dvadeseta krajiŠka nou kozarska brigada...račun partizana . . .". o našoj vojsci u ovom...

DVADESETA KRAJIŠKA NOU KOZARSKA BRIGADA

BORBENI PUT 20. KRAJIŠKE NOU KOZARSKE BRIGADE

Ubrzo posle ofanzive na Kozaru, 2. krajiški odred prerastao je u 5. KNOU brigadu, a zatim je formirana i 11. brigada. Paralelno sa oružanim akcijama, na ovom terenu razvija se veoma intenzivan rad Partije na organizovašu pozadine. Rad Partije i NOO postao je još složeniji. Tre- balo je čim prije sa preostalim narodom organizovati po- moć postradalom stanovništvu, izgradšu kuća, ishranu i drugo. Formiraju se građevinske komisije po opštinama. Zadatak im je izgradša kuća i ostalih porušenih objekata. Sreski NOO za Bosansku Gradišku, 27. 10. 1944. pod br. 1059/44, dostavlja raspis opštinskim NOO na svojoj teritoriji da formiraju građevinske komisije. U komisijama je bilo po 5 lica, pa i više (zidari, stolari i dr.). Radnu snagu su dobijale preko omladinskih organizacija. Široku pomoć narodu pružaju dobro organizovane omladinske radne brigade. One prenose žito, beru voće, poravljaju seoske pu- teve, mlinove, mostove, peru veš za NO vojsku. Omladinke pletu čarape, pruža se pomoć rašenicima u bolnicama. Od 15. avgusta do sredine oktobra 1944. omladina Kozare pre- nijela je 1.200 kg žita, ubrala 48.700 kg pasulja, isjekla 1.732 m3 drva, poravila 83 km puta, 33 mlina, 70 kuća, po- trgala 99 km neprijateljske telefonske linije itd. U ovom vremenu istakle su se 3. i 10. dubička brigada. Ova ista omladina je drugom prilikom, za svega 15 dana (od 1. do 15. 12. 1944) isjekla 714 m3 drva, napravila 4 mlina, popravila 5 kuća, napravila 2 veća i 17 maših mostova.1

Ni pioniri nisu zaostali za opštom narodnom borbom Kozare protiv neprijatelja. Oni su prošli kroz zbjegove, vidjeli zgarišta svojih domova i susjeda, pa su sada jurili da slabašnim ručicama pomognu. Po dovitljivosti i hrabrosti nisu zaostajali za starijima. Rat im je oduzeo dje-

1

A VII 10/487—488 i 1/604 (iz izvještaja Okružnog komiteta za Kozaru Oblasnom komitegu KP J za Bosansku krajinu od 25. 10. 1944.).

34 Kozara VI 529

tinjstvo, pa su prije vremena sazreli. Mnogi na Kozari se sjećaju pionira Mile Adamovića, Ljubana Đukića, Slavka Kukavice i mnogih drugih.2

Široko organizovanu aktivnost naroda i omladine na obnovi porušenih i spaljenih sela i pomoći svojoj vojsci, pratio je veoma obiman politički i kulturni rad sa narodom i omladinom. Organizacije Partije i SKOJ-a takmiče se koji će zaselak ili selo dati više priredbi, naučiti više borbenih pjesama, opismeniti više ljudi. Za dva mjeseca, 1944. — od 15. avgusta do 15. oktobra — održano je 588 političkih i vaspitnih sastanaka, 57 kulturno-zabav- nih priredbi. Samo u dubičkom srezu održano je u to vrijeme 27 ovakvih priredbi. Horovi su naučili 60 novih pjesama i imali 44 javna nastupaša. U tome je predšačio pri- jedorski srez. Diletantske grupe naučile su 48 novih ske- čeva i 67 pjesama. Slična aktivnost je bila i u decembru iste godine. Za 15 dana održano je 129 političkih sastanaka. Tad je široko prorađivan materijal povodom 27. godi- šnjice oktobra, zatim, držana su predavanja i prorađivan materijal o radu i zadacima ZAVNOBiH-a.3

U isto vrijeme, ispadi neprijatelja iz garnizona oko Kozare bili su veoma česti i oni su ometali rad pozadin- skih organa. Glavni cilj ovih ispada bio je da se naše snage odbace što dalje od veoma dobro utvrđenih garnizona i glav- nih komunikacijskih pravaca. U ovim ispadima učestvo- vale su ponekad i jače neprijateljske snage.

U uslovima ovakve vojno-političke situacije oko prostorije koju pokrivaju jedinice 39. divizije i koju će jednim dijelom kasnije pokrivati novoformirana 20. brigada,

2 A VII — Film 10/603 (iz izvješ ta ja Okružnog komiteta SKOJ- a za

Kozaru Oblasnom komitetu SKOJ- a od 2.11.1944.) Mile Adamović, iz opštine Volar presvlači se u žensku odjeću i prolazi kroz neprijateljsku vojsku. Zadatak je sam sebi postavio: vidjeti neprijatelja, kud se kreće, izbrojiti topove i tenkove i javiti našima, ili Ljuban Đukić, pionir iz iste opštine, nagovorio je dva četnika koji su došli u selo, da se popnu na trešnju, „jer ih ima dosta i šteta da propadnu". A zatim, dok su oni bili na trešnji otrčao je da javi. Partizani su ih pohvatali. Pioniri iz sela Ravnića nisu htjeli da u ma čemu zaostanu od svojih vršnjaka iz drugih sela. Oni su, po napuštanju ovog uporišta od neprijatelja, razrutnili rovove, potrgali telefonske žice u dužini od 300 m, iskopali 20 na- gaznih mina koje je neprijatelj postavio. U ovom radu zapažen je pionir Slavko Kukavica iz s. Poljavnice. On je došao u pomoć pionirima s. Ravnića. Sam je izvadio nagazne mine. Sedam je postavio oko stogova sijena koji su se nalazili bliže neprijatelju, a ostalo je predao našim minerima.

3 A VII — film 10/487—488 i 11/654 (iz Okružnog komiteta SKOJ- a

za Kozaru od oktobra i decembra 1944.).

530»

neprijatelj još raspolaže dosta jakim snagama. Tako, na liniji Bosanski Novi — Kostajnica on ima još oko 2.500— —3.000 relativno dobro naoružanih vojnika. Slično je i sa pravcem Baša Luka — Bosanska Gradiška. Tako je na prostoru oko Kozare, računajući Bosansku i Hrvatsku Dubicu, neprijatelj obično raspolagao sa 7.000—8.000 vojnika.

U to vrijeme u Bašoj Luci se nalazio štab general- -lajtnanta fon Denica, zapovjednika bivše 69. šemačke divizije, sa 400 Nijemaca za osiguraše štaba i bliže okoline, zatim 200 esesovaca, 1. i 3. bataljon ustaške prometne brigade, štab 3. planinske brigade, štab 11. puka sa 13, 14. i 15. četom, 2. bataljon 11. planinskog puka, 2. bataljon 3. planinskog puka. U Bosanskoj Gradiški bili su dijelovi 1. ustaške brigade „poglavnikove" telesne garde, zatim SS policija, milicija. U Bosanskoj i Hrvatskoj Dubici: štab 4. bataljona 1. ustaške odbrambene brigade sa tri čete, 40 Nijemaca iz nepoznate jedinice i dijelovi 2. bataljona 1- ustaške brigade, policija, žandarmi i dr. i u Hrvatskoj i Bosanskoj Kostajnici: štab 8. ustaške brigade sa 3. bataljonom, 5. štapska četa, 650 Nijemaca i prateće jedinice.

Drugo oslobađaše Prijedora, na oko mjesec dana prije formiraša 20. brigade, djelovalo je na neprijatelja kao šok. O tome se u izvještaju štaba 4. ustaško-domobranske brigade od 24. 12. 1944., pored ostalog kaže: „Za pad Prijedora krivi su časnici i građani Prijedora.. . Zbog izdaje pojedinih vojnih i građanskih osoba kod pojedinih posada nastala je panika . . . Naročito pravoslavci i muslimani pokazali su se kao pristaše partizana i za vreme napada pucali iz pojedinih kuća u gradu na djelove posade. Da su upravne vlasti savjesno vršile svoju dužnost . . . vjerujem da partizanski simpatizeri ne bi slobodno i nesmetano radili za račun partizana . . .". O našoj vojsci u ovom izvje- štaju stoji: . . . „Odmetnike ne treba više smatrati kao neorganizovane bande, nego kao dobro uređene i naoružane postrojbe. Takođe i vođstvo ne treba više podcešivati, jer šihovi taktički postupci gotovo uvijek su pravilni . . .".4

U to vrijeme i u takvoj situaciji — naredbom br. 93 štaba 5. korpusa od 1. 10. 1944. godine grupa odreda: Kozar- ski, Gradiško-lijevčanski i Timarski — prerastaju u 20. KNOU brigadu. Istom naredbom brigada je stavljena pod komandu štaba 39. divizije.

| .d up — k. 112a, reg. br. 1/12—5. (iz izvještaja 4. ustaško-domobranske

brigade, odnosno Glavnog štaba oružanih snaga NDH br. 11611 od 24. 12. 1944).

34* 531

Dvanaestog oktobra 1944., na zboru naroda i boraca u Pruscima (kod Bosanskog Novog) svečano je proglašeno for- miranje 20. KNOU brigade.

Formiranju 20. brigade na terenu Kozare prišlo se iz nekoliko razloga i to: da se prije početka opštih ofanziv- nih dejstava naše armije dobije i pripremi još jedna udarna jedinica Kozare koja bi sa ostalim snagama učestvovala u oslobađanju zemlje, da se bolje usklade dejstva na komu- nikacijskim pravcima Banja Luka — Bosanska Gradiška i Bihać — Bosanski Novi — Kostajnica, da se neprijatelj uništava i iscrpljuje, ometa u manevru i da mu se sprečava normalno izvlačeše iz zemlje. I na kraju, da se operativ- nijom jedinicom na relativno široj prostoriji, efikasnije zaštiti narod i sela Kozare od neprijatelja iz okolnih garnizona. Time brigada učestvuje u izvršešu jednog dijela iz okvira opštih planova naših snaga u pripremi i ofanzivi za konačno oslobađanje zemlje. Ove zadatke, do formiranja brigade, veoma uspješno su izvršavali i odredi od kojih je brigada i formirana, ali je nepboitno da je manevar snagama lakši ukoliko se akcije izvode operativnim jedinicama. S obzirom na opštu vojno-političku situaciju u to vrijeme, neprijatelj nije mogao vršiti neke ozbiljnije akcije, ali češćim ispadima iz garnizona, radi obezbjeđi- vanja komunikacija i pljačke, mogao je više ili manje ome- tati napore naroda na sređivanju situacije na terenu.

Prilikom formiranja, sastav brigade je bio: 4 bataljona sa po 2 čete, izviđačka, četa za vezu, prateća, minerska i radna četa. Zatim, intendantura, ambulanta i zaštitnica. Ukupno brojno stanje bilo je oko 1.300 boraca. Bataljoni su bili mali. Brojali su svega 170—180 vojnika. Oko 50% boraca bilo je sa terena Kozare, a drugi od Ključa, Mrkonjića itd. Jedan dio bili su bivši domobrani.

Članova KPJ bilo je na dan formiraša 183, a članova SKOJ-a 120.

Prvi štab brigade bio je u sastavu: komandant Mlađo Obradović (a od novembra 1944. Mihajlo Gačić), zamjenik komandanta Trivo Pralica, politički komesar Jaša Rajter (Luka Rajić), a od sredine marta 1945. Nikola Bajić, pomoć- nik komesara Izudin Čaušević, šef OZN-e Branko Kova- čević, šef obavještajnog centra Petar Grbić (od decembra 1944. Miladin Zlojutro), intendant Savo Majdanac i re- ferent saniteta Spaso Crnobrša.

Naredbom štaba 39. divizije br. 35 od 27. 10. 1944. i štaba 20. brigade br. 11 od 19. 01. 1945. postavljeni su slje- deći rukovodioci u bataljonima:

532»

Prvi bataljon: komandant Milan Novaković, zamjenik komandanta Rajko Bundalo i pomoćnik komesara Uroš Pepić.

Drugi bataljon: komandant Rajko Gavrilović, politički komesar Milorad Kovačević, zamjenik komandanta Milan Đurić.

Treći bataljon: komandant Stevan Jašetović, politički komesar Boško Zec, zamjenik komandanta Miralem Parnica, pomoćnik političkog komesara Drago Obradović.

Četvrti bataljon: komandant Milan Kubot, zamjenik komandanta Milan Kačavenda, politički komesar Ljuban Ku- kić, i pomoćnik političkog komesara Veljko Lazić.

Zaštitnica štaba brigade: zamjenik komandira Mijo Pejić, vodnik 1. voda Rade Jotić, vodnik 2. voda Mikan Đenadija.

Radna četa: vodnici vodova Novak Zrnić, Stojan Delić i Mile Bundalo.

Odmah po formirašu brigade postavilo se nekoliko veoma važnih problema kao: popuna novim borcima, naoru- žaše, odjeća i obuća itd. Već u prvom izvještaju pomoć- nika komesara brigade Oblasnom komitetu KPJ za Bosansku krajinu ukazuje se na ova pitaša. U to vrijeme komanda Kozarskog područja broji oko 1.500 boraca „koji su spremni za udarne jedinice . . . Bilo bi potrebno, ukoliko postoji mogućnost, da nam se dodeli jedan broj tog ljudstva . . .".5 Ovaj problem je i kasnije postojao, pa je štab 5. korpusa NOVJ postavio štabu 39. divizije 24. 12. 1944., zadatak da u sporazumu sa Kozarskim i Podgrmečkim područjem formira komisiju koja bi pregledala sposobno ljudstvo za popunu operativnih jedinica.6

Sposobnih boraca, dakle, bilo je pri komandama po- dručja i ti su borci željeli da idu u operativne jedinice. Čak su i samovoljno napuštali pozadinske jedinice i javljali se u brigadu. Popuna ljudstvom bila je problem od prvorazrednog značaja, jer brigada nije više mogla da ra- čuna na popunu sa terena Kozare, pošto je sve što je bilo sposobno za borbu već uključeno u neku od brigada. S druge strane, dolazak u brigadu jednog dijela domobrana takođe je stvarao probleme. Partijske organizacije dugo su rasprav- ljale o tome kakav odnos treba da bude prema bivšim domobranima, šta i kako im treba objaššavati i kojim putem ih pridobiti za borbu. Međutim, sve to nije išlo lako. Iz

5

AU P — Institut za radnički pokret BiH, film 10/457—458. 15

A VII — k. 1267 br. reg. 6—5 (Dopie štaba 5. korpusa NOVJ br. 1223 od 24. 12.1944. štabu 39. divizije i komandama područja).

533»

toga je proistekla i potreba da se u brigadu što prije uključi veći broj starijih boraca.

U brigadi je 25. 10. 1944. bilo gotovo 50% potpuno bosih boraca, a slabo obučenih oko 65%. Obući i obuti to ljudstvo značilo je riješiti jedan od veoma važnih problema, tim prije što smo već ulazili u zimski period. Zato se brigada obraća komandi Kozarskog područja da joj dodijeli kožu za izradu opanaka i drugi materijal za odjeću.

Tim putem je za oko mjesec dana, u radionici brigade, izrađeno 168 pari opanaka, a opravljeno 55 pari cipela. Pri intendanturi bile su već formirane krojačka, potki- vačka i obućarska radionica.7 Ipak, problemi popune i snabdjevaša, već od početka uočeni od partijske organizacije i štabova, ostali su prisutni i dalje. Ovo je jednim dijelom uticalo na pokretljivost brigade i šenu borbenu sposobnost. Međutim, bez ozira na sve to, neprijatelj je već od početka osjetio prisutnost brigade. U procjenama je išao čak i dalje, pa je zaključivao da na ovom terenu dejstvuju i dve brigade. U izvještaju 4. ustaško-domobranske brigade stoji:

. .. „Željeznička pruga nije mogla biti potpuno osi- gurana, naročito kada su na desnoj obali r. Une prikupljene jače neprijateljske snage (20. i 23. brigada) koje su aktivno dejstvovale i takorekuć svakodnevno minirale željezničku prugu na više mjesta, a naročito između sela Ravnice i Bosanskog Novog. Usled toga odustalo se od daljeg popravka koja je još uvjek u kvaru. . .".8

Po naređešu štaba brigade bataljoni su, odmah po za- vršenom zboru, krenuli na položaje.

Prvi bataljon je posio položaj 5 — 4 km istočno i sje- veroistočno od Bosanskog Novog, drugi — položaj prema selu Ravnicama, na polovini puta između Bosanskog Novog i Dobrljina, treći — prije formiraša brigade — držao je položaje prema Bosanskom Novom, a zatim je izvršio pokret u rejon Bosanska Gradiška — Topola, 4. bataljon raspore- đen je istočno i jugoistočno od Dobrljina.

Uočljivo je da je front veoma razvučen. Udaljenost od Bosanskog Novog do Kostajnice vazdušnom linijom je oko

7 A VII — k. 1226 br. reg. 48—2 u izvješ taju štabu 39. divizije za

novembar 1944. stoji: .. . „Formirana je krojačka radionica s 4 majstora krojača i 2 mašine za šivenje. Materijala nema u dovolj- koj količini, ali je ipak uspeh u radu dobar .. . Obućarska radionica sa 3 obućara, ali bez dovoljno materijala . .. Opančarska radionica sa 9 opančara, koji su izrađivali 30 pari opanaka dnevno. Kod istih je bilo dovoljno materijala, i td. "

* A\' P — k. 60 br. reg. 10/1—2 (iz izvještaja 4. ustaško-domobranske brigade za oktobar 1944).

534»

25 km, sa izrazito slabo komunikativnim terenom, zbog čega je manevar po frontu i dubini, sa oko 500—600 boraca, bio veoma otežan. S druge strane, od ovih položaja do Bosan- ske Dubice vazdušnom linijom je oko 35—40 km, a do Bo- sanske Gradiške oko 70 km. Na toj komunikaciji se uvijek nalazilo 1—2 bataljona.

Narod Banije donosi hranu borcima 20. krajiške brigade (1. maj 1945. godine)

Pet dana po formiranju brigade, odnosno po održanom zboru,

počele su borbe na svim sektorima oko Kozare. Ne- prijatelj je uporno vršio ispade radi pljačke ili odba- civaša naših snaga dalje od komunikacija. S druge strane, u želji da nametnemo svoju inicijativu, da neprijatelju nanesemo gubitke, da mu ne dozvolimo komuniciraše cesta- ma, brigada napada: dva puta Dobrljin, Ravnice, Rudanicu (Čekrk), Šimiće kod Banje Luke, Donju, Srednju i Gornju Topolu itd. Jedinice su u stalnom pokretu od Bosanskog Novog prema Dubici, Gradiški i Bašoj Luci ili obratno i svakodnevno u borbama.

Međutim, najznačajnije borbe brigade bile su kada su završne operacije naše armije bile u punom jeku. Ona je sada relativno popušena i bolje naoružana (preko 2.000

535»

boraca, 34 minobacača, 16 teških mitraljeza itd.), te orga- nizaciono učvršćena, sa dragocjenim iskustvom iz prethodnih borbi.

Tako je i šen doprinos u borbama za oslobađaše Bo- sanske Gradiške bio veoma dragocjen.

Peti korpus J.A. je, naime, poslije uspješnih operacija čišćenja i oslobađaša cijelog područja u dolini Bo- sne, dobio zadatak da izbije na prostoriju Banja Luka, Bo- sanska Gradiška i likvidira neprijateljske garnizone: Bašu Luku, sva uporišta na komunikaciji Banja Luka — Bosanska Gradiška i garnizon Bosansku Gradišku.

Snage neprijatelja u garnizonima Baše Luke, Bosanske Gradiške i na komunikaciji između ovih garnizona brojale su sredinom aprila 1945. preko 6.300 dobro naoružanih vojnika. Ove su jedinice bile pretežno kompletne, a pripa- dale su 6 ustaško-domobranskoj diviziji sa sjedištem u Banjoj Luci.9

Dvadeset prvog aprila 1945. izvješten je štab 20. brigade da akcija, u duhu zapovjesti štaba 5. korpusa počiše 22. aprila oko 20 časova, te da 20. i 13. brigada napadaju Bosansku Gradišku. Računalo se da će garnizon Bosansku Gradišku braniti oko 1.300 vojnika. Ali, situacija se u međuvremenu izmijenila. Neprijatelj napušta Banju Luku s namjerom da svoje jedinice što više sačuva i da ih prebaci preko Save. Koje su se sve neprijateljske snage našle 22/23. aprila u Bosanskoj Gradiški, neposredno prije na- šeg napada, nije se tačno moglo utvrditi. Međutim, „ . .. prema obavještajnim podacima, koji se mogu smatrati tačnim, u Bosanskoj Gradiški nakrcale su se sve neprijateljske jedinice od Banja Luke. Komandant 6. neprijateljske divizije bio je general Metikoš, a komandant 15. ustaško-domobranske brigade u Bosanskoj Gradiški bio je pukovnik Bunčar Josip . . . " — kaže se u jednom izvještaju štaba 39. divizije.10

Prvi naleti jedinica 13. brigade nisu dali očekivane rezultate, sem kod 2. bataljona koji je na prednjem nasipu uspio da osvoji dva bunkera i nekoliko rovova. Ali, na zad- njem nasipu kanala neprijatelj je imao druge bunkere kojima je zatvorio brešu i spriječio prodiranje ovog bataljona.

U to vrijeme 3. i 4. bataljon 20. brigade također napadaju Bosansku Gradišku, a 2. bataljon je uspješno izvršavao svoj dio zadatka — prodirao je u sam grad.

9 Arhiv vojnoistorijskog instituta K. br. 1267.

10 A VII — K. br. 1267, reg. br. 1—3

536»

Sa 2. bataljonom pošli su zamjenik komandanta Trivo Pralica i pomoćnik komesara brigade Izudin Čaušević. Kretali su se u koloni po jedan. Željeli su da bez otvaranja vatre, neopaženo uđu u grad. To je uspjelo. Dvojica zaroblje- nika na prvim rovovima koji su se predali — pomogli su u tome. Poslije izvjesnog vremena došlo je do sudara ovog bataljona sa ustašama u samom centru grada. U gradu mravi- njak od neprijateljskih vojnika. Bilo je tu i pijanih, ranjenih, izbezumljenih itd. To što su tek stigli u Bosansku Gradišku iz Banje Luke i drugih garnizona, pijani i umorni, a uz to svjesni svoje teške situacije— omogućilo je bataljonu da u gradu, među šima, ostane čitavu noć. Ostale naše snage nisu, naime, to veče uspjele ući u opkoljeni garnizon. Ovaj je bataljon izvršio osnovni zadatak: digao je most na Savi i morao se, tek ujutro, povući — probojem iz grada.

U borbama za Bosansku Gradišku, naša je brigada izbacila iz stroja 408 neprijateljskih vojnika, od čega poginulih 355, a zarobljenih 53. Zapliješeno je: 204 puške, 7 lakih i 3 teška minobacača, 17 puškomitraljeza itd. Gubici brigade su bili: 16 poginulih i 61 ranjen. Od rukovodilaca su poginuli: Fehim Čaušević zastavnik, komandir baterije artiljerijskog diviziona, Safet Brkić vodnik 3. čete 4. bataljona, Sulejman Jusufagić, Safet Ibrahimbegović desetar 3. čete 3. bataljona i Dušan Švraka, desetar u istom bataljonu.11

U ovim borbama posebno su se istaki: Trivo Popović potporučnik, pomoćnik političkog komesara čete — zaplijenio puškomitraljez, uništivši njegovu poslugu, Stojan Jehić pomoćnik mitraljesca — ubio 4 vojnika i zaplijenio puškomitraljez, Nenad Petrović stariji vodnik, ubio 6 vojnika i zaplijenio minobacač, Meho Husić desetar, ubio šestoricu i zaplijenio 2 puškomitraljeza, Vukašin Ja- kovljević borac, ubio 8 ustaša i zaplijenio jedan puško- mitraljez, Stanko Cesta desetar, ubio 6 vojnika i zaplijenio 4 puške, Suljo Bjelobrvić vodnik, sa desetinom bom- baša uništio bunker, kojom prilikom su neprijatelju nanijeti gubici od 8 poginulih, a zaplijenjena su i 3 puško- mitraljeza, Mile Pešić desetar, posebno se istakao kao mitraljezac i zaplijenio jedan teški minobacač, Dušan Grahovac poručnik, sa svojom četom nanio neprijatelju gubitke od nekoliko desetina poginulih i tom prilikom zaplijenio je 7 puškomitraljeza i jedan teški minobacač i drugi kao: Pero Stojnić, Jovo Bosančić, Huso Vukelić, — sa

" A VII — K. br. 1283, reg. br. 18—1.

537»

svojim vodom zaplijenio jedan puškomitraljez, 15 pušaka, 1 kola ratnog materijala, 5 konja i ubio 7 vojnika, zatim — Branko Kecman, bolničar, Vukašin Topić, Ostoja Lukač, Petar Stanić, Mlađen Đurić i drugi.

Štab divizije u svom izvještaju br. 818 od 12. 7. 1945. istakao je da su se od jedinica koje su napadale Bosansku Gradišku:

„ . . . osobito istakli 2. bataljon i izviđačka četa brigade, čijim je smelim prodorom u uporište B. Gradiška porušen pontonski most na reci Savi, te time onemogućeno prebacivaše neprijateljskih snaga u Staru Gradišku, na levu obalu r. Save. Mišlješa smo da se 2. bataljon i izvi- đačka četa 20. brigade za izvedenu akciju pohvale putem naredbe celoj našoj Armiji .. ,".12

Veoma žestoke i dugotrajne borbe vodila je 20. brigada, uostalom kao i čitava 39. divizija, za oslobađanje Bosanskog Novog i Dvora na Uni. To je ono vrijeme kad su naše jedinice preduzele ofanzivna dejstva za čišćeše doline Une i izbijanje na prostoriju Kostajnica, Sisak, Petrinja, a zatim daljnja dejstva ka sjeverozapadu.

U dolini Une neprijatelj je počeo da napušta uporišta i da se povlači preko Bosanskog Novog u pravcu sjevera. Do 25. aprila 1945. još je držao: Bosansku Krupu, Otoku, Bo- sanski Novi, Dobrljin, Bosansku Kostajnicu i Bosansku Du- bicu, a već toga dana su snage 3. udarne divizije oslobodile Bosansku Krupu. Slijedećeg dana napušteni su Otoka, Blat- na i s. Rakani. U međuvremenu Pavelić je izdao naredbu svim trupama u dolini Une da se linija Bosanski Novi — Kostajnica — Jasenovac — Novska mora držati po svaku cijenu.13 Trebalo je obezbjediti vrijeme za eventualno pre- grupisavanje njemačkih i ustaško-domobranskih snaga dalje na sjeverozapadu.

U duhu postavljenog zadatka o gonjenju neprijatelja op- štim pravcem ka sjeverozapadu i njegovom uništenju, štab 2. armije je 26. aprila 1945. uputio naređeše štabu 39. divizije sljedećeg sadržaja: „ . . . Najenergičnije produžite nadiraše ka Bosanskom Novom i preduzmite sve mere da se mostovi spasu . . .".11 Istog dana štab 39. divizije konkret- nije je upoznao štabove brigada sa predstojećim dejstvima. Dvadeseta brigada, sa prostorije na koju je stigla poslije napada na garnizon Bosansku Gradišku, dobila je zadatak da se prebaci na lijevu obalu Sane. Brigada je poslije dugog

12

A VII — K. br. 1267, br. reg. 1—3. 13

A VII — K. 1267, br. reg. 2/1—3. 14

A VII — K. 1267, br. reg. 2/7—3.

538»

{

i napornog marša od Bosanske Gradiške bila izmorena, ali su borci i rukovodioci, nošeni veoma velikim oduševlje- šem i samopouzdašem, sve teškoće disciplinovano i dobro podnijeli.15

Uporište Bosanski Novi je po prirodi sklopa zemlji- šta vrlo pogodno za odbranu. Fortifikacijski je bilo jako utvrđeno sa čitavim nizom najtvrđih bunkera. Čitavo upo- rište je bilo opasano stalnim preprekama od žice, a pred šima su bila vrlo gusta minska polja. Na preprekama su vi- sile mine. Tokovi rijeka su otežavali koordinaciju napada.

Uporište Dvor na Uni bilo je u tijesnoj vezi sa Bosan- skim Novim. I jedno i drugo su činili jedinstven odbrambeni sistem. Gublješe Dvora na Uni značilo je za neprijatelja odsijecaše svih njegovih snaga u Bosanskom Novom i južno od ovog garnizona.16

Jedinice 20. brigade, bez jednog bataljona, počele su da se prebacuju preko Une kod s. Doši Rakani. Neprijateljska artiljerija iz uporišta Rudice tukla je naše jedinice. Treći bataljon je ostao da likvidira Rudnice, što mu je pošlo za rukom tek 28. aprila.

Jedinice 20. brigade (ako se izuzmu borbe 3. bataljona za likvidaciju uporišta Rudica) stupile su u kontakt sa ne- irijateljem u okviru napada na Bosanski Novi i Dvor na Uni u 9.00 časova 28. aprila 1945. Drugi bataljon je napadao neprijatelja na položajima s. -Javornik — s. Matijevići. Međutim, neprijatelj jačine oko 150 Nijemaca, vršio je bočni udar sa položaja Zakopa (K. 354) u pravcu Javornika. Brzim manevrom naš bataljon je uspio odbaciti neprijatelja i produžiti napad pravcem Javornik —• s. Matijevići. Borba na ovom sektoru završena je 28. aprila oko 11 časova,

15

Štab 39. divizije u svom izvještaju štabu 2. armije pod brojem 819 od 13. 7. 1945. na jednom mjestu kaže: „ .. . Moral i stanje naših jedinica bio je izvrstan. Neprekidan i vrlo težak marš od B. Gra- diške na liniji B. Dubica — B. Kostajnica — B. Novi izdržali su izvrsno, a naročito oni koji su imali duži marševski put (B. Gra- diška — s. Đešljani — 20. brigada .. . " (A VII — K. 1267, br. reg. 2/1—3).

16 U dolini Une, pred početak ovih dejstava, nalazile su se sli- jedeće

neprijateljske jedinice: dijelovi 373 „Tigar" divizije koja je u borbama oko Bihaća razbijena i sad je brojala 1.000—1.500 ljudi, oko 2 bataljona 104. šemačke divizije (ostale snage ove divizije nalazile su se u rejonu Karlovca), jedinice 4. ustaško-domobranske divizije (štab — Dvor na Uni), jedinice 10. ustaško-domobranske divizije sa oko 3.000—4.000 vojnika, raspoređene od B. Novog i Dvora ka Uni do Ostrošca i nešto ustaša raspoređenih u donjem toku Une. Neprijatelj 1e u to vrijeme kontrolisao i dolinu Kupe, Karlo- Eac — Sisak (A VII — K. 1267, reg. br. 2/11—3).

539»

bez zauzimanja s. Matijevića (gdje su se nalazili vatreni položaji artiljerije neprijatelja).

Nešto kasnije 4. bataljon naše brigade napao je neprijatelja na položajima na brdu Zakopa (K. 284), K. 260, i K. 257. Ovdje su se nalazile one snage koje su prije toga iz- vršile bočni udar na naš 2. bataljon. Čete 4. bataljona su uspjele, poslije tročasovne borbe, da protjeraju neprijatelja sa pomenutih položaja. Međutim, on je i na ovom sektoru ubacio nove snage, izvršio snažan protivnapad i izgub- ljene položaje povratio.

Hrabrost i upornost boraca i rukovodilaca 1. bataljona u borbi 28. aprila su za svaku pohvalu. Bataljon bez predaha napada uporište Hrtić, uspjeva i goni neprijatelja sve do ceste u Dvoru na Uni, gdje pada u okružeše. Izvlačenje iz okruženja predstavljalo je poseban podvig i zahtijevalo je izvanrednu snalažljivost. Bez obzira na gubitke koje je bataljon pretrpio, zadatak je uspješno izvršen. Do sličnih situacija i uspješnih manevara dolazilo je i kod drugih jedinica.

Opšti i posljedši napad čitave 39. divizije na upori- šta Bosanski Novi i Dvor na Uni počeo je 30. aprila 1945. u 17 časova. Prethodno je izvršena artiljerijska priprema. Koordinacija dejstva postignuta je i sa 20. brigadom. Jedan borac preplivao je Unu i donio u naš štab izvještaj i naređenje štaba divizije o početku napada.

Poslije žilave borbe, jedinice 13. i 15., a nešto kasnije i 20. brigade uspijevaju prodrijeti u Bosanski Novi 1. maja.

Neprijatelj u bjekstvu brzo prelazi preko mostova, dok naše jedinice vode borbu sa šegovim zaštitnicama. Na mo- stovima je ostavio velike količine eksploziva, pripremlje- nog za rušeše ovih objekata. To mu, međutim, nije pošlo za rukom. Mostovi su spaseni, sem djelimičnih oštećenja.

U borbama za Bosanski Novi i Dvor na Uni, borci naše brigade, kao i čitave divizije, pokazali su izvanrednu hrabrost. Šteta je što veliki broj junačkih podviga pojedinaca, pa i čitavih jedinica u ovoj borbi, nije nigdje zabi- lježen. Pored toga, pokazao se veoma razvijen smisao naših rukovodilaca za manevar vodom, četom i bataljonom. Baš ono što smo u prvoj fazi borbi naše brigade, do napada na Bosansku Gradišku, smatrali kao ozbiljnu maškavost u ru- kovođešu četom i bataljonom, nedostatak samoinicijative i manevara, u ovim borbama došlo je do punog izražaja.

Ostalo je zabilježeno da su se u završnim borbama za Dvor na Uni, pored ostalih, istakli i: Vukašin Topić vodnik, sa svojim vodom ubacio se u neprijateljevu pozadinu

540»

i nanio mu gubitke od 18 poginulih. Iako je bio odsječen vrlo brzo se snašao i izvukao vod; Nikola Grujić, na upo- rištu Hrtić prvi je uskočio u rov i nanio neprijatelju gubitke od 7 poginulih; Mihajlo Burazer borac, isto na Hrtiću, svojim puškomitraljezom ubio je 9 neprijateljskih vojnika; Vinko Perić zastavnik, politički delegat voda, vatrom iz puškomitraljeza ubio 5 neprijateljskih vojnika; Ante Komljenović borac, kod Hrtića uskočio u rov i vatrom iz puškomitraljeza ubio 3 neprijateljska vojnika; Zora Bo- snić borac, kod Dvora na Uni bila je rašena i pala neprijatelju u ruke. Koristeći se protivnapadom naših jedinica uspjela je da se izvuče i spase. Dalje, istakli su se Filip Katić, Trivo Popović i drugi.

