – ovdje nemauniverzalno prihvaćenog modela,ali ih karakteriše da imaju socijalnu i društvenu ulogu, prožetu sa preduzetničkim duhom privatnog sektora i reinvestiraju profit da bi ispunili socijalnu misiju u lokalnoj zajednici. Obično su registrovana kao privatne organizacije - kooperative, udruženja, organizacije volontera ili uzajamnih društava65 ili djeluju kao klasična tržišna preduzeća, ali sa jasnim društvenim ciljem i ograničenom raspodjelom dobiti (u potpunosti, ili većim dijelom dobit mora biti usmjerena na misiju organizacije).

Najnovija istraživanja su identifikovala preko 40 različitih tipova djelatnosti u okviru socijalnih preduzeća, poput: socijalne usluge, recikliranje, usluge za preduzeća, personalni socijalni servisi, održavanje parkova i urbana regeneracija, prerađivačka industrija, građevinska industrija, restorani i hoteli, prevoz i telekomunikacije, kultura i rekreacija, edukacija, trgovina, usluge, poljoprivreda i dr.

Kao što se vidi, organizovanje socijalnih usluga koje zamjenjuju javne programe, naročito kada su u pitanju programi za lica sa invaliditetom, najzastupljenija su oblast djelatnosti socijalnih preduzeća. Razlozi se nalaze u restrikcijama javnog sektora da svojim programima obuhvati različite ciljne grupe jer se za neke specifične potrebe ne nude dovoljno prilagođena i prihvatljiva rješenja u okviru klasičnih, državnih programa socijalne zaštite66.

Socijalna preduzeća kao model radne integracije putem produktivnih aktivnosti počela su da se organizuju najviše na području zapošljavanja lica sa invaliditetom.

FINANSIRANJE SOCIJALNE EKONOMIJE

Socijalna preduzeća, tradicionalno, imaju poteškoća u pristupu izvorima finansiranja, najčešće zbog opšteg nerazumijevanja njihove misije (predstavljaju visoki nivo rizika za klasične bankarske investicije), neprofitne usmjerenosti (visok profit nije primarni cilj investicija) i nepoznavanja funkcionisanja i visokog stepena rizika poslovanja novih socijalnih preduzeća na tržištu. Stoga je neophodno kreiranje različitih fondova koji će podržati njihovo osnivanje, ali i rast i razvoj (garantni fondovi, krediti pod povoljnim uslovima, subvencije, poreske olakšice kod zapošljavanja, grantovi/bespovratna sredstva i sl.).Njihova ključna razlika u odnosu na klasična

65 “Socijalna ekonomija u Crnoj Gori”, Zavod za zapošljavanje Crne Gore, Podgorica, decembar 2006.



56 | S t r .

profitna preduzeća jeste da se dobit usmjerava u korist lokalne zajednice i nema karakter diobnogkapitala, dok se u odnosu na OCD razlikuju u tome što ne zavise samo od donacija i subvencija već se trude da poslovanjem obezbijede sopstvenu održivost (održivost svojih servisa).

Neki od ključnih izvora finansiranja socijalnih preduzeća su:

• Evropski programi, poput Equal, Interreg, Phare, CARDS i dr. koji omogućuju finansiranje pilotskih i zajedničkih projekata.

• Udio i investicije članova – Visine uloga članova variraju, i obično su niske (često manje od 100 eura), tako da se sredstva prikupljanju ili okupljanjem velikog broja članova, ili privlačenjem manjeg broja bogatih pojedinaca (članova).

• Banke i mikrokreditne institucije– Banke i mikrokreditne institucije dodjeljuju kredite socijalnim preduzećima pod jednakim uslovima kao i drugim privatnim preduzećima. Međutim, neke banke raspolažu posebnim programima koji podstiču društveno preduzetništvo i, za tu svrhu, osposobljeno osoblje koje nudi podršku socijalnim poduzećima i/ili kooperativama u lokalnoj zajednici67. Obično, ključni problem kod korišćenja ovih fondova, posebno ukoliko se radi o početnoj fazi poslovanja, jeste pitanje garancije, što se u mnogim zemljama uspješno rješava uvođenjem garantnih fondova, koji su najčešće kombinacija privatnih i / ili javnih inicijativa sa tendencijom direktnog ili indirektnog uključivanja preduzetnika u vlasništvo, odlučivanje i upravljanje (zajedništvo). Kreditno-garantni fondovi smanjuju tržišne nedostataka u kreditiranju malih i srednjih preduzeća (u ovom slučaju socijalnih preduzeća) i obezbjeđuju pristup kreditima za aplikante koji bi inače bili odbijeni, kao i pristup boljim kreditnim uslovima68.

• Socijalni investicioni fondovi – Specijalizovani fondovi namijenjeni socijalnim preduzećima koji, uglavnom, zahtijevaju manju sigurnostod banaka i imaju osoblje upoznato sa područjem društvenog preduzetništva.

• Subvencije – Socijalna preduzeća, posebno ona koja djeluju na području socijalne isključenosti, dobijaju početnikapital za pokretanje aktivnosti. Obično se ovdje

67Dobar primjer „društveno odgovorne“ banke je Erste Srbija: https://www.erstebank.rs/rs/O_nama/Drustveno_odgovorno_poslovanje/Programa_sponzorstava 68 Andre Duet, Savjetodavna podrška tranformaciji Fonda za razvoj, "Kreditno-garantni fondovi u zemljama Evrope – Pregled", Evropropska agencija za rekonstrukciju, Vlada Crne Gore, http://www.economistiassociati.com/files/Douette_AECM_MONTENEGRIN.pdf

https://www.erstebank.rs/rs/O_nama/Drustveno_odgovorno_poslovanje/Programa_sponzorstava

http://www.economistiassociati.com/files/Douette_AECM_MONTENEGRIN.pdf


57 | S t r .

finansirajupočetni troškovi i glavnina troškova poslovanja. Takve subvencije uobičajeno su vezane za programe osposobljavanja ili korišćenje drugih socijalnih pogodnosti.

• Etička banka - Ima zakonsku formu kooperative, koja joj dozvoljava djelovanje na nacionalnom nivou sa punim poštovanjem misije kooperative i solidarnosti. Suština je da se preko većeg broja komitenata banke kreira veći osnovni kapital, a da se na kraju godine profit dijeli na dva dijela: manji dio se dijeli između akcionara (srazmjerno broju akcija), a veći dio se usmjerava u razvoj djelatnosti kooperative69.

• Fondovi i grantovi – Za finansiranje socijalnih preduzeća na raspolaganju mogu biti i razvojne organizacije ili namjenski fondovi koji daju kredite, ili grantove, kao što je slučaj kod nas sa Investiciono razvojnim fondom Crne Gore (IRF).Kod ovih institucija se najčešće radi o ulaganjima u poslovne ideje koje se uklapaju u neke šire strateške smjernice razvoja nacionalne ekonomije, kao što su razvoj poljoprivrede, ruralni razvoj, povećanje energetske efikasnosti i sl. Ove institucije najčešće nude povoljnije uslove finansiranja, poputniskih kamatnih stopa i dužih rokova otplate (u slučaju kreditiranja), ili bespovratno finansiranje, ukoliko se radi o grantu. Grantovi su obično manje sume, dok krediti uzeti kod ovih institucija mogu dosezati i milionske iznose.

• Investitori - "Anđeli investitori", odnosno “poslovni anđeli” (eng. “Business Angels”) su uspješni preduzetnici, bogati pojedincii/ili iskusni rukovodiocikompanija koji finansiraju start-up projekte visokog rizika na način da ulaze u vlasnički udio i pružaju pomoć u daljnjem razvoju i komercijalizaciji projekata. Uglavnom to čine u vrlo ranim fazama projekta.To su neformalni individualni investitori koji svojim poslovnim iskustvom savjetuju mlade kompanije i preduzetnike i pomažu njihovom budućem rastu. Najveća vrijednost poslovnih anđela jeste “pametno finansiranje” — pružanje ekspertize, vještina i poslovnih kontakata. Investiranje "poslovnih anđela" je veoma pogodan izvor finasiranja za firme koje ne mogu da obezbijede novac na drugi način. Naziv se pojavio 20-tih godina u SAD-u u Broadwayu kada su moćni pojedinci osiguravali novac za održavanje pozorišnihpredstava. SAD su vodeća zemlja u primjeni ovakvog oblika finansiranja, pri čemu registrovani "poslovni anđeli", kojih je 2010. u toj zemlji bilo više od 250 hiljada, godišnje investiraju više od 20 milijardi dolara. Najčešće,"poslovni anđeli" vraćaju ulaganja kroz manjinski udio u vlasništvu preduzeća, a često se daju i zajmovi koji ne moraju da se vrate ukoliko se ispune unaprijed dogovoreni uslovi70.

69 U Hrvatskoj se trenutno osniva prva etička banka u regionu. www.ebanka.eu 70 B92, Beta, Šta su "anđeli investitori"?, 2014. http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2014&mm=02&dd=25&nav_id=816431

http://www.ebanka.eu/

http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2014&mm=02&dd=25&nav_id=816431


58 | S t r .

• Kraudfanding (eng. “CrowdFunding”, u prevodu “masovno finansiranje”)-Jedan od

najnovijih načina za finansiranje profitnih i neprofitnih inicijativa u svijetu je kraudfandinga. Crowdfunding71 (“Finansiranje putem gomile”) je “(alternativni) način osiguranja kapitala koji se sastoji u javnom predstavljanju različitih vrsta projekata, najčešće u početnoj fazi razvoja, u koje građani ulažu novac na osnovu neposredne javne interakcije s nosiocem projekta i grupne ili individualne procjene kvaliteta projekta, iz altruističnih pobuda ili s ciljem ostvarenja profita ili sticanja neke druge koristi. Obuhvata crowdgiving, reward crowdfunding ili crowdfunding u užem smislu, crowdlending i equity crowdfunding, odnosno crowdinvesting"72. Ovo je idealan način za finansiranje umjetničkih projekata, poput dizajna, muzike i drugih kreativnih industrija, jer omogućava finansiranje biznisa za koje tradicionalni investitori najčešće nijesu zainteresovani. Prema procjenama Crowdexpert izvještaja u 2015. putem kraudfandinga se prikupilo 5.1 miljardi dolara73, dvostruko više nego godinu ranije. Najpoznatije platforme su: Gofundme, Kickstarter i Indiegogo74. U susjednoj Hrvatskoj je tokom 2015.godineprikupljeno 5.3 miliona kuna, odnosno 705.000 EUR75.

• Filantropija-Tradicionalno je bila glavni izvor finansiranja socijalno orijentisanih aktivnosti I organizacija. Interes za socijalna preduzeća najbolje je ilustrovan ubrzanim rastom sektora poslovne filantropije i njegove transformacije iz modela poslovnog kapitala u strategiju socijalne investicije koja uključuje pomiješane dobitke - Blended ROI76 (Howard and Giddens, 2004.).“Društveni poslovni filantropi” grantove koje dodjeljuju posmatraju kao investicije u zajednicu.

71 Hrvoje Hafner, Crowdfunding početnica – Što je to crowdfunding?, 2013. http://www.crowdfunding.hr/crowdfunding-pocetnica-1773 72Wikipedia 73 Crowdefpect, Massolution Crowdfunding Industry 2015 Report, http://crowdexpert.com/crowdfunding-industry-statistics/ 74 Snježana Tulić, OD IDEJE DO REALIZACIJE: Crowdfunding je budućnost hrvatskih kreativaca i inovatora, http://www.tportal.hr/scitech/tehno/331769/Crowdfunding-je-buducnost-hrvatskih-kreativaca-i-inovatora.html

75 Hrvoje Hafner, U Hrvatskoj do sada prikupljeno 10 milijuna kuna, 2015. http://www.crowdfunding.hr/infografika-crowdfunding-u-hrvatskoj-2015-3376

76 Mješoviti povraćaj na investiciju – (eng. Blended Return on Investment, Blended ROI), potiče od pojma povraćaj na investiciju – (eng. Return on investment ROI), pojam se koristi da bi se opisali integracioni i kumulativni socijalni i finansijski povraćaji od poslovnih operacija. “Značenje i oblici socijalnog preduzetništva”, Vuk Raičević Rade Glomazić, Friedrich Ebert Stiftung, Beograd, 2012.

http://www.crowdfunding.hr/crowdfunding-pocetnica-1773

http://crowdexpert.com/crowdfunding-industry-statistics/


http://www.tportal.hr/scitech/tehno/331769/Crowdfunding-je-buducnost-hrvatskih-kreativaca-i-inovatora.html

http://www.crowdfunding.hr/infografika-crowdfunding-u-hrvatskoj-2015-3376


59 | S t r .

* Izvori finansiranja socijalnih preduzeća, European Commission, “A map of social enterprises and their eco-systems in Europe”, December 2014

USPJEŠNA UPRAVLJAČKA STRUKTURA SOCIJALNIH PREDUZEĆA

Socijalna preduzeća bi trebalo da obraćaju posebnu pažnju na akcionarski menadžment (Leys, Van Opstal i Gijselinckx, 2009). Ovi autori prave razliku između slabog i čvrstog shvatanja akcionarskog menadžmenta. U prvom slučaju akcionarski menadžment se shvata kao metod da se poveća korporativna vrijednost povećavanjem mogućnosti i smanjivanjem rizika. Sa druge tačke gledišta, jasna analiza i detaljan prikaz daju veći doprinos akcionarima nego upravljačka snaga u funkionisanju preduzeća. S teorijske tačke posmatranja, ne može se očekivati da firme koje su profitne prate ovaj koncept, ali se može se očekivati da ga prate kooperative77.

Shvatanje koncepta „interesnih grupa” (eng. “stakeholders”) dobra je startna pozicija za shvatanje uspješne upravljačke strukture socijalnih preduzeća, jer se obično radi o članovima



60 | S t r .

organizacija koji su jako zainteresovani za rezultate poslovanja, pošto se u suštini radi o “vlasnicima” socijalnih preduzeća, ali bez opcije raspodjele profita.

Ko se može smatrati članom interesne grupe, a ko ne? Italijanske socijalne kooperative su dobar primjer ovoga, pošto je tu jasno koji tipovi interesnih strana mogu biti uključeni u kooperative.