Dvadeseta brigada ušla je u Zagreb 8. maja 1945. u 13.15 časova.17 Borci su bili razdragani. Preko savskog mosta i dalje, savskom

cestom, brigada je išla u koloni. Narod je, na putu do kazališta, veoma srdačno dočekao naše jedinice. Bacao je cvijeće, nudio cigarete i piće. Koliko se stizalo, borci su ponude primali i srdačno zahvaljivali.

Situacija u gradu nije još bila sasvim jasna. Brigada se nije susrela ni sa jednom našom jedinicom. Utisak je bio da je prva stigla u grad, bar ako je riječ o ulasku s ove strane.

Nijemci i ustaše imali su namjeru da brane Zagreb. U tom smislu postojao je i plan odbrane. Prema tom planu, grad je bio podijeljen na osam odbrambenih sektora.18

Plan odbrane Zagreba sa podjelom na sektore i tačno određenim granicama upućen je komandantima sektora na ličnost, uz odgovarajuću zapovjest. Umnožavaše zapovjesti bilo je strogo zabrašeno.

Komandant odbrane grada je, prema ovoj zapovjesti, istovremeno i komandant Feldkomandanture 725 „koji je ujedno i borbeni zapovjednik (Kampfkomandant)". U slučaju napada na grad šemu je sve potčišeno.

17 AU P — K. 1283, br. reg. 16—1 ( izvješta j štaba 20. brigade štabu 39. divizi je i K. 1267, br. reg. 2/1—3 (izvještaj štaba 39. di- viziJe, štabu 2. armije pov. br. 819).

1 8 Odbrambeni sektori : Maksimir, granice — južn o ulica Zvo- iimirova — Maksimirska, a zapadno završetak te dve ulice i sjeverno od njih, drugi sektor, južn o od Maksimira, cent ra lni dio grada činio je t reći sektor (Jelačića trg, Martićeva, Vlašk a ulica uključeno i glavna žel j ezn ičk a stanica i teri torija južn o od nje), četvrti sektor naslanja se na cent ralni dio grada i južn a mu je granica Botanički vrt, sjeverno uključno Ilica i na zapadu Franko- panska ulica, peti sektor je na granici četvrtog oko Klaj ićev e ulice, šesti i sedmi sektor čine zapadni dio grada, a osmi južn o od ovih.

541»

Prema ovoj zapovjesti, polovina svih jedinica određe- nih za odbranu imala je uvijek biti spremna „na hitnu borbenu upotrebu", a služba veze organizovana tako „da se naj- hitnije moraju sve postrojbe obavjest it i" . . . , kaže se u po- menutoj zapovjesti.19

Međutim, razvoj događaja na ratištima nije tekao po planu Nijemaca i ustaša, nego je uzeo neumitan tok, po kojem je situacija za okupatore i šegove saveznike bila veoma teška. Ostaci fašističkih snaga zatečenih na jugozapad- nom ratištu nastojali su po svaku cijenu što prije izvući se prema sjeverozapadu, kako ne bi pali u ruke Narodnooslo- bocilačke vojske. Pomagači Nijemaca — ustaše i četnici — bili su obezglavljeni i gledali su da pobjegnu iako zapravo nisu znali ni kud ni kako.

Neprijatelj je bio razbijen i povlačio se prema Slo- veniji, a naše jedinice su nastavljale gošeše. U stvari, vojna organizacija sa komandnim osobljem već nije postojala, jer su vojne i civilne vlasti bile u bjekstvu. Trupe ostav- ljene da štite povlačenje bile su njemačke jedinice i naj- krvoločnije ustaše.

Povlačenje neprijateljskih snaga iz Hrvatske teklo je užurbano komunikacijama između Krke i Save i lijevom obalom Save.

Dio snaga 20. brigade, kad je stigao do kazališta, krenuo je Frankopanskom ulicom i Ilicom do Jelačić trga. Odatle je 3. bataljon upućen Tuškancem prema Paveliće- vom dvoru. Ovaj je bataljon naišao na mornarčiku jedinicu, jačine oko 250 vojnika, sa oružjem i vojnom muzikom. Odmah su svi razoružani .. . „U daljšem napredovanju nailazimo na otpor bande, koja je imala zadatak da sruši radio-stanicu i sa šima smo vodili borbu", piše na jednom mjestu štab 3. bataljona u svom izvještaju.20

Drugi dio snaga brigade krenuo je u međuvremenu od ka- zališta Klajićevom ulicom i Ilicom i u zapadnom dijelu Ilice došlo je do borbe s Nijemcima.21

19 A VII — K. 60, br. reg. 2—I (prva stranica pomenute zapovjesti ne

postoji, pa se tačno ne zna kad je izdata). 20

A ^ P — K. 1283, br. reg. 166—1 (iz izvjepgtaja štaba bataljona o borbama 8. maja u Zagrebu).

21 A VII — K. 1267, br. reg. 2/1—3 (izvještaj štaba 39. divizije pov.

broj 819). U zvaničnim dokumentima nije detaljno iznij.et ovaj sukob s Nijemcima, ali po ličnom sjećanju bili smo iznenađeni. Naime, na trgu kod Kazališta, kada smo zastali da bi se dao zadatak jedit1icama, naišao je putnički automobil sa jednim civilnim li- cem. Automobil je bio njemačke vojske. Zaustavili smo ga i pitali ko je on i kome pripada. Šofer je odgovorio da pripada „narodnoJ zaštiti" i da je automobil „narodne zaštite". Naređeno mu je da

542»

U toku prvog dana borbi u Zagrebu, 20. brigada je nanijela slijedeće gubitke neprijatelju: 195 poginulih, 40 ranjenih, a 449 zarobljenih. Samo 3. bataljon naše brigade zarobio je 16 oficira, 63 podoficira i 207 vojnika.

Naši gubici su bili 9 poginulih i 14 ranjenih. Zaplijenjeno je: 3

kamiona, 2 motocikla sa prikolicom, 30 garnitura vojničkih odijela, 177 pušaka, 41 puškomitra- ljez, 32 pištolja, 1 haubica i druga oprema. U toku borbi naše su jedinice izgubile 5 puškomitraljeza i 4 automata.22

Tako je 20. krajiška NOU brigada, poslije oslobođeša Zagreba, sa ostalim jedinicama JNA nastavila gonjenje i uništavaše neprijatelja sve do konačnog oslobođeša naše zemlje.

Od 1. maja 1945. kada su jedinice naše brigade oslobodile Dvor na Uni, do njenog povratka u Bosnu, ona je zarobila 2.119 neprijateljskih vojnika, a iz stroja izbacila 622. Za to vrijeme zaplijenjeno je: 1.006 pušaka, 169 puškomi- traljeza, 13 teških mitraljeza, 6 lakih minobacača, 7 te- ških minobacača, 7 topova, 6 protivavionskih topova, 54 automata, 186 pištolja i ostale opreme.

U istom vremenu imali smo 22 poginula i 99 ranjenih.23

Od formiranja u Pruscima kod Bosanskog Novog, 12. oktobra 1944. godine, pa do kraja rata prošla je težak put. Iako jedna od najmlađih naših brigada, ona se vrlo brzo uklopila u operacije širih razmjera u sastavu divizije i armije. Brigada je ispunila ono što je na zboru u Pruscima 12. 10. 1944. zaklišući se obećala: „Zaklinjemo se da ćemo slavu Kozare čuvati i očuvati . . ."

Izudin ČAUŠEVITh

nas vozi do vojnih skladišta. U automobil su ušli članovi štaba brigade. Istovremeno, po naređenju komandanta brigade, za nama je krenuo naš kamion sa jednim dijelom izviđačke čete. Nismo dugo išli i najednom smo upali među dvije kolone Nijemaca. Kretali su se ka centru s jedne i druge strane kolovoza, a ispred n»ih njemački oficir i jedan ili dva protivtenkovska topa. Bili smo iznenađeni, a i oni dok su se snašli, uopjeli smo skrenuti u pobočnu ulicu. Za nama je naišao kamion sa dijelom izviđačke čete. Nijemcima je sad bilo jasno o čemu se radi. Kad smo nailazili sa zatvorenim automobilom, moguće je da su mislili da se radi o njemačkim oficirima. Napali su naše borce izviđačke čete kojom prilikom je poginuo komesar Dušan Stakić, Alija Merdan borac, Vlado Pabru- ševski borac i Jovan Tivarac kurir.

22 AU P — K. 1283, br. reg. 16—1 (mjesečni izvještaj štaba 20. brigade za maj

1945. pov. br. 302/45. od 2. juna 1945). 23

A VII — K. 1283, br. reg. 16—1 (iz izvještaja br. 302/45).

543»

NA KOZARI U 20. KRAJIŠKOJ NOU KOZARSKOJBRIGADI

Poslije naiada na Banju Luku u drugoj polovini septembra 1944. otišao sam na partijski kurs u Sanski Most koji je trajao oko 35 dana. Bio je to, u stvari, vojno-poli- tički kurs na kome su, pored partijsko-političkih rukovodilaca iz jedinica, bili i neki partijski rukovodioci sa terena. Sa Kozare su, sjećam se, bili: Esad Kapetanović, Smilja Batoz, Anđa Knežević i još neki drugovi i dru- garice. Bilo je više članova sreskih komiteta KPJ iz Bo- sanske krajine, te politički komesari i pomoćnici komesara iz bataljona. Kurs je organizovao Oblasni komitet KP.J za Bosansku krajinu.

U međuvremenu je 16. brigada, u kojoj sam se dotad nalazio, ušla u sastav brigade narodne odbrane. Reorganizacijom ovih dviju jedinica, zapravo, njihovom fuzijom, stvorio se višak kadra, za kojim se opet osjećala potreba u 39. diviziji. U sastavu ove divizije bila je 20. krajiška, koja je formirana 12. oktobra 1944. godine.* Brigada je formirana

* „Odlukom Štaba korpusa dosadašnja Kozarska grupa NOP odreda i

Tešanjsko- teslićki NOP odred oformljuju se u brigade. a) Dosadašnja Kozarska grupa NOP odreda oformljuje se u

20 Krajišku brigadu;

b) Dosadašnji Tešanjsko-teslićki NOP odred oformljuje se u 19 Kajišku brigadu.

U Štab 19 brigade postavlja se: — Za komandanta brigade drug Lalović Momir. — Za političkog komesara drug Pajčin Kosta. U Štab 20 brigade postavlja se: — Za komandanta major drug Obradović Mlađo, dosadašnji komandant

Kozarske grupe odreda. — Za političkog komesara drug Rajić Luka, dosadašnji pol. komesar

Kozarske grupe odreda.

Zamjenike komandanata brigada predložiće štabovi divizija. 19 Srednjobosanska brigada potpadaće pod komandu Štaba sred-

njobosanske divizije. 20 Krajiška brigada potpadaće pod komandu Štaba XXXIX divizije.

544»

od tri odreda koji su djelovali na području Kozare: Kozar- skog, Lijevčanskog i Timarskog, a u njen sastav stupio je veći broj domobrana koji su se predali našim jedinicama 1944. godine. Mislim da ih je moglo biti nekoliko stotina.

Kada sam se poslije završenog kursa u Sanskom Mostu vratio u Jajce, već je postojao zahtjev 39. divizije da im se uputi, odnosno, vrati tridesetak političkih rukovodilaca, od vodnih delegata do komesara bataljona. Tako sam sa grupom političkih rukovodilaca iz Jajca krenuo u Pervan. Bilo nas je, koliko se sjećam, dvadeset devet, uglavnom boraca iz Podgrmeča i sa Kozare. Među njima su bili: Milan Tanjga (poginuo kao pomoćnik komesara bataljona kod Bo- saneke Gradiške), Čedo Stanarević, Sveto Brkić, jedan komandir čete, mislim da se prezivao Španović. On je bio jedini vojni rukovodilac među nama. Iako sam bio rukovodilac ove grupe, Španovića sam uvažavao kao vojnički izraslijeg i sposobnijeg za naše prebacivanje preko Ma- njače. Putovali smo sedam dana od Jajca do Pervana. Bili smo mladi, pa smo ovaj dosta naporad put relativno dobro podnosili. Teren kuda smo prolazili bio je težak, putevi blatnjavi i neprohodni, a s druge strane, vrebala je opasnost preko Manjače, Ključa i Sanskog Mosta, jer smo prelazili terenom koji su kontrolisali četnici.

Stigli smo u Pervan, gdje se nalazio štab 39. divizije. Bila je noć. Komandant divizije bio je Vojo Todorović, a komesar Vojo Stupar. Štab se nalazio u jednoj lijepo osvjet- ljenoj seoskoj kući. Čini mi se da je tu bila neka plinska lampa koja je osvjetljavala prostoriju. Bila je to rijetkost u našim prilikama. Bio sam prosto impresioniran veliči- nom štaba i imenima ovih istaknutih boraca i rukovodilaca. Kada sam se javio i obavjestio koliko sam doveo drugova, bili su radosni, jer im je zaista bio potreban ovakav kadar.

Vojo Stupar se poslije večere interesovao kako smo putovali, da li je neko rašen ili se razbolio, da li smo gladni i slično. Meni je tada rekao da ću ići na lijep teren, dobru dužnost, ali će na njoj biti dosta posla za politič- kog rukovodioca. Na Kozari dotad nisam bio. Drugi dan izjutra saopštio je da nas jedanaest idemo u 20. krajišku

Za načelnika Štaba 11 Kraj iške brigade postavlja se poručnik drug Imširpašić Mehmed, dosadašnji nastavnik Podoficirske škole Štaba IV divizije.

Ova naredba stupa odmah na snagu.

(Iz naredbe štaba 5. korpusa NOV Jugoslavije od 1. oktobra 1944).

35 Kozara VI 545

brigadu, a ja za komesara 4. bataljona. Rekao mi je da se javim u štab brigade u selu Dubravi. Inače, ovo selo poviše Pastireva, prema Bosanskom Novom, Kozarčani nazivaju Dumbrava. Četvrti bataljon, u koji sam upućen, nalazio se u Pobrđanima, prema Bosanskoj Dubici. Ovo selo zvali smo i Dubičkim Pobrđanima, jer postoji još jedno selo Pobrđani, prema Bosanskoj Kostajnici, koje je u narodu poznato kao Kozarački Pobrđani.

Sa mnom su na Kozaru putovali Čedo Stanarević i Mi- lan Tašga koji su bili određeni za pomoćnike komesara bataljona u 20. brigadi. Stigao sam u štab brigade, gdje sam našao Mihajla Gačića komandanta, i Jašu Rajtera komesara brigade, koji je na Kozari bio poznat kao Luka Rajić. Oni su već znali za naš dolazak. Saopštili su mi da krenem u štab 4. bataljona koji se nalazio u Pobrđanima, prema Bo- sanskoj Dubici. Iz Dumbrave smo, sa pomoćnikom komesara ovog bataljona, Milošem Zecom, koga sam zatekao na sastanku u štabu brigade, krenuli u Pobrđane. Išli smo preko Pa- stireva i dalje preko Strigova, Čitluka i drugih sela prema Pobrđanima.

U štabu bataljona našao sam Milana Kubotu, komandanta bataljona, na kome su se vidno primjećivale zarasle rane iz ranijih ratnih okršaja u Kozarskom odredu, 5. i 11. kozarskoj brigadi. Krupan i razvijen, izgledao je stariji od mene. Njegov zamjenik bio je Gojko Zgošanin, zvani Kra- ljević. Događalo se to koncem novembra ili početkom de- nembra 1944.

U toku čitavog puta prema Kozari razmišljao sam o tome kako ću se snaći među Kozarčanima i uopšte na Ko- zari. Ranije nisam imao prilike, iako sam se u toku rata susretao s njima, da bolje upoznam Kozarčane. Slušao sam mnogo o šihovom junaštvu, pa sam bio pod jednim, prosto rečeno, opterećešem i pitašem da li ću kao borac, iako sam već bio komesar bataljona, biti ravan Kozarčanima. I sve što sam doživljavao na putu i u susretima bilo je uvijek podređeno tom shvatašu i osjećašu. Bila 'je to, tako da kažem, neka vrsta strahopoštovaša. Pitao sam se da li ću imati dovoljno sposobnosti i hrabrosti da im budem rukovodilac. I to šima, po ratovašu čuvenim i slavnim Ko- zarčanima. Međutim, toga je uskoro nestalo.

Osjetilo se to već prilikom putovaša iz Dumbrave u Pobrđane. Putovao sam sa Milošem Zecom, pomoćnikom komesara, koji je u štab brigade došao na košu i tako se vra- ćao. Miješali smo se u toku puta. Računao sam da je to šegov koš. Njemu je bilo neprijatno, prosto sramota, da

546»

samo on jaše, pa je nudio i meni. Padao je snijeg praćen kišom, pa je po susnježici bilo naporno putovati. Već ovaj odnos Miloša Zeca stvorio je kod mene utisak da su Ko- zarčani jednostavni ljudi, srdačni kao i svi Krajišnici, da nema nikakve druge osobitosti u šima kao ljudima. Takav utisak sam stekao neposredno kada sam prvo veče došao u štab bataljona. Već je bila stvorena atmosfera pravog dru- garstva i srdačnog prijema. Počele su šale, povlačenje i ispitivanje komesara, vučenje za jezik, kako bi se to u narodu reklo.

Bio sam povisok u odnosu na Gojka Zgonjanina Kralje- vića, koji je bio onizak. Saznao sam da je prije rata dobro rukovao štapom i dobro tukao, pa je odmah htio da zna ko je najjači u štabu bataljona. Tu je bio i Pero Panić, sekretar bataljona, trgovački pomoćnik iz Bosanske Gradiške, Hrvat. Saznao sam da je od 1941. u narodnooslobodilačkom pokretu i da je kao naš saradnik i obavještajac radio u Bosanskoj Gradiški, a zatim izišao u partizane na Kozaru. I Pero je bio veoma prijatan i jednostavan, kao predratni trgovački pomoćnik znao je da uspostavi prisan kontakt sa ljudima. I on je bio onizak, ali krupan, sličan Kraljeviću. Tako se među nama stvorila veoma srdačna i prisna atmosfera. Trebalo je tada, onako u šali, odmjeriti i vidjeti da li sam ja jači ili neko od njih u štabu.

Trajalo je to tako nekoliko dana. Zaboravio sam na onaj osjećaj kozaračke superiornosti i hrabrosti, jer mi je ovaj ljudski odnos i prisnost drugova u štabu eliminisao ranije predstave o Kozarčanima. U prvo vrijeme držao sam se malo rezervisano i „zaprijetio" onoj dvojici, Gojku i Peri, da me ne zadirkuju. Kraljeviću sam dobacio da će šetati po plafonu ako me bude zadirkivao. On se nije dao. Onako u šali zgrabio sam ga i podigao i naređivao mu da „korača po plafonu". Kao kada djeca pođu u školu, osjećaju se ne- sigurnim, ali kada se malo oslobode, normalno se osjećaju. Tako se među nama, u štabu 4. bataljona, stvaralo prisno prijateljstvo. Osjetio sam da sam na ših ostavio utisak jednostavnog i prisnog čovjeka i druga, bez obzira na to što sam došao iz drugog kraja i druge jedinice, inače svjež, sa partijskog kursa.

U ozbiljnim časovima naročito su bili zainteresovani da im pričam o tome šta smo učili na partijskom kursu, zatim o politici, o teoriji, o marksizmu i istoriji Sve- savezne komunističke partije (boljševika). Za ovo su naro- čit interes pokazivali Kraljević i Pero Panić. U ovakvim razgovorima znala je i noć da prođe.

35* 547

Bataljon je, koliko se sjećam, u to vrijeme imao četiri čete. Nalazio se još u formirašu i popušavašu novim borcima. Komandni kadar se često mijenjao, pa je sad teško prisjetiti se svih drugova. U 1. četi, u vrijeme formiranja, komandir je bio Pero Stojnić, zamjenik komandira Ostoja Pralica, pomoćnik komesara Miloš Radišić, u 2. četi po- moćnik političkog komesara bio je Luka Obradović, u 3. četi komandir je bio Brane Pilipović, zamjenik komandira Rade Madžar i pomoćnik komesara Mirko Vuković.

Već u drugoj polovini januara 1945. godine, zapravo, 20. januara, kada je formiran artiljerijski divizion 20. brigade, imenovan sam za komesara diviziona. Krenuo sam na novu dužnost. Stigao sam u selo Prusce, u kuću Dušana Majkića. Naređenjem štaba 5. korpusa predviđeno je bilo da se formira brigadna artiljerija, u koju bi ušli svi pt-topovi kalibra 37 mm i bacači od 50 do 120 mm. Brigadnu artiljeriju sačinjavao bi štab diviziona, sa dvije do tri baterije ovih oruđa.

Naša brigada već je dobila minobacače 82 mm od savez- nika. Imali smo i dva protivtenkovska topa. Nisu imali prednjake, pa smo pravili saonice pomoću kojih smo ih vukli.

U divizonu su bile tri baterije. U vrijeme mog dolaska još nije bilo komandanta diviziona, imali smo samo ađu- tanta. Bio je to Franjo Jaksetić, rodom iz Istre, a došao je iz domobrana. Poslije izvjesnog vremena za komandanta diviziona imenovan je Milan Kubota, raniji komandant 4. bataljona. Sa njim sam već proveo neko vrijeme dok sam bio komesar tog bataljona.

U divizionu su bile tri baterije, dvije minobacačke i jedna protivtenkovska. Komandir jedne minobacačke baterije bio je Franjo Boššak, inače domobranski narednik, koji je u 1944. godini prešaoo u partizane. Komandir druge minobacačke baterije bio je neki od starijih boraca sa Ko- zare, a komandir protivtenkovske baterije Dragoje Gavrano- vić, rodom iz Omarske, od Prijedora. Mislim da je komesar ove baterije bio Obradović, željezničar iz Svodne. Poli- tički komesar jedne baterije bio je Mirko Vuković, od Dobrljina.

Još prije formiraša brigadnog diviziona, naši mino- bacači, kao minobacačka baterija, učestvovali su sa našim snagama u napadu na takozvani Čekrk.

U tom napadu imali smo više žrtava od naših mino- bacača, jer su minobacačlije tukle po žici pred neprija- Teljskim uporištem ali i po našim položajima.

548»

U 4. bataljonu je na dužnost komesara bataljona imenovan, poslije moga odlaska, Nikola Majstorović, inače moj zemljak, Petrovčanin. Ranije je bio tekstilni radnik u Beogradu i tamo je još 1940. godine primljen u Komunisti- čku partiju Jugoslavije. Ranije je bio sekretar Opštinskog komiteta KPJ u Rajinovcima, kod Kulen-Vakufa, a jedno vrijeme smo bili i u istom, Petrovačkom, bataljonu. Zamje- nio me je i u martu 1945. na dužnosti komesara diviziona, kada sam otišao na dužnost komesara brigade, namjesto Jaše Rajtera.

Kao što sam ranije istakao, već nakon desetak dana boravka među Kozarčanima osjećao sam se kao da sam među svojim Petrovčanima. Čini mi se da sam uspio da utvrdim dvije stvari koje su karakteristične za Kozarčanina kao borca.

Kozarčani su dobro cijenili svakog ko nije kukavica i ko je pošten, pa čak i ako nije hrabar. Mnogo su pažše posvjećivali spremnosti borca da se u borbi žrtvuje za druga. Ko nije bio u stašu da se mjeri sa njima ili da im prizna da je plašljiviji, nije im mogao doći za komesara, komandira i uopšte, rukovodioca. Jednostavno, posebno su cijenili hrabrost i pošteše borca i rukovodioca. Teorija i teoretska spremnost morali su biti potkrepljeni ovim osobinama i ljudskim vrijednostima.

Dejstvo artiljerijskog diviziona 39. divizije u borbama kod Kostajnice (proljeće 1945. godine)

549»

Negdje u februaru 1945. godine krenuo sam sa divizionom prema Lijevču polju da nabavimo hranu za tovarna grla. I ranije smo tamo odlazili i snabdjevali jedinice konjima i stočnom hranom. Stigao sam u Međuvođe, gdje se nalazio Sreski narodnooslobodilački odbor za srez Bosansku Du- bicu. Inače, u to vrijeme svi pozadinski organi, narodno- oslobodilački odbori i vojnopozadinski organi — komande mjesta, bili su veoma dobro povezani telefonskim linijama. Ovdje je pred nas izašla Sida Marjanović, potražila me i rekla da se telefonski javim štabu 20. krajiške brigade. Javio sam se Jaši Rajteru, komesaru brigade, koji mi je saopštio da predam divizion komesaru jedne baterije, te da se javim štabu brigade radi odlaska na drugu dužnost.

Po dolasku u štab brigade rečeno mi je da idem u Pri- jedor za komesara artiljerijskog diviziona 39. divizije. Krenuli smo u Prijedor Jaša Rajter, komesar, Izudin Čau- šević, njegov pomoćnik i ja. Njih dvojica su išli na sastanak u štab divizije, a ja na novu dužnost komesara diviziona.

U tom vremenu komesar ovog diviziona bio je Ranko Ra- dulović koji je sa mnom bio na partijskom kursu u Sanskom Mostu. Radulović je trebalo da zamjeni Jašu Rajtera na dužnosti komesara 20. krajiške brigade, a ja da preuzmem od šega dužnost komesara diviziona. Nisam znao za ove pla- nove, ali sam kasnije doznao da je od ovog diviziona trebalo da se formira artiljerijska brigada divizije. U divizio- nima nije u to vrijeme bilo partijskih rukovodilaca u svojstvu pomoćnika komesara, već su komesari u isto vrijeme bili i partijski rukovodioci.

Namjeravane personalne promjene u divizionu nisu odmah sprovedene, pa smo Janko Radulović i ja izvjesno vrijeme bili skupa sa istim dužnostima. Zadržao nas je Sveto Drecun, pomoćnik komesara 39. divizije, koji je kasnije poginuo kod Zenice, mislim 6. aprila 1945.

Jednoga dana došao je Sveto Drecun kod nas i interesovao se može li Mane Kecman, pomoćnik komesara bataljona koji je takođe sa nama bio na kursu u Sanskom Mostu, a dotada je bio u 13. krajiškoj brigadi, biti komesar diviziona. Od njega će se, tako nam je rekao Drecun, formirati artiljerijska brigada, pa bi Kecman bio partijski rukovodilac brigade. Znajući Kecmana, rekli smo da mu se može povje- riti ova dužnost isto kao i nama. Istina, Drecun nam nije saopštio odluku o tome, jer se čekalo na prošireni sastanak divizijskog komiteta. Tom sastanku prisustvovali smo ja i Janko Radulović kao planirani komesari pomenutih jedinica. Na sastanku je, pored ostalog, bila i tačka dnev-

550»

nog reda — raspored kadrova. Pored članova divizijskog komiteta, bili su tu i komesari i pomoćnici komesara brigada 39. divizije. Sastanku su prisustvovali i Uglješa Da- nilović, iz Pokrajinskog, i Osman Karabegović, iz Obla- snog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.

Ovaj sastanak je održavan upravo u vrijeme velikih priprema za završne operacije za oslobođenje zemlje, pa je bilo riječi i o planovima za gonjenje neprijatelja i čišćenje gradova. Naime, radilo se o konačnom oslobađanju gradova i određenih područja koja su sve dotada bila pod neprijateljskim uticajem, pa je trebalo pripremiti borce za ova mjesta. Posebno ih je trebalo pripremiti za pravilan odnos prema narodu i narodnoj imovini. Zato se partijska organizacija u jedinicama pripremala za taj posljednji juriš. Osloba- đanjem ovih gradova i naselja susretali smo se sa stanovni- štvom koje je bilo pod neprijateljskom propagandom i uticajem, pa je trebalo partijskim i političkim djelovanjem obezbjediti da se svaki borac, čak i onaj koji se ne može kontrolisati, predstavi tom narodu kao pravi predstavnik Narodnooslobodilačke vojske. Trebalo je prvim našim su- sretom sa ovim narodom razbiti neprijateljsku propagandu, sijanu u toku četiri godine rata, ne samo od glavešina Pa- velićeve NDH, već i od onih najsitnijih neprijatelja, posebno o tome da nemamo vjere, da rušimo bogomolje, crkve i džamije, da ne poštujemo osnovne ljudske norme i slično.

Prije toga, u februaru 1945. godine, Vojislav Kecma- nović Đedo, predsjednik ZAVNO BiH-a, govoreći na smotri 39. divizije u Prijedoru i na narodnom zboru, zaželio je borcima 39. divizije sretan put do konačne pobjede. Isto- vremeno je pozvao borce da, kada budu marširali ispod habzburških dvora, ne zaborave zlodjela okupatora i do- maćih izdajnika koja su počinjena na Kozari. To je, sada, tako da se izrazim, trebalo malo amortizirati partijski i politički i vrlo ozbiljno izvršiti partijske pripreme za taj posljedši juriš koji je drug Đedo najavio i podvu- kao. Svemu tome trebalo je sada dati političko-partijsku dimenziju.

Posljedša tačka dnevnog reda sastanka divizijskog komiteta bila je — raspored kadrova. Izvršena je nova pre- raspodjela rukovodećih kadrova. Janko Radulović određen je za komesara 15. krajiške brigade, a ja za komesara 20. krajiške. Mane Kecman je upućen za komesara u artiljerijski divizion koji je tih dana trebalo da preraste u artiljerijsku brigadu 39. divizije.

Bio sam, iskreno rečeno, iznenađen kada sam čuo da sam određen za komesara brigade. Poznavao sam ovu brigadu, njene

551»

probleme, sastav ljudstva i ostalo. U njoj je, pored Kozar- čana, bilo dosta bivših domobrana koji su ili zarobljeni ili su se predali našim jedinicama. Bio sam svjestan odgovornosti i obilja političke problematike u ovoj jedinici. Nije se još znalo ko se sve nalazio među tek pridošlim borcima, jer je među domobranima bilo i ustaša, pa čak i ubačenih špijuna. Zbog toga je politički rad trebalo da bude ne samo svestran, nego i jači, intenzivniji. Otuda sam se prosto uplašio kada mi je rečeno da se vratim u brigadu i to na dužnost komesara. Učinilo mi se da je to za mene velika i teška uloga kojoj ću, objektivno gledano, teško udovoljiti, jer sam tek godinu dana bio komesar bataljona. Bio sam jako uzbuđen. Pribrao sam se i rekao da se ne osje- ćam sposobnim za ovako veliku funkciju. Imao sam upravo u vidu sve ono što sam istakao. Smatrao sam da bi bilo najbolje da ostanem komesar bataljona ili diviziona još neko vrijeme, dok ne steknem potrebnu širinu i slično. Dok sam to onako, rekao bih, zbunjen govorio, drugovi oko mene su se osmjehivali. Prisutni su ocijenili ozbiljnost moga shva- tanja i istakli da je to upravo dokaz da ću je dobro oba- vljati.

Poslije završetka sastanka krenuo sam na novu duž- nost.

Brigada se, kao i ranije, uglavnom nalazila na području Kozare, na sektoru Bosanska Gradiška — Bosanska Dubica — Bosanska Kostajnica — Dobrljin — Bosanski Novi. Pre- lazila je kasnije i na područje Podgrmeča, na sektor prema Rudicama i željezničkoj komunikaciji Bosanska Krupa — Bosanski Novi. Ovaj sektor nisu neko vrijeme pokrivale naše snage, pa su ustaše sa Jovanić Brijega i Žarkova ugro- žavale sela prema Podgrmeču. Nijemci i ustaše iz ovih uporišta su za sve vrijeme rata pravili ispade i vršili zločine u velikom dijelu Podgrmeča. Naš 2. bataljon je, pod komandom Rajka Gavrilovića, sa snagama Podgrmečkog odreda, u jednom dobro organizovanom napadu i strašnom naletu, likvidirao Jovanić Brijeg kao uporište. Pored ostalog, ovdje je ubijeno i zarobljeno osamnaest neprijateljskih zojnika.

Aprila 1945. počele su završne operacije naših snaga za oslobođenje zemlje. Dvadeseta krajiška brigada nalazila se u to vrijeme na Kozari, raspoređena prema glavnim neprijateljskim uporištima. Treći bataljon bio je u Kuljanima, sa štabom koji su činili Dušan Kukrika koMandant, Enver Rizvanbegović komesar, njegov pomoćnik Uroš Pepić, dok je zamjenik komandanta bio Milan Bundalo.

552»

Prvi bataljon se nalazio prema Bosanskom Novom, sa komandantom Stevanom Janjetovićem, Milanom Đurićem zamjenikom komandanta, Ljubanom Kukićem političkim komesarom i Dragom Obradovićem njegovim pomoćnikom.

Četvrti bataljon bio je prema Bosanskoj Kostajnici i Bosanskoj Dubici. Komandant bataljona bio je Milan Ma- canović, Gojko Zgonjanin Kraljević zamjenik komandanta, Rajko Vrančić politički komesar, a Miloš Zec njegov zamjenik.

Drugi bataljon se nalazio na sektoru Podgrmeča. Njegov komandant je bio Rajko Gavrilović, politički komesar Dra- gica Trkulja, a pomoćnik političkog komesara Čedo Sta- narević.

Takav je bio raspored bataljona brigade u vrijeme mog dolaska na dužnost komesara brigade. Krenuo sam na teren na obiđem bataljone, pobliže se upoznam sa rukovodećim kadrovima i istovremeno upoznam sektore na kojima dejstvuju. Kada sam stigao u 1. bataljon koji se nalazio prema Bosanskom Novom, on je vodio borbu sa neprijateljem na Krivoj glavici. Upao sam nenajavljen u tu borbu i imao prilike da osjetim hrabrost boraca.

Poslije toga krenuo sam u 2. bataljon koji se nalazio u Podgrmeču. Putovao sam dva-tri dana, jer je trebalo preći Sanu na sektoru Svodna — Radimirovac, a zatim sam išao preko Čelopeka i dalje do štaba bataljona.

Upravo u vrijeme moga dolaska u štab bataljona stigla je depeša iz štaba brigade da se bataljon hitno uputi na Kozaru, jer predstoji napad na Bosansku Gradišku, koji će uslijediti 22. aprila 1945. godine.

Nikola VAJITh

553»

ZNAČAJNIJE AKCIJE 20. KRAJIŠKE NOU KOZARSKE BRIGADE U ZAVRŠNIM

OPERACIJAMA 1945. GODINE

Pod kraj 1944. godine, odlukom štaba 39. krajiške divizije

upućen sam na dužnost u 20. krajišku brigadu koja je djelovala na sektoru Kozare. Prije toga radio sam u svojstvu vojnostručnog nastavnika na komandirskom kursu u oslobođenom Prijedoru. Inače, želja mi je bila da idem u operativnu jedinicu, pa mi je udovoljeno. Prije upući- vaša u jedinicu primio me je Jovo Pavić, načelnik štaba 39. krajiške divizije i saopštio da sam imenovan za načel- nika štaba 20. brigade koja je formirana 12. oktobra 1944. Jezgro snaga ove jedinice sačišavali su borci Kozarskog, Gradiško-lijevčanskog i Timarskog odreda, popušenog dijelom domobrana koji su poslije takozvane bašalučke operacije i neuspjelog oslobađaša Baše Luke došli u partizane.

Jovo Pavić prikazao mi je kakva je situacija u brigadi i šta otprilike očekuje od mene kao od profesionalnog vojnika. Rekao mi je da je kadar veoma dobar, da su to sve stari i iskusni borci, ali i pored toga, potrebno je učiniti više na vojnostručnom osposobljavanju, pogotovo što predstoje završne operacije naših snaga i konačno oslobađanje zemlje. Razumljivo je da će ove operacije imati karakter fron- talnog ratovanja, pa je trebalo iskoristiti vrijeme do pokreta brigade za teorijsko i vojnnčko pripremanje koman- dnog kadra, naročito u bataljonima i četama.

Krenuo sam na novu dužnost i stigao u štab brigade koji se u to vrijeme nalazio u Dumbravi, poviše Pastireva, prema Bosanskom Novom. U štabu sam našao: Mihajla Ga- čića majora, komandanta brigade, Jašu Rajtera, zvanog Luka Rajić, majora, komesara brigade, Trivu Pralicu majora, zamjenika komandanta brigade i Izudina Čauševića pomoć- nika komesara brigade.

U brigadi je, s obzirom na to što je formirana od grupe odreda, još vladao odredski duh vezanosti za određeni teren, pa je pred štabom brigade stajao zadatak da je osposobi

554»

kao pokretnu jedinicu. Očekivalo se da brigada krene sa područja Kozare, pa je trebalo da se osposobi vojnički i po- litički za izvršavanje zadataka. Iako je to nominalno bila brigada, dakle pokretna jedinica, ona je još odredski ži- vjela, jer je bila vezana za područje Kozare.

U isto vrijeme trebalo je i materijalno pripremiti brigadu za pokret, to jest snabdjeti je tovarnom stokom, konjima i samarima, predvidjeti šta svakoj četi treba, odnosno, organizovati jedinicu tako da raspolaže svim onim što je neophodno za operativnu brigadu, učiniti je lako pokretljivom, u svako vrijeme, da može samostalno de dej- stvuje i slično.

Rečeno mi je nešto i o pojedinim drugovima u štabu brigade. Mihajlo Gačić je stari borac i iskusni komandant, koji je prije dolaska u brigadu bio komandant 16. krajiške. Bio je vrlo iskusan, lično hrabar i sposoban komandant. Njegov zamjenik, Trivo Pralica, bio je tipični jurišnik. Imao je ogromno ratno iskustvo, jer je bio duže vrijeme komandant bataljona u krajiškim brigadama, a učestvovao je i u napadu na Rajlovac, na neprijateljski aerodrom, koji je izvela 1. krajiška. Komesar brigade Jaša Rajter, stari komunista i iskusni politički rukovodilac, Izudin Čau- šević pomoćnik komesara brigade, partijski rukovodilac, mlađi čovjek, intelektualac, takođe stari borac i rukovodilac.

Veoma lijepo sam primljen među ovim ratnicima. Mjesto načelnika štaba brigade nije popušavano od šenog formiranja, a osjećala se potreba za njim. Drugovi u štabu utoliko su bili zadovoljniji mojim dolaskom što su znali da sam vojnički obrazovan i što sam imao iskustva u radu s ljudima. Bio sam, tako da kažem, objeručke prihvaćen, pa sam se osjećao veoma zadovoljan.

Prihvatio sam se zadatka koji je bio u djelokrugu moje nadležnosti. Prvo je trebalo da upoznam brigadu i njene

rukovodioce, preko kojih je trebalo raditi i upoznavati niže jedinice. Osnovno je bilo da znam raspored brigade, gdje se nalaze bataljoni i čete, njihov operativni zadatak. Upoznao sam i prištapske

jedinice — prateći vod, in- žinjersko-minersku, prateću četu, u kojoj je bilo nešto minobacača i teških mitraljeza. Ona je bila

jezgro za kasnije formiraše diviziona.

Jedan bataljon nalazio se na položaju prema Bosanskom Novom. On je imao zadatak da prati pokrete njemačko-usta- ško-domobranskih snaga koje su bile stacionirane u tom jakom utvrđenju. Sa te strane obezbjeđivao je podurčje Ko- zare od ispada neprijatelja.

555»

Prema utvrđenom Dobrljinu nalazio se jedan bataljon koji je štitio ovaj sektor potkozarskog područja.

Prema Bosanskoj Kostajnici takođe je bio jedan bataljon, a prema Bosanskoj Dubici takođe jedan bataljon. Takav je bio raspored brigade, koji se, istina, prema potrebama često miješao, ali su snage brigade bile uglavnom na kozarskom pordučju, orijentisane prema Bosanskom Novom, Bo- sanskoj Kostajnici, Bosanskoj Dubici, a dijelom i prema Bosanskoj Gradiški.

Izviđačka četa, inače veoma dobro organizovana, naoru- žana i sposobna jedinica, djelovala je prema Lijevču polju i dalje prema Bosanskoj Gradiški. Desno od nas, prema Li- jevču polju, dejstvovale su snage 15. krajiške brigade naše 39. divizije.

Intendant brigade bio je Savo Majdanac. Bio sam sa njim u najtešnjem kontaktu, pošto je dobro poznavao ne samo jedinice, nego i čitavo podurčje na kome je brigada dejstvovala. U to vrijeme svaka četa imala je svoju kuhinju, kazane i kuvare. Nije se još znalo šta je kojoj jedinici bilo potrebno da bi bila lako pokretljiva, koliko treba tovarnih konja, samara i druge opreme. Ispostavilo se da nemamo dovoljno samara i druge neophodne opreme.

U saglasnosti sa komandantom brigade Gačićem, a preko Save Majdanca, preduzeli smo mjere da se snabdijemo opre- mom za tovarnu stoku. Postojali su i majstori koji su znali da prave samare, pa smo zadužili Savu da nam tu opremu pripremi.

Da bismo ustanovili sposobnost brigade za pokret i njenu opremljenost, pravili smo iznenadne pokrete, uzbune i slično, kako bismo vidjeli šta nam sve nedostaje, jer još nismo bili u mogućnosti da ustanovimo čime sve raspola- žemo. Planirano je da brigada izvede zajedničku akciju, kako bi se osjetila šena borbena sposobnost i sadejstvo svih jedinica. Trebalo je, u stvari, da opravda naziv udarna.

Odlučeno je da se takva akcija izvede na sektoru Lijev- ča polja, na komunikaciji Baša Luka — Bosanska Gradiška, na uporište u tom garnizonu. U februaru 1945. godine, na prijedlog štaba brigade, dobili smo odobreše štaba divizije za akciju na ovom sektoru.

Imali smo obavješteša o rasporedu i snagama neprijatelja u opštinama Gornjoj i Srednjoj Topoli, koje su sači- njavali bataljon ustaša i toliko domobrana.

Morali smo u strogoj tajnosti pokrenuti jedinice bri- brigade sa sektora Potkozarja prema Lijevču polju. Trebalo je osigurati da neprijateljske snage iz Bosanskog Novog,

556»

Bosanske Kostajnice i Bosanske Dubice ne zapaze naše odsustvo i izvrše ispad u sela i ugroze stanovništvo. Zato smo prema svakom od ovih uporišta ostavili po jednu četu. Ostale snage pokrenuli smo prema Lijevču polju radi napada na Topolu i okolinu. To je upravo negdje na sredo- kraći između Baše Luke i Bosanske Gradiške.

Akcija je uspješno izvedena 17. februara 1945. Razbi- jene su neprijateljske snage u ovim uporištima. Računali smo, a što se i ispostavilo, da ćemo tamo naći dosta sredstava i opreme, u čemu smo oskudjevali. Organizovali smo narod sa zaprežnom stokom da sve ovo izvuče, jer smo bili svjesni da ne možemo niti ima opravdanja da se ovdje duže zadržavamo. Cilj nam je bio da likvidiramo uporište, da dođemo do sredstava i opreme i da to izvučemo na slobodnu teritoriju. Tu je zapliješeno dosta stoke koju je neprijatelj opljačkao. Sve smo to otpremili prema Kozari.

Tada je do izražaja došla jedna naša veoma važna pretpostavka. Naime, računalo se da akciju brigade treba dobro organizovati i uspješno izvesti, jer će od toga za- visiti uspjeh njenih daljih operacija. Obično bi se deša- valo — ako bi jedinica u početnim akcijama doživjela neuspjeh, to bi je dugo pratilo i nosila bi pečat toga neuspjeha.

Međutim, naša brigada je u ovoj veoma uspješnoj akciji dobro startovala, što je znatno uticalo na njeno borbeno raspoloženje i naše dalje operativne zahvate.

Brigada se vratila na stare položaje. U vrijeme našeg odsustva, neprijateljske snage iz Bosanske Dubice izvršile su brz ispad u neka sela bosanskodubičkog područja. Kada smo se vraćali primjetili smo da se u selima u okolini Bosanske Dubice diže dim. Tih dana ustaše su iz Bosanske Dubice krenule u sela. Potisli su naše obezbjeđeše i spa- lili više seoskih kuća. U jednom selu, ne sjećam se kako se zvalo, gdje se nalazila crkvica, ustaše su sakupile žene i djecu i sa crkvom zapalile. Bio je to težak prizor. Osje- ćali smo se kao vinovnici, jer su fašisti iskoristili naše odsustvo sa ovoga terena.

Poslije akcije u Lijevču polju analizirali smo sve i uočili dobre i slabe strane. Stekli smo iskustvo i utvrdili koliko nam treba, na primjer, grla tovarne stoke da se obezbjedi blagovremen pokret jedinica.

Snabdjevaše brigade ljudstvom i stočnom hranom na Ko- zari bilo je odlično. O Kozari i njenom narodu imao sam prilike da ranije čujem, dok sam se nalazio u Slavoniji. Bilo je boraca iz tog kraja u slavonskim jedinicama, pa su

557»

nam o svemu tome pričali. Poznato je bilo da su te vijesti na raznim našim punktovima bile dobro pripremljene, pa smo tako i mi u Slavoniji bili dobro obavješteni o situaciji na Kozari. Kozara je bila u neku ruku i u susjedstvu sa Slavonijom, pa sam pratio njenu epopeju. Sada sam, bora- veći među Kozarčanima, lično doživio i uvjerio se da je narod Kozare masovno i jedinstveno uz narodnooslobodi- lačku borbu.

Narod je formalno sve dijelio sa borcima. Šta više, nama, vojnim jedinicama i sanitetskim ustanovama, davao je i više nego što se očekivalo i tražilo od naroda. Sve bolje je davao svojoj vojsci, naročito za zdravstvene usta- nove, partizanske bolnice i slično.

Ostao mi je u svježem sjećašu i detalj kada smo izvo- dili akciju na Topolu. Tom prilikom pronašli smo i izvukli oko 1.000 kilograma šećera, brašna i ostalog. Sve je to prvo evakuisano i otpremljeno za partizanske bolnice. Narod je sve to svojim zapregama izvlačio i vozio na odre- đeno mjesto. Imao sam zadatak da obezbjedim otpremu ovog plijena. Međutim, desilo se nešto što nas je zadivilo. Niko nije ni pokušao da uzme makar ni najmašu količinu. Vladalo je zajedničko ubjeđenje da namirnicama kao što je šećer, brašno, so, kojih nije bilo, najprije treba snadjeti ranjenike u bolnicama. Iza toga je dolazila vojska, a narod je sam sebe stavljao na posljednje mjesto. Takav je bio narod Kozare.

Sve do marta trajale su pripreme brigade za odlučujuće pokrete u završnim operacijama. Uspjeli smo da dotle stvarno osposobimo brigadu kao pokretnu operativnu jedinicu koja je bila sposobna da svuda, u svako vrijeme i u svim prilikama, prihvati i uspješno izvrši postavljeni zadatak.

Oko 20. aprila 1945. dobili smo naređenje od štaba divizije da krenemo prema Bosanskoj Gradiški. U naređešu je stajalo da ćemo naknadno dobiti detaljna obavješteša i zadatak brigade. Koliko se sjećam, bilo je rečeno da će druge jedinice prihvatiti naše dotadašše položaje prema neprijateljskim garnizonima. Trebalo je krenuti usi- ljenim maršem.

Brigada je tada imala četiri bataljona, sa svim pri- štapskim jedinicama i artiljerijski divizion. Bile su tri baterije minobacača 82 mm. Imali smo i jedan protivten- kovski top u 4. bateriji, ali bez dovoljno municije, pa je predstavljao opterećenje. Predviđeno je da ove jedinice budu motorizovane, ali, u nedostatku motorizacije, sve smo to obavljali konjskom vučom. Nismo mogli da se krećemo tvrdim

558»

putevima, pa nam je to otežavalo pokret. Išli smo najkra- ćim putem jer je trebalo na vrijeme stići do Gornjih Pod- gradaca.

U jednoj bateriji nalazile su se i četiri protivtenkovske puške koje su imale veoma dugačke cijevi. Ni za njih nismo imali dovoljno municije, možda na svaku po četiri- -pet metaka. Morali smo to čuvati i štedjeti za najnuž- niju upotrebu.

Po dolasku u Gornje Podgradce, 21. aprila, dobili smo bliži zadatak — napad na Bosansku Gradišku. Pravac dejstva, odnosno, sektor napada naše brigade, zahvatao je rejon komunikacije Bosanska Gradiška — Baša Luka, uključu- jući cestu na našem desnom krilu i lijevo sve do desne obale Save. Osnovni zadatak je bio da se što prije probi- jemo do pontonskog mosta na Savi jer je služio neprijatelj - skim snagama za evakuaciju snaga koje su pristizale u taj garnizon.

U isto vrijeme snage 15. krajiške brigade napadale su Banju Luku i uporišta na komunikaciji Baša Luka — Bo- sanska Gradiška. Jedinice 13. krajiške brigade, u sadej- stvu sa nama, napadale su garnizon u Bosanskoj Gradiški sa desne strane komunikacije Bosanska Gradiška — Banja Luka.

Prelaz rijeke Gline kod Pokupskog jedinica 39. divizije

(proljeće 1945. godine)

559»

Pored jakih neprijateljskih utvrđenja i garnizona od oko 1.300 vojnika u Bosanskoj Gradiški, na prostor Lijevča polja pristigle su prilično jake snage crnogorskih četnika. Mnogi su bili i sa porodicama. Tražili su prolaz kroz Bo- sansku Gradišku i preko pontonskog mosta da bi nastavili prema Zagrebu. Bilo je i šemačkih snaga koje su isto to koristile.

Među neprijateljskim vojnicima počela je panika i gu- blješe morala. Komanda garnizona u Bosanskoj Gradiški nije se slagala s tim da ove snage pređu Savu i ostave ih da se sami bore. Zbog toga je došlo do nesuglasica i trvenja između Garnizona i jedinica koje su se povlačile.

Naša komanda je znala da je pontonski most na Savi usko grlo koje ne mogu proći sve neprijateljske snage koje planiraju povlačenje. Zato je i u napadu na garnizon, prven- stveni zadatak bio da se čim prije dođe do pontonskog mosta i da se preduzmu mjere da se razori. Preporučeno je da se polije benzinom i zapali. Ovim smo namjeravali spriječiti neprijateljske snage da se izvuku preko mosta i ujedno na- šim snagama stvoriti bolje uslove da ih likvidiraju. Za- datak je bio da ih likvidiramo, a ne da ih potisnemo iz garnizona.

Obavještajni oficir 39. divizije, Jaša Rajter, koji je donedavno bio komesar naše brigade, uspio je preko ile- galnih kanala i saradnika među domobranskim oficirima da dobije znake raspoznavaša — odziv i lozinku. Prema dogovoru, saradnici NOP-a među domobranima praktično su nas trebali bez borbe uvesti u Bosansku Gradišku.

Za artiljerijsku podršku našoj brigadi dodijeljen je divizion, sa komandirom baterije Fehimom Čauševićem, koga sam ranije upoznao na vojnostručnom kursu u Prijedoru kao nastavnika artiljerca.

Predviđeno je bilo da se na kilometar i po do dva od kanala koji se nalazio pred Bosanskom Gradiškom, razvedu naši bataljoni na svoje pravce napada. Jedan bataljon je dobio zadatak da se spusti do desne obale Save i nizvodno uđe u grad, do pontonskog mosta. Bila je to uloga 2. bataljona, sa kojim je pošao i Trivo Pralica, zamjenik komandanta, i pomoćnik komesara brigade Izudin Čaušević. Po- red zadatka za uništeše pontonskog mosta, ovaj bataljon bi poslužio i za unošenje pometnje u neprijateljsku odbranu i sadejstvovao bi našim bataljonima koji su napadali spoljnu odbranu grada.

Ovaj bataljon je krenuo na zadatak nešto prije ostalih, On je imao i duži put do mjesta odakle je krenuo u napad.

560»

Inače, sve jedinice su imale zadatak da istovremeno napadaju. Napad je bio predviđen za 22 časa.

Za sve jedinice bila je određena tačka razvođenja, a krenuli smo glavnom komunikacijom od Gornjih Podgradaca, pošto smo imali obavještenja da vani nema neprijateljskih snaga. Stigli smo na mjesto razvođenja. Čak su neke jedinice, mislim 3. bataljon, počele da se kreću na svoj pravac, ali je u isto vrijeme na nas otvorena jaka vatra iz teških mitraljeza. Kasnije smo ustanovili da nas je tuklo deset do petnaest mitraljeza.

U ovoj našoj koloni koja se kretala prema mjestu razvo- đenja jedinica nalazio se i dio artiljerijskog diviziona koji je imao zadatak da zauzme odgovarajući položaj i da nam pruži podršku u napadu. Međutim, pošto su mitraljezi otvorili strašnu vatru po nama, tu su prosto poko- šena tovarna i vučna grla diviziona. Poginuo je i komandir baterije Čaušević koji se nalazio na čelu svoje jedinice. Poginulo je ili ranjeno više boraca iz naših bataljona. Nastala je prilično kritična situacija, jer nas je neprijatelj snažnom mitraljeskom vatrom iznenadio, pa je bilo i nesnalaženja. Tu su starješine morale brzo reagovati, zau- staviti borce i vraćati ih, određivati im mjesta u borbenom poretku i slično. Pošto sam se zatekao na tome mjestu, bacio sam se lijevo i pokušao da smirujem borce, da ih upo- zoravam da legnu, da prate odakle neprijatelj tuče.

Ubrzo smo se sredili i počeli borbu. Istina, ne po predviđenom planu i vremenu, već mnogo ranije. Trebalo je da dođemo do nasipa bez borbe. Međutim, prihvatili smo borbu prije i ona je trajala do jutra.

Još u toku pokreta prema Bosanskoj Gradiški, znali smo da se borba vodi za Banju Luku, ali nismo znali kakvo je stanje i dokle se uspjelo na tom sektoru. U međuvremenu su ustaške jedinice, koje su po našim podacima brojale oko 1.500 ljudi, uspjele da se probiju iz Baše Luke i stignu do Bosanske Gradiške. Namjera im je bila da prođu kroz garnizon, ali je tu došlo do nesuglasica između garnizonskih i pridošlih snaga neprijatelja koje su se privremeno raz- mjestile pred spoljnom odbranom garnizona, u nekoliko su- sjednih kuća i okolini.

Vjerovatno poučeni iskustvom iz nedavnih borbi, i ovdje su se dobro obezbjedili, postavili straže, a istovremeno pripremili i za eventualnu odbranu, ostavljajući oružje na tako podesna mjesta, odakle su uspješno mogla da dejstvuju. Tako su nam pripremili iznenađenje i otvorili Jaku mitraljesku vatru još dok smo bili u pokretu prema mjestu rasporeda jedinica.

26 Kozara VI 561

Iako je borba bila teška, ipak smo uspjeli da razbi- jemo ove snage neprijatelja. I tek ujutro smo se našli na polaznim položajima, odakle je trebalo oko 22 časa krenuti u napad. U međuvremenu je uslijedilo naređenje da ne napadamo po danu, već da se sačeka veče, ali je i to uskoro izmiješeno i saopšteno nam da nas smjenjuje 28. divizija. Vidio sam, kada su komandiri predavali jedni drugima po- ložaje, da imaju teško naoružanje. Već su imali sovjetsko naoružanje, minobacače 120 mm, i ostalo. Došao sam u kon-

Borci 20. krajiške brigade na Jelačić placu u tek oslobođenom Zagrebu (8. maj 1945. godine)

takt sa nekim od rukovodilaca ove jedinice. Rekli su mi da su

učestvovali u oslobađanju Beograda, zatim da su bili na sremskom frontu, gdje su dobili sovjetsko naoružanje.

Naša brigada se povukla od Bosanske Gradiške. Treći i 4. bataljon koji su napadali frontalno, pošto su ih neprijateljske snage dočekale još u toku pokreta, nisu uspjeli da izvrše zadatke. Međutim, 2. bataljon se probio nizvodno i ušao u grad. U gradu se zadržao sve do ranih jutarnjih časova, vodeći borbu, a pošto je ocijenio da drugi bataljoni ne pristižu i da vode borbu izvan utvrđeša, odlučeno je da se povuče iz grada.

562»

Osnovni zadatak bataljona je izvršen. Pontonski most je onesposobljen. Tako je onemogućeno izvlačenje jačih neprijateljskih snaga koje su imale zadatak da se ovim pravcem izvuku i nastave dalje povlačenje.

Izvlačeći se od Bosanske Gradiške, brigada je krenula prema Sani, odnosno, Svodni, gdje je rečeno da ćemo dobiti pobliži zadatak. Kada smo stigli na određeno mjesto, saop- šteno nam je da se prebacimo preko Sane, a zatim da idemo dalje prema Uni, uzvodno sedam do deset kilometara, da je forsiramo i prebacimo se na drugu stranu. Na mjestu gdje je brigada trebalo da se prebaci preko Une nije bilo nase- ljenog mjesta. Međutim, ovdje je neprijatelj ranije imao utvrđenje i tu je bilo i minsko polje. Kada sam pošao prema Uni da bih osmotrio kakva je obala i gdje se može najlakše prići, zapeo sam za nešto, ali ne tako snažno. Ispostavilo se da se ovdje u visokoj travi nalazila zamaskirana nagazna mina, pa smo zaključili da tu postoji minsko polje. Naši mineri su uspjeli da prilaze Uni razminiraju. Jedinice su krenule i stigle na Unu. Prilaza nije bilo. Obala je bila vrlo visoka, usječena, a dostizala je i do nekoliko metara. Una, inače brza rijeka, ovog proljeća bila je na- došla, pa je prelaženje bilo otežano.

Sa prethodnicom brigade bio sam upućen da osmotrim teren i izvršim potrebne pripreme. Našao sam se pred veoma odgovornim i teškim zadatkom. Razmišljao sam šta da radim. Uputili smo patrolu uzvodno kako bi pokušala pronaći neki čamac, da bismo makar nešto obezbjedili za prelaz. I stvarno, nakon izvjesnog vremena patrola je stigla sa jednim čamcem, ali veoma malog kapaciteta. U šega je moglo da stane najviše pet-šest boraca.

U međuvremenu, dok su mineri razminirali minsko polje i preduzimane druge mjere oko priprema za prebaci- vaše preko Une, neko je obavjestio da se tu, u blizini, nalaze napušteni neprijateljski bunkeri. Koliko se sje- ćam, bilo je desetak ovakvih betonskih bunkera. Izgledalo je da je tu svojevremeno bila utvrđena tačka neprijatelja. Jedan borac je obavjestio da se u bunkerima nalaze ogromni kolutovi, oko hiljadu kilograma, pocinkovane žice, de- bljine oko 3 mm.

Pošto je sve bilo hitno, jer je brigada trebalo po prelasku na drugu stranu Une da napada garnizon u Bosanskom Novom, a istovremeno i Dvor na Uni, trebalo je stvoriti uslove za brzo prebacivaše jedinica preko rijeke. Tu, u blizini željezničke pruge, nalazili su se telefonsko-te- legrafski stubovi, a bilo je i nekih benzinskih bačvi u napuštenim bunkerima. Pored Une, uz obalu, bile su stare

36* 563

velike vrbe, kako sa naše tako i sa suprotne strane rijeke. Došli smo na ideju da se ovdje improvizuje skela. Ali ra- spoloživim materijalom, naročito sa malim brojem buradi, nije bilo moguće napraviti skelu. Upućena je jedna četa boraca uzvodno, lijevo, u jedno selo, da potraži što više buradi. Naređeno je da se od žice plete uže. Zamisao je bila da se ovako opletena žica prebaci na drugu stranu rijeke i veže za vrbe. Takođe od žice, ispleli smo alku koju smo stavili na žicu preko rijeke i vezali je za skelu, tako da klizi po zategnutoj žici. S obe strane skele opet smo vezivali žicu, a zatim smo u jednom čamcu prebacivali grupe boraca na drugu stranu. Oni su imali zadatak da vuku skelu na drugu stranu, a zatim bi druga grupa boraca na isti način vraćala skelu radi utovara novih boraca.

Ovako napravljenu skelu, povezujući telegrafsko-telefonske stubove i postavljajući ispod ših bačve, upotrije- bili smo za prebacivanje preko Une. Već u popodnevnim ča- sovima kompletan 2. bataljon, pod komandom Rajka Gavrilo- vića, bio je prebačen preko rijeke. Dobio sam zadatak da i ja pođem sa ovim bataljonom. Pošto nismo poznavali teren, angažovali smo vodiča. Prethodno smo se povezali sa odbornicima i saradnicima u jednom selu i interesovali se o rasporedu neprijateljskih snaga na ovom pravcu. Bataljon je uspio da blagovremeno stigne i da negdje oko ponoći stupi u borbu, dok su ostali nastavili prebacivaše i sa malim zakaššešem ipak uspjeli da počnu sa borbom na pravcu napada bataljona.

Borbe oko Bosanskog Novog i Dvora na Uni trajale su dva-tri dana, jer su neprijateljske snage na ovom sektoru pružale žilav otpor.

Dok smo se zadržali na ovome sektoru, poslije oslobo- đeša Bosanskog Novog i Dvora na Uni, došla je jedna dele- gacija predstavnika sa Kozare, jer nas je smatrala svojom Brigadom, sa pritužbama na postupak nekih srbijanskih jedinica prema stanovništvu. Naime, pričali su da su ih ove jedinice tretirale, prosto rečeno, kao bandu. One nisu zna- le da se radi o kozaračkom području, gdje je narod masovno bio vezan za narodnooslobodilačku borbu i u šoj učestvo- vao. Naime, ove jedinice, prilikom prodora prema Dobrljinu i dalje prema Dvoru na Uni, oduzimale su narodu ovce i D R U g u stoku i tjerale je na minska polja da bi tako akti- virali mine. Jedna od ovih jedinica forsirala je Unu iz- među Dobrljina i Bosanskog Novog i tu pretrpjela velike gubitke. Pričalo se da je imala oko 200 što mrtvih što ranjenih. Desilo se to pod vrlo nepovoljnim uslovima forsiranja Une po danu. Neprijatelj je to osjetio i iz utvrđenja

564»

sa druge strane nanio ovoj jedinici znatne gubitke. U to vrijeme neprijatelj je negdje oko Divuše imao artiljeriju sa dobro proučenim terenom i snimljenim ciljevima, pa je veoma uspješno dejstvovao dok je srbijanska jedinica forsirala Unu.

Dobio sam zadatak od komandanta brigade Mihajla Ga- čića da odem u ovu jedinicu i obavjestim o tome o kakvom se narodu radi, ne samo na sektoru područja Kozare, već i na drugoj strani Une, na sektoru Banije. I jedan i drugi narod bio je masovno uz narodnooslobodilački pokret, o čemu je trebalo da upoznam drugove u štabu jedinice.

Nakon žestokih borbi uspjeli smo razbiti otpor neprijatelja u Bosanskom Novom i okolini. Odavdje smo produ- žili prema Bosansokj Kostajnici i učestvovali u šenom oslobađašu. Zatim smo krenuli prema Zagrebu i Sloveniji.

Ivan MESITh

565»

U BORBAMA ZA OSLOBOĐENjE BOSANSKE GRADIŠKE I BOSANSKOG NOVOG

Bila je druga polovina aprila 1945. Krenuo sam sa 2. bataljonom iz Čađavice prema Kozari, u sastav brigade.

Na putu prema Kozari, u Čelopeku, susrela nas je kulturna ekipa naše 39. divizije koja je iz Kozarca krenula u Podgrmeč, da borcima ovog bataljona i narodu daje pri- redbe. Susret je bio na prelazu preko Japre. Kulturna ekipa je bila raspjevana, u mladalačkom zanosu, sa dosta veoma zgodnih djevojaka. Oni nisu znali za naredbu za pokret bataljona, pa su se iznenadili i sa nama se vratili na Kozaru. Teško smo se prebacili preko Sane. Skela je bila mala, pa je naše prebacivaše bilo sporo. Već kada je svašivalo kretali smo se prema Pastirevu, dok su se ostali bataljoni, sa štabom brigade, nalazili u pokretu prema Bosanskoj Gra- diški. Vrijeme je bilo ograničeno, tako da se nije mogao čekati i naš 2. bataljon.

Bilo je predviđeno da garnizon u Bosanskoj Gradiški napadaju 2, 3. i 4. bataljon, dok je 1. bataljon ostavljen da štiti slobodni teritorij Kozare od eventualnog ispada iz Bosanske Dubice.

Naš 2. bataljon pristigao je kolonu brigade negdje u Bjelajcima, ispod Kozare. Bili su jutarši časovi, sa poznatom aprilskom rosom, koja je nakvasila pusta sela ispod Kozare. Stigao sam komandanta brigade Mihaila Gačića i onako, jašući na košima izljubili smo se, po starom partizanskom običaju. Izmiješali smo mišljenja o predstoje- ćem zadatku i odluci štaba brigade da u napad na Bosansku Gradišku krenu tri bataljona, a da se jedan zadrži prema Bosanskoj Dubici.

Stigli smo do Gorših Podgradaca. Tu smo primili zadatak o pravcu napada naše brigade na garnizon u Bosan- skoj Gradiški. Početak napada određen je za 21 čas.

Obavješteni smo da je oko garnizona izgrađen sistem odbrane sa bodljikavom žicom i bunkerima i da je jednim dijelom vezan sa spoljnom odbranom i jakim utvrđešima na

566»

ulazima od Banje Luke i Vrbaške. Bili smo obavješteni da se u garnizonu nalazi nekoliko stotina neprij ateljskih vojnika, ustaša i domobrana i nešto žandarmerije i mi- licije.

U međuvremenu, dok smo prilazili Bosanskoj Gradiški, jake neprijateljske snage povukle su se iz Baše Luke prema Bosanskoj Gradiški. One se nisu mogle razmjestiti u garnizonu, niti u toku noći preći preko pontonskog mosta na Savi, pa su se privremeno zaustavile pred Bosanskom Gra- diškom, u selima prema Kozari, koja smo smatrali slobodnim područjem.

Naša brigada napadala je sa zapada, na prostoru od obale Save do komunikacije Bosanska Gradiška — Baša Luka, a sa istočne strane napadala je 13. krajiška brigada koja je zatvarala obruč oko garnizona desnim krilom sve do Save.

Drugi bataljon, na lijevom krilu rasporeda brigade, imao je zadatak da se probije u centar grada, čim prije stigne do mosta na Savi i onesposobi ga. Ostala dva bataljona, 3. i 4., napadali su od Vrbaške i desno od komunikacije Bosanska Gradiška — Banja Luka.

Kada su bataljoni primili zadatke, krenuli su na od- ređena mjesta i otpočeli napad koji je bio predviđen za 21 čas. Međutim, u toku pokreta desilo se nešto nepredvi- đeno. Umjesto da se neopaženo, kako smo to inače uobiča- vali u napadima na naseljena mjesta, privučemo, mi smo se već u toku pokreta susreli sa neprijateljskim snagama koje su odsupale od Banje Luke. Već negdje oko 20 časova neprijatelj je otvorio vatru na bataljone koji su se kretali u kolonama. Pristigle su neprijateljske snage, isturile su jaka spoljna obezbjeđenja koja su otkrila pokrete naših kolona i otvorila vatru.

Na pravcu pokreta našeg 2. bataljona nije bilo nepred- viđenih neprijateljskih snaga, pa je tako napad blagovremeno počeo. Međutim, naš 3. i 4. bataljon sa artiljerijskim divizionom 39. divizije, koji nam je bio pridodat, i sa šta- bom brigade, prosto su nabasali na neprijatelja. Umjesto da napadamo u 21 čas, kako je bilo planirano, mi smo u 20 ča- sova dočekani jakom vatrom. Bataljoni su se iz pokreta raz- vijali u borbeni poredak i produžili napad koji je izbio spontano i iznenadno što je negativno uticalo na dalji tok borbe.

Naš 4. bataljon bio je zaustavljen na kilometar-dva pred neprijateljskom odbranom i bodljikavom žicom. Tada je odlučeno da se u borbu uvede izviđačka četa koja je bila

567»

svježa, a inače dobro naoružana. Komandir joj je bio Du- šan Grahovac, a politički komesar Dušan Stakić.

Izviđačka četa dobila je zadatak da se privuče i likvidira neprijatelja u grupi kuća pred izmorenim 4. bataljonom koji je nekoliko časova proveo u neprekidnoj borbi iz pokreta i koga su tukli minobacači i artiljerija iz Sta- re i Bosanske Gradiške. Neprijateljska artiljerija je raz- bila naš divizion koji nam je bio pridodat. Trebalo je vremena da se divizion sredi i stupi u dejstvo.

Juriš izviđačke čete i drugih snaga je uspio i već oko 23 časa uspjeli smo da potisnemo neprijateljske snage i iz- bijemo na kanal. Štab brigade se nalazio na spoju između 3. i 4. bataljona i pratio tok dejstva. Bili smo ostali bez radio-stanice koja se nalazila u koloni sa artiljerijskim divizionom. Trebalo je da obavjestimo štab divizije o na- staloj situaciji. Vratio sam se i pronašao radio-stanicu, pa smo obavjestili štab divizije o stanju na pravcu našeg napada.