U Italijanskim socijalnim kooperativama prepoznatesu sljedeće kategorije članstva: a) Kategorija Finansijera koju čine članovi čiji je cilj sticanje profita kroz interno finansiranje aktivnosti (de facto članovi koji finansiraju, uglavnom dobročinitelji); b) Članovi društva za koje je napravljena odredba u statutima Italijanskih socijalnih kooperativa za finansiranje i razvijanje solidarnosti i stvaranje neprofirnih inicijativa; c) Akcionarski članovi koji nisu direktno uključeni u vođenje preduzeća, ali čiji interes jeste osvarivanje profita na osnovu finansijske podrške koju pružaju; d) Obični članovi ili članovi za saradnju koji žele da ostvare svoje težnje kroz učešće u kooperativama, ali koji nemaju pravo na servise podrške kooperativama (mogu biti zaposleni ili volonteri, posljednji ne bi trebalo da čine više od 50% radne snage jedne kooperative); e) Tehnički i administrativni članovi kojih ima onoliko koliko je potrebno za efikasno funkcionisaje socijalne kooperative; f) Počasni članovi i g) Javna tijela koja delegiraju socijalne usluge sporazumima ili ugovorima sa socijalnim kooperativama (Thomas, 2004).

Najčešći indirektni mehanizami koji utiču na upravljačku strukturu socijalnih preduzeća jesu pravila o pravu na glas. Ovdjesistem jedan član - jedan glas, bolje štiti interese malih akcionara, nego sistem jedna akcija - jedan glas. Drugi indirektni mehanizam tiče se stepena u kome je prisutno ekonomsko učešće članova u okviru socijalnog preduzeća. Primjer takvog sistema u kooperativama je postojanje patronažne dividende, npr. podjela dobitaka proporcionalno transakcijama koje su ostvarene sa kooperativom. Nijedan od ovih sistema, međutim, ne garantuje uključivanje interesa drugih interesnih strana, već samo akcionara i članova78.

Da bi socijalna preduzeća bila uspješna u svom poslovanju, potrebno je da koriste uspješne strukture iz korporativnog sektora. Pod korporativnim upravljanjem se u najširem smislu podrazumijeva vještina upravljanja i način kontrole preduzeća koja su organizovana u formi akcionarskih društava. Ono obuhvata niz odnosa između uprave kompanije, njenog upravnog odbora, akcionara i ostalih strana koje imaju interes u kompaniji.

78Ibid.

"Svijet mora postati svjestan fantastične moći transformacije društvenog

preduzetništva, a fondacije treba da rade kao katalizatori njihovog razvoja".

Klaus Schwab


61 | S t r .

Korporativno upravljanje obezbjeđuje strukturu kroz koju se ostvaruju ciljevi kompanije i utvrđuju sredstva za postizanje tih ciljeva i nadgledanje rezultata. Dok je Anglosaksonski model korporativnog upravljanja (otvoreni model)79 više prikladan kompanijama koje imaju gdje je vlasništvo nad akcijama usitnjeno, Evropski model korporativnog upravljanja80 (zatvoreni, kontinentalni model) može predstavljati uspješan model strukture upravljanja socijalnih preduzeća gdje je odvojena funkcija vlasništva od upravljanja. Ovaj model funkcioniše na principima dvoslojne strukture korporativnog upravljanja - funkcije upravljanja i rukovođenja su striktno odvojene i sadržane u upravnom i nadzornom odboru, koji okupljaju predstavnike “interesnih grupa” i vrše kontrolu menadžmenta koji je zadužen za sprovođenje poslovnih aktivnosti socijalnih preduzeća.

PRIMJERI EU ZEMALJA SA RAZVIJENIM KONCEPTOM SOCIJALNE EKONOMIJE

1. PRIMJER BUGARSKE81

Bugarska ulazi u red država koje posljednjih nekoliko godina ubrzano grade povoljan normativni ambijent za razvoj socijalne ekonomije. U njenom zakonodavstvu ne postoji definicija socijalnog preduzeća, već se ovaj izraz koristi za označavanje svakog pravnog lica koje ekonomsku djelatnost obavlja radi ostvarivanja svoje socijalne misije u odnosu na ugrožene kategorije stanovništva, radi unapređenja njihovog životnog standarda i socijalnog statusa, obezbjeđivanja zapošljavanja, socijalne inkluzije i sl.82

Opšti pravni okvir socijalne ekonomije definisan je Ustavom Republike Bugarske. Za razvoj društvenog preduzetništva od ključnog značaja bili su novi zakonski propisi kojima je omogućeno da neprivredne organizacije (NPO) mogu obavljati privrednu (ekonomsku) djelatnost radi ostvarivanja svojih socijalnih ciljeva i misija. Pored toga, razvoju društvenog preduzetništva u Bugarskoj snažno je doprinijela i reforma u oblasti socijalne zaštite, kojom je

79 Investitori pribavljaju kapital i stiču vlasništvo nad kompanijom, a istovremeno izbjegavaju pravnu odgovornost za postupke korporacije, tako što kontrolu nad korporacijom ustupaju upravi, koju plaćaju da bude njihov zastupnik.Milana Cvjetković, Institut za pravo i finansije, www.ipf.rs 80 Zatvoreni model korporativnog upravljanja je karakterističan za kompanije koje posluju u zemljama sa slabije razvijenim tržištem kapitala, sa koncentrisanom vlasničkom strukturom. Korporativna kontrola je koncentrisana u rukama malog broja značajnih akcionara sa različitim interesima i značajnom ulogom banaka u upravljačkim procesima. Značajni akcionari su često I članovi upravnog odbora ili čak i izvršni direktori. Veliki akcionari kontrolišu korporativnu efikasnost, a kao članovi uprave kontrolišu menadžere. Ibid.


82Šta je socijalno predzeće, Bugarski centar za neprivredno pravo, Sofija, 2005, http://www.bcnl.org

http://www.ipf.rs/

http://www.bcnl.org/


62 | S t r .

izvršena decentralizacija sistema socijalne zaštite, čime su stvoreni uslovi za razvijanje alternativnih vidova socijalnih usluga.

ORGANIZACIONE FORME: Ciljevi socijalnog preduzetništva u Bugarskoj ostvaruju se kroz dva oblika udruživanja: neprivredne organizacije i trgovačka društva, čiji su osnivači i većinski vlasnici NPO. Osnivanje, organizacija i rad NPO regulisani su Zakonom o pravnim licima sa neprivrednim ciljem, s tim što su predviđena dva oblika NPO - udruženja i fondacije.

Zakonom je predviđeno da se NPO može osnivati radi ostvarivanja opštekorisne djelatnosti ili potreba članstva, pri čemu NPO osnovana radi ostvarivanja opštekorisne djelatnosti nema pravo da poslije upisa u Registar NPO mijenja svoj cilj. Sve NPO koje su osnovane radi ostvarivanja opštekorisne djelatnosti upisuju se u poseban Centralni registar pri Ministarstvu pravosuđa.

Izričitim zakonskim propisima predviđeno je da se NPO mogu dopunski baviti privrednom (ekonomskom) djelatnošću, tj. djelatnošću koja se usmjerena na ostvarivanje dobiti. Da bi obavljanje privredne djelatnosti od strane NPO bilo legalno, neophodno je da ona bude povezana sa njihovom osnovnom djelatnošću i da ostvarenu dobit koriste isključivo za ostvarivanje ciljeva i socijalne misije utvrđene osnivačkim aktom. Za obavljanje ovih djelatnosti, obično se formira posebna organizaciona jedinica, koja je sastavni dio ukupne organizacione strukture NPO.

Drugi oblik kroz koji se ostvaruje društveno preduzetništvo jeste privatna firma čiji je osnivač NPO. Naime, zakon dopušta mogućnost da NPO bude osnivač privatne firme, kao posebnog pravnog subjekta, najčešće trgovačkog društva, koji će obavljati određenu privrednu djelatnost radi ostvarivanja socijalnih ciljeva. Opredjeljenje za ovakvu formu socijalnog preduzeća nametnuto je potrebom da se obezbijedi efikasnije upravljanje i povoljni krediti, kao i da se prevaziđu poreski problemi.

Bez obzira na to kakav je pravni status socijalnog preduzeća (NPO ili privatna firma koju je osnovala NPO), obavljanje pojedinih djelatnosti podliježe specijalnim propisima u pogledu uslova za obavljanje djelatnosti, dobijanja licenci i sl.83

83 Ukoliko se socijalno preduzeće bavi pružanjem socijalnih usluga, dužno je da se registruje kod Agencije za socijalnu pomoć, a ako se ove usluge pružaju djeci do 18. godine života, neophodno je da dobiju licencu od Državne agencije za zaštitu djeteta. Za slučaj da socijalno preduzeće pruža zdravstvene usluge, neophodno je da ima status posebne firme i da ispunjava sve uslove koji su predviđeni Zakonom o zdravstvenim ustanovama. Upravo to je i razlog zbog koga neprivredne organizacije koje žele da razvijaju zdravstvenu djelatnost obično osnivaju tragovačka društva ćerke.


63 | S t r .

OBLASTI POSLOVANJA. Iako je društveno preduzetništvo nov koncept u bugarskom zakonodavstvu, istraživanja pokazuju da mnoge neprofitne organizacije dugi niz godina obavljaju djelatnost koja, po svojim karakteristikama, spada u socijalnu ekonomiju. Prema ciljevima i vrsti poslova koje obavljaju, razlikuju se četiri grupe socijalnih preduzeća: 1) socijalna preduzeća za pružanje socijalnih i zdravstvenih usluga; 2) socijalna preduzeća za pružanje usluga obuke i obrazovanja; 3) socijalna preduzeća kao poslodavci osoba u neravnopravnom položaju i 4) socijalna preduzeća koja se bave proizvodnjom i trgovinom.

Najveći broj ovih preduzeća pruža socijalne usluge i zapošljava osobe iz rizičnih kategorija stanovništva, doprinoseći njihovoj inkluziji.

U bugarskoj praksi neprivredne organizacije su tradicionalno prisutne u sektoru socijalnih usluga i uspješni su partneri države u ostvarivanju efektivne socijalne politike i inkluzije marginalizovanih društvenih grupa. Socijalni efekti postižu se radnim angažovanjem socijalno ugroženih osoba u neprivrednim organizacijama, distribucijom robe i usluga besplatno ili po privilegovanim cijenama, davanjem novčane pomoći i sl. Rad ove kategorije NPO odvija se u skladu sa Zakonom o socijalnoj pomoći, koji predviđa da pružaoci socijalnih usluga mogu biti država, opštine, fizička lica registrovana u skladu sa Trgovačkim zakonom, i pravna lica, među kojima su i pravna lica sa neprivrednim ciljevima.

Jedan broj socijalnih preduzeća bavi se pružanjem zdravstvenih usluga, uglavnom elementarnog karaktera (mjerenje krvnog pritiska, šećera u krvi, pomoć medicinskih sestara, ginekološki pregledi, psihološki savjeti i sl.). Manji broj preduzeća obavlja djelatnost u oblasti obrazovanja, pružajući specifične vidove profesionalne obuke i obrazovanja osobama sa posebnim potrebama iz socijalno ugroženih kategorija stanovništva84.

FINANSIRANJE. Socijalna preduzeća finansiraju se iz različitih izvora: državnog i opštinskog budžeta, prihoda ostvarenih privrednom djelatnošću, donacija i sl. Ukoliko pružaju socijalne usluge učestvuju na konkursima koje objavljuju država i opštine, dok socijalna preduzeća koja se bave pružanjem zdravstvenih usluga sklapaju ugovore sa odgovarajućim ustanovama zdravstvenog osiguranja. Socijalno preduzeće koje zapošljava lice koje pripada specifičnoj kategoriji stanovništva, za koju su predviđene posebne mjere za zapošljavanje, može koristiti finansijske povlastice i državne subvencije u skladu sa zakonskim propisima. Konačno, socijalna preduzeća, posebno ona koja su osnovana u područjima sa visokom stopom nezaposlenosti, korisnici su državne pomoći.

84 Za obavljanje ove vrste djelatnosti socijalna preduzeća moraju biti akreditivana i sertifikovana, kako bi stekla pravo na izdavanje odgovarajućih diploma o stečenim kvalifikacijama i završenoj obuci.


64 | S t r .

U Bugarskoj ne postoji poseban fond za finansiranje socijalnog preduzetništva, pa neprivredne organizacije koriste sredstva iz mnogobrojnih fondova i programa, čiji je broj poslije 2000. godine naglo porastao. Među njima poseban značaj ima Socijalno-investicioni fond, osnovan 2001. godine sa ciljem da finansiranjem projekata pospješi razvoj sistema socijalne zaštite na lokalnom nivou, kao i da podrži napore civilnog sektora u rješavanju problema nezaposlenosti i siromaštva. Slični su ciljevi i Programa „Lijepa Bugarska”, Ministarstva rada i socijalne politike, koji je počeo da radi 2004. godine. U okviru ovog projekta finansirano je izvođenje građevinskih radova na rekonstrukciji socijalnih domova, objekata „zaštićenog stanovanja”, dječijih vrtića, sportskih objekata, škola i bolnica. U obavljanju ovih radova učestvovala su i socijalna preduzeća, čime je obezbjeđen posao za veliki broj socijalno ugroženih stanovnika. Tokom 2005. godine, na osnovu Zakona o integraciji osoba sa invaliditetom, osnovana je Agencija za osobe sa invaliditetom, koja putem javnog konkursa finansira projekte namijenjene osobama sa invaliditetom. Socijalna preduzeća čija su ciljna grupa osobe iz ove kategorije stanovništva mogu konkurisati svojim projektima i obezbijediti finansijska sredstva za realizaciju planiranih aktivnosti. Socijalna preduzeća mogu konkurisati i za sredstava i kod Fonda za socijalnu pomoć i kod drugih državnih fondova iz kojih se finansira pružanje socijalnih usluga.

PORESKI REŽIM. Socijalna preduzeća podliježu različitim poreskim režimima, u zavisnosti od organizacione forme djelovanja. Ukoliko preduzeće ima status posebnog pravnog subjekta, primjenjuju se opšti poreski propisi koji važe za trgovačka društva. Ukoliko je, međutim, socijalno preduzeće dio neprivrednih organizacija onda važe specijalni propisi za oporezivanje ove kategorije organizacija, pri čemu poreske obaveze zavise od toga da li organizacija ostvaruje djelatnost radi zadovoljenja potreba svojih članova ili ostvaruje opštedruštvenu korist. Za obje kategorije socijalnih preduzeća predviđeno je niz poreskih olakšica, posebno za ona koja imaju status specijalizovanih preduzeća za zapošljavanje licasa invaliditetom.85 Bugarskim propisima predviđene su poreske olakšice i za pravna i za fizička lica koja daju donacije socijalnim i zdravstvenim ustanovama i socijalnim preduzećima.