U međuvremenu naš 3. bataljon, idući na svoj zadatak prema komunikaciji Banja Luka — Bosanska Gradiška, gdje je trebalo da se spoji sa dijelovima 13. krajiške brigade, takođe je naišao na jake snage neprijatelja. Tako su se oba naša bataljona borili natčovječanskom snagom. Iako su bili iznenađeni, uspjeli su da se razviju i krenu na juriš. Tu se komandni kadar vrlo brzo snalazio i služio ličnim primjerom. Jedan od svijetlih primjera bio je i Milan Tanjga, pomoćnik političkog komesara 3. bataljona, koji je u tom jurišu poginuo. Ovaj istaknuti borac i rukovodilac već je nekoliko puta bio ranjavan i zbog toga povučen na rad u pozadinu, odakle je ponovo krenuo u borbenu jedinicu. Skoro na pragu slobode, 22. aprila 1945. izgubio je život. Žalio ga je čitav bataljon, u kome je bio samo nekoliko mjeseci. Kao izvanredan drug i čovjek, komunista i organizator slu- žio je primjerom kako treba raditi i boriti se. Čini mi se, kada razmišljam o šemu, da ga je služeše ličnim primjerom i odvelo u smrt, odnosno, da je do kraja ostao dosljedan sebi. Pao je služeći ličnim primjerom i predvodeći bataljon u silovit juriš protiv mnogobrojnijeg neprijatelja.

Dok su se ova naša dva bataljona tukla na prilazima garnizonu, 2. bataljon je uspio da razbije neprijateljsku odbranu na pravcu svoga napada, da pokida bodljikavu žicu, likvidira bunkere i tako uđe u centar grada. Možda je tome doprinijelo i to što je neprijatelj u garnizonu usmjerio vatru prema pravcu odakle smo napadali, ne očekujući napad oko Save, gdje je upravo 2. bataljon probio spoljnu odbranu i prodro do centra grada. Samo na tom pravcu plan napada je

568»

izveden kao što je bio i predviđen, ali to je u isto vrijeme ovaj bataljon dovelo u tešku situaciju. Prodro je u grad već oko deset časova naveče i zadržao se do sutradan izjutra. Izvršavajući dio svoga zadatka, čekao je da se spoji sa ostalim bataljonima, ne znajući za neočekivane neprijateljske snage pred Bosanskom Gradiškom koje su se sukobile sa 3. i 4. bataljonom naše brigade. Čak nisu ni pretpostavljali da naši bataljoni neće uspjeti da prodru u grad. Ba- taljonu je bio osnovni zadatak da prodre u grad, izbije do mosta na Savi, onesposobi ga i spriječi odstupanje neprijatelja preko Save.

U izvršešu ovoga veoma teškog zadatka bataljon je naišao na jak otpor u gradu koji je pružao daleko mnogo- brojniji neprijatelj, čije su snage prosto preplavile Bo- sansku Gradišku. Došlo je do ogorčene borbe prsa u prsa. U prilog našim snagama išlo je potpuno iznenađeše koje je stvorilo veliku pometnju među neprijateljskim jedinicama u gradu. Neprijatelju su naneseni veliki gubici. De- šavalo se da su grupe neprijateljskih vojnika sa spoljne odbrane dolazile u grad po municiju i upadale među borce 2. bataljona, koji ih je likvidirao.

Neprijateljska komanda bila je svjesna čišenice da ne smije izgubiti most preko Save, jer je to bio jedini pravac za odstupnicu. Pošto je naš 2. bataljon uspio da u toku noći spriječi prelaz preko Save, nastao je pravi metež i krklja- nac kod neprijateljskih snaga u Bosanskoj Gradiški. Pri- tisak je bio utoliko veći što su 13. i 15. brigada gonile neprijatelja na komunikaciji Baša Luka — Bosanska Gra- diška i uništavale uporišta na tom pravcu. Ako bi se uporedio brojni odnos naših i neprijateljskih snaga koje su se našle na ovom sektoru prema Bosanskoj Gradiški i u garnizonu, vjerovatno bi bio više od 4 : 1 u korist neprijatelja, jer je odstupanje garnizona iz Banje Luke znatno izmijenilo situaciju. Međutim, položaj neprijateljskih snaga, povlačenje i neorganizovanost, poremetili su koman- dovanje i sistem sadejstva među jedinicama. I relativno mali prostor nije omogućavao jedinicama da se razviju.

U ranim jutarnjim časovima 2. bataljon, kada je ocijenio da nema vatrene veze sa svojim desnim susjedima, počeo je izvlačenje iz grada. Sa šim su se nalazili zamjenik komandanta Trivo Pralica i pomoćnik političkog komesara brigade Izudin Čaušević. Bataljon je, s obzirom na situaciju u kojoj se našao, imao vrlo malo gubitaka jednog mrtvog i tri ranjena. Teško je ranjen jedan zamjenik komandira čete, veoma hrabar borac, koji se i u toj akciji istakao, čije ime, nažalost, nisam zapamtio. Možda je to rijedak pri-

569»

mjer u borbi da se jedinica nađe u takvom položaju, da se cijelu noć tuče sa daleko jačim snagama i da izađe sa tako malo gubitaka. Usto, bataljon je uspio da iz tog osinjaka iz- nese ranjenike. Kada su odlučili da se povuku, nemilosrdno su se obračunavali sa neprijateljem koji je vršio na njih pritisak u namjeri da ih opkoli.

Mi smo bili dospjeli blizu žice, ali nismo mogli dalje. Povukli smo se. U toku povlačenja posmatrao sam teren odakle smo uveče krenuli. Na sve strane ležali su mrtvi neprijateljski vojnici. Pali su tu mnogi, pretežno pripadnici ustaško-legionarskih jedinica sa njemačkom uni- formom i ustaškom oznakom, uglavnom mladići od osamnaest do devetnaest godina. Samo naša brigada izbacila je iz stroja 408 neprijateljskih vojnika, od čega 355 poginulih i 53 zarobljena. Mi smo imali 16 poginulih i 61 rašenog. Poginuli su i Fehim Čaušević zastavnik, komandir baterije artiljerijskog diviziona, Safet Brkić vodnik 3. čete 4. bataljona, Sulejman Jusufagić desetar, Safet Ibrahim- begović desetar u 3. četi 3. bataljona i Dušan Švraka desetar u istom bataljonu.

Tu je ranjen i Gojko Zgonjanin Kraljević, zamjenik komandanta 4. bataljona, jedan među prvim Kozarčanima sa kojim sam se upoznao po dolasku na Kozaru. Bio sam sa njim u veoma dobrim odnosima. Nekoliko puta smo se u toku noćne borbe susretali i odnosili se jedan prema drugom onako kako je situacija zahtjevala. Bilo je i strogosti, vike, razgovora. U jednom jurišu, negdje oko 23 časa, u nekom dvorištu rašen je Gojko. Susreo sam se tu sa Rajkom Vrančićem i Vesom Borojevićem koji su bili jako uzbuđeni. Suze su im tekle. Rekoše mi da je Kraljević teško ranjen. Prišao sam mu kada je ležao na nosilima i javio mu se, interesujući se šta mu je. Iako teško rašen, Kraljević se podigao na noge, zagrlio me, rekavši: „Komesaru, gotovo je sa mnom." Poku- šao sam da ga umirim. Dok me Kraljević držao oko vrata, Rajko Vrančić mi je prišao i šapnuo da je on teško rašen od bacačke mine između nogu. Bilo je više rana, ali je ipak bilo nade, jer geleri nisu povrijedili vitalne organe, pa je jedini način da mu se život spasi bio u brzoj ljekarskoj intervenciji. Dugo se poslije toga liječio od zadobije- nih rana.

Sutradan, oko 11 časova, dobili smo naređeše da se po- vlačimo. Bilo je nezgodno povlačiti se preko čistog i rav- nog terena, a iz neposrednog dodira sa neprijateljem, koji nas je i dalje tukao artiljerijskom vatrom iz Gradiške. Na- ređenje za povlačenje odnosilo se i na ostale jedinice naše 39. divizije, na 13. krajišku brigadu, koja je desno od nas

570»

napadala Bosansku Gradišku, kao i na 15. krajišku, koja je napadala uporišta u Gornjoj i Donjoj Topoli i Turskim Dubravama.

Naše položaje prema garnizonu u Bosanskoj Gradiški preuzela je 28. slavonska divizija. Bilo je to u vrijeme nastupaša i velike koncentracije naših snaga, pa su se planovi često mijenjali. Prema tome, mi smo se zadržali na Bosanskoj Gradiški, a trebalo je da idemo na neprijateljski garnizon u Bosanskom Novom. U isto vrijeme nastu- pale su naše jake snage preko Vrbasa, iz centralne Bosne, koje su od nas preuzimale položaje prema Bosanskoj Gra- diški.

Sve jedinice 39. divizije krenule su sa sektora Lijev- ča i od Bosanske Gradiške prema Bosanskom Novom i Bo- sanskoj Kostajnici. Mi smo u toku pokreta kroz Knešpolje pokrenuli i naš 1. bataljon koji se nalazio na sektoru prema Bosanskoj Dubici. Taj položaj preuzela je neka od srbijanskih jedinica.

Još prilikom polaska brigade u napad na Bosansku Gra- dišku pripremili smo borce ne samo za ovaj napad, nego i za završne operacije. Sjećam se da smo postrojili brigadu kod mosta u Vrbaškoj, održali govor borcima i u duhu za- ključaka sa sastanka divizijskog komiteta u Prijedoru pripremili je za nastupajuće događaje. Ove pripreme su, zbog brzine operacijskih zahvata, važile i za napad na Bosanski Novi, kao i za daljše naše operacije. Borci su bili tužni, prosto suznih očiju, jer su napuštali sektor prema Bosan- skoj Gradiški. Žalil i su što nisu dovršili borbe za oslobađaše Bosanske Gradiške, u kojoj su mnogi imali ro- đaka ili prijatelja.

Putovali smo kroz divna potkozarska sela cio dan. Očekivali smo da 20. krajiška napadne garnizon u Bosan- skom Novom sa kozaračke strane. To je za borce naše brigade bilo poznato područje. Tu su se oni često sukobljavali sa neprijateljem.

Međutim, prema planu divizije, 13. krajiška brigada napadala je sa kozarskog područja, a 15. brigada je imala zadatak da napada Bosanski Novi sa sektora Podgrmeča. Za- datak naše 20. krajiške bio je da se prebaci preko Une i napadne Bosanski Novi i Dvor na Uni, sa banijske strane.

Za početak napada određen je 27. april 1945. godine u 24 časa.

Brigada se našla pred veoma teškim zadatkom. Trebalo je preći Unu, a jedinica nije imala potrebnih sredstava, gumenih čamaca ili slično za forsiraše rijeke. Ovo je bilo utoliko teže što je brigada imala bataljone, artiljerijski

571»

divizion i ostale jedinice, za koje je trebalo obezbjediti uslove za prelazak preko nabujale Une. Čak i pod normal- nim uslovima i kod dobre organizacije i opreme, za ovakvu jedinicu trebalo bi dosta vremena da bi se prebacila preko rijeke. Štab brigade je došao do zaključka Da je najbolje napraviti skelu. Trebalo je naći materijal za to. Stupili smo u vezu sa odbornicima u Čađavici, Rujiškoj i drugim selima pored Une, gdje je postojala i dobra organizacija omladine i partijska organizacija. Rušili smo napuštene zgrade, uglavnom pojate, štale i štagljeve i tako pribav- ljali materijal. Taj materijal, pretežno od hrastovine i bukovine, pokazao se nepraktičnim, pa smo porušili telefonske stubove pored željezničke pruge i od svega toga na- pravili skelu. Povezali smo ove stubove žicom. Sve je bilo gotovo negdje oko 15 časova. Skelu smo prevlačili pomoću jake žice. Opteretili bismo skelu koliko je bilo moguće, a zatim su je borci koji su bili na drugoj strani rijeke, vukli na lijevu obalu. Poslije toga, na istom principu, vukli smo praznu skelu nazad. Poteškoću nam je činilo to što je skela bila malog kapaciteta i što su se koši pla- šili i skakali u vodu. Trebalo je sve to obaviti do odre- đenog vremena i početi napad na Bosanski Novi.

Čim smo uspjeli da prebacimo jedan bataljon, mislim da je to bio Prvi, uputili smo ga na zadatak. Stigao je da na vrijeme napadne Lebrenicu, iznad Dvora na Uni.

Bilo je vrlo važno da stignemo na vrijeme i počnemo napad ili se makar oglasimo i javimo ostalim našim snagama 13. i 15. brigadi koje su napadale Bosanski Novi sa bosanske strane. Kasnije, u toku napada, uvodili smo u borbu ostale bataljone, onako kako su pristizali poslije prebaci- vaša preko Une. I pored nepredviđenih teškoća, uspjeli smo da zadatak na zadovoljavajući način izvršimo.

I u napadu na Bosanski Novi desilo se nešto slično kao i u napadu na Bosansku Gradišku. Jače neprijateljske snage napustile su tih dana Bihać, Bosansku Krupu i druga uporišta i prebacile se prema Bosanskom Novom, odlu- čivši da ga, kao važnu isturenu otpornu tačku na desnom boku svojih snaga koje su se povlačile sa Sremskog fronta prema Zagrebu, čvrsto brane.

Borbe za Bosanski Novi i Dvor na Uni trajale su oko tri dana. Tu je bilo veoma mnogo žrtava. Druge noći, kada smo pošli u napad, u jednom jurišu izbačene su nam iz stroja sve četiri komande četa iz 2. bataljona. Poginulo je ili rašeno više boraca. Tu je kontuzovan komandir pra- teće čete, Ljuban Kotaran. Poginuli su ili rašeni Gojko Sabljić komesar čete, Stjepan Rapajić zamjenik komandira

572»

čete, Boro Kalečević, Žarko Stojaković, Halid Zarić, komandiri vodova i drugi čijih se imena ne sjećam.

To je bila karakteristika čitavog ovog našeg pokreta, u kome je komandni kadar koji je trebalo sačuvati, u ovim posljednjim jurišima na neprijatelja bio osnovni nosilac izvršavaša najtežih zadataka. Tako je bilo u svim bataljonima. Komandni kadar je i u posljednjim jurišima htio da služi primjerom.

Naš 1. bataljon napadao je Lebrenicu, isturenu kotu iznad Dvora na Uni koja je sa banijske strane bila ogoljena i teško pristupačna. Sa druge strane bila je pošumljena i na samom vrhu neprijatelj se veoma dobro utvrdio. Njegove snage u ovom uporištu, pod dejstvom bombaša 1. bataljona, izbacivane su iz rovova, ali su se u šumi pregrupisale i ponovo na juriš zauzimale svoje linije. Gubljenje ove otpor- ne tačke dovodilo je neprijatelja u tešku situaciju, jer bi time bilo onemogućeno odstupaše čitave grupacije iz Bo- sanskog Novog. Upravo zato je u toku dvadeset četiri časa Lebrenica prelazila i po nekoliko puta iz ruku u ruke. Narod partizanske Banije sakupljao je i donosio hranu na- šim borcima. Htio je da bude neposredan svjedok te nat- čovječanske borbe Kozarčana. Imali smo teškoća da ga spri- ječimo da ide na položaje. Organizovali smo da se narod koji je donosio hranu, dočekuje tamo negdje na Javoršu. Sti- zalo je po nekoliko stotina žena sa darovima i hranom. Sa ovim narodom smo održali zbor. Bio je prisutan i Jaša Rajter, zatim komandant 1. bataljona Stevan Janjetović. Mi smo upravo u to vrijeme imali Lebrenicu u svojim rukama. Naši mitraljezi su dejstvovali na tom pravcu i sprječa- vali ponovne juriše neprijatelja i pokušaje da nas zbaci sa ove kote.

Primjetio sam da je jedan stariji čovjek donio pečeno prase na ražnju. Sa njime je bila grupa dječaka i djevojaka. 'One su bile odraslije i takođe su nosile poklone za borce. To su namijenili našim mitraljescima na Lebrenici. Htje- li su da ih lično obiđu i da im predaju poklone. Kada sam im rekao da se tamo ne može, odgovorio je stariji čovjek da je šegovo prase namijenjeno mitraljescu na Lebrenici i da će mu ga lično predati. Meni je to bilo jako prijatno. Odredio sam da ga prati jedna desetina. Sa njim je pošla grupa dječaka i djevojaka, sa darovima. Popričali su sa borcima i mitraljescima koje su htjeli lično da vide i po- dijelili im poklone. Strahovali smo da neprijatelj ne iz- vrši jači juriš dok su oni gore. Dobro je ipak bilo. Ne- prijatelj je tek nakon njihovog odlaska izvršio snažan ju~

573»

riš i zauzeo još jednom ove rovove, ali bez mnogo žrtava na

našoj strani.

Bilo je pravo zadovoljstvo posmatrati i uživati u takvom borbenom moralu i jedinstvu vojske i naroda. To je mo-- gao da odšeguje samo oslobodilački rat koji je naš narod vodio četiri godine.

U međuvremenu, dok smo se borili na ovom sektoru, pristigle su snage, mislim, 28. slavonske divizije koje su oslobodile Bosansku Gradišku i Bosansku Dubicu i izbile prema Dobrljinu. Imale su zadatak da se prebace na lijevu

Pdžglaz preko razrušenog mosta jednnica 39. divizije kod Dvora na Uni (maj 1945. godine)

obalu Une i da napadaju prema Dvoru na Uni. Umjesto da uspostave vezu sa jednim našim bataljonom koji je kontrolisao sektor prema Divuši i Strugi i dalje prema Uni, ove snage su samoinicijativno forsirale Unu i tu zauzele položaje. Neprijatelj ih je osjetio, izvršio snažan pritisak i nanio im osjetne gubitke. One snage koje su još bile na desnoj obali Une, pružale su podršku jedinici s one strane rijeke. Međutim, sve su one bile izložene ubitačnoj artiljerijskoj i drugoj vatri. Da su ove jedinice neposredno po prelasku Une odmah krenule dalje preko ceste Dvor na Uni — Volinja i povezale sa našom brigadom, ne bi bile

574»

izložene ovakvim gubicima. Tek drugog dana je jedna četa krenula prema nama i probila se preko ceste. Međutim, i ona je tučena našom vatrom zbog nesporazuma i nedovoljne koordinacije. Mi smo tukli neprijateljske snage koje su se povlačile iz Bosanskog Novog, a upravo na tom pravcu pojavila se i ova jedinica iz sastava srpske divizije. Nakon kraće borbe ocijenili smo da se ova probija prema oslobo- đenoj teritoriji Banije, a ne prema Kostajnici i tada smo uspostavili kontakt s njom.

Uskoro smo se sreli sa komandantom ove srpske divizije, Miladinom Ivanovićem.

Posljednjeg dana aprila 1945. oslobodili smo Bosanski Novi i Dvor na Uni. Dio snaga naše brigade kratko je zastao u oslobođenom Dvoru na Uni, dok je drugi dio produ- žio gonjenje neprijatelja prema Kostajnici.

Inače, zadatak naše brigade je bio da ide na Kostaj- nicu. Prije našeg napada na to mjesto artiljerijski divizion tukao je i kraj oko željezničke stanice i prugu Ko- stajnica — Sunja. Tu je neprijatelj imao jače snage i pru- žao žilav otpor. Artiljerija je tukla čitav dan i tek drugi dan neprijatelj se povukao prema Sunji. Borba za oslo- bađanje Kostajnice okončana je predveče 3. maja 1945. Odavde su naše jedinice krenule prema sjeverozapadu, oslobađajući niz sela Banije i Korduna.

Nikola BAJI Th

575»

S V J E D O K

Evo me ponovo u Tukovima kraj Prijedora. U stvari, to više i nije selo, već jedna dugačka ulica na periferiji grada kojom rijetko prolaze automobili, pa se dječaci često po njoj igraju lopte.

U novoj, svježe okrečenoj kućici sa brojem 24, gotovo zaklošenoj visokim georginama i crvenim ružama, živi porodica Miodraga Kecmana. Tu su i sinovi: Mladen koji ima 14, i Mladenko od devet godina. Ova imena nisu rijetka u Potkozarju jer je doktor Mladen Stojanović ovdje još za života postao legenda. Kozara i danas daje svojoj djeci njegovo ime.

Dječaci su, kao dobri učenici, dobili tri velike crve- ne knjige u koje su sabrana kazivanja svjedoka o jednom vremenu i jednoj planini što se zove Kozara. Na prvom praznom listu stoji posvjeta:

„Za uspomenu Mladenu i Mladenku, sinovima Kozare". Ali, mi

nismo danas, ovog jula, došli dječacima u posjetu. Došli smo u

posjetu njihovom ocu, Miodragu Kecmanu. Danas hoćemo da budemo s njim upravo zbog onog što je u jed-

noj od ovih knjiga o njemu zabilježeno.

A evo što su svjedoci o tome zapisali:

„Taj maj pod Kozarom bio je bujan i pun života. Na uranak kod štaba 2. bataljona došlo je četiri hiljade duša. Uređen je i aerodrom u Međuvođu, za prve partizanske avio- ne; odbijen je neprijatelj od Jasenovca, napadnuto uporište u Ravnicama. Oboren je i jedan avion koji je za neprijatelja prenosio osam stotina kilograma soli. U ovoj nestašici so je dobro došla.

Ustaše, domobrani i legionari upali su u Miljakovce i Rakeliće. Dvije čete, jedna Drugog, a jedna Četvrtog bataljona, žestoko su se sukobile s neprijateljem. Borba je trajala više časova. Ubijeno je 30 neprijateljskih vojnika i zapliješeno 12 pušaka, dva teška mitraljeza i dosta

576»

druge opreme. Opljačkane stvari iz sela vraćene su onima čije su i bile.

Naši gubici: dva poginula partizana i pet rašenih. Neprijatelj je tom prilikom zapalio 18 kuća i masa- krirao više žena i djece, čiji broj još

nismo mogli tačno ustanoviti ... "

Tako je pisalo u zvaničnom partizanskom izvještaju o zborovima i akcijama, o napadu neprijatelja na slobodna potkozarska sela, 9. maja 1942. U izvještaju se ne govori ništa posebno o drami jedne porodice.

A evo kako je ona izgledala. Kada su ustaše, toga jutra, upale u Miljakovce, zatekle su u

kući Joše Kecmana samo ših troje: baba-Staku, staricu od 65 godina, 29-godiššu Radojku, majku ovog dječaka i Miodraga koji je tada imao šest godina. Onda, kao da je grom udario u ogšište kuće i sve se smračilo. Ustaše su prvo sjekirama, koje su našli pred kućom, posjekli baba-Staku, dok je Radojka, oduzeta od straha, više za sina Miodraga, nego za sebe, bila prisiljena da sve to gleda. Tada su sasjekli i šu. Na Miodraga, koji je sve to nijemo posmatrao kao da su zaboravili. Međutim, kad je prešao preko dvorišta, jedan ustaša se povratio i sjekirom još krvavom od majčine krvi, na pašu gdje se cijepaju drva, odsjekao Miodragu desnu ruku.

— Neka ne može da puca kad odraste, — rekao je zlo- činac. Ispričali smo ovo, jer Miodrag, jedan od najmlađih ratnih

invalida na Kozari sa članskom kartom Udružeša civilnih žrtava rata pod brojem 75, nerado govori o danu kada je izgubio babu, majku i dio svog djetišstva.

Nemojte nam zato zamjeriti.

Dragoje LUKITh

37 Kozara VI 577

U 3. BATALjONU 20. KRAJIŠKE KOZARSKE BRIGADE

U ljeto 1944. godine formirana je jedna partizanska omladinska

četa od Muslimana iz Kozarca i okoline. Četa je ušla u sastav Timarskog partizanskog odreda i zvala se Kozaračka četa. U prvo vrijeme je djelovala oko Kozarca. okupljajući nove borce, a kada se omasovila uključena je u 8. kraj išku brigadu. Nisam otišao sa ovom četom, pošto sam određen za komesara Timarskog odreda čiji je komandant u to vrijeme bio Luka Guslov. Prije mog dolaska, politički komesar ovog odreda bio je Mirko Predojević.

U to vrijeme, pod kraj jeseni 1944. godine, štab Timar- skog odreda nalazio se u Bistrici, a snage su bile orijentisane prema Ivašskoj, a dijelom i prema Šimićima. Bo- rački sastav odreda bio je uglavnom iz Timara, od Piska- vice, Jelićke, Radosavske i okolnih sela, a uskoro će biti uključen u 20. krajišku kozarsku brigadu koja je formirana u oktobru 1944.

Novembra 1944. pozvan sam u štab 39. divizije koji se u to

vrijeme nalazio u Bronzanom Majdanu. Iako nisam poznavao teren

pošao sam preko Marićke, Jelićke, Radosavske i drugih sela u

pravcu mjesta gdje se nalazio štab divizije. Teren je još bio

nesiguran, pošto su se tuda kretale čet- ničke grupe i patrole.

Stigao sam u štab divizije kasno u noć. Komandant divizije bio

je Vojo Todorović, a politički komesar Vojo Stupar. Tu mi je

saopšteno da sam određen za komesara bataljona u 20. krajiškoj

brigadi i na dužnost treba odmah da krenem. Pošao sam opet na

Kozaru u štab 20. krajiške brigade koji se nalazio u Pruscima.

Komandant je bio Mihajlo Gačić, a politički komesar Jaša

Rajter Luka, zamjenik komandanta Trivo Pralica, a zamjenik

političkog komesara Izudin Čaušević.

578»

Saopšteno mi je da idem za političkog komesara 3. bataljona. Izudin Čaušević mi je rekao da u bataljonu ima dosta novopridošlih boraca.* Među šima je dobar broj Mu- slimana koji su kao pripadnici domobranskih formacija došli u naše jedinice na poziv Vrhovnog komandanta mar- šala Tita. Čini mi se da je rekao kako je iz Bosanskog No- vog izašla jedna kompletna domobranska bojna. U šenom s-astavu je, pored Muslimana, bilo oko 90 pripadnika hrvatske narodnosti. Podvučeno mi je da sa šima treba veoma pa- žljivo raditi i razviti masovnu političku aktivnost kako bi se ovaj borački sastav čim prije pravilno obavjestio o ciljevima naše narodnooslobodilačke borbe i šihovoj ulozi kao pripadnika partizanskih jedinica.

* Politički profil ove brigade najbolje se može sagledati kroz izvještaj njenog komesara iz tog vremena:

„Politički rad u toku ovog mjeseca odvijao se uglavnom po drugoj temi, a zbog velikih promjena u političkim događajima kao i u našem uočavanju pojedinih stvari koje [je1 trebalo detaljnije razra- diti, radilo se van tema postavljenih po programu. Van programa obrađivana su i pitanje NOF- a kao i pitanje federativnog uređenja naše zemlje. O NOF- u naši borci malo su znali, a i ono što su znali nije bilo dovoljno da bi mogli da imaju jasnu sliku o toj organizaciji, da je vide onakvu kako je ona zamišljena i šta ona pred- stavlja. O federativnom uređenju naše zemlje kao o problemu koji je danas najaktuelniji morali smo takođe da se pozabavimo, jer je ono bilo borcima nejasno. Pored te dve teme van političkog programa rađeno je i na tome da se niži politički rukovodioci osposobe u izlaganju političke situacije kao i u pravilnom donošenju zaklju- čaka o novonastalim političkim događajima na zajedničkim sastan- cima sa političkim komesarima bataljona.

Radne četne konferencije pokazale su da borci postavljaju mno- gostrana pitanja tražeći odgovore na njih, ali da u tim pitanjima ima mnogo puta stvari koje oni obzirom na politički rad ne bi trebali postavljati, jer su ta pitanja na široko objašnjena baš u materijalu koji se obrađuje, pa ili ih oni nisu shvatili, ili ih politički rukovodioci ne objašnjavaju dovoljno kada se ona na političkim konferencijama ponovo postavljaju. Mnoga od tih pitanja, kao na primjer pitanje UNRE, potpuno su objašnjena politič- kim ruksvodiocima, ali ih izgleda oni nisu pravilno prenosili na borce.

Partijsko-politički i kulturno-prosvjetni rad išli su u ra- skorak do sada, tako da se nije uskladilo sve troje u jednu svrhu, nego je mnogo puta politički rad obrađivao jednu temu u kojoj bi kulturno-prosvjetnim radom mogla da se pruži pomoć, ali to nije učinjeno. Kulturno-prosvjetni rad kao takav nije pružao nikakvu pomoć političkom radu i skoro u svim slučajevima svodio se na davanje priredbi čiji komadi su u većini slučajeva bez nekog politič kog efekta kao pomoći političkoj temi koja se u tome momentu u toj jedinici razrađuje.

Dosadašnji izvještaji političkih komesara bataljona nisu od- govarali, a ovoga su mjeseca naročito šturi tako da iz njih ne mogu da prikažu pravo stanje rada u brigadi, sem bataljona koje sam lično

37* 579

Krenuo sam u štab 3. bataljona koji se nalazio u kući Nikole Đukanovića u Kuljanima kod Dobrljina. Ovo je bio poznati ustanički kraj Potkozarja i u šemu su se svi borci veoma ugodno osjećali.

U štabu bataljona sam našao Stevana Janjetovića, komandanta, šegovog zamjenika Dušana Kukriku i zamjenika političkog komesara Dragu Obradovića. Bili su to stari i iskusni borci sa Kozare. Imao sam tada 20 godina. Koman- dant bataljona bio je u to vrijeme, tako da kažem, zreo čo- vjek i imao je oko 45 godina. Imao je trogodišnje ratno iskustvo odvažnog komandira i komandanta koga su ne samo borci nego i rukovodioci cijenili i poštovali kao neu- strašivog i smjelog. Sve mi je to rečeno u štabu brigade, ali da i pored šegove lične hrabrosti i sposobnosti, u bataljonu ima problema na kojima treba da se kolektivno anga- žuje štab bataljona.

obilazio. Kod njih se osjeća neki šablon u podnošenju izvještaja, bez živoga gledanja na političke probleme, koje oni ne iznose u izvještaju, što znači da ih i ne uočavaju.

Odjek novih političkih događaja i odraz njihov na naše borce u brigadi dostaviće u idućem izvještaju, kao i šta je učinjeno po komemoraciji Lenjinove smrti.

POLITIČKI PROBLEMI

Ljudstvo naše brigade, sastavljeno iz raznih nacionalnosti a i iz raznih jedinica, postaje novi problem koga mora da rešimo. Do sada smo kao problem postavljali pitanje domobrana, ali se je to pitanje već kristalizovalo i danas se ono ne postavlja više u onoj formi kao ranije jer su ljudi već donekle provjereni, ali se utoliko pitanje novomobilisanih danas postavlja pred nas kao problem. Ne poznavajući ciljeve naše borbe kao niti liniju bratstva oni čine ogromne greške, koje mi uočavamo ali i mnogo puta ne stignemo da ih na vreme ispravimo, tako da one postanu fatalne (slučaj u selu Buljuku gde je učinjena pljačka od strane jednog novomobilisanog a da se nije na vreme opazila. Četnički duh toga borca, izgrađen za vreme dok je bio sa njima, došao je do izražaja u ovome slučaju gde je pozvao civilno stanovništvo da ide sa njim u pljačku toga musli- manskog sela, a da mu se pol. delegat nije suprortstavio niti poku- šao da ga spreči u tome dokaz je da napgi niži politički rukovodioci ne misle politički a s druge strane da je ljudstvo koje nam dolazi iz okoline Ključ — Mrkonjić novi problem koga moramo da rešimo).

U I bataljonu, koji je bio daleko od nas, desili su se takođe izgredi po pitanju pljačke. Taj je bataljon bio sam bez naše kon- trole duže vremena i pošto mu je ostavljeno da sam radi po pitanju svoga snabdjevanja, a i mi smo mu postavljali zadatke da nam na- bavlja neke stvari, počeo je da čini ogromne greške po tom pitanju tako da smo morali da se zainteresujemo za to i da uložimo sve da bi se te greške otklonile. Smjenom njegovom sa toga terena nismo po-

580»

Ostao mi je u sjećanju moj prvi susret sa ovim odvažnim nartizanskim komandantom Stevanom Janjetovićem. Predsta- vio sam mu se i rekao da sam određen za političkog komesara bataljona, ističući kako mi je neobično drago da se upoznam sa njim. Pogledao me je i vidjevši da sam još mladić, dva- desetogodišnjak, reče kako je i njemu drago, a odmah iza toga upita me: „Jeli, šta je tebi bio sudija Rizvanbegović koji je prije rata bio u Bosanskom Novom?" Odgovorio sam mu da mi je otac. Stevan je tada dodao: „Boga mu njegovog, osu- dio me je tri mjeseca zatvora, ali i pored toga bio je dobar čovjek." Ocijenio sam da je Stevan i prije rata bio bunto- van, da je dolazio vjerovatno u sukob sa žandarmima i biv- šom vlašću, pa se našao i pred sudom.

Ubrzo sam sa Stevanom postao veoma dobar. Cijenio sam ga i poštovao kao starog borca i rukovodioca i kao stari-

stigli mnogo ali smo ipak postigli to da nam on bude bliže i da, ukoliko bi se to ponovo pojavilo, brzo rešavamo i ispravljamo. Sa II bataljonom, koji je otišao na njihovo mjesto, porazgovarali smo o tome tako da se ne bi isto ponovilo i kod njih.

U prošlome izvještaju naglasio sam da smo preduzeli sve da bi vojne rukovodioce angažovali i za politički rad ali to do danas nismo uspjeli. Ne samo da nismo uspjeli da ih pokrenemo za taj rad nego se pred nas postavlja novi problem a to je rad vojnih i poli- tičkih rukovodioca u svojoj najbližoj okolini, gde oni malo dejstvuju i gde nema nikakvog rada baš sa onima koji su najbliži i koji bi trebali da se u najskorije vreme izgrade u rukovodioce. Isto tako vojnički rad nema neke širine, nego se u svim slučajevima svodi na neko upoznavanje sa oružjem, što danas nije dovoljno i ispuštaju se sve one stvari koje bi trebale da se rade sa borcima a koje su postavljene u programu rada, tako da sada moramo i to pitanje da rešimo i da se vojni rukovodioci založe za jedan širi vojnički rad, onakav kakav je po uputstvima i direktivama dobiven.

U poslednje vreme na konkretnim slučajevima provjeravali smo odgovornost rukovodilaca pa se ustanovilo da i pored našeg zala- ganja i ukazivanja ona nije dovoljna. U akciji na neprijateljsko upo- rište Čekrk pokazalo se da vojni rukovodioci nisu osjetili svu odgovornost za postavljeni im zadatak te je zbog toga do nemilog slučaja došlo gdje su izranjavljeni naši borci od našega oružja, to toliko o odgovornosti u akciji. Hteo bih ovde da spomenem i o neodgovornosti po raznim pitanjima administrativne prirode, na koja im mi ukazujemo ali za sada bez ikakvog uspjeha, tako da ćemo morati da pronađemo način kako da tu stvar riješimo, odnosno kako da kod naših rukovodioca stvorimo osjećanje odgovornosti za postavljene im zadatke.

Problem dezerterstva još uvijek postoji, samo ne više onakav kakvog sam naveo u prošlom izvještaju a razlog tomu je taj što [smo] ozbiljno prišli r i ješavanju toga problema, što smo vojnim i političkim rukovodiocima kao obavezno postavili upoznavanje ljudstva i liječenje svega što se kod takovih moglo osjetiti kao negativno.

581»

jeg čovjeka koji je bio znatno stariji od mene. On komandant sa 45, a ja politički komesar sa 20 godina. Prvog dana kada smo se upoznali i ispričali, pred polazak na spavanje Ste- van mi se obrati riječima: ,,E, hajde sudski sine, skini mi čizme." Našao sam se u nedoumici šta da uradim. Imao sam pred sobom starijeg čovjeka koga sam poštovao i skinuo bih mu čizme, ali da mi se nije zapovjednički obratio. Na brzi- nu sam se snašao i dodao: „Dobro, druže komandante, ski- nuću ti čizme, ali ćeš i ti meni." Ovo mu je, izgleda, inpo- niralo i u šali je dobacio: „Dobro, hoću, sudski sine." To je bio jedan od odlučujućih momenata u našem pobližem upoznavašu.

Inače, komandanta Stevana sam kasnije veoma zavolio. Išli smo skupa u akcije. On me je čuvao. Govorio mi je da

Pitanje kadra vojnog i političkog za sada je riješeno, ali još uvijek postoje neki drugovi kod nas u brigadi koje mi pokušavamo izvesti na pravi put, a ukoliko nam to ne bi uspjelo bićemo prisiljeni da vršimo smjenu o kojoj ćemo vas blagovremeno izvjestiti.

Pitanje takmičenja u brigadi koje smo postavili kao najprvi i najaktuelniji problem nije se pravilno shvatilo. Mi nismo for- mirali komisije koje bi beležile uepjehe u takmičenju, nego smo se zadovoljili time da štabovi bataljona odnosno komande četa budu ujedno i komisije, što se pokazalo kao nepravilno i nepraktično, a s druge strane nismo postigli širinu takmičenja, t.j. na nekim poljima postignuti su zavidni rezultate, dok su druga polja rada ostala van takmičenja, tako da rezultati ovog tromjesečnog takmi- čenja neće biti na zavidnoj visini.

KULTURNO-PROSVJETNI RAD

Kulturno-prosvjetni rad po četama nastavlja se vrlo živo. Čete su se

osposobile za davanje priredbi uz učešće svojih horova koji su organizsvani i osposobljeni, pišu se članci za zidne novine i bri- gadni list, ali sve to sa velikim nedostatcima. Kao što sam napred naveo, kulturno-prosvjetni rad u vidu priredbi svodio se je na davanje raznih skečeva koji nisu imali nikakvog političkog efekta niti su svojim prikazivanjem pomogli političkom radu, nego se je sve to svodilo na šaljivi program za uveseljavanje boraca. Horovi po četama i bataljonima, u kojima ima vrlo dobrih glasova, nisu te- žili za učenjem naših borbenih pjesama, nego su se zadovoljavali sa običnim arijama koje idu sve na jedan kalup. U toku prošloga mjeseca i pored svih ovih nedostataka koje sam gore naveo održan je niz kulturnih priredaba i večeri, a jedna od najboljih, koju je dao III bataljon, bila je u Podgradcima, koja je bila na zavidnoj visini (u tom bataljonu kulturni rad pošao je drugim putem nego u ostalim bataljonima). Analfabetski tečajevi rade i ogromna većina novomobilisanih boraca naučila je da čita i piše, ali takoreći svi novi koji nam dođu su negšsmeni, tako da se broj nepismenih ne smanjuje nego naprotiv povećava, što pred naše analfabetske te-

582»

%

ćemo ići na čelu. On će biti prvi, a ja iza njega. Gdje ja stanem, govorio je Stevan, stani i ti jer, ako poginem nećeš ti, ja ću prvi stati na nagaznu minu. Bili smo u dosta akcija. Mnogo sam od njega naučio. Stevan je bio veoma hrabar. Upadao je u teške situacije ne samo sa bataljonom nego i lično, ali se svaki put snalazio, sukobio sa neprijateljem, nanio mu gubitke i uspješno izvlačio.

Naš bataljon je zaposio položaj od Dobrljina do Bosan- ske Kostajnice. Tu je stigao prvom polovinom novembra 1944. Komande

četa sačišavali su: 1. četa: komandir Pero Marin, zamjenik Bogoljub Oljača, 2. četa: komandir Mihajlo

Đurić, zamjenik Branko Drljić, 3. četa: komandir Lazo Pe- tić, zamjenik Vlado Goronja, politički komesar Božidar Katić, pomoćnik Milan Šešum.

čajeve se postavlja kao problem bržeg rešavanja toga pitanja. Do sada se nije planski radilo na učenju nepismenih, što smo sada pristupili jednom planskom učenju dijeleći sve nepismene na raz- rede. Taj se sistem pokazao kao mnogo bolji, jer od onog koji nauči da čita i piše stvaramo čovjeka koji to svoje znanje stečeno u vojsci i usavršava.

12. ov. mj. izdali smo drugi broj „Kozarskog Udarnika", koji se u mnogome razlikuje od prvoga broja jer je potpuniji, ali još uvijek sa mnogo nedostataka. Poslali smo ga i propagandnom otsjeku V Kor- pusa kao i uredništvima „Oslobođenja" i „Glasa" sa molbom da nas izvjeste o svim nedostatcima u njemu sa kritičkim osvrtom, tako da ćemo u Š - e m broju te nedostatke ispraviti.

SANITET

Akcija za suzbijanje pegavog tifusa, koga na ovome sektoru gdje se brigada nalazi ima dosta, uspjela je. Za sada se pojavilo samo nekoliko pojedinačnih slučajeva koji su lokalizovani.

Sanitetsko osoblje u našoj brigadi i pored sveg našeg nasto- janja nije do sada zadovoljilo postavljenim zadatcima. Refernti bataljona, nedovoljno iskusni, nemaju organizatorskih sposobnosti i zbog toga rad u veliko ramlje. Savjetovanje sa sanitetskim osobljem imalo je rezultata, ali još uvijek ne toliko da bi za naš sanitet mogli da kažemo da pravilno funkcioniše.

Pojava veneričnih bolesti još uvijek je problem koga ne mo- žemo tako lako da riješimo zato što te bolesti ima i u pozadini.

Naši rukovodioci vrlo se oportuno ponašaju baš prema tome pitanju. Tako na primjer štab II bataljona bez znanja štaba brigade i referenta saniteta šalje jednog borca svojoj kući na Gradiški sektor da bi se tamo izlečio od gonjenje, a sve to motiviše time da se na tome sektoru preko veze mogu dobiti l ijekovi za uspješno li- ječenje te bolesti. Sve ovo čine oni ako im je nekoliko puta uka- zivano na štetnost takovih postupaka i na važnost pravilnog li je- čenja obolelih drugova.

Vrigadno kupatilo radi, a pri samom kupatilu stvoren je karantin za drugove obolele od češe, koji se takođe tamo liječe.

583»

U bataljonu se nalazio dobar broj ljudstva iz domobranstva. U štabu brigade mi je rečeno da je bilo i pogrešnih stavova i odnosa prema ovom ljudstvu. Moralo se učiniti sve da se sa njima uspostavi pravilan odnos, da im se pri- bliži i razviju drugarski partizanski odnosi između starih i novih boraca. Istina, trebalo je voditi računa o bud- nosti, jer je među šima bilo i takvih koji se nisu iskreno postavili prema narodnooslobodilačkoj borbi, pa čak i neprijateljskih elemenata koji su bili ubačeni sa određenim zadacima. Međutim, većina ih je došla sa čvrstom odlukom da se bori protiv neprijatelja. Bilo ih je koje su partizani nekoliko puta zarobljavali. Oni su uvijek predavali oružje i opet mobilisani u domobranstvo, da bi se uskoro ponovo našli zarobljeni. Sada su odlučivali da definitivno ostanu u našim redovima. Među njima je bio jedan koji je za- držan pri štabu bataljona za hranjenje i timarenje konja članova štaba, a tri ili više puta smo ga zarobljavali. Uvijek bi predavao oružje, vraćao se i opet bivao zaro- bljavan.

U prvo vrijeme bilo je neslanažeša kako u našem po- stavljanju prema novopridošlom ljudstvu, tako i u njihovom teškom privikavašu na novi partizanski način ži- vota i ratovaša. Bilo je čak pojedinaca koji su bježali sa oružjem, što je stvaralo neraspoložeše kod boraca. Otuda nam je osnovni zadatak bio da se spriječi ova pojava i učvrsti jedinstvo i disciplina u bataljonu.

Predložio sam komandantu Stevanu da me predstavi jedinicama i komandnom kadru. Stevan je to prihvatio. Smatrao je da bi trebalo održati zajednički sastanak, neku

ISHRANA

U prošlom izvještaju naveo sam da se ishrana poboljšala kako u

ljudskoj tako i u stočnoj hrani, međutim u posledše vreme ponovo se postavlja kao problem stočna hrana, koje na ovom sektoru nema, a njen prevoz sa ostalih sektora uslijed vremenskih prilika znatno je otežan.

Problem odjela i obuće i dalje je ostao isti, jer popunjavanjem naše brigade dobijamo stalno ljudstvo koje je golo i boso.

Na kraju hteo bih da ti spomenem jedan problem koji iz dana u dan postavljaju svi borci koji su došli u redove NO vojske 1941. g. a nisu dobili „Spomenice 1941", pa bi bilo potrebno da nam zva- nično javite kako po tome pitanju stoji stvar i da li postoji moguć- nost da nam se iste dostave ili, ako ne postoji mogućnost, kako taj problem da riješimo."

(Iz izvještaja komesara brigade Jaše Rajtera od 28. januara

1945. godine).

584»

vrstu smotre bataljona, rekavši da će ostaviti patrole po zasjedama na glavnim pravcima prema neprijatelju, a sve jedinice bataljona povući na određeno mjesto. Sutradan je to i uslijedilo. Imao sam prilike da se predstavim kao komesar bataljona, da sam Enver Rizvanbegović, što je kod izvjesnog broja novog ljudstva, osjetio sam, izazvalo izvjesno raspoložeše. Interesovao sam se da li među šima ima kakvih nerješenih problema, da se tu nalazi komandant sa ostalim članovima štaba bataljona i da će se pokušati ri- ješiti ono što se bude moglo.

Jedan između ših, brko, dosta visok, rodom od Više- grada, iznio je kako se svi hrane sa jednog kazana i pitao da li postoji mogućnost da se hrana sprema u dva kazana: jedna za Muslimane koji ne mogu i ne jedu mast, a druga za ostale borce. Dodao je da bi oni mogli jesti i posnu hranu. Objasnio sam im da mi nemamo masla ni ulja, a zatim sam se obratio komandantu Stevanu, rekavši mu da možemo kuvati hranu u dva kazana, da će jedan biti mastan, a drugi neće, a sve ulje i maslo koje zaplijenimo, dodijelićemo ljudstvu koje ne jede svinjsku mast. To je naišlo na odobravaše. I već sutradan počelo je spremanje hrane u više kazana.

Bilo je, i za one ratne uslove, neobičnih pitaša. Jedan je tako pitao, da li se mogu moliti Bogu, jer među šima ima i onih koji vjeruju u njega. Prenijeli smo im da niko nema ništa protiv toga da se neko moli kada se ne vode borbe, ali kada se ide u akcije nema se vremena za vjerske obrede To su bili mali i sitni problemi, ali veoma značajni u stvaranju raspoloženja i povjerenja prema ciljevima naše borbe.

Naše pravilno postavljanje prema ovom ljudstvu znatno se odrazilo na njihovo borbeno raspoloženje. Isticali su se u borbama, a neki su uskoro postali desetari i vodnici vodova. Mislim da su između njih dva ili tri postala i komandiri četa. Bilo je i hrabrih boraca. U jednom napadu na Dobrljin hrabro su se borili, a bilo je i žrtava među njima. Tu se već steklo povjerenje u njih, iako je bilo dosta sumnji i nepovjerenja ne samo kod starih boraca, nego i kod naroda. To nepovjerenje izrazio je i Nikola Đukanović, do- maćin u čijoj se kući nalazio štab 3. bataljona, kada mi je rekao da nije baš siguran u „novajlije", da će nas izdati i sl. Uvjeravali smo ga da do toga neće doći, a to su i oni sami potvrđivali boreći se hrabro protiv neprijatelja. Trebalo je u svakodnevnom političkom radu djelovati i stvarati povjereše naroda prema novopridošlim i obratno. Sa narodom Kozare i Kozarčanima to nije bilo teško, jer su imali bezgranično povjereše u borce, bez obzira na to

585»

kojoj narodnosti i vjeroispovjesti je neko pripadao. Važno je bilo da se odlučno i hrabro bori protiv neprijatelja. Za vrijeme našeg boravka na ovom sektoru bilo je više veoma značajnih akcija. Jedna od najznačajnij ih iz tog pe- rioda je napad na uporište Čekrk. Ideja

za ovu akciju po- tekla je od komandanta bataljona Stevana Jašetovića. Kada smo razmatrali u koje vrijeme da se izvede akcija,

bilo je mišlješa da to bude veče rimokatoličkog Božića, 25. decembra 1944. Komandant je bio protiv toga rekavši da napad treba

izvesti „u po bijela dana, na Božić". Obrazlažući svoj prijedlog, Stevan je otprilike rekao i ovo: „Neprija- teljski vojnici očekuju da

ćemo im mi večeras, uoči Božića, pokvariti slavlje, nadaće se našem napadu i biće budni. S druge strane, kada se budu uvjerili

da nas nema, sutradan kada osvane dan i Božić, oni će jesti i piti, slaviti i veseliti se. Mi ćemo upravo tada kada se oni najedu i na-

krešu pića, napasti onako pijane i nacugane, tako da neće stići ni da se snađu." Uporište je bilo dobro brašeno. U šemu su se nalazile

ustaše poznatog po zlodjelima 8. usta- škog zdruga. Zapovjednik im je bio Branko Klenkar, vjerovatno provjereni ustaški zločinac

čim je sa jedinicom bio na ovako važnom sektoru prema Kozari.

U akciju će poći samo dio bataljona, dok će drugi dio ostati u logorima. Naime, odlučeno je da se novopridošlim borcima, rimokatoličke vjeroispovjesti, koji su došli iz domobranstva, pripremi doček Božića. Bilo je, koliko se sjećam, njih oko 90 ili nešto više, za koje je pripremljena svečanost. Pripremljena je dobra hrana, pa je tako i ostali borački sastav imao toga dana nešto bolji ručak. Bio je to veoma veliki i značajan politički potez za stvaranje još većeg raspoloženja među ovim ljudstvom da se odlučnije i čvršće veže za oslobodilačku borbu.

Pred polazak u akciju, komandant bataljona je prenio naređenje da svi koji slave Božić neće poći u akciju. Me- đutim, mnogi su se javljali dobrovoljno, ali se moralo prihvatiti naređenje komandanta bataljona. U akciju je pošla jedna četa kompletna i dva voda iz jedne druge čete.

Komandant se odlučio na iznenađenje i vjerovato je zbog toga pošao sa manjim dijelom bataljona, svega pet vodova. Sigurno je računao da će sa manjom jedinicom dobro naoru- žanih i odvažnih boraca brže i uspješnije prodrijeti u uporište, stvoriti pometnju, razbiti i zarobiti posadu i blagovremeno se povući. Ovo je utoliko bilo opravdanije jer bi se jačim našim snagama teže i sporije manevrovalo, čime bi se i neprijatelju stvorili uslovi da nam nanese gubitke. Stevan je sve to dobro procijenio.

586»

Učestvovao sam sa komandantom bataljona u ovoj akciji. On je bio sa jednom četom, a meni je predložio da pođem sa druga dva voda. Došli smo na određeno mjesto sa navijenim satovima. Naređenje je bilo da se krene u napad kada se kazaljke poklope na 12. Bili smo se privukli bliže neprijateljskim stražarima. Primjetili smo da su neoprezni. Mnogi su bili pijani i ljuljali se na stražarskim mje- stima.

Tačno u određeno vrijeme, u 12 časova, borci su jurnuli prema ustaškom uporištu. Samo za nekoliko minuta odbrana je razbijena. Uništeno je nekoliko bunkera. Sve se odigralo u tren oka. Nije bilo zarobljenih, ali je poginulo i ranjeno više ustaških zlikovaca. Zapovjednik se u tome momentu nije nalazio u jedinici. Ustaški zlikovac Branko Klen- kar vjerovatno je bio na čestitašu Božića svome komandantu, kada je neustrašivi komandant Stevan Jašetović sa svojim borcima uništavao i posljednji otpor u uporištu. Zapaljeni su bunkeri, a postavljene su i nagazne mine na pravcima odakle se očekivalo da ustašama prstigne pomoć. Inače, nije se namjeravalo da se uporište zadržava u na- šim rukama, jer nije bilo ni uslova niti operativnog interesa. Znali smo da će ustaše dovući nove snage.

U ovoj akciji bilo je dosta ratnog plijena. Pored plijena pokupili smo i ono što su ustaše pri- premile za

Božić — jelke i drugo. Sve smo to ponijeli u Kuljane. Među borcima je zavladalo oduševljenje zbog uspjeha u akciji, a takođe među onima koji nisu pošli u akciju, jer smo im omogućili da proslave svoj vjerski praznik Bo- žić. Uveličali smo im slavlje i božićnim jelkama.

U to vrijeme bataljon je nosio i prelaznu zastavicu kao najbolji u brigadi. U šegovim akcijama isticali su se i novopridošli borci koji su došli iz domobranstva. Po- znato je bilo da su se u akcijama vojnički ponašali. Čim bi se dostigla određena linija i zastalo, oni bi se po voj- ničkim pravilima odmah ukopavali. Bili su vični u ga- đanju jer su završavali škole i kurseve obuke. Obično su se isticali kada ustaše i Nijemci ispadaju u sela i pale kuće. Ovi bi ih primjećivali i pošto su bili obučeni kao dobri strijelci, sa sigurnošću su gađali i ubijali usta- ške i šemačke vojnike. Oni su istovremeno pomagali i ostalim borcima u obučavašu u gađašu, zatim u taktičkim zadacima. Inače, bilo je veoma korisno i poučno da se naši borci ukopavaju, da zauzimaju zaklone, što je mnogima ne- dostaj alo.

Poslije uspješnog napada na Čekrk neprijatelj ga je opet zaposio i još jače se učvrstio. Ali je uskoro, početkom

587»

januara 1945. uslijedila nova akcija na to uporište. Bilo je to 6. januara. Izvršene su potrebne pripreme za napad u kome će učestvovati i naši minobacači. Akcija je dobro isplanirana. Detaljno je razrađen plan pravca napada svake čete i sadejstva minobacača. Međutim, desilo se nešto ne- predviđeno. Akcija nije uspjela ne samo zbog snažnog otpora ustaša, već i zbog toga što smo imali znatne gubitke od sopstvene minobacačke vatre. Naime, prilikom polaska u napad naši bacači, umjesto po neprijateljskom položaju, tukli su liniju do koje su stigli naši borci. To je bila jedna od, tako da se izrazim, najkrvavijih ovog bataljona u toku borbi. Bili smo prisiljeni da se povučemo i iznesemo noginule i rašene.

Poslije ove neuspeje akcije i znatnih žrtava bataljon je dobio nov raspored. Svi smo bili pod teškim utiskom zbog izgubljenih drugova. Koliko mi se čini, ovog puta bataljon je krenuo prema sektoru Bosanske Dubice. Štab bataljona nalazio se u Vranovcu. Čete su dobile raspored prema garnizonu u Bosanskoj Dubici i lijevoj obali Une uzvodno prema Bosanskoj Kostajnici.

Dok smo se razmještali po štabu bataljona stiglo je obavještenje da je uhvaćen jedan ustaša. Priveden je u štab bataljona. Bio je dobro razvijen, uhranjen i do zuba naoru- žan. Sa njim je obavljen informativni razgovor kako bi se ustanovilo odakle, u kojim jedinicama je bio i sl. Koman- dant bataljona je uspio da od njega dozna da se 1942. godine, za vrijeme kozarske ofanzive, nalazio na Kozari i da je upravo bio u nekom od potkozarskih sela gdje je izvršen pokolj. Poslije toga je razoružan i povjeren jednoj četi na čuvaše da bi ga sutradan otpremili u štab brigade. Nije bilo lanaca da bi ga vezali, već je vezan nečim drugim, što mu je pomoglo da se u toku noći oslobodi. Obmanuo je stra- žara koji ga je čuvao i izišao iz prostorije, uzeo ručne bombe od boraca koji su spavali, a zatim ih aktivirao i kroz prozor ubacio u sobu gdje su spavali borci. Poslije toga je pobjegao. Stražar je pucao i izgleda da ga je ranio, jer se u pravcu kuda je bježao primjećivala krv na snijegu. Otišao je prema Bosanskoj Dubici odakle je, izgleda, došao po zadatku. Podigli smo borce na uzbunu, ali nam je ovaj ustaški zlikovac uspio da zametne trag. Pretpostavljalo se da je pobjegao u Bosansku Dubicu. U međuvremenu stiglo je obavještenje da je ovog zlikovca uhvatio narod u jednom selu prema Bosanskoj Dubici, svezao ga i doveo u štab bataljona. U stvari, uhvatile su ga žene i pioniri u selu. Bio je zalutao i već iznemogao. U toku saslušanja ispričao je kako je dobio zadatak da se preda partizanima i napadne

588»

neki partizanski štab bataljona. Bio je specijalno obučen kao i njemački trupovi.

Pod kraj januara bataljon je učestvovao u napadu na jako uporište Šimiće kod Baše Luke. To poznato uporište branilo je oko 160 ustaša.

Put od Vranovca do Šimića bio je dug. Vodio nas je preko Knešpolja i potkozarskih sela, preko Podgradaca, Grbavaca i dalje prema Turjaku. Stigli smo u jedno selo ne- daleko od Šimića. Komandant bataljona stupio je u vezu sa odbornicima i organizovao prikupljaše hrane za bataljon, a rečeno je da hrane treba za brigadu. Ovo je namjerno isticano kako bi se pronijela vijest da je došla čitava brigada.

Uporište u Šimićima bilo je poznato po ustašama koje su počinile velika zlodjela. Ubijali su i pljačkali po selima prema Kozari. Tek kasnije kada zauzmemo ovo upo- rište uvjerićemo se u to, jer smo čak i u kućama u selu pronalazili opljačkanu imovinu, odjeću i drugo iz potkozarskih sela.

Pred svanuće krenuli smo u napad. Naređeše je bilo da se borci kreću u koloni sa odstojanjem 20—30 metara. To je našu jedinicu činilo znatno većom nego što je bila. Naša kolona se izdužila u nedogled. Naređenje štaba divizije bilo je da se Šimići moraju zauzeti i potpuno uni- štiti objekti u kojima se nalaze ustaše tako da se više ne mogu ovdje zadržavati. Inače, u ovom uporištu pretežno su bili mještani u ustašama i ustaškoj miliciji i oni su čuvali selo. Među šima je bio i jedan katolički sve- ćenik.

Napad je bio munjevit. Jurnuli smo i za kratko vrijeme likvidirali uporište. Zapalili smo neke objekte da bi se označilo dokle smo stigli. Odlučili smo da ne palimo više objekata, iako smo imali ovlašteše, jer smo ustaše potpuno razbili. Počeli smo da se veselimo zbog uspjeha. Spremali smo hranu borcima, čak i halvu, jer sam pred polazak u akciju govorio kako ćemo u Šimićima, pored ostalog, naći i meda i da ćemo praviti halvu.

Poslije ove akcije zadržali smo se neko vrijeme prema Bašoj Luci i desno prema Ivašskoj, a zatim na sektoru između Bosanske Dubice i Bosanske Kostajnice, gdje smo proveli februar 1945. Na sektoru prema Bosanskoj Dubici bataljon se našao u vrijeme napada na Bosansku Gradišku aprila 1945. U februaru, martu i aprilu često smo bili u pokretu i vodili borbe na više sektora prema Bosanskoj Du- bici, Dobrljinu i Bosanskom Novom.

589»

Pod kraj aprila 1945. naša brigada je krenula u sklopu ostalih jedinica 39. divizije prema Bosanskom Novom i Dvoru na Uni. Snage naše brigade prebacile su se preko Sane između Prijedora i Bosanskog Novog i krenule dalje prema Uni na sektoru između Blatine i Rudica. Poslije prelaska Une bataljon je učestvovao u napadu na jako utvr- đeše Dvor na Uni koje smo zauzeli sa ostalim jedinicama brigade 1. maja 1945. Istovremeno oslobođen je i Bosanski Novi koji je sa utvrđešem oko Dvora na Uni predstavljao jak čvor odbrane neprijatelja na ovom sektoru. Poslije toga, u pokretu prema Kostajnici i dalje, otpor neprijatelja bio je sve slabiji. Zarobljavali smo neprijateljske vojnike, uglavnom ustaše, koji su se u panici povlačili ili skri- vali gdje su smatrali da bi mogli da ostanu. Bilo ih je svuda po kućama i ostalim zgradama, izbezumljeni od straha. Tražili su zaštitu govoreći kako nisu nikoga ubili, da su prisilno mobilisani, iako se radilo o ustaškim zlikov- cima koji su do posljedšeg metka pružali otpor.

U daljem gošešu razbijenog neprijatelja napali smo Hrvatsku Kostajnicu preko uzvišeša zvanog Đed. Tu smo uništili nekoliko neprijateljskih tenkova. Ovdje smo upali u jednu kačaru gdje se nalazilo dosta povećih buradi sa rakijom. Borci su već bili u velikom raspoložešu go- neći razbijenog neprijatelja pa su došli do rakije i malo se ponapili. Bilo je poslije toga kritika, pa i kazni zbog toga.

Prolazeći preko područja Banije, narod nas je odušev- ljeno dočekivao. Ljudi, žene, djeca izlazili su pred borce i nudili hranom i pićem.

Nastavili smo gošenje neprijatelja pravcem Petrinja — Glina i izbili pred Kravarsko. Tu se neprijatelj jako utvrdio sa namjerom da spriječi prodiranje naših jedinica u Zagreb. Borba je tu bila žestoka. Stigla nam je u pomoć i divizijska artiljerija koja je otvorila snažnu vatru po utvrđenju. Krenulo se u napad. Tu su ustaše pružale ži- lav otpor, ali su pod dejstvom naše artiljerije i snažnim i nezadrživim jurišem boraca razbijeni. Razbijena je i ta posljedša odbrambena linija prema Zagrebu.

Poslije zauzimaša Kravarskog spuštali smo se prema Velikoj Gorici i željezničkoj komunikaciji Sisak — Go- rica — Zagreb. Tu se već osjećalo opšte rasulo neprijateljskih snaga.

Krenuli smo željezničkom komunikacijom prema Za- grebu. Držali smo se kanala pored pruge, što nam je u isto vrijeme služilo i kao zaklon od dejstva neprijateljske vatre. Zadržali smo se pred Remetincem. Tu je dejstvovala

590»

neprijateljska artiljerija i minobacači, onemogućavajući nam dalji pokret. To je bio posljednji otpor Nijemaca i usta- ša na prilazu Zagrebu.

Pristigli su nam u pomoć i tenkovi. Neprijateljska artiljerija je i dalje tukla. Tu sam lakše ranjen u lijevo rame. Prišla mi je bolničarka Nada, rodom od Bihaća, ne znam u kojoj je jedinici bila, te me previla. Već je pri- stiglo više jedinica. Svima je cilj bio — Zagreb. Produ- žili smo naprijed i izbili na Savski most. Trebalo je da pređemo most, ali nismo bili sigurni, jer je postojala bo- jazan da je miniran. Jedan od civila koji se tu našao obavjestio nas je da most nije miniran pa smo krenuli naprijed. Pošao sam sa grupom boraca na našem tenku i tako ušao u Zagreb.

Među prvim oslobodiocima Zagreba na Trgu republike našli su se borci 20. krajiške kozarske brigade. Pred nas su izašli ljudi iz tzv. „narodne zaštite" i nudili nam svoje usluge. I građani Zagreba su nas srdačno dočekali. Nuđene su nam cigarete, hrana i drugo. Jedna žena prišla je tenku noseći punu košaru pića i cigareta „ljubuški" i sve to prosula u otvoreni tenk.

Tek što smo stigli na Trg republike pritrčao nam je jedan civil i obavjestio da ustaše i Nijemci hoće da mi- niraju radio-stanicu. Krenuli smo naprijed, iako je bilo nesigurno, prošli kroz Jurišićevu i izbili u Vlašku gdje se nalazila radio-stanica. Poznavao sam Zagreb od prije rata, pa mi nije bilo teško da se i ovog puta snađem. Dej- stvovali smo prema zgradi radio-stanice. Međutim, već se tamo nalazila grupa Zagrepčana koja se organizovala i šti- tila radio-stanicu da je neprijatelj ne minira. Ovdje u Vlaškoj susreo sam se sa Fahirom Dedić, sestrom Fahreta Dedića, komuniste. Obradovala se kad me je prepoznala. Dala mi je jedan pištolj koji je čuvala ili negdje pro- našla.

Vratio sam se u Jurišićevu i interesovao gdje se nalazi kakav magacin odjeće. Htjeli smo da se obučemo. Neko nas je obavjestio da je u blizini stan ustaškog generala Vladimira Pečnikara koji je bio komandant oružništva. Stan mu je bio u Gajevoj (mislim broj 2). Otišao sam sa jednim kurirom tamo i našli uniforme, košulje, opasač sa pištoljem i kratkim nožem (kamom). Dao sam to kao ratnu uspomenu komandantu bataljona Stevanu Jašetoviću.

Štab naše brigade nalazio se negdje kod pozorišta i hotela „Kontinental". Predao sam više komada veša koje sam pronašao u stanu generala Vladimira Pečnikara.

591»

Poslije kraćeg zadržavanja u Zagrebu brigada je krenula prema Sloveniji, gdje su se koncentrisale jače neprijateljske snage i pružale posljednji otpor.

Prije Celja imali smo veoma žestoku borbu sa ustaša- ma. Zarobljeno je oko 800 ustaša. Bili su prisiljeni na predaju, jer im nije bilo drugog izlaza. Ti zlikovci otprem-

ljeni su u sabirne centre za zarobljenike. Među njima bilo je dosta onih koji su žarili i palili po Kozari. Vrijeme je bilo da se poslije četiri godine nađu pred sudom pravde. Ušli smo u Celje kada

su i posljedše grupe neprijateljske vojske, na čelu sa glavnokomandujućim šemačkim gene- ralom Lerom, odlagale oružje. Oružja je bilo razbacanog na sve strane. Sakupljano je na određena mjesta. Na tim skla- dištima moglo se naći svih vrsta oružja i oruđa, od busole do topova i tenkova.

Enver RIZVANBEGOVITh

592»

DVADESETA KRAJIŠKA NOU KOZARSKA U ZAVRŠNIM OPERACIJAMA ZA OSLOBOĐENjE ZEMJBE

Poslije višednevnih žestokih borbi za oslobođenje Bo- sanskog

Novog i šireg prostora do Dvora na Uni i Kostaj- nice, naša 20. krajiška NOU kozarska brigada krenula je prema Pokupskom i Zagrebu. Prolazio sam kroz Kukuruzare. Sa mnom je i ovoga puta bio Jaša Rajter. Primjetili smo jednu djevojku iz ovog sela koja je bila kod nas kada su vo- đene borbe na Lebrenici i na zboru koji smo održali sa narodom. Bila je svjedok junaštva Kozarčana. Vidjeli smo kada ova djevojka piše na jednoj kući: „Živjela 20. kra- jiška kozaračka udarna brigada". Upravo je završavala ovu parolu kada smo naišli. Mlada i zgodna djevojka stajala je na nekoj stolici i pisala ovu parolu znajući da tuda prolaze borci sa Kozare. Požalili smo Jaša i ja što nema foto- -aparata da to snimimo. Međutim, to što nismo mogli mi, uspio je neki od boraca brigade. Vjerujem da se sada negdje u dokumentaciji brigade u „zidnim novinama" koje smo iz- davali nalazi fotografija kojom ova nepoznata djevojka sa Banije izražava svoju ljubav i zahvalnost borcima sa Ko- zare, borcima 20. krajiške kozarske brigade, za junaštvo koje su pokazali u posljednjim jurišima na neprijatelja aprila — maja 1945.

Stigli smo pred Petrinju na petnaestak kilometara. Očekivali smo da ćemo možda napadati Petrišu, ali je uslijedilo naređeše da idemo lijevo, mislim uz Kupu, prema Pokupskom i da ćemo u putu dobiti dalji zadatak i pravac napada. Maršovali smo cijelu noć i izbili pred Po- kupsko. Odatle se veoma lijepo vidi Glina. Prebacili smo se preko rječice u Pokupsko gdje je bila organizovana narodna vlast, tu se nalazila i komanda mjesta i svi pozadinski i vojnopozadinski organi. Prilikom prelaska preko Mrežnice koja je bila nabujala, postavili smo kola u vodu, preko ših nabacali daske i prešli na drugu stranu.

U Pokupskom smo imali kraći predah, a zatim je uslijedilo naređeše za pokret prema Kravarskom. Već su se kon-

38 Kozara VI 593

centrisale jake naše snage, pa smo se raspoređivali na one pravce i prostore gdje ih nema dovoljno. Kako se neprijateljski front sužavao tako je i našim snagama postajalo sve tješše za manevrovanje.

Brigada je krenula prema Kravarskom, a ja sam ostao na sastanku divizijskog komiteta. Tek što smo završili drugu tačku dnevnog reda, kod nas je ušao Jovo Pavić, načel- nik štaba divizije, napomenuvši komesaru divizije Voji Stuparu da bi trebalo ubrzati sastanak, ili barem pustiti komesare brigada, jer brigade dolaze u kontakt sa neprijateljem, a 20. krajiška vodi žestoku borbu sa neprijateljem već od 15 časova. Bilo je tada oko 17 časova. Mi komesari brigada krenuli smo negdje oko 18 časova. Bližila se noć, a brigade su otišle svojim pravcima. Nas trojica komesara nismo mogli da idemo skupa jer su brigade bile udaljene jedna od druge. Od Pokupskog gdje je održavan sastanak divizijskog komiteta do Kravarskog bilo je 15—16 kilometara. Padala je noć, a teren nisam poznavao. Razmišljao sam s kim da krenem u brigadu, jer je na tom pravcu bilo osta- taka neprijateljskih grupa. Nije bilo izbora, pošao sam za brigadom i stigao negdje oko 22 časa kada su borci bili završili posljednji juriš. Bilo je mnogo žrtava pogotovo kod našeg 1. bataljona koji se u prvom jurišu skoro za gušu hvatao sa neprijateljskim vojnicima.