PODSTICAJNE MJERE I PERSPEKTIVA RAZVOJA. Razvoj socijalnih preduzeća u Bugarskoj posebno je podstaknut realizacijom programa za razvoj društvenih fondova i socijalnih preduzeća, koji je započeo 2002. godine u organizaciji Counterpart International Bulgaria, a uz finansijsku podršku USAID-a. U okviru ovog programa podržan je rad osam socijalnih preduzeća, kojadanas služe kao primjeri dobre prakse. Posljednjih nekoliko godina razvijeni su modeli

85Poreske obaveze pravnih lica sa neprivrednim ciljem, pitanja i odgovori, Bugarski centar za neprivredno pravo, Sofija, 2004, http://www.bcnl.org



65 | S t r .

uspješnog partnerstva države i neprivrednih organizacija u oblasti socijalnog rada, kao i mehanizmi državnog finansiranja privrednih djelatnosti ovih organizacija.86

Od 2006. godine u Bugarskoj djeluje Asocijacija socijalnih preduzeća, koja okuplja 26 pravnih lica sa neprivrednim ciljem, iz 20 različitih opština, koje pružaju socijalne usluge ljudima sa invaliditetom, djeci i porodicama u riziku, starim osobama, pripadnicima manjina, osobama u sukobu sa zakonom i drugim kategorijama socijalno ugroženog stanovništva. Asocijacija je usvojila Etički kodeks socijalnih preduzeća u Bugarskoj, kojim su definisane osnovne vrijednosti i principi kojima se socijalna preduzeća rukovode u svom radu. U trećem dijelu Etičkog kodeksa predviđene su sljedeće vrijednosti socijalnog preduzeća: rade u društvenom interesu, u cilju obezbjeđivanja socijalne i ekonomske koristi; predstavljaju jedinstvenu kombinacija jake socijalne misije i preduzetničkog duha, balans socijalnih i ekonomskih ciljeva; dobit ne dijele, već prihode privredne djelatnosti koriste radi ostvarivanja socijalnih ciljeva organizacije; imaju kolektivno upravljanje, uz široko učešće svojih članova i društva; koriste tržišne mehanizme i resurse za stvaranje socijalnog kapitala;društveni preduzetnici su inovatori koji mobilišu dopunske resurse u socijalnoj sferi kako bi pomogli osobama u neravnopravnom položaju.

Transparentnost, pravičnost i odgovornost su tri osnovna principa na kojima se zasniva rad socijalnih preduzeća. Ona garantuju visoki kvalitet svojih usluga i proizvoda, uz maksimalnu ekološku i socijalnu odgovornost i svoju djelatnost obavljaju isključivo radi ostvarivanja socijalne misije i ciljeva organizacije.

Jedna od osnovnih prepreka za dalji uspješan razvoj društvenog preduzetništva u Bugarskoj jeste nepostojanje adekvatnih propisa o volonterima i volonterskom radu.

2. ITALIJA87

Razvoj trećeg sektora u Italiji može se podijeliti u tri faze.Početak razvoja koncepta društvenog preduzetništva se može locirati izmedu 1970. i 1980. godine, kada se javlja kriza velikih preduzeća. Kao odgovor na teško stanje u državi, počela su se pojavljivati brojna volonterska društva koja su se u okviru lokalne zajednice aktivno borila protiv društvenih posljedica novostvorene sirotinje. Naročito je potencirana briga o maloljetnicima sa problemima u porodici, starijim osobama, licima sa fizičkim i mentalnim smetnjama, beskućnicima, zavisnicima, emigrantima. Ovakve inicijative su organizaciono predstavljala društva čiji su članovi bili najčešće angažovani kao volonteri. U najvećem broju slučajeva društva su bila

86Država i neprivredne organizacije kao partneri, mart 2002, Međunarodni centar za neprivredno pravo, Međunarodni centar za neprivredno pravo, Sofi ja, 2002, http://www.bcnl.org 87 “Socijalna ekonomija u Crnoj Gori”, Zavod za zapošljavanje Crne Gore, Podgorica, decembar 2006.



66 | S t r .

korisnici državne pomoći, bez ikakvih poreskih olakšica. Uopšteno, radilo se o malim organizacijama koje su nudile raznovrsne i brojne usluge.

U cilju zadovoljavanja sve većih potreba zajednice, pojavila se potreba za širenjem spektra usluga koje su nudile, tako da se javlja potreba za stalnim angažovanjem stručnih kadrova, najčešće socijalnih radnika. S obzirom da ovakav angažman nije bio prepoznat u tadašnjem zakonodavstvu, rješenje se našlo u korišćenju postojećeg legalnog pravnog oblika – kooperativa, za organizacije koje: imaju status preduzeća; koje nijesu obveznici poreza na dobit; obezbjeđuju značajno demokratsko učešće članova i demokratski način vođenja preduzeća i mogu se formirati uz mali početni kapital. Ovaj koncept kooperativa intenzivno se širio, posebno sredinom osamdesetih godina, kada se preimenovao u "socijalno solidarnu kooperativu".

Prepoznatljivost legitimnosti privatne inicijative za pružanje usluga nasocijalnom području obilježilo je razdoblje između 1988. i 1991. godine. 1988. Ustavni sud je zakonom utvrdio legitimnost privatne inicijative, deklarisane još u zakonu iz 1890. premakome, država i lokalne vlasti dodjeljuju privatnim organizacijama koje nude socijalne usluge javni status, iz čega proističe da samo javne organizacije mogu izvoditi takve aktivnosti. Međutim, zakon je bio u suprotnosti sa prethodnim zakonom iz 1948. godine koji je tretirao privatnu inicijativu kao "slobodnu". Stoga, postepeno se stvara mogućnost da dobrotvorne organizacije koje vrše usluge na socijalnom I zdrastvenom području mogu nastaviti svoje aktivnosti u obliku privatnih neprofitnih organizacija, koje počinju da uspostavljaju partnerski odnos sa javnim institucijama.

U 1991. godini, dva važna zakona su prepoznala i izjednačila dva glavnainstitucionalna oblika koji su se razvili posljednjih godina:1)Zakon o humanitarnim organizacijama, koji je prepoznao i izjednačio ulogu organizovanog volonterskog rada, dozvolio angažovanje manjeg broja plaćenih saradnika i omogućio upis u posebne registre i korišćenje poreskih olakšica i 2)Zakon o socijalnim kooperativama koji je opredijelio oblik kooperativa koje djeluju u socijalnom sektoru.Ovim Zakonom je propisana podrška u smislu poreskih olakšica, smanjen porez na dodatnu vrijednost na 4% i definisana dva tipa socijalnih kooperativa: a)Kooperative tipa Akoje obavljaju socijalne, zdravstvene i obrazovne aktivnosti i b)Kooperative tipa Bkoje proizvode dobra i usluge, različite od socijalnih, za privatne korisnike ili javne institucije zapošljavanjem lica sa fizičkim i mentalnim smetnjama, odnosno teže zapošljivih, u obimu od najmanje 30% ukupne radne snage. Za ove ranjive grupe kooperativa ne plaća socijalni doprinos. Aktivnosti ovih kooperativa najčešće su: uređenje parkova, vrtova, zgrada, proizvodi umjetničkog zanatstva.

Od 1991. godine socijalne kooperative su u porastu. 1986. godineu Italiji je djelovalo 500 kooperativa koje su pružale usluge za 35.000 korisnika, dok je 1994. godinetaj broj iznosio blizu 2.000 kooperativa, u kojima je bilo zaposleno oko 40.000 osoba i sa kojima je sarađivalo 15.000


67 | S t r .

volontera koji su nudili raznovrsne usluge za približno 200.000 korisnika.1996. godine bilo je 4.000 registrovanih socijalnih kooperativa, od kojih 3.000 aktivnih sa 100.000 članova, 75.000 zaposlenih i 9.000 volontera, dok su preostali bili korisnici. Ukupan broj svih procijenjen je na 400.000. Iste godine socijalne kooperative su predstavljale 4% svih italijanskih kooperativa izapošljavale 10% svih osoba zaposlenih u sektoru kooperativa.

1996. g. javni sektor obezbjeđivao je nabavke kooperativama tipa B u obimu 62%, a kooperativama tipa Ačak tri četvrtine svih narudžbi za izvodenje različitih usluga.Iste godine kooperative tipa A obavljale su čak 81% svih socijalnih usluga, nešto manje zdravstvenih (13%) i obrazovnih usluga (6%). Korisnici usluga bili su starije osobe, maloljetnici i lica sa invaliditetom.

U Italiji na području trećeg sektora djeluje više od 235.000 organizacija, tzv. socijalnih preduzeća, u koje se svrstavaju društva i kooperative. Ove organizacije uključuju 10 miliona volontera, zapošljavaju 1,3 miliona ljudi i ostvaruju 136 milijardi eura prihoda.Samo kooperativa u Italiji ima više od 70.000, sa 9 miliona učesnika i približno 814.000 zaposlenih, koji ostvaruje oko 96 milijardi eura prihoda.

Socijalne kooperative su preduzeća formirana poput društva sa ograničenom odgovornošću, te im je namjena podsticanje interesa lokalne zajednice za sljedećim uslugama: pomoć u domaćinstvu,dnevni centri,socijalno – obrazovni centri,terapeutske zajednice,jaslice i vrtići, domovi za brigu i njegu… Glavne djelatnosti su u oblasti poljoprivrede, ekologije, izdavaštva i štampe, informatike, čišćenja, građevinarstva, održavanja parkova,njege i turizma. Ciljne grupe su im:starije osobe, osobe sa psihičkim ilifizičkim poteškoćama, mlade osobe sapoteškoćama, zavisnici od droga i osobe inficirane AIDS-om, a zapošljavaju: lica sa psihičkim ili fizičkim hendikepom, korisnike psihijatrijskihusluga,zavisnike od droga, dugotrajno nezaposlene iemigrante.

3. SLOVENIJA88

Slovenija ima dugu i bogatu tradiciju interesnog udruživanja isamoorganizovanja ljudi. Prve organizacije trećeg sektora pojavile su se u 13. I 14. vijeku, kada dolazi do nastanka cehova, vjerskih dobrotvornih organizacija i fondacija. Posebno važnu ulogu je imala katolička crkva, koja nije bila samo vjerska organizacija nego i socijalna institucija, temoćna politička snaga u slovenačkom društvu.

Značajnu prekretnicu predstavlja buržoaska revolucija 1848. godine, koja je donijela slobodu udruživanja, kao osnovno ustavno pravo i pravne norme koje su regulisale formiranje društava i drugih oblika interesnog udruživanja ljudi. U tom periodu pojavile su se prve čitaonice, logori, društva narodne zaštite, testručna i zanatska udruženja.

88Ibid.


68 | S t r .

Krajem 19. vijeka počelo se razvijati zadrugarstvo, koje je preraslo u masovni socijalni pokret. Karakteristično je da su poljoprivredne zadruge obavljale ineprofitne aktivnosti. Posebnu ulogu imale su i političke stranke koje su podržavale različite organizacije i radnički pokret. Treći sektor je do II svjetskog rata obuhvatao široku mrežu društava, zadruga, humanitarnihorganizacija, sindikalnih i profesionalnih organizacija i udruženja.

Krajem rata i uvođenjem socijalističkog društvenog sistema prekinuta je tradicija moćnog i dobro organizovanog trećeg sektora. Njegove funkcije u velikoj mjeri je preuzeo javni sektor. 1974. godinabila je prelomna, jer je novim Ustavom i novim Zakonom o društvima otvorila šire mogućnosti i time ubrzala formiranje organizacija trećeg sektora. Istovremeno su se počele pojavljivati grupe za samopomoć i uzajamnu pomoć, te alternativne grupe na područjima gdje takve usluge nije pružala država.

Poslije 1980. godine pojavljuju se brojni novi društveni pokreti. Početkom 90-ih godina prihvaćen je novi socijalni program, čije polazište je bilo na preusmjerenju države blagostanja u korporacijski tip. Kako su se promjene uvodile postepeno, država nije smanjila izdatke za socijalne servise i broj zaposlenih u javnim servisima, niti se odrekla obezbjeđivanja javnih dobara iusluga, čime nije ni pružila mogućnost za razvoj drugim sektorima. Uprkos svemu tome, povećan je treći sektor i komercijalna produkcija dobara i usluga.

Socijalnaekonomija obuhvata široko područje djelovanja - uključena je u sve pore društveno-ekonomskog sistema. Ne oslanja se samo na tradicionalni neprofitni sektor nego se uspješno uključuje u javni, kao i privatni sektor.Brojni oblici pomoći teško zapošljivim licima, dobro razvijen obrazovni sistem te, relativno, veliki broj preduzeća koja zapošljavaju lica sa invaliditetom ukazuju na visok stepen razvoja socijalne ekonomije u Sloveniji.

Socijalna preduzeća najčešće djeluju u sljedećim oblastima: čišćenje - stambenih, poslovnih prostorija, parkova…; zaštita - lica i imovine; montaža – pokućstva, elektrosistema, mehanizacije...; drvoprerada – proizvodi od drveta, rezbarenje, rezanje...; tekstilstvo – šivenje, tkanje, konfekcija...; kožarstvo – izrada obuće i kožne galanterije; metaloprerada – izrada metalne stolarije, kovani proizvodi, metalna galanterija, ograde...; grafičarstvo – štampa i povez, grafički dizajn...; druge usluge – poslovno savjetovanje, sekretarske usluge, računovodstvene usluge, obrazovanje, socijalne usluge...


69 | S t r .

III SOCIJALNA EKONOMIJA U CRNOJ GORI


70 | S t r .

INSTITUCIONALNI OKVIR ZA RAZVOJ SOCIJALNE EKONOMIJE

U proteklomperiodu Crna Gora je usvojila niz strategija i politika sa ciljem da se crnogorsko tržište rada približi standardima Evropske unije. Najvažniji zakoni u ovoj oblasti su: Zakon o radu, Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti, Zakon o zapošljavanju i radu stranaca, Zakon o nacionalnim stručnim kvalifikacijama,Zakon o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija i dr.