Na sektoru prema Kravarskom, nekoliko dana prije na- šeg dolaska, držao je položaj Turopoljsko-posavski odred. Inače, ovaj sektor dominira čitavom kotlinom prema Za- grebu i jedina je isturena neprijateljska tačka na jugo- -istoku od Zagreba na pravcu nadiraša jačih snaga Narodno- oslobodilačke vojske. Na tom pravcu, po naređešu Pave- lića, bila je 18. ustaška divizija koja je imala zadatak da posjedne Vukmiričke gorice i štiti odstupnicu snagama koje su odstupale sa sremskog fronta i zaštiti Zagreb dok se te snage ne povuku. Tako je Turopoljsko-posavski odred, držeći ovaj položaj, prije dolaska operativnih jedinica na taj sektor, vodio teške borbe i doživio udar cijele jedne ustaške divizije koja mu je nanijela znatne gubitke u ljudstvu.

U međuvremenu, dok smo stigli na ovaj sektor, štab naše 39 divizije stavio je pod komandu štaba 20. krajiške brigade Turopoljsko-posavski odred. Štab naše brigade, po dolasku prema Kravarskom, nije uključivao ovaj odred u borbu zbog prethodnih žrtava koje je odred imao. Tu su se našli zamjenik komandanta i komesara odreda, dok su komandant i komesar krenuli prema Sisku. (Kako sam kasnije

594»

obavješten, komesar odreda bila je u to vrijeme Štefina Špiljak, rodom iz Siska.)

Dio snaga ovog odreda, jačine jednog bataljona ili više, krenuo je sa nama prema Zagrebu.

Kada sam stigao u brigadu obavješten sam da je 1. bataljon u jurišima na neprijatelja imao znatne žrtve, dvadesetak i više mrtvih i rašenih boraca. To je izazvalo pri- lično mučnu situaciju u bataljonu. Neprijatelj se veoma dobro utvrdio, pa je tako uspješno odolijevao jurišima naših boraca koji su se kretali i nezaštićenim terenom. Bilo je i izvjesnih nesuglasica oko toga zašto da se izlažemo to- likim gubicima već pri kraju rata (naročito između zamjenika komandanta brigade Trive Pralice i komandanta 1. bataljona Stevana Jašetovića). Oni su po mentalitetu slični jedan drugome, hrabri i neustrašivi, ali su u ovoj situaciji prenaglili i nisu mogli da nađu pravu mjeru.

Shvativši situaciju u kojoj se nalazimo, komandant brigade Mihajlo Gačić i ja ocijenili smo da tako napadati, noću i iz pokreta, pogotovo kada smo već imali velike gubitke, a bez artiljerijske podrške, nema realnog opravdanja. Sporazumjeli smo se da brigadu povučemo i dozvolimo da se odmori, jer je već desetak-dvadeset dana stalno u pokretu i u borbi. U isto vrijeme dogovoreno je da se obezbjedi artiljerijska podrška, jer napadati jako utvrđene položaje, kakvi su bili na Kravarskom, nije bilo korisno bez snažne neprijateljske podrške.

Baš u to vrijeme dogodilo se nešto što se u ovakvim ratnim situacijama moglo dogoditi. Naime, jedna četa 2. bataljona, u tom posljednjem jurišu, naišla je noću na prazan prostor u odbrani. Produžila je pokret i izbila u pozadinu neprijatelja. Tako je ostala bez kontakta sa ostalim četama bataljona i brigade koje smo povukli da se odmore, srede, da se borcima pripremi nešto hrane. Od štaba divizije zatražili smo da obezbjedi artiljerijski divizion kako bi nam pružio podršku prilikom slijedećeg napada koji smo planirali za sutradan. I sutradan oko desetak ča- sova doveli smo naše topove sa municijom, te divizijske topove 76 mm. Postavili smo ih u jednu hrastovu šumu i u određeno vrijeme otpočeli artiljerijsku pripremu, a zatim krenuli u napad. Ostalo mi je u sjećanju kako je komandant brigade Mihajlo Gačić lično nišanio kroz topovsuk cijev, bez nišanskih sprava. Oduševljavao se kada bi granata pala blizu ili na cilj koji je nišanio. Nišanskih sprava nije ni bilo, pa čak da su i postojale, pretpostavljam da ih ne bi znao najbolje koristiti.

38* 595

Brigada je iz jedne uvale krenula prema neprijatelj - skim položajima. U sistemu odbrane nastala je pometnja, pa je izgledalo da ćemo u naletu uspjeti, ali smo i strahovali da ćemo imati više žrtava. Međutim, u jednom momentu smo primjetili na kosi sa suprotne strane kako borci uskaču u neprijateljske rovove. Bila je to, u stvari, četa 2. bataljona koja se u toku noći probila u neprijateljsku pozadinu. Štab bataljona, pošto nije bio obavješten o tome, prosto strahujući za sudbinu čete, nije o tome obavjestio štab brigade. Vjerovatno je pretpostavljao da je četa u toku noći negdje zalutala, ali kontakta sa njom nije imao.

Kada je izbila u duboku pozadinu neprijatelja, ova četa se sakupila u jednoj šumi, gdje je provela noć. Bila je blizu neprijateljskih položaja. Komanda čete vjerovatno je shva- tila u kakvoj se situaciji nalazi i ocijenila da se ne može povratiti u sastav bataljona bez izmjene situacije na ovome sektoru. Realno je bilo da su pretpostavljali da će naše snage stupiti u napad, što je, u stvari, i uslijedilo sutradan.

Sutradan kada je izvršena artiljerijska priprema i kada su ocijenili da naše snage polaze u napad i ova četa je stupila u borbu i s leđa tukla neprijatelja i upadala u rovove razbijajući odbranu na lijevom krilu. Pristigle su i snage naše brigade koje su frontalno napadale, pa je odbrana na Kravarskim goricama razbijena. Akcija je završena negdje do tri sata poslije podne. Mi smo toga dana, prema planu štaba divizije, trebali dostići komunikaciju između Ve- like Gorice i Zagreba, a dotle nam je trebalo dosta vremena, pola dana, da stignemo. Jurili smo naprijed na odre- đenu liniju.

U toku tog napornog kretanja, Vlado Kozomora koji se nalazio kod nas pri štabu brigade, uspio je nekako da osposobi radio na baterije, pa ga je uključio i htio da čuje vijesti Radio-Zagreba koje su emitovane u 15 časova.

Kozomara nas je tada obavjestio da je Pavelić napustio Zagreb, da je Zagreb proglasio otvorenim gradom, zabranio pružaše otpora i borbu u njemu, odredio dr Kumičića, zamjenika poglavnika, da organizuje red i mir do dolaska „osvajačkih snaga" kojima će grad predati ispravan. Mi u štabu brigade, saznavši za ovu vijest, smatrali smo da je put u Zagreb otvoren.

Ulazak u Zagreb bilo je samo pitanje vremena, a mi smo još na putu prema Velikoj Gorici. Uhvatila nas je noć i nismo mogli stići, pa smo zanoćili u jednom selu. Još smo se obračunavali sa dijelovima razbijene 18. ustaške divizije koji su nas dočekivali ne više organizovanim otporom,

596»

već u bježanju po grupama i sklanjanju. I oni su znali da nemaju više šta tražiti u Zagrebu, a pretpostavljamo da su čuli za odluku Pavelića o napuštanju Zagreba. Mnogo smo ih zarobili. Bilo je i francetićevaca u crnim uniformama, u običnim ustaškim uniformama, iz različitih zlikovačkih jedinica.

Sutradan smo se, pošto nam je bila jasna situacija na pravcu pokreta brigade, rasporedili i krenuli u bataljone. Osvanuo je 8. maj 1945. Požurili smo na komunikaciju Ve- lika Gorica — Zagreb. Trebalo je da spriječimo odstupnicu snagama neprijatelja koje su odstupale od Petriše i Siska, odnosno da onemogućimo eventualno pristizaše pomoći neprijatelju u Sisku i tako ga lakše zauzmemo.

Sa našim 4. bataljonom i dijelovima Turopoljsko-posavskog odreda krenuo je komandant brigade Mihajlo Gačić u pravcu Velike Gorice. Sa Drugim je, čini mi se, pošao zamjenik komesara brigade Izudin Čaušević, ja sam pošao sa Trećim, dok je Pralica Trivo išao sa Prvim. Bataljon sa kojim je bio komandant brigade bio je na desnom, a Treći, u kome se nalazio komesar brigade, na lijevom krilu rasporeda.

Dogovorili smo se da se bataljon kreće u četnim kolonama, bez razvijanja u borbeni poredak. I prije nego je sva- nulo, krenuli smo na zadatak.

Bio sam sa komandantom 3. bataljona Todom Petrovićem. U toku pokreta preko oranja i tek izniklog žita počelo je na nas pripucavati iz seoskih kuća. Bataljon se odmah raz- vio u kolone po vodovima, ali nismo htjeli napuštati prin- cip nastupaša. Ovakvim nastupanjem u kolonama bili smo vidljivi i na superioran način ulijevali strah neprijatelju koji je bio pred nama. Neki bataljoni su nailazili na manje otpore, ali su ih brzo slomili.

Komandant brigade Gačić susreo se pred Velikom Go- ricom sa jednom od brigada 28. slavonske divizije koja je prethodnog dana tu stigla. Ukopala se i čekala na napad na Veliku Goricu. Gačić je produžio sa 4. bataljonom i otišao prema naselju. Tu te došlo do malog nesporazuma između Gačića i Blaža Majstorovića Šubare koji ga je strogo upozorio da te to sektor njegove jedinice. Gačić se samo na- smijao i sa bataljonom prošao kroz streljački stroj, doba- civši onako u šali: „ko zna koje je čiji sektor. druže!" I Šubara 1e iza toga pokrenuo svoju jedinicu. Naš bataljon 1e ušao u Veliku Goricu uz manji otpor neprijatelja. Svako je nastojao da zaplijeni i uzme što mu je potrebno. Pri- stigli su i drugi bataljoni. Tu se našla i naša izviđačka četa koja je zaplijenila kamion ,,bising" od tri tone.

597»

Pošto je Velika Gorica zauzeta Gačić je ostavio jedan bataljon da čisti ovo naselje, a zatim se u kolonama krenulo prema Zagrebu. On je potovario dio izviđačke čete na kamion i sa njima pošao u Zagreb.

Mi smo vodili borbu pred Remetincem i još jednim selom na tome pravcu. Neprijatelj je i dalje snažno branio pristup Savskom mostu i komunikaciju koja vodi prema njemu.

Naš 1. bataljon i dio snaga Turopoljsko-posavskog odreda koji su bili prema Velikoj Gorici, kretali su se pored željezničke komunikacije, daleko od ceste, gdje nije bilo neprijateljskih snaga. Imali su nasip podesan za za- štitu i uputili se prema Savskom mostu. Drugi bataljon išao je lijevo od njih i nailazio je na otpor, dok je 3. bataljon imao najžešći otpor. Bilo je i žrtava i upadanja među neprijateljske snage (desilo se da je i Šubara zaplijenio jedan automobil, krenuo sa njim i upao među ustaše. Zahvaljujući svojoj snalažljivosti nastojao je da se nekako izvuče, pa je rekao da je pregovarač i da je došao da ispita da li će se predati, a polako se sklanjao prema nasipu s jedne strane komunikacije, dok je na durgoj strani bila Sava. Prije nego su ustaše potegle oružje on i šofer su uspjeli da skoče iza nasipa i tako se spasili).

Tako je prošao i kamion sa kojim je došao Ljuban Ko- taran, komandir Prateće čete. On je sa grupom boraca u kamionu naletio u jedno utvrđeno selo u kome se nalazila baterija topova neprijatelja. Ona je bila na pravcu odakle je trebalo da zaustavi naše tenkove koji su se kretali od Siska. Kotaran je bio prisiljen da prosto sa kamionom pro- juri kroz ovo selo i da iskoči iz njega.

Naš 3. bataljon pretrpio je dosta jaku vatru, pa nam je kao pojačaše stigla četa tenkova koja je do tada podržavala snage 45. divizije u nastupašu desno, povezujući se dalje sa 28. divizijom, sa kojom smo vodili borbe oko Dvora na Uni i Kostajnice.

Pošto nije bilo jačeg otpora na pravcu nastupaša snaga 45. srpske divizije koje su na širokom frontu izbijale na Savu, tenkovi koji su podržavali ove snage upućeni su prema mostu gdje je neprijatelj pružao jak otpor i spreča- vao nastupaše naše brigade.

Bilo je oko deset časova kada smo uz podršku tenkova razbili neprijatelja i tako izbili do mosta. Stigao sam do mosta na jednom od tenkova.

Borko Arsenić, koji je tada komandovao 39. divizijom, vjerovatno je bio obavješten da je Zagreb proglašen otvorenim gradom, pa je na nekom motociklu krenuo V grad. Na

598»

glas da je Zagreb proglašen slobodnim gradom, masa ljudi je pojurila prema gradu. To je uradio i Borko.

Nalazio sam se pored jedne kuće. Nred nama se, na nekoliko stotina metara, nalazila neprijateljska borbena linija. Iza ovih kuća prolazi cesta i pravi malu okuku. U tom momentu naletio je Borko Arsenić na motoru. Mahao sam mu rukom da stane, ali me nije razumio, već je i on meni mahao rukom pokazujući da ide u grad, te da ćemo se vidjeti u Zagrebu. Međutim, prisjetio se kada je primjetio da se držim za glavu, a ne smijem se pojaviti iza kuće, da se o nečemu radi, pa je stavio šoferu do znanja da stane. Šofer je bio snalažljiv i ubrzo se pojavio iza kuće vozeći Borka. Uspjeli su da se sklone dok je neprijateljski mitraljez osuo paljbu po mjestu gdje su tek bili stigli. Borko mi je tada rekao da je mislio da hoću u grad. Tada se vratio u diviziju, vidjevši da neprijatelj brani pristup Zagrebu i da se predio u ovoj ravnici dijeli na dva dijela. Desna strana od komunikacije sa željezničkom prugom je u našim rukama, a lijeva, na prilazu mostu, još je u rukama neprijatelja.

Kada sam kasnije na tenku stigao do mosta, primjetio sam kako naš 1. bataljon prelazi željeznički most i ulazi U grad.

Htio sam sa tenkom da krenem u grad, ali je tenkista rekao da ima naređenje da dođe samo do mosta. Malo sam se na- ljutio na njega, ali sam tek kasnije shvatio šta je bilo u pitašu. Naime, snage 45. divizije već su bile na desnoj obali Save. Mi smo sa jedinicama 20. krajiške dejstvovali prema savskom mostu i sada naš bataljon i Turopoljsko-posavski odred ulaze u grad. Pošto tenkista nije htio da ide dalje, sišao sam sa tenka i uključio se u kolonu našeg 1. bataljona.

Na Savskoj cesti dočekivao nas je narod. Već je poči- njalo slavlje. Tu je došlo do izražaja ono naše pripremaše boraca prije polaska u konačan juriš za oslobođenje naše zemlje. Bacane su nam cigarete i cvijeće sa prozora. Ni jedan borac nije se sagnuo da to uzme. Odzdravljali su srećni i dostojanstveni, stavljajući do znanja da pred njima još predstoje borbe, da još nije vrijeme za slavlje, iako je radost zajednička. Ali, mi smo u ulozi zaštitnika naroda i dono- simo mu slobodu, a narod nas kao takve srdačno dočekuje.

Već smo ušli duboko u grad. Primjećujem da iza nas ide kamion. U šemu pjevaju Kozarčani. U kabini kamiona nalazi se komandant brigade Mihajlo Gačić, a zamjenik komesara brigade Izudin Čaušević stoji na papuči. Stigli su našu kolonu koja je bila u pokretu. Gačić mi se javio onako

599»

raspoložen dobacivši: „Nikola, jarko ti tvoje uskači, idemo na Jelačićev trg." Sa grupom izviđača i kamionom koji je zapliješen u Velikoj Gorici, Gačić je krenuo prema Za- grebu i stigao nas negdje na pola puta između Savskog mosta i Jelačićevog trga. Popeo sam se na papuču kamiona sa lijeve strane i tako smo stigli na Jelačićev trg. Uskoro je prispio i naš 1. bataljon sa dijelom snaga Turopoljsko- -posavskog odreda.

Počeli smo odmah da se ponašamo ne samo kao oslobo- dioci nego i kao zaštitnici koji treba da se brinu i za materijalna dobra, da čuvamo objekte i sl. Počeli smo da se interesujemo za one objekte, magacine uglavnom, koji bi mogli biti predmet razvlačeša, o čemu nas je narod obavješta- vao. Rasporedili smo pristigle jedinice kod tih objekata — odjevnih zadruga, skladišta naoružaša i opreme itd.

Ulaskom u grad zaplijenili smo dosta kamiona i tehnike. Inače, u gradu smo naišli na „narodnu zaštitu" koju je organizovao dr Kumičić kao snage reda. Pripadnici ove zaštite bili su vidno označeni pločicama na kojima je pisalo „NZ". Bili su u civilu, a posjedovali su i puške, zatim automobile. Prava organizacija za održavaše reda. Javljali su nam se i sarađivali sa nama. Međutim, mi smo bili oprezni i polako preuzimali grad, jer smo imali osje- ćaj da to nije naša vojska, da je nekako tuđa bez obzira na unutraššu organizaciju, sastav šenih pripadnika i poli- tičko ubjeđeše pojedinaca. Smatrali smo ih ostatkom oku- patorskih snaga.

Pošto smo zaplijenili dosta tehnike, ideja nam je bila da motorizujemo brigadu radi daljeg nastupaša prema Slo- veniji. Bilo je dosta kamiona, ali nije bilo goriva. Došli smo i do automobila za štab brigade koji smo oduzeli od „narodne zaštite". Bio je vlasništvo nekog fabrikanta. Šofer koji je vozio ovaj automobil, kasnije se ispostavilo, bio je rodom iz Bosanske Dubice. Poznavao je porodicu Izu- dina Čauševića, zamjenika komesara naše brigade. Radio je već više godina u Zagrebu kao šofer nekog fabrikanta. Bio je iznenađen i skrivao zadovoljstvo kada je vidio kako smo oduzeli automobil od šegovog vlasnika koji je u isto vrijeme bio i neki funkcioner „narodne zaštite". Tada je shvatio dubinu promjena koje donosi narodnooslobodilačka borba i već je nakon kratkog vremena, tako da kažem, postao naš. Nikako mu nije išlo u glavu kako smo mogli da od šegovog gazde, šegovog gospodara kod koga je bio ne radnik nego sluga, oduzeti automobil i da mu kažemo da će mu to država platiti, da će se naknadno ustanoviti kako ga je za- radio, treba li mu i sl. Kada je vidio svoga gazdu, do ne-

600»

davno silnika, kako je ostao bez automobila i kako je sitan i običan čovjek kao i svi ostali, bio je oduševljen.

U međuvremenu smo Jovo Pašić, pomoćnik komesara 1. bataljona, i ja ostali sa kuririma na Jelačićevom trgu, dok je komandant brigade pošao negdje sa pomoćnikom komesara. Trebalo je orijentisati i rasporediti jedinice.

Narod je već izišao na ulice, pozdravljao nas i ljubio. Mnogi su se raspitivali za rođake i prijatelje koji su se nalazili u partizanima. Utopili smo se u masu naroda, pa se nismo ni vidjeli. To je predstavljalo opasnost za nas, jer je Zagreb još bio pun neprijateljske vojske, iako još nismo nailazili na organizovani otpor, jer su se držali direk- tive Pavelića da je Zagreb otvoren grad i da ga obezbjeđuje tzv. „narodna zaštita".

Stigao je i jedan radnik i saopštio mi da štite radio- -stanicu, ali je Nijemci napadaju.

Pošto se tu nalazio pomoćnik komesara Turopoljsko- -posavskog odreda, prenio sam mu da uputi jednu četu koja će pojačati odbranu radio-stanice. Nakon jednog sata stigao je komandir ove čete i saopštio da je sami ne mogu braniti, jer je napad Nijemaca sve snažniji. Istina, neprijateljske snage iako su se povlačile, vršile su i pritisak na Zagreb, vjerovatno i radi pljačke i uništavaša.

Pošto jedna četa nije mogla izdržati pritisak neprijatelja na radio-stanicu, upućen je i ostali dio snaga odreda koji je sa našom brigadom ušao u Zagreb. Tako su snage Turopoljsko-posavskog odreda branile radio-stanicu u Za- grebu sa naoružanim radnicima. Ali i pored toga, zbog snažnog pritiska neprijatelja nisu mogli sami da je za- štite, pa je upućena i jedna četa iz naše brigade kako bi pomogla pri odbrani radio-stanice.

U međuvremenu u grad je stigao i štab 39. divizije sa komandantom Borkom Arsenićem, komesarom Vojom Stuparom i šegovim pomoćnikom Idrizom Čejvanom, te načelnikom štaba Jovom Pavićem. Nešto prije toga, sa Idrizom Čejva- nom krenuo sam na nekim terenskim kolima u tadašše Mi- nistarstvo oružništva. Tamo smo našli dosta ustaško- -domobranskih oficira koji su izašli pred nas i pozdra- vili. Prosto mi je nepojmljivo bilo, kada sam vidio kako nam se predstavljaju visoki ustaški oficiri — te ja sam dopukovnik taj i taj, ja pukovnik, bojnik i sl. A pravi šok za mene bilo je — rukovaše s šima. Prema mom shvatašu ustaša koji su bili poznati kao zlikovci, bilo bi sada normalno potegnuti pištolj i obračunati se. Ali, razmišlja- jući o tome i smirujući se, došao sam do jednostavnog i, čini mi se, pravilnog zaključka: to su štapski oficiri

601»

1

Prelaz 20. krajigike brigade preko r. Kupe i marš prema Zagrebu (maj 1945. godine)

koji su radili na planovima i stručnim poslovima, a rat su proveli u kancelarijama Ministarstva oružništva, i nisu direktno učestvovali u sprovođenju pojedinih usta- ških planova i operacija. Vjerovatno su zbog toga smatrali da nisu ništa nikome krivi, pa su ostali, a nisu imali potrebe da kažu da nisu pripadnici ustaške organizacije kada je to već bilo poznato.

I Idriza i mene je sve ovo malo zbunilo. Ali morali smo brzo da se snađemo. Rečeno nam je da se zamjenik poglavnika dr Kumičić nalazi u zgradi i, ako hoćemo, možemo poći do njega. Kruto vojnički gledano, možda je trebalo da se javimo tom čovjeku, odnosno onome kome je predata vlast u gradu do našeg dolaska. Idriz je to odbio i rekao neka dr Kumičić dođe do nas. Koliko se sjećam, uskoro je izi- šao jedan postariji čovjek, uglađen i dotjeran. Ostavljao je utisak da to sve nije baš rado prihvatio.

Dr Kumičić nam se predstavio i počeo je razgovor. Me- đutim, Idriz se vrlo brzo snašao rekavši da je u Zagreb stigla nova vlada slobodne Hrvatske i da bi trebalo da pođe sa nama da preda grad. Normalno je bilo, što je i Kumičić shvatio kao predstavnik civilne vlasti, da bi grad trebalo predati nekom civilnom predstavniku naše narodnooslobo- dilačke vlasti. Ovo je Idriz učinio samo da bismo se nekako izvukli iz ove situacije u koju smo zapali.

602

Dr Kumičić nam je predložio da pođemo njegovim automobilom, ali je Idriz rekao da ćemo mi poći našim kolima, a on neka ide iza nas. U međuvremenu smo susreli komesara divizije Voju Stupara koji se vozio u otvorenim kolima, mislim da je to bila „olimpia". Oko njegovih kola okupio se razdragani narod kome je Stupar nešto govorio. Idriz ga je obavjestio i priveo mu Kumičića da mu preda grad.

Nisam siguran, ali mi se čini da je postojao neki sim- bolični znak ključa grada koji je Kumičić predao Voji Stu- paru. Istina, tu oko kola gdje su se sada susreli Vojo Stu- par i Kumičić okupila se masa naroda, pa nisam mogao da bolje vidim sam čin predaje, ali sam čuo šta je otprilike Kumičić izjavio. Suština onoga što je rekao bila bi — da mu je ovo jedan od najtežih zadataka koga se prihvatio bez svoje volje i razmišljanja da li je sposoban za ovakvu ulogu, i da mu je to najteža uloga koju je u životu imao. Ipak, dodao je, časno predaje grad Zagreb ispravan u ruke Narodno- oslobodilačke vojske. To je bila mala ceremonija, da tako kažem, zvaničnog protokola oko predaje grada koju je posmatrao priličan broj građana. Vojo Stupar se tom prilikom rukovao sa Kumičićem, a da li je primio nešto od njega, možda simbolični ključ grada, nisam uspio da vidim, jer sam bio podalje od tog mjesta. Šta je bilo dalje takođe ne znam, jer sam krenuo da obiđem jedinice, pošto su u gradu bila samo dva bataljona naše brigade i dijelovi Turopolj- sko-posavskog odreda. Očekivali smo da pristignu i ostala dva bataljona brigade i artiljerijski divizion.

Vratili smo se na Jelačićev trg. Gdje je u to vrijeme bio štab divizije ne znam, jer je svako imao određenu ulogu i radio svoj posao. Pošli smo da pronađemo gorivo za vozila kako bismo obezbjedili dalji pokret jedinica kamionima. Osjećali smo da su borci premoreni i iscrpljeni, jer su od Bosanske Gradiške, za relativno kratko vrijeme, a u sva- kodnevnim borbama, stigli pješice u Zagreb.

Krenuli smo jednim automobilom prema Črnomercu gdje je trebalo da se nalazi skladište sa gorivom.

Dok smo se spremali, Dušan Stakić, komesar izviđačke čete, koga smo prosto izvukli iz čete da bismo ga sačuvali, znajući da smo u gradu koji je još pun neprijateljske vojske, krenuo je kamionom u kome su se nalazili borci izviđačke čete, da nas zaštiti. Ranije je ovim kamionom stigao komandant brigade Mihajlo Gačić sa ostalim članovima štaba brigade.

Kada smo izbili u Ilicu susreli smo se sa kolonom Nijemaca. Pored njih se kretao i tenk „tigar". Pomislio sam da su to vojniii pošli da se predaju, pa je trebalo da

603

se mimoiđemo. Skoro da sam htio da otvorim vrata od automobila i pitam da li će se predati. Ali kada smo vidjeli da se oni kreću u koloni, da su u borbenom poretku i pra- ćeni tenkom, shvatili smo da se ne radi o predaji već da idu u borbu. Nabrzinu sam privukao vrata od automobila. Šofer se bio malo zbunio ne znajući šta da radi, da li da se vraća jer mu mi ništa ne govorimo, ili da produži naprijed. Ipak se brzo snašao i pritisnuo gas, pa smo vrlo brzo prošli pored tenka i kolone njemačkih vojnika. Tu je mogla biti četa do 120 vojnika sa teškim tenkom. Primje- tili smo i njihovog oficira, vjerovatno komandira jedinice, koji je bio proćelav sa skinutom kapom. Kretao se onako bijedan oslanjajući se na neki drveni predmet kao štap. Imao se utisak kao da ide na neki neprijatan zadatak za koji ni on, ni njegov Vermaht, nemaju izgleda na uspjeh.

Projurili smo, našli se na začelju ove kolone i skrenuli ulijevo. Išli smo da potražimo naše protivtenkovske topove da unište ovaj njemački tenk, jer ako produži na Jelačićev trg i nastavi prema Savskom mostu, može nam nanijeti gubitke, pogotovo dalje, prema radio-stanici koju su već obezbjeđivale naše snage. Šta je bio zadatak ove neprijateljske jedinice sa tenkom? Ne znam da li je trebalo da ide prema Savskom mostu ili da uništi radio-stanicu, ali je činjenica da je krenula na zadatak.

Kada smo sa kolima izbjegli sukob sa njemačkom jedinicom, skrenuli u drugu ulicu i izbili na jedan trg, pomoć- nik komesara naše brigade Izudin Čaušević sjetio se da je ovdje stanovao kada je u Zagrebu pohađao školu. Zamolio nas je da ga sačekamo da se javi bivšoj gazdarici. Zastali smo na kraće vrijeme jer smo shvatili tu ljudsku stranu čovjeka, pa smo preporučili Izudinu da se požuri kako bismo stigli na izvršenje zadatka.

Dok se Izudin nalazio u kući, Gačić i ja smo ostali sjedeći u otvorenim kolima. Nikoga nije bilo na ulici jer se preko radija javljalo da se zatvore vrata, prozori i ulazi, s obzirom na to što može da dođe do borbe. I mi smo izdali takvo naređenje spikeru koji je pozivao narod da se ne oku- plja, jer su se mogli očekivati neprijateljski avioni.

Tu u našoj blizini pojavila su se dva dječaka od 8 do 10 godina. Jedan je bio nešto stariji, a drugi mlađi. Kao i sva radoznala djeca izvirivali su na ulicu i primjetili mene i Gačića. Osjetili smo da bi željeli da nam priđu, ali su se plašili. Pozvao sam ih. Pokušavao sam da ih ohrabrim i uspostavim prisniji kontakt. Polako su nam prilazili, ali ne prema meni već prema Mihajlu Gačiću. Onaj stariji je bio nešto otresitiji i obratio se Gačiću

604

ovim riječima: „Jeste li vi, druže, možda Tito?" Razmi- šljao sam o tome zašto su djeca prišla Gačiću, a ne meni koji sam ih pozivao, pa sam se sjetio da je Gačić korpulen- tan, u vojničkoj uniformi sa oficirskim oznakama, pa je djecu podsjećao na Tita. Tada sam shvatio da je ovaj dječak gledao Titovu fotografiju, da je to naši dijete, da je to za njega posebna radost da prvi partizan koga je imao prilike da vidi u Zagrebu liči na Tita.

Shvatio sam tada da je Zagreb naš grad, da je narod neuništiv i da naša borba ima duboke korijene u tom narodu.

Sve je to kratko trajalo i mi smo se vratili u jedinicu. Saznali smo šta se dogodilo sa grupom boraca izviđačke čete koja je sa komesarom Dušanom Stakićem na kamionu pošla za nama. U međuvremenu je stigao i načelnik štaba brigade Ivan Mesić koji je takođe pošao s njima.

Njemački vojnici koje smo susreli u Ilici sa tenkom, izgleda da su vojnički razmišljali. Primjetili su nas kako smo upali među njih i nabrzinu prošli, ali se nisu snašli da otvore vatru. Možda su nas čak i propustili računajući da za štabom ide i vojska, iako mi to nismo oče- kivali. Stakić, a i Nijemci, logički su razmišljali. Sta- kić je pošao za nama da nas zaštiti od eventualnog napada, a Nijemci su realno očekivali da će iza nas naići borci.

Stakić je sa grupom boraca izviđačke čete iznenadno upao među njemačku kolonu sa tenkom. Nijemci su već zauzeli uglove kuća, očekujući da naiđe naša vojska. Došlo je do oštrog sukoba.

Interesantno je to što su naši izviđači sa kamiona prvi otvorili vatru na Nijemce. Počeli su da tuku iz automata. Zaista smo imali dobro naoružanu izviđačku četu. Svaki borac je već do Zagreba, pored automata, imao i pi- štolj. Borci su se već navikli da uvijek nose metak u cijevi i otkopčanu futrolu pištolja, pogotovo desetari. Sva- ki je znao da svakog momenta u tim izviđačkim zadacima mora biti spreman da upotrijebi oružje i da mora biti brži od neprijatelja. Nijemci su uspjeli da „pancer-faustom" zapale naš kamion. Borci su pružali otpor i tukli Nijemce nastojeći da se izvuku. Tu se našao i načelnik štaba brigade Ivan Mesić. On je pokušao da sa borcima Uđe u jedan hodnik ali je ovaj bio zatvoren. Međutim, desilo se nešto neočekivano. Neko mu je sa sprata bacio svežanj ključeva, što mu je omogućilo da uđe unutra. Žena koja je sve to posmatrala bacila im je ključeve.

U ovom okršaju bilo je više ranjenih i poginulih boraca. Tu nam je poginuo istaknuti borac i komesar čete Du-

605

šan Stakić, a teško ranjen i ostao bez ruke Savo Zec, borac izviđačke čete. Kako se to dogodilo? Pucali su sa kamiona dok nije pogođen i počeo da gori. Tada su počeli da iskaču. Vjerovatno ih je i tenk djelimično zaklonio, pa Nijemci nisu mogli preciznije da ih gađaju. Među posljednjim koji su iskakali iz kamiona bio je i Savo Zec, sa auto- matom u ruci. Nijemac se našao u neposrednoj blizini i uhvatio ga za automat, ali se Savo snašao i iz pištolja ga pogodio, zgrabio svoj automat i pokušao da se izvuče. Me- đutim, pogođen je iz njemačkog puškomitraljeza u ruku ispod ramena. Prenesen je kasnije u bolnicu. Tamo je osoblje bilo iz Zagreba. Među njima je bilo i domobranskih, pa čak i ustaških ljekara. Tu se našao i ranjeni Savo Zec. Taj mladi devetnaestogodišnjak, borac sa Kozare koji je u ratu osjetio šta znače Nijemci i ustaše, našao se odjednom u bolnici sa ranjenicima, među kojima je bilo i neprijateljskih vojnika. Zato nikako nije imao povjerenja u medicinsko osoblje. Od nije imao predstave o medicinskoj etici i humanosti, o međunarodnom ratnom pravu i zaštiti ranjenika (istina, znao je on iz ratne prakse da se to nije odnosilo na jugo- slavenske ranjepe partizane,pa i narod), te nije bio siguran da će ga ovdje liječiti. Čak se nije dao ni previjati. Tako je došao u tešku situaciju da su mu morali amputirati ruku.

Trivo Pralica, zamjenik komandanta brigade, koji se nalazio sa jednim bataljonom, saznavši šta se desilo sa ovom grupom izviđača i da smo krenuli pred njima, pomislio je da smo i mi stradali i o tome obavjestio štab divizije. Njegova pretpostavka bila je u ovoj situaciji realna, jer je potrajalo izvjesno vrijeme dok smo se povratili. Ali sve se ipak dobro svršilo s obzirom na predviđene doga- đaje koji su se za tih nekoliko časova od kada smo stigli u Zagreb desili.

Negdje oko 4 sata poslije podne u Zagreb su stigli i ostali naši bataljoni, dijelovi 15. krajiške brigade i druge jedinice 39. divizije. Inače, dijelovi 13. krajiške ostali su da gone neprijatelja prema Plesu i bližoj okolini, dok su sve ostale snage divizije već bile u gradu.

Ovdje nas je našao jedan Istranin koji nas je odveo u svoju prizemnu kućicu. Predstavio nam se da je kao Istra- nin pobjegao prije rata od italijanskih fašista. Tu, u Zagrebu držao je trafiku i počeo lijepo da živi do po- četka rata 1941. godine. Kada su ustaše došle na vlast oduzeta mu je trafika, ali je nekako uspio da preživi rat. Imao je ženu i sina od 16 do 17 godina.