Iako socijalna ekonomija nije razvijena, Ustav i mnogi strateški dokumenti, poput: Strategije regionalnog razvoja Crne Gore 2014-2020, Nacionalne strategije održivog razvoja Crne Gore 2014-2020, Strategije ruralnog razvoja do 2020, Programa ekonomskih reformi za Crnu Goru 2015-2017, i dr. u skladususa ciljevima i prioritetima razvoja socijalne ekonomije.

Crnogorsko zakonodavstvo nije podržavajuće za razvoj organizacija socijalne ekonomije, alis druge strane nije ni ograničavajuće. Zakon o nevladinim organizacijama definiše dva tipa organizacija: nevladina udruženja i nevladine fondacije, i oni mogu obavljati privrednu djelatnost pod uslovom da dobit ostvarenu obavljanjem privredne djelatnosti upotrijebena teritoriji Crne Gore za ostvarivanje ciljeva radi kojih je nevladina organizacija osnovana, kao i da se za obavljanje privredne djelаtnosti upišu u registar privrednih subjekata. Pritom, shodno Zakonu nevladina organizacija može da obavlja privrednu djelatnost u slučaju da prihodi od poslovnih aktivnosti nisu veći od 4.000 eura na godišnjem nivou, odnosno da ne prelaze iznos od 20% od ukupnog godišnjeg prihoda u prethodnoj kalendarskoj godini.

Zakon o privrednim društvima definiše sljedeće oblike organizacija za obavljanje ekonomske aktivnosti: 1) preduzetnik; 2) ortačko društvo (ortakluk) - "OD"; 3) komanditno društvo - "KD"; 4) akcionarsko društvo - "AD"; 5) društvo sa ograničenom odgovornošću - "DOO" i 6) dio stranog društva.

Kada je u pitanju konkurentnost tržišta, Crna Gora je postigla djelimični napredak89. Tokom proteklih godina, Crna Gora je ostvarila napredak kada je u pitanju povoljno poslovno okruženje i otvorenost prema stranim investitorima, i već godinama se nalazi na vrhu regionalnog spiska zemalja kada je u pitanju SDI po glavi stanovnika. Zemlja se nalazi na 46. mjestu od 189 zemalja

89Transition Report 2015-16, EBRD, http://2015.tr-ebrd.com/en/countries/#sthash.fwidx9jo.dpuf

Nerazvijenost socijalne ekonomije i društvenog preduzetništva u Crnoj Gori

prati nedostatak zakonske regulative koja definiše tipove organizacija

socijalne ekonomije, njihov postupak osnivanja, registracije, rad, finansiranje i

sl.

http://2015.tr-ebrd.com/en/countries/#sthash.fwidx9jo.dpuf


71 | S t r .

na spisku Svjetske banke o lakoći poslovanja. U isto vrijeme, najnovija Bijela knjiga Savjeta stranih investitora90 ukazuje na područja kao što su vladavina prava i razvoj nekretnina kao problematična.

Unija poslodavaca Crne Gore91 kao ključne poslovne barijere vidi: neadekvatan regulatorni okvir, otežan pristup finansijskim sredstvima, veliku zastupljenost sive ekonomije, postojanje korupcije u svim oblastima i na svim nivoima i nesklad između obrazovnog sistema i stvarnih potreba tržišta rada.

Jedan od ključnih problema kada je neadekvatni regulatorni okvir u pitanju jeste lak ulazak, ali jako težan izlazak iz biznisa (možete osnovati društvo sa ograničenom odgovornošću za svega nekoliko dana, uz troškove manje od 100 eura, ali ako se odlučite da ugasitekompaniju to ćete teško uraditi bez nekoliko stotina ili hiljada eura – za plaćanje svih pripadajućih obaveza prema državi, bez obzira na ostvarene gubitke). Isto tako, lako je ući u sistem PDV-a, ali teško je iz njega izaći. U poređenju sa mnogim državama u regionu, u Crnoj Gori je prag za obavezni ulazak u sistem PDV-a svega 18.000 eura, što predstavlja još jednu prepreku za obavljanje malog biznisa u Crnoj Gori92. Izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti93, koje vrše organi lokalne samouprave, predstavlja još jednu poslovnu barijeru.

S ciljem daljeg usklađivanja sa zakonodavstvom EU, usvojene su izmjene i dopune Zakona o radu (2012) i Zakona o reprezentativnosti sindikata (2013). Takođe, Vlada je 2012. g. usvojila akcioni plan za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa koji se fokusira na mjere i aktivnosti usmjerene posebno na mlade i dugotrajno nezaposlena lica, ali isti nije u potpunosti implementiran zbog budžetska ograničenja.

Usvojena je i "Strategija za podsticanje konkurentnosti na mikro nivou" (2011) kako bi se unaprijedile performanse malih i srednjih preduzeća, kao i Zakon o sprječavanju nelegalnog poslovanja (2013). Nakon donošenja Zakona, formirana je radna grupa sa ciljem da predloži mjere za suzbijanje sive ekonomije, na osnovu čega su usvojeni i implementirani godišnji akcioni planovi za suzbijanje sive ekonomije. Međutim, rad na crno i dalje predstavlja prepreku za povećanje broja stalno zaposlenih lica94.

90http://www.mfic.me/files/BijelaKnjiga.pdf 91Unija poslodavaca Crne Gore, http://www.poslodavci.org/forme-i-obrasci/5-ubica-biznisa/ 92 U Hrvatskoj je ovaj prag 230.000 kuna, odnosno 30.616 EUR, dok je u Srbiji čak 64.821 EUR (8.000.000 dinara) godišnjeg prometa

93 Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća, http://nasme.me/wp-content/uploads/2013/09/biznis-barijere.pdf 94 "Strateška studija o razvoju socijalne ekonomije u kontekstu Strategije Jugoistočna Evropa 2020", Evropski pokret u Srbiji, SeCons, Beograd, 2015

http://www.mfic.me/files/BijelaKnjiga.pdf

http://www.poslodavci.org/forme-i-obrasci/5-ubica-biznisa/

http://nasme.me/wp-content/uploads/2013/09/biznis-barijere.pdf



72 | S t r .

Kada su u pitanju pripreme za Evropski socijalni fond, Crna Gora je usvojila Strateški okvir usklađenosti koji je odobren od strane Evropske komisije u decembru 2012. godine. U martu naredne godine osnovano je posebno odjeljenje za programiranje i implementaciju EU fondova, međutim, i dalje se susrijećemo sa nedovoljnim administrativnim kapacitetom u ovoj oblasti (brojzaposlenih i njihova stručnost).

U oblasti društvene inkluzije, usvojen je novi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti (2013), Strategija za poboljšanje položaja RAE populacije (2012-2016) i Strategija razvoja socijalne zaštite starih lica (2013). Kada su u pitanju osobe s invaliditetom, izmjene i dopune Zakona o uređenju prostora (2013) predviđaju neke mjere za poboljšanje pristupačnosti. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom (2008), i dopunjen 2011. godine, uređuje način i postupak za ostvarivanje prava na profesionalnu rehabilitaciju lica s invaliditetom, mjere i podsticaje za zapošljavanje, način finansiranja i druga pitanja od važnosti za njihovu profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS) pokrenulo je 2012. godine proceduru za donošenje Zakona o socijalnom preduzetništvu, međutim od istog se odustalo zbog protivljenja Ministarstva finansija, Sekretarijata za zakonodavstvo i Unije poslodavaca. Dok se Ministarstvo finansija protivilo donošenju Zakona izražavajući bojazan da će zakon negativno uticati na konkurentnost na tržištu i da će zahtijevati dodatnasredstva iz javnih fondova, Sekretarijat za zakonodavstvo i Unija poslodavaca su se protivili prijedlogu Zakona jer je “nedostajala adekvatna usklađenost sa Ustavom i drugim pravnim aktima naše države”95. Ključni problem je što tokom rada radne grupe koja je radila na izradi nacrta Zakona nisu dati odgovori na nekoliko ključnih pitanja: 1) Zašto nam je potreban poseban zakon o organizacijama socijalne ekonomije; 2) U kojoj mjeri je on povezan sa postojećim Zakonom o privrednim društvima i 3) Koji će biti izvori finansiranja socijalnih preduzeća.

"Program Ministarstva rada i socijalnog staranja za 2015. godinu"96 definisao je nekoliko prioriteta Vlade u oblasti socijalne ekonomije: • Program reforme politike zapošljavanja i socijalne politike - Ovaj program će pratiti proces pristupanja kao glavni mehanizam za dijalog o prioritetima u oblasti socijalne politike i zapošljavanja i treba da bude strukturiran po modelu Strategije Evropa 2020, koju države članice već primjenjuju. Program treba da se usredsrijedi na ograničen broj ključnih prioriteta politike zapošljavanja i socijalne politike. Konkretnije, ovim programom treba da se predstave rješenja (kao odgovor na izazove) u oblastima tržišta rada i politike zapošljavanja, ljudskih

95http://www.poslodavci.org/aktuelnosti/vijesti/socijalno-preduzetnistvo-u-crnoj-gori/ 96 Ministarstvo rada i socijalnog staranja, mart 2015, http://www.mrs.gov.me/informacije/planrada/147184/Program-rada-Ministarstva-rada-i-socijalnog-staranja-za-2015-godinu.html

http://www.poslodavci.org/aktuelnosti/vijesti/socijalno-preduzetnistvo-u-crnoj-gori/

http://www.mrs.gov.me/informacije/planrada/147184/Program-rada-Ministarstva-rada-i-socijalnog-staranja-za-2015-godinu.html



73 | S t r .

resursa i razvoja vještina i politike socijalnog uključivanja i socijalne zaštite. Osim toga, Program treba da obuhvati izgradnju kapaciteta, proces upravljanja i reformi institucija i obim sredstava pretpristupne pomoći za sprovođenje predviđenih reformi.

• Nacionalna strategija zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa 2016-2020 sa Akcionim planom zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa – ove obaveze proističu iz Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti. Nacionalnom strategijom zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa 2016-2020 će se definisati strateški prioriteti u domenu politike zapošljavanja, a koji će biti usklađeni sa strategijom „Evropa 2020“. Strategija će obuhvatiti ciljeve i načine suzbijanja neformalnog rada i zapošljavanja, a u skladu sa preporukama Izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka (NHDR) - “Neformalna ekonomija: prevazilaženje isključenosti i marginalizacije“. Takođe pripremiće se i akcioni plan zapošljavanja kojim će se definisati mjere i aktivnosti politike zapošljavanja za jednogodišnji period, a koje će biti usmjerene na ostvarivanju prioriteta i ciljeva definisanih strategijom.

• Predlog uredbe o subvencijama za zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih lica - Ovom uredbom utvrđuju se subvencije za pravna lica i preduzetnike ukoliko zaposle određene kategorije nezaposlenih lica, a koja se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanja Crne Gore, saglasno članu 38 Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti.

Ovi dokumenti trebaju značajno unaprijediti pravni okvir za razvoj socijalne ekonomije. Međutim, potrebno je prepoznati socijalnu ekonomiju kao sveobuhvatnu strategiju razvoja društva, a ne kao dio ciljeva i politika različitih nacionalnih dokumenata u zemlji97.

ANALIZA MEHANIZAMA PODRŠKE DRUŠTVENOM PREDUZETNIŠTVU

I Crna Gora i region gube interesovanje brojnih međunarodnih donatora zbog globalne krize i procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana na putu ka EU. Među donatorima i dalje dominiraju politička pitanja, kao što su korupcija i borba protiv organizovanog kriminala, kao i problemi u oblasti zaštite životne sredine, dok brojna druga važna pitanja nisu “na stolu” donatora u regionu.

Kada je u pitanju finansiranje, najveći izazov jeste kako osigurati sinergiju i baviti se različitim društvenim pitanjima na način koji bi obezbijedio veću održivost civilnog sektora. Razvoj i promocija društvenog preduzetništva može riješiti ovaj problem obezbjeđujući dodatna sredstva organizacijama civilnog društva (OCD), integraciji marginalizovanih grupa u društvo, smanjenju nezaposlenosti i rastu BDP-a.

97Ibid.


74 | S t r .

Korporativna filantropija i društveno odgovorno poslovanje su na niskom nivou razvoja, sa značajnim prostorom za unaprijeđenje partnerstva između OCD i kompanija. Razlog za to jeste što većina manjih, manje razvijenih NVO ne zna kako približiti svoje ideje poslovnom sektoru i građanima, dok biznis sektor finansira samo one nevladine organizacije čiji su programi u skladu sa fokusom njihovog DOP-a.

Stupanjem na snagu novog Zakona o nevladinim organizacijama došlo je do značajnih promjena kada je u pitanju finansiranje NVO iz javnih fondova, s obzirom da je došlo do ukidanja nekoliko fondova za NVO koji su postojali pri pojedinim ministarstvima. Iako je Zakon usvojen prije pet godina, nije došlo do promjene regulative koja bi unaprijedila finansiranje NVO i usklađivanje istog u skladu sa prioritetima javnih politika u Crnoj Gori. Ključni problem ovdje jeste da Vlada sredstva usmjerena na civilni sektor vidi kao "trošak", tj.nešto što se mora dati OCD, a ne kao fondove usmjerene na rješavanje brojnih društvenih problema. Stoga, sredstva se i dalje, putem Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću, distribuiraju samo za projekte i programe iz 5 oblasti98, iako Zakon o NVO prepoznaje više od 20 oblasti od javnog interesa99, što značajno ograničava razvoj i civilnog društva i sektora socijalne ekonomije.