606

Doveo je nas iz štaba brigade u svoj skromni dom i molio da budemo njegovi gosti. Bio je radostan, sa suzama u očima, oduševljavajući se što će mu biti gost štab brigade Narodnooslobodilačke vojske koja je njemu Istraninu i Ju- goslovenu, donijela slobodu od fašizma od koga bježi i koji ga je proganjao još od 1935. godine. Tada je uzeo neki alat, u kuhinji podigao pod i iz dobro spremljenog, suvog, malog bunkera (skloništa) izvadio sve vrste cigareta, či- tave kolekcije, koje je čuvao i ponudio nam. Pronašao je i prave kafe koju je ovdje sklonio i sačuvao za svoje oslo- bodioce.

Negdje predveče zakazan je sastanak štabova brigada u štabu divizije. Na tom sastanku bio je i načelnik štaba 2. armije Ljubo Vučković. Šetao se po jednoj povećoj i dobro opremljenoj kancelariji. Mihajlo Gačić i ja ušli smo i sjeli na kauč. Ljubo Vučković je tada postavio ovakvo pitanje: „Koji je to štab brigade bez naređenja ušao u Za- greb?" Tek tada smo shvatili da smo postupili drukčije nego kako je stajalo u naređenju za koje zaista nismo znali. Ušli smo u Zagreb, vodili borbe i gubili borce, smatrajući da je to veliki uspjeh i tek sad vidimo da za naš ulazak nije bilo ni saglasnosti ni naređenja. Trebalo je prethodno o tome obavjestiti štab divizije, a ne krenuti samoinicijativno i nedovoljno organizovano. Zato smo ovdje pred Lju- bom Vučkovićem samo ćutali i čekali šta će nam još reći. Očekivali smo da ćemo čak biti dobro kažnjeni.

Ljubo Vučković nam se prilično oštrim tonom obratio ovim riječima: „E, moji Krajišnici, vi još ratujete na partizanski način. I to na način koji je važio u 1942. i 1943. godini. Ovo nije takva vrsta rata. Znate li vi šta ste uradili? Utrčali ste u grad sa svoja dva bataljončića i stavili se pred tri njemačke dobro naoružane divizije koje su odstupale sa sremskog fronta. Jedna od njih je tenkovska. Njihov plan je da se preko Savskog mosta probijaju u pomoć svojim snagama i opkoljenom garnizonu u Karlovcu i da se svi skupa probijaju prema Trstu i predaju Englezima i Ame- rikancima, kako ih ne bi zarobila naša Narodnooslobodi- lačka vojska, te kaznila za zlodjela što su činili u našoj zemlji. Kako vidite, vi ste sa svoja dva bataljončića stali na put takvim njemačkim snagama."

Bili smo se zabrinuli i uplašeni, ali je drug Vučko- vić nastavio: „Što je bilo — bilo je, kada ste jabuku već zagrizli, moramo je svi zajednički jesti." Tada se okrenuo drugovima iz štaba divizije i rekao: „uvedite jedinice u grad i pomjerite se prema kolodvoru, a mi ćemo uvesti 45. srpsku diviziju, pa ako se vi održite noćas u gradu, biće

607

dobro. Očekujemo, rekao je, da u toku noći glavnina snaga neprijatelja, jačine tri divizije, prođe kroz Zagreb. Ako ih zadržite biće dobro, a ako vas pregaze neka bude na vašu odgovornost." Tek tada smo shvatili pravu situaciju.

Vratili smo se u brigadu i počeli je pomjerati na pred- viđeni sektor. Povukli smo i snage sa radio-stanice. U me- đuvremenu je ušla u grad i 45. srpska divizija i trebalo je da njene snage preuzmu radio-stanicu koju su do tada držali borci Turopoljsko-posavskog odreda i naše brigade. Inače, stalno nam je bila u mislima briga za radio-stanicu. Imali smo prilike, od desetak-jedanaest časova kada smo ušli u grad, do poslije podne, da odemo i javimo se sa radio- -stanice, ali se iz objektivnih razloga nismo upuštali u ovakav poduhvat. Naime, moglo se desiti da napravimo neki politički nedovoljno osmišljen potez, da upućujemo neki improvizovani oglas i sl. što u ovom trenutku ne bi odgo- varalo i našoj ulozi u kojoj smo ušli u Zagreb.

Međutim, desilo se nešto neočekivano. Negdje oko 18 časova, kada su snage 45. srpske divizije ušle u Zagreb i kada smo njihovim jedinicama predali radio-stanicu, a dijelovi naše brigade i odreda povukli se u sastav brigade, u radio-stanici je nastala neka gužva. To se lijepo osjećalo preko mikrofona. Mi u štabu brigade bili smo zabrinuti, pogledali smo jedan prema drugom, jer smo pomišljali da su možda Nijemci uspjeli doći do radio-stanice. Čuli smo neke nerazumne glasove preko mikrofona, pa je izgledalo da se nešto dešava. I uskoro iza toga začuo se mladalački, čist glas koji je po govoru podsjećao na ljude iz južnog dijela Srbije. Spiker je javljao otprilike ovim riječima: „Javljam se svima svojima da je naša 20. brigada 45. srpske divizije prva ušla u Zagreb, glavni grad bratske nam republike Hrvatske", a zatim se predstavio imenom i prezimenom.

Kada sam ovo čuo oblio me je hladan znoj. I Gačić se uzbudio (čak je htio da puca u radio), ali sam ga smirivao rekavši mu: „Mihajlo, smiri se, istorija se ne falsifi- kuje. Čak i kada bih sada otišao u radio-stanicu i deman- tovao ovu vijest, kakvi bismo pred narodom izgledali. Ko se javio sada nije bitno, a istorija će utvrditi ko je i kada ušao u Zagreb. Meni je utoliko bilo teže što smo u Za- greb stigli prije podne, što smo vodili borbe i imali žrtava, što smo učestvovali u činu predaje grada našim snagama preko dr Kumičića i, što tek oko 18 časova, spiker preko radio-stanice javlja da je 20. brigada 45. srpske divizije prva ušla u glavni grad bratske Hrvatske. Teško mi je i neshatljivo bilo da se sada negde predveče javlja prvi

008

partizan iz oslobođenog Zagreba u kome smo se nalazili gotovo 8 časova. Ipak, našao sam u sebi neku utjehu, poli- tičku utjehu, baš u tome što je spiker bio neki Krušev- ljanin ili od Kuršumlije, Srbijanac. Pa neka to bude 45. divizija! Možda je i bolje nego da je to naša, 20. kra- jiška kozarska brigada. Mihajlo Gačić je, ostajući pri svom vojničkom stavu, samo dobacio: „Istorija je istorija, a javljanje je javljanje. Između 11 i 18 časova je ogromna raz- lika i to se neće moći falsifikovati."

Možda niko nije ni rekao ni potpuno istražio cijelu istinu o ulasku naših snaga u Zagreb. Činjenica je da je brodska brigada, sa komesarom Čerjanom i komandantom Šu- barom, krenula da prva uđe u Zagreb. Cerjan je kao zagre- bački đak poznavao grad i zato je od komandanta divizije dobio zadatak da sa divizijom krene u Zagreb. Međutim, komandant 20. krajiške kozarske brigade, u pokretu prema Zagrebu, izbio je pred Cerjanovu i Šubarinu brigadu i u daljnjem pokretu uspio stići u Zagreb do Jelačićevog trga. Istina, bilo je tu samoinicijative, da ne kažem samovolje, ali je činjenica da su naš 1. bataljon i borci Turopoljsko- -posavskog odreda imali to zadovoljstvo da zajednički pređu savski most i Savskom cestom stignu na Jelačićev trg, na- javljujući skoro oslobođenje Zagreba. Bila je to prethodnica snaga Narodnooslobodilačke vojske koja se našla u gradu, čak ne znajući da postoji naređenje da se u grad još ne može ulaziti. Svakako da su pri tome zatajile veze, odnosno nisu se blagovremeno prenosila naređenja, a jedinice su bile u stalnom pokretu.

U zgradi radio-stanice u Zagrebu, hor 39. divizije otpjevao je na radiju nekoliko partizanskih pjesama. Bilo je to istoga dana uveče kada smo ušli u Zagreb. To je bio prvi vijesnik prave slobode u gradu i dokaz da je radio- -stanica sačuvana.

Zadržali smo se nekoliko dana u Zagrebu. Čak i treći dan bilo je borbe sa neprijateljskim snagama prema Črno- mercu i Zagrebačkoj gori. Tamo su koncentrisane neprijateljske snage koje su u toku povlačenja napuštale tehniku i krenule naprijed. Na tom pravcu teške borbe vodila je 3. krajiška brigada. I naš 4. bataljon bio je u sukobu sa neprijateljskim snagama i vodio borbu dva dana, i to uvijek negdje poslije podne kada su neprijateljski vojnici prodi- rali u dio grada, da bi došli do hrane ili civilnih odijela.

Iz Zagreba smo dobili naređenje za pokret prema Slo- veniji. Kretali smo se u koloni do Brežica na desnom krilu naše divizije, a na lijevom je bila 21. srpska divi-

39 Kozara VI 609

zija koja se kretala preko Zagorja. Od Brežica smo išli prema Rajhenburgu. Kretali smo se preko slovenačkih brda i izbili do Sent Jurja na komunikaciji prema Celju. Ovdje smo se susreli sa

borcima 5. krajiške-kozarske brigade koja je bila u sastavu 11. krajiške divizije. Tu su se poslije dugih ratnih godina susreli

Kozarčani iz 5. i 20. brigade. Na ovom putu bilo je podosta neprijateljskih ustaško-

-domobransko-četničkih formacija. Zarobili smo i jednog ustaškog divizijskog generala. Poveli smo ga sa sobom. Pra- tili su ga naši kuriri, trinaesto i četrnaestogodišnji borci, da bi ga predali štabu divizije koji je odlučivao kuda dalje da se uputi. Čak nam je ovaj zarobljeni ustaški general i pobjegao, ali smo ga kasnije opet pronašli. Njemu se žurilo, pa je tražio da sam ide u štab divizije, jer je strahovao da ćemo ga u putu negdje likvidirati.

Zarobljavali smo mnošto neprijateljskih vojnika, Ni- jemaca, ustaša, domobrana, četnika i drugih. Prosto nismo znali šta da radimo s njima. Sakupljali smo ih i upućivali tamo gdje nam je naređivao štab divizije.

Naš ratni put završava se u Sent Jurju, na petnaestak kilometada od Celja.

Negdje prema Sent Jurju i Kozju zarobili smo cijelu bojnu Pavelićeve tjelesne garde. I tada kao i sada, kada se toga prisjetim čini mi se da nisam vidio elitniju i mlađu jedinicu od ove. Svi su imali crne uniforme. Svi su bili skoro iste visine, uzrasta, svi se jednako šišali sa malo dužom kosom, kako su ustaše nosile prije rata. Svi su imali besprijekorna odijela, mašne, cipele i svi su bili, tako je izgledalo, lijepo građeni.

Prava elitna jedinica sa dobrim naoružanjem. Razoru- žali smo ih kao i sve ostale. Pošto se radilo o izrazito neprijateljskoj, ustaškoj jedinici, normalno je bilo da im se izreče i pravedna kazna. Osuđeni su na smrt strijelja- njem. Prilikom izvršenja ove kazne ni jedan od njih nije ni pokušao da bilo šta traži ili bilo čime pruži otpor. Čini mi se da su svi bili toliko izgubljeni da su samo če- kali da im se jednom zauvijek prekrati to bježanje i izgu- bljena perspektiva. Tako se obično ponašaju zlikovci kada se nađu pred odgovornošću za svoja nedjela.

Nikola BAJI Th

610

DVADESETA KRAJIŠKA KOZARSKA NOU BRIGADA OD KOZARE DO SLOVENIJE

Poslije oslobođenja Bosanskog Novog i Dvora na Uni

1. maja 1945. godine brigada je učestvovala u oslobađanju Kostajnice. Odavde je nastavila pokret prema Pokupskom i Zagrebu. Na tom putu stigli smo do Kupe koju je trebalo forsirati. Vrijeme je bilo hladno. Rijeka je djelimično bila niskog vodostaja, ali je ponegdje bilo virova i dubina, pa je bilo nemoguće da je borci pregaze. Ovdje smo iskoristili mnogobrojna kola koja smo u putu zaplijenili i do- vukli u korito rijeke, a zatim na njih postavljali daske, razna brvna i preko toga prelazili. Naime, u toku neprija- teljskog povlačenja, dosta zavedenih porodica iz kojih su pojedina lica bila u ustašama i četnicima bježalo je sa stočnim zapregama za neprijateljskim snagama. Sve su one prilikom zarobljavanja vraćane kućama. Upravo napuštena kola ovih porodica iskoristili smo za prelaz.

Mislim da smo 6. maja prešli Kupu i krenuli prema Velikoj Gorici. Međutim, na pravcu pokreta nalazilo se veoma jako utvrđenje Kravarsko. To je, u stvari, bila vanjska odbrana Zagreba. Neprijatelj je pružio žilav otpor. Tu je došla do izražaja naša artiljerija. Čini mi se da je bilo govora o tome da će nam sadejstvovati i teška artiljerija 2. armije u čijem se sastavu nalazila naša divizija. Među- tim, radilo se o brzom pokretu, pa je trebalo blagovremeno pronaći podesna mjesta za osmatranje i dejstvo artiljerije. Po naređenju komandanta brigade Mihajla Gačića upućen sam sa grupom vezista da uspostavimo vezu od mjesta osma- tranja do artiljerijskih oruđa. Neposredno sam osmatrao, a zatim prenosio dejstvo artiljerijskih granata (prebačaj, podbačaj i sl.), što je artiljercima pomagalo pri korekturi vatre.

Bilo je čak i direktnog gađanja u bunkere. Ovo je posebno bio uspjeh zbog toga što nismo imali nišanskih sprava na topovima. Gađani su ciljevi na 600—700 metara, a čini

39» 611

mi se da smo gađali iz protivtenskovskog oruđa 72 ili 76 mm.

Poslije uspješnog dejstva artiljerije uslijedio je ju- riš naših boraca na Kravarsko. Tu se posebno istakla jedna naša četa koja je uspjela da se u toku noći ubaci u pozadinu neprijatelja i da ga napadne s leđa. Ovu četu vješto je vodio njen komandir Obrad kome prezime nisam upamtio. Bio je vrlo iskusan i hrabar, a u našu brigadu je došao iz neke druge krajiške brigade. Imao je visoka odlikovanja, među njima i „Partizansku zvijezdu I ili II reda". Bio je veoma cijenjen među borcima.

Poslije likvidacije uporišta u Kravarskom krenuli smo prema Velikoj Gorici. Na tom putu sustigli su nas i naši tenkovi. Kolona se kretala lijevom i desnom stranom druma dok su tenkovi prolazili. To je kod boraca, koji su se prvi put sreli sa našim tenkovima, stvaralo posebno raspoloženje i podizalo još više borbeni moral. Svakome se činilo da pred nama više nema prepreke koju ne možemo savladati.

U Velikoj Gorici dobili smo zadatak da nastupamo prema Zagrebu. Poslije izbijanja na obalu Save kod Za- greba, trebalo je da se tu utvrdimo i da organizujemo osmatranje i prikupljanje podataka o neprijatelju. U toku pokreta stigao je kurir iz jednog našeg bataljona i obavjestio štab brigade da se na pravcu našeg pokreta nalaze neke jedinice Narodnooslobodilačke vojske koje su nas obavjestile da ovo nije pravac naše brigade. Zaustavile su naš bataljon i sprečavale ga da se kreće komunikacijom. Komandant brigade Mihajlo Gačić rekao mi je da krenem u tom pravcu i ustanovim o čemu se radi. Stigao sam na mjesto i primjetio da su borci našeg bataljona zau- stavljeni i ne mogu dalje.

Kada sam se interesovao koja se od naših jedinica nalazi na ovom pravcu rečeno mi je da je tu 17. brigada 28. divizije. Ovo je drugi put da se susrećem sa borcima te brigade. Već smo se sreli kod Bosanske Gradiške kada smo im predali položaje koje smo tamo držali. U međuvremenu naišao je potpukovnik, inače komesar divizije (ne sje- ćam se njegovog prezimena). Rekao sam mu da sam ranije bio u slavonskim jedinicamai da sam sada u 20. krajiškoj čiji je zadatak da ovim pravcem nastupa prema Zagrebu. Sporazumjeli smo se, naime otklonili nesporazum i pošli dalje. Borci naše brigade kretali su se lijevom stranom druma. Iako je u toku pokreta bilo pripucavanja, snaž- nijeg otpora neprijatelja nije bilo. Izbili smo do mosta na Savi.

612

Bio je 8. maj 1945. Svi smo nestrpljivo isčekivali pokret preko mosta i ulazak u grad. Svako bi želio da prvi uđe i da učestvuje u oslobađanju glavnog grada Hrvatske. Borci su bili, rekao bih, naoštreni zbog svega što su ustaše činile i sada se nalaze tu na domaku toga centra ustaške vlasti.

Posebno smo bili iznenađeni što nas je narod sve- srdno dočekao. Ostalo mi je u sjećanju kako su nas građani častili cegaretama, poznatom cegaretom „drinom". Inte- resovali smo se o tome kakva je situacija u gradu, pa su nam pružali sva mogućna obavještenja do kojih su dola- zili. Uglavnom rečeno nam je da je situacija u Zagrebu kon- fuzna i da se ne zna ko pije, a ko plaća, da je zavladala panika i nema organizovanog otpora. Međutim, upozoravali su nas da su neke ulice minirane i da postoji opasnost da stradaju kuće ako bi došlo do aktiviranja ovih mina.

Dok smo se nalazili uz Savu kod mosta stigao je komandant brigade Mihajlo Gačić, sa jednim kamionom. Ovaj kamion, od oko 2 tone, vozio je vozač u civilu. Mihajlo se interesovao kakva je situacija tu i dalje u Zagrebu. Odlu- čili smo da pođemo naprijed preko savskog mosta u grad.

Tu sa nama našao se i dio snaga Posavsko-turopoljskog odreda koji je naredbom štaba divizije stavljen pod komandu štaba 20. krajiške i od Velike Gorice kretao se sa nama prema Zagrebu. Na naše zadovoljstvo u ovom odredu bilo je dosta Zagrepčana na koje smo mogli računati da će dobro doći da brže upoznamo grad.

Odlučeno je da iz ovog odreda pođe jedna jedinica, mo- guće bataljon, gdje će pretežno biti borci Zagrepčani. Oni će poći sa prethodnicom naše brigade preko savskog mosta i dalje. Naime, u grad je krenuo jedan bataljon 20. krajiške i dio snaga Posavsko-turopoljskog odreda. Sa jedne strane ulice u koloni kretao se naš bataljon, a sa druge borci odreda. Iza kolona išao je kamion sa članovima štaba brigade.

Kada smo bili već bliže drugoj strani mosta primjetili smo gdje se dva čovjeka rvu. Jedan od njih je bio u civilu, a drugi u sivo-žućkastoj uniformi. Vidjeli smo kada je onaj civil uspio da otme mašinku ovome u uniformi i da je ispuca u njega. Nastavio je da trči prema nama. Ocije- nili smo da se radi o nekom od simpatizera i saradnika pokreta. Trčao je još malo, a zatim se naslonio preko ograde i nešto isčupao. Prišli smo mu i upitali šta mu je to. Ispričao nam je da je to ustaša koji je imao zadatak da kada naiđu naše jedinice aktivira mine ispod mosta. Most je bio miniran i trebalo ga je porušiti u momentu naila-

613

ska naših snaga, ali je to spasio ovaj odvažni i hrabri nepoznati građanin. Tek tada smo saznali da je on bio u organizaciji saradnika pokreta. (Čini mi se da je imao i neku oznaku — crvenu povesku na rukavu na kojoj je nešto pisalo, ali se više ne sjećam.)

Ovaj građanin nam je ispričao da su neke ulice bile minirane, ali su oni uspjeli da to otkriju i povade upa- ljače. On nas je poveo dalje. Išli smo tako oko jeda kilometar kada nam je prišao jedan drugi građanin, opet iz organizacije neke straže, tako se zvala, i stavio nam se na raspolaganje kao vodič. Zaustavili smo se pred jednom novom zgradom, gdje je bio tehnički fakultet. Odlučeno je da se tu zadrži štab brigade, a ostale naše jedinice da zauzmu susjedne zgrade kako bi u slučaju potrebe mogle da pruže otpor.

Tu nam je jedan građanin saopštio da je radio-stanica u opasnosti i da se neke snage neprijatelja grupišu u Mak- simiru. Radio-stanica se, koliko mi je ostalo u sjećanju, nalazila u Vlaškoj ulici. Odlučeno je da se prema njoj upute naše jedinice kako je neprijatelj ne bi uništio. Pošla je jedinica iz Posavsko-turopoljskog odreda i neka iz naše brigade. Upućena je, čini mi se, i baterija protiv- kolaca, jer nam je ovdje rečeno da se u gradu nalaze i tenkovi. Radio-stanicu su branili i radnici, ali nisu imali dovoljno snage niti oružja da je sami zaštite.

U međuvremenu takođe smo obavješteni da je ugrožena Glavna telefonska centrala u Jurišićevoj ulici. I tamo smo uputili snage naše brigade, moguće jedan bataljon.

Našli smo se u neobičnoj situaciji gdje stalno treba biti aktivan i spreman na brze intervencije. Bili smo toliko zauzeti da nismo stigli nahraniti borce. Bili su ne samo umorni nego i gladni iako smo imali dovoljno hrane. Stalno smo bili u pokretu i vremena za pripremanje hrane i ručavanje nije bilo. Uporedo sa tim borci su imali već dotrajalu odjeću i obuću. Pomislili smo da bi u Za- grebu moralo postojati i neko skladište odjeće i opreme. Interesovali smo se preko građana da li znaju gdje se pro- izvodila vojna odjeća i obuća i gdje se nalazi skladište. Jedan građanin nas je obavjestio da se skladište nalazi u Vodovodnoj ulici. Zaključili smo da postoji opasnost da civilna lica provale u skladište i da razvuku opremu, pa je potrebno osigurati ga stražom. Dogovoreno je da se to učini po bataljonima.

Jedan bataljon se nalazio u gornjem gradu. Sjećam se da je komandant toga bataljona (mislim da je to bio 3. bataljon) govorio da bi išao tamo gdje se nalaze „dvori bez-

614

glavnika". Dio snaga brigade nalazio se oko glavne pošte i centrale, a dio je upućen prema radio-stanici.

Štab brigade imao je za svoje potrebe jedan luksuzni automobil, mislim, „mercedes" sa njemačkim oznakama. U njemu su se sada vozili članovi štaba brigade — Mihajlo Gačić, Nikola Bajić, Trivo Pralica i Izudin Čaušević. Odnekud se našao i jedan „cindap" sa prikolicom. Drugove iz štaba brigade vozio je neki Zagrepčanin. I motocikl sa prikolicom vozio je neki mještanin. Sa njime su bili drugovi iz jednog bataljona, komandant i zamjenik politič- kog komesara.

Prelaz preko razrušenog mosta jedinica 39. divizije kod Dvora na Uni (maj 1945. godine)

615

Trebalo je da krenemo u Vodovodnu ulicu. Rečeno nam je da idemo prema Ilici, zatim da skrenemo lijevo, a onda kod Frankopanske kasarne, opet lijevo i da se tu nalazi Vodovodna ulica. Javio se vozač „mercedesa" rekavši da on zna gdje se to nalazi. Tada mi je komandant Gačić rekao da se na kamion sa kojim smo ušli u Zagreb natovari grupa boraca iz izviđačke čete, a da će on sa ostalim drugovima iz štaba brigade krenuti naprijed. Dok sam pripremio grupu boraca i natovario na kamion, Gačić je već bio da- liko odmakao. Vozač „cindapa" sa drugovima iz štaba bataljona bio je nešto bliže nama, ali isto se kretao pred kamionom. Računali smo da sva tri vozača znaju gdje se nalazi Vodovodna ulica i tako smo krenuli uz Savsku prema Ilici.

Bio sam u kamionu u kabini. Gore u kamionu je bila grupa boraca izviđačke čete. Stigli smo u Ilicu i naglo skrenuli u lijevo

gdje se sjeku ove dvije ulice. Tek što smo pošli osjetih gdje me šofer gurnu i samo dobaci — Nijemci. Istog trenutka osjetih da smo

upali u kolonu Nijemaca koja se kreće sa jedne i druge strane ulice. Iza ove kolone, na pedesetak metara, kretao se njemački

tenk. Začu se komanda na njemačkom: „Ne pucaj, hvataj žive." Njemački oficir je ocijenio da nas je u odnosu na njih malo i zato

je komandovao da nas hvataju žive. Situacija je bila vrlo teška. Našli smo se u klopci. Pokušah lijevom rukom da otvorim vrata

kamiona i viknem da se otvara vatra po neprijatelju. U isto vrijeme pogođen je u čelo vozač kamiona. Iz rane je tekao mlaz

krvi. Brzo sam pritisnuo kočnicu i zaustavio kamion. Tu pred nama u neposrednoj blizini jedan Nijemac nišanio je na nas pancer-

faustom. Onog momenta kada sam iskočio iz kabine, kamion je već bio pogođen i počeo da gori. Tu smo se prosto izmiješali sa

Nijemcima. Tu na mjestu ostalo je pet-šest naših boraca, a toliko je bilo ranjenih.

Tu se našao i komandir izviđačke čete Dušan Graho- vac. Povukao sam ga da probije ogradu i da tamo izvlači ranjenike. Bila je tu visoka drvena ograda sagrađena od da- saka. Pokušali smo da otvorimo vrata, ali se nije moglo, pa smo ogradu probili i kroz taj otvor izvukli ranjene borce. Nijemci su pokušavali da nas hvataju žive. Preo- stalo nam je jedino da se tučemo vatrom iz pištolja.

U tom gušanju uspjeli smo da se izvučemo nas nekoliko: komandir izviđačke čete Grahovac, ja i još nekoliko ranjenih boraca. Pokušao sam da uđem u jednu zgradu, sa nekoliko katova, ali su vrata bila zaključana. Unutra se nije moglo. Onda smo se izvukli kroz jednu baštu i našli se

616

kod nekih vila. Pred nas su izašle neke žene i pozvale nas unutra. Nađeni su odnekud i zavoji za ranjenike. Ubrzo su se tu našla i dvojica ljekara koji su tu negdje stano- vali. Oni su nas uvjeravali da se ne brinemo i da oni preu- zimaju brigu oko ranjenika. Pokazivali su i legitimacije kao dokaz da su na strani pokreta i da u njih možemo imati povjerenje. Sa komandirom Grahovcem dogovorio sam se da dvojicu boraca ostavimo ovdje sa ranjenicima, a da nas dvojica odmah krenemo prema bataljonu da se ustanovi šta je sa komandantom Gačićem i drugovima iz štaba brigade koji su išli pred nama. Pretpostavljali smo da su, kao i mi, upali među Nijemce i stradali. Susreli smo neke omladin- ce koji su nas proveli do Tehničkog fakulteta. Tu smo doživjeli prijatno iznenađenje. Našli smo komandanta i komesara brigade Gačića i Bajića, za koje smo mislili da su poginuli, a oni su opet bili iznenađeni kada su nas vidjeli, jer su već bili obavješteni za sukob sa Nijem- cima u Ilici i pretpostavljali su da smo tamo poginuli.

Ispričali su nam kako su prošli. Naime, taj dan kada smo ušli

u Zagreb (a ušli smo prije naređenja) bio je vrlo topao. Sjedeći u „mercedesu" skinuli su kape, a imali su njemačke uniforme sa partizanskim oznakama činova. Auto- mobil je bio veoma luksuzan. Takav su imali samo viši nje- mački štabovi. Nijemci su ih vjerovatno primjetili, ali su pretpostavljali da se radi o nekom njihovom štabu, pa su tako prošli kroz kolonu Nijemaca koja se kretala Ilicom. Šofer im je skrenuo pažnju kada su se našli među Ni- jemcima, ali nije bilo drugog izlaza nego ići naprijed i čim se ukazala podesna prilika skrenuli su ulijevo.

Mi smo pokrenuli dio bataljona i razbili četu Nije- maca u

Ilici. Koliko se sjećam, zarobljen je i njemački oficir koji je komandovao tom četom. On nam je ispričao da je krenuo da poruši most na Savi, preko koga smo ušli u Zagreb, ali nije uspio, jer smo prije ušli u grad.

Ostalo mi je u sjećanju da je komandant bataljona koji se

nalazio u gornjem gradu zarobio komplet orkestar — mu- zički sastav od 100—180 muzičara. Imali su mornaričku uniformu. Sprovodila ih je grupa boraca. Za to vrijeme oni su svirali „internacionalu". Izašli smo da pogledamo šta je. Borci koji su ih sprovodili saopštili su nam da ih je komandant bataljona poslao štabu brigade na raspolaganje. Sprovodnici su im naredili da sviraju „internacionalu".

617

U Zagrebu je bilo mnogo zaplijenjene neprijateljske opreme. Zaplijenili smo 120 novih „cindapa" koji još nisu bili ni upotrebljeni. Na žalost, nismo imali goriva. Bilo je i zarobljenih vojnika. Upućivani su štabu divizije, a zatim u najbliže sabirne centre.

Poslije oslobođenja Zagreba i kraćeg zadržavanja brigada je

krenula prema Sloveniji. Korištena su i prevozna sredstva — motocikli, kamioni i zaprežna vozila. Pravac pokreta brigade je prema Brežicama i dalje prema Celju.

Tih dana pozvan sam sa komandantom brigade Mihajlom Gačićem kod generala Vukanovića u štab 2. armije. Na prijedlog Gačića, stavio mi je u zadatak da lijevom stranom komunikacije Zagreb prema Celju napravim slobodan prolaz za naše tenkovske i motorizovane jedinice. Vratio sam se u štab brigade i izabrao dvadesetak dobro naoružanih boraca koji će sa mnom na konjima poći na zadatak. Imali smo ovlaštenje da se brzo krećemo uz komunikaciju i da uklanjamo sve prepreke. Uz put nas je stigla i naša moto- rizovana kolona, a mi smo se vratili i išli u sklopu brigade.

Na ovom putu bilo je nevjerovatnih situacija. Deša- valo se

da se u međuprostoru naših Jedinica odnekud po- javi i kolona ustaša. Neprijateljske jedinice, pošto su razbijene, kretale su se kao ošamućene pa su tako upadale u naše kolone.

Bilo je mnogo, mnogo zarobljenih. Sakupljani su u sabirne

centre, ali nije bilo mogućnosti da im se obezbjede straže. Ostalo mi je u sjećanju da su u jedan takav sabirni logor, gdje su se nalazili njemački vojnici, upale noću ustaše i poklale nekoliko stotina Nijemaca. Bilo je to vjerovatno poslije saopštenja njemačke komande o predaji, što kvislinške jedinice, ustaše i četnici nisu u prvo vrijeme prihvatale.

Brigaad je izbila do Sv. Jurja na komunikaciji Roga- tec —

Celje. Dobili smo zadatak da se jedinice kružno obezbjede, s

obzirom na još neizvjesno stanje oko pokreta neprijateljskih snaga. I

pored svakodnevne predaje neprijateljskih jedinica, trebalo je

očekivati i sukobe. Za to vrijeme jedan broj jedinica bio je na

odmoru, a drugi u pripravnosti.

618

I još jedan karakterističan slučaj sa zamjenikom komandanta Trivom Pralicom. On je bio poznat po tome što se nije mogao duže zadržavati na jednom mjestu. Jednom nam je rekao da ide na izviđanje. Natovario je jednu grupu boraca na neki kamion, naoružao ih sa dva puškomitra- ljeza i automatima. Otišao je nekud. Poslije izvjesnog vremena javiše nam da se od Celja prema nama kreće jedna mo- torizovana kolona. Pogledao sam dogledom i vidio da se pred kolonom kreće otvoreni ,,džip". Što se više pribli- žavao sve više sam raspoznavao da se pored šofera u „džipu" nalazi Trivo Pralica. Iza kola u kojima se on vozio kretala se poveća kolona kamiona.

Kada su prišli Trivo je zaustavio kolonu u kojoj se nalazilo 34

kamiona. Izišao je iz „džipa" nasmijan. Rekao mi je: „Sada ćeš, načelniče, vidjeti šta je vojska." Brzo je nešto, iako nije znao njemački, prenio Nijemcu koji se nalazio u „džipu", a ovaj je komandovao ostalim vojnicima u kamionima. Njemački vojnici ispadali su iz kabina i sa kamiona i nabrzinu se postrojili. Kada su se prebrojali, jedan od njih je Trivi predao raport koliko ih ima (Trivo mi se onako zadovoljan obratio: „Jesi li vidio šta je Tri- vina vojska?"). Kamioni su bili puni hrane i opreme.

Trivo nam je ispričao šta mu se desilo. On je sa na- šim

kamionom i grupom boraca krenuo prema austrijskoj granici. Tamo su se već nalazile engleske jedinice. Pro- pustili su ga naprijed. Još su ga stražari pozdravljali. Idući naprijed susreo je ovu kolonu, zaustavio je i uspio da se preko nekoga od boraca koji je nešto znao njemački, sporazumije i ustanovi da su ovo dijelovi neke njemačke snabdjevačke jedinice koji su u pokretu sa hranom za neku drugu jedinicu. Nisu mogli da je pronađu, a čuli su za kapitulaciju, pa su namjeravali da se predaju. Navodno, dva dana lutaju i gladni su. Žalili su se „gospodinu ma- joru Pralici." I ovdje je došla do izražaja njemačka disciplina i krutost. Dva dana su vozili hranu, a pošto su pojeli svoj dio, smatrali su da više nemaju, iako su kamioni bili puni hrane.

Trivo je odlučio da ovu kolonu pokrene preko granice i

dovede u brigadu. Kada je stigao na granicu došlo je do nesporazuma, jer engleski vojnici nisu dozvoljavali prolaz u Jugoslaviju, a iz naše zemlje u Austriju su sve pro- puštali. Trivo je bio uporan i uspio da prođe i prevede kolonu njemdčkih kamiona sa hranom. Sve je to dopremio

619

u brigadu. Sada smo imali ne samo hrane, nego i 34 ispravna kamiona sa po dva vozača. Štab divizije je kasnije ove ka- mione koristio za prebacivanje jedinica prema Koruškoj. Prvo su se prebacivale snage naše 13. krajiške brigade, ali je u međuvremenu uslijedilo naređenje da se obustavi dalji pokret.

U Sv. Jur]u brigada je provela dan-dva na odmoru. To su bili posljednji ratni dani. Rat je završen. Uslijedio je pokret iz Celja prema Zagrebu. Putovali smo vozom u tek oslobođenoj zemlji.