Distribuciju javnih fondova OCD i dalje karakteriše nedostatak transparentnosti prilikom raspodjele sredstava, ograničen broj područja od javnog interesa koja su predmet podrške, nedostatak sistemskog pristupa praćenju realizacije projekata i kontrole potrošnje dobijenih sredstava. Određeni napredak je ostvaren u radu Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću, međutim sa limitiranim uticajem na sam sektor. Značajan napredak je ostvaren jedino kada je u pitanju visina ovog fonda: u 2017. Fond je iznosio 3.63 miliona eura, u 2016. - 3.13 miliona eura, u 2015. – 2.73 miliona eura, dok je u 2014.fond iznosio svega 1.69 miliona eura100.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom (2008) obezbjeđuje značajne pogodnosti i finansijske mehanizme za ova lica, kao što su: 1) Bespovratna sredstva za prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada za zapošljavanje lica sa invaliditetom; 2) Kreditna sredstva pod povoljnim uslovima za kupovinu mašina, opreme i alata potrebnog za zapošljavanje lica sa invaliditetom; 3) Učešće u finansiranju ličnih troškova asistenta (pomagača

98 1) Socijalna zaštita i humanitarne djelatnosti; 2) Zadovoljavanje potreba lica sa invaliditetom; 3) Razvoj sporta; 4) Kultura i tehnička kultura; 5) Vaninstuticionalno obrazovanje i vaspitanje djece i omladine i 6) Doprinos u borbi protiv droge i svih oblika zavisnosti.

99 Socijalna i zdravstvena zaštita, smanjenje siromaštva, zaštita lica sa invaliditetom, društvena briga o djeci i mladima, pomoć starijim licima, zaštita i promovisanje ljudskih I manjinskih prava, vladavina prava, razvoj civilnog društva i volonterizma, evroatlantske i evropske integracije Crne Gore, institucionalno i vaninstitucionalno obrazovanje, nauka, umjetnost, kultura, tehnička kultura, zaštita životne sredine, poljoprivreda i ruralni razvoj, održivi razvoj, zaštita potrošača, rodna ravnopravnost, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, borba protiv bolesti zavisnosti, kao i druge oblasti od javnog interesa utvrđene posebnim zakonom (Član 32) 100Ministarstvo finansija


75 | S t r .

u radu) lica sa invaliditetom i 4) Subvencije na zarade osoba sa invaliditetom101.Ovaj Zakon može obezbijediti značajnu podršku razvoju socijalne ekonomije i društvenog preduzetništva, ne samo kada su u pitanju lica s invaliditetom, već i ostale marginalizovane grupe. Iskustvo iz prethodnih godina pokazuje da se ovaj fond koristio u maloj mjeri,iz razloga što domaće OCD koje se bave osobama sa invaliditetom nisu u stanju da opsorbuju raspoloživa sredstva i što crnogorske institucije nisu efikasne u korišćenju dostupnih fondova102. Prema podacima Državne revizorske institucije, prihodi po osnovu doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, u periodu od 2009. do 2014. godine iznosili su 36.509.776,67€. Od toga, u navedenom periodu utrošeno je svega 1.972.313,35€103.

Zavod za zapošljavanje sprovodi mjere aktivne politike zapošljavanja, kao što su:1) informisanje o mogućnostima i uslovima zapošljavanja;2) posredovanje u zapošljavanju;3) profesionalna orijentacija;4) finansiranje zarade pripravnika;5) podrška samozapošljavanju;6) subvencije za zapošljavanje;7) obrazovanje i osposobljavanje odraslih;8) profesionalna rehabilitacija teže zapošljivih lica;9) javni rad;10) stipendiranje i 11) druge mjere usmjerene na povećanje zaposlenosti, odnosno smanjenje nezaposlenosti.

Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i Investiciono-razvojni fond Crne Gore (IRF) takođe imaju različite potencijalne mehanizme finansiranja (ko-finansiranje i krediti pod povoljnijim uslovima) koji se mogu koristiti za razvoj socijalnih preduzeća u Crnoj Gori.

Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća, zajedno sa Ministarstvom ekonomije, radi na stvaranju različitih mehanizama podrške za razvoj malih i srednjih preduzeća, kao što su definisanje strategije za razvoj malih i srednjih preduzeća, priprema realizacije programa i projekata malih i srednjih preduzeća, pružanje stručnepodrške malim i srednjim preduzećima, priprema obrazovnih programa za preduzetnike... Privredna komora Crne Gore i poslovna udruženja, kao što su Unija poslodavaca, Montenegro Biznis Alijansa i Zanatsko-preduzetnička komora Crne Gore pružaju stručnu pomoć svojim članovima.

101 Visina subvencije iznosi: - 75 % od isplaćene bruto zarade za cijeli period zaposlenosti, za poslodavca koji zaposli lice sa najmanje 50% invaliditeta; - za poslodavca koji zaposli lice sa invaliditetom manjim od 50%, subvencija iznosi: u prvoj godini 75%, u drugoj 60 %, u trećoj i svakoj narednoj godini 50% od isplaćene bruto zarade. (vidi: http://www.zzzcg.me/wp-content/uploads/2015/05/Poslodavci-invalidna-lica.pdf) 102 Zavod za zapošljavanje se više puta obraćao Ministarstvu finansija dopisima u kojima se navodi da „neiskazivanje sredstava od posebnog doprinosa na prihodnoj i rashodnoj strani Budžeta Crne Gore i budžeta Zavoda za zapošljavanje ograničava mogućnost korišćenja sredstava predviđenih za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom Izvor: Državna revizorska institucija, 2015. http://www.dri.co.me/1/doc/Efikasnost%20kori%C5%A1%C4%87enja%20sredstava%20od%20doprinosa%20za%20profesionalnu%20rehabilitaciju%20i%20zapo%C5%A1ljavanje%20lica%20sa%20invaliditetom.pdf 103Finansirani su programi profesionalne rehabilitacije i programi aktivne politike zapošljavanja u kojima učestvuju lica sa invaliditetom, vršena je isplata subvencija zarada, subvencija–učešće u finansiranju ličnih troškova asistenata, dodjela bespovratnih sredstava za prilagođavanje radnog mjesta i uslova za zapošljavanje, isplaćivane su naknade članovima Savjeta Fonda i sredstva potrebna za rad Komisije za profesionalnu rehabilitaciju. Ibid.

http://www.zzzcg.me/wp-content/uploads/2015/05/Poslodavci-invalidna-lica.pdf

http://www.dri.co.me/1/doc/Efikasnost%20kori%C5%A1%C4%87enja%20sredstava%20od%20doprinosa%20za%20profesionalnu%20rehabilitaciju%20i%20zapo%C5%A1ljavanje%20lica%20sa%20invaliditetom.pdf



76 | S t r .

Sekretarijat za razvoj preduzetništva Glavnog grada između ostalog vrši poslove uprave koji se odnose na: pripremu, realizaciju i promovisanje lokalnog programa stimulisanja razvoja preduzetništva u skladu sa razvojnim planovima Glavnog grada; pružanje informacija postojećim i budućim preduzetnicima o svim temama važnim za otpočinjanje biznisa i njegov razvoj; pomoć u izradi biznis planova; kontrolu sprovođenja mjera u realizaciji lokalnog programa stimulisanja razvoja preduzetništva; predlaganje mjera za otklanjanje biznis barijera u oblasti preduzetništva; praćenje stanja i predlaganje programa aktivnosti za podsticanje razvoja poljoprivrede i ruralnih područja Glavnog grada; davanje mišljenja o davanju u zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Glavnog grada; utvrđivanje uslova za stimulisanje i kreditiranje poljoprivrednih proizvođača, vršenje kontrole namjenskog korišćenja kredita; učestvovanje u realizaciji mjera državne agrarne politike; učestvovanje u realizaciji Programa za unapređenja stočarstva…

Biro za ekonomsku saradnju i podršku biznis zajednici Glavnog grada, pored savjetodavne i logističke uloge, pokušava da unaprijedi poslovni ambijent u Glavnom gradu čime bi dodatno stimulisali porast broja preduzetnika.Biro pruža podršku u razradi i razvoju poslovnih ideja, podršku u pisanju biznis planova, podršku u procesu osnivanja privatnih preduzeća, podršku u procesu izdavanja dozvola kod nadležnih institucija, podršku u procesu/pisanju aplikacija za obezbjeđivanja finansijskih sredstava za pokretanje ili razvoj biznisa kod Sekretarijata za razvoj preduzetništva ili Investiciono razvojnog fonda, pruža informacije o relevantnim ekspertima i institucijama specijalizovanim za pojedine oblasti…

Za razliku od mjera finansijske podrške koje su prilično na raspolaganju, značajna prepreka razvoju društvenog preduzetništva postoji u oblasti ne-finansijske podrške (nedostatak biznis inkubatora, obuke, savjetovanja, mentorstva, umrežavanja i sl.). Da bi se ovaj segment unaprijedio, i da bi konačno došlo do razvoja sektora, korišćenjem postojećih resursa u zemlji, neophodno je značajnije uključivanje visokih poslovnih škola (fakulteta), koje bi bile okosnica razvoja ne-finansijske podrške sektoru, kao što je to svugdje u razvijenom svijetu.

Rijetke su kompanije koje pružaju ne-finansijsku podršku razvoju preduzetništva uopšte, ne samo društvenog preduzetništva, tako da je neophodno ojačati ovaj sektor osnivanjem različitih centara za obuku, konsaltinga i mentorstva kompanijama, biznis inkubatora iaksceleratora104,

104 U svjetskoj praksi je poznato da novootvorene firme starosti do tri godine (popularan naziv “startapi” – startups) imaju “stopu smrtnosti” od 70 do preko 90 odsto. Najčešći razlozi za veliki procenat firmi koji ne izdrži na tržištu duže od tri godine je veoma teško dostizanje stadijuma stabilnog poslovanja koje omogućuje redovno plaćanje stalnih mjesečnih troškova poslovanja firme. Po uzoru na inkubatore za bebe, šezdesetih godina u SAD je osmišljen koncept poslovnih inkubatora koji pomažu preduzetnicima da prebrode prve tri godine poslovanja koje obično odlikuje nestabilno poslovanje. Pored funkcije izdavanja poslovnog prostora, različiti inkubatori pružaju različite dodatne povoljne usluge kompanijama koje se nalaze u tom inkubatoru – npr. knjigovodstvo, sekretarske usluge, omogućuju mrežu značajnih kontakata, edukaciju iz različitih oblasti, savjetovanja, itd. Najjednostavnije rečeno, poslovni akcelerator je poslovni inkubator koji dodatno omogućuje funkciju pronalaženja ili davanja investicija preduzetnicima koji se nalaze u njemu. Znači, pored prostora i određenog tipa dodatnih usluga (najčešće je to tzv. mentoring i konsalting), biznis akcelerator omogućuje obično početne (seed) investicije kompanijama. Više: http://www.draganvaragic.com/blog/startlabs-u-srbiji-sta-je-to-biznis-akcelerator/

http://www.draganvaragic.com/blog/startlabs-u-srbiji-sta-je-to-biznis-akcelerator/


77 | S t r .

mreža društvenih preduzetnika i socijalnih preduzeća…što bi obezbijedilo ne samo razvoj sektora socijalne ekonomije, već i održivost organizacija u njemu. Takođe, pored visokih poslovnih škola (fakulteta), postojeća poslovna udruženja (Privredna komora, Unija poslodavaca, Montenegro Biznis Alijansa i Zanatsko-preduzetnička komora) mogu biti značajan partner u ovom procesu.

Javne nabavke su i dalje proces prepoznat po nedovoljnoj transparentnosti i korupciji. Buduće reforme u ovoj oblasti treba da se fokusiraju ne samo na uklanjanje postojećih nedostataka, već i na unapređenje procedura koje mogu obezbijediti benefite razvoju društvenog preduzetništva i socijalne ekonomije, obezbjeđujući bolji ukupan rezultat za društvo u cjelini105.

Ohrabruje i informacija da je za Crnu Goru izdvojeno do 270.500.000 € u okviru Instrumenta EU za pretpristupnu pomoć (IPA II) za period 2014-2020. Ova podrška je usmjerena nareforme koje ćepripremi zemlju za članstvo u EU, društveno-ekonomski i regionalni razvoj, socijalnu politiku i ruralni razvoj, kao i konkurentnost106. Ono što se ovdje mora istaći jeste da ćepoboljšanje okvira za razvoj socijalne ekonomije značajno uticati nabolju apsorpciju navedenih sredstava i njihovbolji ukupni rezultat.

Takođe, očekuje se da će Uredba o subvencijama za zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih lica (koju treba da donese MRSS) obezbijediti dodatan mehanizam podrške za razvoj društvenog preduzetništva i socijalne ekonomije u Crnoj Gori.

ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA U SEKTORU SOCIJALNE EKONOMIJE

Koncept socijalne ekonomije nije dovoljno poznat opštoj i stručnoj javnosti zbog činjenice da se često može povezatisa nečim što je napušteno kao neuspješan model koji je pokrenuo čitav niz reformi neophodnih za pokretanje ekonomskog razvoja zemlje. Kao što se vidi iz prvog dijela ovog rada, ne radi se o bilo kakvom konceptu “socijalizma”, već o konceptu koji ima značajan potencijal da utiče na ukupni razvoj zemlje,unaprjeđujući poziciju onih segmenata društva (marginalizovane grupe, dugoročno nezaposlena lica, ruralna područja i sl.) na koje ni tržište, ni država ne mogu uticati u potrebnoj mjeri. Stoga, neophodno jeda se konceptisocijalne ekonomije i društvenog preduzetništva ponovo “stavena dnevni red”, aliu 105Brojni su primjeri država i kompanija u svijetu koje se u segmentu javnih nabavki rukovode principima društvene odgovornosti, tako što podstiču saradnju sa kompanijama koje kroz svoje poslovanje ostvaruju i tzv. „društveni uticaj“ (eng. „social impact“). Npr. posluju isključivo sa kompanijama koje su sa tzv. „bijele liste“ poreskih dužnika, kompanijama koje zapošljavaju marginalizovana lica, koje utiču na razvoj zajednica, podstiču održivi razvoj i sl. 106EBRD, http://2015.tr-ebrd.com/en/countries/#sthash.fwidx9jo.dpuf

Iako je broj registrovanih OCD i zadruga značajan, sektor SE nije dovoljno razvijen.

Sektor je fragmentiran, neorganizovan, slabo opremljen, sa ograničenim

kapacitetima i resursima i previše zavisi o stranim donatorima. Više je fokusiran na

politička i humanitarna pitanja nego na pitanja razvoja, a rijetko na ostvarivanje prihoda i zapošljavanja ugroženih grupa.



78 | S t r .

skladu sa trendovima koji vladaju u zemljama EU -usmjereni na prevazilaženje nedostatakapostojećeg modela kapitalizma u svijetu, koji je izazvao globalnu ekonomsku krizu 2008.godine.

U Crnoj Gori ne postoje zvanični podaci o veličini i strukturi sektora socijalne ekonomije (SE) u cjelini. S obzirom da ne postoji sistem prikupljanja podataka u oblasti SE, ova analiza počiva na podacima autora iznesenim u "Strateškoj studiji o razvoju Socijalne ekonomije u kontekstu SEE 2020 strategije107.

Novi oblici zadruga i socijalnih preduzeća su u začetku. Teško je očekivati da se zadruge i socijalna preduzeća mogu brzo razvijati, bez obzira što postoje brojni programi i mjere umjereni na unaprijeđenje stanja na tržištu rada, koji su u potpunosti u skladu sa ciljevima socijalne ekonomije.

Crnogorsko društvo je u proteklih 16 godina stvorilo važne pretpostavke za razvoj organizacija SE. To se posebno odnosi na iskustvo stečeno u sprovođenju različitih programa, projekata i aktivne politike zapošljavanja koju sprovodi Zavod za zapošljavanje, kao i ljudski kapital kreiran kroz obuku velikog broja ljudi koji se bave organizacijama civilnog društva i lokalnih zajednica.

U poređenju sa brojnim drugim zemljama, kod nas sektor SE nije razvijenkako zbog nedostatka adekvatnog institucionalnog okvira, tako i zbog nepostojanjaEU direktiva koje obavezuju na stvaranjem pravnog okvira u ovoj oblasti;nepostojanja jedinstvene EU politike vezano za razvoj socijalne ekonomije, kao i činjenice da su neke oblasti SE u Crnoj Gori djelimično regulisanebrojnim postojećim zakonima i strategijama donesenim u proteklom periodu.

Oko 140 zadruga su 2014. godine bile upisane u Centralni registar Privrednog suda u Podgorici, iako u tom trenutku nije postojala važeća regulativa u ovoj oblasti108. Većina njih su organizovane u okviru Zadružnog saveza Crne Gore, koji okuplja više od 100 zadruga različitih vrsta, prije svega usmjerenih na poljoprivredu. Tu su i nekoliko studentskih i stambenih zadruge, ali generalno sektor zadrugarstva u Crnoj Gori je u lošoj situaciji. Zadružni savez je 2014. godine imao 7 zaposlenih i pružao usluge više od 1.000 članova i više od 5.000 kooperanata, pri čemu od 2013. godine, zbog budžetskih ograničenja,nije bio korisnik budžeta MPRR. Podrška ranijih godina iznosila je 80.000 do 90.000 eura godišnje. Zajedno, sve zadruge koje su članice Zadružnog saveza imaju oko 500 zaposlenih (0,3% od ukupnog broja zaposlenih u zemlji), dok godišnji budžet Saveza iznosi oko 2 miliona eura (0,06% BDP-a).

107 "Strateška studija o razvoju socijalne ekonomije u kontekstu Strategije Jugoistočna Evropa 2020", Evropski pokret u Srbiji, SeCons, Beograd, 2015 108 U skladu sa Zakonom o zadrugama bivše SRJ iz 1996. godine („Službeni list SRJ“, 41/96)

Ne postoje zakoni o strukovnim udruženjima, zadužbinama i fondacijama,

niti o humanitarnoj djelatnosti i humanitarnim organizacijama, tako da

njihovo djelovanje u skladu sa Zakonom o NVO predstavlja značajnu prepreku u

njihovom razvoju, na isti način kao što nepostojanje jasne regulative u oblasti SE

ograničava razvoj ove oblasti.


79 | S t r .

DonošenjemZakona o kooperativama ("Sl. list CG", br. 43/2015) trebalo bi da se značajno unaprijedi sektor poljoprivrednih zadruga, pri čemu će ovdje posebnu ulogu imati MPRR.

Do 01. aprila 2014, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, registrovano je 3.096 OCD: 2.908 nevladinih udruženja, 95 fondacija i 93 predstavništava stranih OCD. Finansijska održivost OCD-a, posebno kada je u pitanju finansiranje iz javnih fondova, ostaje otvoreno pitanje. Loša komunikacija i saradnja između samih OCD, kao i ograničen pristup informacijama i podršci OCD iz manje razvijenih opština, negativno utiče na održivost i efikasnost samog sektora, ali i na ravnomjeran razvoj države. Nedostatak finansijskih sredstava i zavisnost o kratkoročno finansiranje projekata obezbjeđuje samo malom broju OCD da svoje aktivnosti sprovode u kontinuitetu.

Do sada, nevladine organizacije nisu bile posebno aktivne u registraciji privredne djelatnosti, kako bi doprinijele finansijskoj održivosti svojih programa i projekata. Od 229 nevladine organizacije koje su učestvovale u istraživanju CRNVO, samo njih 14 je bilo registrovano kod Centralnog registra Privrednog suda za obavljanje privredne djelatnosti109. Postoje rijetki slučajevi OCD koje obezbjeđuju finansijsku održivost zahvaljujući vlastitim izvorima prihoda. Takođe, mali broj OCD postiže finansijsku stabilnost za period veći od 12 mjeseci (putem programakoji se finansiraju na period duži od godinu dana).

U Centralnom registru Privrednog suda u Podgorici, bilo je registrovano 410 OCD za obavljanje privredne djelatnosti, međutim, ne postoji detaljnije istraživanje o njihovim aktivnostima i rezultatima koje ostvaruju na tržištu. Istraživanje CRNVO iz 2011. godine pokazalo je da je svega 201 OCD, od 933 koliko ih je učestvovalo u istraživanju, podnijelo godišnje izvještaje Poreskoj upravi. Od navedenih 201 OCD, 57% posluje u centralnom regionu (41,69% predstavljaju organizacije sa sjedištem u Podgorici); 20,25% u sjevernom regionu i 22,7% na primorju.

Prema “Godišnjem finansijskom izvještajuorganizacija civilnog društva u Crnoj Gori – 2010”110. 213 OCD imalo jeprihode u iznosu od 5,413,603.98 eura111. Većina OCD ostvaruje prihod manji od 10.000 EUR - 149 OCD iz istraživanja, dok je prihodeveće od 100.000 eura ostvarilo 18 organizacija. Prihodi iz domaćih izvora (41 lokalnih donator, svi pravna lica), prije svega vladinih izvora finansiranja, iznosili su 1,432,862.94 EUR, dok je podrška od 64 stranih donatora iznosila 3,952,345.76 EUR. U istoj godini, iz državnog budžeta ukupno je dodijeljeno 4,1 miliona eura za podršku OCD, što predstavlja 0,26% BDP-a.Prema istraživanju Asocijacije za demokratski prosperitet ZID iz iste godine112, svega 556 lica imalo je stalni radni odnos zasnovan kod OCD, dok je 1.358 lica bilo angažovano na osnovu ugovora o djelu (kratkoročno ili povremeno zapošljavanje). To predstavlja manje od 1% (0,86%) od ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori u 2010. godini (MONSTAT, 2010-2013). Prema TACSO-vom Izvještaju o procjeni potreba za 2011.g.,crnogorske OCD u prosjeku zvanično zapošljavaju dvije osobe.

109 Izvor: „Izvještaj o implementaciji Zakona o nevladinim organizacijama u Crnoj Gori (01 januar 2012 – 31 januar 2014)“, Centar za razvoj NVO, Podgorica, 2014. 110 Annual Financial Reports of CSOs in Montenegro – 2010, TACSO, 2011. 111 OCD koje su pristale da podijele informacije o svom poslovanju. 112Ibid.


80 | S t r .

Na nacionalnom nivou, postoji grupa dobro razvijenih i organizaciono zrelih OCD koje se bave uglavnom pružanjem socijalnih servisa, zastupanjem, istraživanjima, monitoringom i izgradnjom kapaciteta u oblastima kao što su marginalizovana lica, zaštita životne sredine, borba protiv korupcije, javna uprava, smanjenje siromaštva i ljudska prava. Mali broj potpuno profesionalizovanih OCD je u suprotnosti sa velikom većinom aktivnih organizacija, koje se mogu definisati kao slabo razvijene, u potpunosti zasnovane na volonterizmu.

Crnogorska javnost je relativno dobro upoznata sa civilnom sektorom. Javna podrška organizacijama civilnog društva i njihovim aktivnostima je relativno visoka i stabilna. Istraživanje koje je sproveo Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) (TACSO, 2011.) pokazuje da građani imaju značajno povjerenje u OCD (50,5% učesnika istraživanja). Gallupovo istraživanje u 2010. pokazalo je da je broj onih bez povjerenja smanjen sa 8,4% u 2009. godini na 6,7% u 2010. godini. Povjerenje u civilni sektor je značajno veće u Crnoj Gori u odnosu na druge zemlje u regiji, s izuzetkom Kosova (TACSO, 2011.).

Glavni faktor koji doprinosi generalno pozitivnom stavu građana o civilnom sektoru je visok nivo interesovanja lokalnih i nacionalnih medija kada su u pitanju aktivnosti OCD. Osim toga, civilno društvo je samo preduzeloodređene korake u cilju poboljšanja svojih performansi, standarda u radu i transparentnosti.

Iako socijalna preduzeća ne postoje u crnogorskom zakonodavstvu, postoje primjeri istih većinom osnovanih od strane OCD. Dobar primjer može biti NVO "Nova Šansa u Novom” koja je pokrenula digitalnu štampariju "Naša ID Kartica” kao centar za obuku mladih sa smetnjama u razvoju. Još jedan dobar primjer socijalne zadruge može biti zanatska zadruga “Rukatnice” iz Nikšića koja je osnovana uz podršku NVO SOS Nikšić, sa ciljem da pomogne zapošljavanje Romkinja u ovom gradu. Nažalost, zbog unutrašnjih problema i nedostatka menadžerskih vještina, ovaj projekat nije postao održiv tako da je nakon nekoliko godina zamrzao poslovne aktivnosti.

Iako rijetki, ovi primjeri mogu se koristiti kao studije slučaja za dalji razvoj koncepta. Oni pokazuju da postoji značajan potencijal za razvoj SE u Crnoj Gori i da im je potrebna dodatna podrška kako bi postali održivi i profitabilni, prije svega kroz obuku, konsalting (savjetovanje) i mentorstvo u cilju razvoja njihovih menadžerskih, finansijskih i marketinških vještina. S obzirom na njihovu zavisnost od donatora (postoje dok god dobijaju bespovratna sredstva), neophodno je njihovo osnaživanje (ne-finansijska podrška) kako bi se pripremile za tržište (izgraditi njihova menadžerska znanja i vještine – u upravljanju, finansijskom planiranju, marketingu, prodaji, ljudskim resursima, i dr.).

Trenutno, postoji samo jedan biznis inkubator u Crnoj Gori –Biznis start centar Bar (BSC Bar), koji je osnovan 2010. Godinesa ciljem pružanja podrške malim i srednjim preduzećima113. Pored

113 BSC Bar je osnovan 2007. godine kroz projekat otvaranja poslovnih centara i inkubatora 2007-2010. Projekat je finansiran od strane Ministarstva inostranih poslova Holandije a sproveden od strane holandske NVO SPARK. U 2009. godini u cilju postizanja održivosti centra upravljanje projektom preneseno je na lokalne partnere koji su oktobra iste godine registrovali Fondaciju “Biznis start centar Bar”. Osnivači BSC Bar su sedam institucija: Opština Bar, Fakultet za turizam Bar, Srednja ekonomska škola, Kulturni centar Bar, Zavod za zapošljavanje Bar,


81 | S t r .

obezbjeđenja prostora i zajedničkih resursa, svojim stanarima pruža razne obuke za sticanje i unapređenje poslovnih vještina, savjetodavne usluge vezano za mikro-kreditiranje, pokretanje biznisa i sl.

Nagrada za društvene promjene (Social Impact Award - SIA) koju realizuje Fondacija “Dokukino” uz podršku Erste banke iz Podgorice jedan je od programa podrške društvenom preduzetništvu koji je usmjeren na mlade od 14 do 30 godina. Cilj programa jeste da promoviše

društveno preduzetništvo, te da omogući učesnicima da uz pomoć malih i velikih preduzeća, profesionalaca i eksperata iz različitih oblasti djelovanja, pokrenu vlastiti društveni biznis. Učešćem na programu mladi preduzetnici dobijaju mentorstvo, edukaciju, umrežavanje sa najvećim kompanijama u Crnoj Gori, prostor za rad tokom procesa inkubacije, a na kraju projekta, najbolje ideje osvajaju početni kapital za razvoj, u iznosu od 1.500 EUR, koji uz programsku podršku, obezbjeđuje Erste banka.

Program podržavaju Privredna komora Crne Gore, sva tri crnogorska univerziteta, Američkim kutak, Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici, Kulturno informativni centar "Budo Tomovic" u Podgorici, Telenor fondacija i drugi.

Program Nagrada za društvene promjene (SIA) osnovan je 2009.godine od strane Instituta za preduzetništvo i inovacije koji se nalazi u sklopu bečkog Fakulteta za biznis i ekonomiju. Ovaj program je koordinisan od strane Impact Hub-a u Beču u saradnji sa lokalnim partnerima u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Češkoj, Grčkoj, Makedoniji, Rumuniji, Rusiji, Srbiji, Slovačkoj, Švajcarskoj, Austriji...