Ivan MESITh

620

OSLOBOĐENjE TRAVNIKA

(IZ NEOBJAVLjENIH ZAPISA)

Sjećajući se tih davnih dana oktobra 1944. godine, ja ne mogu a da ne pođem od mojih uspomena. Njih ne zasnivam samo na pamćenju, sjećanju. Jer, svjestan sam varljivosti i subjek- tivnosti njihove. Sačuvao sam svoje džepne kalendare — Tašem kalendar — koji su prije mene pripadali njemačkim vojnicima, i tokom rata iz dana u dan bilježio kretanje na- ših, mojih jedinica, kao i značajnija zbivanja. U jednom ima čak tačna adresa grada i stana sa imenom i prezimenom mog zlosrećnog protivnika, koji je svoje kosti ostavio negdje u Grmeču.

Kroz Travnik sam od oslobođenja pa do danas prošao bezbroj puta. I kad god bih mu se približavao bilo iz pravca Viteza, ili Turbeta, spopadala me je neka jeza, ne- kakav čudan osjećaj straha i uznemirenosti, budući da su me ophrvavale uspomene i sjećanja. Iskrsavali su likovi mojih drugova, koji ostadoše tu u Travniku i oko njega, koji izgiboše u osvit slobode. A, osim toga, za mene lično je rat prestao na cesti Han Kompanija — Vjeternica — Zenica i Han Kompanija — Busovača poslije oslobođenja Zenice, bu- dući da sam premješten u Sarajevo na novu dužnost. Kad bih izlazio iz Travnika vidjevši kako se grad i njegova okolina brzo i intenzivno razvijaju, jednom riječju, napre- duju napustile bi me te sjetne i tužne misli.

Ostao je u Bili, iznad srušenog mosta, kao na straži, u bronzanom liku Ranko Šipka, u gradu Josip Mažar-Šoša, a u

krugu kasarne Petar Mećava. Ostali su i tu stoje i žive novi život. Da svjedoče. Jer, živi umiru a mrtvi žive. Ne- kako sa tim mislima

odlazio bih gotovo uvijek iz Travnika. Sa Travnikom i njegovom okolinom ja se nisam prvi put sreo oktobra 1944. godine. Još ljeta

1943. godine naše brigade — V krajiška kozarska NOU i XII krajiška NOU su ratovale oko njega, zajedno sa Vlašićkim

odredom. Koliko

621

me sjećanje nosi održavali smo i vezu sa našim pristali- cama u gradu. Vitovlje, te Korićani, pa Šišava i Gluha Bukovica, pa kanjon Ugra, te njegovo izvorište ostavili su na mene snažan dojam juna 1943. godine. Bio je to sasvim novi ambijent koji se u svemu razlikovao od naših kozarskih i grmečkih pejsaža, naselja, pa i ljudi. Imao sam osjećaj kao da se nalazim u živom etnografskom muzeju. Sve, gotovo bukvalno sve, za mene je bilo novo i do tada neviđeno. Sje- ćam se da su mi drugovi Travničani, negdje između Karaule i masiva Vlašića, pokazivali u kom pravcu je grad. Nazi- rala se je u daljini samo izmaglica. I tad sam zapjevao: „Štono mi se Travnik zamaglio . . .". Otkud i kako i zašto, ali ta sevdalinka je, pored one „S onu stranu vode Sane . .." bila i ostala moja najdraža sevdalinka. Ništa ne domi- šljam niti dodajem. Ali, to je bila također najdraža od sev- dalinki i Josipa Mažara-Šoše, razumije se, pored one „Od kako je Banja Luka postala .. .".

Naša IV divizija izvršila je pokret 7. oktobra sa Grmeča i Kozare. XI KNOU brigada, u kojoj sam ja bio po- litički komesar, krenula je 7. oktobra u 7,00 sati sa Pa- šinca. Prethodno smo izvršili smotru brigade. Negdje u mojim slikama nalaze se fotografije sa te smotre. Kretali smo se pravcem Prijedor — Sanski Most — Ključ — Mrko- njić Grad — Jajce — Donji Vakuf — Bugojno. Dvanaestog oktobra prešli smo Vrbas i smjestili se na prostoriju Kula — Ljubinić — Grlići — Pirići. U dnevniku pod 14. oktobar stoji: „Bataljonska konferencija. Zakletva, a potom konferencija sa svim ljudstvom iz domobranstva. Predavanje o Mačeku. Brigada izvršila pokret. Marš dug, no nije bio naporan. Prijedor — Bugojno".

Ovdje možda treba dati jedno objašnjenje. Šestog septembra 1944. godine mi smo oslobodili Prijedor. Bilo je to njegovo drugo i konačno oslobođenje. U dnevniku 6. septembra sam zapisao: „Stroj brigade — priprema akcije na Prijedor. U 22,00 sati napali Prijedor. U 23,00 sati sa tri bataljona upali u grad. Likvidiran Prijedor do 7,00 sati . . . Sedmog septembra borba sa neprijateljem do 7,30 koji je bje- žao iz Ljubije. Isti potučen. Bogat ratni plijen u obe akcije. Velik broj uništenih i zarobljenih neprijateljskih vojnika . .. Uništena VII lovačka pukovnija. Ogroman ratni plijen zarobili". U borbama za Prijedor mi smo zarobili preko 1000 neprijateljskih vojnika — uglavnom domobrana. Gotovo sve njih smo rasporedili u naše jedinice. Potom je došlo do borbi za Banja Luku. Također smo i u tim borbama dobili novo ljudstvo iz domobranskih jedinica. Ubrzo iza toga mi smo izvršili pokret za Bugojno. Odmah iza Donjeg

622

Vakufa prešli smo rijeku Vrbas. Prelaz je bio neobičan i to je, mogu sada da kažem, bila moja zamisao. Vrbas smo premostili

našom komorom, tj. kolima. Između kola nabacali smo daske i tako ga prešli. Prosto nije nam se dalo ići do Bugojna, pa se

ponovo vraćati desnom obalom Vrbasa na mjesto našeg odredišta. Imam fotografije u mom ratnom albumu tog forsiranja rijeke

Vrbas. I tu smo sad iz- vršili zakletvu novog ljudstva. Pa, s obzirom na sastav, ja sam držao predavanje o Mačeku. Brigada je u svom sastavu već imala preko 15% ljudstva bivših domobrana, ako ne i više. Znači, od 12. do 17. oktobra mi smo se odmarali tu na

desnoj obali Vrbasa. U dnevniku stoji: „Odmor i sređi- vanje brigade". Brigada po svom nacionalnom i socijalnom sastavu se

temeljito izmijenila. Nisu više prevladali stari borci sa Kozare. Ona je te jeseni 1944. godine imala u svom sastavu i Srbe i

Muslimane i Hrvate. Naša XII KNOU brigada je po svom sastavu, dakle, imala borce i rukovodni kadar iz svih naših bosansko-

hercegovačkih nacionalnosti, i ne samo iz Bosne i Hercegovine. Bilo je u njoj mnogo boraca Hrvata iz Hrvatske. Osamnaestog

oktobra 1944. u mom dnevniku sam zapisao: „Smotra brigade. Predaja Ordena na- rodnog heroja Jarugi i ostalih ordena, kao i

„Spomenice 1941.". Pokret Kula — Vruće Vode — Duboko". Bio je to pokret u pravcu Travnika. Mi smo sa 18. oktobrom 1944. godine

počeli sa neposrednim pripremama za napad na Travnik i komunikaciju Travnik — Bila — Kompanija i Busovača.

Primajući ordene i „Spomenice 1941." mi svi borci iz 1941. godine bili smo nekako i ponosni i tužni. Pred stro- jem brigade, a s

obzirom na njen nacionalni sastav, to jest, adekvatnu nacionalnu zastupljenost, mi smo vidjeli da su se naše zamisli evo već

realizovale. Naše jedinice oslo- bađaju Srbiju i vrše pripreme za Beogradsku operaciju. Mi se spremamo da i Travnik priključimo

slobodnoj teritoriji. Znali smo da ćemo uskoro ići i na Sarajevo. Bili smo i tužni, jer smo se — to nije bio samo slučaj sa mnom,

nego gotovo sa svima mojim drugovima, koje su komandant divizije Petar Vojinović i komesar Dimitrije Bajalica-Baja, svojim

rukama kitili ordenjem i „Spomenicama 1941." — pri- sjećali naših mrtvih drugova koji ostadoše iza nas, rasto- čivši svoju mladost po

svim ratištima naše otadžbine. Iskrsavali su mi likovi njihovi za vrijeme tog stroja i te svečanosti. U mom ratnom albumu imam

slike sa te smotre. Ni slutio nisam da ćemo na Travniku ostati bez Šoše, Me- ćave, Laze Marina, a malo potom i bez Ranka i tolikih

drugih. Svjestan sam bio da ćemo još ginuti i biti ranja- vani, ali da će u borbi za Travnik pasti Šoša ili Mećava,

623

ili Lazo, ili Milosavac, ili Ranko, ni u snu, ni u krajičku svojih intimnih razmišljanja ni pomišljao na to nisam. Oh, kako je rat grozna, tužna, mučna i nepravedna ljudska sudbina . . . Jer, moram to reći od djetinjstva su me roditelji vaspitavali u nekakvom pacifističkom duhu. I da mi je neko rekao, na primjer, čak i 1938. i 1939. godine da ću ja ići urat i voditi ljude u smrt, ja bih mu rekao da je lud. Međutim, nije to nikakvo naknadno razmišljanje, sad iz ove retrospektive, ove 1978. godine. Čudno, ali kad je do rata došlo ja lično sam ga primio i prihvatio kao nešto nemi- novno i prirodno. Tražeći odgovor na to pitanje, ja mogu samo da kažem: Komunistička je partija objedinjujući u sebi sve ono oslobodilačko i progresivno iz naše istorije učinila od nas i moje generacije da se u najsudbonosnijoj istoriji našoj na ovom podneblju što se Jugoslavija zove, ponašamo kao ljudi. Tu ljudskost smo morali sad da branimo i pokažemo i u ratu. Josip Mažar-Šoša, taj tragični, na- dahnuti i prkosni mladić iz Banja Luke, meni, i ne samo meni, lično je u mnogo čemu pomogao da postanem ono što bih, što postah tad u ratu . . .

Možda nije bez interesa nešto reći i o tome kako smo se kretali od Prijedora do Bugojna. Išli smo cestom u jednom laganom hodu. U Banja Luci smo zarobili kompletnu vojnu muziku. Vrlo brzo su muzičari naučili i nekoliko naših marševa, naših pjesama. Josip Mažar-Šoša, koji je kao operativni oficir štaba V bosanskog korpusa, izra- dio idejni plan napada na Travnik, došao je na ideju da nas u našem putu do Bugojna prati i ta vojna muzika. Na ulazu u svaki grad muzika bi nas dočekala (nju bi ranije kamionom prebacili do narednog grada), pa smo našim partizanskim paradnim maršem prošli kroz grad. Tako je bilo u prolazu kroz Prijedor, Sanski Most, Ključ, Mrkonjić Grad, kroz Jajce i Donji Vakuf .U našem pokretu do Donjeg Va- kufa sastanke, i to one najpotrebnije i razne dogovore, obavljali smo u hodu. U dnevniku pod 10. oktobar sam zapisao: „Pokret Mrkonjić — Jajce . . . Sastanci (leteći) sa po- litičkim komesarima".

Neposredne pripreme za akciju na Travnik počele su 18. oktobra poslije podne, kada smo napustili desnu obalu Vrbasa. Smjestili smo se na prostoru oko sela Rankovića. (Danas je na tom prostoru izgrađen Novi Travnik). Ta sela su bila sa obje strane ceste Dolac — G. Vakuf. Devetnaestog oktobra vršili smo izviđanje kako samog Travnika, tako i komunikacija (pruge i ceste) Dolac — Vitez. I danas gotovo svaki put kad prolazim kroz Bilu pogled mi odluta prema Gornjem Mošunju. Jer, tu je naš štab brigade sa

624

Petrom Mećavom vršio izviđanje Han Bile i Viteza, kao, čini mi se, i mjesta Putičeva. Na tom prostoru, tj. komunikacijama, bilo je nekoliko mostova, a naša dva bataljona, i to II i IV trebalo je da napadnu neprijateljska uporišta upravo na prostoru Bila — Divjak. Naime, zamisao je bila da oni po zauzimanju ceste i pruge onemoguće eventualnu pomoć napadnutom garnizonu u Travniku iz pravca Busovače, odnosno Zenice. Sa visova iznad Mošunja cijela dolina Lašve i Bile bila je vidljiva i izgledalo je da nam je tu na domaku ruke. U daljini se nazirao samostan Gučja Gora, kao i sam Vlašić. Druga dva bataljona naše brigade bila su određena kao korpusna rezerva. Sa II i IV bataljonom ko- mandovali su komandant brigade Mićo Kulundžija i zamjenik komesara Živko Rodić, a sa I i III kao korpusnom re- zervom, ja i zamjenik komandanta Mikan Marjanović. U borbama za Travnik učestvovala je kompletna IV divizija, i to VI, VIII i XI brigada i VII brigada iz X divizije. Na- padom na Travnik rukovodio je štab V bosanskog korpusa, i to komandant Slavko Rodić, politički komesar Ilija Do- šen i načelnik štaba Josip Mažar-Šoša. Sa južne strane, to jest, sa lijeve obale Lašve grad je napadala VII brigada. Naš I i III bataljon bili su rezerva, a naš II i IV bataljon napadali su prostoriju Bila — Divjak. Tim jedinicama komandovao je štab sektora. Štab su sačinjavali Petar Me- ćava, zamjenik komandanta X divizije i Joco Marjanović, politički komesar XI brigade. Iz pravca Turbeta napadala je VI brigada, a iz pravca samostana Gučja Gora i sa sjever- nih padina Vlašića VIII brigada.

U Travniku je bio jak neprijateljski garnizon. A osim toga, u njemu su se okupile sve one neprijateljske jedinice i to uglavnom ustaške, koje su se povukle iz oslobođenih gradova Kupresa, Livna, jednog i drugog Vakufa, Bugojna, Jajca i Mrkonjića. Mi smo stoga predvidjeli i pokazalo se je da smo bili u pravu, da će naročito oni, kao i sam po- sadni garnizon, davati snažan otpor. Računali smo da će to biti borba na život i smrt. Grad je bio opasan bunkerima. Dakle, neprijatelj je bio izgradio dobru spoljnju odbranu grada — koja je imala betonske bunkere. Koliko je bilo bunkera, ja tačno ne znam. Ali, u mom dnevniku stoji: „Naš III bataljon pomaže likvidaciju bunkera 18. U zoru VII likvidirala sve bunkere na svom pravcu. Prema tome, bio je to sistem gustih bunkera povezanih rovovima i sa spolj- njom odbranom od bodljikave žice.

Napad je počeo 20. oktobra. Prve borbe su bile veoma žestoke i na našem sektoru smo sporo napredovali. VII brigada, tj. njen komandni i borački sastav je odlično poznavao

40 Kozara VI 625

teren. Oni su tu već duže vrijeme vodili borbe. Komandant brigade Batar i politički komesar Dane Đidara su se od- lično snalazili. Mi smo, zahvaljujući njima, imali tačne podatke o svakom bunkeru (broju posade, sastavu ljudstva, kao i oružja). Ta noć između 20. i 21. oktobra bila je puna baruta i smrti. I s jedne i s druge strane. Vrilo je u tom kotlu, u kojem su se nazirala zdanja travnička, i naročito stari dio grada sa svojom tvrđavom, koji je bio nasuprot nama. Mi smo napadali, tj. VII brigada i dva bataljona XI, sa južnih padina. Glavni pravac našeg napada bila je Crna kuća. Znači prostor između Gimnazije i, čini mi se, Do- lačke ulice. Tek u zoru su bili likvidirani svi bunkeri na našoj strani. Međutim, VI brigada te noći nije uspjela da probije spoljnju odbranu. A tamo su gotovo u prvim časo- vima bitke poginuli Josip Mažar-Šoša i načelnik štaba VI brigade Milosavac.

Negdje poslije ponoći štab VII brigade zatražio je da se u borbu ubaci jedan bataljon XI brigade. Uputili smo u borbu III bataljon. Komandant bataljona snalažljivi i od- važni borac Đuro Milinović, uspješno je izvršio zadatak. Treba reći da smo mi i u borbama za Travnik imali odlične telefonske veze. Bili smo povezani kako sa štabom korpusa, tako i sa štabom IV divizije, a osim toga, naša XI brigada je imala takav sistem veza da smo imali telefonsku vezu i sa oba naša bataljona, tj. I i III. I taman kada se javio Đuro da je likvidiran bunker 18, Petar Mećava je dobio vezu sa štabom korpusa, a možda i divizije. Naš štab je bio smješten u jednoj dobro građenoj kući. Oko nje je bilo nekoliko gospodarskih zgrada. Domaćini su nam ustupili obe sobe. Dok je Petar Mećava vodio razgovor sa štabom, ja sam u to vrijeme na našem radio-aparatu hvatao razne stanice. Svanjivalo je. Nisam uspio u svom poduhvatu. Čini mi se da sam tu večer, ili to jutro, uspio da zaključim na osnovu raznih vijesti da se borbe vode oko Beograda. (Naš štab je imao jedan veoma dobar poljski radio. Zarobili smo ga na Kozari u borbama sa njemačkom vojskom. Na njemu smo mogli da hvatamo gotovo sve stanice). I u tom bezuspješnom traganju sa vijestima ja sam nabasao na neku muziku. Poja- čao sam ton u momentu kada je Petar spustio slušalicu. Bili smo u toj prostoriji nas dvojica sa našim kuririma.

„Utišaj to, Jocane, a vas dvojica izađite".

Neobično toplim, skoro tužnim, a za mene čudnim tonom progovorio je Petar Mećava. Ugasio sam radio. Kada smo ostali sami Petar se digao od stola i pošao prema meni. U poluosvijetljenoj prostoriji pogledi su nam se susreli.

626

Onda me je Mećava zagrlio, i, suzdržavajući se da ne zajeca, izmucao: „Šoša je poginuo". Ne sjećam se kako sam se istrgao iz njegovog zagrljaja.

Pobjegli smo jedan od drugog. Ja u praskozorje te noći u dvorište, a on u drugu sobu. Dolje, u Travniku, je pucalo čini mi se, iz svih oružja. Pamtim da sam se našao iza ne- kakvog plasta sijena i zamolio malog Svetu, mog kurira, da ide od mene. I tada sam zaplakao .. . Kad sam se smirio i došao sebi već je uveliko svanjivalo .. .

A prije 9 dana, tačnije, 11. oktobra, Šoša me je dočekao u Jajcu. Brigada je krenula prema Donjem Vakufu, a ja sam sa njim i Mikanom Marjanovićem, proveo skoro cijelo do- podne. On će nam poslije dati jednu lančiju kojom ćemo se mi prebaciti do Donjeg Vakufa. Razgovarali smo o akciji na Travnik. Tada nas je upoznao sa cijelim planom te akcije. Znam da smo se „bunili" što su naša dva bataljona bila od- ređena kao korpusna rezerva. Međutim, Šoša nam je rekao da oni trebaju da posluže kako u samim borbama za grad, tako i u slučaju da neprijatelj sa jačim snagama izvrši napad na ona naša dva bataljona koja će napadati prostor Bila — Divjak. Ali, najviše smo razgovarali o borbama na Ko- zari iz 1942. godine. Nas borce sa Kozare sve je mučila i progađala misao da li smo ispravno postupili kad smo prihvatili borbu sa daleko nadmoćnijim neprijateljem. I Šoša i ja smo ostali u obruču. Oba smo doživjeli „čišćenje" Kozare i razbijanje ili, kako smo to tad nazivali, rasfor- miranje u grupe. Oba smo bili u zemlji — bunkerima po dan-dva. Svi mi smo poslije u avgustu 1942. godine gledali pusta i opustošena kozarska sela — našu pozadinu.

Dobro se sjećam da smo u Jajcu svratili kod roditelja našeg druga Stipe Bilana i tu bili počašćeni slatkom i slatkišima. Sreli smo i Zagu Umićević. Vidjeli smo se i sa Rudijem Kolakom. U Jajcu je bio i Pokrajinski komitet. Bili smo i kod Đure Pucara - Starog. Đuro Pucar, inače škrt i kad ruži — kritikuje, i kad odobrava ili hvali, rekao nam je da smo izvršili zadatak, iako nismo bili zauzeli Banja Luku. Sjećam se kako je Mikanu i meni rekao:

,,Vi Kozarčanm nemožete jedan bez drugog".

Kada smo ostali nasamo, nas trojica smo se vratili na razgovor o ofanzivi na Kozaru. Pamtim da je Šoša razmi- šljao i govorio u ovom smislu:

„Slušaj ti, Jocane, veliki kombinatore, ipak smo mi nadigrali tog gospodina Von Štala. Mi bez ikakve vojne spreme tukli smo te profesionalne vojnike i oficire. No, bilo kako bilo, mi smo ovoj

40* 627

našoj vojsci — partizanekoj, darovali ako ništa druto, onda naše Kozaračko kolo. Znate li vi Marjanovići da se to kolo igra po Italiji. Raznijeli su ga tamo među našim brigadama, pa u Anderso- voj (poljska vojska) i VIII savezničkoj armiji, naši ranjenici koji su se l i ječili u Bariju. Bilo kako bilo, ostavili smo naše kolo ko- zaračko ovoj našoj borbi".

U toj zori punoj smrti, ja sam se pod tim plastom po- više Travnika, smirivao, zaustavljao svoj grč, suze i tugu. I odjednom mi isksnuše slike iz prvih ustaničkih dana. Stoji Šoša, koga je bio spopao lumbago i sav zarastao u bradu, stoji oslonjen na kratki karabin i odsječnim, skoro kreštećim glasom govori:

„Ko je spreman da spava pod bukvom, ko je spreman da se bori širom ove naše zemlje, i ne samo naše zemlje, neka izađe i neka se postroji na ovu stranu".

I odroniše se lješljanski rudari i njihova braća, i drugovi seljaci i postrojiše. Prisjetih se priče po kozarskim selima iz avgusta — septembra 1941. godine, o tome kako je Šoša odveo vojsku sa crvenim petokrakim zvjezda- ma u Kozaru .. . Smirivši se, ja sam u jednom trenu pomislio kako sutra, ako ostanem živ, izaći na oči njegovoj sestri Kadi i bratu Dragi — ako je i on živ .. .

Taj dan, 21. oktobar — imali smo teške, mučne i na- porne borbe. Trebalo je održati osvojene položaje. Tukla nas je artiljerija, bacači. Nalijetali su i avioni. Mi smo se nekako održali do prvog sumraka. U toku dana smo izvi- đali neprijateljske položaje. Sa štabovima našeg I i III bataljona Mikan i ja smo vršili izviđanje. Tražili smo najpogodniji način kako da upadnemo u Travnik. Tačnije, kako da se bez borbe, bez pucnja uvučemo u grad. U sam su- mrak javili su se ili Đuro Milinović ili Mirko Bašić. Tačno se baš ne sjećam koji je od njih došao sa planom Biće da je to bio ipak Đu}?o Milinović, komandant III bataljona. I po njegovom planu mi smo se u toku noći uvukli u grad i to dva bataljona VII i naš Š-ći. U toku noći doći će i naš I bataljon. U mom dnevniku sam zapisao:

„Drugu noć dva bataljona VII i naš Š-ć i silaze u grad. Š-ći, a zatim

I upali u Travnik".

Uvlačeći se sa Š-ćim bataljonom u Travnik ja sam na- redio da

se vuče i telefonski vod. Mećava je bio protiv toga da ja i Mikan idemo sa bataljonom u grad. Najzad smo se dogovorili da ja idem sa Š-ćim a Mikan sa I bataljonom. Komandni sastav i borci naša oba bataljona bili su se već

628

izvještili u sličnim zadacima. Na sličan način Mikan i ja smo već bili „upali" u Prijedor baš sa Š-ćim i I bataljonom. I tako smo te noći 21/22. oktobar zašli sa tri bataljona neprijatelju iza leđa. Stalno smo imali vezu sa Petrom Mećavom. I tad je nastala ona klasična akcija udara u leđa. Već oko ponoći mi smo bili na desnoj obali Lašve. A malo iza toga u samom gradu na lijevoj obali. Koja je to danas ulica ja ne znam. Ali mi smo bili na prostoru oko tzv. „Crne kuće", tj. zatvora. Breša je bila napravljena. Sjurio se kroz nju i naš I bataljon na čelu sa Mirkom Ba- šićem, komandantom bataljona.

Imao sam telefonsku vezu sa Petrom Mećavom. U toku dana nama je već bilo poznato da su naše jedinice oslobodile Beograd. Ovo što ću da napišem nije nikakvo naknadno domišljanje. Uostalom, ima i preživjelih drugova, i to štab VII brigade, štab Š-ćeg bataljona XI brigade. Kad smo bili upali u Travnik mi smo se počeli dogovarati o daljem radu. Kud i u kom pravcu uputiti naše snage. Ranije smo se bili dogovorili da paljevinom označavamo naše kretanje. I tada smo se složili, a to je bio i moj stav da zapalimo samo zatvor, tj. „Crnu kuću". Uspostavivši telefonsku vezu sa Mećavom, ja sam ga obavijestio o situaciji. I otprilike vodio se je ovakav dijalog:

„Jocane, ne vidim vatre. Šta radite? Pa za Šošu treba da gori Travnik! Izgleda da

nadiru od Zenice".

„Petre, naši oslobađaju Beograd. Travnik je naš. Dosta nam je

spaljenih sela i gradova".

U mojem sjećanju iskrsavala su naša spaljena sela, spaljena Eosanska Krupa i Ključ.

„Slažem se, Jocane, ali iz korpusa naređuju, jer smatraju da ćemo ih

vatrom i paljevinom lakše savladati. Radite kako znate i umi je te. . ." .

U prvo svanuće u grad se spustio i Petar Mećava. Na- stala je borba za stari grad i Kasarnu. I u tom momentu su kuriri javljali da neprijatelj vrši napad na naš II i IV bataljon. Mikan i ja smo vrlo brzo izvukli naša dva bataljona — I i III i uputili se ubrzanim maršem preko Dolca za Han Bilu. Usput smo susreli našu tenkovsku kolonu. Nju je predvodio moj stari poznanih iz 1941. godine — moj drug i borac Lazo Marin. Izljubili smo se. Nismo se vidjeli još od 1942. godine. Mi smo ubrzanim maršem stigli u Han Kompaniju i tu se pridružili II i IV bataljonu, te nastavili sa napadima na Busovaču.

629

Tu veče ja sam hitno bio pozvan u Travnik. Došao sam u štab VII brigade. Štab je bio smješten u dijelu Travnika prema Dolcu. Bučno sam sa kuririma ušao u kuću. I sav začuđen i iznenađen zastao. Ja sam s vrata sav razdragan počeo da pričam kako smo oslobodili i Bilu i Vitez i Han Kompaniju, te kako smo suzbili neprijatelja oko Busovače. Dane Đidara i moja žena su me presjekli.

„Pa, Jocane, šta ti je, zar neznaš da je i Petar Mećava poginuo zajedno oa

Lazom Marinom". „Šta ste radili, Dane, boga vam vašeg?"

Pobjegao sam u mrklu travničku noć i sa kuririma po- šao u štab korpusa .. .

Komesar i komandant su nešto saopštavali, naređi- vali. Ja sam bilježio. Ni riječi nisam progovorio. Rekli su mi da se negdje smjestim pa da se ujutro vratim u brigadu. Spavao sam u kući jednog, čini mi se, bega. Ta kuća je u blizini sadašnjeg podvožnjaka, na samom ulazu u Travnik iz pravca Dolca. Teška i mučna je to noć bila. U snu ili bunilu ja sam se prisjećao prvog mog susreta sa Petrom Me- ćavom. Negdje 1941. oktobra mjeseca došla je iz Kaura, od sela Šaša jedna grupa boraca, koju je predvodio Petar Me- ćava, potporučnik bivše vojske. On je došao u uniformi i sa činovima.

„Druže komeoaru ja sam čuo da se vi na Balju borite. Evo, ja sam

ranjen u aprilu. Vidi ovu ranu na mojoj ruci i plećki. Izbjegao sam

zarobljavanje. Znam da ste vi komunisš i hoću da se borimo".

Otišao sam do Ranka Šipke i ispričao mu. Dogovo- rili smo se da ih primimo.

„Jer, znaš šta, Jocane, on je oficir. I trebaće nam. Mladena i Šošu

nećemo o tome izvještavati. Uzeće nam ga".

I tako je Petar ostao sa nama u baljskoj četi. U borbama na Mrakovici, kad smo upali u rovove, gotovo jedno- vremeno i Ranko i ja smo povikali.

„Ura, zarobili smo topove". Prišao nam je Petar i došapnuo. „Bog vas mazo komandiru i komeoaru, nisu to topovi. To su teški bacači ...".

Sa Petrom sam poslije ofanzive na Kozaru, avgusta mjeseca bio u štabu Š-ćeg bataljona V krajiške kozarske NOU brigade. On komandant, a ja komesar. Sa Petrom sam 1943. fe-

630

bruara mjeseca imenovan za komesara, a on za komandanta XII krajiške brigade.

Pa, zar i Petar morade da ostane tu u ovom Travniku da svjedoči .. . U oslobođenom Travniku otpočeo je novi život. Ja sam povremeno

dolazio u grad tokom 1944. i 1945. godine. Zadatak naše divizije, pa u njenom sastavu, i naše brigade je bio akcije na cesti i pruzi Sarajevo — Zenica. Moj ratni dnev- nik je pun tih akcija i zadataka.

Evo šta sam zapisao 26. oktobra: „III i IV bataljon na odmoru. Došao Baja (politički komesar IV divizije). Mo- bilizacija". I mi smo se odmah po oslobođenju Travnika ba- cili na jedan od osnovnih zadataka, na mobilizaciju ljudstva u naše jedinice na tom prostoru. Držali smo stalne konferencije. I to je urodilo rezultatima. U naše jedinice su se javljali novi borci. Sjećam se mojih razgovora sa gvardijanom samostana Gučja Gora fra Ivanom Markovi- ćem. Bio je to uman i srdačan sagovornik. Vrlo brzo smo našli zajednički jezik. Zatim sam u Titezu imao intere- santne razgovore sa viđenijim stanovnicima.

U mom dnevniku 7. novembra sam zapisao: „Proslava 26- -godišnjice Oktobra. Smotra VI brigade i naša dva bataljona. Utakmica — fudbalska u Han Kompaniji. Mi pobje- dili VI brigadu. Prisutan Ranko Šipka". Sjećam se to ve- čer smo imali zabavu sa kulturnim programom. Trebalo je da ostane sa nama i Ranko Šipka, koji je nekako u to vri- ]eme bio postavljen za zamjenika komandanta IV divizije. Međutim, neko je iz štaba divizije insistirao na tome da idu u Travnik. Tamo se prikazivao neki film. Travnik je u to vrijeme uveliko živio, reklo bi se, mirnodopskim ži- votom. Kad bi odlazili u grad, svi mi bi se slikali kod fotografa Korića. Ja imam dosta fotografija koje je on snimio. Ima i mojih filmova koje mi je on razvijao.

I u te kasne popodnevne sate 7. novembra Ranko je krenuo sa štabom divizije za Travnik. Sjećam se bila su dva automobila. Mikan i ja smo nagovarali Ranka da ostane sa nama na zabavi. On se nećkao. I oni su otišli . . .

Te noći mi smo se lijepo zabavljali. Bila je priredba. Čak smo imali i granku. Kurir iz naše brigade me je obavijestio da me zovu iz Travnika. U kući stare Baltićke u Han Kompaniji bio je naš štab brigade. To je kuća na raskršću ceste za Vjeternicu. I danas još postoji. Kad sam dobio vezu javio mi se ili Bajalica ili neko iz štaba. Znam da sam tresnuo slušalicu o pod kad mi je glas s druge strane žice saopštio da je Ranko poginuo. U dnevniku sam zapisao pod 8. novembar:

631

„U 02,30 umro Ranko".

Automobil u kojem se vozio Ranko nepažnjom se survao na porušenom mostu u Bilu. Izvukli su se iz auta. Kažu da je došao sebi. Nastavili su put do Travnika. Tamo mu je pozlilo. I poslije ponoći je umro .. .

Napisah ovo nekoliko stranica vezanih za naše borbe u Travniku i oko Travnika. Ali, ostao bih dužan čitaocu, ako ne bih saopštio i borbe za ponovno oslobođenje Trav- nika. Naime, mi smo u 1945. u januaru bili izgubili Trav- nik. Naša XI bila je sticajem okolnosti primorana da u januaru 1945. godine maršuje preko Vlašića (imam slike sa tog marša) iz Gluhe Bukovice za Šišavu i Vitovlje. Poslije smo organizovali napad na Travnik. Tad u tim borbama mi smo imali dosta municije, kako puščane, tako i artiljerijske i minobacačke. Saveznici su nam to lifero- vali iz Italije.

Kada smo u februaru 1945. počeli napad — a to nikad neću zaboraviti — mi smo imali takozvanu artiljerijsku pripremu od pola sata. Municije bacačke i artiljerijske bilo je za naše pojmove na pretek. Ponašali smo se po onoj narodnoj: „Kad se ciganin dočepa masla .. .". Raspoloženje kod naših minobacačkih i artiljerijskih odjeljenja bilo je takvo da se to ne može opisati. Pod kišom tih naših arti- ljerijsko-bacačkih baraža mi smo gonili neprijatelja sve do Busovače. U Busovači smo zarobili kompletan štab nje- mačke divizije na čelu sa Von-Eberlajnom. Kad je ovaj general pristupio komandantu VI brigade Miljević Milan- čiću, ponudio mu je svoj ručni sat. Milančić mu je pokazao sat na svojoj ruci i doviknuo:

„Čuješ švabo, ovo sam dobio još 1942. godine od jednog tvog zemljaka".

Bližo se je početak našeg napada na Sarajevo. I sa oslobođenjem Sarajeva, odnosno Zenice, za mene je lično rat bio završen. Počela je nova stranica i u mojoj ličnoj biografiji.

Međutim, i danas, evo u ovoj 1978. godini, kad god pro- đem kroz Travnik, mene ophrvaju uspomene. Pritišću one kao mora. Ali, ja vidim, ja znam. Mi svi znamo da tu u Trav- niku i oko njega stražare u svom bronzanom liku naši, moji dragi i mili mrtvi drugovi.

Svjedoče o tim davnim danima. I nadahnjuju. Oni kazuju kako se brani i čuva naša sloboda, naš socijalistički sa- moupravni razvitak, ravnopravnost, bratstvo i jedinstvo naše.

Prof. dr Joco MARJANOVITh

632

dvadeseta krajiŠka nou kozarska brigada...račun partizana . . .". o našoj vojsci u ovom...

Documents