U Podgorici je 2005. sličnopokrenutposlovniinkubator "Inventivnost”114.Ono što je karakteristično za ovaj inkubator jeste da je poslovaosa izuzetno malim kapacitetom, ali ostvarivao dosta dobre rezultate: Od osnivanja inkubatora podržano je ukupno 14 mikro preduzeća, koja su stalno ili povremeno zapošljavala preko 40 lica, a pritom imala godišnji promet od preko 250.000 eura. Glavni Grad je obezbijedio jedan dio prostora za inkubator i to Montenegro Biznis Alijansa i Udruženje privrednika Bar. Misija BSC Bar je da svojom podrškom pomogne stvaranju povoljnog okruženja za ekonomski razvoj kroz podsticanje razvoja preduzetništva i malih i srednjih preduzeća. Ciljevi BSC Bar su: da olakša stvaranje i rast malih i srednjih preduzeća u Crnoj Gori i time poveća zaposlenost; da podrži razvoj obrazovnog sistema kako bi bolje zadovoljio potrebe tržišta rada; da svojim programima utiče na smanjenje biznis barijera; da preduzetnicima početnicima obezbijedi lakši pristup finansijskom kapitalu za pokretanje preduzeća; da utiče na jačanje institucionalne podrške za MSP. Posebnu pažnju u radu posvećuje mladima, ženama, manjinama i ugroženim grupama. U sklopu BSC Bar u 2010. godini otvoren je Poslovni Inkubator koji ima za cilj da podrži razvoj start-up biznisa u Opštini Bar. Prostorije inkubatora date su na korištenje BSC-u Bar od strane Opštine Bar bez nadoknade i koriste se za razvoj preduzetništva. Trenutni kapaciteti Inkubatora su 34 prostorije za start up biznise, konferencijska sala i 2 sale za sastanke. Navedene prostorije start-up biznisi mogu koristiti pod povoljnim uslovima prvih 3 do 5 godina poslovanja. Više: http://www.bscbar.org/ 114 Nosioci projekta su bili Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća i Glavni Grad Podgorica, dok je podrška obezbijeđena od strane Evropske agencije za rekonstrukciju i razvoj (TAM-BAS program). Izvor: Velibor Bošković, Razvoj biznis Inkubatora u Crnoj Gori, Inventivnost, Podgorica

http://www.bscbar.org/


82 | S t r .

ukupne površine 50 kvadrata, dok je ostatak od 120 kvadrata obezbijedila NVO Narodna Tehnika. Fizička popunjenost kapaciteta inkubatora je 100 odsto, pri čemu je pet preduzeća prisutno fizički u inkubatoru, a pet posluje virtuelno. Podrška koju kompanije inkubatora dobijaju na mjesečnom nivou u vidu povoljnih usluga iznajmljivanja prostora i konsultantskih usluga kreće se od 100 do 150 eura po preduzeću. Nakon maksimanih pet godina boravka u inkubatoru preduzeća moraju izaći i samostalno se takmičiti na tržištu115.

Glavni grad je 2015.godine takođe otvorio Biznis centar, u okviru Biroa za ekonomsku saradnju i podršku biznis zajednice Glavnog grada. Cilj biznis centra je unaprijeđenje poslovnog ambijenta u Glavnom gradu čime bi dodatno stimulisao porast broja preduzetnika, u okviru kojeg će se pružiti niz povoljnosti koji će ubrzati njihov rast i razvoj. I ovdje se radi o odličnoj ideji, ali sa jako ograničenim resursima: 5 mjesta za start-up – ove (preduzeća mlađa od 12 mjeseci) i 3 mjesta za preduzeća koja su stara od 12-24 mjeseca. Biznis centar svojim stanarima trenutno obezbjeđuje besplatan kancelarijski prostor i besplatne računovodstvene usluge u prvoj godini poslovanja.

U Nikšiću je, u prostoru nekadašnjeg Doma vojske veličine 1.995 m2,osnovan Inovaciono preduzetnički centar “Tehnopolis”,vrijedan dva miliona eura, koji je počeo sa radom u septembru 2015.godine. Investiori su Ministarstvo nauke i MPRR, posredstvom Direkcije javnih radova i Opštine Nikšić.U Tehnopolisu je u startu otvoreno 30 radnih mjesta, a očekuje se da će u njemu biti 100 zaposlenih. Tehnopolis je prvi naučno-tehnološki park (NTP) u Crnoj Gori, uspostavljenu cilju povezivanja nauke i biznis sektora; poboljšanja kompetitivnosti MSP i promociji preduzetništva i podrške start-up kompanijama116.

Vlada Crne Gore je usvojila “Program podsticaja razvoja biznisa” (2011), koji definiše poreske i administrativne pogodnosti za razvoj biznis zona u Crnoj Gori. Biznis zone su proglašene od strane osam lokalnih samouprava i to u: Beranama, Bijelom Polju, Kolašinu, Mojkovcu, Nikšiću, Cetinju, Ulcinju i Podgorici. Pomenute lokalne samouprave su definisale poslovne olakšice koje se odnose na: plaćanje komunalnih ili drugih naknada; povoljnu cijenu zakupa/kupovine prostora u okviru biznis zone; smanjenje ili oslobađanje plaćanja prireza poreza na dohodak fizičkih lica; smanjenje stope poreza na nepokretnosti; mogućnost definisanja povoljnog modela privatno-javnog partnerstva i infrastrukturno opremanje na područijima gdje ne postoji. Ovim se želi podstaći razvoj mikro i malih preduzeća na infrastrukturno opremljenom zemljištu, povećanje zaposlenosti na lokalnom nivou, kao i aktiviranje kapitala domaćih i inostranih investitora koji bi prepoznali interes za sprovođenje i unapređenje ovog projekta117.

115 Dnevni list "Dan", “Migo osnovao paralelnu službu za razvoj biznisa”, 11. januar 2016. 116 Ministarstvo nauke, Informacija o realizaciji projekta, Inovaciono preduzetnički centar “TEHNOPOLIS” – NIKŠIĆ, januar 2013. godine

117 Investitori mogu koristiti prostor u okviru lokalne samouprave, infrastrukturno opremljen, namijenjen za upotrebu većeg broja kompanija i proizvođača, kroz zajedničku upotrebu prostora, komunalija, finansijskih, tehničkih i drugih usluga, ostvarajući na taj način poslovanje s manjim troškovima. Više: http://www.bizniszona.me/

http://www.bizniszona.me/


83 | S t r .

Fond za aktivno građanstvo – fAKT u partnerstvu sa Fondom braće Rokfeler, već nekoliko godina objavljuje konkurs za odabir „zelenih ideja“, sa ciljem da podstakne pojedince, poljoprivredna gazdinstva, mala preduzeća i nevladine organizacije da razviju inovativne biznis ideje koje su zasnovane na principima održivog razvoja.

Cilj je da se prepoznaju i podrže ideje sa najvećim potencijalom da ostvare značajan uticaj u određenoj lokalnoj zajednici, u svim aspektima održivog razvoja, a koje zadovoljavaju naredne kriterijume:

1. Ideja/projekat je u ranoj fazi razvoja;

2. Nije ostvaren godišnji obrt veći od €10,000;

3. Oslanja se prvenstveno na lokalne resurse, što uključuje i zapošljavanje lokalnog stanovništa i korišćenje tradicionalnih znanja i vještina;

4. Podržava revitalizaciju tradicionalne lokalne ekonomije i aktivnije povezivanje ljudi sa svojom zajednicom

5. Postoji vizija ili akcioni plan zaštite i unapređenja životne sredine.

6. Postoji plan za ekonomsku održivost (ekonomski rast).

7. Urađena je procjena lokalnog tržišta i tražnje; takođe, nosilac ideje treba da pokaže da je svjestan konkurencije i da predstavi komparativne prednosti svoje ideje/projekta.

8. Radi se o inovativnom i jedinstvenom projektu/ideji, za koju nije obezbijeđena finansijska podrška od strane državnih organa, lokalnih vlasti, fondacija, privatnih donatora, ili međunarodnih razvojnih agencija.

Na konkurs mogu da se prijave pojedinci (državljanin/ka Crne Gore), poljoprivredna gazdinstva, privredna društva (konkretno: malo preduzeće) ili nevladina organizacija, registrovani u Crnoj Gori.

fAKT je uz podršku Fonda braće Rokfeler do sada podržao četiri zelene ideje u ukupnom iznosu od preko 28,000 USD.

Tri najbolje ocijenjene ideje učestvujuna Regionalnom forumu “Filantropija za zelene ideje na Zapadnom Balkanu”, koji Fond braće Rokfeler (RBF) organizuje od 2012. godine. Ukoliko nijedna od ideja ne bude među 3 prvoplasirane u regionu, koje osvajaju nagradu od 10.000 USD, najbolje rangirana ideja od fAKT-a dobija finansijsku podršku u iznosu od 4,000 EUR118.

Zanatsko preduzetnička komora Crne Gore, koja okuplja 18 strukovnih udruženja i više od 3.800 privrednih društava, nedavno je implementirala prvi pilot projekat u oblasti socijalne ekonomije u Crnoj Gori, podržan kroz IPA, koji je obezbijedio po 7.500 EUR podrške za šest OCD koje predstavljaju marginalizovane grupe, sa ciljem pokretanja socijalnih preduzeća. Tokom trajanja

118fAKT, http://www.faktcg.org/otvoren-nacionalni-konkurs-za-odabir-zelenih-ideja/

http://www.faktcg.org/otvoren-nacionalni-konkurs-za-odabir-zelenih-ideja/


84 | S t r .

projekta, obezbjeđena je tehnička podrška od strane Komore i kampanja podizanja svijesti javnosti o društvenom preduzetništvu.

Crna Gora učestvuje u pet IPA CBC programa (Komponenta II) sa susjednim zemljama Zapadnog Balkana (Albanija, Kosovo, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Republika Srbija), kao i u programu IPA CBC Adriatic. Ovi programi mogu imati značajan uticaj na razvoj sekora SE u Crnoj Gori, prije svega kroz implementaciju projekata u oblasti zapošljavanja, podršku znanju („know-how”), razmjeni iskustava i finansiranju, ali i kroz razvoj mreže sličnih organizacija koje će imati uticaj na regionalnom, nacionalnom i lokalnom nivou, kao što su BCSDN i SIGN Mreža (mreža lokalnih donatora iz jugoistočne Evrope119), koje su već postigle određeni napredak u jačanju civilnog društva i promociji održivost sektora.

Isto tako, značajan uticaj se može ostvariti kroz zajedničke regionalne inicijative za promociju SE, kao što je Beogradska deklaracija o razvoju socijalnog preduzetništva regiona Zapadnog Balkana i Turske120, koja je zasnovanana principima prethodno donesene Strazburške Deklaracije.Ovakve inicijative mogu lakše promovisati različite evropske modele i uspješne regionalne prakse i osigurati razmjenu iskustava i znanja.

KLJUČNE PREPORUKE ZA RAZVOJ SOCIJALNE EKONOMIJE

Razvoj socijalne ekonomije mora biti sastavni dio strategije za sveukupni razvoj Crne Gore. Potrebno je usvojiti posebne propise i politike kojima će se definisati organizacije socijalne ekonomije121, kao i različiti finansijski mehanizmi koji mogu podstaći zapošljavanje teško zapošljivih lica122, ali i aktiviranje ekonomskih resursa koji su nam na raspolaganju (zemljište, šume, rijeke, industrijski objekti koji nisu u funkciji) i zadovoljavaje specifičnih potreba lokalne zajednice u oblasti proizvodnje i usluga. Socijalna preduzeća mogu biti jedno od rješenja, ali takođe, neophodno je podržati i druge tipove organizacija socijalne ekonomije.

Potrebno je donijeti Nacionalnu strategiju za razvoj socijalne ekonomije, koju će pratiti jasan Akcioni plan i umrežavanje svih ključnih aktera koji će biti uključeni u proces123. Prilikom definisanja Strategije, potrebno je ne samo fokusirati se nafinansiranje organizacija socijalne ekonomije, već i naefikasnije korištenje postojećih resursa dostupnih organizacijama socijalne ekonomije, kao i obezbjeđivanje podrške razvoju različitih mehanizama nefinansijske podrške.

119 Članice: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva (Hrvatska), Fondacija za razvoj zajednica Mozaik (BiH), TRAG – Fondacija za lokalne inicijative (Srbija), Fond za aktivno građanstvo - fAKT (Crna Gora), Forum za građanske inicijative – FIQ (Kosovo) i Horus (Makedonija) 120Fond za aktivno građanstvo, Socijalno preduzetništvo je jedan od mogućih izlaza iz krize u regionu, 2014. http://www.faktcg.org/2014/03/socijalno-preduzetnistvo-je-jedan-od-mogucih-izlaza-iz-krize-u-regionu 121Jedan od modela je izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima, čime bi se izbjeglo donošenje posebnog zakona o organizacijama socijalne ekonomije. Druga opcija je da se ova oblast uredi posebnim zakonom. 122Lica sa invaliditetom, bivši zavisnici, bivši zatvorenici, samohrani roditelji, lica bez kvalifikacija, starija lica koja su proglašena tehnološkim viškom i sl. 123OCD, MRSS, MPRR, Ministarstvo nauke, Ministarstvo ekonomije, IRF, Zavod za zapošljavanje, fakulteti, poslovna udruženja i dr.

http://www.faktcg.org/2014/03/socijalno-preduzetnistvo-je-jedan-od-mogucih-izlaza-iz-krize-u-regionu/


85 | S t r .

Posebnu pažnju treba posvetiti razvoju mehanizama nefinansijske podrške, kao što su inkubatori, centri za obuku, usluge savjetovanja i mentorstva, umrežavanje i sl., kao i korišćenjedostupnih resursa, poput programa Zavoda za zapošljavanje, poslovnih škola, poslovnih udruženja i dr.

Neophodno je uspostaviti bolju koordinaciju između državnih institucija, kao što su MRSS, Zavod za zapošljavanje, Investiciono-razvojni fond, Ministarstvo finansija, MPRR, Ministarstvo nauke… , s obzirom da iste obezbjeđuju različite vrste finansijske i nefinansijske podrške neophodne za razvoj socijalne ekonomije.

Posebno tijelo, osnovano od strane Vlade, ili kao nezavisna agencija124, treba biti odgovorno za implementaciju, monitoring i promociju razvoja socijalne ekonomije (uključujući i implementaciju Nacionalne strategije za razvoj socijalne ekonomije i njenog Akcionog plana), u cilju jačanja dijaloga između ključnih partnera, razvoja monitoring mehanizama i kreiranja prijedloga politika za razvoj unapređenje socijalne ekonomije. Ovo tijelo / agencija treba djelovati sa lokalnim, nacionalnim i regionalnim / međunarodnim partnerima u cilju podrške koordinaciji politika i programa u oblasti socijalne ekonomije.

Neophodno je nastaviti reforme u cilju unaprijeđenja sistema prikupljanja podataka, poslovnog okruženja, finansiranja OCD iz javnih fondova i procesa javnih nabavki, uzimajući u obzir uticaj ovih reformi na razvoj sektora socijalne ekonomije. Smanjenje barijera za pokretanje biznisa i princip "one-stop shop", trebaju se uvesti na svim administrativnim nivoima.

U skladu sa preporukama Državne revizorske institucije uraditi detaljnu analiza primjene Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, kako bi se pronašle ključne prepreke i efikasniji modeli i mjere podrške za korišćenje raspoloživih sredstva iz ovog Fonda. Pritom, s obzirom na visinu ovog Fonda i realnu nemogućnost apsorbcije istog od strane lica sa invaliditetom, razviti model da se neiskorišćeni dio Fonda umjesto u javnu potrošnju iskoristi za zapošljavanje ostalih grupa iz kategorije teško zapošljivih lica i podršku razvoju različitih mehanizama finansijske i nefinansijske podrške istim.

Zbog nedostatka znanja među članovima / osnivačima OCD, uvesti model korporativnog upravljanja među organizacijama socijalne ekonomije, koji će razdvojiti menadžersku (izvršnu, operativnu) od “vlasničke” (upravljačke) funkcije. To će ne samo povećati transparentnost rada organizacija, već će i znatno unaprijediti efikasnost njihovog poslovanja125.

124 Mogući su različiti modeli, ali prije svega ova “agencija” treba da izvještava Vladi, kako bi se obezbijedilo efikasnije donošenje politika i koordinacija državnih institucija. Ipak, potrebno je osigurati nezavisnost u donošenju odluka, kroz zasebnu budžetsku liniju i nezavisni nadzorni odbor koji će okupiti sve aktere u procesu. 125 Osnivači OCD, koji najčešće nemaju potrebna poslovna znanja i vještine, će imati kontrolnu funkciju, dok će se eksterni menadžeri fokusirati na poslovanje. Ovdje se može ostvariti dodatni efekat na tržište rada tako što bi se


86 | S t r .

Umrežavanje, zajednički programi i razmjena iskustava između lokalnih i regionalnih partnera trebaju biti podržani od strane Vlade, kao i međunarodnih organizacija, upravo u cilju boljeg korišćenja postojećih resursa i kreiranja novih modela finansijske i nefinansijske podrške socijalnim preduzećima koja se budu osnivala.

ZAKLJUČAK

Ekonomski razvoj se ne odvija istim intenzitetom u svim dijelovima Crne Gore. Razlike u nivou ekonomskog razvoja direktno se odražavaju na nivo zaposlenosti. Eliminacija regionalnih razlika u zapošljavanju je strateški cilj s obzirom da je aktiviranje ljudskih resursa bitan preduslov za brz ekonomski i ukupni razvoj zemlje. Razvoj socijalne ekonomije može se direktno odraziti na povećanje zaposlenosti, veću inkluziju marginalizovanih grupa, veći dohodak po glavi stanovnika i rješavanje različitih društvenih problema koje postojeći sistem ne može riješiti.

Brži razvoj pojedinih regiona zahtijeva razvoj odgovarajućih oblika SE koji podstiču zapošljavanje onih grupa koje nisu dovoljno konkurentne na otvorenom tržištu, aktiviranje potencijalnih ekonomskih resursa i zadovoljavanje specifičnih potreba lokalne zajednice u oblasti proizvodnje i usluga.

Razvoj socijalne ekonomije treba biti više snažno podržan od strane Vlade i drugih institucija. Ključni impuls može se obezbijediti uključivanjem svih aktera na regionalnom i nacionalnom nivou u proces donošenja i usklađivanja propisa, kao i razvoj mehanizama podrške.

Razvoj socijalne ekonomije u Crnoj Gori ne zahtijeva velika budžetska izdvajanja ili promjena sistema upravljanja, već uvođenje novih mehanizama usmjerenih na usklađivanje ponude i tražnje na tržištu. Socijalna ekonomija može igrati značajnu ulogu u posredovanju između korisnika (ugroženih grupa) i različitih socijalnih i razvojnih institucija.

kao menadžeri zapošljavala lica sa visokom školom, a koja se nalaze na evidencijama Zavoda za zapošljavanje – potencijal od nekoliko hiljada ljudi koje sa Biroa rada treba usmjeriti na područje socijalne ekonomije.

Socijalna inkluzija, smanjenje siromaštva, deinstitucionalizacija socijalne zaštite,

ruralni razvoj i zapošljavanje ugroženih grupa nisu područja s visokom

profitabilnošću i biće jako teško pronaći investitore da zajedno sa državom rade na rješavanju ovih pitanja. Stoga, neophodno

je razviti institucionalni okvir za razvoj socijalne ekonomije, koji je u skladu sa

praksama i standardima zemalja EU, i unaprijediti efikasnost postojećih socijalnih

fondova, podržavajući različite društvene inicijative koje su usmjerene na

ostvarivanje društvenih prioriteta definisanih ključnim nacionalnim

strategijama u ovoj oblasti.


87 | S t r .

Potrebno je povećati nivo razumijevanjasocijalne ekonomije i društvenog preduzetništva na različitim nivoima (regionalno, nacionalno i lokalno) i povećati kapacitet i znanje u cilju postizanja održivog razvoja, kao i bolje raspodjele, efikasnosti i efektivnosti126 raspoloživih

sredstava.

Stoga, u konceptu društvenog preduzetništa treba prepoznati strategija koja će ponuditi nove načine adresiranja i rješavanja ovih problema. Razvoj socijalnih preduzeća predstavlja jedan od načina da se ispune uslovi koje Evropska unija postavlja pred nas a odnose se na jednak pristup zapošljavanju i socijalnim uslugama. Organizacije civilnog društva u

društvenom preduzetništvu takođe mogu pronaći nove izvore finansijske održivosti.

126 Efikasnost znači raditi stvari na pravi način, brzo i kvalitetno, a efektivnost znači raditi prave stvari. Definicija efikasnosti: djelotvornost poslovanja, odnosno sposobnost ostvarivanja rezultata i ciljeva poslovanja. Efikasnost: ispravan rad – postupak. Efektivnost: Napraviti pravu stvar – rezultat. Izvor: EduCentar, Znate li razliku između pojmova efikasnost i efektivnost? 2014. http://www.educentar.net/Vijest/11447/Znate-li-razliku-izmedju-pojmova-efikasnost-i

Zalaganje za razvoj socijalne ekonomije znači posvećenost potpunom korišćenju raspoloživih resursa, većoj zaposlenosti,

smanjenju socijalne isključenosti i siromaštva, pravdi, humanosti i

harmoničnom društvu.

http://www.educentar.net/Vijest/11447/Znate-li-razliku-izmedju-pojmova-efikasnost-i


88 | S t r .

SKRAĆENICE:

SDI Strane direktne investicije

DOP Društveno odgovorno poslovanje

MSP Mala i srednja preduzeća

OCD Organizacije civilnog društva

NVO Nevladina organizacija

MRSS Ministarstvo rada i socijalnog staranja

SE Socijalna ekonomija

MPRR Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja

CRNVO Centra za razvoj nevladinih organizacija

IPA Instrument pretpristupne pomoći, eng. Instrument for Preaccession Assistance

IRF Investiciono razvojni fond

ZZZCG Zavod za zapošljavanje Crne Gore


89 | S t r .

LITERATURA

1. Anto Janković i dr, "Strateška studija o razvoju socijalne ekonomije u kontekstu Strategije Jugoistočna Evropa 2020", Evropski pokret u Srbiji, SeCons, Beograd, 2015.

2. SENS, Mreža socijalne ekonomije Srbije, Rečnik Socijalna ekonomija 3. “Socijalna preduzeća i uloga alternativne ekonomije u procesima evropskih integracija”,

Evropski pokret u Srbiji, Beograd, 2008. 4. Vuk Raičević i Rade Glomazić, „Značenje i oblici socijalnog preduzetništva”, Friedrich Ebert

Stiftung, Beograd, 2012. 5. “Socijalna ekonomija u Crnoj Gori”, Zavod za zapošljavanje Crne Gore, Podgorica, 2006. 6. “Socijalna preduzeća i uloga alternativne ekonomije u procesima evropskih integracija”,

Evropski pokret u Srbiji, Beograd, 2008. 7. „Izvještaj o implementaciji Zakona o nevladinim organizacijama u Crnoj Gori (01 januar 2012

– 31 januar 2014)“, CRNVO, Podgorica, 2015. 8. Velibor Bošković, „Razvoj biznis Inkubatora u Crnoj Gori“, Inventivnost, Podgorica 9. „Annual Financial Reports of CSOs in Montenegro – 2010“, TACSO, Podgorica, 2011. 10. Duke University, J. Gregory Dees, The Meaning of "Social Entrepreneurship", 1998. 11. Dees, J. Gregory. "Stаvljаnje neprofitne investicije u perspektivi." 12. Sharon M. Oster, Cynthia W. Massarsky, i Samantha L. Beinhacker "Stvаrаnje i održаvаnje

neprofitno ostvаrenog prihoda" 13. „Legal framework for social economy and social enterprises: A comparative report“,

European Center for Not-for-Profit Law, 2012. 14. „The Social Economy in the European Union 2007“, Report of European Economic and Social

Committee (EESC) 15. EBRD, „Transition Report 2015-16“ 16. Credit Suisse, “Global Wealth in 2015: Underlying Trends Remain Positive“, 2015. 17. European Commission, “A map of social enterprises and their eco-systems in Europe”,

December 2014

Internet izvori:

1. http://www.sens.rs/socijalno-preduzetnistvo/recnik/35-s/53-socijalna-ekonomija 2. https://www.erstebank.rs/rs/O_nama/Drustveno_odgovorno_poslovanje/Programa_sponz

orstava 3. http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2014&mm=02&dd=25&nav_id=816431 4. http://www.crowdfunding.hr/crowdfunding-pocetnica-1773 5. http://www.tportal.hr/scitech/tehno/331769/Crowdfunding-je-buducnost-hrvatskih-

kreativaca-i-inovatora.html 6. http://www.crowdfunding.hr/infografika-crowdfunding-u-hrvatskoj-2015-3376




http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2014&mm=02&dd=25&nav_id=816431

http://www.crowdfunding.hr/crowdfunding-pocetnica-1773



http://www.crowdfunding.hr/infografika-crowdfunding-u-hrvatskoj-2015-3376


90 | S t r .

7. http://www.mfic.me/files/BijelaKnjiga.pdf 8. http://www.poslodavci.org/forme-i-obrasci/5-ubica-biznisa/ 9. http://nasme.me/wp-content/uploads/2013/09/biznis-barijere.pdf 10. http://www.poslodavci.org/aktuelnosti/vijesti/socijalno-preduzetnistvo-u-crnoj-gori/ 11. http://www.mrs.gov.me/vijesti/155195/SAOPsTENJE-Ministarka-rada-i-socijalnog-staranja-

Zorica-Kovacevic-otvorila-je-Konferenciju-Razvoj-drustvenog-preduzetnistva-u-Cr.html 12. http://www.mrs.gov.me/informacije/planrada/147184/Program-rada-Ministarstva-rada-i-

socijalnog-staranja-za-2015-godinu.html 13. http://www.crnvo.me/attachments/article/8969/IZVJE%C5%A0TAJ%20O%20PRIMJENI%20Z

AKONA.pdf 14. http://www.zzzcg.me/wp-content/uploads/2015/05/Poslodavci-invalidna-lica.pdf 15. http://www.dri.co.me/1/doc/Efikasnost%20kori%C5%A1%C4%87enja%20sredstava%20od%

20doprinosa%20za%20profesionalnu%20rehabilitaciju%20i%20zapo%C5%A1ljavanje%20lica%20sa%20invaliditetom.pdf

16. http://www.draganvaragic.com/blog/startlabs-u-srbiji-sta-je-to-biznis-akcelerator/ 17. http://www.faktcg.org/2014/03/socijalno-preduzetnistvo-je-jedan-od-mogucih-izlaza-iz-

krize-u-regionu 18. http://www.educentar.net/Vijest/11447/Znate-li-razliku-izmedju-pojmova-efikasnost-i 19. https://www.credit-suisse.com/ch/en/about-us/research/research-institute/news-and-

videos/articles/news-and-expertise/2015/10/en/global-wealth-in-2015-underlying-trends-remain-positive.html

20. https://entrepreneurship.duke.edu/news-item/the-meaning-of-social-entrepreneurship/ 21. http://www.economistiassociati.com/files/Douette_AECM_MONTENEGRIN.pdf 22. http://crowdexpert.com/crowdfunding-industry-statistics/ 23. http://2015.tr-ebrd.com/en/countries/#sthash.fwidx9jo.dpuf 24. http://www.acmeeu.org 25. http://www.bscbar.org 26. http://www.bizniszona.me 27. http://www.ebanka.eu 28. http://www.ipf.rs

http://www.mfic.me/files/BijelaKnjiga.pdf

http://www.poslodavci.org/forme-i-obrasci/5-ubica-biznisa/


http://www.poslodavci.org/aktuelnosti/vijesti/socijalno-preduzetnistvo-u-crnoj-gori/

http://www.mrs.gov.me/vijesti/155195/SAOPsTENJE-Ministarka-rada-i-socijalnog-staranja-Zorica-Kovacevic-otvorila-je-Konferenciju-Razvoj-drustvenog-preduzetnistva-u-Cr.html

http://www.mrs.gov.me/vijesti/155195/SAOPsTENJE-Ministarka-rada-i-socijalnog-staranja-Zorica-Kovacevic-otvorila-je-Konferenciju-Razvoj-drustvenog-preduzetnistva-u-Cr.html



http://www.crnvo.me/attachments/article/8969/IZVJE%C5%A0TAJ%20O%20PRIMJENI%20ZAKONA.pdf

http://www.crnvo.me/attachments/article/8969/IZVJE%C5%A0TAJ%20O%20PRIMJENI%20ZAKONA.pdf

http://www.zzzcg.me/wp-content/uploads/2015/05/Poslodavci-invalidna-lica.pdf




http://www.draganvaragic.com/blog/startlabs-u-srbiji-sta-je-to-biznis-akcelerator/

http://www.faktcg.org/2014/03/socijalno-preduzetnistvo-je-jedan-od-mogucih-izlaza-iz-krize-u-regionu

http://www.faktcg.org/2014/03/socijalno-preduzetnistvo-je-jedan-od-mogucih-izlaza-iz-krize-u-regionu

http://www.educentar.net/Vijest/11447/Znate-li-razliku-izmedju-pojmova-efikasnost-i





http://www.economistiassociati.com/files/Douette_AECM_MONTENEGRIN.pdf



http://www.acmeeu.org/

http://www.bscbar.org/

http://www.bizniszona.me/

http://www.ebanka.eu/

http://www.ipf.rs/

Izradu ove studije pomogli su: Glavni grad - Podgorica

druŠtveno preduzetniŠtvo u funkciji razvoja crne...

Documents